WEB www.tpencro.com
TPenCRO
product of CROATIA - www.tpencro.com - © TPenCRO 2008 - 2011
dsgn: TPC * PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK *
* PISANE CRTICE - travanj 2010. *
"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)


PDF/rar format PDF/rar formatDOC format
SADRŽAJ SITE-a
    • POČETNA
    • TPenCRO CEREBRUM - fina veza uma i duše (u radu!)
    • TPenCRO VERBORUM
      • DOBRA KNJIŽICA
      • MOJI STIHOVI
      • (odabir mjesec/godina)
MOJA MOLITVA i pjesma na ovoj stranici!
Molim vas nadogradite Flash!

Naslovi u 4. mj. 2010.

A.D. / 1. travnja 2010. - Ledenjak i kamen!

Kamen! Mnogi su ljudi običan kamen!
No, takvi su zaboravili nešto i to veoma važno:
kamen nije vječan, čak niti onda kada u sebi nosi 'zapise' o životu prošlih vremena, ... fosilne ostatke!
I ledenjaci u sebi nose 'zapise' o životu prošlih vremena, ali ni oni nisu vječni!
No razlika, mada su u konačnici oba 'osuđeni' na isti kraj - postoji!
Makar dok postoje kamen i ledenjak!
Ovo pišem 'njima', jer mi je danas postalo jasno kako su me ZAMRZILI i to je očito, jer ništa drugo ovaj moj navod ne može opovrgnuti!
Čak niti 'njihov Bog' u kog se kunu!
A, moj, 'Maleni' Bog, on će nam suditi i zato ću prije nego sutra pođem na o'Rab 'izrecitirati' tužnu priču o čovjeku i Bogu!
No prije toga moram dovršiti 'priču' o ledenjacima i kamenju, koji, mada su na neki način puni života, moraju nestati!
Ledenjak će to doživjeti već na Zemlji, jer ... led se topi, no okrutna će, kamena srca, živeći od tuđe boli i s počinjenom nepravdom osjetiti svoj kraj tek kada ih polomi Božji 'usud', što zapravo nije nikakvo Božje 'djelo', već običan, do razorne razine narastao - EHO (povrat!) zla s kojim se je kamenje 'poigravalo'!
Zato, umjesto sretan vam ..., zaželjeti ću i 'kamenju i ledu' - preobraćenski Uskrs, makar samo danas i dok tako mogu pisati i govoriti, jer kad nam se jednom desi kraj, tada će sve postati - ništa!
Živim jedan neobičan dan u kom je jednom patnjom narasli gnjev, radi potvrde mojih spoznaja o postojanju strašnih ljudi, koji su činom nepravde pokušali ubiti tuđu dušu - nestao u drugoj, većoj i bolnijoj patnji!
No, nije me to 'srušilo', čak niti porazilo, a nisam niti zasuzio!
Svijest o strahoti koju čovjek može učiniti drugom čovjeku blokira svaku ljudsku emociju!
Nemoguće je zlo doživjeti i prikazati kroz nešto transcendentno, jer zlo je KONAČNO i živi kao bolestan odnos prema drugom čovjeku, kao kriminal, lopovština, ubojstvo, rat, progon, ... patnja, ...!
Zlo nestaje kada prestanu ratovi, lopovštine, ubojstva, progoni, patnje ... Zlo nestaje kada pokradeni, prognani, ispaćeni , ... umre, makar mu za života nitko ne uputi ni riječ podrške, isprike, ufanja, ...!
'Sve je u redu' - preteško je reći, pa je za znati kako nas ova 'prosta' rečenica, ne uspijemo li je izreći za života, vodi - u konačnu smrt!
Ubiti duha! To mogu samo okorjela, kamena srca i sebi dovoljni umovi!
Misle li takvi na svoje sutra i sutra svoje djece, ili možda vjeruju kako su i svoje i njihovo 'sutra' osigurali kroz zaborav njihovog 'jučer'?
Ovo malo 'filozofije' ne bi trebao zaboraviti nitko tko je, diveći se svojoj 'krošnji' podrezao svoje korijene!                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Nevjerojatna Istina, koja strašno razara svaki um ('njihov' sigurno!), sada mi je jasno, neće doživjeti svoj 'ispravak'!
Za stolom 'posljednje večere' mog ufanja, večeras ću biti - sam!
Jela su očito otrovana svime radi čega me je 'moj' čovjek - prodao!
No, ... i ropstvo je konačno!
Zato ću ujutro slobodno poći so Raba i prije toga do groba mojih roditelja kako bi mojim i našim 'osušenim' korijenima rekao: HVALA!
Tuđe 'pravo', makar što se tiče mog života, postalo je meni nanijeta NEPRAVDA, a ona, kako nam je svima dobro poznato ... vjekovima opominje i onda ponekad pokaže kako je veoma neugodan životni - suputnik!
S takvim 'suigračem' završne minute životne utakmice postaju poraz svakog života!
Hrabro je misliti kako smo - jedino 'mi' - pravedni, bezgrješni, dobri, humani, etični, Božji, ...
Ludo je ustrajati u nepravdi i svoj zločin opravdavati tuđim ...! ČIME?
Možda bolešću? Budale! Samo budale misle kako su nekome mogle oteti sve pa čak i Tihu Ljubav, jer je - bolestan!
Zaključak ovakve naravi trebalo bi postaviti na sam vrh ljudskih idiotarija!
No, tada bi to značilo kako je čovjek konačno svjestan sebe i DRUGOG čovjeka, što bi pak značilo kako jedino osobnom mukom, radom, odricanjem, trpljenjem ili MILOŠĆU drugog čovjeka - MORA i može doseći svoje dobro!
Bojte se vi koji ste sa mnom u društvu puno puta večerali, no ne mene!
Ja sam bezopasan i moje jedino 'oružje' ova je NAPISANA Istina!
Njega se bojte, jer će vam led kog nosite u vašem kamenom srcu razoriti upravo vaše - kameno srce!
Niste li, odbijajući sjesti za stol naše zajedničke (simbolične) 'posljednje večere', na taj način aktivirali silu 'destruktivnog samo-uništavajućeg stroja'?
Sačekajte! Odgovor zna Vrijeme!
Meni je žaliti, tugovati i ... moliti za moju Tihu Ljubav, jer je sve drugo što ste sakrili od mene i što ste mi oteli - ništavilo!
Mislim kako će i o tome nešto reći Vrijeme, no ... tada nitko od vas, mojih Juda, neće moći reći kako sam mu ja kriv za bilo što!
Posijati zlo znači žeti - nesreću!
Mene tada neće biti! Vjerujem kako ću tada lebdjeti ponad predivnih, zelenih livada ispunjenih konačnim mirom kog ću naći u Njemu!
Prekidam s ovim pisanjem, jer me je upravo nazvao prijatelj i pozvao me da s njime, onako za društvo, pođem do Raba (samo večeras!)!
Idem i zato ću već sada (16,30 sati) napisano postaviti na moj WEB!
Žurim (nemam vremena za korekturu!)!                          SADRŽAJ WEB-a
Dobar vam tek, ... 'apostoli'! Ne zaboravite s vašeg stola baciti koju mrvicu na pod po kojem pužu nepravdom ranjene duše!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 2. travnja 2010. - Veliki dan! Veliki petak!

