WEB www.tpencro.com
TPenCRO
product of CROATIA - www.tpencro.com - © TPenCRO 2008 - 2011
dsgn: TPC * PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK *
* PISANE CRTICE - siječanj 2010. *
"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)


PDF/rar format PDF/rar formatDOC format
SADRŽAJ SITE-a
    • POČETNA
    • TPenCRO CEREBRUM - fina veza uma i duše (u radu!)
    • TPenCRO VERBORUM
      • DOBRA KNJIŽICA
      • MOJI STIHOVI
      • (odabir mjesec/godina)
MOJA MOLITVA i pjesma na ovoj stranici!
Molim vas nadogradite Flash!

Naslovi u 1. mj. 2010.

A.D. / 1. siječnja 2010. - Postoji li recept?! Paljetkovanje? Što li je?!

Prvi dan prvog mjeseca u ovoj, Novoj, godini!
Jeste li se noćas zabavili i tako i tada, makar na kratko, zaboravili na nedaće i svakodnevne brige? Nadam se tome!
Ja nisam te sreće!
Istina, mogao sam se priključiti nekom društvu, nekoj obitelji ili pokušati završiti u 'šatoru' koji je bio središnji prostor dočekivanja i slavljenja Nove godine na području grada Crikvenice, ali nisam!
Ta svakom je živom koji me pozna jasno kako nisam za takvo što!
Odavno mi svaki blagdan predstavlja teret umu, jer tada na najizravniji način osjećam nastranu patologiju nehumanog i nepoštenog svijeta kom sam nekad i sam pripadao!
No, to sam u jučerašnjem zapisu elaborirao i tome nemam više što reći niti dodati!
Mogu se nadati kako će moj križ ostati samo moj i kako radi njega moje Jude neće proći kao Isusov Juda?!
No, o tome ne odlučujem ja!
Ja mogu odlučiti samo o sebi, ali me u tome uporno ometa svako novo buđenje iz sna kada ispočetka preispitujem granicu osobnih mogućnosti i izdržljivosti u odnosu prema ljudskosti, ... i tada, kada svakog jutra pomislim kako sam konačno ugledao sliku nekog smisla ovakvog života sve mi nade i želje ponište misli o meni i 'njima', o mom i 'njihovom', o ...!
Što mislite, zašto je tome tako?
Zašto ne mogu iz mog života zauvijek prebrisati užas kog mi namjestiše 'moji dušobrižnici'?
E, kada bi makar ... to mogao, ... opet bi živio i tada bi ...?
Imao bi u rukama 'čarobni štapić' i savršen lijek za napaćene duše mnogih stradalnika no, to je moja - sama pusta želja!
Koliko je malo dovoljno za sreću, a tako je puno nesreće posvuda na ovom Svijetu!
Svako moje buđenje, nakon 'sudara' s Istinom i tragičnim 'usudom' odvodi me do ponovnog zaziva imena moje mame, mog oca i Boga kada želim saznati odgovor na jedno jedino, ali preteško pitanje: zašto?
Tada mi samo ponovno podsjećanje na Ps 27, na neku njegovu kiticu ili redak (npr. 14.-ti: U Jahvu se uzdaj, ojunači se,  čvrsto nek’ bude srce tvoje:  u Jahvu se uzdaj!), daje snage izdići se iznad tmurnih oblaka koji nastoje zatrti svaki moj dan, moju želju, ... čak Ljubav i život!
Ne dam se tom prokletstvu i još se uvijek dobro držim, no pitam se: ne zlorabim li na neki način i samog Jahvu?
Možda bi mi pomoglo otarasiti se ovog samačkog jada kada bi sve prošlo prepustio Bogu, jer na prošlo ionako ne mogu više utjecati?
Ali kako to učiniti?
Postoji li za to 'recept'?
Nema ga!
Silne priče o Ljubavi, Milosrđu, 'bratu u nevolji', i još puno lijepog što bi trebao biti čovjek uništiše (i uništavaju) nam pseudo Istine, pseudo pravo, egoizmi i hedonizmi, podvale raznih oblika lobija, želja za 'moći' i zaslijepjlenost osobnom 'veličinom'!              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Prije točno mjesec dana, u namjeri da pokažem do kojih je granica osobne nevolje čovjek spreman ustrajati u gluposti napisao sam ovo:
'shvaćate li kako 'bumerang' svakog zla, podvale, kriminala, omalovažavanja i sebičnosti nije moguće izbjeći?'!
Potkrijepio sam to tada tužnom pričom o smrti malog djeteta i tada shvatio kako ni to nije uspjelo promijeniti 'ćud', naoko - dobrog čovjeka!?
Ostao je isti! Sebi dovoljan, jako uplašen za svoj život radi čega, mada nikad ne ide do crkve i možda čak ne vjeruje u Boga (?), oko vrata nosi zlatni lančić na kom je križić!?
Sjećate se da sam tada napisao kako mi je rekao da križić nosi kao nekakvu 'amajliju'?
Nije li njegov 'bog' sličan starogrčkim bogovima pa je kao takav jako neučinkovit i opasan!
Ja moj križić (drveni), potamnjelu medaljicu s likom sv. Benedikta i 'deseticu', koju imam uza se, ne nosim jer od toga očekujem nekakvu zaštitu!
Ne! Pokazujući simbole moje vjere želim svakom u mojoj blizini reći kako želim biti 'uz njega' i njegov prijatelj i da mi se može obratiti uvijek i bez obzira na razlog!
A krunicu, nju nosim kako bi mi bila 'društvo' dok vozim, dok nekog čekam ili dok hodam, ... kako bi tada s njom u lijevom dlanu, u miru mojih misli mogao izmoliti poneku molitvu za mog teško bolesnog prijatelja, za danas pokojnu A. (jučer godina dana!), za mnoge dobre ljude koji su me spašavali iz ralja obijesnih 'pravednika', za moje Brezane, ... možda i za vas koji sada ovo čitate!?
Molim i za sebe kako bi mi slava Neba podarila neophodan mir kog mi svakog jutra nastoji oteti zlo, 'nudeći' mi slike moje ružne prošlosti!
Moj Bog ne plače i ne kažnjava!
On je Milostiv i strpljiv! Čuva me i pazi i jedini je za kog mogu reći da me sigurno NIKADA neće odbaciti i napustiti!
A čovjek? Hoće!
Uvijek - kada mu se nađem na putu ostvarenja njegovih nerealnih i nepravednih želja i interesa!
Ponekad - kada mu više ne budem mogao nešto dati i pružiti!
Rijetko - kada mu postanem staračka i sirotinjska briga!
Ovo RIJETKO meni je postalo - uvijek- pa ću zato biti direktan i 'odbaciteljima' najaviti kako ih zli čeka s puno gorim 'usudima' od mojih!
Opasno je poigravati se bilo čime - tuđim!
Od takvog ponašanja ne može nas očuvati nikakva 'amajlija', čak niti molitva, jer sve dok je čovjek svjestan sebe i svojih postupaka osobno je odgovoran svojoj - budućnosti, ... vječnom životu!
I za kraj, jer sam se upravo čuo s dobrim čovjekom P.N.J.-om, na prvi dan Nove godine od njega sam čuo i saznao što znači riječ PALJETKOVATI!
Neću vam objašnjavati, jer mi za to treba malo više prostora!
Rješenje se nalazi u Knjizi o Ruti!              Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
Na neki sam način i ja, kao Ruta iz Biblije, PALJETKOVAO! Ovo bi mogao objasniti kako sam i ja, slično Ruti 'kupio' iza žeteoca i nakon žetve zaostalo klasje, što su moji uvjeti života koji su mi pomogli izbjeći 'usud' beskućnika! Hoće li i 'oni' jednom paljetkovati?               SADRŽAJ WEB-a
A.D. / 2. siječnja 2010. - Loš đak, BESKUĆNIK MARTIN!

Svakodnevno naš život ispisuje mnoge stranice, čovjeku često nejasne i izuzetno poučne 'knjige života'!
Sjećam se kada sam u počecima dramskih priloga na ondašnjem TV-u redovito gledao (pratio) dramsku emisiju o Malom i Velom mistu pok M. Smoje i kako sam tada znao pomisliti kako mu u dinamičnom životu grada Splita nije bilo teško odrediti i pronaći glavne likove, mjesto radnje i veliki dio tekstova za svoje 'kronike', jer je ... sve o čemu je i što je pisao mogao čuti na ulici, u gostionici, na 'plinari' (stari hajdukov stadion), na rivi, pjaci, ... kod brijača, ...!
Možda me je baš radi te 'spontanosti' privlačio nevješto (za ono vrijeme ipak dobro!) učinjen ciklus emisija!
Bilo je u njemu svega što mi je u vrijeme mog dječaštva i momaštva nudila Matejuška (dio Splitske rive) na kojoj sam znao provoditi mjesece mog boravka u Splitu! (moji pok. dida i baba stanovali su u, danas srušenoj kući, V.K.Gusara).
Sjećam se dobro tog vremena i priča, komentara, čak vike starih ribara (Radovnikovići, Matacin, Devivov, Ivančići, ...) i svega što bi danas bilo odlično štivo za neko književno djelo!
Tada mi je taj način života bio običan, simpatičan, ali u njemu nisam znao prepoznati gotovi 'SCENARIJ' za neku knjigu, svojevrsni oblik kronike tog vremena!
M. Smoje iskoristio je svoj talent, uočio je taj dio splitskog svijeta kog je iz 'knjige života' prenio u svoja prepoznatljiva djela!
U stvaranju 'knjige života' svatko od nas učestvuje svojim 'doprinosom' i na taj način sudjeluje u stvaranju i osmišljavanju povijesti čovječanstva!
Samo, nekad su naše priče nedovoljno atraktivne ili nevažne Svijetu i onda postaju zaborav!
No, one ne nestaju! Ostaju zapisane u sjećanjima naših bližnjih, prijatelja i u konačnici kao ogledalo naše duše s čime ćemo poći u susret Bogu!
Što li ćemo sobom tada ponijeti?
Puno i svačeg!
Sve to danas često prikazujemo kao nečiju 'sudbinu', no u tim životnim pričama nema ničeg 'sudbinskog'!
Svemu smo, u najvećem djelu i po svojoj slobodnoj volji sami kreatori kod čega dio svoje životne priče svatko od nas stvara i kroz odnose s ljudima iz svoje okoline!
I upravo nam ti odnosi, s recimo bližnjima, u bitnome određuju tijek naših životnih priča koje uredno složene čine izuzetno važnu i poveliku bazu podataka iz kojih je moguće puno naučiti!
Uostalom, već sama izrijeka 'povijest je učiteljica života' (Historia magistra vitae est) o tome puno kazuje!
Ne učimo li dovoljno brzo iz te knjige života i to, gotovo isključivo, s pozicije mudrog čovjeka, lako nam se može dogoditi da nam sve što smo bili i što smo imali, čak i ono najbolje od nas, postane strašan 'usud' ('sudbina'!), veliki i mnogima konačan križ - života!
Danas, kada sam na kraju 58. godine mog života, moram, s tugom i velikim razočaranjem u SEBE, reći:
BIO SAM JAKO LOŠ ĐAK radi čega sam dugo vremena idući po tankoj niti svakodnevice živio život sazdan na siromašnoj dvojci!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Bilo je tu svega, ali su me pogrješke u procijeni karaktera i poštenja ljudi oko mene, koštale ipak previše!
Danas je to mnogima pa, naravno i meni (konačno?!) jasno, ali je za bilo što osim želje da trajem za druge ljude - kasno!
Uostalom, nešto sam o tome rekao zadnjeg dana prošle godine kada sam u nekom obliku 'inventure života' (iz)rekao moje posljednje želje!
Danas sam, čitajući stranice časopisa Ulične svjetiljke pronašao neke ulomke iz knjige 'Beskućnik' Josipa Šegote, koji jako dobro opisuju trenutak posljednjeg vremena jednog beskućnika, a što bi mogao biti 'razlog' da opet ponovim moju POSLJEDNJU želju!
Ali neću!
Neću ponavljati ono što se nalazi napisano u ovim 'crticana' i mojom rukom, na stolu u 'mojoj' kuhinji!
Neću! Napisano je moja Istina i moja želja do čijeg me je nastanka dovela moja (glupa!) bezuvjetna vjera u ...? Koga?!
No, o tome neka danas govori i nešto kaže navod iz, prije spomenute, knjige 'Beskućnik - pet godina na dnu Zagreba' J.Šegote!
Podudarnost u mnogo toga opisanog u priči o Martinu, liku iz knjige, u mnogome me podsjetila na ono što je lako moglo postati moj 'usud' kojeg sam, za sada, izbjegao uz veliku pomoć mojih predobrih prijatelja!
Ipak, za potpunu sličnost s tim nesretnim likom ostaje mi sačekati smrt i vidjeti ('iz oblaka') sam finiš moje ružne piče!
Uživajte u napisanom i svakako razmislite nisam li već sada - MARTIN:
'... Bio je sa mnom u Prenoćištu jedan Martin. Vidjelo se na njemu, po manirama, da je nekad bio utjecajan. Zašto je tako završio, ne znam. Taj Martin, uvijek je bio lijepo obučen, ali je puno pio. Upravitelj ga je htio poslati na liječnje, ali on nije htio ići. Želio je piti do kraja. Izabrao je tako svoj kraj. Zbog toga je neko vrijeme bio izbačen iz Prenoćišta. Kuda je tumarao, ne znam. Kasnije su ga primili natrag. Jednom zgodom tražio me da mu navečer odem na pumpu po bombicu. U blizini je benzinska pumpa, tamo ima cuge. Tjera me da idem. Pitam ga, kaj ti lampica gori na rezervi? Uvijek sam se znao zezati s njim.
Jedno popodne, a bio je krasan sunčan dan, Martin je sjedio u sobi na krevetu i, kako je kasnije pričao njegov cimer, jeo sir od ručka. Odjednom je okrenuo oči i riknuo. Svi sjedimo vani zgranuti. Došla hitna i otišla. Gledam u portirnicu. Vidi se papir od hitne, na njemu piše: zatečen mrtav. Nakon nekog vremena došli su dečki u crnom kombiju. Na sebe navukli plastične rukavice. Iznose Martina u limenom sanduku. Ja kažem u limenoj pidžami. Sutradan je osvanula na ulaznim vratima osmrtnica s njegovim imenom. U potpisu ožalošćena rodbina i dva sina. Supruge nema, ona ga je odavno otpisala. Rekao sam svojima, ako ja krepam, nemojte ni slučajno stavljati ispod svoja imena, da ne blatite moje! E, moj Martine, mislim u sebi, koji sinovi!
Nas nekolicina išla mu je na sprovod. Pokopan je u Šestinama. Grob mu je odmah uz grob oca domovine, Starčevića. Znači, nekada je bio velik. Došao sam blizu lijesa, prekrižio se i poškropio jadnika. Ma nije on više jadan. Uz lijes stoje neke nakaze. Mislim si, što ga ne pustite samog, ionako ga za života niste gledali. Pitam jednu ženu poznaje li čovjeka kojeg pokapaju. O, da! - kaže ona. - Dobio je ono što je zaslužio. Mislim u sebi, ma tko tebi daje pravo da tako govoriš?! Nikad se ne zna kako će tko završiti. Ali, nisam joj ništa rekao.'                           SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 3. siječnja 2010. - 'K svojima dođe ...'! Stršljen!

Nedjelja! Prva nedjelja ove godine osvanula je 'okupana' suncem, malo prohladna, ali puna svijetla!
Bio sam na jutarnjoj misi i odslušao misna čitanja, ulomke o Životu kog malo tko danas živi i razumije!
Ni ja ne živim život Riječi koja je djelom postala!
Puno sam toga u mom životu pogrješno 'odradio', no nadam se da nisam nikome nanio zlo, ... da sam ipak, samo malo više od lošeg - bio dobar!
Nadam se, no o tome malo znam?
Pojma nemam kako će to izgledati kod Njega?
Hoće li me moja želja za Istinom i životom utemeljenim na nekakvoj (ljudskoj) 'logici' dovest do čistilišta i možda 'moje' zelene livade na kojoj je moguće 'čuti' Njegov mir?
Hoće li me htjeti? Jesam li? Zašto? Tko sam? ... Ma, sama teška, gotovo nemoguća pitanja prečesto mi uništavaju, skoro svaki dan!
Rekao bi jedan moj prijatelj, kad se baš ne osjeća dobro: 'jadan sam!', ali ja to neću reći!
Nisam sretan, to ne želim kriti i lagati samog sebe!
Ne! Nisam sretan! Već podugo, čak od samih mojih početaka 'vučem' za sobom težak teret ružnih događanja koja mi je na kraju mog puta 'začinio' - čak i 'moj' (?) čovjek!
Ne znam što bi mi se trebalo dogoditi kako bi zaboravio izjave i postupke tih ljudi što me je odvelo u pakao nemoguće stvarnosti!
Reći policiji (lažno!) kako sam nekog tukao (trajni oblik glagola!) sa stalkom za mikrofon (vidjeste ih u nastupima pjevača!) i dugotrajno ga psihički maltretirao, kada bi samo jedan udarac s tim teškim metalnim predmetom bio dovoljan za nanošenje teških ozljeda od kojih ne b'je ni traga (!), i nije nego - opakost! ...
... Jadno smišljena optužba kojoj je bio cilj - uništiti me, ... prije svega moju volju i um!
Danas mi je više toga jasno i znam kako je ta izjava istinita, jer o mom mikrofonskom stalku kog sam imao u mojoj kući policija nije mogla znati ništa!
Slične optužbe, kasnije proslijeđene 'lobotomičarki uma', sudskom vještaku za um (?), bile su dovoljne da me ta opasna 'sveznalica' odredi kao samog Bin Ladena pa zato i nije čudno kako sam na kraju moje 'krvave balade' završio u najjadnijoj ustanovi na svijetu - zatvorskoj ludnici, u kojoj su ludi njeni voditelji čije nasilje i nekakve metode 'liječenja', koje nikoga nikada nisu i neće moći izliječiti - trpe jadni ljudi!
Mogao bi ovome dodati i opise nekih najizravnijih (fizičkih) NAPADA na moju osobu, no o tome mi je jako teško pisati i pričati, jer bi na taj način zapravo pljuvao po 'sebi', što neću, jer mi se podmetanje teške optužbe čini dovoljnim podatkom kojim želim 'ući' u razmišljanje o današnjem, Ivanovom (meni osobno najdraži 'autor' evanđelja!) evanđelju!
'K svojima dođe i njegovi ga ne primiše', ... 'Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.', ... !
Jesu li danas čuli ove riječi moji tužitelji i progonitelji?
Jesu! U to sam siguran pa mi je pitati i njih i sebe: kuda nas može odvesti nepoštivanje osnovnih 'pravila' naše vjere? Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
No, dok za sebe imam nekakvo 'opravdanje', jer ja nikog nisam 'tukao', progonio i život mu ugrozio, nejasno mi je što od zemaljskog života i samog susreta s Bogom očekuju ljudi koji su Ga s gomilom laži i ružnim postupcima pokušali prevariti?
Malo i ništa dobrog, što će biti još puno manje i jako loše kad Ga jednom budu morali pogledati u oči!
A sve je, baš sve na ovom Svijetu, moglo biti dobro, jer sve je tako jednostavno!
I u današnjem evanđelju nalazi se naputak o tome kako do toga stići, koji je jasno sročen u rečenici o Zakonu kog Mojsije primi od Boga!
Ali i to je očito uzalud! Imati, biti, živjeti pa makar i kroz uništavanje tuđeg života i imovine danas je puno važnije od 10 jednostavnih 'članaka' Dekaloga! Neka! No kod mene to ne vrijedi!
Pokušao sam u dva navrata otvoriti dobro 'zadihtane' otvore kamenih srdaca 'mojih' bližnjih, ... tada doživio omalovažavanje, uvrjedu i konačno odbacivanje radi čega mogu reći kako je s moje strane svaka inicijativa koja bi mogla biti pokušaj izdizanja srozanih duša do razine - čovjeka - završena!
Svejedno, čekati ću, jer Riječ me nije stvorila da budem (pre)tvrda srca, ... jer me je Riječ uvela u svijetlo dana, baš onakvog kakav je danas osvanuo - sunčanog, jer već sutra može 'stići nevrijeme' (jedan moj stih!).
Čekati ću, jer moje su nevere završena stvar što se ne može reći za predstojeće bure mnogih života koje će popuniti 'knjigu života' i tako joj dati dokaz njene POUČNOSTI!
Inače, da sve ne bude pisanje o vjeri, meni i njima 'pobrinuli' su se, i opet, moji dobri prijatelji!
Pozvali su me na druženje uz zajednički ručak!
Naravno, prihvatio sam taj poziv, jer mi je stalo biti s ljudima koji me niti nakon teških (lažnih) 'stigmi' mog uma nisu odbacili!
Zapravo, još su me snažnije prigrlili i proširili mi krug poznanika i prijatelja!
Bio sam u jednim malom mjestu pored Rijeke, družio se s neobično dragim ljudima, pojeo odličan ručak, naučio puno o životu radi čega sam obećao sebi da ću im uvijek nastojati uzvratiti za njihovu, iskazanu mi, Ljubav!
Mislim da sam danas upoznao i jednu tihu i jako dobru prijateljicu s kojom ću se sigurno ponekad naći na kavi, u šetnji, možda na izletu i u ugodnom razgovoru!
Nadam se tome, jer imati nekog s kime je moguće pričati o svemu i svačemu često je nedostižan cilj mnogih SAMOĆA!        SADRŽAJ WEB-a
POVEĆAJTE! Nego, zna li itko što predstavlja slika koju sam snimio na tavanu kuće te gospođe?
Priznati će te, osim ako niste dobar biolog, kako ovaj 'grumen' nečeg jako sliči na svileni jastuk? Ili? Što li je? Velika vreća puna nečeg? Možda, prihvatimo li kako je leglo stršljena - vreća!
Pročitao sam na Wiki-ju nešto o tom kukcu i kako sigurno uništiti leglo ovog kukca! Šteta je to učiniti, jer taj kukac puno je neopasniji od ose, no u kući mu nije mjesto! Hvala Ti, Dobri!                             Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 4. siječnja 2010. - Panika!

Panika!?
Pada snijeg i prohladno je! Boga molim da snijeg postane kiša, jer ću i u tome tada spoznati neki 'znak'!
Ali nisam zato 'uspaničen'!
Ne! Razlog mojoj zabrinutosti je mnogo jasniji i opasniji!
Čini mi se kako 'oni', radi nametnute im sotonizacije svega što sam i što činim, izbjegavaju UOČITI smisao mnogih napisanih, rečenih i doživljenih poruka!
No, mada žurim ovo napisati i što prije postaviti na internet, rekao bi ipak povremenim i neupućenim čitateljima mog WEB-a kako nemam ni volje niti vremena objašnjavati smisao prethodnih rečenica i daljnjeg teksta!
(Molim vas za razumijevanje ovakvog mog stava!)
Idemo dalje!
Prije svega želio bi (neophodno mi je!) istaknuti kako simbolika imena i događaja u mojim zadnjim učinjenim djelašcima (knjiga o antipsihijatriji i glazbeni CD) nije nikakvo prorokovanje niti najavljivanje bilo čega!
Ističem ovo, jer s mislima na budalast i nekad mojoj pok. babi M. simpatičan odgovor na pitanje upućeno Jakovu: 'Jakove, kako je?', kada je odgovarao s 'Dobro je! Kad' se ljubi sla'ko je!', shvaćam - kako je puno toga u zadnje vrijeme postalo neobično (da li?) jasna PODUDARNOST u koju ja ne vjerujem, a što me tjera na žurno pisanje današnjeg zapisa!
Ne vjerujem u nikakve podudarnosti i slučajnosti i radi toga mi je jasno kako imena mojih likova u noveli iz knjige Antipsihijatrija kao i uporaba biblijskog motiva za iskazivanje moje želje da imam unuku Rebeku - nisu SLUČAJNOST ili pak neka moja namjera!
Neprirodnim je, vjerujemo li u napisano u Bibliji, da lik oca i kćeri (Jakov i Rahela), samo zato jer smo zatupjeli u razmišljanju o 'svom bogu' u stvarnom životu postanu BRAT i SESTRA!
U takvom, svakako namjernom, preskakanju rodoslovlja trebalo bi pokušati razumjeti podvalu i buduće loše!
No, mogu li tako misliti 'sveci' koji idu Zemljom uništavajući ljudskost, za što im opravdanje za takvo što postaju čak i imena vlastite djece?!
Stanite, ukoliko već niste učinili glupost!
Imena se mogu naknadno upisati ali se iz kandža zla teško izlazi!
Ne činite ishitreni potez, razmislite i priupitajte se:
kako je progonjeni čovjek mogao UNAPRIJED, pišući svoju knjižicu i stihove za koje je fabulu preuzeo iz Biblije, PREDVIDJETI išta od onog što bi trebalo biti, ... što se JAKO dobro preklapa s njegovim životom?
Nikako, ali nije to nikakva GLUPOST, što istina ne mogu ničim dokazati, jer bi sve moglo POSTATI ružna ISTINA, kao što je istinita i ČINJENICA (sama Istina) da se je takvo nešto stvarno desilo!
Tu su vam stihovi, pjesma s mog CD-a i knjiga!
Skinite to s ovih stranica i uvjerite se u gotovo SVE o čemu vam govorim, ... nađite u tome SEBE i suprotno jadnoj premisi o meni kao samom đavlu shvatite kako to nisam stvorio JA, već da je to djelo samoga DUHA!
Možda tada ne učinite konačnu i pretešku pogrješku?
Možda, jer sutra će biti (možda je već i sada?) prekasno!
Ja to ne želim! Želim vam mir i DOBRO, što ste vi odavno izgubili (ispričati ću večeras nešto o tome - kroz stihove Psalma), ali što je, dok živimo, moguće popraviti, promijeniti,... Bogu vratiti! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
'Kad se ljubi sla'ko je!', sjeća li se tih riječi luckastog Jakova, Rebeka iz moje pjesme? Nadam se tome, jer će joj tada puno toga biti jasnije!
Sjetit će se tada i starog Henoha (pok. P.) i njegove, meni predskazujuće ISTINE kao i riječi 'šale' o Jakovu toliko drage mojoj pok. babi M.!
Iskustvo tih 'starih' života prenijelo nam je već tada poruku o našem sutra! Jesmo li je shvatili?
Može li to, točnije, smije li to itko tek tako zaobići?
Samo lud čovjek ponavlja grješku! Do kada?
Toliko o 'simbolici', porukama i 'starim mudrostima'!
Žurim ovo postaviti, čak bez ikakvog pregleda napisanog teksta!
Ovo ću s nešto drugih misli večeras dopuniti, lektorirati i ponovno upload-ati! 
(nastavak - večer) Što mislite, što pada? Snijeg? Ne! Kiša! Super!
'Ti uzvraćaš svakom po djelima' (Ps 62), mogao bi biti svojevrstan nastavak na ono što sam napisao popodne, jer je i u tome moguće razumjeti nedokučivost Boga i mnoge opasnosti koje u sebi nosi neljudsko ponašanje i zanemarivanje života i 'usuda' ljudi iz naše blizine!
Ima u ovom Psalmu još jasnih poruka koje upozoravaju i tako usmjeravaju čovjeka na činjenje dobrog! Evo dva takva navoda:
- urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju;
ustima blagòslivlju, a u srcu proklinju;
- u grabež se ne uzdajte nit’ se otetim tašto hvalite;
umnoži l’ se blago, nek’ vam srce za nj ne prione.
Ovo poučno 'štivo' danas je predaleko od mnogih umova i srdaca!
Od davnina je oko nas ljudi bilo puno poučnih priča, ima ih i u sadašnjosti, ali tko mari za njih? Nitko! Tek poneka Nevolja!
Za sebe mogu reći kako sam uvijek znao osjetiti tuđu potrebu i muku na što nikada nisam mogao ostati ravnodušan! Čini mi se da sam baš s takvim mojim ponašanjem prema mnogim ljudima za se 'izborio' milostivo srce, ruku prijateljstva, suosjećanje, ... i, što mi nije drago niti pomisliti, čak tuđu pomoć ako se jednom teško razbolim, onemoćam, ...!
O svemu što danas o tome mislim puno može reći misao J. Šegote iz njegove knjige 'Beskućnik' u kojoj, opisujući svoj život beskućnika na ulici kaže: 'Sjećam se svojih mladih dana pa se pitam hoće li za kakvih dvadeset godina taj čovjek (sretan tata, t.p.) imati sreću u svojoj djeci, ili će doživjeti to što sam ja doživio?'!
Odlična je i opominjuća ova misao, koju potvrđuje sve veći broj usamljenih, odbačenih i zaboravljenih duša!
Jedna takva duša sam i ja, mada mi, u nastojanju da zaboravim ove ružne osjećaje, mnogi ljudi nesebično daruju svoju Ljubav.
Za razliku od tih ljudi, od kojih neki nisu ni vjernici, postoje 'vjernici' u jednoga Boga, kom se (čak) svakodnevno klanjaju, kog mole, zazivlju, ali kom malo nakon tih lažnih i sramotnih 'obreda obmane' - okrenu leđa!
Bog je u SVAKOM čovjeku pa mi je jako teško shvatiti bilo koji razlog s kojim bi, kao s kakvim opravdanjem za učinjene progone, ubistva, krađe, ... takvi ljudi mogli stići pred lice Boga!                            SADRŽAJ WEB-a
Takvima više pristoji hram mnogoboštva - Panteon (grčki!) u kom uz 'dobre' 'žive' i njihovi 'stvarni bogovi': pohote (Afrodita), rata i krvoprolića (Ares), slavlja i ludila (Dionizije), lopovluka (Hermes) i podzemlja (Had)!
Puno je Panteona oko nas! Danas, panteon označava mjesto gdje se sahranjuju zaslužne (?) ličnosti (i poneki 'zemaljski bog'!?).
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 5. siječnja 2010. - Mogu li 'mudraci' spoznati ...?