'Radi tebe, zli, morao sam propustiti 24. i 26.12. 2008. kao i 16. i 24.1. 2009. godine - datume vezane uz moja (o)sjećanja, ali sam IPAK (misliš li kako mi to nije omogućio Bog?) danas sve to nadoknadio!
Negativni osjećaji koje mi nudi današnja spoznaja o ZABORAVLJENOM spomenu na pretke - neće me poraziti!
Činjenica da sam (i opet) zatekao zapušten i neposjećen (osim mene) grob mojih roditelja porazna je Istina, ali i jasna poruka o prolaznosti ovozemaljskog života - što potvrđuju - mnoge posrnule duše!
Vidjevši uvelo cvijeće (još od Dana mrtvih) sjetio sam se naroda Izraelovog i njihovog odnosa prema Bogu!
U vremenima kada su bili slobodni i kada im je bilo dobro zaboravili bi Boga! Štoviše, zamijenili bi ga zlatnim teletom ... i onda?
Stigao bi ih pogrom!
Nevolja za nevoljom!'
Ovako sam pisao na današnji dan prošle godine, tada jako opterećen dojmovima četrdestdnevnog psihičkog (i tjelesnog) mučenja u kazamatu svetošimunske ludnice do kog su me doveli uporni progoni i laži 'mojih'!
Bilo je to strašno vrijeme, toliko različito od sadašnjeg da mi se ponekad sve kroz što sam morao proći, učini, gotovo, nestvarnim!
No, bilo je tako! Ružno! Čak opako, no izdržao sam!
Njima za 'dišpet' i samo zato jer me je, darivajući mi prava prijateljstva, sačuvao Bog!
Njima (prijateljima) i Njemu hvala, a 'mojima' i 'njima' ...?
Neka im ovaj tekst bude spomen njihovoj (kakvoj?) duši!
Maloprije sam se vratio s Raba kamo opet idem danas, no prije toga moram poći do Rijeke kako bi odao počast mom dragom i dobrom tati!
Imate li oca?
Mislim zemaljskog, jer svi smo Božja djeca i taj nam je Otac zajednički!
Nadam se! No, neki ga nemaju, jer ga ne žele, ... jer im je gadljiv i valjda zato jer im je, kada ga vide, teško (do)živjeti spoznaju o strašnoj Istini!
Teško im je kroz 'usud' odbačenog oca shvatiti kako su - nitko!
No, pitam se, kad već nemaju oca: imaju li možda djeda, pradjeda ili bilo kog pretka?
Nemaju i tada im se (tako misle) čini kako im je život puno 'lakši!
Tada ne moraju poći do groba svog pretka, ali se mogu šepuriti u njegovoj muci, trudu i znoju, baš kao nekakav 'značajni' pijetao!
Jad je ovo moji čitatelji, ali je GOLA Istina!
Ne, neću s ovime prestati sve dok takve osobe ne odu do groba mog pokradenog i omalovaženog oca i dok mu se ne ispričaju za nepravdu!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Neću, ma koliko mi to bilo bolno i uvijek me vraćalo u dane kada su ti ljudi bili - moja djeca!
No, osim sjećanja na dan smrti mog tate, današnji me datum podsjeća i na smrt jednog velikog čovjeka, ... na papu I.P.II s čijim je posjetom mojoj Domovini započeo 'proces razgradnje' jedne obitelji i moja 'preobrazba' od naivne BUDALE ka malenom čovjeku!
Ta bolna promjena urodila je plodom i dovela me do potpune slobode radi koje nikada ne smijem odustati od priče o Istini!
I.P.II, taj Veliki papa pomogao mi je opstati kada su me pokvareni ljudi nastojali prinijeti na žrtvenik svojih SEBIČNOSTI!
Velik je I.P.II. ..., toliko velik da ga već dugo vremena doživljavam kao sveca!
On to i jest!
Sama činjenica o preklapanju datuma njegove smrti s danom smrti mog pok. oca Vjekoslava i činjenica kako me je iz opake 'ustanove' izbavio zagovor blaženog Alojzija (ili Vjekoslav!), dovoljno govore kako je ova 'slučajnost' JASAN znak Njegove prisutnosti u svemu što živim pa čak i ovoj riječi koja se čini ružnom, ali koja ne sudi, ... čija Istina - optužuje!
Vjekoslav-Alojzije-Ivan! Kakva divna podudarna 'slučajnost' imena, datuma i događaja koji su (bili) - STVARNI!
Da sam kojim slučajem ona 'druga strana' u ovom mom kazivanju, nekakvi 'moji' ili 'oni' ('struka', pravosuđe, obitelj, ...), makar samo radi ove 'podudarnosti, ne bi se osjećao nimalo dobro!
Srećom, nisam! Ta ja 'druga strana' niti ne mogu biti pa je upravo ta činjenica, s kojom su dobro upoznati mnogi podanici zlog, 'drugoj strani' najveća muka, velika neizvjesnost i jako opasno sutra!
No, Pilata je bilo uvijek, Jude su danas 'dobrodošle', a kako je maloprije započeo dan sjećanja na Isusovu Golgotu i nije mi nego zamoliti Boga (samo, hoće li me uslišati?) i kod toga ponoviti Riječi Isitne:
oprosti im Oče, jer ne znaju što čine!
Golgota! Nije li ona ipak - novi život?
I prije nego završim s ovim, jer danas više, nakon što se probudim i kasnije odem do Raba, ne želim pisati o bilo čemu, podsjetiti ću vas, posjetitelje mog WEB-a, na prošlogodišnji zapis kog sam učinio na Veliki petak i zamoliti svakog od vas da pažljivo 'proučite' zapis kog sam, uz pomoć kazivanja prof. T.I. o križnom putu, učinio - neponovljivim!
Tamo je sve što sam, što ste, što su i što smo ... mi grješni, valjda, ljudi!?
Pogledajte i poslušajte (podsjetite se!) dnevni zapis toga dana!
(Napisano nije lektorirano, jer žurim poći leći! Učiniti ću to danas uvečer u miru jednog starog samostana, no napisanome neću dodati nijednu drugu misao!)                                                                  SADRŽAJ WEB-a
Laka vam noć, dobar vam dan i onda opet: laka vam noć!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 3. travnja 2010. - Na otoku!

Na otoku Rabu sam! Jutros je osvanuo divan dan.
Odspavao sam, i opet, mirnu 'samostansku' noć i kako nisam trebao ranije ustati, jutros sam se malo izležavao.
Prije opisa današnjeg dana rekao bi nešto o jučerašnjem danu.
Želio bi navesti kako sam pun želje da što prije stignem na Rab zaista požurio i kako sam već u 12,30 sati bio u trajektnoj luci Jablanac. Nisam dugo morao čekati, jer su trajekti vozili prema potrebi putnika i broju automobila (vjerujem izvan reda plovidbe).
Silna želja s kojom sam pošao na ovaj mali izlet, odjednom je, na palubi trajekta iščezla i pretvorila se u niz ružnih misli koje su me vodile do moje Tihe Ljubavi i svega što sam nesrećom, koju mi učini čovjek - izgubio!
Ovakvoj promijeni raspoloženja 'kumovao' je niz slika malenih (dječice kao što je moj Anđelić) koji su u pratnji roditelja, baka i dida plovili put otoka!
Priznajem: bio sam jako tužan! Srećom, sve je polako počelo nestajati kada sam se našao na parkiralištu samostana Sv.Bernardina!
Bogu hvala da postoje i druge 'slike' u mom životu koje mi pomažu izaći iz neugodnih 'gabula' koje su posljedica iživljavanja drugih ljudi s mojim životom!
Možda o svemu mogu više reći kroz riječi Henri Nouwen-a koji je u svojoj knjizi Povratak izgubljenog sina napisao:
'Hoće li oni dopustiti da otac i njih zagrli? Hoću li ja? Hoće li oni uspjeti izaći iz međusobnog optuživanja i sudjelovati u slavlju? Hoću li ja? ...'
Sumnjam u nešto takvo kada sam ja u pitanju, jer bolna je Istina razorila umove meni dragih ljudi, no ufati se, čak i čudu, koje uporno propušta 'uskrsnuti' - nitko mi ne može zabraniti!
Nego, prije no što nastavim nudim vam pogledati moj 'slikovni itinerer' jučerašnjeg kretanja od Sv.Vida do Rijeke pa natrag i onda iz Sv.Vida do Kampora! Pogledajte!
  • U Rijeci na groblju Kozala
  • Pieta u Jablancu!
  • Luka Jablanac
  • Na trajektu / Polazak
  • U luci Mišnjak / Dolazak
  • Na cilju / Samostan Sv. Bernardina
  • Samostan / pogled s parkirališta
  • Samostan / pogled s groblja
  • Na putu do sobe I.
  • Na putu do sobe II.
  • Pogled sa prozora sobe
  • Lungo-mare do Raba
  • Kamena ljepota I / Pas na kamenu?
  • Kamena ljepota II