'Dirnuti i pobuditi čovjekovu dobrotu zapravo znači probuditi u čovjeku ono božansko, ono vječno i sveto. Dodirivanje dobrota - dodirivanje je neba. Buđenje dobrota, buđenje je boljega svijeta. Zaista, treba nam hrabrosti da budemo ono što jesmo - da budemo dobri, jer prvostvorena je zbilja dobra. To je to pitanje o kome se radi ...'!
Ovaj citat našao sam na internetskim stranicama HKR-a i odlučio ga prenijeti na moje stranice radi dva, meni bitna, razloga!
Prvi je, nazovimo ga tako, 'sadržajni', jer svakog vjernika, bez obzira na vjersku određenost, upućuje da bude i teži onom što u naravi svog bića, rođenjem, čovjek jest - DOBAR!
Drugi, neka to bude 'autorski' razlog radi kojeg prenosim ovaj citat je IME ... autora, koje se je predugo 'vuklo' po usnama jedne žene, koja je svoju 'svetost' doživljavala kao apsolutno pravo da presudi čovjeku, naravno ne životom, već 'sudbinski'! Srećom, kada je A.Š. u pitanju u toj nakani nije uspjela, no ... silni 'prodor' sebi-danog 'prava' u odlučivanju o drugom čovjeku učinkovito je, i to jako učinkovito, iskazala prema meni radi čega više ne postoji jedna obitelj!
Tragičnost pokušaja zatiranja nečijeg 'oblika' života, ali i pouka koja se može iščitati iz ovakvog čovjekovog ponašanja divno kazuju koliko 'vjera', doživljena kao ISKLJUČIVOST može biti opasna!
Bojao bi se takvim biti i zato sam jako sretan što sam doživio (npr.) od nacionaliste postati - čovjek koji Ljubi SVE ljude!
Naravno, razina iskazivanja moje Ljubavi prema čovjeku uvijek je određena NAMJERAMA i ponašanjem ljudi, ali je uvijek na početku svakog odnosa s nekom osobom DOBRONAMJERNA, ISKRENA i SEBEDARIVAJUĆA!
Doživim li pak, kao kakav negativan odjek, pokušaj neprimjernog iskorištavanja mog, takvog, ponašanja, moram reći kako tada teška srca, ali radi obostranog mira - moram zaboraviti takvu (valjda ipak lošu?) osobu!
Čeprkati po ljudskom umu nije moja 'djelatnost', jer o tome i ja, kao i svaki drugi čovjek, ništa ne znam!
Teško je shvatiti radi čega je netko predobar, a netko loš, ... netko željan tuđeg, a netko 'široke ruke', ... i zato je najbolje, kada shvatimo kako nas beskurpulozni ciljevi nekog čovjeka ili zajednice žele iskoristiti, sve - ostaviti!
Ostaviti ne treba shvatiti kao davanje ili čak nekakvu dobru volju i blagoslov nevolje, već kao JEDINI mogući čin kojeg će vrijeme NAGRADITI, lošim lošem i dobrim Dobrom - čovjeku!
Inače, kako sam jučer, pomalo u panici napisao kako je 'svaki čovjek Bog', a kako moji mrzitelji i opaki 'lobotomičari' i taj navod mogu pokušati upotrijebiti (prema MKB 10?) kao 'dokaz' psihičkog poremećaja, navesti ću još jedan citat!
Ovaj put to je misao Sv. Petra Krizologa!
Evo je: 'Danas (oko 430.g.) s dubokim zaprepaštenjem mudraci spoznaju što vide u jaslama: Nebo na Zemlji, Zemlju na Nebu. Boga u čovjeku, čovjeka u Bogu. U pelenice umotana Onoga koga cijeli svemir ne može obuhvatiti.'!
Zamislite samo da sam to kojim slučajem ja izrekao i da sam na tome ustrajao u času kada su me optuživali 'moje' Jude i dok su me 'preslušavali' 'pticoubojica', 'profurana dama' ili 'nasmiješeni' - naravno psihijatri ...? Kamo bi završio kada sam i bez toga prošao 'k'o žuti'!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Napisao sam u mojoj Paklenoj knjižici nešto o tome, pritom rabeći opis jednog vjerskog običaja i tada rekao ono što bi, da su tada postojali 'psihići', bila 'sudbina' Zlatoriječitog Petra: završio bi u ludnici!
Nafiksan 'lijekovima', tretiran EKV-om, možda i kastriran (?) postao bi živi leš i nikada ne bi postao ono što je danas - SVET!
Možda je ovo što sam napisao najbolji DOKAZ koliko je istinito reći ono što psihijatrija jest, a što dobro opisuje navod Zlatorječitog Petra:
'Tko se želi šaliti s vragom ne može se veseliti s Kristom.' ...
Nisam se s vragom šalio, ali mi je vrag 'šalu' namjestio!
Zašto baš meni? Radi tuđe grižnje savjesti i razmišljanja kako će moja žrtva, prikazana Bogu, biti iskupljenje za tuđe grijehe!
Nešto takvo nije moguće i, jer je svaki čovjek OSOBNO odgovoran za svoje postupke i radnje uperene protiv drugog čovjeka, mogu reći kako je prevelika pogrješka već uništila desetljeća nekih života, ali i to kako time nije sve gotovo!
Obraćenje je jedini LIJEK kog nije moguće NIČIM nadomjestiti pa mi je, dok živim, nužno čekati i vjerovati u samo čudo, ... puno veće od jučerašnjeg snijega koji je postao - kiša!
Hoću li to dočekati?
Vjerojatno neću, jer je sebi-dana 'pravednost' u čijoj se osnovi vuče zlo prevelika prepreka Istini i pokušaju da se moje riječi, ... oštre, beskompromisne i istinite shvate i dožive kao poziv na mir!
Naravno, na mir u Bogu, jer mir kog održava 'ravnoteža sile' ne može biti jamstvo sigurnog, lijepog i dobrog - sutra!
I još samo nešto ... o Brezama!
BIJELE BREZE - POVEĆAJTE!Vidite ih: snijegom pokrivene Breze!
Ugođaj idilične slike, puno je manje ugodan kada se doživi kroz ranojutarnji dolazak na svakodnevni posao!
Mogu li to razumjeti pretvorbeni (ima ih raznih oblika!) lopovi, dobro 'uprljani' političari, upravni kancelarijski 'ćate', ... ma svi koji žive od malo rada i velike grabeži prava i truda tuđe muke?
Naravno, moj mali 'ferrari' s novim, zimsko-ljetnim gumama i ja bili smo u mojim Brezama! I opet sam doživio ono što malo tko od ljudi koje tamo susrećem osjeća: spontanost u svemu što se tada dogodi, kaže, čuje, ..., jer Brezani su manje 'vjernici', a puno više ljudi, što je po Zlatorječitom Petru - sam Bog (u čovjeku).
Misli li tko drugačije neka pozove: Hitnu, 'struku', policiju i državnog odvjetnika kako bi mi pokazao da 'trabunjam' i tako mi 'osvježio' sjećanja na neke drugačije ljude, ... ljude pseudo boga!
Na povratku iz Breza svratio sam u Ledenice kako bi gđi F., koja se je 'spustila bliže moru' (toplini!) čestitao Novu godinu i kako bi uzeo nešto bukovih 'briketa', jer sam prilično 'stanjio' zalihu ogrjeva!
Mada to nisam imao u planu, zadržao sam se u dužem razgovoru s gđom F. koja je, moram to reći, strpljivo i valjda s razumijevanjem odslušala neke 'neobične' detalje mog života! Znam da redovito prati TV-sapunice pa mi je u čas palo na pamet kako je priča mog života idealan predložak za neko literalno djelo! Možda se i tu oprobam! Priču imam! Nedostaje mi spisateljsko znanje o romanu kao književnoj vrsti! Sam sam kriv! Više sam volio matematiku, biologiju, zemljopis, fiziku, tehnički, ...!
Volim vas sve! Da, baš sve, a najviše one koji su mi 'skuhali poparu', jer takvima je Ljubav nužan lijek!                                         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
P.S.
Prije par dana rekao sam kako ću na sutrašnji dan krenuti na svojevrsni 'put istine', do jednog malog mjesta u Dalmaciji u kom želim nešto provjeriti i zato moram i o tome danas nešto reći!
Naime, želja i namjera i dalje su u meni, a možda bi 'usput' pošao i do mojih u Splitu, no ... vrijeme mi čini mali problem!
Ne da mi se ne put krenuti sam i po lošem vremenu, a ... kiša pada ... i pada!
Zato, ne osvane li na ovome mjestu moj sutrašnji zapis to će biti vjerojatni znak da sam ipak na putu! Tjera me nešto na put do moje 'domaje', do mojih ljudi koji su ostali uz mene, kojima strašne priče o meni i 'pravu' na moje nisu 'oprale mozak' i zato ću ipak poći! Makar se tome nadam! To želim! Želim tim ljudima, mom ČASNOM rodu pokazati sebe, dati im koji primjerak moje knjige, popričati s njima o lijepim (pa i ružnim!) uspomenama na mnoge dane koje smo proveli zajedno, ... želim se s njima u društvu sjetiti mog 'škoja', ... ma, svega što više nikada neće biti! Želim to! Odluku o mom putu odrediti će neki 'čudan' događaj ili možda sutrašnja promjena vremena (što kažu prognostičari?)! Bog!
A.D. / 6. siječnja 2010. - Idem, jer oko mene nema ...!

Jutro je! Slušam radio i gledam u nebo! Vrijeme je loše! U priobalju kiša u gorju i unutrašnjosti snijeg!
Preporuke za put nisu dobre! Kažu: 'vozite oprezno i ne krećite na put ako vam to nije neophodno!'!
Što učiniti? Nešto me tjera da pođem, ali mi 'logika' kaže da bi bilo bolje ostati kući!
A što ću kući! Opet sjediti za računalom, možda nešto pisati, svirati, ...?
Sam sam! Nema oko mene dječjeg glasića koji bi bio jedini pravi razlog da sve ostavim i ako treba pokušam štogod i zaboraviti! Zato: IDEM!
Krećem put Dalmacije! Do kuda? Ne znam!
Bog!
(nastavak - kasna večer!)
Vratio sam se! Bio sam baš tamo kuda sam želio poći! Moj 'put Istine' pokazao mi je da sam dobro učinio! Zadovoljan sam! Shvatiti ćete zašto!
Detalje ću (neke!) opisati u sutrašnjem zapisu, jer sam nakon četrnaest sati uzbudljivog i dojmljivog 'izleta' u kom sam odvozio skoro deset sati po kiši, magli i mokrom kolniku - umoran!
Kako rekoh zadovoljan sam i to jako zadovoljan!
A kako i ne bi bio kada sam čuo, doživio i vidio same dobre ljude i lijepe stvari!Na odlasku - POVEĆAJTE!  Bio sam ovdje ... u ovom mjestašcu koje me je nakon više od dvadesetak godina ugodno iznenadilo! ... No, o tome sutra!
Danas mi je jedino važno reći i napisati:
Dušane, oprostite mi što sam do današnjeg dana razmišljao o vama na jedan loš i, sada znam, pogrješan način! No, tako je to! Nisam bezgrješan i zato sam želio saznati što ću vam na ovom mjestu reći, ... što sam vam rekao ispred kapelice na magistrali i što sam vas idući prema Splitu zamolio!
Znam da ovo mnogim 'dušama' izgleda bedasto, no to nije moj problem!
Učinio sam po mojoj savjesti i time pokazao kako je svakom zlu moguće 'namjestiti' kraj!                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Ponoviti ću, Dušane: Oprostite mi! Vi znate radi čega, baš kao što i ja znam zašto sam ... vas doživljavao na pogrješan način!
Male, ljudske, gluposti, tako svojstvene tvrdoglavim glavama nisu nikakvo zlo, pa mi je sada pitati se: radi čega je prema meni iskazano toliko zla koje mi izgleda kao posljedica mržnje?!
To nije radi vas, ali niti radi mene! Sada mi je to jasno što me je, dok sam kretao prema Zadru natjeralo da glasno uskliknem, sretan, jer sam imao snage poći po Istinu! Znam da su duše dobrostive pa me veseli pomisao kako sam danas doživio puninu dobrog na ovom napornom, ali po svemu drugom posebnom, naravno u pozitivnom smislu - 'putu Istine'!
Isplatio mi se je svaki trenutak uložena truda, vremena i novca!
Čak i da nisam pošao do Splita, i tada bi cilj mog današnjeg puta bio - ispunjen!
A Bog? I danas mi je pokazao koliko me voli!
Kada sam naišao na zatvorena vrata gostionice u vašem mjestu, na mokroj i pustoj cesti koja ide kroz vaše selo naišao sam na čovjeka koji mi je, upoznat sa svime što sam želio provjeriti, rekao Istinu i onda me uputio na drugog čovjeka kojeg nisam vidio više od trideset godina, a kog sam kao dječačić i momak dobro upoznao!
Ugodni razgovori i lijepe priče napunili su mi i um i dušu!
Nakon toga sve mi je postalo lako!
Ni kiša, ni tmuran dan, ni loši uvjeti za vožnju nisu mi nakon toga predstavljali nikakav problem!
Nazvao sam dragu tetu, da provjerim je li kod kuće i onda krenuo magistralom, meni najdražom cestom u mojoj Domovini po kojoj sam jednom šetao išćući milost od Boga, koju sam primio, čak i onda kada u mom drugom naumu nisam uspio do kraja, jer mi je i tada pokazao put do mog 'novog' doma u kom ovo stvaram, živim i čekam moj kraj!
Toliko! Tek da se javim ... kako bi netko tko možda brine (teti sam se javio MBT-om) o meni saznao da sam - još uvijek čitav, ali i ... sretniji!
Slatki umor tjera me u 'krpe'! Sačekat ću samo da se malo ohladi moj mix-čaj, kog trebam par gutljaja i onda odoh leć'!
Laka vam noć! Volim vas!                                                SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 7. siječnja 2010. - Nema ... u 'njima' Boga!

Pišem dio ovog zapisa dok čekam da mi prijatelj donese rezervni ključ od mog 'ferrarija', jer sam jučer navečer dok sam uzimao neke stvari iz auta zaboravio izvaditi ključ iz kontakt-brave, kada sam 'uredno' pozatvarao sva vrata! 'Šeprtlja' ili umor, ... ma što god da je zato jutros kasnim!
Kasnim poći do Crikvenice kamo trebam otići učiniti neke sitnice i uplatiti iznose za produženje mojih internetskih domena ('adresa'!).
Iskoristi ću ovo vrijeme i još nešto reći o jučerašnjem danu.
Neponovljiv dan u kom sam učinio sve kako bi 'namirio' moju savjest i sebe ispunio je moja nadanja i pokazao mi koliko čovjek može pogriješiti!
Neću i opet spominjati Dušana i pojašnjavati zašto to ime uopće rabim, jer jučer sam dovršio jedno 'poglavlje' mog života i jednog odnosa sa čovjekom kom sam, na moju sreću (ili samo zato jer sam takav?), uvijek bio pri ruci!
Danas sam sretan radi toga i sasvim mirne duše tako da ne postoji nitko kome bi se za bilo što trebao obratiti, a što bi bilo moja potreba da se radi loših postupaka, nekog zla ili izdaje i prijevare trebam nekom ispričavati!
Nemam radi čega! Znam da ovo izgleda pretenciozno i čak arogantno, ali moj jedini odgovor na mnoga mi namještena zla nije bila nikakva šutnja, već potreba da ukažem na zlo ma odakle dolazilo, ma s kojim 'razlogom' me progonilo, ma ... bili to i 'oni', moji najbliži!
Svjestan sam da su i riječi, čak ponekad samo misli, neugodno 'oružje' i da mogu proizvesti neželjene 'efekte', ali nisam i neću nikada moći prešutjeti nepravdu, ugrozu tuđeg, pljačku, progon, ... čak do razine ugroze života! Ne da neću, ... ja to ne mogu i ne smijem prešutjeti!
Bog je milostiv i zato postojim i još trajem pa bi mi netko mogao predbaciti kako ne činim prema takvom razmišljanju o Njemu, no ... nije li nam baš On, Bog, jasno rekao i prenio svoje ZAPOVIJEDI u kojima je sve rečeno - iz čega je lako zaključiti kako se zlu koje čovjeka tjera na loše i 'preskakanje' Božjih zapovijedi ne treba 'klanjati', ... kako se zlu ne smije odgovoriti zlim, ali kako se zlu treba reći da je - zlo!
Treba! Treba se svakom zlu reći 'jasno i glasno' što je, ma kolika bila cijena vlastitog života!
Nekada to nije nimalo lako! Dapače, gotovo je uvijek jako teško - čovjeku u kog smo možda imali veliko povjerenje, ... u čiju čast i ljudskost nismo nikada sumnjali - reći osobni stav o pretrpljenoj nepravdi, no ... i to je život! I to: BOŽJI, jer samo uzdignute glave čovjek može spoznati d(u)(a)ljinu svog horizonta na kraju kojeg je - vječnost!
Mjerljivost, ma bilo kojim etalonom mjerena, konačna je i zato se čovjek ne treba i ne smije povlačiti pred nasrtajima svakojakih nepravdi!
Što li će pri tome upotrijebiti kako bi sačuvao Boga u sebi, stvar je njegova uma i savjesti, radi čega veoma često odgovor zlu prijeđe u bespoštedan okršaj u kom mnogi nastradaju!
Ja i Dušan smo 'čitavi', jer okršaj nikada nismo rabili!
Jesmo li u našem odnosu prešućivali svoje stavove koje smo imali jedan o drugom, čak možda izbjegavali teme i riječi koje bi nas mogle dovesti do sukoba, ... to i nije bitno! Bitno je da smo čitavi, ... ja lišen pogrješnih pretpostavki, a on u mirom s Bogom!
Na ovom sam mjestu jutros prekinuo s pisanjem, jer je bio stigao moj dobri prijatelj s rezervnim ključem mog 'ferrarija' pa večeras nastavljam!
Najprije, kako ne bi zaboravio, a jer sam već spomenuo Boga, želim čestitati jedan Božić!
Naravno, pravoslavnima, koji danas slave Božić prema julijanskom kalen-daru! Dakle:
HRISTOS se rodi (Христос се роди!), braćo u vjeri!
Neka vam je blagoslovljen svaki dan vašeg života kog želim da živimo ujedinjeni u vjeri u jednoga Boga! Sretno!
Borić u splitskom domu moje tete A. - POVEĆAJTE!E, sad bi netko tko me je poznavao od prije stvarno mogao pomisliti kako sam skroz poludio?! Neka misli tako! Neka sanja svoj 'svijet' žutih, crnih, bijelih, židova, muslimana, katolika, i inih, ali neka si pritom pokuša pojasniti i odgovoriti na pitanje: čemu onda i on? Takav! Naopak i dalek od Boga? Ovaj borić nije tu radi toga kako bi sa slikom Božićnog 'drvca' čestitao pravoslavnima Božić! No, može i tako! Tu je prije svaga kako bi u ovaj dnevni zapis prenio komadić atmosfere iz splitskog doma moje drage tete A.                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Ta divna žena, koja živi dosta usamljen život, jer 'mladi imaju svoje pute'(A.), žrtva mnogih nedaća kroz koje je prošla i jučer mi je pokazala što znači imati kršćanski odgoj i Ljubav za bližnjega!
Naravno, osim što mi je poklonila svu potrebnu pažnju (i više od toga!), dala mi je i jednu veliku Bajaderu i sa mnom podijelila (svakom po po litru) ORIGINALNO DRVENIČKO maslinovo ulje, ... jučer mi je rekla kako često poželi da je uz nju, dugo godina teško bolestan i jako 'neugodan' pacijent - njen pok. V.! Bravo tete! Više od ove rečenice Bog ne treba! Sve je u njoj! U njoj su i Bog i čovjek pa sam naš razgovor od jučer doživio kao kakav preporod svega što smo mi, častan rod plemena Pensa iz Puovića koji su još daleke 1521. g. naselili otok Veli Drvenik!
Idilu mira mog otoka uništi 'moderan' način života - auto na škoju bez cesta! - POVEĆAJTE!Ali tete, ima tu i nečasnih osoba koje nose naše prezime, koje prenose na buduće naraštaje, a da sami nisu ni blijeda sjena roda PENSA!
A ja, kakav god bio i opet sam jako pogriješio, kada sam razmišljajući o tome kako 'krv nije voda' nazivao telefone koji su prestali vrijediti i onda na jednom ipak čuo glas 'sekretarice' koja se danas 'lada' u mojoj kući! Pogriješio sam, ali zato neću prešutjeti STRAHOTU! I opet moram napisati nešto o 'njima'!
Nemilosrdni su to ljudi, opake naravi koji s nestrpljenjem iščekuju smrt svog pretka, što su mi i danas pokazali i tako mi rekli: tko su i što su!
Neću naširoko pisati o njima, jer mi je preteško, a ja to i ne smijem, suditi osobama koje su u PUNO navrata pokazale svoje KAMENO srce!
Na žalost tete i vi i ja smo se jučer složili kako o njima ne treba govoriti i misliti tako kako sada zborim, ... i kako će možda 'vremenom sve biti drugačije', ali je sve NAJGORE o tom soju ljudi, 'namjestivši' im (moju) 'ponudu' da se ISKAŽU, makar kao obični ljudi - rekao sam Bog, koji se je danas pobrinuo da nas sve iskuša!
Preblago je reći kako su 'oni' za koje sam živio, o kojima sam brinuo, za koje sam strepio i borio se svim svojim bićem - svojim ružnim činom opet pokazali da su POGANI, jer ... i među poganima ima i dobrih i loših ljudi!
Ne, taj očajan 'ogranak' našeg plemena zapravo je mrzitelj vlastitog pretka i samo se radi svog osobnog straha pokušava prikačiti za nekog tko ima naš korijen, ... naše ime!
Možda u tome i uspiju, no i tada će, čini mi se sve do časa u kom će osjetiti osobnu veliku muku, ostati to što su pokazali i danas!
Rekoh, neću JAVNO iznositi današnji događaj, mada neki od onih koji će ovo pročitati sve znadu, jer je opis odbacivanja čovjeka koji je u nevolji uvijek STRAHOTA!
Žao mi je tih ljudi, jer je neupitno da će već radi samo jedne Božje zapovijedi: Poštuj oca svoga i majku svoju ..., a tu su još i Ne ukradi, Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga, Ne poželi kuće bližnjega svoga i (radi opasnosti po život tijekom progona) Ne ubij - morati odgovarati 'učiteljici života' i to još za svog zemaljskog života!
Kako? Ne znam, ali sam u to siguran!
S takvim ljudima i okruženi njihovim evidentnim zločinima morati će odrastati moji slijednici, nedužni mali Anđeli, ... novi naraštaj Pensi!
Kuda sve to vodi? Ja to možda neću saznati, ali će se veoma skoro neljudi iz ovog zapisa s velikim upitnicima svom umu prisjećati ovih riječi!
Da sam mogao predvidjeti samo mali dio ovih strahota s guštom bi bio propio, prokockao ili prokurvao SVE moje novce i kuću pa bi 'oni' danas bili sirotinja, ali zato - POŠTENI LJUDI!
Ovako je, mojom ogromnom pogrješkom i krivnjom, sve u čemu se Luka-puka i Domagojčić nadaju oprati svoj smrtni grijeh - smrt (naj)bližnjega!
Dokaza za takvo što Bog već odavno ima 'u rukama' (08.08.2007.), neki od čitatelja za to znadu, a oni koji su mi danas pomogli u nevolji nešto od toga su i čuli! A 'njima' s pravom mogu reći: 'hvala' vam bezdušnici mog roda! Preživio sam puno nedaća, ali me Bog još uvijek drži na svom dlanu i čuva kao kapljicu rose koju žele sasušiti užarene zrake vaših zločinačkih postupanja! Čini mi se kako ste daleko od pameti koja bi vam trebala reći kako vam Bog na taj način daje priliku! Ja sam, unatoč svemu lošem što ste mi PRIUŠTILI, spreman za takvo što, ali do tada (do nikad?) i nadalje ću biti beskompromisan i jasan u kazivanju i ukazivanju na jad za kog NITKO na ovom Svijetu ne bi mogao naći ni slova - 'opravdanja'!
Ili? Ili vam vaš 'bog' dozvoljava zaobići nevoljnika, ...?
Neka me Bog kazni ako sam danas rekao išta više od - strašne Istine!
Morao sam tako, jer: NIJE LI NAS JEDAN BOG STVORIO? (Mal 2,9-10)
                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri za još jedan život!             Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 8. siječnja 2010. - Njima: stići će vrijeme da Mu nešto reknete!

'Sutra je novi dan'! Često bi ovu uzrečicu znali čuti, kao kakvu nadu, kada bi nam netko na bilo koji način uništio današnji dan, raspoloženje ili ako bi nam nametnuo sebe kao - isključivost i jedino!
Da, sutra je 'novi dan' i jedan takav dan, taj dan - sutra, meni ja - danas!
Moj jučerašnji, jako tragičan i spoznajno neshvatljiv dan, danas je moj 'novi dan'!
No, malo se je toga promijenilo u mom razmišljanju o onom od jučer!
Ni danas nisam 'načisto' sam sa sobom i u razmišljanju o 'njima'!
Muče me misli o ljudima koji ustraju na zločinu prema ocu, ali ne radi nekih mojih stavova o karakteru i uopće o biti čovjeka, već radi činjenice kako se takvi ljudi, bez imalo svijesti o svojim nedjelima klanjaju Bogu za kog su kroz mnoga stoljeća prolivane silne 'litre (prave) krvi'!
Obmana je strašno i u oba smjera, prema drugome i sebi, upereno oružje kojeg je učinak poguban!
Možda me je baš današnji, 'novi dan' potjerao da već jutros napišem moju NAREDBU takvim ljudima u kojoj im, sve do dana (hoće li ga biti?) dok ne odustanu od evidentnih zločina prema ocu, branim prići mojoj bolesničkoj postelji, odru i grobu!
Neka zauvijek ostanu u rukama zlog ne ispoštuju li ovu moju želju koja je nastala kao moj jedini mogući 'odgovor' njihovoj najnovijoj 'manifestaciji' nehumanosti koja jedino može potvrditi jadan karakter njihova uma!
Ipak, jer su moji, čekati ću te jadnike, i činiti ću tako dok poživim, ali nakon toga mog blagoslova ljudi kojima sam kroz trideset godina podređivao moj život više neće biti!
To više neće biti moguće, jer će smrću mojom i moj um nestati!
Tada će kao jedino moguće, POŠTENO i ispravno postupanje biti njihov BIJEG od mog mrtvog tijela kao i potreba da se okane svake nakane koja bi za cilj imala bilo što što je u svezi s mojim imenom, osobom, dušom i duhom!
Kada me ne bude ovozemaljski čini više neće imati nikakva učinka na prošlo, sadašnje ali niti na BUDUĆE!
SADAŠNJOST koja postoji dok smo - živi - određuje Budućnost!
Svako drugačije razmišljanje je OBMANA o kojoj sam maloprije rekao što je i koliko je - OPASNA!
Osobe koje odbijaju pružiti pomoć čovjeku u nevolji gacaju pustinjom svog siromašnog života u kojoj ih očekuje potonuće u 'živom pijesku' kog su, uporno meljući čovjeka i otimajući mu njegovo, nakupili previše i tako si odredili - 'ugušiti' se u 'zlatnoj prašini'!      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Uostalom, više od ovih, naravno mojih, riječi koje iz mene, čineći mi velike nevolje 'izvlače' pseudo-pravednici i pseudo-vjernici kazuje i današnje liturgijsko čitanje iz 1. Ivanove poslanice!
Puna upozoravajuće Istine ova je poslanica dobar NAPUTAK koji bi trebao biti dovoljan svakom vjerniku, pa i 'njima', da kad već ne želi prihvatiti ispruženu (moju) - pruži svoju ruku!
Uzeo bi rado tu pruženu ruku i snažno je stisnuo, jer na ovom Svijetu nema ničeg tako vrijednog kao što je - čovjek ... ma kakav bio!
Moje jako izražene sumnje u 'njihovu', makar i 'kapljicu' Ljubavi, kojoj je niz nehumanih postupanja prema meni velika i istinita opreka lijepo je naznačio sv. Ivan:
''Rekne li tko: 'Ljubim Boga', a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.''
SAŽETO I JASNO! Kada bi svaki čovjek činio prema 20. i 21. retku 1. Ivanove poslanice rječnici SVIH jezika Svijeta ostali bi bez pojmova (riječi): rat, mržnja, zločin, ubojstvo, pljačka, progon, ...!
Ali ... nije tako pa mi se jako dobrim čini nastaviti s ovakvim razmišljanjima i reći kako mi je jasno kako čovjeku nije lako ljubiti NESAVRŠENOST svog bližnjega, jer taj nije kao Bog, ... jer je čovjek, nesavršen i neljubazan i osvetljiv i nepravedan, ... jer: 'mi je učinio ovo ili ono i sada mi nešto čini'. Kako takvoga voljeti, pitanje je koje tada postavljamo Bogu.
Činimo tako kako bi za svoje propuste i loše radnje učinjene bližnjemu našli nekakav oblik 'opravdanja' pred samim Bogom, kada Ga pitamo: 'zar ne zna s kime imam posla i nije li sve to ipak previše?'!
Pitamo Ga i tako sebi činimo lažni 'alibi', jer su iza naših (ne)djela ostali preteški tragovi nehumanog postupanja prema bližnjemu!
Kada je, pak, bližnji otac to onda postaje tragičan oblik ponašanja iza kojeg se kriju interesi koje treba 'opravdati' tuđa muka, i čak - mržnja!
Bojim se da sam i danas rekao Istinu, koja je kao moja molba ostala zapisana na 'sekretarici' telefonskog broja 051 787099, jučer u 17:33 sati!
Poruku je moguće zauvijek izbrisati, i broj telefona promijeniti, ali će učinci očajnog propuštanja i nehumanog ponašanja prema pozivu za pomoć (naj)bližnjeg - tek reći svoje!
Živite s time čak i do vremena Njegova ponovnog dolaska, no tada će biti vrijeme da Mu nešto i o tome - reknete! Što? (Bog koji vidi u tajnosti, uzvratit će vam, jer zaboraviste na ovo: 'Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'?                            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri za još jedan život!             Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 9. siječnja 2010. - Pocrvenjeti će ...! Užas!