Na ove lijepe slike kojih 'nazivi' opisuju moje jučerašnje 'kretanje' dodati ću samo opis jučerašnje večere u društvu starijih osoba, u Kamporu, kamo sam stigao (bio) s mojim prijateljem P.N.J.
Odlično pripremljena sipa (pravo po 'dalmatinski'!) s palentom bila je tek manji dio mog, još jednog, 'neobičnog' susreta u kome je moje ime i moja 'putešestvija' po ludnicama bila poveznica!
Radi očuvanja identiteta umirovljenog S.K. neću iznositi detalje, ali ću reći kako je on, kao djelatnik ludnice u Kamporu (nije psihijatar!), već u samom početku svog rada shvatio što se 'pacijentima' čini, radi čega je skoro odustao od zaposlenja u ludnici.          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
No, pomirio se je s tom činjenicom i onda je rado iskazivanim druženjem s 'bolesnicima' nastojao kompenzirati negativnosti koje su ga opterećivale!
Uspio je u tome i danas je postariji umirovljenik, pun života, ali ...
... i tuge, koju sam uočio u očima njegove supruge čim sam se predstavio mojim imenom!
Kroz ugodno druženje i raznovrstan razgovor shvatio sam kako je ime Tomislav njihovoj obitelji donijelo veliku tugu, najprije kroz gubitak mladog života brata od S. i kasnije kroz pogibiju njihovog još mlađeg unuka!
Nadam se da ste ovo već 'skužili'!
Oba, nesretno poginula, mlada čovjeka zvali su se - Tomislav!
Suze u očima i prigušen glas gospođe pokušao sam ublažiti mojom pričom o gubitku (živih!) mojih sinova i smrti moje djevojke, no tek sam tada sve pokvario!
Prekinuo sam svaku priču i zamolio gospođu da me zove po prezimenu!
Svako izrečeno 'T' za nju je veliki problem!
Jeli ovo bilo nekakva 'slučajnost' ili nešto drugo, to ja neću nikada saznati, kao što neću saznati nije li možda u tom susretu bila 'ispisana' kakva poruka (i 'njima'?) koju bi trebao moći spoznati?
Tomislave, čemu toliko nesreća?
Ne znam!
Sam dan, kako sam već rekao, bio je pun sunca.
Nakon marende i kave koju sam popio u društvu vlč.-a, na 'šarengradu' (M.Palit), otišao sam na brdo Kamenjak kako bi pokušao naći neki fosilni ostatak ježa, no u tome nisam uspio.
Teško je u gomili kamenja naći kamen kog su već - pokupili neki drugi ljudi. (šala!)
Ipak, moj današnji izlet na Kamenjak (408 m/n/v) doživio sam kao nešto jako lijepo, ali na jedan drugi način!
Kada sam šetnjom po kamenjaru stigao do ruba sjeverne strane brda 'otvorio' mi se je divan pogled na Velebitski kanal i na obalu Velebita koju na takav način još nikada nisam vidio i doživio!
Predivne slike bile su odličan odmor mom umu i duši.
Kuda god bi pogledao ugledao bi plavetnilo neba i mora u kom su 'plivali' otoci,... u kom se je 'kupao' Velebit!
S brda sam se vratio oko podneva i onda sam zajedno s P.N.J. pošao na ručak kod A.D.-a!
I opet je sve bilo super i čak mi je ime njegove supruge, Stošija, i njeno djevojačko prezime, Ćoza, ponudilo (i opet) 'slučajnost'!
Neću opisivati vezu imena i prezimena supruge A.D.-a (Anno Domini?) s mojim životom, no ona je jako očita i zato se sada, dok ovo pišem, pitam:
neće li ovaj niz 'slučajnosti' završiti nekom mojom ili 'njihovom' nevoljom koja bi prema razgovorima s tim ljudima mogla biti neka nezgoda, infarkt, rak ili moždani udar?
Ni to ne znam, ali ću to možda - saznati ili doživjeti?!
Sada ću (14,30 sati) završiti s pisanjem ove dnevne crtice, jer želim, još zPOVEĆAJTE!a dana i po sunčanu vremenu, 'prolistati' mjesto Lopar i San Marino!
Moram se s popodnevnog izleta, na koji uskoro krećem, vratiti malo ranije kako bi se uredio (kupanje) za večernju svetu misu, koja je u Kamporu na rasporedu u 20 sati!
Želim na jedan posve drugačiji način dočekati i doživjeti - Uskrs!
Jučer mi se je, na palubi trajkta učinilo kako to neću moći!
No, bilo je to jučer!
... a sutra je: USKRS! SRETAN VAM USKRS!                      SADRŽAJ WEB-a
Sve moje propale želje i nade i svaki trag tuge i boli u meni, jer i opet ni 'oni' niti ja nismo uspjeli (možda željeli?) pokušati uskrsnuti i, jer nisam pored tebe moj mali Anđele, neka postane, bude i ostane tvoja velika sreća i tvoj vječni život! SRETAN TI USKRS SLATKICE! V.t.t.d.!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 4. travnja 2010. - USKRS!

Sretan vam Uskrs!
Na ovaj Veliki dan ne bi vas želio umarati bilo čime što bi moglo biti daleko od svega što mislimo da živimo!
Zapravo, već je i sama ova rečenica i riječ u njoj - 'mislimo' - dovoljno 'umarajuća', jer ... u sebi nosi sve što JESMO, a što uporno ne želimo vidjeti, priznati, čuti, ...
A jesmo, i to jako suprotni Božjem naučavanju, jer za razliku od Boga koji oprašta grješnicima, koji je milosrdan i na svaki naćin sućutan, mi (ljudi) ostajemo daleki od Njegova primjera koji bi nam trebao biti uzor!
Dokaz za to nije teško naći! Dovoljno je samo reći kako sve dok ostajemo PODOLOŽNI ovome Svijetu i njegovim NATJECATELJSKIM stavovima, za što očekujemo nagradu i nezasluženo priznanje, ne pripadamo Bogu!
Isus, Uskrsli, jedini je pravi sin Oca što je pokazao prihvaćajući biti mlađi sin koji se nije pobunio i biti stariji sin u kom nema ogorčenosti, baš onako kako je to sam izrekao u svojoj poznatoj prispodobi (usporedbi) o Izgubljenom sinu!
Prihvaćajući biti i mlađi i stariji sin i sam je postao Otac!
('Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće' - Iv 5,9-23)
Ljepota ovog odnosa Oca i Sina mogla bi se naći u ISPRAVNOM odgovoru (jedinom!) na pitanje:
mogu li davati ne nadajući se ničem zauzvrat, ... mogu li ljubiti ne postavljajući uvjete za Ljubav?
Samo su trpljenje, opraštanje i velikodušnost pravi put k isitnskom (sućutnom) očinstvu!
Priznajem, kako tim putem teško hodim, jer osim trpljenja, u mom sadašnjem životu osobe s 'hendikepom' (oteta Ljubav) koja više nema što izgubiti, ne nalazim ništa što bi bilo iskreno pokajanje i opraštanje ili pak velikodušnost!
A ... Uskrs je, u kom i opet nismo učinili ništa jedni drugima ... kako bi čineći po Božju jednom i MI - uskrsli!
Mogu li ljudi, prolazeći ovakve 'usude', u konačnici svojih života doživjeti istinske plodove prijeteljstva i Ljubavi?
Odgovor na ovo pitanje dobro je poznat i meni i - 'NJIMA'
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Toliko o Uskrsu za što vam kao čestitku darujem par sličica s prelijepim detaljima 'glavne' crkve (jedna od tri) koja se nalazi unutar zidina franjevačkog samostana u mjestu Kamporu!
Glavni oltar, oltar BDM, umjetnički izrađen Križni put pok. fratra-slikara Testena, slikama na drvetu obložen strop crkve, ... samo je manji dio od mnoštva prelijepih detalja koji se mogu naći unutar franjevačkog samostana Sv. Bernardina u sklopu kojeg se nalaze i etno-muzej te galerija Testen!
Uživajte!

information
UNUTRASNJOST CRKVE

« PRETHODNA | SLIJEDEĆA »

                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 5. travnja 2010. - Zemaljska i transcendentna patnja!

Noćas je vrijeme pokazalo kako i proljeće može, makar na kratko, biti i postati zima!
Grmljavina i kiša donijele su osjetno zahlađenje i zato sam bez puno razmišljanja odlučio poći kući.
Uostalom, tako sam bio odredio još prije puta, jer me sutra očekuje nešto poslova, a i danas se nisam baš najbolje osjećao.
Jaka bol u lijevoj ruci i lagani trnci u podlaktici ni sada ne prestaju što mi je pokvarilo inače dobro raspoloženje koje sam imao na Rabu, radi čega sam odlučio otići kući, u samoću 'moje' kućice.
(Pitam se nisam li u nedavno napisanom dnevniku najavio - sebe?)
Odluku o odlasku iz Kampora u kome je danas mala svečanost koju ovdje zovu Magdalenino (prema Isusovu ukazanju Magdaleni!) nisam ja donio!
Nikako!
Od nakane da ostanem na 'fešti', makar samo do večeri, odgovorili su me jaka bol i loše vrijeme pa sam to prihvatio kao 'znak' i jedino što mi može olakšati trenutnu - muku!
POVEĆAJTE!Već dugo vremena, gotovo uvijek kada mi nije dobro, želim biti sam, jer se tada osjećam nekako 'ispunjen' i jer tako živim ono što jesam - napuštenost!
Prije malo priče o patnji, boli i trpljenju na što me je potaklo ovo pisanje, želio bi reći kako su mi svi ljudi, s kojima sam se prošlih dana za mog boravka na otoku Rabu družio, iskazali poštovanje i prijateljstvo, radi čega im svima ovim putem zahvaljujem.
Moguće mi je upravo iskazano prijateljstvo tih dobrih ljudi 'dodalo', kroz moju usporedbu njih s 'njima', lošima, malo tuge u moje srce, što je pojačalo moju fizičku bol, aritmije, broj kratkih tahikardija, ...
Prije polaska na trajekt bio sam, makar je padala kiša, prošetati Rabom nakon čega sam s P.N.J. otišao na ručak u restoran Velum.
Ručali smo lagano jelo, no i to mi je naškodio.
Nadam se da P.N.J. to nije uspio uočiti!
Trudio sam se ne pokazivati kako mi je, jer sam se nadao kako će mi mir svetog mjesta, samostan Sv. Bernardina, pomoći riješiti se nedaća, no, ovaj put nije mi ništa pomoglo.
Pošao sam kući s istom patnjom koju živim i koja me već predugo progoni, valjda zato jer nisam čovjek koji se (o)lako može pomiriti s gubitkom svakog odnosa sa svojim sinovima i činjenicom kako još nikada nisam vidio moju malu Slatkicu (unuku)!
Stanje patnje čiju pogubnu 'silu' već predugo trpim pomalo uništava svako strpljenje u meni, što u 'kombinaciji' s mojim bolesnim srcem prerasta u veliko trpljenje i pravu, tjelesnu bol!
To je ta opaka veza patnje s trpljenjem i boli!
Oni koji su me do toga dotjerali svojim postupcima, toliko sličnim Pilatovom nastojanju kojim je pokušao izbjeći biti IZRAVNI sudac Isusu, vjerojatno to ne razumiju, ali ...!
Jednom izazvana patnja ne može se uništiti, ali se može dobrim 'radom' okoline i društva svesti na minimum.
Daleko je ta 'opisna' veličina, minimum patnje, od mene!
Predaleko su 'okolina' i 'društvo' od mene, makar sam samo dvadesetak kilometara udaljen od MOJE kuće i moje Slatkice!
No, kada znam koliko je i radi kojih ljudi patio i sam Isus, rado se prisjetim Njegovih riječi: 'Kako ne razumijete?' i tada se utješim!
Da mi je znati koliko li je mržnje u srcima ljudi koji bližnjima nanose patnju i koji ne žele znati PRAVO značenje, jednih drugih, Isusovih riječi: 'Lisice imaju svoje jazbine, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu!'?
Previše, i mada je često prikrivena 'vjerom', 'molitvom' i plačem, mržnja je evidentna nesreća radi koje i ja trpim bol, a tome je tako 'zbog (njihova) okorjela srca' (Isus).
Na moju nesreću, ja ne mogu kao Isus, možda upravo sada (kada nisam to mogao prije) kada mi je patnja iscrpila tijelo, sačuvati netaknutim moj um i duh!
U grijehu sam i zato ne mogu kao Uskrsli, u mojoj patnji vidjeti spas i izlaz, jer ... patnja je, osim zemaljskim, određena i teološkim naukom.
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Zemaljsku patnju, neki oblik neostvarene egzistencije u nečem ili radi nekog, mogao bi rješiti osmijeh moje Slatkice ili njeno nespretno pitanje: 'di si bio do sada d.?', no religiozni oblik patnje nije tako lako rješiv!
Najprije je nužno ustvrditi kako je 'zemaljska' patnja svojevrstan put k religioznoj patnji, koja rješavanjem 'zemaljskog' na nestaje!
Ona nestaje tek kada sve svoje patnje kojih je 'temelj' goli opstanak uma i tijela na Zemlji, predamo Ocu!
Teološka patnja do koje se stiže kroz 'običnu' patnju koju nam (u)čini nemogućnost da budemo ono što bi željeli bit, dovršava se u prihvaćanju Svetosti.
Ukoliko ne ustrajemo na takvom traženju izlaza iz teološke patnje, zemaljska će nas patnja kroz EGOIZAM odvesti do čina destrukcije, razaranja i same tragedije!
Zbiljnost ovoga mogu posvjedočiti, jer sam u samom početku proživljavanja patnje koju su mi namjestili najdraži ljudi i dok sam sve shvaćao i tumačio 'zemaljskim' mjerilima smišljao mogući način tragične osvete tim ljudima!
Srećom, odmak vremena i moj um koji se je snažno odupirao takvim mislima odveli su me do traženja izlaza kroz transcendentno shvaćanje života koji je, kako moj pok. dida napisa na obiteljskom grobu, 'prijelaz u život vječni' i samim time - SVETINJA!
Ne! Nisam ja svet!
To mi je dok ovoliko trpim i bolujem nemoguće biti, ali mi je tome težiti.
Činjenica kako je zemaljski život DOKAZANA prolaznost dovoljan je razlog svakom RAZBORITOM umu da lako prihvati Istinu kako je svaki život SVET!
Tako ne misle egoisti, 'sekularci', bezbožnici, 'važni' i 'učeni', ali i mnogi očevi, majke, djeca, supruge i muževi ... a sve ih nadmašuju, jer su SVJESNI svega što svojim postupcima čovjeku čine, 'strukovnjaci' - psihijatrijska struka, ti uništavači tuđe osobnosti i 'autori' mnogih zločina!
Jedan su zločin učinili meni, u ruke ga za obračun sa mnom i mojom imovinom dali 'njima', no odavno mi je jasno kako to nije ništa neobično!
POVEĆAJTE!Nije neobično niti znati kako je ludnica u Kamporu niknula na prostoru fašističkog logora!
'Slučajno'? 'Ma dajte molim vas!' (cit.I.R.)
Na tom je, nekad privatnom zemljištu (otetom!) jedan oblik ZEMALJSKE patnje zamijenjen 'modernim' oblikom LJUDSKE patnje koju 'režiraju' prljavi farmaceuti i ljudi koji su si umislili da znadu što upravo sada mislim!
Lud Svijet bezumnika nikada neće moći shvatiti, onako kako je to izrekao moj pok. dida, jednostavnu Istinu o prolaznosti i konačnosti - zemaljskog života i PATNJE koja će jednom poprimiti transcendentni oblik - sreće i svetosti, što je baš svaka čovjekova patnja koju nam učine drugi (posebice nama dragi, 'naši') ljudi!
Trenutno živim trpljenje i bol radi patnje koju mi učine 'okorjela srca', ali sam siguran kako će moja smrt postati - ugodan 'vjetrić' na Njegovoj, beskonačno tihoj livadi!
Tada će, svemu što sam nekome bio, učinio i značio biti - kraj ... i 'njima'!
Jedina 'nepoznanica' ovog, toliko jasnog, zemaljskog 'zadatka' ostati će moj odnos s mojom Slatkicom!
Ona je izvan svega što netko može pomisliti da sam (i lijepo i ružno) rekao ili mislio o njemu! Ona mi je sve i biti će dio mojih zadnjih misli s kojima ću poći do moje zelene livade!
A noćas sam ... sanjao kako me je za nogu ugrizao pas (netko od 'mojih vjernih'?) kom sam lako otvorio gubicu i onda ga lagano odmaknuo od sebe! Nisam ga udario! Čemu? Samo sam ga odmaknuo i ... ujutro se probudio s jakom boli u lijevoj ruci!
'Još i danas zamiriši trešnja u proljeće kao davno prije ...'!
Proljeće je! Trešnje možda više nema, no znam dobro kako je moja kuća odavno razorena! Razoriše je oni koji još nisu 'umrli od sramote'!
Ali ... hoće! Zemaljska patnja kada postane transcendentna vječnost biva nagrađena! No, čuju li me ('oni')?
'Nikog nije bilo da me čuje! Lijepu pjesmu ne voli baš svako! Netko baca kamen na slavuje!'                                                          SADRŽAJ WEB-a
Takvima će, gluhima za tuđu patnju, na grobu 'pjevati' samo svrake i ćuki!
'Njima nitko ne može pomoći!'. Volim slavuje! A vi, dr 'pticoubojico'?
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 6. travnja 2010. - Eto, čemu služi 'bolnica' u Kamporu!