Sigurno sam već koji put napisao kako, gotovo uvijek prije pisanja novog dnevnog zapisa pročitam napisano prethodnog dana!
Tako sam učinio i danas!
Pročitao sam više puta, kao uostalom i jučer, sve što sam jučer napisao, ... ne da bi nešto promijenio ili ispravio, već da bi se podsjetio na oblik izričaja koji u naravi sliči optužbi!
I danas sam razumio (opet) da to baš tako izgleda!
Ma, neka! Bolnu Istinu i osobna tragična iskustva nemam namjeru tajiti i tako bilo koga poštedjeti nečeg što on je ili što je učinio!
Srećom, ja nisam autor tih zala, osim ako se zlim ne shvaća sve što činim, a što je najobičniji odgovor, i to dosta blag, na mnoge nepravde i prave zločine koje sam morao pretrpjeti!
Lažem? Iskrivljujem činjenice? Obmanjujem? ...?
Bilo bi tako kada bi se DOBRIM djelom moglo razumjeti ne pružanje pomoći ugroženoj osobi ili progon i otimanje tuđe imovine ... ili, ako se udaranje i maltretiranje oca smatra ... Ma, čime ljudi moji, osim - zločinom!
A tako je to i bilo i zato pročitajte dobro moja zadnja dva zapisa i shvatite da će sutra, pored nekog od vas, u crkvi, na misi, i onda pred oltarom na pričesti biti netko od takvih ljudi!
Dobar je Bog! Predobar, jer ustraje na blagosti i čeka da se zlo koje (lažno) puzi ispod Njegova križa preobrati u Milostiva i pravedna čovjeka!
No, neće to dočekati! Neće, jer su si 'pravednici', vjekovima prisutni u vjerskom životu mnogih naroda, dali za pravo postati tužiteljima, sucima i izvršiteljima presuda koje su nekad bile inkvizicija, a koje su danas - 'pravda' i 'pravo' u ime 'moga Boga'!
Strašna Istina i nije nego: neko i sutra loše vrijeme, bolest, nevolja, rat, mržnja, ...!
Uvijek je bilo zla no to ne treba razumjeti kao bilo kakvo 'opravdanje' da ono i danas postoji i živi u mnogim 'vjernicima'!
Možda sam i sam takav, zao, jer nisam mogao i želio prihvatiti 'gentelmensku' ponudu koja mi je nudila 'miran' život podređen lopovima, progoniteljima i izdajnicima, ... život Zombi urođenika, drogiranog radi potrebe 'pročišćenja' tuđih savjesti!
Moram priznati kako sam stvarno, JAKO zao!
Odbiti 'svojima' takvu želju i njihovo, do granice smrti uporno, nastojanje - zločin je!
I to ne bilo kakav! Velik! Toliko velik da sam zato postao sami đavo (satan), kojeg je 'pravednica' obdarena milostima 'ukazanja' i 'čujenja glasova' nepoznatog govora i jezika, natjerala 'zagristi' u zabranjeno mi voće, u milostiv plod Božje Istine!
Srećom, zagrizao sam u taj, zabranjeni mi Božji plod, koji je trebao biti njena isključivost (ekskluzivnost)!
I dobro je da sam zagrizao u Istinu, i to snažno i s puno gušta, nakon dugog i uzaludnog čekanja na mir - u taj Božji dar!
Dobro je, jer danas mogu, bez ikakve grižnje savjesti reći istinu o njima!
Bolnu, čak i meni pretešku, ... no ..., jer su mi željeli oteti čak i golu osobnost ta me Istina ne boli tako puno, jer užas ne mora proizvesti bol, jer 'kada iz vlastitog iskustva saznate što znači užas, oboružani ste protiv svega u životu.' (A.Christie)!                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Da, oboružan sam protiv puno toga i zato me užas ne boli! Rastužuje me, jer se u okruženju užasa obavljaju rođenja, krštenja i odrastanja nevinih Anđela kojima sve to može biti - njihova preteška i ružna budućnost!      
To ne želim i zato pozivam autore zala da radi njih, Anđelića, kada već neće radi sebe i mene, ispiju sa mnom čašu punu 'sokova' naših žuči!
Uvjeravam ih, ali im ne mogu dokazati, kako je gorčina 'sokova' užasa ništa u odnosu na, nama nepredvidivu budućnost - života!
Uvjeravam ih da ću sam ispiti sadržaj te čaše, no to neću učiniti ukoliko ne budu sa mnom u društvu!
Više od ovog ne mogu im ponuditi, jer ja sam OBIČAN (neki misle da nisam!) čovjek!
Ne predskazujem, ne najavljujem, ne kunem, ne zazivam, ... samo kazujem Istinu koja je odavno napisana u obliku DEKALOGA, kojeg su 'oni', ... oni kojima nudim, u njihovu društvu, za sve nas, ispiti gorke sokove naših žuči - ludo IZIGRALI!
Vjera bez djela (DOBRIH!) nije moguća, jer biti vjernik znači - uvažavati svakog čovjeka, štovati njegova prava i navike i iznad svega njegovo pravo na osobnost!
No, danas je upravo taj dio čovjekova bića, ono što on jest - osobnost, najnapadnutiji i zato najugroženiji dio samoga Boga koji je 'Bog u nama'!
To nije nikakva 'slučajnost' ili nekakav 'hir' vremena, već SMIŠLJENI NAČIN DJELOVANJA ZLOG za što si je 'pribavio' sekte, 'zidare', 'grupe' (Bilderberg Group), prodane duše, izdajice, zločince, neke oblike političkih sustava, njihove 'dužnosnike', 'vjernike', 'vidioce' i mnoge druge oblike obmanitelja i 'iscjelitelja' duše i uma!
Na tragu nekog od ovih oblika pokušaja da se suprotstave Bogu, što nije moguće, nalaze se i ljudi koji su u stanju radi osobnih (utjecaj zlog) koristi i 'uvjerenja' ugroziti nečiju slobodu, oteti tuđe pravo, imovinu pa čak i život!
Stanite ... ili vam je živjeti u 'izobilju' vlastite duhovne smrti?!
Imati, nije čovjek - čovjek je BITI!
Budite ljudi! Donesite mi taj vrč žuči! Ispiti ću ga radi vaše - slobode!
Sve drugo nakon našeg konačnog razlaza (smrti!) nova je 'cigla' u već previsokom zidu kojim 'zidari' raznih sekti, 'vjera' i bilderberške grupe žele čovjeka odvojiti od Boga!
Uzaludan trud svjetskih budala, kojima se svakim odmakom od DEKALOGA i 'vi' pridružiste osuđen je na propast, ... (previše će zato poteći nove krvi do dana Njegova vremena)!
I za kraj današnjeg zapisa podarit ću vam jedan, ne baš bezazlen, čak možda upozoravajući i opasan citat! Evo ga:
'Cijela Hrvatska će sa mojim dolaskom na mjesto predsjednika pocrvenjeti. Od Vukovara do Dubrovnika!' (?)
Naravno, ovo je citat osobe koja bi, pobjedi li sutra na izborima za predsjednika RH, trebala obavljati važne i možda sudbonosne dužnosti i poslove u IME ove napaćene i užasima totalitarizama, ratova i zločina opterećene državice!
Navedeni citat eklatantan je primjer 'nastupa' osobnosti opasne po sve oko sebe, što potvrđuje (uvažimo li prema najblažim kriterijima psihologije definirana ponašanja ljudi) citat 'autora' izrečen u trenutku privremene, ali dosta uvjerljive 'pobjede' ... Njegova je osobnost u tom času ISKAZALA svoj ISTINSKI KARAKTER!
I takvoga odabrati? To mogu samo ljudi koji nikada nisu shvatili kako su Dioklecijan, Neron, Napoleon, Hitler, Staljin, Tito & co., stigavši do 'trona' - nametnuvši se tada kao sam 'bog' - SVE POCRVENJELI! SADRŽAJ WEB-a
Razmislite: može li nam dobro učiniti osoba koja u euforiji pobjede nije u stanju vladati svojim emocijama! ... ili, ... žudite za prolijevanjem krvi?
Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri!                   Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 10. siječnja 2010. - Izbori i Drugi (dramaljski) trijumvirat!

Nedjelja! Za mnoge građane moje domovine još jedan 'sudbonosan' dan!
Dan je izbora u kom će biti izabran predsjednik RH!
Osobno, mada kao i svaki drugi čovjek imam neke svoje stavove i razmišljanja o politici, od 'ponuđenog' i pri tom znajući do kojih je razina neukusa i čak izdaje naraslo sluganstvo naših političara - ne očekujem ništa dobrog!
Savijene kičme, poslušnosti, šuplje priče, obećanja, ... ma sve sam to već previše puta čuo i doživio!
U ovoj zemlji neće biti dobro, na način kako bi to moralo biti, sve dok našim okruženjem 'struji' zagađeni zrak zločina koji se, ma s koje strane bili počinjeni, opravdavaju tuđim grijehom, propustom ili djelom!
U takvom okruženju očekivati pomak ka boljem, pravednost i zakonitost, uz očuvanje svega što moj narod prati još od 'stoljeća sedmog' jednostavno nije moguće, pa se već sada može i za najnoviju 'opciju' koja će biti izabrana za predsjednika reći: ništa niti od njega!
Forma, predsjednik RH, tek toliko Svijetu važna da mu službenim putem uruči prosvjednu notu, naredbu, nekakav zahtjev za usklađenjem s (nečim tuđincu važnim) ..., biti će zadovoljena, ali će ogromna većina građana RH brzo spoznati kako za boljitak većine politika - ne mari!
Naravno da sam i ja 'birao'!
Dao sam moj glas deklarativnom 'vjerniku' rabeći kod odlučivanja čistu logiku koja mi kazuje da čineći tako, osobi predsjednika koji (ponekad?) ide u crkvu, mogu (na primjer), kada jednog dana potpiše zakon o istospolnim brakovima reći - LAŽEŠ!
A biti će takvog (bi/multi/-lateralnog) smeća kog će u ime SVIH građana RH potpisivati jedan čovjek ! Bilo je toga oduvijek!
Rekao sam o tome nešto u jučerašnjem zapisu, kada sam spomenuo jako tragične 'likove' ljudskog roda koji su u svom vremenu, kao 'vladari', natapali majku Zemljicu bujicama nevino prolivene krvi!
Danas su bujice krvi samo povremeni učinci prodora kapitalističkog imperijalizma koji zaobilazi svaku jednakost kod čega rabi (i naš!) podanički mentalitet nedefinirane politike, domaćih izdajnika i ekonomsku i materijalnu bijedu naroda!
Istina, takve još (ipak!) čeka susret s Bogom kod čega je vječnost tih 'vladara' i njihova života upitna!
No, meni je nejasno (ma znam odgovor, no ne da mi se o tome pisati) radi čega narodi koji žive u istoj zajednici nisu (najvećim djelom) jedinstveni u odlučivanju o nekom sutra u kom će iza nas ostati živjeti neka druga pokoljenja, ..,. naša djeca, unuci, ...?
Zar bipolarnost jedne zajednice na koju već dugo nasrću mnoge nedaće može biti nešto - dobro?
Može li netko ne čuti disonantne riječi (i tako iskazane misli) 'kandidata'?
Jako 'raštimani' politički orkestar, čak i s dva neprincipijelna i 'prilagodljiva' dirigenta (vlada-predsjednik) nikada neće moći odsvirati neku zahtjevniju 'partituru' koje nam svakodnevno podastiru predstavnici tuđih interesa!
Ova mala usporedba s velikim kazališnim orkestrom i dobrim dirigentom neka vam posluži kako bi preslažući svoje 'kockice' emocija i uma, smogli prijeći Rubikon, ne da bi započeo neki 'građanski rat' (to nikako!), već da bi s 'bačenom kockom' (Alea iacta est!) došli do ZAJEDNIŠTVA i pobjede za svako pravo i svaki život čovjeka!
... Kako bi konačno mogli, u svojoj kući, Domovini, cijelom i inače jako prljavom Svijetu reći ... ponosno i samosvjesno - pobijedismo (..., ..., vici!)
Do tog vremena, bude li ga ikad, uz ovakvu - podaničku i slugansku politiku, nastaviti će se ciklus razgradnje svega što čini jadnu državu!
Konačno, siromaštvo duhovne bijede biti će nam tada jedino i puno teže od svakog MATERIJALNOG siromaštva!          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Nadam se da sam ovo jasno izrekao!
Na moju žalost, ovakve misli nisam imao kada sam gradio moju 'propalu državu' (moju obiteljsku zajednicu - moj 'prvi trijumvirat')!
Nisam znao biti lukav kao Cezar koji je, uspinjući se prema tronu odbio nalog senata da raspusti vojsku i da se SAM pojavi pred njima!
(Dobro je razumio pripremljenu mu zamku i podvalu!)
Ja sam moje 'oružje' - imovinu i sve moje povjerenje, sebe - poklonio izdajici i na taj način ostao sam pred 'senatom' (kasnije članovi 'drugog trijumvirata') koji me je - osudio na smrt!
Moj budalasti čin, zapravo IDIOTARIJA kojoj nema nikakvog opravdanja, koštao me je preranog gubitka života, onakvog kakvog sam želio i možda IPAK zaslužio!
'Ubili' su me 'senatori' moje zajednice kojima ipak mogu reći, na više jezika kako bi 'svetost' jednog njihovog člana, sposobna (?) čuti što nitko ne razumije i ne čuje (nepoznati jezici) mogla bolje shvatiti svoj opaki čin:
  • Καi συ τέκνον? (grčki, 'I ti, sine?')
  • Tu quoque, Brute, filī mī! (latinski, 'Zar i ti, Brute, sine moj!')
  • Et tu, Brute? (latinski na drugi način, 'I ti, Brute?')
  • Etiam tu, mi fili Bruti! (latinski na treći način, 'Zar i ti, (moj) sine Brute')
Poznajući samo malo od povijesti, očajni bi 'trijumvirat' koji 'zasjeda' u mračnoj grobnici, u neobično (za mene!) ukletom mjestašcu Dramalj, trebao znati da su:
svi oni koji su se upuštali u ovakve i slične NEČASNE radnje (ubojice Cezara i kasnije članovi drugog trijumvirata) bili ubijeni ili su počinili SAMOUBOJSTVO!
Poznam takve! Trenutno su živi, ali im je duša već poodavno - mrtva! Nitko im je nije ubio, niti će to učiniti, jer to su odavno ... učinili sami!
Pogriješili su! Ne znaju ili su zaboravili da je carstvo Cezara i trijumvirata, samo koje stoljeće kasnije, nakon ludila Nerona nestalo kada je u SPLITU ubijen posljednji legitimni car! Na taj se način ne stiže u vječnost!
Patnja u Istini, čak i ovako ružnoj - bolji je put!
Imaju li 'dramaljski trijumviri' volje, želje i snage sve pošteno razumjeti i onda mi se - pridružiti?
Ne! No, razmišljati će o tome, ... jednom, ... kada za to stigne vrijeme, ... a vrijeme uvijek ide naprijed i nitko ga neće moći nikada ukrotiti!
Vrijeme je moj 'saveznik'! Vrijeme će pokazati - Istinu! (Čekam!)
Do tada, 'pakleni show' mnogih malih 'bogova' nastavlja uništavati mnoge kulturne pozornice pojedinaca, naroda i nacionalnosti!
I portugalci su se (kažu: kršćanska zemlja, što za ovo što slijedi i nije toliko važno) priključili općem ludilu poimanja inih 'prava čovjeka'!
Imaju zakon o pederima i lezbijkama, sutra će imati zakon o 'pravu istospolnih' na posvajanje ('udomljavanje'?) TUĐE (JADNE!) djece, a već prekosutra sve će biti - klonirani, nazvao bi ga - plastični, čovjek!
Što mislite, koliko će proći vremena do dana kada će novi, danas izabrani predsjednik RH, MORATI (a jedan od ovih iz današnje 'utrke' će to i HTJETI!) potpisati zakon o - ČOVJEKOVU 'PRAVU' DA BUDE MAJMUN (uništavač banana koje mu trebaju za ...?)? Malo!
Da mi je moći poći ispod ove ljepote! - POVEĆAJTE!I na kraju ove ružne 'balade' nudim vam da promatrajući dugine boje zamislite kako je biti teško bolesno, malo dijete, ... malena Taša kojoj je sutra 1. rođendan! Srećom, kasice milosrđa dobro se pune i za vjerovati je da će i moja zamolba Jedinome koji je uvijek isti, Bogu, biti uslišana!     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
Učini mi to, Dobri, molim Te!    SADRŽAJ WEB-a
A.D. / 11. siječnja 2010. - 'Većina', retorika, Aristotel i čovjek-majmun

Puno je, već od jutra, misli u meni pa mi je prilično teško prije nego započnem s pisanjem odrediti redoslijed, neku logičnu poveznicu između misli i događanja koja danas želim opisati!
Započeti ću s buđenjem! Isto je svakog jutra! Dosta samotno, nekako prazno, ali ne i deprimirajuće! Ne izležavam se! Ne, odmah se ustajem, točnije sjedam na rub kreveta kada izmolim jutarnju molitvu u koju 'ugrađujem' svaku moju nadu u sve što očekujem od dana!
I danas sam tako učinio! Pomislio sam (Bogu ne treba govoriti!) tada kako živim ovaj neobičan, svemu što sam prije bio i živio - jako suprotan život, ... i 'rekao' Mu: 'valjda je tako, jer Ti to tako želiš?!'.
Desilo mi se tako danas da sam u jednom trenutku u razmišljanju nekih, tome sličnih, misli zamolio Boga da mi da još malo života kako bi dovršio moj glazbeni 'projekt' Biblije u (mojoj) glazbi, napisao jednu (možda dvije?) knjigu i ... kako bi, možda jednom, prije smrti vidio moje male Anđele!
Slažem se kako u ovom času ova moja želja izgleda isprazno, čak neuvjerljivo, jer stanje svega u i oko mene nije dobro, no, mada 'čovjek snuje, a Bog određuje' moju sam današnju zamolbu ipak izrekao Bogu, a ne čovjeku, ... i to iskreno i spontano!
Jesam li pritom poslušao glas moje savjesti, kako to od nas vjernika traži poštivanje postulata naše vjere, ne znam, ... možda sam pri tome i pogriješio, ... ni to ne znam, ali znam što bi želio!
Toliko malo, a tako daleko!
Inače, dan nakon izbora za predsjednika RH sve je jasno!
'Borba protiv korupcije i Europske integracije' i opet su dominantne teme loše smišljenog nastupa 'govornika', koje NE OBEĆAVAJU NIŠTA DOBROG! Potvrdu ovakvog razmišljanja nisam trebao čekati dugo!
Istupajući danas iz svoje političke stranke, jedan je član partije koja je kandidirala novoizabranog predsjednika rekao kako iz partije izlazi, jer: 'je i novoizabrani predsjednik RH u partiju ušao samo radi karijerističkih ciljeva!'?
Ovo je toliko jasna potvrda svega što su političari da je već sada moguće reći kako ovoj državici prijete velike - NEVOLJE!
Uostalom, kada od skoro 4.500.000 građana s pravom glasa sadašnji (tako je bilo i s prošlim!) izabrani predsjednik dobije 1.340.000 glasova, što je manje od 30% glasova ukupnog biračkog tijela, može li se reći kako je takav predsjednik - legitimni predstavnik SVIH građana!
Ne može, ali ... izmišljena, 'pravom' i 'zakonima' određena 'demokracija' jasna je: novi je predsjednik dobio većinu glasova!?
'Demokratski je izabran'!
Je, većinom od niti polovine broja birača, a to nije - APSOLUTNA VEĆINA!
I zato, građani RH, bez ikakve želje da vas plašim, jer ja sam ipak nitko, želio bi vam reći kako vam je NUŽNO čuvati svaku kunu, svaki posao i sve što je vaše, jer kada političari s vašom kožom (u)plate ulaznicu u jednu asocijaciju koja se je odavno odrekla svojih korijena (kršćanskih, ali i svih drugih vjera, etike i morala) postati će te - NIŠTA!
Ne svi, ... samo većina, ... velika većina sirotinje - nekada 'srednja klasa'!
Kapital, interes, gomilanje bogatstava i još puno toga što nam spremaju svjetske udruge zla, oformljene oko interesa novca sigurna su prijetnja našoj djeci, još sigurnija nevolja našim unucima, a ... u bližoj budućnosti čak i OPSTANKU čovjeka na Zemlji!
Mada ovo izgleda katastrofično, gotovo apokaliptično, panici nema mjesta!
Zlo ima OGRANIČENI vijek trajanja kog će, vjerojatno uz velike žrtve, Božji čovjek nadvladati!
Nego, kada smo kod političara i njihovih nastupa, a kroz to ću reći nešto i o mojoj 'retorici', pokušajte se nasmijati jako staroj Istini koju je, dajući toj djelatnosti ljudskog uma (svojim razmišljanjima) legitimnost izrekao Aristotel: '... između istine i zablude postoji međuprostor u kojemu vladaju prijepornost, neizvjesnost, vjerojatnost i vjerodostojnost. Primjeri područja koja, po svojoj prirodi, ne poznaju konačna već samo privremena i vjerojatna rješenja jesu politika i pravo.'
Istina, koju od jučer u ponoć RH ima 'uživo', spojila je PRAVO I POLITIKU u jednoj osobi, a to, uz sve doktorate, magisterije i titulu naučenjaka ne znači ništa više od: privremenosti! (Molim PRAVE doktore znanosti, sve one koji su svojim radom doprinijeli OPĆEM boljitku čovjeka, što se za doktorate i naučne titule ekonomije, politike, prava, sociologije, 'struke' i sličnih NEDOKAZIVOSTI ne može reći - da mi oproste na ovome!).
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Konačno, što je retorika?!
Moćna 'stvar' radi koje su u davna vremena mnogi vladari i članovi njihovih obitelji hitali u drevnu Grčku! Ona stvarno može puno!
Baš radi ovog zaključka pitam se nisam li mojim oblikom retorike, iznoseći svaki dio mog uma javno i iskreno uništio nečiji položaj u društvu, u crkvi, na ulici, među ljudima i time zauvijek od sebe 'odbio', što možda i nisam htio, osobe koje je moja retorika - povrijedila!?
Pitam se, ali me radi stanja moje svijesti koju su mi na ogavan način osporili progonitelji i lopovi mojih stvari, djela i obitelji, to - ne muči!
Istinu će svakako potvrditi vrijeme, pa će tako, ukoliko su u pravu izdajice roda i 'biologizirani psihijatri' netko od mojih slijednika postati - lud!
Nadam se zato da sam ipak ja u pravu, jer bi posezanje bilo koga iz 'moje' buduće loze za 'lijekovima' ili neki nerazuman čin 'budućih' bio poraz svega za što sam se (i još se) borio!
O budućem mogu malo (ma, ništa!) reći, ali mogu pretpostaviti kako je radi neopravdanog i bezbožnog udara na mene jako narušena ravnoteža mnogih bića što u nekom budućem vremenu (možda već sada?) može biti detonator za aktivaciju - svakojakih problema s umom, dušom i savješću!
Retorika? Dovela me do ovog ružnog, ali jako mogućeg razmišljanja, jer - ovo posebno i opet ističem, NITKO NA OVOJ ZEMLJI, ma koliko se trudio proučavajući misaone procese saznati nešto o umu POJMA NEMA o vezi uma s transcendentnim!
Zato, dobro je ne pokušavati biti sudac tuđeg uma, ... i biti uvijek oprezan i makar samo malo više od ništa - SEBE svjestan čovjek, koji čini dobro, kaje se za loše, ... vidi tuđu nevolju i ... prima i daje ruku pomirenja!
Evo vam je PRIHVATITE RUKU!! Svima kojima sam bilo što (dobro!) odbio učiniti; kojima sam bio 'neprijatelj'; kojima sam rekao nešto što im se nije dopalo; koje sam neistinom uvrijedio; koji su moji, a možda me i mrze; ...!
Retorika! Stvarno je moćna!
No, za kraj današnjeg zapisa želio bi se malo našaliti na račun čovjeka i to u svezi s jučerašnjim navodom u kom sam naveo kako će, naravno kroz 'književnu vrstu' - VIC, jednoga dana novoizabrani predsjednik RH morati potpisati 'zakon' koji će jamčiti pravo čovjeku - DA BUDE MAJMUN!
Ovim navodom s 'majmunom' u 'glavnoj ulozi' želio sam ukazati na činjenicu da nam 'svijet' nameće jadne i po čovjeka pogubne 'zakone' i to je tako, ...!
Evo i vica: Zastao sam jutros na NAJBESPRAVNIJEM gradilištu u primorskoDa mi je moći poći ispod ove ljepote! - POVEĆAJTE!-goranskoj županiji kako bi slikom zabilježio interesantan kadar koji svašta kazuje! No, ovaj mi put nije namjera reći bilo što o majmunima!
Kadar sa slike, kao i SVE što se sada čini u Vinodolskoj ulici u Crikvenici opet mi je, po tko zna koji put u mojih uludo potrošenih 20 godina u ovom gradiću u kom sam i sam ISAPAO majmun, potvrda velike razine BEZOBRAZNE NEZAKONITOSTI koju taj grad uporno čini!
Danas mi je, u 21. stoljeću, izvođač radova za koje ne postoji nikakva građevinska dozvola ili ikakvo odobrenje (a radi se o EKOLOŠKI važnom radu na kanalizacijskom sustavu otpadnih voda i SIGURNOSNO zahtjevnoj izradi gradskog sustava za distribuciju plina!?), ponudio - VIC!
Doslovce!
Neću komentirati ništa što ima veze s čovjekom i majmunom već ću reći kako je ovaj prizor vidio i inspektor rada koji je kamerom zabilježio ovaj JAD od rada, nakon čega je ova smiješna i OPASNA epizoda iskazivanja glupe svemoći političara, jer 'oni' ne rade po zakonu, prekinuta!
No, pitam se čemu ovo gradilište (i još poneka u gradu!) nije obišla i inspekcija Ministarstva graditeljstva ... i ZAŠTITE okoliša?
Imala bi što vidjeti: plinovod za čiju izradu nije ishođena dozvola i nove dijelove kanalizacijskog sustava koji se 'ulijeva' u rječicu Vinodolčicu (nekad se je tako zvala!) u kojoj trenutno obitava jedna vrsta jegulje koja će ovo stanište morati uskoro - NAPUSTITI!
Bezakonje političara ... sila bezumne moći, traje li traje!
Radi bezakonja ovog gradića smjestili su me u svetošimunsku ludnicu, ... jer nisam mogao izdržati aroganciju 'božanstava' koje i dalje ne poštuje Zakone RH, ... jer sam se izderao na 'božicu bezakonja'!?
Vikao sam, ... i popušia život', no i danas je, nakon više od dvadeset godina ulica mog stradanja, Vukovarska ulica, i dalje kaldrma!
Jad! I onda da 'im' vjerujemo? Kome? Političarima? 'bogićima'? 'Autorima' svinjske gripe? Proizvođačima 'lijekova' za dušu? Nikad? Samo Bogu! ... I vama MALI, ali Bogu jako važni ljudi!                               SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 12. siječnja 2010. - Napisano u 'mojim' Brezama!

U Brezama sam!
Pišem dio mog dnevnog zapisa, nešto prije marende-ručka, jer predvečer idem na Rab pa će mi za neki duži zapis nedostajati vremena!
U Brezama još uvijek ima snijega.
Takve su Breze, ... uvijek zanimljive i, ma što da je, meni drage!
Mjestašce, gotovo nenaseljeno u kom je pilana koja me je 'uhljebila' zauvijek će biti moj 'usud'!
No, kao i u svakom poslu tako i kod nas ponekad iskrsne neki problem. Već desetak dana u kvaru je moćni bager koji ima puno namjena pa je u svemu došlo do malih zastoja.
Srećom naši poslovni partneri strpljivi su i razumiju problem pa se ova nedaća neće odraziti na naše poslovanje.
Dobro je da je tako, jer vremena koja su pred nama ne nude prostora optimizmu.
Europa, Europa, Europa, … pa onda red 'pravne države', 'pravne države', ... i opet 'priča' o 'korupciji', 'korupciji', 'korupciji' … već su odavno dosadne priče ispremiješane s ponekom aferom, nesrećom, poplavom, ...?
Ma, čemu to vodi? Kaosu, a on nije dobar ni za što osim za 'mulju' i bezakonje kog' ima po svim 'kantunima' ove male državice!
Mulja i bezakonje isprepleli su ovo društvo na svim razinama ljudskih djelatnosti!
Čovjek, koji razmišlja, ima obitelj, djecu, kredite, ... , koji brine za svoje sutra teško u tome može naći bilo što što bi ga moglo oraspoložiti!
Žalosno vrijeme u mojoj Domovini u kojoj i dalje stoluju 'naši' i 'vaši' nastavlja svoj 'pakleni ples' u kom će ludilo nenormalno definirane demokracije i još jadnije definiranih 'prava čovjeka' uništiti puno života!
Nisam jedan od tih, mada mi je život pokazao svoju najcrnju stranu!
Nisam, jer sam i kada sam bio odbačen i prognan imao uza se prijatelje koje mi posla sam Bog!
Hvala Mu, reći ću to i danas, jer bez Njega, jedva izrečene molitve i pomoći blaženika moj bi život već odavno okončao!
Nedostajalo je malo da se takvo što desi, no pokazalo se kako je 'moć' zla nekad, čak i uz sve kronične nedostatke mog tijela (srce) nedovoljna u nastojanju da potare Istinu i Dekalog!
To više niti ne može!
Iza mene će ostati 'zapisana' istinska djela Milosrđa, stotine tisuća napisanih riječi, glazba i nadam se sjećanje na mene kao čovjeka koji nikome nije učinio - ZLO!
Ovo ne znači kako mislim da sam bezgrješan! Nikako!
Grješan sam, ali čineći grijehe nisam rabio – zloću!
I to bi zapravo trebalo biti ono najvažnije u ponašanju čovjeka prema drugim ljudima: ne činiti drugom čovjeku zlo!  
A teško je takvim biti!
Teško je suzdržati se od 'pravog' i 'potpunog' odgovora prema ljudima koji ugrožavaju tuđe živote, otimaju imovinu, kleveću i lažno optužuju!
Znam to jako dobro! Nagon, neka to bude tako, životinjski  teško je nadvladati, ... potisnuti ga podalje od aktivne svijesti (jer nema PODSVIJESTI!) i uz ogroman trud i patnju suzdržati se od nasilja!
To je možda najteži oblik čovjekove SAMOKONTROLE, kada  čovjek mora potisnuti svoj 'borbeni' ego u korist općeg dobra, i kada, mada svjestan da tim činom još više gubi (materijalnog i društvenog!) zapravo - DOBIVA ... Milost koju tada MORA ZNATI razumjeti, ... iz koje MORA znati izvući prave zaključke, kako bi tada mogao svakom oko sebe reći Istinu, ukazati mu na put Dobra i prema svakom čovjeku biti - Milostiv!
Ovo je stvarno težak 'zadatak' svakom umu (i emocijama!) no dobro je ustrajati na 'rješavanju' tog zadatka!
Rekoh: to nije nimalo lako!
Kako do toga?
Kada bi postojao kakav univerzalni (opći) 'recept' odavno bi bio sročen u obliku nekakvog naputka, ali to jednostavno nije moguće! Zašto? Mislim da svatko tko ovo čita zna kako je mnogim 'uopćavanjima', koja bi bila rješenje za sve ili makar većinu ljudi, prepreka originalnost (Božja!) svake osobe, ... dakle osobnosti pa se u svezi s ovakvim zaključkom opet mogu (gorko!) nasmijati radu 'struke' koja čovječanstvu nudi – UNIVERZALNE, psihi (umu i duši?!) namijenjene 'lijekove'!
Ma koji bi me to 'lijek' mogao spriječiti u namjeri da, ljut, razočaran, prognam i opljačkan zapalim moju kuću?       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Zar stvarno netko misli kako se 'lijekovima' može spriječiti zločin?
Zar postoji toliki idiot na ovoj Zemljici koji može vjerovati kako se višestrukog ubojicu može izliječiti od njegove opake naravi?
Svijete moj, tužno je to reći, ali takvi postoje, smatraju se 'liječnicima' i misle da mogu izliječiti - NASILJE!
To, 'njihovim metodama liječenja' NIJE moguće i zato je veoma važno da svaki čovjek koji 'uleti' u osobnu umnu nedaću, što najčešće započinje nekim oblicima iskazivanja nezadovoljstava i radi nemogućnosti savladavanja uzroka nezadovoljstvu, depresivnim ponašanjem - PRONAĐE, svojom voljom, pravog i DOBROHOTNOG SUGOVORNIKA u kog ima puno povjerenja i koji mu je spraman pomoći!
Znam da mnogi koji ovo čitaju već misle kako 'lijepo zborim', ali kako je takvih osoba malo, … kako ih je teško pronaći, ... kako gotovo da ih niti nema!
Dobro mislite, ali ..., alternativa odustajanju od jedine ispravne nakane da si stvarno pomognete je - ZLO!
Od njega treba po cijenu svega što smo i svega što nam je srcu najdraže pobjeći, ... makar na neko vrijeme, jer će svaka ustrajnost na bilo čemu drugom čovjeka koštati (i mnoge oko njega!) velikih nevolja i možda samoga života!
Ustrajnost na pronalaženju sebe u trenutku trpljenja i najgore nepravde jedini je put k općem boljitku i osobnom spasu od - 'usluga lobotomičara' i nasrtaja ljudi koji nas progone!
Pri tome treba imati snage ne obazirati se na priče o nekakvom 'mentalnom poremećaju', jer je svakom tko ima želje pročeprkati po sivoj kori svoga mozga jasno kako 'poremećaji' nisu BOLEST već posljedica trpljenja – NEČOVJEČNOSTI ili ipak čovjekove nemoći da si sam pomogne, radi čega u traženju pravog 'sugovornika' često zaluta do ruku zločinaca, 'struci' koja sve rješava, dokazano opasnim nastupom i primjenom sintetičkih proizvoda kemijsko-farmaceutske industrije kojoj je JEDINI cilj što više zaraditi, … koja na tržište 'lijekova' plasira proizvode za koje nije moguće dati egzaktne podatke o bilo kakvim učincima te 'kemije' po um, dušu i tijelo čovjeka! Ovo je stvarna Istina  i nisam (to je bilo nemoguće očekivati) prvi koji tako razmišlja, ali sam svakako jedan od onih koji to želi prenijeti najugroženijoj živućoj vrsti na Zemlji – čovjeku!
Za sve koji misle drugačije i koji 'žive' u 'vjeri' kako je misao, bez obzira na podrijetlo koje ima u bio-kemijsko-transcendentnom mehanizmu djelovanja, moguće 'liječiti', usmjeriti (ka dobrom ili ipak - opasnom ponašanju?) i KONTROLIRATI, imam prijedlog:
PROČITAJTE knjigu spisateljice Colleen McCullough, DRUGO IME ZA LJUBAV (Znanje 12/2009.), nakon čega će im puno toga biti jasnije, ... nakon čega će shvatiti da osim nasilne KONTROLE uma, što se očituje kroz drogiranje i u oduzimanju svake čovjekove misli, ne postoji NJIHOVO rješenje za - 'poremećaje uma'!
Zločini, toliko svojstveni neuro-psihijatriji i psihijatrima, koje prikriva 'moderna farmakologija' - žive, traže žrtve i kroz to bogate - BOGATE!
Samoodrživ polusvijet treba tuđu žrtvu, kako bi opravdao svoje nečovječno postupanje!
Možda je baš radi toga, na tržištu 'stručne', ali i 'zabavne' literature sve više djela kojima su autori 'strukovnjaci' za um i duše ljudi?
Ma, ne možda, već baš ZATO, jer ZLO u svom opakom hodu po Zemljici želi prodrijeti do u samu bit postojanja i NASTANKA čovjeka i tako se približiti Bogu ne bi li Ga do kraja potisnulo!
Povremeni 'uspjesi' sotone nisu ništa doli znak prisutnosti Boga, koji NORMALNOG čovjeka kroz spoznaju o zlodjelima zlog upućuje na budnost u svakom vremenu, jer 'ne znamo kada će stići taj dan!'.
DRUGO IME ZA LJUBAV?
Koje je?
Zna li to netko?
Javite mi vaše razmišljanje o tome, jer mi je jako stalo znati što misle cijenjeni posjetitelji mog WEB-a!
Javite mi i to kako vam se (dali vam se?) sviđa moj novi WEB uradak, koji je istina u začetku nastajanja, ali kog (ideju) možete pogledati na www.pilana-breze.hr!
Cijenim svako vaše razmišljanje i unaprijed vam zahvaljujem!
Volim vas!                                                                        SADRŽAJ WEB-a
(... i još samo ovo: koliko vam je toplo oko srca radi nečeg što vam je važno ili ipak ... morate upaliti 'klime', peći, 'puhalice', jer ste ...?)
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 13. siječnja 2010. - ŽIVITE!

"'Terapija'! Uobičajeni poziv zatvorenicima svetošimunske ludnice i jutros je, nešto iza doručka zagrmio hodnikom ove smrdljive ustanove!
Opet, pomislih i upitah se: do kada?
Da, do kada, pitao sam se već od prve minute mog zatočeništva koje mi je namjestio očajan pravosudni sustav i još gori, rekao bih fašistički zakon, kojem je osnova zakonom određena pseudo-briga i pseudo-liječenje tuđeg uma, a što je obično nasilje nad čovjekom! Do kada?
Glas naredbe koju sam morao izvršiti bez pogovora, koji se je razlijegao tim ukletim hodnikom tri puta na dan, ma čiji da je bio uvijek je kazivao samo jedno: postojanje nacističkih metoda 'rada' koje su obavljali sami cinici, ...!
Jadan sam, i danas sam to pomislio i odmah iza toga zamolio Boga da me pokupi s ove Zemlje k sebi, no i ovaj je, kao uostalom i svaki vapaj moje duše završio na 'liječničkom' krevetu na kom su me, nikad mi ne kazavši sa čime i radi čega - svakodnevno boli u moje dupe!
Seljačine, po potrebi nasmiješena lica opakih misli obavljali su predano i gotovo 'savršeno' svoj jadan 'posao'!
Žalio sam ih koliko i sebe, no moj je Bog odavno ušutio!
I danas sam iz moje ćelije, mog, debelim željeznim vratima i rešetkama prozora okovanog 'doma' polako išao do na kraj hodnika odakle je put vodio u nekakvu priručnu 'ambulantu' u kojoj se je obavljalo mučenje mog uma! Mrzio sam sve oko sebe, sebe samog i dan mog rođenja!
Čemu živjeti život sličan laboratorijskom mišu kog su, često se cerekajući, 'bockale' igle pune otrova i uništavale prljave ruke 'medicinara', pitao sam ostatak mog svjesnog bića?
Čemu?
Odgovor na mnoga pitanja i danas sam pokušao naći u licima jadnih ljudi!
Naravno, nisam ga mogao naći, jer on nije niti postojao!
Sve je ovdje tako nestvarno, a ipak tako očito i ... ipak, jako stvarno!
Tražio sam odgovore, čak pritom se nadajući se da će sve već sutra prestati i promijeniti se, ... no nisam vjerovao u te moje misli i želje!
Nisam li i danas činio ovako samo radi toga kako bi bijegom od stvarnosti lakše podnio maltretiranje, ... no, činio sam to!
Konačno, vukući moje bezvoljno tijelo i nikakve misli stigao sam na red!
Legao sam bezvoljno na hladan krevet, skinuo gaće i čekao ...!
Čekao sam taj smrdljivi ubod 'pravde' koja se je iživljavala nada mnom!
Kratkotrajna bol, grč 'guznog' mišića i ... gotovo je!
Makar za sada! U jutarnjem terminu još jednog strašnog dana punog slika patnje, nevolje, ... tog devetog kruga opake ustanove koju zovu 'bolnicom' obavljena je 'terapija'!?
Ubod igle isporučio mi je otrov kojeg mi svakog dana 'zakoni' i 'briga o mom umu' nude kao 'lijek'!
Navukao sam gaće, grubu pidžamu i polagano krenuo do 'mog' smrdljivog sobička u kom me je čekao napušeni 'cimer' i dimom njegovih popušenih cigareta 'obogaćen' zrak!
Ja, nepušač, osim što sam trpio nasilje nad mojim svjesnim bićem kog su muškobanjaste 'liječnice' za um, pune osobnog jastva i perverzni 'plavci' bockali otrovnim iglicama morao sam i - pušiti!
Nisam pušio nikakve cigarete, čak niti neki s poda pokupljeni opušak!
'Pušio' sam dimom pupušenih cigareta zagađeni zrak!
Smrdio sam! Sve oko mene smrdjelo je po dimu kog sam odavno odbacio od sebe!
U trenutcima razmišljanja o tim prošlim danima mog života, o mojoj slobodi, znao sam se upitati čemu sam, još prije više od trideset godina prestao pušiti?
Čemu, kada je i takvo moje ponašanje za osoblje ovog pakla bila nastranost?
Sjetio sam se! Ta odgovor svemu što mi je činio opaki čovjek bio je VANI, ... 'tamo daleko' ... kraj mora, ... u mom selu, ... u mojoj kući iz koje me je ovom očajnom mjestu isporučila pohlepa puna 'božanstvene pravde'!
Umirao sam i danas, ali ne tjelesno, ... to mi nije bilo važno, ... umirao sam polako gubeći svakim danom i svakim ubodom otrovne injekcije komadić mog duhovnog i umnog bića! ... a sve i samo radi 'njih', ... radi njihove želje da me imaju ludog, bolesnog, ovisnog, ...!
Trebao sam im takav! Lud! Tako sam se i osjećao! Lud!
Lud, jer sam radi moje glupe vjere u čovjeka, pravdu i Istinu sve svoje i sebe poklonio izdajnicima!                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Grč na licu koji je trebao biti besciljni smiješak gluposti prekinuo je dubok glas koji je vikom pozvao moje ime!
Budalo! Glupane, odzvonilo mi je učas u ušima i glavi u trenutku mog 'buđenja' iz kratkotrajnog 'sna' u koji me je odvelo sjećanje na 'njih'!
Podigao sam se bezvoljno i krenuo do 'porte' koja je debelim željeznim šipkama bila odvojena od hodnika u kom su se nalazila vrata zatvoreničkih soba!
Još jučer, bijesan na mene, jer sam mu lijepim riječima isporučio moju misao o njemu kao bezdušnom nečovjeku, 'doktor' se je danas, već pomalo drhtavih ruku i glasa, valjda uvjeren kako ću biti radostan radi njegovih riječi, nasmijao i onda mi rekao:
'Zvala je vaša supruga! Pita može li vas doći posjetiti?!
Lažna vedrina njegova lica ubrzo je postala bijes kog je Lonac (dadoh mu to ime premećući slova njegova prezimena) neuspješno pokušao prikriti!
Jedva se je suzdržavao ne opsovati me, a rekao sam mu samo kako to nije moguće! Kako je nemam nikakvu suprugu i kako u mom životu ne postoji nikakva Rebeka!
Znam da on to nije mogao razumjeti, no to mi nije bilo važno!
U meni naraslo uzbuđenje koje mi je 'navalila' priča Lonca o Rebeki u čemu se je krila okrutna podvala propale žene, razbudila je moj umrtvljeni um!
Ponovio sam mu kratko kako to ne dolazi u obzir, okrenuo se i zgranut ljudskom podlošću pošao do mog 'sobička'!
Legao sam na krevet, potražio krunicu i pokušao izmoliti Oče naš!
Nisam mogao! Misli o ženi koja me u dva navrata nije došla posjetiti dok sam bio na odjelu kardiologije, koja mi je pričom o mom nasilništvu navukla 'na nos' strašne nevolje, a koja sada glumi 'sveticu' razarale su svaku logiku života i odnosa među ljudima!
Nakon petnaestak dana provedenih u okruženju u kom posvuda 'lebdi' nasilje, prijetnja, iskazivanje 'moći', ... 'ona' bi me željela posjetiti? Vidjeti? Čemu? S kojom namjerom? Zar radi iskazivanja tuge radi moje jadne 'sudbine'? Riječi podrške? Ne, ženo!
Supruge nemam, ... jer moja je Rebeka umrla u onom sunčanom i sparnom danu kada je, s puno zadovoljstva, svu moju odjeću i obuću poslagala po ogradnom zidu moje parcele, ... kada mi je otela kuću, djecu, ... i još puno toga, ... mojih trideset godina ulupanih u ništa!
Ne mogu moliti, jer se emocije mog uništena uma i nikakva života, koje čak i 'plastičnu' kobasicu utopljenu u nestvarnoj maneštri doživljavaju kao usijano žezlo, silno opiru životu, ... ali ... i takav mogu razumjeti ... podvalu, zločin, ...! Ne!
Odustajem od molitve! Čemu i ona?
Čemu? Zar će mi pomoći? Kako?
... San! Sreća je da makar on postoji! ... ITD!"
Zbunjeni ste? Čemu?
Ovo je dio mojih sjećanja koja ponekad prebacim na 'papir', što ću onda, poživim li, nastojati pretočiti u neki književni oblik!
Volio bi to učiniti! Možda i uspijem!
Osjećam potrebu Loncu, Muslimanki (bila mi je 'šef'), njenim 'pomoćnicima' i mnogim drugim, u 'plavo' obučenim jadnicima koji svoj kruh zarađuju na jedan težak, ružan i nehuman način reći - tko su!
Zaslužili su moje najdublje 'poštovanje', koje ne mogu izreći nikako nego kroz pisanu riječ!
Svetošimunska 'epizoda' zaslužuje priču!
Hoću li je opisati zasebno ili kao dio nekog romana to i nije bitno!
Bitno je znati da nakon 'susreta' s nastranim svijetom, za kog malo tko mari, zna i o kom nitko ne brine - čovjek više nikada ne može biti ono što je bio!
U tome su mi radi sebičnih nagona NESEBIČNO 'pomogli' ljudi u koje sam bezrezervno vjerovao, ... kojima sam bio 'njihov', ... no, i to je život!
Nenadana životna priča, puna jada, lišena bilo čega ljudskog, puna lažnog 'boga', ispraznih molitvi, ... siromašna dobrim djelima, ... lišena milosrđa, ... obične ljudskosti, ... bilo kakvog prijateljstva!
Uživajte 'prozvani'! Moj vas 'zov' neće koštati ničeg!
Ja ne tražim ništa! Čekam, pišem, razmišljam i ostavljam vas VAŠOJ molitvi koja bez djela i Istine ostaje prazan Lonac, ... drhtav glas, nemiran duh i uništen um!
No, tako je to! I to je život! Volite ga! Živite!
Volim vas!                                                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 14. siječnja 2010. - Bačvice, Zenta, Kašuni, Radunica, ...!

Uspio sam! S dosta muke priveo sam kraju neke probleme s programima koji su mi nužni kako bi ostatak mog života mogao proživjeti neodvisan od tuđe financijske pomoći!
Mnoge zadaće u svezi s poslom započeo sam rješavati još jučer, no nepredviđeni problemi i moje nedovoljno poznavanje strukture programa potrošili su mi dosta vremena, ali ... nije mi žao!
I opet sam nešto naučio i konačno pripremio potrebne uvjete za vođenje poslovanja u ovoj godini.
(Hvala Ti Bože, jer bez potrebnog strpljenja i pronicljivosti koju mi daješ ne bi uspio!)
Nego, nisam dobio niti jedan vaš mail s komentarom jučer napisanog pa mi se čini kako sam 'iskorakom' (nije pederska udruga!) od uobičajenog opisa dana i nekih mojih razmišljanja iznenadio mnoge 'surfere'!
Jesam li? Nije mi to bila namjera! Nikako!
Malo sam se literalno 'iživio' čime sam želio vidjeti mogu li se, bolje rečeno, smijem li se upustiti u manju 'književnu avanturu'?!
Mislim da smijem i zato - hoću!
Trenutno sam 'knap' s vremenom, jer organizacija poslovanja u poduzećima mojih prijatelja i novi propisi vođenja različitih evidencija obiman su posao, no - to je ipak moj prvi cilj!
Zapustio sam čak i glazbu mada imam par 'predložaka' na kojima bi trebao poraditi, no ne radim onim žarom kojim bi to želio činiti!
Tako je to! I mene je dohvatila 'jurnjava', no riješiti ću se je!
Ipak sam slobodan čovjek, a sloboda nikako ne ide pod ruku sa žurbom, ma po bilo kojoj osnovi da mi se nameće.
Zato, obećavam si: usporiti ću sadašnji ritam!
Nego, upravo na radiju slušam najavu i uvjete natječaja za Uskrs fest i mislim kako bi bilo dobro da pokušam poslati neku pjesmu na taj natječaj ... ali, neću!
Prestar sam za pozornicu! Vrijeme moje 'estrade' završeno je!
No, ponekad si, kada pođem do Raba namirim dušu svirajući uživo za moje prijatelje na pijaninu u učioni mog prijatelja J.!
U tih petnaestak minuta iz mene naviru ideje i sjećanja na neke stare pjesme. Osjećam tada svu ljepotu ove predivne umjetnosti!
Prekjučer sam se tako prisjetio i predivnih stihova mog dragog barbe V. koje je on ispjevao u kazamatu komunističke tamnice, ... Stihovi o ŠKOJU, naravno 'našem', Velom Drveniku, 'crneji bez broja i 'rpa mriža na provi' ... jednom su me nadahnuli i tada sam učinio glazbu za te stihove!
Ne znam radi čega i zašto, no tu skladbu nikad nisam snimio na neki od mojih CD-a (do sada sam učinio 33 CD-a s ukupno oko 530 skladbi!)!
Prekjučer sam zapjevao tu skladbu i tada mi se bilo učinilo kao da je sve oko mene zastalo, ... i čak me vratilo u to davno doba ...!
Moje odlutale misli do Pernatice, Širana, Krknjaša, Oruda, Starice, Solinske, ... predivnih uvala i otočića dozvale su mi u dušu komadić sjete i zato sam u čas promijenio 'repertoar'!          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Zapjevao sam par taktova Beatles-ove pjesme Something, Homburg od Procol Harum-a, ali sam ubrzo prekinuo s daljnjim sviranjem i pjevanjem!
Komadić sjete rastužio me je, jer me je sve to podsjetilo na bezbrižnu mladost i moju preveliku pogrješku kada sam se iz Splita vratio u Rijeku!
I da nisam lud?
Jesam narode!
Lud sam, jer sam u partiji pokera, kada je u talonu na kamenjarima moje djedovine bio uložen moj život olako uništio moje 'adute', moje odlične karte s kojima sam mogao i morao učiniti puno više od ovog što sam - danas!
I da nisam lud? Ma, jesam!
Bačvice, Zentu, Gripe, Pošk, Firule, Pjacu, Kašune, Bene, Spinut, Radunicu, Semafor, Bady, Arkade i još puno LIPOG i neponovljivog bacia san u vatru uklete pohlepe koja me je pokušala dokraja uništiti!
Ostavia san ti prelipi život i poša ... na krivu bandu, put NIČEG ča mi je tribalo bit' - sutra, a bez čega san osta - danas!
Budala, ... uncut od čovika, luckasti Jakov s kojin su mištani moga škoja zbijali šale, ... ma taki san bija!
Bedast! Ispuva san emocije, iživia dušu, proba balun, pismu i more i onda ... ni danas ne znan radi čega, pobiga od Tole, Šćepe, Kiće, Mare, Jeke, Sanje, Milana, Tončija, ...!
Neka mi je zato ovako!
Neka san nitko!
Zaslužia san to, jer nisam ima pameti ostat' u mom jatu, ..., na kamenoj Splitskoj rivi s koje bi znali: poć' do Mornara i Jadrana, ... otić' sist' na taracu restorana Dva galeba, ...! Priko koje san u vrućini lita, pun fjake iša do mog dida i babe do Matejuške ... u Gusara, ...!
GOTOVO!
Završiti ću ovu 'štoriju' djela mog života o kojoj mnogi od vas koji posjećujete moj WEB pojma niste imali!?
Bilo je to nekad davno, ... kad su Zemljom išle moje dobre vile!
Bile su dobre, ali ja to nisam znao razumjeti, prihvatiti i zato sam sam!
Zapravo nisam!
Imam vas, jako dobre prijatelje i prijateljice, prirodu i njene ptice, more, ribe, uvale i 'punte' i - PISMU!
Za kraj današnjeg zapisa nudim vam par prelijepih stihova pjesme Škoj iz zbirke pjesama 'Okovana suza' mog barbe Venceslava Pense. Uživajte u svemu što je meni danas - sjeta:

ŠKOJ

Cakli se more oko moga škoja
di se na dnu svaka stine vidi!
Lažina, zvizde, crneji bez broja
salbunon su okovane hridi!

Stara gajeta na vezu drima
sa 'rpon mriža složenih na sridi ...

Laka vam noć! Odoh nešto učiniti za mog prijatelja M.!  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 15. siječnja 2010. - Croatia!(?), hoće li je ('oni') demolirati ... ?

Breze! Prilično hladno jutro i svega par ljudi dočekali su me jutros, ... no i opet su to bile 'moje' Breze!
Većina radnika koristi kratkotrajni godišnji odmor, jer radi zime i nekih kvarova nismo u punom pogonu!
Kako bilo i opet mi je s brezanima bilo OK!
Bilo je svega pomalo! Najmanje posla, ali zato dosta ćakule i dobar ručak-marenda dobre 'kuharice' S., nakon čega smo se razišli i pošli kućama.
Prije polaska u Sv. Vid ukrcao sam u moj 'ferrari' malo drva i onda, veselo krenuo kući!
Veselim se i sada! Ma, baš svemu! Čak i hladnoj buri koju baš ne volim, ali veseo sam!
Ne slavim ništa mada bi mogao proslaviti 18. godišnjicu priznanja moje male Domovine!
Lijepa državica opterećena svakojakim nedaćama ne da se!
Vjekovima željna slobode dočekala je svoj najljepši san, no ... današnji snovi njenih građana nisu veseli!
Tragovi prošlosti uporno se provlače kroz sadašnjost ove napaćene zemlje, ali o tome malo tko vodi računa!
'Balalajka' od života uporno nam se servira kao demokracija, pravo, nešto dobro, a ... zapravo je sve bitno drugačije!
Radnik je nitko, djete je 'vrtić', majka je 'zaposlenica', otac je, kad ostari 'višak', ... rodbina je ... daleko od svega što bi trebao biti sretan, obiteljski čovjek vezan uz svoje korijene, ...!
Jad! 'Di je nestao čovjek' ...?
Nestao je u moru tuđih želja i gotovo ga je nemoguće naći ... mislim na nekog požrtvovnog i nesebičnog čovjeka.
Srećom, ja sam naišao na takve, dobre ljude i to baš onda kada sam ostao sam unutar 'unakrsne vatre' tuđih želja, potreba i nastojanja da me očajna pohlepa uništi!
Danas mogu reći kako je moj 'ljudski štit' kog su za me učinili i to bili moji dragi prijatelji bio neprobojan za te jadne 'metke', same ljigave ćorke!
Bilo pa prošlo i ne ponovilo se, ali ... 'Man kann nie wissen', rekao bi 'švabo', što bi po naški bilo:
nikad se ne zna!
Da nikad se ne zna kada će na čovjeka nasrnuti predstavnici 'pravde', ti neugodni čuvari 'demokracije' koja na svaku riječ kritike, čak istinite, nasrće svom žestinom i svime što im stoji na raspolaganju!
A ... toga je jako puno!
I sama priča o 'pravima čovjeka' i 'jednakosti' često zna biti 'argument' s kojim se kreće u akciju 'zaštite' - naravno, politike i odabranih, čak i onda kada je evidentno kako ti 'demokrati' poništavaju - Božje zakone!
Dobro sam ovo napisao i tako se približio ideji da napišem nešto o informaciji koju mi je MBT-om 'doturio' jedan moj poznanik!
Nazvao me je kako bi mi rekao da ga progoni državno odvjetništvo i to samo zato, jer je suprotno ŠUTLJIVOJ većini imao snage i odlučnosti nevaljale i korumpirane, k tome još uvijek 'udbaški' podešene ljude imenovati u dopisima u kojima je izrazio svoje - gađenje s mnogim oblicima 'novokomponiranog' nasilja prema - 'nepoćudnima'!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Reče mi kako mu je na vrata došla neka policajka (griješi, bila je to zaposlenica ODO!) s namjerom da ga, uz priču o njegovoj agresivnoj ćudi odvede do ludnice u Rijeci!
Rekao mi je to, jer je znao da ću dio njegove priče objaviti u mojim crticama, ali i zato, jer se u ovoj zemlji čovjek više nema kome obratiti!
Sve je postalo TIŠINA ili STRAH!
A kako i ne bi? Mada 'Goli' postoji samo kao sjećanje i otok, on i dalje živi u svom najogavnijem obliku!
Latentno prijeti, sada postavljen kao neka druga 'destinacija', opet 'ozakonjen' člancima 'predvidive opasnosti', ... i opasno nasađen u umove potrčkala, poslušnika i ljudi bez imalo morala!
Jad!
Odslušao sam strpljivo njegovu, dinamičnim glasom ispričanu, 'štoriju', i po tko zna koji put shvatio koliko je opaka 'pravda'!
'Verbalni delikt', izmišljotinu totalitarizama u svim oblicima nadmašio je 'pretpostavljeni delikt', moćno 'oružje' kojim se danas čuva svako bezakonje 'vladara' ovih prostora!
Ma, neka! Ta 'umotvorina' nije moj problem mada sam od nje grubo nastradao, čak i od mojih najbližih!
'Pretpostavljena opasnost' (ili 'zločin'?) novo je moćno sredstvo obračuna s čovjekom, neistomišljenikom, moguće pronicljivim i pametnim Božjim bićem!
Kaže mi poznanik kako je ovaj napad 'odbio' samo radi toga, jer je iza sebe imao nekoliko članova najuže obitelji i jer NIJE ZDRAVSTVENO osiguran!
Ovakvo razmišljanje, mislim o neimanju zdravstvenog osiguranja, poprilično je originalno, jer svakog pametnog upućuje na to kako je dobro kada se, čak i nasilne metode 'liječenja' ne mogu naplatiti putem zdravstvene iskaznice!
U takvim slučajevima za 'pretpostavljenog nasilnika' ne postoje BESPLATNI otrovi za um, 'terapije' i sl. 'usluge', jer ... farmaceutska industrija ništa ne daje besplatno!
Spoznaja ODO o 'neosiguranosti' 'pacijentu' je donijela mir!
U 'ime biznisa', ODO službenica ostavila je mog poznanika na miru i pokazala koliko je jadno sve što čini!
Našaliti ću se i, jer znam da je poznam, reći joj:
želim vam umjesto svega što činite, regularan brak, dvoje ili više djece, a manje - karijerizma koji bi mnoge nedužne ljude mogao koštati glave!
Neka me tuži za ove moje želje, jer sam joj poželio da bude majka, što je danas preteška obveza 'emancipiranim' - zaposlenicama!
Bravo poznaniče!
Dali ste mi dovoljno materijala za današnji zapis i rekli mi kako ovom jadnom zemljicom 'bauljaju' opaki umovi!
Bravo!
Umalo zaboravih reći, jer to smatram jako bitnim, da je moja privremena šutnja o duhovnim sadržajima i razmišljanjima privremenog karaktera!
trenutno se bavim mojom duhovnom obnovom i zato nisam spreman za pisanje o duhovnim temama!
No, učiniti ću mali izuzetak!                                             SADRŽAJ WEB-a
Čestitati ću Zadranima njihov sveti dan, ... dan Sv. Stošije (Anastazija)!
Zadrani, uživajte i veselite se!                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 16. siječnja 2010. - Prije14 godina, ... danas: zaborav!