U Brezama sam!
Pišem ovo dok čekam da S. obavi svoj dio posla i ispuni neke obrasce koje ću u četvrtak odnijeti do 'mirovinskog', u Rijeku!
Gomila papira/obrazaca djeluje mi nestvarno u vremenu informatike!
Iznenadio me je jedan obrazac kog smo morali popuniti 'ručno' na kojem piše kako će poslužiti za izradu arhivskog mikrofilma!
Kome to treba?! Bačeni papir, preveliki arhivi, ručno piskaranje, ...?
No, tako je to u zemlji u kojoj nitko nikome ne vjeruje, radi čega se vrše silne provjere! (biti će toga sve više i uvijek će NARODU biti 'prodano' kao priča o nekakvoj 'brizi' za čovjeka, kojoj je cilj da 'demokratski' izabranoj sviti, nakon što si podesi zakone, omogući ući pod kožu i u um - svakog čovjeka koji nije - NJIHOV!)
Prošao je i Uskrs meni, osobno, najdraži crkveni blagdan koji mi je i ove godine 'rekao' (budali očito treba ponavljati!) kako su mnoge još žive duše i nadalje ostale biti zarobljenicima zemaljskih 'prava' i njihove, isto takve – NIKAKVE, ZEMALJSKE vjere!
Žalostan sam radi toga, jer danas znam koliko sam i sam pridonio tome mojom 'krivom' Ljubavi koju sam bezrezervno davao ... Kome?
Volio bi na ovakvo razmišljanje i na ovaj upitnik odgovoriti nečim lijepim, no toga za 'njih' ne mogu naći!
Žalostan je moj (nadam se NE i vaš posjetitelju?) na križ pribijen, prije toga popljuvan i lažno optužen, Bog!
I ja sam žalostan i pomalo dotučen ovakvim zaključkom.
Pitanja je previše i niti na jedno od njih ne mogu naći neki ljudski, kad već ne mogu Božji, odgovor.
Pitanja o čovjeku, njegovoj naravi, dobroti i konačno o nekakvoj Ljubavi često mi, kao oblik podvale zlog, nude posumnjati u samog sebe i čak u moju vjeru!
No, tada mi u pomoć priskoči moj um koji me uspješno 'prati' na mom 'križnom putu', dajući mi uvijek neku misao o LIJEPOM i DOBROM, jer toga, na sreću IPAK - ima!
Mada je kao istinska vrijednost i Lijepo i Dobro naša stalna PRISUTNOST, to ne znači kako nužno moraju (za)živjeti u svakom čovjeku!
O tome kada ćemo i hoćemo li prihvatiti Lijepo i Dobro odlučujemo svaki ponaosob, ... netko prije, netko kasnije, a netko - nikad!
Možda je ipak najgora opcija kada i Dobro i Lijepo prestanu biti dio nečijeg života, no, ima i toga!
Osobno se ne odričem tih vrlina, no neki su mi ljudi (u moje ime?!) odrekli moje pravo da doživim Dobrotu i Ljepotu moje Slatkice, a to je ZLOČIN!
(Zločin i kazna, veličanstvena knjiga jednog genija bio bi dobar udžbenik takvim ljudima!)
Teško živim sa spoznajom o trajnom gubitku mog sutra i zato osjećam kako svakim novim danom tonem sve dublje u kaljuži ljudskog jada ... i zato sam jako potišten.
Jučer sam, kada sam pošao leći s velikom nelagodom koja me niti danas nije napustila, mislio samo o tome, o mom malenom Anđelu i smislu ovakvog života!
Nisam uspio pronaći ništa što bi moglo biti nekakvo 'opravdanje' svega što smo jedni drugima (loše!) učinili, pa tako nisam mogao naći niti opravdanje za najgori oblik nasilja, pokušaj otimanja tuđe duše i uma, čemu bi valjda trebalo poslužiti i moje 'kažnjavanje' kojim su mi uskraćeni riječ, pogled i dodir moje Tihe Ljubavi!
Kada već ne mogu ništa promijeniti mogu ('im') reći:
živeći bez povijesti, imate sadašnjost, no ona vam ne može biti dobra budućnost, dok bezbožna 'neslana šala' s otimanjem nečije Ljubavi (od)uvijek završava - tragedijom!
Ovo zvuči zlobno i opako, ali je to baš to; najava neugodne i već 'sutra' opasne kôbi koja će se jednom 'pozabaviti' njihovim 'sada'!
Mada se ovakvo kazivanje može nekome učiniti umu teškim za poći na spavanje, meni to ne čini nikakav problem.
S krunicom u ruci i Slatkicom u mislima svaka bol duše i tijela ne čini mi nikakav problem.
Zapravo, sva moja patnja i misao o mojoj Slatkici veoma me brzo odvedu do prijeko potrebnog sna!                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Tada, jedva malo prije nego zaspem, stignem pomisliti kako bi bilo lijepo s tako krasnim slikama ostati u vječnom snu, ne probuditi se ... i onda se ujutro probudim svjestan svega lošeg i kako je prošao (uzaludno?) još jedan uzaludan (?) Uskrs!
Oh, Bože! Ti znaš koliko Ga i kako Ga ljudi slave, ali i to da Ga mnogi ne žele i ne žive!
Teško je ljudima, čak preteško i jako bolno i našem umu i duši i DŽEPU, priznati drugog čovjeka, čovjeka koji drugačije misli, živi, radi, ide, voli, ... koji će sutra biti potrebit tuđe pomoći! To ljudima nije lako!
Bježe takvi od svega, ponajviše od sebe i onda se čak nadaju doživjeti sretnu i duboku starost!
S kojim pravom?
A Bog nam prašta i oprašta dok mi uporno šutimo i nastavljamo biti protiv čovjeka; pa nam onda opet prašta i oprašta, ... strpljivo očekujući da kamen naših srca postane dio našeg duha, ... da ključem brave koja se otvara iznutra otvorimo vrata jedinoj Istini koja dolazi iz nekog drugog srca!
Duh bez ljudskog srca? Jeli moguć?
Vjerojatno, ali samo ako srce shvatimo na biološko-fizički način!
No, prihvatimo li misao kako je srce duhovna stvarnost svakog tijela i dio duha (srce Isusovo...), jasno će nam biti kako imati kruto, duhovno srce, k tome dobro 'zaključano' narušava ukupnost našeg duha i na neki ga način 'priprema' biti podložnim zlu!
Vapim za danom, trenutkom ili samo sekundom života kada će 'misli' mog duhovnog srca moći ući u, danas, tvrdo zapečaćena srca moje djece!
Ovako nisam nikad zborio pa se pitam nisam li upravo sada bacio mog 'posljednjeg asa' na jednu ('njihovu') jeftinu 'lišinu'?
Neka sam! Što će mi svi 'aduti' svijeta kada je do samog kraja stigla partija pokera u kom je ulog život i kada smo svi već jednom rukom prihvatili dršku naših 'pištolja'!
Zar ćemo stvarno pokušati metkom pogoditi srce nekog od nas?
Ili smo to već i učinili?
Mislim da jesmo i da nam je ostalo (do)živjeti samo još poneki (kako tko) isprazan Uskrs u kom će zabluda o valjanosti 'naše vjere' biti jedino svijetlo, ... nedovoljno jako da bi u mraku sebičnosti i 'prava' na tuđi život mogli pronaći put ka vječnom životu!
Živeći tako, sve dok možemo, radimo i stječemo činiti će nam se kako JESMO, ali će nam gruba Istina o vlastitoj nemoći i bolesti u kojoj će nas 'naši najmiliji' smjestiti u neku nehumanu ustanovu - vratiti k Njemu ... makar koju sekundu prije smrti!
Danas sam saznao za još jednu takvu 'sudbinu', koja je završila smrću odbačene osobe koja je završila u ludnici čiju sam 'nadziranu' žičanu ogradu predstavio slikom u mom jučerašnjem zapisu!
Danas je umro V. ('njoj' ću reći: onaj kog smo u šali znali zvati - V. Palačinak!), čovjek koji nikoga nije napadao, vrijeđao, obmanjivao, krao i pokrao, ... koji je stvarao, ... kog su njegova supruga i kćerka, onda kada je onemoćao - sprašili u ludnicu!
Svakodnevne, usamljene i isprazne vožnje njegove kćeri u crnom kabrioletu od danas su - još veća glupost, ...
(V., ti ne brini! Smrt za te nije kraj, no pred tobom je veliki zadatak:
moraš se potruditi od Boga izmoliti preobrazbu umova ŽIVIH ljudi koji su ti u tvome zemaljskom kraju namjestili samoću, nebrigu i - patnju!
Isprobao sam taj ogavni 'recept' prema kojem si ti završio u ludnici, no ja sam uspio izbjeći postati nadzirani um zatvoren u ludnicu!)
Kampor! Eto čemu služi 'bolnica' u Kamporu!
Poželi li se neki nezahvalni slijednik riješiti 'brige' o svom onemoćalom pretku s malo poznanstava i VIP osobe, postići će to smještanjem jadnika u neki od 450 kreveta ludnice!
'Kuda ideš svete moj? (Kornelije Kovač - Korni grupa)
U propast i vječnu smrt, ... ljudi moji! (T.Pensa), što možete izbjeći ako počnete činiti prema riječima proroka Joela:
'Razderite srca, a ne halje svoje! ...' (Jl 2, 12-18).
Znam da to nije nimalo lako činiti, ali sam siguran kako se veoma ISPLATI!
Neka ne bude prema stihu: 'Nikog nije bilo da me čuje! Lijepu pjesmu ne voli baš svako! Netko baca kamen na slavuje!'               SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 7. travnja 2010. - Bog Tomislave!

Umorne misli, nazvao bi tako svakodnevni pritisak patnje koju mi učini 'moj' Juda, noćas su me probudile i podsjetile na noći u kojima sam se, spavajući pored 'nje', budio s jakom glavoboljom, strahom i pun nemira!
No, prošle je noći sve bilo drugačije!
Istina, prošle sam se noći za sna probudio (nakon više od godinu dana) i osjetio mučninu koja mi polako najavljuje što će biti, ali u meni nije bilo nemira, straha, a niti glavobolje!
'Prirodne' muke, mada su možda putokaz ka nekoj zloj kobi, puno je lakše podnijeti nego prije opisane 'simptome' koje sam trpio spavajući u 'njenom društvu' i drogiran kemijom 'dr.pticoubojice'!
Živio sam neko vrijeme tako, podčinjen svojoj jadnoj i blesavoj ideji o zajedništvu koje nije moglo ništa sačuvati, koje je za svoje preživljavanje trebalo moje trpljenje!
Sada vidim kako je svaka 'slobodna' smrt bolja od podmuklih 'pomoći' umoubojica, lažnih 'ljubavi' i budnih noći!
Pokazalo mi je to današnje jutro u kom sam se probudio, ipak naspavan i dovoljno 'čio' pa sam u novi, lijep i sunčan dan krenuo radosno!
Ovo sam napisao kako bi čitateljima, kroz opis 'noćnog' detalja prenio gorko iskustvo koje me tjera reći kako je svaka, baš svaka SLOBODA puno vrjednija od svega što bi mogao biti život u 'zlatnom kavezu', ... jer ... kavez je ipak i uvijek - kavez!
Naravno da sam, kao što to biva kod svakog dosezanja slobode, morao nešto izgubiti, no to je nužnost kada se s druge strane nalazi perfidni i jako lukavi um žene spremne da izda svetost života i svako pravo čovjeka kojem je ne tako davno rekla: '... pa zna se čija je kuća!'.
Naravno da se zna i da će ta Istina živjeti do posljednjih vremena kada će uz mnoga 'neugodna' pitanja biti predočena - izdajnicima!
Zar je Božje biti lopov, a đavolsko biti 'bolestan'?
Možda no sigurno je jedno: jako je opasno živjeti u laži!