Na početku današnjeg zapisa citirati ću dvije rečenice od jučer:
'Veselim se i sada! Ma, baš svemu! Čak i hladnoj buri koju baš ne volim, ali veseo sam!' ... i ovo:
'...otac je, kad ostari 'višak', ... rodbina je ... daleko od svega što bi trebao biti sretan, obiteljski čovjek vezan uz svoje korijene, ...!'.
U prvoj citiranoj rečenici od jučer dobro je uočiti riječ: VESELIM (se), s kojom sam opisao moje jučerašnje raspoloženje, i to samo zato kako bi naglasio ljepotu i radost koje su trajale veoma kratko!
Eto, već jutros, sve što me je jučer veselilo i moj naum da danas radosno odem do groba moje starice (mame), koja je preminula na današnji dan 1996. bodine, postalo je ružno!
Samo nešto malo nakon ustajanja, nakon što sam se umio i uključio pećicu u kupaoni kako bi se u toplome okupao, 'puklo me je'!
Rekao bi čovjek, puklo me je iz čista mira i to ni manje niti više nego srce!
Učestalost problema sa srcem očito ne vodi dobrom, ali sam i ovaj put odlučio ništa ne poduzimati.
Kako ni sam ne znam što se nakon iznenadne jake tahikardije i ondulacije može dogoditi (smrt!) otišao sam do kupatila kako bi iskopčao pećicu, do vrata moje verande kako bi ih otključao i ostavio otvorenim, nakon čega sam legao u tek uređeni krevet!
Snažno lupanje nije me uplašilo, jer me je svakog straha od smrti oslobodila misao o tome kako sam onima koji bi o meni trebali brinuti nitko!
S takvom spoznajom u čemu se može uočiti kako izgleda opak svijet egoizama, smrt i nije neki bauk, a kada tome dodam moju želju da zauvijek odlebdim do mojih zelenih livada - današnje iščekivanje 'ishoda' srčanog poremećaja želio sam dočekati sam!
Sam u kućici mog Milosrdnog prijatelja, ... s krunicim u ruci i zvukom radija i emisija HKR-a! No, nisam u tome uspio!
Nazvali su me prijatelji ('slučajno'?) na što sam morao odgovoriti, pa su ti dragi ljudi saznali sve kroz što sam jutros prolazio!
Odmah su došli, pozvali hitnu ili me, neki od njih, zvali telefonom i na taj način bili uz mene!
Pomislio sam tada kako bi bilo jako dobro u tu malu 'družinu' koja me je 'bajlila' pozvati i nekog od 'mojih' ..(?)..... pa sam tako i učinio!
Pozvao sam jedan neobično okrutan um i ponudio mu da nam se pridruži što se nije desilo!
Njegovo 'srce' puno oholosti i misao kako je 'vječan' i opet su, po tko zna koji put ostali - milijardu godina stare okamine sakrivene duboko u njedrima idiotizma!
Tko zna hoće li imati još koju priliku s kojom bi mogao, barem pokušati, sprati sve to zlo sa sebe? Tko zna, ... hoću li ga jednom (kada?) opet željeti, moći, htjeti ili uspjeti pozvati!
Jadnik! Vjerojatno je o mom pozivu izvijestio i svoje ukućane pa mogu reći kako su svi oni najobičniji - jadnici!         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Nadam se da možete razumjeti kako je ovaj opis nečovječnosti i oholosti opis stanja duše djeteta i njegova brata ... kojima je otac 'kada ostari 'višak', ... rodbina ... daleko od svega što bi trebao biti sretan, obiteljski čovjek vezan uz svoje korijene, ...!' (2. citat iz jučerašnjeg zapisa!).
Sva radost jučerašnjeg dana ovim je činom poništena, ... Čineći tako mogu li se oni koji kažu da 'vjeruju' u Boga - nadati ičem doli - muci?!
Nego, nije li i pjesma Toše Proeskog (Igra bez granica) koju sam, dok sam ovo pisao, odslušao potvrda kako ništa nije 'slučajno'?
Nije li stih te pjesme: '... vječno padanje ... kad zbrojim poraze ništa ne ostane!' - moj život? Je i zato baš nisam jako sretan!
I sada me je, valjda radi silnih emocija koje mi rasturaju misli o mojoj djeci, dok sam skidao link za video i usput opet slušao ovu lijepu pjesmu 'lupilo' srce, no samo na kratko!
Dosta! Dosta sam pisao o tom jadu!
Nakon popodnevnog posjeta hitnoj i utvrđivanja, meni jako netipičnog (niskog!) tlaka (100/55), kada bi svatko 'pametan' pošao kući, u krevet i mir sna, otišao sam do Rijeke!
Prije odlaska do groblja i groba moje mame, navratio sam do prijatelja kojem sam pokazao nalaz hitne. Zna on za sve učestalije napade dugačkih epizoda tahikardije pa mi je obećao pomoći.
Mišljenja je kako bi trebao, ukoliko je to moguće (u dogovoru s kardiolozima) ugraditi pacemaker za što mi je ponudio svoju pomoć!
Nisam siguran da je to neko dobro rješenje za moje sada već dobro uništeno srce, no njegovu pomoć neću odbiti!
Nakon malo razgovora pozdravili smo se pa sam IPAK stigao moći poći na groblje!
Moram li reći kako mojoj dragoj mami, nekad 'njihovoj' bakici, NITKO osim mene NIJE DONIO stručak cvijeća ili zapalio svijeću!
Tužna Istina, odaje zemaljsku stvarnost čovjeka, sve što on jest i što će biti! Čovjek i kada nije sebi-dovoljan ipak je - kratkotrajan! POVEČAJTE!
Žali Bože svih onih silnih iskazivanja Ljubavi, 'bakinih štrudli', ... ma svega što nam je nekad bila 'naša bakica', kada su je svi osim mene - zaboravili!
Seronje! Zar nemaju tih par desetaka kuna za koji cvijet i jednu svijeću?
Čudni su pa sam zato s pravom ljut na te osobe koje zaobilaze sve osim - SEBE!
Možda bi takvima trebao poželjeti malo 'siromaške' sreće i uputiti im riječi 'židovske kletve' koja opisuje takve čine, a koja im je sigurno dobro znana: 'da Bog imali pa nemali! ... Brrr!
No, jesu li oni koji nemaju ništa nužno nesretniji od onih koji se bahato razmeću TUĐIM novcem?                                                 SADRŽAJ WEB-a
Vjerujte mi kada vas zadesi 'židovska' nemoguće je opstati na 'staklenim' nogama ako ste ih duboko zarili u tuđe smrti ili nevolje! Ili? Ipak je?
Konačno, stigoh do kraja! Jako sam umoran i zato moram s ovime završiti! Hvala Ti Dobri za još jedan život! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 17. siječnja 2010. - ' ..., a samoća zaboli, hoćeš li moći ...?'

CRTICA 1. (izvor: HKR):

'U dobi od 18 ili 20 godina ostao je bez roditelja i morao se brinuti za kuću i sestru. Čuo je u jednoj službi Božjoj, nedugo nakon smrti roditelja, svetopisamsku riječ: 'Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa dođi i slijedi me, i imat ćeš blago na nebu!'
Antun je to doslovno poslušao i proveo u djelo. Imanje koje je naslijedio, dao je suseljanima, a ostatak prodao i novac razdijelio potrebnima. Samo je dio ostavio za sestru.
Potom je čuo riječ: 'Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan!' Na taj odlučni poziv Božji, odgovorio je time da je sestru povjerio pouzdanim djevicama na odgajanje, a sam se posvetio asketskom životu. Molio je i izgrađivao se u duhu. Ljudi su ga cijenili i u njemu gledali Božjeg prijatelja. Voljeli su ga kao brata i sina.
Tko se zaputi na Božje putove, zlo ga kao teškog neprijatelja želi omesti Tako je i sveti Antun pustinjak imao teške napasti tijekom dugih 20 godina, ali je kao pravi nasljedovatelj Isusa Krista, Pobjednika zloga, sve nadvladao i zablistao slavom pravednika...'

CRTICA 2. (izvor: HKR / autor: don Petar Palić ):

'... Interesantnu nam je sliku ponudio sv. Franjo Saleški, koji je jednom rekao: 'Čini kao mala djeca: jednom se rukom drže za očevu ruku, dok drugom beru jagode i kupine uz cestu. I ti se tako, dok jednom rukom sabireš dobra ovog svijeta i držiš u ruci, drugom rukom drži za svoga nebeskog Oca, obrati mu se s vremena na vrijeme, da uočiš je li mu pravo što činiš.
I pazi da u svim svojim poslovima na ispustiš njegovu ruku i izgubiš njegovu zaštitu, misleći pri tome da ćeš tako puno više sabrati i imati; jer ako te on ispusti, nećeš više napraviti ni jedan korak, a da ne padneš na nos. Ako su poslovi važni i zahtijevaju tvoju cjelokupnu pozornost, da bi ih dobro izvršio, tada s vremena na vrijeme pogledaj na Boga, kao što i mornari čine kad je more visoko: da bi vidjeli kopno do kojeg žele stići, onda gledaju više prema nebu nego prema dolje, gdje se njihov brod gubi u morskim valovima...'

Ove dvije, zgodne, pričice u kojima se može naći poneka dobra poruka pronašao sam danas 'listajući' Internet dok sam, doslovce tako mislim i osjećam, žudio pronaći neki tekst, sliku ili samo pjesmu sa čime bi opet pokušao moje misli otvoriti - životu!              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Mislim da su ovi tekstovi upravo to: moj izlaz iz još jedne traume koje mi život uporno nameće (možda jer me 'zlo kao teškog neprijatelja želi omesti...), ... čemu i sam doprinesem kada u neugodnoj životnoj situaciji, s nadom i u želji da pomognem uskrsnuće posrnulih duša, znam nazvati ljude koji uporno ne žele prihvatiti moju ruku, mada su takvi osim puno nanijetog mi zla znali snažno prigrliti (zgrabiti!) moju imovinu!
U tim, stvarno preteškim trenutcima mog' života trebam nešto pa mi se čak i 'pred nosom zatvorena vrata' tada učine dobrim 'životnim receptom' s kojim mi je lakše čekati moj eventualni kraj života!
Uvjeren sam kako većina vas koji ćete ovo pročitati niste u stanju napisano razumjeti kao 'normalno' razmišljanje, no to me ne brine!
'Normalnost' nečijeg stava o životu i vjeri jako je 'rastezljiv' pojam za čije je istinsko razumijevanje neophodno ući 'pod kožu' osobe o čijem se razmišljanju na temu život, vjera i smrt - netko želi očitovati!
Bez dobrog, ... i to, JAKO dobrog i potpunog znanja i poznavanja SVIH činjenica 'psihološka analiza' (i svaka druga) mog, ovakvog, pisanja i nije nego - zlonamjerna GRJEŠKA!
Zato, onima koji me u nevolji UPORNO zaobilaze i koji će jednom kada jedna takva (moja) nevolja postane moj konačni kraj IZGUBITI svaku mogućnost bilo kakvog oblika 'rješenja' mogu reći da su, unatoč razvijenom prednjem (misaonom) režnju mozga, puno bedastiji i gluplji od malog djeteta iz citirane (2.) crtice don Petra Palića, jer ... u prevelikoj gladi za osobnim MIROM i svime što misle da su, odbijaju prihvatiti pruženu ruku, koja je možda ipak Božja (!) ...?
Ako za njih i nije, mislim Božja, što je tada potvrda da im je um otrovan doživljavanjem mene kao samog sotone, ... možda je ruka koju odbijaju prihvatiti ljudska ili samo ruka njihova zemaljskog oca, radi čega ih to ... uporno odbijanje ispružene ruke u nevolji vodi k osobnom susretu s tugom koja će im sigurno jednom pokucati na vrata - MOJE kuće!
Hoće li tada moći ... s krunicom u ruci i svjesni svog bijednog kraja leći u prazan krevet i strpljivo čekati - Boga?
Neće! Takvo što ja proživljavam i još mi samo nedostaje da me On posjeti!
'Kada tuga jednom na vrata dođe, a samoća zaboli, hoćeš li moći ...' stih je lijepe pjesme sastava Opća opasnost pa i njima i vama posjetitelju predlažem da se svi zajedno (i dobri i loši!), mada tekst nije optimističan, malo proveselimo uživajući u odličnoj izvedbi glazbene umjetnosti!
(Riječi pjesme sadržajno, zamijenimo li zamišljenu Ljubav u pjesmi - neku ženu, s likom nekog od mojih sinova - stopostotno pričaju o tome što smo bili, što smo i što ćemo biti - ja, 'MI' i 'ONI', moji D. i L.!)!
Kada je tuga na moja vrata došla ... nisam ih mogao zaboraviti i zato se pitam neće li im bure i vjetrovi sve lađe slomiti?              SADRŽAJ WEB-a
Žao mi je što makar samo jednom nisu imali snage, želje i volje biti uz mene, ... tu - u Sv. Vidu! Hvala Ti, Dobri!  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 18. siječnja 2010. - 'Trn u tijelu'!'

Tuga! Poželio sam danas napisati nešto o tom emotivnom stanju duše čovjeka i tako se nadovezati na jučerašnji zapis u kom sam rekao kako u tuzi koja mi je pokazala svoju silnu 'moć' nisam mogao zaboraviti one kojima sam se, kada su na ovaj Svijet stizali, silno radovao, ... za koje sam živio, a koji su me protjerali!
Umjesto puno 'filozofije' o tom teškom emotivnom stanju koje 'generira' mnoge tjelesne nevolje i opake bolesti, čini mi se boljim citirati misao Williama Shakespearea u kojoj je taj veliki pisac i Mudrac rekao nešto bitno drugačije od onog što čovjek koji 'boluje' od tuge može živjeti!
"Cvijet sa tugom gubi latice, ali umjesto njih s radošću očekuje plod."!
Krasna je ova rečenica!
Doživio sam je kao 'melem' mojim ljutim ranama koje mi učini nepravda!
Znam da je moj 'cvijetak' odavno izgubio latice, no iz njega su nastali plodovi mojih stradanja i oni su tu!
Da! Baš tu! ... I ovdje, na ovim stranicama!
Moje pjesme, izrečena Ljubav mojoj Tihoj Ljubavi, Paklena knjižica puna teške Istine i riječi podrške i nade upućene stradalnicima koje uništi 'struka', ali i osuda takova očajna rada (ne)ljudi, upravo su to:
plodovi uvenula cvijeta moje tuge!
No, nije baš svaki cvijet moje tuge na 'stabljici' mog života uvenuo!
Ima tu još poneki 'svježi' cvijet, ... još poneki komadić tuge i to me, doslovce, ubija!
Pitam se tko li će radi tako podlog ubijanja ljudskosti i uskraćivanja prava da vidim, poljubim i osjetim moje Anđele - Bogu podnijeti 'račun'?
Morati će netko, jer tuga je 'tihi ubojica', raspoloženje okarakterizirano osjećajima gubitka, jako suprotna sreći i opasan sudrug melankoliji, jadu, (samosa)žaljenju, ...!
Od 'nasrtaja' tugom prouzročenim negativnih emocija borim se raznim aktivnostima ... pa i ovim pisanjem i za sada - uspijevam ostati čitav!
Svjestan sam velike opasnosti po život (um i tijelo) u koje me može odvesti stalni pritisak tuge što ponekad (sve češće) potvrdi poneka opasna srčana disfunkcija, ali sam ... i pomalo zadovoljan, jer mogu reći, ničim dokazati, ali s time lakše živjeti - da me Bog puno, puno, ... jako puno - voli!
Gotovo da se, kada razmišljam ovako, mogu poistovjetiti s apostolom Pavlom koji je ISKRENO kazivao o svim svojim nedaćama u svojim poslanicama Korinćanima!
I on je pričao o svemu što je živio i bio (imao je neki tjelesni nedostatak!) za što je ('trn u tijelu' - 2Kor 11) molio Boga da mu pomogne!
Samo, dalje od ove usporedbe s Pavlom ja ne mogu poći, jer ja nisam kao Pavao dobio odgovor od Boga!
Nisam čuo Božju riječ:
'Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje'!                                                                                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Zato se, naročito nakon problema sa srcem, pomalo tješeći se, znadem upitati: nije li toliko veliki broj mnogih životnih nedaća i ugroženosti koje me prate 'moj' niz 'slabosti' u kojima bi se trebao usavršiti u vjeri i shvaćanju života na način vjere? Ne znam!
Pavao na svoj nedostatak ne gleda kao ja!
On u svemu što trpi i što živi vidi dublji smisao, kroz što zaključuje kako je baš na taj način očito da je u svemu Bog na djelu.
Sv. Pavao to potvrđuje kroz iskustvo njegova apostolskog života u kom su on i njegovi suradnici 'u svemu pritisnuti, dvoumeći, progonjeni i napušteni', ali ipak nisu, oslanjajući se na Boga - 'pritiješnjeni, ne zdvajaju, nisu napušteni niti oboreni'!
O, kad bi mogao tako razmišljati i prihvatiti sve moje nevolje onako kako je o tome pisao i govorio sv. Pavao!
Kad' bi, ali ..., ne mogu! Svijet u kom živim ne razumije čovjeka!
Za one koji mi učiniše neizbrisivu tugu i mnoge nevolje ja sam zauvijek - lud čovjek, a takvom po 'njima' ne treba - Ljubav!
Takav ima samo 'pravo' na tugu, bol i kraj u patnji!
Bože, kakav sam? Kakav je čovjek?
Mislio sam da o tome nešto znam, ali danas vidim kako sam u tome veliki neznalica!
Pojma nemam kako je biti čovjek po mjeri današnjeg vremena, ali se zato nadam da sam razumio što si nam, kada si nam udahnuo život i dao nam slobodnu volju - namijenio!
Borbu, ... sa zlim koji nam uporno podvaljuje 'jabuke' razdora!
No, tu si Ti! Uvijek s nama i naravno sa mnom i zato još uvijek u meni 'živi' nada da će mi Izgubljeni sin javiti datum rođenja i ime jednog novog - života!
Hoće li?                                                                           SADRŽAJ WEB-a
P.S.
Moram još nešto navesti! Naime, maloprije me je, dok sam pisao moj zapis nazvao moj dobri prijatelj kako bi me upitao za zdravlje, no tada mi je rekao i jednu neobičnu misao!
Misli kako bi - RADI nekakvog ALIBIJA (?!) - bilo dobro da navratim do 'struke', 'da kroz razgovor s tobom G.Lj. potvrdi tvoje NEOPASNO stanje uma!'. Reče to i 'živ ostane'! Ovu misao 'dogradio' je idejom kako bi: 'ti sin mogao na vrat navući psihijatre, jer si ga u dva navrata, istina kada ti nije bilo dobro, nazivao, a što on može pokušati iskoristiti kao kakav dokaz da si ga uznemiravao!'.
Zgranut ovakvim razmišljanjem, dalekim od moje pameti, odbio sam komentirati njegov 'savjet', jer sam odavno i još ću - rekao sve što mislim i koliko mi znači 'poznavanje' tuđih umova - 'struke'!
Ovaj me je razgovor, unatoč dobroj namjeri mog prijatelja, jako uznemirio i pokazao mi kakvo mišljenje ima o umu mojih progonitelja!
Prestravljen sam, ali odlučan ustrajati na trpljenju silnih pritisaka koje mi svakodnevno 'servira' ovaj težak život! ... Bogu na slavu!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 19. siječnja 2010. - 'Trn u tijelu' - razlog za 'liječenje' i ludnicu!

'Zgranut ovakvim razmišljanjem, dalekim od moje pameti, ...'!
Napisao sam ovo jučer kada sam od prijatelja čuo misao koja me je duboko 'potkožila', ... s kojom sam živio cijeli današnji dan!
'Sin bi ti mogao na vrat navući psihijatre...!', još je strašnija rečenica, toliko moguća nestvarnost, koja me je vratila u život svakodnevice kada sam, po tko zna koji put osjetio svu stravičnu moć
jedne opake ljudske 'djelatnosti'!
Žig lažnih bogova, kojeg oni tako olako utiskuju u čovjeka, istinit je, jer ... 'oni' postoje, žive i nameću se kao nešto što jesu, ... kao nešto nezaobilazno, važno i svakodnevno prisutno!
Zlo je tu! Da nas rasprši, odjeli od Božje Riječi koju zli ne voli čuti, ... koju nikada neće poslušati!
No, samo slušanje Božje Riječi nije dovoljno kako bi čovjek dosegao potrebnu čistoću duha!
Za takvo što neophodno nam je vršiti Riječ, ... pretvarati je u dobra djela i u odnose s drugim ljudima!
Tragično je i pomisliti kako je samo život lišen Ljubavi, ... život u tuzi možda jedini pravi recept za dostizanje potrebne razine - duhovnosti!
Jednako je tako tragično čuti i znati kako se je 'struka', koja za račun zla rastače čovjekov život, uvukla u duhovnost, čak do te razine da svojim mišljenjima i nastupom djeluje unutar Isusove crkve, ... pišući i dajući naputke iza kojih se kriju 'autori' zločina koje svakodnevno čine provođenjem 'liječenja' sredstvima koja jedino uspješno otupljuju čovjekovu osobnost ... i nešto kasnije, unište tijelo!
Slušam i sada na radiju jednu reklamu na tu temu! Strašno je to!
'... za nas pišu ..., ..., psihijatri ..' (?) dio je reklamnog slogana koji bi me trebao navući da pogledam to OPASNO štivo!
Ne, štovani Profesore!
Svi opisi vaših čudesa, evidentnih promjena na bolje nečijeg zdravlja kod čega sve pripisujete - svetosti (Hagio!) ne doimlju mi se uvjerljivo, jer i vi odobravate primjenu opasnih droga kao kakvog 'lijeka' za um i dušu!
Sve lijepo i dobro, dapače, jako prihvatljivo i sigurno neškodljivo, a što nam može pomoći prebroditi svake oblike kriza u našem životu - vaša priča uvaženi Profesore I., o traženju i pronalaženju Boga u nama koju upravo slušam, poništava jedan Zakon u RH kog ZLORABE vaši 'suradnici': psihijatri, vlast i pravosuđe!
Priča o svetosti do koje se po toj priči može stići uz istovremeno otupljivanje uma i duše - drogama, tim podmuklim 'modernim lijekovima' za psihu, čudesno je nelogična pa mi je žao reći kako mi nije jasno kako to jedan profesor ne vidi!
Um, dobiven od Boga, ma kakav bio, ukoliko je potisnut nekim 'lijekovima' nikada, da ... NIKADA neće spoznati svetost kojoj smo rođenjem (od časa kada nas Bog stvori) predodređeni, koja je uvijek tu, ... do nas,... čak u nama!
Za spoznaju postojanja svetosti i onda učinka svete-terapije (hagio-terapija) na našu (trodijelnu) osobu potreban je jasan, komunikativan i autonoman - misaono SPOSOBAN um!
Zna li to uvaženi Profesor (siguran sam u to!) ili je ipak neuk i onda lak plijen slatkorječivih predstavnika 'struke' - psihijatara koji su mu se, kao kakve vražje pijavice zalijepili za njegovu - svetost!
No, na taj način oni neće postati sveti! Njima je cilj uništiti svaki trag svetosti u čovjeku i zato su s njime u 'igri'!    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
'Lijekovi' za um? Nisu li upravo ti 'bonbončići sreće' početak kraja velikog broja ljudi na ovoj zemlji!
Trebate li dokaz za to?
Neću vam ga opisivati! Rađe bi vas sve podsjetio na NAGLO utišanu 'priču o svinjskoj gripi'!
Krah ove opake podvale pokazao mi je kolika je moć Dobra koje je gotovo samo jednom riječju ministrice zdravstva Republike Poljske UNIŠTILO - namjeru zlog!
Pitanje je koliko je na tom primjeru podvale zla naučio čovjek? Malo!
Ovome jako dobro priliči maloprije izgovorena riječ uvaženog Profesora, koji je pričajući o NEGATIVNIM učincima mnogih farmaceutskih pripravaka (ali je izbjegao - eksplicite - to reći za psihootrove) rekao:
'Zato se pitam, što učiniti?'!
Ne pitajte se Profesore! Recite ljudima sve što piše u članku 16. Zakona o (ja ga zovem fašizmu!) ..., kako izgledaju pogledi, lica i tijela drogiranih 'pacijenata' psihijatrije, ... koliko im je bistar um i možda sposoban shvatiti kako polako, kao OSOBNOST - nestaju!
U tome, o čemu bi bilo jako dobro JAVNO progovoriti, NEMA i nikada neće biti - svetosti (hagio), dok je uporaba riječi 'terapija' od strane 'struke' (psihijatara), najobičnija podvala svekolikom čovječanstvu!
Uostalom, kako je kemijom moguće izliječiti čak (naj)običn(ij)u depresiju?
NIKAKO!
Trenutni i kratkotrajni odmak od svijesti do čega dovodi konzumiranje 'bonbončića sreće' nije IZLIJEČENJE depresije, nego privremeno potiskivanje bolnog stanja duše, koja ne mogavši riješiti osnovni uzrok (problem) postaje ovisna o navodnom 'lijeku' i opasnoj 'terapiji'!
Prekid 'terapije lijekovima' za depresiju kratkotrajno se može učiniti kao nekakvo poboljšanje stanja uma i duše 'pacijenta', iza čega slijede nove depresije, ... sve češće i težeg oblika, ... kada će psihijatri reći kako je depresivna osoba izgubila svoju osobnost, nakon toga 'uletjela' u postraumatski poremećaj (PTSP), ... kada će - sve jači i JAKO OPASNI lijekovi postati okidač pištolja prislonjenog na sljepoočici jadnika, njegov skok u bezdan ili trovanje gomilom progutanih tableta, ... SMRT!
Nema u tome svetosti i to je svakom živom na ovom Svijetu jako dobro znano, zato ...?
Parafrazirati ću maloprije navedenu rečenicu Profesora I. i reći:
Zato se pitam, što učiniti?
Odgovoriti ću: odstraniti od sebe svakog 'strukovnjaka' koji nam nudi 'Božju česticu' - 'moderan lijek' za um i dušu!
To ne postoji i baš radi toga imamo Zakon o (fašizmu?) ...!
'Trn u tijelu' sv. Pavla danas bi bio dobar povod da on završi u rukama 'struke' i u ludnici!
Uostalom, misli li itko drugačije neka mi (si) odgovori na koji se način, jedan vid mog lošeg raspoloženja prouzročenog tugom i žalom za mojom djecom i unucima može - liječiti?
Odgovoriti ću i na ovaj upit, rabeći misao Dostojevskog:
'Na djeci se duša liječi!' (knez Miškin)! Ili? Možda 'lijekovima'?
Pokuša li to itko učiniti sam je sebe osudio na smrt ... uma sigurno, duše također, a tijela, ne ubije li se izbezumljen 'lijekovima', stopostotno!
U svemu lošem, svaki će novi dan 'moderne terapije' biti svaki put veća i na kraju nesnošljiva duševna - bol 'liječenog'!
Jedini lijek, za mnogo toga što se čini bolešću jest - Isus!
Isuse, pomogni mi upoznati Boga!                                  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 20. siječnja 2010. - Bolnica i 'MOJ' Psalam! Psalam 141!

Divan dan! Sunce i samo malo vjetrića 'doveli' su danas dosta ljudi u stolice na osunčanim terasama kafića u Crikvenici.
Bilo je u podne na rivi, po parkovima i plažama i nešto šetača, mladih mama s njihovim bebačima, ... života!
Zar trebam reći kako sam na kavi s prijateljima uživao u 'zubatom' suncu!
Dok sam jutros ispijao moju toplu čokoladu nazvao me je jedan prijatelj kako bi mi javio datum pregleda kojeg je dogovorio s jednim kardiologom i kako mi je sve što mi bude preporučeno i potrebno učiniti - osigurano!
Dogovorio mi je čak i eventualnu hospitalizaciju i nekakvu operaciju!
Zahvalio sam mu na brizi koju mi iskazuje i obećao mu učiniti pregled, jer nemam namjeru ništa više od toga poduzimati!
Želim do moje zelene livade, na kojoj me čeka Božji mir, stići čitav, ... u jednom komadu i zato mi ni na kraj pameti nije nikakva operacija!
Ako je svemu mom životu stigao kraj neka tako bude!
Nakon silnih nevolja, trauma, bolnica, zatvora i nasilnih 'bolnica' opet ležati u bolnici, obavljati pretrage za nešto što više nije moguće promijeniti nema nikakva smisla!
Čemu prijatelj(u)(i) moj(i)?
Zar da bi hospitaliziran, u vremenu posjete bolesnicima i u laži samoobmane čekao da me posjete oni koji su me tako silno progonili i koji su me u dva navrata odbili posjetiti baš dok sam bio na kardiologiji?
Ne! Takvima ću rađe pokloniti moju smrt koja će im, makar tada, ukazati na samo dno njihova jada!
Neću zazivati Boga onako kako je to u psalmu 141. učinio psalmist!
Neću, mada je taj psalam, poznat kao Molitva u kušnji i progonstvu sve što mi je potrebno kako bi mogao, makar u kraju mog života, na ispravan način doživjeti veleizdaju mojih Juda! Pročitajte ga (Psalam 141):

Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj!   
Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje,
podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji!


Na usta mi, Jahve, stražu postavi
i stražare na vrata usana mojih! 
Ne daj da mi se srce zlu prikloni,   
da bezbožno počinim djela opaka;
i u društvu zlotvora   
da ne blagujem poslastica njihovih! 
Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara,
al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat’;   
zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
 
Kad strovale niz hridinu suce njihove,   
razumjet će kako blage bjehu riječi moje.  
Kao kad orač ore i para zemlju,   
tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.

U te su, Jahve, uprte oči moje,   
k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! 
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni,   
od zamki zločinaca!
Nek’ u vlastite zamke upadnu zlotvori,   
a ja neka im umaknem!
                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Krasan tekst!
U njemu vidim nevjerojatnu podudarnost sa svime čemu se nadam, što je bilo, što je i što će biti!
Do danas nisam znao za sadržaj ovog psalma i baš sam ga danas, na dan kada su mi prijatelji iskazali velikodušnost i svoje Milosrđe, čuo i pročitao, ... (više puta!).
Svaki stih ovog psalma mogao bi prepričati kroz neki 'komadić' mog života!
'Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka;' i nije nego opis vapaja i stanja mog uma, mojih misli i svega iz vremena kada sam se, protjeran, ugrožen i opljačkan našao na cesti!
Kada bi moji progonitelji mogli zamisliti samo malo od moje 'borbe' koju sam 'vodio' s njihovom zlobom, na što me je zli gonio odgovoriti zločinom, shvatili li bi kakvi su i da su - ništa!
Ne, nisu tada imali sreće!
U tom vremenu nitko osim mog Dobrog Boga i ostataka razumna mog bića nije nas mogao sačuvati velikih nevolja, ...!
Neka Mu zato zahvale, jednako kao što mu i ja zahvaljujem što sam imao snage 'ne blagovati poslastica njihovih!' (zločine!)
Zato s pravom i bez imalo straha mogu reći kako, umjesto bolnice, operacije i ležanja na kardiologiji - čekam da 'me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat!
I konačno, u ovom predivnom psalmu kog' bi svaki zao čovjek trebao naučiti NAPAMET vrijednim mi se čini istaknuti kako je puno svačega što sam napisao, a što, jer je jasna Istina, ljudi koji su mi oteli čak i moju Tihu Ljubav ne mogaše shvatiti, izrečeno u samo jednom stihu psalma, ... u ovome:
'Kad strovale niz hridinu suce njihove,

razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
'
!
Mislim kako bi s ovom misli na umu i razumijevanjem Istine, na način kako je to rečeno u Dekalogu, već sada, ... ne, još jučer, taj njihov svijet zamki namijenjenih lovu na tuđe/bližnjeg - do vrata moje kućice - doveo mog malog Anđelića! ... Da je vidim, čujem, osjetim, pomilujem, ...!
Ovako, ni kriv niti dužan, mogu samo žaliti što je strašna pohlepa nadvladala razum, što je Ljubav podlegla mržnji, što su 'pravda' i 'istina' uništile čovjeka, obitelj i tko zna još koliko toga i koga ... što su mi odbili biti PRIJATELJI i što sam, dok sam se danas pozdravljao s Ljubom 'dra-maljcem', želeći ga spriječiti da mi priča o mojoj Slatkici MORAO ponavljati:
'Ne pričaj mi ništa o njima! Ne želim od drugih čuti bilo što o njima!'.
No, Ljubo je danas bio jako uporan, vjerojatno zato jer mi je kroz priču o 'mojima' želio reći kako je i on postao djed i zato sam ...?!
Čestitao Ljubi na njegovu djedovštvu, no da sam mogao, a nisam, jer sam bio usluživan na šalteru banke, bio bi ga u tili čas napustio!
Ogavno mi je bilo slušati priču o 'njoj' koja s kolicima u kojima je moja Lutkica šeta pored kuće, Ljube 'dramaljca'!
Ta strašna osoba, 'ona', biće bez imalo srca i makar malo iskazanog poštovanja prema drugom čovjeku i svega što on jest i ima - šepuri se s - TUĐIM i s MOJOM Lutkicom, za koju sam izmolio veliku Milost kod Boga, dok je 'ona' u zajedništvu s 'vjerskim ushitom' - smišljala moju propast!
Ljubo, možda ovo pročitaš ili ti netko o ovome nešto kaže, ... tada znaj da te molim da upamtiš, i to dobro, ne spominji mi nikad izdajnike o kojima psalmist reče: '... Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori'!
Svaki će zločin stići pred suca i zato mi ne treba o tome razgovarati i bilo što slušati dok postojim na ovoj Zemlji! (Razumi brate: teško mi je!)
Isuse, pomogni mi da upoznam Boga!                            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 21. siječnja 2010. - Čovjek ne vidi, ali jednom ipak spozna!

Tehnika! Uvijek nepouzdan 'suputnik' potjerala me je prije polaska do Rijeke u Crikvenicu kako bi na servisu ostavio nedavno zaprimljen (zamjena za pokvareni) mobilni uređaj!
Srećom, nisam ostao bez mogućnosti komuniciranja s mobilnim telefonom, jer imam još jedan MBT!
Istina, taj ima drugi broj radi čega sam morao 'ispremiješati' SIM kartice!
No, tako je to s tehnikom! Radi kvara MBT-a ostao sam bez nešto upisanih brojeva, što ću morati obnoviti!
Etanto, nakon posjeta T-comu, krenuo sam u Rijeku!
Otišao sam do Zameta kako bi nabavio jedan dio za prijenosno računalo moje 'šefice' S., nakon čega sam se zaputio u centar grada!
Moj 'ferrari' parkirao sam na obali odakle sam pošao do ribarnice na riječkoj tržnici.
Bio sam kupiti ribu za sutrašnju marendu-ručak u Brezama.
Kupio sam svježih pišmolja i nešto inćuna.
Nakon toga bio sam odnijeti nekoliko primjeraka moje Paklene knjižice u Sveučilišnu knjižnicu u Rijeci (podmirenje obveze iz ugovora za CIP broj!).
Gospođa s kojom sam dogovarao sve o CIP-u priznala mi je kako jedva čeka pročitati moju knjižicu, jer 'mi se prema napisanome u uvodu čini jako interesantnom'!
Rekla mi je to i priupitala me, ozbiljnim glasom, pomalo zabrinuta: 'mislite li kako bi radi ovoga mogli imati kakvih problema?'!
Na to njeno pitanje odavno sam odgovorio svekolikom Svijetu - mojim postupcima, djelima i knjižicom o 'nemogućoj stvarnosti' koja već predugo uništava, kao kakva ogromna nevolja, mnoge živote!
Ma baš me briga draga gospođo B. za 'njih'!
Ja ne živim prema naputku 'ljigavosti' i 'negiranja sebe samoga'!
Briga me za taj jadan svijet koji bi mi mogao učiniti nove nevolje, ... za svijet kog sam opisao u mojoj knjižici!
Što mi mogu? Uhititi me? To sam doživio!
(O)Suditi me? I to sam doživio!
Nasilno me 'liječiti'? ... I to sam doživio pa kada svemu dodam veleizdaju moje osobe kroz nepojmljiv progon i pljačku moje imovine, i to od najbliže rodbine, imam li se razloga ikoga - bojati?
Ikoga od ovog Svijeta? Nemam! Bojim se, ne zato jer Ga hulim i vrijeđam, već zato, jer Ga štujem - samo Boga!
Moram priznati kako sam u trenutku (još malo pa ću 'proslaviti' godišnjicu) kada sam jako traumatiziran dočekao slobodu 'nosio' u sebi neki oblik straha, no to nije bio 'običan' strah!
Bio je to strah od 'njih' i 'nje' koji su mi mogli smjestiti još jedan identičan scenarij duševnih patnji, ... radi čega sam tada srljao u 'naručje' njihove opačine kada sam, moleći ih da me poštede sudova i lažnih optužbi, 'legao pod njihove noge'!
Danas to ne bi učinio, jer sam u tim danima spoznao pravu narav tih ljudi i koliko sam od moga života darovao - NIKOME ('njima'!)!
Moju silnu patnju i traumatiziran život 'njena je vjera' iskoristila kako bi mi 'očitala bukvicu'!
(A trebao sam razumijevanje i mir!)
Učinila je to, hraneći tako svoj uništeni ego(izam), dok sam ja ... svaku 'njenu' uvrjedu i hladan i opak pogled morao - odšutjeti!
Morao sam, jer tada nisam imao potrebne hrabrosti sasuti joj u oči sve što je, ... Istinu koju već sada (danas) potvrdi - Vrijeme!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Pakao svetošimunskog jada u kom ne postoji normalan, Božji čovjek preduboko me je bio ranio pa sam pod tim dojmom, bio ono što NISAM, ... čovjek bez stava, ... i zato sam odšutio 'svete naputke i mišljenja' jedne očajne žene!
No, danas je puno toga (sve?) drugačije!
Nerazborit um koji je svoju opaku 'oštricu' usmjerio na mene, kod čega je čak (is)koristio i moju djecu, šeće ..., vozi kolica s mojim Anđelićem, ali me nije uspio PONIŠTITI! To niti ne može!
Tu sam i svjedočim: bijedu tog očajnog vremena i zlog čovjeka!
Umjesto mene zlo, koje je nahrupilo na mene, ubija dušu, um i tijelo nekih drugih ljudi - sistematski, polako i ustrajno, ... uvijek kada sa svojih očiju obriše jutarnje krmelje ili lažne suze 'prolivene' podno Svetog križa!
Zato me, gospođo B. iz Sveučilišne knjižnice u Rijeci, više nije strah i ne plašim se bilo čijeg i bilo kakvog progona!
Umrijeti se mora i tada je jedino bitno iza sebe ne ostaviti potvrde i posljedice učinjenih nepravdi i zločina!
Svaki moj postupak, baš kao i ovo pisanje, iznuđeni je 'potez', kog sam morao odigrati, jer su 'pravednici', uvjereni u svoje 'pravo' na tuđe, odbili prihvatiti moje prijateljstvo, POŠTENU PODJELU moga i remi u ovoj jadnoj igri!
Nadahnuto?! Makar mi se tako čini! K tome i - ISTINITO! Zato?
Poučno i upozoravajuće s jasnim kazivanjem o tome kako je nužno biti ili, ako nismo - postati - DOBAR!
Do tada, uspiju li u toj nakani 'marširajući sveci' današnjice i dok postojim čekati ću ih! Sve! Osim 'mojih' čak i one iz svetošimunske ludnice i suca i državnu odvjetnicu i 'vještake' ('struku'), ali im nikada više neću dozvoliti da me gaze, uništavaju i nada mnom se iživljavaju!
Možda sam sve ovo što sam napisao mogao ispričati drugačije,... kroz opis života beskućnika koje sam i danas susreo na riječkom Korzu!
Nitko ih ne primjećuje i to je bit 'božanskog' u ljudima današnjice!?
Mnogi su danas (po)pili 3., 4., petu, ... n-tu kavu, i zato im je u novčaniku nedostajalo (?) par kuna koje su mogle biti puno radosti i sreće u srcu i duši tih nevoljnika!
Srećom, ja nisam takav!
Kupio sam i odmah, na siromaškom 'kiosku' ostavio plaćeni časopis, no to me nije moglo zadovoljiti! S puno radosti odrekao sam se marende, zagrlio to Božje biće i sretno-sjetan otišao do knjižare!
Kupio sam knjigu 'Drugo ime za Ljubav' o kojoj sam već pisao, jer je želim imati blizu sebe! Imam je! I nije skupa! Samo 40,00 kn! Kupite je!
Pročitajte i shvatite koliko ste sretni, jer vas nije dohvatio pseudo Svijet zemaljskih 'bogova', jer ste izbjegli piti otrove, jer imate nekog kome se možete povjeriti, ... tko će vas shvatiti, zagrliti, poljubiti, ... jer imate nekog tko vas voli ... onako, po Božju, ... kao brata!
POVEĆAJTE! Moram ovo skratiti! Predugo je i može biti zamorno!
Pogledajte ovu sličicu i znajte kako sam ovog lijepog leptira snimio danas, u vrtu ispred kuće mojih dobrih prijatelja kod kojih sam i ručao!
Proljeće je još daleko, ali su ljepota i mnoga 'mala čuda' Stvoritelja svega živa i neživa tu, uvijek i posvuda oko nas prisutna!
Nažalost čovjek ovog vremena to ne vidi! Ta kako će, kad nije u stanju spoznati tuđu potrebu, vapaj, muku, ... potrebu da budemo - braća?!
Isuse, pomogni mi da upoznam Boga!                            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 22. siječnja 2010. - 'Sedmi dan' - dan odmora! Sabat!

Petak je! Već?!
Dani brzo prolaze. Bio sam u Brezama u kojima me je dočekao snijeg!
Bilo je i hladno, no tome nije moglo spriječiti da nakon puno obavljenog posla, podešavanja sustava za obradu podataka na nove parametre, odličnog ručka-marende i nešto 'ćakule' u moj 'ferrari' ukrcam nešto drvenih otpadaka za grijanje 'moje' kućice!
Na povratku kući, dok sam se polagano spuštao prema Sv. Vidu razmišljao sam o čemu bi danas mogao pisati, a da ne ponovim već rečeno!
I da znate, nisam smislio ništa pametnog!
A i kako bi kada me u svakom času mog 'slobodnog' uma, kada nisam zauzet nekim poslom, misli odvode do mnogih ružnih dana, kada nikako ne mogu naći bilo što što bi mi pomoglo razumjeti ružne postupke meni (da li nekad?) dragih ljudi prema meni!
Ova, vjerojatno, za me nikad dokučiva 'enigma' tjera me u razmišljanja o ništavnosti svega što je jednom bilo, Ljubav, obećanje, nada u sutra, ... ono 'DA' pred oltarom crkve na Trsatu u koju tada nisu željeli doći roditelji moje, kasnije, progoniteljice!
Pitam se nisam li već tada, u tom jadnom činu odbacivanja vlastitog djeteta radi partijskih idiotarija mogao nazrijeti - sebe? ... moje 'sutra' i moj očajan 'usud' kog mi je darovala 'božja pravednica'?
Nisam li? To ovdje, na Zemlji, neću nikada saznati!
Zato i neću na dugo pisati o tom 'događaju' koji mi je, da sam ga tada znao razumjeti, mogao puno reći!
Nisam tom jadnom činu, kada je otac odbio biti uz kćer, pridavao nikakvu važnost, ... no, trebao sam!
Trebao sam od tako 'postavljenog' roda znati zaštititi interese, pravo, imovinu i dobrotu mog roda i mog oca, ... a nisam!
Vjerovao sam njegovoj kćeri i njenoj 'preobrazbi', kada je iz tijela neugledne bezbožne gusjenice koja je više puta uvrijedila mog pok. djeda, pod 'vodstvom' danas jako znanog fratra Z.L. postala divan, ali jako neiskren i u zadanoj četvrtini mog života otrovan leptir koji svakog dana 'slijeće' na Sveti cvijet, na oltar Boga kog tako silno uvrijedi!
Tko zna živi li išta više od samo jednog dana i da li makar sada kada je od svake obveze obećane Bogu 'slobodna', zna za Sabat (Sabat: שבת, shabbāt) - taj sedmi dan kog po (pra)starom običaju židovi provode uz Toru i u krugu obitelji!
Bog zna!
A ... ja? Imam li ja taj 'sedmi dan' - mira i odmora?
Nemam! Neću ga niti imati mada bi to silno želio!
Paranoja jadnog uma i želja da u meni vidi ono što želi, ... da joj budem poslušni 'slušatelj' čitanja ulomaka iz Biblije, ili egzorciran 'blagoslovom' jednog svećenika kog mi je ta žena preporučivala, ... ili pak da stoički otrpim molitveno nasilje nje i jedne mlade žene pored mog kreveta iza čega je uslijedio - POGROM, udaranje i maltretiranje mog bića - taj neuspio pokušaj 'discipliniranja' mog uma, duše i osobnosti - oteli su mi zauvijek moj mir, jer sam ostao bez djece; jer ne poznam moju Veliku Ljubav; jer sam osamljen; jer sam želio biti - ja; jer ...!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
I zato, s puno 'gušta' tom jadu od čovjeka, a conto 'njenog' i 'mog' Sabata namjenjujem pjesmu jednog od prvih heavy metal bendova, sastava Black Sabath (bijaše to ime rituala kojeg su u 18. stoljeću prakticirali pogani!) - pjesmu: PARANOID i ovaj stih:
'... And so as you hear these words telling you now of my state
I tell you to enjoy life I wish I could but it's too late!'

... I TAKO, AKO ČUJEŠ OVE RIJEČI KOJE TI GOVORE O MENI,
KAŽEM TI: UŽIVAJ U ŽIVOTU! VOLIO BI DA TO MOGU I JA! NO, KASNO JE!'
Tako pjevaju 'Crni sabatovci', no to je ipak - samo pjesma!
Patnja je oduvijek posvuda oko nas, jer previše ljudi živi svijet paranoje i 'život' nepotrebno opterećen jagmom za ... čime? Tuđim! Čak i životom!
Odmorite se ljudi!
To od nas traži Bog! Traži da kroz odmor od svega što činimo, odričući se jagme i svih mogućih paranoja dokažemo vjeru u Njega, ... da Sabatom i simbolikom takvog odmora koji ukazuje na stanje jedinstva između čovjeka i prirode i između čovjeka i čovjeka dosegnemo VJEČNI Sabat!
Možda je ovome dovoljno dodati samo misao E.Fromma, ... ovu:
'Na Sabat čovjek prestaje biti životinjom čija su glavna zanimanja usmjerena prema borbi za opstanak i održanje biološkoga života. Na Sabat čovjek je puni čovjek i jedini mu je zadatak da bude ljudsko biće!'
Pronađite taj 'sedmi dan' i onda mi ga donesite, ... zapravo DOVEDITE do vrata 'mog' 'novog' doma moju Slatkicu da s njom u društvu prestanemo biti životinje, jer je još od Krista jasno da nas jedino Maleni mogu učiniti cjelovitim ljudskim bićem!
Svako 'kažnjavanje' nekog kroz otimanje njegovih Ljubavi vodi u opći kaos!
Nismo li već predugo u kaosu! Zar ćemo nešto takvo ostaviti svojoj djeci u nasljeđe?
Zar nemam pravo željeti vidjeti, čuti i doživjeti moju Veliku Ljubav?
Zar ... je zaista 'svijet njenog Boga',Boga njene bake, stvarna 'nemoguća stvarnost' koja vjernicima poručuje kako biti(?) Božjim znači moći: progoniti, ugroziti, obespraviti, (o)suditi, pokrasti, izbaciti na ulicu, ... osiromašiti, ... reći djeci kako nemaju oca, jer je jedini njihov otac u Nebu?
Trudite se ovo shvatiti kako vam volja, no stalno trčanje za namirenjem glagola IMATI neće ... ni tjedne, ni mjesece ni godine života bez 'sedmog dana' odvesti do vječnog Sabata!
Uostalom, to je odavno spoznao psalmist David što je onda, u Psalmu 127. i zapisao:

'Uzalud vam je ustat prije zore
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje' (Ps 127, 2).

O istini i STVARNOSTI podcrtanog retka ovog Psalma sve, čak možda previše, znaju moj progonitelji - znadu za samu Istinu radi koje bi trebali shvatiti kako NEMAJU pravo ugrožavati 'rezultat' bezbroja mojih izmoljenih krunica koje su me nepogrješivo vodile putom do - njene stvarnosti, ... do moje Tihe Ljubavi!
Isuse, pomogni mi da upoznam Boga!                            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 23. siječnja 2010. - Ne znam?! Moja MOLITVA!

Subota je! 10 je sati!
Nakon dugog sna (od skoro 11 sati), pišem ovaj (jutarnji) dio današnjeg zapisa, pijem čaj i gledam u tabletu Carvelola!
Uzeti je ili prestati 'liječiti' aritmiju koja me je i jučer odvela do tahikardije i nove nevolje?
Pitanje i nije ništa doli odgovor o stanju mog uma i moje ranjene duše koju snažno razara tuga, ... svakog časa jača, veća, moćnija!
Zima mi je, jer se je još jučer ugasila peć.
Nisam je mogao ložiti i sada se smrzavam.
Potpalio sam vatru no proći će koji sat vremena dok se prostor u kom ovo pišem zagrije!
Neću to čekati! Probati ću se okupati i onda poći do Crikvenice!
Idem do kavane Štrosmajer!
Idem sjesti u zagrijani i nenadimljeni prostor te kavane!
Uzeti ću sa sobom jednu knjigu i pokušati u čitanju, makar na kratko, naći malo mira i onda tako pobjeći od ovog života koji me tako silno 'šamara'!
Dobro su me udesili 'moji'!
(Po)Želim im samo malo od svega što živim, tek toliko da spoznaju koliko su - neljudi!
Ne proklinjem ih! Ne! To ne želim!
Nadam se da će jednom, makar i u nevolji, shvatiti koliko je teško biti na rubu života i nemati kome na ovoj Zemlji uputiti koju riječ, ... umoran pogled, ... vapaj nade, ... dati osmijeh ili imati nekome pokazati Ljubav!
Teško je biti čovjek!
Preteško kada taj zahtjevan 'zadatak' treba odraditi u samoći, progonstvu i tuzi!
No, i takav život postoji!
Mnogi tako žive!
Jedina je razlika između inih 'anonimaca' i mene što ja o svemu mogu, na ovim stranicama, napisati pokoju iskrenu crticu!
Sve drugo, bez obzira nalazili se mi u kakvom domu za napuštene, u nekoj kućici ili čak na ulici - opet je ISTO!
Zašto, progonitelji moji nisu ljudi?
Zašto nikada neću vidjeti moju Slatkicu?
Zašto je 'moj' čovjek tako silno okrutan?
I konačno, zar će takvi imati snage doći do mog groba?
Neka ne dolaze!
Potjerajte ih prijatelji moji!
Otjerajte sva ta jadna bića daleko od moje posljednje tišine!
Morao sam ovo napisati makar sam sav nikakav!
Sada odoh pod tuš pa do Crikvenice!
Trebam nekog, no ni sam ne znam hoću li danas naići na takvu osobu? Hoće li mi dragi Bog i danas poslati nekog da mi pomogne podići moj um iz ponora tuđe pohlepe i 'prava' koji su me dotjerali do života koji i nije nego život napuštenog psa?                                           SADRŽAJ WEB-a
Ne znam!!? Pozdrav!                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
(nastavak!: popodne/večer)
Bio sam u Crikvenici! No, nisam bio u kavani Štrosmajer.
Upravo kada sam stigao u grad nazvao me je prijatelj M. i predložio mi da se nađemo na kavi!
'U Interu', predložio mi je pa smo se našli u 'atriju' kavane hotela Inter.
Nešto kasnije pridružili su nam se E. i J.!
Moje izuzetno loše raspoloženje postalo je bolje odmah nakon što sam tim dragim ljudima ispričao detalje jučerašnjeg problema sa srcem!
Naravno, pokušali su me utješiti i tada mi dali niz dobrih savjeta, ali ... ja tako ne mogu! Ne mogu zaboraviti život u kom sam imao nekog, ... moju djecu, ... u kom sam se mogao požaliti i obratiti 'svom čovjeku'!
Zapravo, pitam se: kako je takvo što uopće moguće? Kako je moguće da otac zaboravi svoje djete? Može li to učiniti itko - normalan?
Ja to ne mogu i zato mi je jasno da moram živjeti nametnutu mi strašnu bol i patnju što me sve češće (od)vodi do srčanih problema!
Ima li tome lijeka? Nema, jer su za ranjenu dušu samo djeca pravi lijek!
Kada malo promislim kroz što sam sve morao proći i kada znam da sam još uvijek, relativno, čvrsto 'na nogama' počinjem razmišljati o samom čudu kog mi (u)čini dragi Bog!
Ali ... moja nesavršenost to teško prihvaća i čini mi veliku prepreku u mom nastojanju da dobro (materijalno-tjelesno) organiziranom životu, jednako tako pridružim i moj duhovni svijet, ... svijet Transcendentnog, ... Onog koga je još sv. Toma Akvinski odredio kroz unum, verum, bonum et (i kasnije) pulchrum!
Jedino, Istinito, Dobro i Lijepo, riječi su koje opisuju čovjekovo transcendentno biće, stvoreno od Boga koji je JEDINI, ISTINIT, DOBAR I LIJEP!
Takav Bog stvori i mene pa se, radi ovako očajnog 'usuda' kog mi smjesti drugi čovjek pitam nije li moje jedino postalo ništa, istinito lažno, dobro loše, a lijepo ružno - biće?
Nadam se da u meni ima još uvijek više svega dobrog što u mene 'usadi' Bog i da će tako i ostati! Nadam se tome, jer bi u suprotnom svaka moja patnja i briga za mene koju su mi iskazali dragi ljudi, moji prijatelji, bilo predivno cvijeće bačeno pred svinje!
Moram ustrajati i moći otrpjeti ovu očajnu nepravdu koju mi (u)čini drugi čovjek! Moram! ... To želim i zato ću pokušati, već sada i ovdje izreći i napisati MOJU molitvu:
Bože sve moje nade i želje Tebi su dobro znane! Ti znaš koliko u meni ima Ljubavi za svakog čovjeka! Ti znaš da se bez mog Anđelića osjećam ništavnim i da je križić na mom lijevom dlanu njen život! Ti sve znaš i zato Te molim da me uputiš na unum, verum et bonum u meni i tako mi, kroz transcendentnu poveznicu s Tobom, podariš potreban mir mog srca i duše! Molim Te za to, kako bi idući uzanim putom po kom hodim po ovoj Zemlji, jednoga dana kada Ti to poželiš, veselo stigao do uzanih vrata iza kojih se prostire beskrajna zelena livada koju miluje savršeni zvuk Tvog mira i tišine! Molim Te, pohodi moj um, već sada i noćas mi reci: kako mogu nadvladati zlo koje mi je otelo čovjeka? Hvala (Amen!)!                    
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 24. siječnja 2010. - PENSA prima di giudicare!