- Bog, Tomislave!
- Hvaljen Isus vlč., kako ste?
- Dobro. A ti?
- Dobro I.! Ta čemu bi mi vrijedilo reći bilo što drugo, ... možda istinu?
Dobro sam! Jako tužan, ali još uvijek čitav mada sam lošeg zdravlja.
- Čuješ li se nekad s njima? Sa djecom?
- Ne vlč. Mislim kako je ovo stanje u kom danas živimo konačno!
Previše je vremena prošlo, a i sam sam kriv za sve što sam doživio.
- Ne govori tako! A što je s poniznošću?
- Ništa I. Ništa! Nemoguće je biti ponizan u tuđe ime, a i rekao sam vam kako sam svemu lošem 'kumovao' mojim odgovorima na učestale provokacije i progone koji su me trebali odvesti do ...
- Zašto si kriv? Nisi kriv!
- Jesam! Trebao sam biti mudriji i na svaki progon i pljačku, ucjenu i možda mržnju, odgovarati - šutnjom! No, tako nisam učinio. Rekao bi im tada sve što mi je padalo na pamet, pisao mailove, pisma, sve objavio na WEB-u i u mojoj 'Paklenoj knjižici' i zato sam - kriv! Hranio sam mojim ljudskim reakcijama njihovo zlo i zato je svemu kraj!
- Nije! Bog ima zadnju riječ!
- Ima vlč., no moju mi tugu koju mi oni čine uskraćujući mi društvo mog malog Anđela, može otjerati samo čudo! Božje čudo, no čini mi se kako sam ja moja čuda 'potrošio' i zato je svemu, što bi bilo po Božju, kada smo 'mi' u pitanju, kraj!
- Drži se Tomislave!
- Hoću vlč. i da znadete kako bi volio s vama popiti kavu, ali u miru i bez žurbe!
- Hoćemo Tomislave! Bog te blagoslovio!
- Hvala! Broj mog MBT-a potražite kod I. Možete me nazvati u bilo koje vrijeme! Hvala vam na razgovoru! Bog neka je sa vama! ....
Da vidimo kako stojite s povezivanjem mojih objavljenih tekstova?
Jasno, ovo pitanje postavio bi samo onima koji redovito prate moje zapise i koji su pročitali moju 'knjižicu'!
Dakle: na što vas, točnije na koga vas upućuje moj opis razgovora kog sam jučer, telefonom, vodio s jednim vlč.?     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Možete li uopće zaključiti o kom se svećeniku radi?
Ma, nije to važno! Važno je znati kako je taj čovjek dobro upoznat s činjenicama i kako mi je u samim počecima mog stradavanja, na jasan i moj izričit upit o meni kao luđaku ili čovjeku opsjednutim vragom, odgovorio rezolutno i jasno s NE! 'Ma što pričaš brate? Nema u tebi toga!' Tada su mi te, njegove, riječi puno značile, no nisu mi pomogle uvjeriti moje progonitelje kako je njihova 'inkvizicija' nepotrebna i bezbožna!
Šteta za to, jer jednom će ta istinita prošlost postati 'NJIHOVA? preteška sadašnjost i budućnost!
Možda me tada ne bude među živima (volio bi da tako bude!), no neki od vas koji ste ovo pročitali, biti ćete svjedoci Istine na koju ukazuje stara mudrost: Historia magistra vitae est!
Odoh predaleko s opisima moje patnje i zato ću vam reći nešto drugo, ... puno ljepše!
Jutros me je nazvao čovjek iz 'Yamahe' (hr) i odmah mi se je, na samom početku razgovora, ispričao radi poprilično velikog zakašnjenja oko nabavke jednog uređaja!
'Zanima li vas još uvijek MW8CX? Jeste li u međuvremenu kupili neki drugi, sličan uređaj?', upitao me je.
Nisam čovječe, a i nepotrebno ste mi se ispričavali!
Još uvijek nisam odlučio što mi je činiti, jer je svaki moj daljnji potez isključivo određen tijekom moje - bolesti!
Još uvijek nemam konačnu dijagnozu, a kako ništa do sada nije bilo dobro ... i nadalje sam neodlučan!
Još nisam sredio niti 'dopunsko' zdravstveno osiguranje, koje mi je nužno imati radi velikih troškova pregleda i moguće hospitalizacije, tako da su mi u ovom času misli podalje od glazbe pa samim time i od nabavke uređaja!
'Dobro, sačekati ću vas do subote i onda ću, ako se ne pojavite, uređaj raspakirati i izložiti u prodavaonici!', rekao mi je (su)vlasnik prodaje Yamaha uređaja u Rijeci.
Dogovorili smo se!
Nakon toga pošao sam do HZZO (hrvatsko zdravstvo) kako bi predao moj zahtjev za oslobađanje od plaćanja troškova pružanja zdravstvenih usluga, no zahtjev nisam mogao predati!
Nedostajao mi je izvod iz matične knjige rođenih u kom mora biti navedeno moje bračno stanje!
Pokazao sam službenici priloženo rješenje o raskidu braka, no to nije bilo dovoljno!
'Mogli ste se u međuvremenu oženiti', rekla mi je na to činovnica!
Mogao sam, ali više nikada neću, odgovorio sam joj!
Jedno očajno iskustvo i spoznaja o prijetvornom ženskom umu, što joj iz učtivosti nisam rekao, dovoljna mi je i skupo plaćena škola i zato ću ovaj dio mog života, vucaranja po šalterima, odjelima i samu smrt - odraditi SAM!
Neriješen 'zdravstveni status' dodatno me je udaljio od želja da kupim, meni u svakom drugom vremenu drag i potreban, uređaj!
No, ovakvo razmišljanje promijenio sam malo nakon što sam napustio HZZO.
Mojo dobri i dragi prijatelj J., koji zna koliko je glazba moćna i 'Bogom dan'
dar, nagovorio me je na kupnju Yamahinog uređaja!
'Čemu ćeš se, radi bolesti, svega odricati? Glazba ti može samo pomoći! Kupi to! Idemo sada po to!' - sugestivnim me je i odlučnim riječima 'razoružao' moj dobri prijatelj!
'Hoću J., kupiti ću si MW8CX! Ta već su sve moje pjesme i sva oprema tvoji' odgovorio sam mu, kazujući mu kod toga Istinu kako sam moju ostavinu već razdijelio!
Tehniku i sve moje pjesme ostavljam J.!
Zaslužio si to dragi moj prijatelju i zato ću sutra s puno zadovoljstva poći po taj odličan uređaj!
Idem u Rijeku: po Izvod iz matičnih knjiga, Yamahin uređaj, ribu za moje Brezane, do HZMO (nosim gomilu obrazaca) i do čovjeka čija me je stručnost i odlučnost izbavila iz 'ralja' razularene svetošimunske ludnice kamo sam dospio radi teških optužbi mog uma koje je izrekao 'moj' Juda, 'ona' koja je imala hrabrosti varati Boga i jednom mi reći: '... ta zna se čija je kuća!'.
Ma, jeli? Zna se? Meni se čini kako je ona, neuspjelim otimanjem moga uma postala - vražja i da joj više niti jedan blagoslov ne može vratiti AUTENTIČNOST moga roda - Pensa!                                SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 8. travnja 2010. - Kupio sam i platio prema računu 2+2=6!