Započeti ću današnji zapis provokacijom svekolikog posjetiteljstva ovog WEB-a!
Čime? Pitanjem!:
što mislite ili pak vjerujete, koliko je stvarno moguće doživjeti Božji odgovor na neki postavljeni mu upit?
Hm...?! 'Seruckam'? Recimo da je tako, ali samo zato jer oduvijek ima sumnjičavih ljudi kojima ništa ne može biti dovoljno 'čvrst' dokaz, jer su i sami sebi - nedokazivi!
Šalu nastranu, ali reći ću vam malo više o tome, no prije toga prošećite sa mnom do jednog od oblika značenja imena PENSA!
Tražio sam pred neki dan nešto u svezi s mojim prezimenom i naišao na ovo: Fabrizio Moro - Pensa!
Pomislio sam kako je Pensa dio imena, kasnije sam saznao i to, jednog mladog talijanskog pjevača, ali to ne bi tako!
Pensa pored imena 'Crnog' ('Škurog') Fabrzia nije dio imena tog pjevača!
Naslov je to jedne pjesme koju taj mladi pjevač pjeva, i to jako dobro, no sada moram reći kako taj naslov preveden na Hrvatski jezik ne znači - MISLI(ti), već - razmisli!
Zašto je tome tako?
Poslušajte ovu lijepu pjesmu i pokušajte u pjesmi (tekstu pjesme) pronaći ovaj dio teksta:
Pensa prima di sparare
Pensa prima di dire e di giudicare
Trova a pensare
Pensa che puoi decidere tu
Resta un attimo
Soltanto un attimo di più
Con la testa fra le mani
............. ili prevedeno na Engleski, ovo:
Think before firing
Think before speaking and judging
Try to think
Think that you can decide
Wait a moment
Only a moment more
With your head between your hands
........... što jasno upućuje na to kako moje prezime u ovako izrečenom obliku nije MISLI nego RAZMISLI i to je bitno znati!
Na moju žalost neki koji imaju ovo prezime nisu u stanju RAZMISLITI, jer samo MISLE ... na pogrješan i naopak način!
'Njima' ću i sada reći prema stihu ove pjesme: 'RAZMISLI što ćeš odlučiti! Sačekaj trenutak, samo časak više s glavom između ruku!'.
PENSA!
OK! Kako rekoh, reći ću vam nešto i o tome kako i dali nam Bog zna i želi 'odgovoriti' na naše upite, zamolbe, vapaje, ...!?
Zna, to je jasno, ... može, i to je jasno, ... hoće u to ne treba sumnjati, ali da bi se išta od svega toga desilo treba - vjerovati u to i biti istinit!
Još jučer sam napisao tekst moje Molitve Bogu, a već sam noćas, prošle noći, doživio snažan transcendentni san, kog sam toliko silno trebao!
Svejedno mi je što će tko o ovome misliti, reći i prema napisanome željeti - zaključiti, jer mi je jako jasno kako sam nakon dugo, dugo vremena doživio san u kom sam vidio kraj svih mojih patnji i u kom me je 'pohodila' Njegova Mati, ta bezuvjetna Božja Ljubav! Ovo ne mogu dokazati ničim 'konkretnim', jer iza tog 'budnog sna' ne ostaju nikakvi 'opipljivi' tragovi što je u potpunosti značajka moje vjere, pa bi rado rekao kako je nemoć mog uma da opiše taj izvanredan događaj - potvrda mog, još jednog 'susreta' s Njom! Sada sam siguran kako jedino kroz 'uporabu' transcendencije mogu opstati i nastaviti živjeti kao - čovjek!
Pokušati ću tako činiti, kako bi moja, jučer smišljena Molitva postala jedini smisao mog života, jer nakon prošle noći imam za to 'debeli' razlog!
Križić na lijevom dlanu i moji 'noćni susreti' s Njom ne bi bili tako stvarni da nije mog Anđelića! Zato, ma što tko pričao o duhovnosti bilo kog oblika treba znati ovo: Bog je tu! Čeka i nudi nam se! No, jesmo li spremni prihvatiti Njegovu širom otvorenu ruku punu Istine ili nas agnosticizam (što li je doli oblik nevjere!), nevjera i 'Bog po našoj mjeri' sile misliti kako je stvarno NEmoguće doživjeti Božji odgovor na neki naš postavljeni mu upit?                                                               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Ne činite tako! Istina je u Njemu, jer i na samrti ili u nekoj po život opasnoj situaciji postoji izlaz - koji je tada - prolaz k Bogu!
Dobro?
Nego, da sve što sam napisao ne ispadne kao moja isključiva (vjerska) egocentričnost napisati ću nešto o 'općem' i 'ljudskom'!
'...Uobičajenih simptoma zbunjenosti, potpunog nesnalaženja, nenormalnog držanja ili ponašanja u ovom slučaju nije bilo. Zaključila je da mladić, u stvari, izgleda sasvim normalno, A TO JE VEĆ SAMO PO SEBI NENORMALNO kada je u pitanju Odjel X!'.
Ovo je citat iz knjige C. McCollough - Drugo ime za ljubav, s kojim čitatelje želim uvesti u priču o još jednom ZLOČINU psihijatrije!
Nadam se da su mnogi koji me 'prate', koji me poznaju i sa mnom 'žive' već odavno shvatili kako na odjele psihijatrije prečesto stižu ljudi slični glavnom junaku priče spisateljice McCoullough, Michaelu, ... normalni ljudi sa svojim željama, mislima, namjerama, ... s mnogo običnih ponašanja, ali nepodobni svojim bližnjima, društvu, politici, ili pak da budu kakvi bijeli, laboratorijski miševi, ... jer neki 'zemaljski bog' misli da o njima išta zna!
Tako je! Tako je i jedan mladić, u pubertetskoj dobi, radi nekih svojih 'mladenačkih' nepodopština i lutanja u traženju sebe, jer ga tada nitko nije mogao prihvatiti kao čovjeka potrebitog tuđeg razumijevanja i povećane pažnje, započeo svoju 'putešestviju' po odjelima psihijatrijskih 'ustanova'!
Roditelji, ne znajući što učiniti, u najboljoj namjeri da svog mladog sina zaštite od SRAMOTE psihijatrijske STIGME obratili su se toj opakoj 'struci' podalje od mjesta u kom žive pa su tako sa sinom stigli do lijepog otoka Raba, u mjesto Kampor,... do ludnice u kojoj je moguće - umrijeti od predoziranja!
Velika nesreća roditelja možda je već sada ZATAŠKANO ubojstvo u kom su svojim nestručnim radom i nedovoljnom pažnjom sudjelovali i voditelji i zaposlenici te 'ustanove', jer, kako se sada čini, za istražitelje i policiju nije upitno na koji je NAČIN UNUTAR TE 'USTANOVE' jedan pacijent mogao pribaviti težak i opasan otrov (inače sredstvo za ublažavanje bolova) HEPTANON, i to u količini koja je nerazumno VELIKA, a kog' je taj pacijent 'dilao' drugim pacijentima!
Ono što sam već napisao u mojoj Paklenoj knjižici o 'skrbi i brizi' za tuđe umove i dušu, a što se na odjelima psihijatrije često čini NASILNO i prema strašnom 'zakonu' RH - neću ponavljati!
Sve vam je, moje drago čitateljstvo - OVDJE! ... napisano u novinskom članku u kom se žrtvu nebrige, koja je pokazala da joj je, prema iskazanoj želji da kroz tjelesnu aktivnost i rekreaciju (tako kazuje majka) stalo sačuvati svoj život, prikazuje kao psihičkog bolesnika, ... ovisnika!
Velike pogrješke učinjene prije 5-6 godina, kada je mladić po prvi put susreo 'struku' prouzročile su još jedan zločin!
Može li, zapravo pitanje je: SMIJE li itko MJERODAVAN i upoznat s ovom tragedijom prijeći preko ove - MLADE smrti, ... i dozvoliti da sve, još jednom, prekrije prašina i da lobotomičari koji NIKOGA nisu izliječili nastave svoje 'poslanje' - stvaranja 'duševnih' bolesnika?
Dokaz o neefikasnosti, pače štetnosti, ovako postavljenih 'tretmana' psihijatara pokazala bi studiozno obrađena analiza tijeka 'liječenja' pacijenata psihijatrije koji su ZAPISANI u bolesničkim kartonima, za što već sada mogu reći kako bi potvrdili ISTINU prema kojoj su, početne, relativno benigne (postoji li to u psihijatara?) dijagnoze, vremenom i kroz primijenjene 'metode liječenja' postale - OPASNE I TEŠKE PSIHIČKE (i somatske!) DISFUNKCIJE i 'dijagnoze'!
Ima li itko snage, želje, volje i 'petlje', s polazišta ETIKE, MORALA i prava čovjeka na poštivanje njegove osobe ovu moju tešku optužbu - provjeriti? Nema, jer će u budućem vremenu, kroz razvoj tehnologije i daljnje poboljšanje digitalnih komunikacija upravo odjeli nadzora uma i duše, psihijatrija s pridruženim neuro-operativnim odjelima biti zaduženi za UGRADNJU KONTROLNIH 'spravica', koje će nam 'bog' današnjice, NOVAC/POLITIKA/VLAST - 'prodati' kao (opet?!) kakvu skrb o nama!
Užasavam se tog doba kog na sreću neću doživjeti!
'Pensa prima di sparare! Pensa prima di dire e di giudicare! Prova a pensare!'
(Razmisli prije nego zapucaš! Razmisli prije nego kažeš i OSUDIŠ! Pokušaj MISLITI!)
Woah! Volim moje prezime! Jako! Puno kazuje!              SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 25. siječnja 2010. - Prova a pensare! (pokušaj misliti)

Ne bojte se! Nisam se 'italianizirao' ('poturčio')!
Ne! Samo iskazujem moje oduševljenje jučer napisanim na temu: PENSA!
Zato sam i danas, u naslov ovog zapisa postavio rečenicu iz pjesme Fabrizia Mora, Pensa: Probaj (raz)misliti!
Probajte, svi vi koji MISLITE da ste pravedni, jer ... takvog među nama - NEMA!
Bio je jednom s nama, s ljudima, prije dvije tisuće godina i ...? Kako je prošao? Mučenički, razapet od - 'pravednika'!
Jeste li pravedni? ... Ma, budite SAMO - dobri, jer pravednost je veoma teško shvatiti na način kako to od nas traži Stvoritelj i zato je jako teško u pravednosti - živjeti!
Ne samo da je čovjek (svaki) makar samo jednom (?) bio nepravedan, već je i jako - neslobodan!
Nesloboda, postoji kao oblik robovanja svemu bez čega ne možemo, radi čega u nastojanju da 'namirimo' požude, činimo užasne nepravde i na taj način 'zatvaramo' krug lošeg!
Već je davno prije sv. Pavao, u poslanici Galaćanima izrekao svoj odgovor lošim namjerama 'uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu, ne bi li nas učinili - ROBOVIMA!'.
Nadam se da ste ovo ispravno razumjeli i da vam napisano može pomoći razumjeti bit jedne druge poruke Pavla Galaćanima kojom im je rekao kako je, biti Kristov, nužno znati očuvati - SLOBODU:
'Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovo u jaram ropstva!'.
Ovaj moj mali osvrt o jako bitnom i čovjeku neobično važnom pojmu, o slobodi, uvodi me u razmišljanje o tome kako je previše ljudi oko mene, koji su se na određen način i radi osobnih zabluda 'bavili sa mnom' počinio strašan grijeh prema samom Kristu, a to me uopće ne veseli!
Što li će biti s takvima? Zar su svoju slobodu (neka bude 'kršćansku slobodu') upotrijebili kao izliku za namirenje svojih tjelesnih požuda, koje su pokušali namiriti otimanjem moje slobode, ... što je lišeno svakog oblika i bilo kakve - Ljubavi!
Taj 'gusti' mrak ljudskog uma želim pokušati prosvijetliti s 'mojom poslanicom Dramaljcima i pseudo pravednicima' za što ću iskoristiti jedan drugi navod iz Pavlove poslanice, ovo:          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
'Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!'.
Ali ... NOSITI breme, k tome tuđe, preteško je ljudima koji su posrnuli pod teretom svoje vlastite 'kože' i pohlepe (više o tome: Gal 6,1-5) i zato mi i nije nego - biti tužan radi velikog gubitka mnogih VRLINA takvih ljudi, jer su čineći djelo protiv tuđe slobode prestali imati: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost i uzdržljivost, ... same darove Duha! (Gal 5,22-23).
Čuvajte slobodu, posebno TUĐU, jer je preopasno igrati se Boga!
Vrijeme je za jednu drugu priču!
Možda će netko reći kako sve izmišljam, no takvom ovo nije namijenjeno!
Pišem ljudima, toliko Malenim, da sam siguran da postoje ljudi koji vole čuti moju Istinu!
Nego, ne radi se o nikakvu čudu i 'nadnaravnom' događaju!
Naći tuđi MBT, gotovo ga 'ukrasti' mom koraku koji ga je umalo uništio nije 'nebeski događaj'! Slažem se! Nije!
Niti skori poziv koji je stigao na taj MBT, kada je na ekranu pisalo - TATA - također je ništa! Slažem se!
Ni moj odgovor na poziv i dogovor o mjestu na kom ću tom 'tati', zapravo njegovoj kćerkici vratiti MBT nije ništa, ... i nije!
Ali je zato ... zahvala upućena mi od oca i kćeri, mislim dosta skromnih ljudi, koji su do mene stigli 'karmpanom' - bila Božji dar!
Sreća na licu tih ljudi 'napunila' mi je dušu! ...
I? Tada je stigao još jedan večerašnji poziv! Ovaj put na moj MBT!
'Imamo problema s Internetom. Kupili smo novi bežični adapter, ali niti on ne radi!...', rekao mi je mladić (K.) koji je bio u stanu njegove djevojke!
Dao sam mu par savjeta i tada smo završili priču, no ..., mada sam malo žurio kako mi se vatra u peći ne bi pogasila i kako bi stigao ovo napisati i učiniti početnu stranicu za WEB mog prijatelja, ipak sam ... nazvao K. i rekao mu da ću svratiti u Bribir i pokušati mu pomoći riješiti problem s Internetom!
I dobro je da sam tako postupio!
Mada nisam imao prolaznu lozinku za bežični internet uspješno sam i jako brzo riješio problem i sretan, jer sam danas u par navrata učinio nekoliko dobrih stvari - pošao kući!
To je ta mala priča o Istini koja kazuje koliko je velika moć - Dobrog (djela)! ... Koliko je dobro htjeti ponijeti - tuđi 'teret'!
Sretan sam, čak i previše u ovom danu u kom sam bio podići uputnicu za odjel bolnice s kog se mnogi nisu (kući) vratili živi!          SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 26. siječnja 2010. - Zato, neka sam sam!

Snijeg! Jutros me je u Brezama dočekao snijeg!
Naravno, i  hladno je i zato je 'mojim' radnicima poprilično neugodno raditi, jer se u radu oko obrade trupaca veliki dio posla obavlja na otvorenom i u poluzatvorenom prostoru!
Pada 'pršić', sitan i relativno 'suh' snijeg.
Nadam se da će mi dozvoliti ukrcati nešto drva koje sobom nosim u Sv.Vid kako bi s njima grijao 'moju' kućicu?
Nadam se, jer mi od kada sam doživio nekoliko učestalih problema sa srcem hladnoća na 'paše' i osjećam, ne čini dobro!
No, to je moj problem kog', kao i puno drugih stvari koje su mi u bitnom otežale život prepuštam Bogu na volju i Njegovoj Milosti!
Možda griješim kada ovako kazujem, ali tako mislim, a to mi pomaže da se i bolje osjećam.
Pišem ovo u Brezama, jer sam dovršio poslove koje sam za danas imao u planu učiniti i zato kako bi imao dio (ili cijeli) dnevnog zapisa, jer, ako to vrijeme dozvoli popodne namjeravam poći s prijateljem M. do Raba!
Pošao bi na taj mali izlet, makar nam put do Raba može otežati jaka bura, jer se u društvu dobrih ljudi osjećam dobro i korisno.
Znam da će me P.N.J. 'zaposliti' s računalima i da ćemo 'završiti' na 'čokoladi' u ugodnom kafeu Biser, ali se tome ne opirem!
Volim pokušati 'dati ruku' svakom čovjeku koji iskazuje neki pozitivan stav prema svemu što čovjek jest - prema Istini o našoj prolaznosti koja nam, ponekad nenajavljeno i iznenada odnosi svaku nadu u sređivanje odnosa s ljudima od kojih smo se, iz bilo kog' razloga – udaljili!
Srećom, ja takvo što NIKADA nisam učinio prema mojoj 'želji'!
Moj 'rastanak' s nekim ljudima uvijek je bio moj odgovor na nametnutu mi nevolju ili običan pokušaj da uz najveću plaćenu cijenu života ostanem ono što svaki čovjek mora biti - slobodan i JA, ... bez obzira na tuđe želje, razmišljanja i nastojanja da postanemo, bilo kome i radi bilo kog' razloga - 'PODOBNI'!
Zato i jesam sam!
Sam sam, jer dobar dio ljudi koji su 'okupljeni' oko ostataka 'mog plemena' misli kako uz njih mogu biti samo ako sam drogiran, dakle nesvjestan SEBE, a to je, nadam se da svatko to može razumjeti - NEDOSTOJNO ČOVJEKOVA BIĆA I PRAVA UVRIJEDA BOGU!
Zato, neka sam sam!
Neka živim, makar to ne želim, po onoj narodnoj:
'bolje sam nego loše kompanjan!'.
Samo pitam se kako će ljudi koji mi za života nisu dali vidjeti mog Anđelića odživjeti samoću u svojoj VJEČNOSTI čime će ih 'nagraditi' 'njihov' Bog?
Mora da je taj oblik VJEČNOG života pravi i jedini pakao, puno gori od Danteovog devetog kruga pakla?
Teško je zamisliti takvo što i život koji, mada je lišen svake brige o nekom 'sutra' i bogat svime što treba jedna vječnost, ipak ne može 'živjeti' puni osjećaj Ljubavi!
Meni se to neće desiti!
Svi moji grijesi, a nje ih bilo malo, ništavni su Bogu, jer je moje srce uvijek bilo otvoreno čovjeku, … jer nikog nisam uništio, čak niti kada sam za to imao dobar, 'zemaljski' - razlog! 
Zato sam sam!
Mogao bi netko pomisliti da sam zato i jako nesretan, ali nisam!
Ali ... tužan?
Jesam, no taj moj osjećaj, ta negativna emocija koju osjećam SAMO radi gubitka svakog odnosa s mojim Anđelićem, nije ništa više od mog skorog kraja, kada ću stići do moje 'vizije' raja u kom ću u društvu mojih roditelja i mnogih dragih duša imati dosta vremena kako bi mogao 'pripremiti zabavni park', pun svakojakih sadržaja za igru - mom malom Anđelu!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Znam kako je u tom 'životu' sve moguće i sada (na Zemlji) nama neshvatljivo i zato znam da ću 'tamo' moći, do beskraja, uživati u društvu moje Tihe Ljubavi, koja će tada - SAMO meni, biti moja mala Slatkica!
A drugi, … njeni  tata i mama, dide i bake i još puno njenih - VELIKIH i STARIH … oni će je moći doživjeti samo onakvom kakvu su je vidjeli zadnji put u svom sadašnjem, prolaznom, životu!
Oh, Bože, moram Ti priznati kako je jako dobro da postoji 'Tvoj' Svijet, koji je (p)ostao moja jedina nada koja mi daje volje - nadati se nečem lijepom što će mi (možda ipak?) ponuditi ova 'Dolina suza'!
Lijepo je imati Te uz sebe i onda kada mi mrak prijeteće smrti pokušava sakriti Tvoje svijetlo, jer i tada sve postane - zelena dolina!
Kad' li ću 'odsanjati' moj san o lebdjenju iz kog se više neću probuditi, … iz kojeg ću poći Tamo?
Recite mi nešto o tome i 'vi' koji mislite da ste čineći mi zlo bili 'božji'?
Ta 'vi' ionako sve znadete, sve ste mogli i valjda još uvijek svašta  možete pa bi zato volio čuti koji vam je to 'glas' (možda Neba?) rekao da sam - luđak kog se moglo i trebalo progoniti, opljačkati i zaboraviti?
Lud sam, ali samo zato, jer ničim ne mogu dokazati kako su moji Anđelići i posebno moja Velika Ljubav dar Boga meni, što 'vi' - nikada nećete moći shvatiti! 
'Vi' niste imali ni želje niti dovoljno Ljubavi primiti od srca vam darovan bijeli ljiljan kog sam 'dovukao' za 'vas' s mog puta kog namijenih mojoj Slatkici!
Moj veliki trud tisuća izmoljenih krunica 'materijaliziran' je i to bi mi trebalo biti dovoljno, ... ali nije!
Nije, jer moj um ne može shvatiti lopove, izdajice (i naroda!), tučare, nasilnike i 'zakone' koji mogu poslužiti 'moći' kako bi se obračunala s neistomišljenikom!?
Zato se moj život, oduvijek okrenut Istini, polako topi pod naletom te paklene vatre, no tako ne nestajem!
Tada  postajem more koje će s puno takvih (MALIH) mora preplaviti svako zlo na ovoj Zemlji, kada će i moj odbačeni bijeli ljiljan postati – sretan cvijet, ... dokaz jedne pogrješne Ljubavi, ali ... ipak Ljubavi koja nikoga nije ugrozila, uništila, prognala, opljačkala, udarila, ... ljubavi koju su ...! Ma, neću ponavljati ono što već i 'vrapci na krovovima kuća' znaju!
Nego, maloprije sam se vratio iz Breza i doživio ogromnu – meteorološku – promjenu!
Od 'sibirske' zime, snijega i jakog vjetra u Sv.Vidu nema niti traga tomu!
Iskrcao sam 'ogrjev', naložio peć i sada pišem završni dio današnjeg zapisa!
Nazvao sam i prijatelja M. i dogovorio s njime poći na o'Rab!
Idem! Idem do otoka na kom mi je zlo bilo namijenilo 'osigurati' doživotni 'apartman' u najjadnijoj 'instituciji' na svijetu, ... u ludnici, u mjestu Kampor na otoku Rabu!
No, Dobri se pobrinuo za mene, i sada je svako eventualno novo nasilje prema meni koje bi mi mogli smjestiti – pseudo zakoni i očajno pravosuđe, osuđeno na propast!
Novo maltretiranje sigurno ne bi izdržao, jer sam ionako već dobro 'načet', a baš ta činjenica daje mi snage ovako pisati, ... govoriti i najavljivati opako vrijeme u kom će Gladni novca (nova 'kasta' übermenscha – 'nadljudi'!)  u tijela 'raje' 'implantirati' spravice za kontrolu ljudske osobnosti!
Biti će tako, makar samo koji časak prije konačnog sloma zla!
Tu pobjedu Dobra promatrati ću s 'visoka' dok će mi uši 'milovati' predivna pjesma Njegova mira i tišine!
Ne sumnjam u to makar o tome nitko pojma nema!
Ali: zar nešto što nam nije poznato ne postoji?
Razmislite! (Pensa prima di guidicare!)                            SADRŽAJ WEB-a
Uživajte! Volim vas ...  i 'vas' koji ste ogrezli u z....., jer i 'vi' ste Božji!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 27. siječnja 2010. - HOLOKAUST! Postoji i kao 'dramaljski'!

'Nećemo isploviti, jer je magistrala (jadranska) zatvorena za promet', kratko nam je jučer uvečer priopćio jedan od mornara, članova posade trajekta s kojim smo se trebali prebaciti iz luke Mišnjak, na otoku Rabu, na kopno, ... u Jablanac!
U tom času nitko od nas (J., M. i ja) nije znao ništa o stanju prometa na magistrali pa smo povjerovali 'uvaljenoj' nam priči koja je, sada to znamo, bila čista laž!
Još jedan u nizu primjera lošeg načina obavljanja djelatnosti za koju je inače potrebno ishoditi koncesiju pokazuje koliko je 'hrvatski' radnik komotan i bezobrazan!
Lagati nas u oči, jer su na prijevoz do kopna, koji je određen voznim redom, čekala samo (?) dva automobila i dva čovjeka, nadilazi svako pozitivno razmišljanje o obavljanju ovog, jako, odgovornog posla!
Idući natrag, prema mjestu Rabu, pozvali smo službu 112 i informacije HAK-a o stanju na cestama i tada čuli kako smo bez ikakvih ograničenja s našim osobnim automobilom mogli poći kući, ... u Crikvenicu i Sv.Vid!
Ali ... nismo, jer nas je 'koncesijski monopolist' prekrižio puno prije nego je linija trebala i krenuti!
Još dok smo se spuštali prema Mišnjaku uočili smo kako je trajekt na koji smo se nadali ukrcati, bočno vezan za rivu pa nam je odmah bilo jasno kako nešto neće biti u redu i prema planu!
I opet smo susreli jad! Hrvatski jad, čega je već odavno PREVIŠE i to posvuda i u mnogim JAVNIM djelatnostima!
No, tako je! Poslati ću nešto kasnije, sve ovo što sam o ovdje napisao (možda kao link!?) Ministarstvu prometa i veza i to samo zato, jer je u tijeku javni natječaj na koji se je osim Rapske plovidbe javio još jedan mogući koncesionar!
Neka se zna kako radi trenutni koncesionar!
Ne vozi po moru jer je (lagao je!) cesta zatvorena?!
Budalaština kojoj se nema što dodati!
Ne plovim po moru, jer je raskopan asfalt, ... jer je cesta mokra i skliska?!
Luda ideja, bedasta izlika i jad koji kazuje kako ovu firmu ne obvezuju ugovoreni uvjeti poslovanja i raspored voznog reda, radi čega si je 'kapetan' dao za pravo ne odraditi liniju, jer mu, valjda u tom času, nije bila PROFITABILNA, a ... i bilo je poprilično hladno!
Vozili bi oni (Rapska plovidba), kada bi ikako mogli, samo u ljetu, jer tada su svi trajekti u oba pravca - puni!
Oduzmite im koncesiju vi iz Ministarstva, tek toliko i zato da ih naučite poslovati prema dogovorenim uvjetima!
Inače, kućama smo se vratili jutros i to pod ISTIM (vremenskim) uvjetima kakvi su bili i jučer!
Pošli smo s Raba već u 5,45 sati tako da sam malo iza sedam sati bio kod kuće!
Dočekala me je hladnoća radi čega sam odmah potpalio vatru i legao u krevet u kom sam ostao do 10 sati!
Kasnije sam pošao do Crikvenice!
Ni sam ne znam zašto sam tako učinio!
Nekog važnijeg posla i razloga nisam imao. No, nije mi žao.
Našao sam se s prijateljima S., J. i M. na kavi i tako 'potrošio' dva sata vremena.
Kada sam se vratio u Sv.Vid nastavio sam s loženjem vatre i sada sam u relativno toplom prostoru!
Pišem moj dnevnik i razmišljam o čemu bi vam danas kazivao!
Možda o tome, kako sam, dok sam za ručak pripremao salatu, na glas prokomentirao moj 'novi' život rečenicom, zapravo pitanjem na kog je nemoguće odgovoriti po Božju, ovime:
'što ti učini taj ženski lopov Tomislave?'!
Tako je Tomislave! Baš tako! Što ti to učini zlo u tom čovjeku?
HOLOKAUST!
Ne onakav kakvog se danas, na dan oslobađanja (prije 65 godina!) zatvorenika iz logora Auschwitz prisjeća cijeli Svijet, no na određen je način - ipak sve što mi je zločesti nečovjek smjestio - 'moj' HOLOKAUST!
Osim osnovnog značenja ove riječi, koja prevedena s Grčkog jezika označava - žrtvu paljenicu i veze ove riječi s ubijanjem Židova u SS-logorima, postoje i Hrvatski holokaust (Bleiburg), Nuklearni holokaust (Hirošima i Nagasaki), Holokaust Jasenovca i Holokaust Sajmišta (Srbija!), ... pa mi se 'simpatičnim' čini reći kako sam i ja doživio - Dramaljski Holokaust u režiji SS-uma, kada se je na mene 'obrušio' 'njen CIKLON-B' koji me je trebao 'poništiti' sustavnim uništavanjem moje osobe prema modelu skoro IDENTIČNOM onom s kojim se je nacizam obračunavao s duševnim bolesnicima!                                   Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Zato Holokaust nije samo prisjećanje (podsjećanje) na židove stradale u vrijeme naci-njemačke države! Ne!
On postoji i danas, i to u jako 'živom' obliku, puno bolje prikriven (čak 'zakonima'), manje MASOVAN, ali jednako - strašan i OPASAN!
Nego, moram odmah reći, da baš sada dok ovako pišem o osobi koja mi je namjestila Dramaljski holokaust, slušam Dadu Topića koji otpjeva ovaj stih:
'Tvoja je igra okrutna ... reci bar da me nisi voljela!'!
Reci!
Šalim se! Ne mora(š)! Bog odavno zna baš sve i nije mi važno ništa osim što bi volio kada bi takvom čovjeku u oči mogao reći: opraštam ti!
No, vjerujem kako do toga nikada neće doći, jer 'vjerski obojen čistunac', ravan Hitlerovom propalom super-Arijevcu, preblizu je 'svog boga' i zato jako, čak previše - daleko - od čovjeka!
Uostalom, nije li nastavak ignoriranja moje, USPRAVNO postavljene, osobe (jedina mogućnost da kroz VERTIKALU sačuvam dobar pristup razumijevanju Božjih zakona!), kojoj, osim što mi brane vidjeti moje unučiće, po ideji 'Arijevke' ne žele niti javiti datum rođenja mog drugog Anđelića, običan - nacizam, ... 'njena' naslada koja očekuje potpuno zadovoljenje nastranih ideja kroz moje EVENTUALNO (ali nemoguće!) posrtanje, i umno i tjelesno, radi trpljenja prevelike tuge?!
Je! Tako je, no to je jako jadno i veoma opasno ponašanje kojeg će 'učinak' zasigurno biti NEKOME velika nevolja, u kojoj NEĆE BITI MENE!
Neće! Reći ću i zašto!
E, pa samo zato, jer moje sotoniziranje, što sam jasno razumio kroz nastojanje 'Arijevke' da me od utjecaja đavla 'oslobodi' nekakav, njoj poznati egzorcist - nije Istina, ... iza čega slijedi logičan zaključak prema kojem bi, ako sam ipak ono što ona misli da sam (sam vrag) moćan uništiti sve živo oko nje, ... ili, ako sam ipak samo običan čovjek (što jesam!) da sam u Milosti Boga i zato tada njenoj bolesnoj ideji o 'ocu sotoni' - nedodirljiv!
NEDODIRLJIV SAM!
Znam da ovo zvuči pomalo prepotentno, no siguran sam kako je ovo moja, NAJKRAĆA, MUDROSNA izrijeka, ... MASHAL (hebrejska imenica!), jer sam je izrekao s puno života u meni, sažeto i čvrsto i to bez da sam se poslužio uobičajenom hiperbolom (usporedbom!).
Ovo je DIREKTNA mudrosna izrijeka, jer je utemeljena na zaključku koji potvrđuje i kazuje da se, nakon svih PROPALIH zločestoća koje su me trebale koštati slobode, ... čak života, na mene ('svog čovjeka'?) ide najjadnijim 'oružjem' (ili 'oruđem') u kom se moji Maleni i moja prevelika Ljubav prema njima nastoje pretvoriti u moju neizrecivu bol i tugu koje bi me onda trebale - uništiti ili (samo?) pokoriti!
Ne ide to! Preživjeti ću taj jad, no netko će čineći mi tako snažno lupiti nosom u pod! Tko? Ne znam! Kada? Niti to ne znam! Zašto? To sam pokušao obrazložiti na moj način, mada sam sve mogao izreći samo kroz Istinu da 'Arijevka' i osobe oko nje kojima je 'prodala' jako opasnu 'teoriju o ocu sotoni' još nisu naučili OSNOVNI postulat života na Zemlji, ovo:
Historia Magistrae Vitae est!
Tko ne (na)uči od prošlog taj (na)strada u budućem!
Bilo bi dobro kada bi svaki čovjek naučio i znao primijeniti makar OVO:
Mashal (mudrosna izrijeka), znači biti sličan ili biti usporediv i taj izraz lijepo opisuju sadržaji Mudrosne knjige, jer su izreke u njoj jezgrovite izreke koje često primjenjuju sličnosti ili usporedbe (hiperbole) i koje su zamišljene tako da potaknu slušaoca/čitatelja na razmišljanje. Kratak oblik (Nedodirljiv sam!) izreka omogućava nam da ih lako slijedimo i da nam budu zanimljive, kako bi ih u tom obliku mogli lakše proučavati, iz njih učiti i, konačno - zapamtiti ih.
Svrha MUDROSNE poslovice ostaje u mislima!
Naučite iz ovoga nešto, jer vrijeme nam svima brzo izmiče!
Nije li jako žalosno umrijeti kao POTPUNA BUDALA?
Poslušajte misli jednog VELEUMA na ovu temu:
'Ne postoji odnos u životu za koji Knjiga Mudrosnih izrijeka nema svoju prikladnu uputu, nema dobrog ili zlog naginjanja bez svoje umjesne pobude ili ispravka. Ljudska svjesnost se u njoj svugdje dovodi u neposredni odnos sa Božanskom, a čovjek hodi kroz nju (kao) u prisutnosti Tvorca i Suca. Svaki se tip čovječije naravi može naći u ovoj drevnoj knjizi; i iako je skicirana prije 3000 godina ona još uvijek odgovara stvarnosti, kao da je napisana prema svom živućem predstavniku!'.
NEDODIRLJIV SAM tuzi koja me progoni, jer se napajam s izvora bezuvjetne Ljubavi! A ... vi (ti)?
Razmislite! (Pensa prima di guidicare!)                            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 28. siječnja 2010. - Priča o S.!