Kupio sam Yamahu, ribe, neke kablove; predao na HZMO gomilu papira, podigao potvrdu o visini mirovine i bio po izvod iz matičnih knjiga u kojem piše i ovo:
Brak sklopljen dana 08.11.1975, s .... razveden je pravomoćnom presudom Općinskog suda Crikvenica, br. III-P-234/07 od 06.11.2007. Brak je prestao dana 04.01.2008. Rijeka, 16.03.2009. Matičar: E.Čulić, v.r.
Budala od čovjeka, koja je odbila moju prijateljsku ponudu i ispriku i uzdala se u POMOĆ lobotomičara, ovime je postala - nitko! ...
... Jeftini falsifikat mog Roda, uništavač moje obitelji, progonitelj i lopov - radi čega je molim da ne prilazi, čak niti mislima, bilo čemu što sam bio, jesam i što ću biti (a to su meni ukradene 'fotke' i moje pjesme, moj sadašnji život i 'sutra': moje bolesno ili mrtvo tijelo, moj grob!).
Imam li pravo ovo tražiti? Imam, jer ja nisam ona!
Ja volim ljude i zato jako patim radi gubitka moje djece i moje Malene Ribice (R. od danas si moja - Ribica!) - i zato ovo KAZUJEM!
Inače, bilo je danas puno događanja. Imam i jednu 'neobičnu' priču koja potvrđuje 'futuristička predviđanja' o tome kako će u skoroj budućnosti čovjek moći BITI samo toliko SVOJ i čovjek, koliko bude mogao - DAVATI!
Naravno, buduće 'davanje' Malenih biti će 'zakonima' propisano i strogo nadzirano od strane 'obrijanih glava' i plaćenika/'zaštitara' koji će Malenima pokazati 'tko su' i koliko 'vrijede'!
Pogledajte i pročitajte:
SRAMOTA LEGALIZIRANE PLJAČKE!
Ovo što vidite, strano je tijelo u RH, lišeno hrvatskih slovnih znakova, pomalo sve dosadnija, omraženija i nasilna - 'engleština', koja kazuje kako je RH već odavno SLUGA - KAPIPTALU!
No, o tome danas neću pisati!
Ovdje želim istaknuti jednu drugu činjenicu, koja kazuje kako sam danas za prekoračenje od 8 min (Razlika između vremena plaćanja naknade, 11:57 (2.) i dolaska na parkiralište, 10:49 (1.)!) - uplatio tri sata korištenja usluge garaže, ... što naravno nisam 'potrošio' i što se ne može svesti pod ništa drugo doli u zaključak kako nas strogo nadzirani sustav garažiranja, koji za NIŠTA u tom prostoru NIJE odgovoran, PLJAČKA!
Kako? Jednostavnim i opakim uništavanjem LOGIKE i Istine te neobično izmanipuliranom 'matematikom'!
Ovako:
Nakon što sam uplatio tih 16 kuna za 1 sat i 8 minuta parkiranja, svjestan kako sam preplatio punih 50 minuta sata koji je tek započeo isticati, nisam odmah izašao iz GARAZE (Z je u ovoj tuđici ipak hrvatski Ž!)! Razlog je 'prozaičan'! Dio vremena potrošio sam s poznanikom kog sam, nakon uplate, susreo unutar parkirnog prostora (nekih 5-7 min.), dok sam još 7-8 min. potrošio tražeći moj auto!
Konačno sam, u 12:10 sati, stigao do izlazne brklje (rampa) i onda sam doživio iznenađenje: uredno plaćena usluga nije mi podigla brklju!
Na ekranu uređaja koji očitava naplatne kartice pisalo je kako sam prekoračio (?) vrijeme parkiranja i kako moram uplatiti JOŠ JEDAN sat vremena!
Kako sam cijelog života u svemu što se pred čovjeka postavlja kao obveza tražio da to bude LOGIČNO i ISTINITO, požalio sam se i onda zaposleniku obrijane glave, iz ureda koji se nalazi pored izlaza, pokušao objasniti u čemu je kvaka, no ... Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Pa, naravno - odbijen sam, jer 'ste sami krivi' (?) rekao mi je tada nakon čega mi je jasno isporučio prijetnju kako će, nastavim li se opirati kaubojštini kapitala, 'oni' (mali 'kotačić' koji svesrdno služi - otuđenju i propasti svijeta!) ukoliko ne pomaknem auto dok ne uplatim i treći sat korištenja(?) nekad HRVATSKOG teritorija, pozvati - policiju!
Morao sam odustati od svake daljnje priče i pokušaja da tim ljudima objasnim kako sam već uplatio sat kog još nisam potrošio, jer - moje su 'karte' jako loše! (radi njih sam izgubio i svu moju imovinu!)
'Struka' me je odavno žigosala i svaki bi, čak i malo jači verbalni sukob po mene bio - koban!
U 12:20 sati uplatio sam po drugi put za isti sat, tih najjadnijih osam kuna koje sam ikada u životu imao u rukama i otišao iz tog mračnog prostora prljavog kapitala!
Pljačka, makar bila i tako sitna ipak je pljačka, vjerojatno 'legalilzirana' nekim 'demokratskim zakonom' ...
Pitam se što bi o tome rekli ljudi od nauke, matematičari i fizičari, toliko suprotni grabežljivcima, ... ljudi koji su odavno odredili kako se mjeri vrijeme, računaju sati, ... kojima je još uvijek 2+2=4, ... a ne 6?
Sablaznili bi se! Tako sam se i ja osjećao, k tome nemoćan da bilo što od LOGIČNOG usadim u 'trust mozgova' jednog Car Parks(a)!
Želite li doživjeti pljačku?
Otiđite do Garaze, platite parkiranje i, jer vam je možda pozlilo, odsjedite u vašem autu petnaestak minuta! Kad se oporavite tada krenite kući! ... Ali ... prije toga MORATI ćete, jer ste se 'izležavali' u svom autu, unutar neobično 'privlačnog' prostora betonske GARAZE, platiti dodatnu naknadu! Naravno, samo zato jer ste bili - prespori!
Jadno iskustvo kaže mi: da je i jedina u Rijeci, za mene više ne postoji upark - United Car Parks koji se u mojoj Domovini predstavlja kao GARAZE RIJEKA d.o.o.!
Ja tamo više nikada neću poći što bi rado preporučio da učini svaki 'šofer' koji voli MATEMATIKU, Istnu i LOGIKU!
Ružno iskustvo i nije ništa drugo nego - 'futuristička sadašnjost' - i već sutra: jako opasna i opaka budućnost, koju ću većim djelom ... zaobići!
Nego, nije li vrijeme da sve ovakve i slične stvari, postupke i ludosti 'novog' vremena - ZABORAVIM?
Je! Jedini problem je u tome što ne znam kako to postići?
Biti slijep, ne čuti ... to je invalidnost i zato je svakom čovjeku koji vidi, čuje i razmišlja IPAK trubiti u 'trublje', jer Jerihon je pomahnitao!
POVEĆAJTE!Rekoh, kupio sam - ovo! To što vidite na slici i na podu moje sobe, je kutija koju još nisam raspakirao u kojoj se nalazi moj novi glazbeni uređaj! Možda to učinim večeras, nakon što se vratim iz šetnje!
Tada ću nastaviti i s pisanjem mog današnjeg zapisa! Sada prekidam (17,30 sati)!
Nastavljam (22 sata)!
Bio sam do Crikvenice kako bi se našao s J. (koji me je nagovorio na kupnju) i s M.! Poćakulali smo na kratko i onda se rastali!
Sada sam već kod kuće!
Moj kućni studio - POVEĆAJTE!Postavio sam moj novi 'home-studio' na stol, ali ga još nisam pokrenuo!
Želim dovršiti ovaj zapis i onda ću se u miru pozabaviti s glazbom!
Nadam se da će Nuendo (program s kojim dovršavam snimljenu glazbu) prepoznati moj novi mixer, no imam i rezervni softver (Cubase 4) i neke druge programe.
Sviđa li vam se moj novi mikser (nije za povrće i voće!) i ovo što vidite na slici? Za ovim stolom nastaju moje nove pjesme, kojima ću sada moći dodati dobre 'vokale', jer moj novi uređaj ima kvalitetno mikrofonsko pretpojačalo, kompresor i DSP dodatak (DigitalSoundProcessor).
To mi je oduvijek nedostajalo! Imam i dobar mikrofon (Shure) kog ću, kada sve podesim, dodati mojoj novoj glazbenoj 'konfiguraciji'!
Nekada sam imao i dobar sint (QS 300 - Yamaha) no nevaljali ljudi su mi i njega oteli, ali zato nisam tužan niti ljut! Samo sam malo svjesniji - prijetvornosti ljudi, čak onih najbližih! Žalost od Svijeta! SADRŽAJ WEB-a
Mnogi žive prema uzrečici: 'moje je moje, a tvoje je - NAŠE!'.
Srećom, ja sam nekako ostao svoj i zato ono što sam uspio sačuvati, prije svega SEBE, ne dam nikome! A stvari, novac i bilo što materijalno neka nose! Hvala Ti, Dobri!                        Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 9. travnja 2010. - Stigao je vjesnik već stiglog proljeća!