Životna priča!
Postoji od samih početaka čovjeka i zato bi svatko od nas mogao ispričati neku od svojih priča!
Ovisno o 'raznolikosti života' i svemu kroz što smo prolazili ima ih svih oblika i vrsta: lijepih, ružnih, običnih, poučnih, dirljivih,...!
Osobno sam ih doživio čak i previše, no i danas sam u 'podeblju' knjigu mojih životnih priča dodao još jednu!
Ne mogu reći kakvog je oblika, ... dali je sretna ili tužna, lijepa ili ružna,...!
Ne! Ne mogu ništa reći o 'vrsti' te priče, ali je mogu ... prepričati!
Pomalo je, u današnje vrijeme uobičajena, na jedan tragičan način, jer je nastala kao posljedica neželjene prometne nesreće jedne mlade djevojke!
A ta djevojka nije bilo tko, i nije niti malo - obična ili prosječna mlada 'šinjorina'!
Ona je, za sada je to ipak prošlost, bila poznata stolnotenisačica RH i veoma uspješna sportašica, no ... tragedija, nesreća i njeno stradanje u uništenom kombiju promijenili su, točnije oduzeli joj, taj važan dio njenog života!
Borba sa smrću za koju su liječnici dugo vremena mislili kako će završiti tragično sada je, već skoro godinu dana stara i njena uspješno prebrođena muka, no posljedice teških povreda kralježnice ta mlada sportašica ne može sakriti!
Štake, umorne ruke, još 'teže' noge i umor, doveli su je do Crikvenice!
Stigla je u polikliniku na kojoj će pokušati intenzivnim terapijama poboljšati svoje motoričke sposobnosti!
Danas sam osobno upoznao tu mladu djevojku i njenog dečka i mogu reći kako sam radi toga posebno sretan! Osjećam se - povlašteno!
Shvatio sam kroz razgovor sa S., ali i kroz sve što sam o njoj čuo i pročitao kako je relativno dobar napredak k ozdravljenju postigla velikom osobnom voljom i željom da - živi, ... bez invalidskih kolica i, da već 'sutra' bude samostalna i neovisna o bilo čijoj pomoći!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Krasna cura (ne ljuti se S.P., ovako ti kazujem od milja i kako bi ti i na taj način iskazao moje dobre želje!) uvjerila me je kako je svaka nada bolja od 'kuknjave' i iskanja tuđih 'razumijevanja', jer ipak je svatko sebi najbolji - lijek!
Treba joj podrška! To je jasno, ali samo ona koju joj može dati VELIKO srce i iskrena duša!
Uspjeti će ona, u to sam siguran, i opet će jednom moći otići u dužu šetnju pored 'njene' rijeke Vuke, ... i možda na rekreaciju za 'zelenim stolom' (mada su danas plavi!) kojeg je toliko obožavala, ... za kojim je provela mnoge sate i dane svog djetinjstva i svoje mladosti!
Želim joj to od sveg' srca, jer znam što je prometna nesreća i što ona može, jasno ružnog, učiniti mladom čovjeku!
Znam to, jako dobro i zato je S. od danas u mojim molitvama!
Možda je glupo to javno reći, ali kada bi bilo moguće, rado bi toj divnoj i izuzetno HRABROJ djevojci poklonio 'moje noge i ruke'!
Ali to ne mogu!
To nije moguće i zato ću sve moje dobre želje za nju prenijeti, kroz Molitvu, jednom svecu i zamoliti ga da mi pomogne sjetiti se te mlade stolnotenisačice, svakog dana, kako ne bi propustio izreći - samo tu jednu - 'njenu' molitvu!
Neka je dragi Bog s tobom i tvojim simpatičnim (čini mi se i jako dobrim!) dečkom, također stolnotenisačem - mlada djevojko!
Susret s tobom potaknuo me je sjetiti se ružnog 'usuda' moje, davno poginule djevojke, čijom je smrću sve što danas jesam postalo bitno drugačije od onog što sam bio!
Mijene su stalne u životu čovjeka pa ih treba, i onda kada su jako ružne, prihvatiti i znati živjeti s njima! S. to zna, može i ona to - hoće!
Vjerujem kako su mnogi shvatili kako je i ova životna priča, još jedna potvrda svega što smo, ... putnici ka Nebu!
Toliko, jer kasno sam se vratio s Raba kamo sam pošao ushićen svime što mi je današnji dan donio!
S., vjerujem u tebe! Uspjeti ćeš!                                     SADRŽAJ WEB-a
A vi, 'narode', što vi mislite? Vjerujte, jer Njemu je sve moguće!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 29. siječnja 2010. - Vjerodostojan vjernik! Tko je?

Kako započeti pisati, a da sve ne sliči na jučer napisano, ... nekad napisano?
Nikako! Ovako! Bez 'scenarija'!
Nego, jučer sam propustio, namjerno, napisati nešto o velikom naučitelju crkve i vjere i filozofu - sv. TOMI Akvinskom!
Možda će netko pomisliti da sam propustio istaknuti kako mi je jučer bio i imendan, ali tome nije tako.
Moj imendan je na dan kada kršćani slave apostola, nevjernog - Tomu!
Nekako mi se više sviđa povezati moj lik s opisom lika i 'djela' apostola Tome, ... s 'nevjernim' Tomom!
Jesam li i ja 'nevjerni Toma'? Valjda!
I sada, nakon svega i dok ovo pišem, nisam siguran da vjerujem u baš onakvog Boga kakav On zapravo jest!
A, vi? Vjerujete li vi u 'pravoga' Boga?
Ma, ne lažite sebe, jer vjera u Boga koju unatoč univerzalnom učenju, kog na građi iz Svetih knjiga 'tumači' kršćanska Crkva, možda i nije ... to, ... ono, pravo razumijevanje svega što su Bog, Njegov Sin i Duh Sveti!
Kažem, možda je tako i možda svi mi zajedno lutamo od mila do nedraga očekujući, još za života susresti 'svoga' Boga!
Naravno, to nam se neće obistiniti, ali nam je zato svima moguće u svakom čovjeku, jer nije li on 'slika Božja' (?), NAĆI, VIDJETI I DOŽIVJETI BOGA!
Tako ja doživljavam vjeru, ... recimo tako doživljavam: 'moga' Boga!
Griješim li? Ja to ne znam! A, vi?
Reknete li ili samo pomislite da sam, pišući ovako i kazujući jasno moje razmišljanje o 'mom' Bogu, na krivom putu koji ne vodi k Njemu, upitajte sebe sama: 'zar sam ja stvarno VJERODOSTOJAN vjernik?'.
Tko je uopće ISTINITI - vjernik, i tko to može reći kako je upravo on 'pravi' vjernik?
NITKO! Ovo je gola istina i baš radi nje potrebno je i NUŽNO SVAKOM VJERNIKU biti, prije svega, dobar čovjek, ... istinski brat svakoj osobi koju ćemo na svom putu zemaljskog života susresti, ...!
Možda je upravo takvo što ono što nas čini - PRAVIM VJERNIKOM!
Svi mi koji se hvalimo svojim kršćanskim korijenima i 'pravom' vjerom i nismo nego - 'nevjerni Tome'!
Ta nismo li u našim životima uvrijedili mnoge ljude, učinili im neku nepodopštinu, rastužili ih svojim bedastoćama, ...?
Jesmo, ali nam je upravo radi toga, ako nam se jednom 'posreći' promijeniti se i kroz tu promjenu doživjeti blizinu Božje Milosti, POSTATI - boljima!
Možemo li to?
Do te prelijepe i poželjne dimenzije čovjekove osobnosti ne dolazi se ni na koji drugi način osim kroz osobnu patnju, muku i trpljenje boli što nas, izdržimo li pritisak naših zemaljskih nadanja, sigurno može dovesti do pravoga puta i rasta u našoj vjeri!
Tako sam, baš tako, doživio nadu i pretrpljenu muku mlade djevojke, njene riječi pune optimizma i njen, teškoj tragediji unatoč, vedar izraz lica!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Nezamisliva, naročito hedonistima i egoistima, promjena njene osobnosti koja je morala izdržati ogroman pritisak svijesti o sebi kao biću koje više nikada neće biti ono što je bila prije, upravo je to:
snaga vjere koja je uspjela održati njeno svjesno (misaono) biće moćnim suprotstaviti se, osobno proživljenoj i jako velikoj, traumi!
PTSP? Ma, što li je doli neki oblik sjećanja na traume i onda iz toga generirano negativno ponašanje koje u pomanjkanju svake vjere u sebe i Boga otjera čovjeka u pakao vlastitih suza i velike nevolje!
Imam na poslu jednog radnika koji u želji da se dokopa mirovine uporno šeće po ordinacijama psihijatara, komisijama i tko zna kuda još i ...?
Od običnog 'depresivca' stigao je do dijagnoze F43, što bi bio 'početni' oblik PTSP-a!
Budala, ali sposoban raditi na crno, već predugo je na bolovanju koje će ga odvesti do teških posljedica!
Ma kakav PTSP? Ne postoji to ukoliko čovjek ima snage, volje i samo 'komadić' svoje svijesti o tome kako je Božje biće!
Taj nesretni radnik toliko je stavom i ponašanjem suprotan teško unesrećenoj S. da mi ga uopće nije žao!
Srlja, mada ga je Isus odavno pozvao da 'razgrne brazde našega srca kako bi on u nas mogao posijati sjeme Kraljevstva, kako bi i danas u našu, možda umornu i ranjenu ljudskost, On, iznova položio zalog kraljevskog dostojanstva - sama sebe ... Riječ koju je Očeva ruka posijala u zemlju naše stvarnosti.' (prema HKR-u)!
Sve je DOBRO u čovjeka HTJETI, a sve loše je - 'NE'!
Inače, kako je danas petak (vjerujete li makar u to?) jasno je da sam bio u 'mojim' Brezama!
Bio sam, uživao u priči s dragim ljudima, pojeo odličnu juhu od graha i još bolju salatu od plodova mora, učinio nešto posla, nakrcao auto ogrjevom i došao u kućicu mog dragog prijatelja I., ... u moj tihi dom!
Trenutno se ne bavim pisanjem i glazbom, jer trebam učiniti dva WEB-a i to s opcijama koje nikada do sada nisam koristio!
No, ne bojim se tog zadatka! Ide me! Ide me svaki posao, jer sve što činim, činim iz Ljubavi prema ljudima koji su mi pokazali što znači i kako je biti - čovjek!
Mojim malim radom želim se odužiti tim divnim ljudima i svakom živom u mojoj blizini pokazati kako se dobro, dobrim vraća!
Ne vjerujete da je tako?
Povjerujte i veoma brzo će te osjetiti blagodat tog milog 'bumeranga'!
Možda o tome puno više od mene mogu reći E. i A. i danas njihova odrasla djeca, onda, za rata, mali I. i M., ali i njihova pok. baka Z.!
Čineći njima, naravno, dobro - dohvatio sam Milost Boga i zato nisam - beskućnik, lutalica, pijanac, uništen um, ..., što mi hineći 'brigu' o meni namijeni okorjeli - zao čovjek!
Vjerujte u dobro, jer samo tako moguće je ostati - svoj , nadam se, Božji!
Volim Breze i Brezane, jer uvijek kada sam s njima, čak i dok pričamo o poslu ili bilo čemu drugom, moja je svijest usmjerena k ovakvom razmišljanju koje mi kazuje sve o - (ne)ljudima!
Volim Breze i mislim kako više nikada ne bi mogao zamisliti život 'lišen' Breza - mog (ili Njegovog?) ČUDA!
Volim Breze!                                                                    SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 30. siječnja 2010. - AMEN - neka bude!

Sutra će na misama u kršćana biti, u drugom čitanju, puno priče o Ljubavi (sv. Pavao Korinćanima), o svemu lijepom što ona jest, ali će već odmah iza toga Evanđelje reći: '... K svojima dođe i njegovi ga ne primiše!'.
Ova Istina, tako često prisutna u životima vjernika trebala bi nas uputiti na potrebu da se zamislimo nad svime što mislimo da jesmo kao vjernici, jer nemoguće je biti vjernikom ukoliko se ponašamo kao pogani, ... ukoliko u svom okruženju možemo 'podnijeti' samo sebi slične i SAMO ljude koji su nam po volji, koje radi nekih interesa trebamo, ... koji nas bez pogovora slušaju, koje smo na određen način podčinili!
Tako je to u 'vjernika' i to uopće nije potrebno 'dokazivati'!
Primjer svemu tomu i da je navedeno Istina je i - MOJ ŽIVOT!
Samo, ... ja više neću dolaziti 'k svojima', jer moja progonjena i opljačkana osobnost ne trebaju nikakvo pročišćenje savjesti!
Čist sam, ma kako se to nekome činilo nemogućim, jer je o meni možda čuo nešto loše, možda od nekoga nešto lažno saznao, ...?!
Zapravo, mnogo od svega što mislim, živim i kako ja vjerujem opisano je u Psalmu 15 kog se danas podsjećamo!
Jučer sam, pišući ove crtice, upitao mnoge očajne 'vjernike', koji moguće žive od nečije pa i moje nevolje, bolesti i u iščekivanju mog kraja - mogu li reći da su 'pravi vjernici'?!
Stvarno, mogu li lopovi, progonitelji, ubojice, ljudi bez osjećaja za tuđu muku i bol, ... reći da su oni za koje David, u Psalmu 15.-om, pita Boga:
'Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj
?'.
NE MOGU, ali pokušavaju i tada čine mnoge nevolje i posvuda oko sebe 'lijepe' zlo!
Kako je dobro znati, makar samo nešto od onoga što je napisano u Svetim knjigama, jer tada je čovjeku lakše razumjeti 'vjernike'!
Uostalom, izuzmemo li razmišljanje o 'vjernosti' i 'vjeri', i promotrimo li rečeno iz rakursa isključivo 'zemaljskog' poimanja čovjeka, puno će nam o tome reći (narodna?) izrijeka: 'lako je biti dobar u dobrome!'!
To ne piše u Bibliji i nije redak nekog Psalma, ali je Istina rečena 'zdravo-seljačkim' riječima!
Vjerujem kako se svaki čovjek mora složiti s činjenicom kako je lako Ljubiti onoga tko na sve uzvraća dobrim, ali je jako teško, i zato tako nitko ne čini, Ljubiti onoga tko nam nije 'po mjeri'!
Možda bi već sada mogao reći zaključnu misao i poruku ovakvog razmišljanja koja bi vam trebala skrenuti pažnju na to da ljudima oko sebe i svojim bližnjima uvijek budete 'dobrodošli' za što vam treba imati dovoljno materijalnog i biti savršeno zdravim!
Ružna je ova, ali jako jasna poruka tako da mogu reći kako sam i ja, osiromašivši i razboljevši se (neka 'im'bude i po - ludilu!) postao - NITKO!
Strahota ovako postavljenih umova navodnih 'vjernika' tek će se očitovati u svoj svojoj ružnoj zbilji, kada će zao čin uperen protiv mene, kroz odjek moje patnje i boli reći jednom, ... kratko i jako jasno: DOSTA!
Psalam 15 kazuje nešto puno drugačije i suprotno svemu što takvi ljudi čine!
Kazuje ovo:
'Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom;  
koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;
 
koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje;
koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Tko tako čini, pokolebat’ se neće dovijeka.'
Ovaj Psalam od svakog vjernika traži da preispita svoju savjest i da je OČISTI od opačina koje prečesto nastaju kao posljedica življenja 'prave vjere'!                                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
'Hrabro' je i veoma opasno misliti da sam upravo ja taj koji na Davidov upit: 'Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?' - imam smjelosti i prava reći: TAJ SAM!
Ja taj, nisam, mada sam pokušavao živjeti čestito, po Istini, prijateljski otvorenog srca i nepodmitljivo!
Možda mi je u svemu, za razliku od 'presvetih', bilo teško
prepoznati i prihvatiti moj AMEN (neka bude!) kada sam se našao s ljudima s kojima mi je bilo teško svakodnevno živjeti, ali znam da takve nisam odbacio, ... onako kako to danas, iz svakojakih i često izmišljenih razloga čine mnogi ljudi!
Čine tako mnogi i uništavaju poruku 15. Psalma koji nas upućuje na to da smo dužni štovati i čuvati bogoštovlje i socijalnu pravdu!
Ma, koja pravda?
U 'izvođenju' čovjeka ova bitna poveznica našeg transcendentnog bića sa Stvoriteljem čini mi se kao kakva 'fatamorgana', ... kao privid i najobičnija podvaljena obmana (neuspjela!) samom Bogu!
Nego, danas sam slušajući radio čuo kako je Sveti otac, obrazlažući pojam i crkveno razumijevanje braka i u kontekstu toga njegovo razvrgavanje, rekao da je u 'slučaju bilo kakve dvojbe brak valjan dok se ne dokaže suprotno!'.
Biti ću iskren i reći kako ovu rečenicu ne razumijem baš najbolje!
Što o raspadnutom braku treba dokazivati Bogu? Ništa! Crkvi? Ništa!
Zar 'u ime' i radi toga, jer Crkva razumije propale brakove kao 'loše primijenjeni osjećaj za Ljubav' treba ostati živjeti u FORMALNOM braku koji veoma često može biti OPASAN po nekog od supružnika?
Čemu! Zar radi Boga?
Ne! '... Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti ...' nema razloga očekivati niti željeti kraj bračne veze, ali ako takvome u braku (pri)prijeti fanatizam 'apsolutne vjere', ... što bi trebao učiniti?
Zna li Sveti otac kako je užasno opasna misao o zlostavljanju u braku, kada se kao žrtvu tog nasilja doživljava isključivo ženu, opasno i MOĆNO oružje u rukama žene?
Ne zna!
Da to može i samo zamisliti ne bi pričao o raskidu čak i 'crkvenog' braka kao o nečem što je 'loše primijenjeni osjećaj Ljubavi'!
Koja to Ljubav progoni, pokrade i gotovo uništi život drugoj Ljubavi?
KOJA? Nijedna, jer takva Ljubav nije Ljubav i zato uopće nije Božja pa se nakon svega može shvatiti kao, 'odgođena' prijevara i obmana!
Doživio sam takvu 'Ljubav', 'brak' i 'zlostavljanje u obitelji' i 'odgođenu' prijevaru i veleizdaju 'svetice'!
Spasio me je sam Bog i samo sam čudom i Njegovom Milošću sačuvao goli život!
Sve drugo, što bi po Svetom ocu trebala biti 'dvojba', radi koje se 'dok se ne dokaže suprotno brak smatra valjanim' uništio mi je i oteo 'loše primijenjeni osjećaj Ljubavi'?!
Da sam išta o čemu danas čuh od Svetog oca pokušao dokazivati i da sam nastavio čekati da razum uspostavi kontrolu nad 'vjerom' odavno bi doživio smrt, otrovan 'lijekovima' i stisnut u kutu neke - ludnice!
Učinio sam jedino moguće i Bogu drago: pokazao sam fanatizmu kako je bolje umrijeti slobodan nego kao objekt tuđeg iživljavanja - 'vjere'!
Danas Psalme i ulomke iz Svetih knjiga čitam sam, ... kada to poželim i zatrebam, ... molim sam: kada poželim i zatrebam, ... !
Više mi nad mojom glavom, tada drogiranoj jadom nasilja, ne čita ,pravi vjernik', ... više pored mog kreveta ne moli krunicu majka mog Anđelića!
To više nije moguće, jer cijena 'njihove' i 'moje' vjere je odavno postala - nesrazmjerna!
Moje je bilo svačije i bezvrijedno, a 'njihovo' - jedino pa sam zato jako siguran kako će sve u konačnici postati opasno, ali ovaj put ne po mene!
Srećom, snaga Molitve sačuvati će moju Tihu Ljubav i onda kada pseudo-bogovi koji su mi je, kao i još puno svega - OTELI, popadaju pod vlastitim teretom nadiruće Istine o čemu David (psalmist) pjevajući svjedoči:
'Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom;  koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti ... Tko tako čini, pokolebat’ se neće dovijeka.'                                           SADRŽAJ WEB-a
Otiđite sutra na misu i poslušajte nešto o Ljubavi i izdaji čovjeka!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 31. siječnja 2010. - MAMICE! (uplaši me to!)

Mamice! ... Nemam pojma zašto sam jutros, nešto prije buđenja jasno čuo ovaj poziv kojim Maleni 'bebači' zovu svoju mamu!
Nadam se samo da je to bila neka bezvezna, jutarnja 'projekcija' mojih misli o mom malom Anđelu ... misli s kojima živim po cijeli dan!
Nadam se, jer ona mi je sve makar je nikada neću vidjeti!
Malo sam 'zdrman' tim glasićem, jer moja Malena je sva moja Ljubav, ... zapravo, još jedino što si (osim Božje) mogu dočarati kao istinsku, pravu i bezuvjetnu Ljubav!
Shvatio sam to tek - danas, jutros, ... na nedjeljnoj misi!
Naime, mada sam još jučer napisao nešto o današnjim misnim čitanjima u kojima je bila čitana poslanica sv. Pavla koja opisuje ovaj, danas jako zlorabljeni, pojam - Ljubav, tek sam danas shvatio kako ja nemam tako uzvišene Ljubavi, ... osim Ljubavi za moju Tihu Ljubav!
Shvatio sam kako moja Ljubav ne može zaboraviti njihovo zlo i da sam na taj način izgubio mnogo od istinske Ljubavi!
Žalim zato, no što bi još mogao učiniti?
Nemam moći zaboraviti zlo, tim više, jer me gotovo svakog dana na njega podsjeti nešto od onog kroz što sam prošao, što sam morao trpjeti, ...!
Eto, i na jučerašnji dan, zadnje subote prvog mjeseca prošle godine proživljavao sam traume koje mi (u)činiše svetošimunski luđaci, 'struka' i hrvatsko pravosuđe!
Sjećam se i kako me je tog dana došao posjetiti moj dragi prijatelj i izbavitelj M. i to samo na desetak minuta, kako bi mi prenio naputke za moje postupanje na sudskoj raspravi koja je održana dva dana kasnije, ... u prvi ponedjeljak mjeseca veljače 2009. godine (nešto kao - sutra!)!
Vidio me je, rekao mi da 'ako sve pođe po lošem odglumim srčani napad' i onda je, prestravljen svime što je na meni mogao zapaziti, otišao kući, sam, po snijegu i ledom okovanoj cesti!
Taj njegov čin iskazane brige o meni (unajmio je i odvjetnike!) nije nikakva 'obična' prijateljska Ljubav!
Ne! Njegov posjet čin je nastojanja bezuvjetne Ljubavi da me otrgne iz pravog 'zemaljskog' pakla u kom sam doživio niz maltretiranja, koja su kao posljedica iskazanih laži i optužbi jedne 'vjernice' - kroz traume i nemogućnost zaborava, u meni uništile svaku Ljubav prema tim očajnim ljudima!
Danas sam, slušajući ne baš 'nadahnutu' propovijed o Ljubavi, shvatio kako je jako teško živjeti Ljubav kada vam vaši najbliži smjeste - nevolje!
Tješim se ipak, mada ponekad i u to posumnjam, kako moja uništena Ljubav nije postala mržnja! To ne želim!       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Zato danas u meni živi samo Ljubav za mog malog Anđela i prijateljska Agape, otvorena svakom čovjeku - mojim mnogim dobrim prijateljima!
Moć traumatiziranja svjesnog u nama, ma koliko ljubili, uništava Ljubav koja bi, prema Pavlovoj poslanici trebala biti:
'velikodušna, dobrostiva, koja ne zavidi, koja se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi; Ljubav koja nikad ne prestaje ...'
Nikad ne prestaje? Čini mi se da tome nije tako i da se prije nestajanja pomalo gasi kada se mijenja i kada od bezuvjetne i samodarivajuće Ljubavi postaje tužna i bespomoćna, oronula i pomalo jadna Ljubav, radi čega nakon protoka određenog vremena - nestane!
Preteško je, a meni se čini i nemogućim, očekivati kako će i najveća i najiskrenija Ljubav moći opstati kada biva progonjena, sama, ugrožena i otjerana!
Sve to od Ljubavi učini jako bolno sjećanje, što onda vodi njenom - kraju!
Malena, zovi tvoju Mamicu, ali uvijek veselo i znatiželjna spoznaje o svemu što tvoje mudre oči iz dana u dan 'otkrivaju'!
Možda ćeš jednom od nekoga od ljudi oko tebe, koji su u meni uništili svaki trag velike Ljubavi za njih, željeti čuti nešto o meni, ... o tvom d.!
Zazovi tada Mamicu i upitaj je tome ... i pokušaj pronaći moje zapise!
Vidjeti ćeš kako sam samo voljom i Milošću Boga koji mi je u susret poslao mnoge Agape, jedva ostao živ, dobro 'načet', ali svoj, svjestan jadnog čina ogavne veleizdaje!
To ne mogu zaboraviti i zato sam izgubio puno Ljubavi!
Imam još samo tebe Ljepotice moja ... i moju Ljubav za tebe!
Nju nikada neću izgubiti! Ona je vječna za razliku od 'ljubavi' koja me je izdala i 'povela do vješala' s kojih me je,u zadnji čas, skinula - Milost!
Možda o 'stanju' moje Ljubavi može nešto reći i ovaj vrapčić!
POVEĆAJTE!Naišao sam danas na njega dok sam šetao!
Bio je nekako jako pitom i gotovo sam ga mogao dodirnuti!
Poželio sam mu nešto dati, ali u džepovima nisam imao ništa!
Čak niti koju mrvicu!
Pogled te smrznute ptičice podsjetio me je na bezdušan um 'pticoubojice' i onda sam se malo rastužio! Nešto nikada neću moći razumjeti!
Ubijati, čak i ptičice, ma iz kog' razloga, ta nije li to ništa drugo nego - opasna i jako teška bolest!
Prezirem 'pticoubojicu' ma koliko se 'kitio' križevima kršćana, jer i nije nego - zlikovac (poslušajte što o takvima kaže Ps. 15) koji se nije libio primiti - mito i onda za tako otet novac prilijepiti mi - 'tešku dijagnozu' koju su drugi loši ljudi iskoristili kao opravdanje za progon, pljačku i otimanje Ljubavi!
A ... 'moj' vrapčić, ... nekako smrznut i u potrazi za malo topline 'zubatog' sunca, stisnut uz betonsku kantu za smeće ... učinilo mi se kao da je čekao na mene! Nije li?                                                    SADRŽAJ WEB-a

Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik
CRO
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. Vincit pertinax bonitas! HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE!
CENZURA u RH! VJEČNU BORBU DOBRA I ZLA TREBA RAZUMIJETI (SHVATITI) U DUHU TRAGEDIJE I ONDA JE TO PODVIG - DUHA! TPC
dsgn: TPC © TPenCRO 2008 - 2011