Moram početi ispočetka!
Imao sam veliki dio današnjeg zapisa napisan, no učinio sam pogrješku i sada nemam ništa od toga!
Dok sam bio u Brezama napisao sam dosta toga na 'pilanskom' PC-u i onda sam propustio napisani tekst, nešto prije nego sam krenuo kući, spremiti na moj prijenosni medij (popularni memorijski 'stikovi')!
Živome se svašta dogodi i to je dobro!
Živ sam!
Teško mi je ponoviti napisano i zato ću krenuti ispočetka!
Ljepota - POVEĆAJTE!Današnje jutro započelo je s jednom lijepom slikom i pjevom prve laste ovog proljeća koja je veselo cvrkutala dok je bila na žici, točno iznad mog 'ferrarija'!
Nisam mogao odoljeti tom krasnom ugođaju pa sam zato učinio ovu malu sličicu!
Uživajte, no za to vam treba imati - čisto srce!
Sjećam se da sam u Brezama pisao o lijepom i dobrom, na što su me 'navukli' divan dan i misao o tome kako sam radi nešto loših dijagnoza skoro odustao od - SEBE!
Ali ... nisam! Prije svega to mogu zahvaliti mom dobrom prijatelju J. koji me je nagovorio da nastavim s radom na glazbi!
Zna on koliko je moćan taj Božji dar i zato mu hvala!
Kupio sam glazbenu 'makinu' i sada mogu reći kako sam jako zadovoljan tim malim dodatkom mom kućnom studiju.
Konačno mi je 'u ruke došao' uređaj kojem je programska podrška učinjena veoma dobro i koji, osim nešto uobičajenih podešavanja parametara u programima koje koristim radi - od prve!
I Nuendo (masteriranje i snimanje audio materijla) i Reason (nešto kao - audio-midi) 'prepoznali' su 'USB mixing studio' - MW8CX tako da sam još jučer stigao učiniti jednostavnu probu nove 'postave' mog 'studija'!
Opet živim s pjesmom i to je dobro!
A dobro je i lijepo!
Lijepo je znati i moći reći kako sam do sada u mom životu učinio par stotina pjesama i da sam u mnogima ispjevao moj sadašnji život!
I sada, dok ovo pišem, zabavljam se slušanjem pjesama s mog posljednjeg 'kućnog' CD-a!
Upravo sada pjevam (sa PC-a!): 'kome i zašto oteti Ljubav ...?'!
Napisao sam taj stih i cijelu pjesmu, koju sam posvetio mojoj maloj Ribici (R. od danas si moja Ribica!), u jednom dahu i iz srca!
Sviđa mi se ta pjesma i sada mi je jako žao što je nisam snimio uz pomoć kvalitetnijih uređaja, no ... možda je, kao extra dodatak, ponovno snimim i dodam mom slijedećem CD-u!
Nego, kada već pričam o kvalilteti uređaja i glazbi reći ću i to kako sam jučer, nešto prije ponoći i spavanja, kada sam podesio parametre Yamahinog uređaja, napravio jedan oblik 'sassion'-a (uživo i 'od prve'!) kada sam na jednu, na brzinu učinjenu glazbenu podlogu (matricu) nasnimio pjevanje!
Poslušate li priloženi 'isječak' koji se satoji od puno improvizacija, i 'felera' nemojte me izvrijeđati!                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Mislim prije svega na pjevanje koje sam učinio samo zato kako bi isprobao, u realnom vremenu, učinjenu snimku vokala, kod čega sam bez smisla i značenja nabacao 'moj engleski'!
Učinio sam to kako bi isprobao nešto od mogućnosti novog uređaja i nakon svega moram reći kako sam jako zadovoljan!
Kako radim na više stvari odjednom (glazba, knjiga, WEB-ovi,) ne mogu najaviti neki 'finalizirani' glazbeni rad kog ću dovršiti na novoj opremi, jer još nemam niti jednog 'libreta' (riječi) za moj novi CD u kojem želim obraditi Stari zavjet!
Poživim li (neka mi oproste oni koji mi predbacuju što ovako govorim, ali smrt je - stvarnost!) na ovom će WEB-u, 23. prosinca o.g., osvanuti najoriginalniji CD ikad učinjen! No, o tom-po tom!
Danas sam u Brezama ukrcao i malo ogrjeva, jer želim, sada dok je toplo, nakupiti potrebnu zalihu drva za predstojeću zimu!
Naravno, ukrcavanje otpadaka u kante i u moj auto iskoristio sam kako bi, u mislima, 'popričao' s mojoj dragom bakom Hildom!
Danas, kada živim život prognanika i napušten od moje djece u potpunosti mogu osjetiti težak život te divne žene, kog je u cijelosti podredila obitelji, skromnom životu i tihom - trpljenju - u velikoj patnji!
Sveta je moja baka, u to sam siguran!
O, da je makar na trenutak tu, pored mene, ... samo bi je - zagrlio!
Nikada neću zaboraviti njene riječi utjehe, koje mi je rekla kada sam bio suočen s teškom bolešću moje pok. Mame, ... njeno: 'Ne brini se Tomice! Neće ti mama umrijeti od toga !' (raka dojke!)!
(Danas je to Istina! Moja je mama s tom dijagnozom odživjela još punih 18 godina! Umrla je od druge vrsta raka - pluća, vjerojatno iniciranog zračenjem?)
Jeli me na taj način moja Baka samo tješila ili je ipak nešto osjećala, čak znala ...?
Bog zna, ja zamišljam, a zli mi ljudi sve ovo što kazujem navaljuju u moj 'bolesnički karton' kog čuvaju u - ludnici!
'Koliko ničeg ponudi kraj, a još jučer san sanja' moj raj!' - (stih iz pjesme Koliko je vridilo biti tvoj)!
Da, bako moja! Ti znaš da je u životu baš tako, da život najčešće završi kao neostvaren san i potopljen brod, ... kog uništi 'pravo' na tuđe!
Neka im!
Nama su dovoljne 'mrvice', ... pjesme ptica (sjećam se tvojih golubova), šum vjetra i mora i naše pjesme napisane srcem kog smo znali da(riva)ti, ... kog su nam nezasitne duše željele oteti!
No, nisu uspjele! Ta nešto takvo je nemoguće!
Nemoguće je oteti Božje!
Čovjeku je moguće oteti samo - tijelo, jer su i um i duh, čak i kada su napadnuti silom i mučenjem - neuništivi!
Mada je priča o čovjekovu umu dio moje knjižice o transcendentnom umu, ovdje ću reći nasrtljivcima koji nasrću na tuđi um, da i onda kada im se (u)čini kako je njihov 'objekt' ('pacijent') nesvjestan sebe i nesposoban za bilo što - da je on i tada JAKO BOŽJI, radi čega je svaki oblik nasilja koje se provodi nad takvim čovjekom - ZLOČIN!
A zločin je - stvaran razlog za strah od ... Bojte se nasrtljivci, ... ali Boga, jer ste si umislili kako ste - 'bog'!                                    SADRŽAJ WEB-a
                                                                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 10. travnja 2010. - NEMILOSRDNI, sutra je vaš dan!

Pogledao sam danas statistiku posjećenosti ovih stranica i shvatio odavno poznatu istinu, 'medijsku istinu', koja kazuje kako je napisano jako interesantno čitateljima ako je lošeg, intrigantnog ili vrijeđajućeg, ... sadržaja; na neki način medijski 'bitno'!
Sama priča od prije dva dana kada sam opisao TRAGIČNU 'matematiku' kapitalističke pljačke u kojoj je 2+2 šest povećala je posjećenost WEB-a u zadnja dva dana za oko 15%!
Iz tog podatka mogao bi zaključiti nekoliko stvari, ali mi se najtočnijim čini reći kako su ljudi ove zemlje ŽELJNI ČISTE Istine!
A ja i ne pišem ništa drugo doli, najčešće i na žalost, o ružnoj Isitni!
Ružno je reći kako djeca pljačkaju i ugrožavaju život roditelja, kako je u uporabi zakon koji omogućava izolaciju, maltretiranje, osiromašenje i biomedicinske pokuse s ljudima, ali je to - ISTINA!
Bolna; 'do kosti', ali 'živi'!
No, da ne bude kako samo ja 'trubim' u trublje evo vam isječka iz najnovijeg (uskrsnog) broja časopisa Korijen (u kom piše puno od svega što sam, puno težim riječima i gotovo kao kroz optužbu - ja napisao):
'... Spominjemo se muke, smrti i uskrsnuća našeg Spasitelja koji je učinio najveću žrtvu za naše spasenje. Živimo dvije tisuće godina daleko od izvora naše vjere koju je utemeljio Isus Krist. Izgleda, što smo vremenski dalje od korijena kršćanstva, to više naš život odudara od kršćanskih načela. Europa i Amerika žele se još više odvojiti od kršćanskih korijena, pa tonu u propast. Mislimo da napredujemo, ali je veliko pitanje kako i u čemu napredujemo. Već je davno rimski pisac basni Fedar (3,4) zapisao:
Successus ad perniciem multos devocat! (Uspjeh mnogima donosi propast!)
U prošlim stoljećima upozoravali su umnici da se treba vratiti svojim izvorima. Mi se sve više udaljavamo od majke prirode i njezinih zakona. Sve više napuštamo Božju riječ i njegove zapovijedi, stvaramo sve više zakona koji se protive prirodi našeg tijela i duha. Protivimo se zakonima prirodne magnetske privlačnosti. Ono što je neprirodno ozakonjujemo. Što je bilo nenormalno od postanka svijeta, danas se prihvaća kao normalno i traži se od većine da poštuje i prihvaća manjinu, a ne obratno kako bi trebalo biti. Govori se o tkz. demokraciji kao mjerilu kojeg se moramo držati, a kada se provede referendum naroda i većina izglasa, onda ne valja kako je većina rekla i zaokružila na izborima. Tkz. zapadne demokratske vlasti nastupe sa svojom demokracijom...
Mala res, spes multo asperior. (Žalosna je sadašnjost, ali još gora može biti budućnost.)
... Danas se govori samo o pravima djece, učenika, a o pravima starijih i učitelja ne čuje se niti riječ. Djeca mogu ZLOSTAVALJATI roditelje i učitelje bez ikakvih posljedica. To oni znaju i zlorabe. Takve zakone stvaraju i odobravaju, a kasnije se čude što se to događa u ovome današnjem društvu. ...'
Ovaj isječak dobro se poklapa sa mnogim mojim pričama o postojanju očajnih ljudi i radi njihova 'rada', 'demokracije', 'zakona' i 'prava' - uništenih ljudskih 'usuda'!
Zaboravio je čovjek današnjice kako je Homo homini res sacra ili prevedeno na 'naški':
Čovjek je čovjeku sveta stvar!
Trebalo bi biti tako, ali u praksi življenja to nimalo ne vrijedi!
Trebate dokaz za to?
Pođite do moje Ribice, tamo negdje u mjestu Dramalj do grobnice ljudskih duša i upitajte je tko joj je dida, di je on sada i dali je radi nje tužan i dali možda plače?
Ne, nemojte! Ne gnjavite glupostima moju Ribicu i ne pitajte nikoga od 'djece koja mogu zlostavljati roditelje' (cit. P.N.J.) ništa o meni!
Ta će 'djeca' (ali ne i moja Ribica!) i još poneka očajna osoba na ovo pitanje dovijeka, bezuspješno, tražiti odgovor u, nazovimo to mjesto tako - 'kinematografu vječnog mraka'!
Odgovora tada neće biti radi čega se mogu nadati kako ću se na prelijepim livadama raja zauvijek moći družiti samo s mojom Ribicom!
Ružno mi izgleda ova jako vjerojatna slika vječnosti pa se pitam ima li ikakve 'moći' kod Boga moje izjavljeno opraštanje nekim ljudima, kojim ih želim htjeti imati u vječnom životu pored sebe i moje Ribice?
Možda?
No, dok u takvima ne zaživi Homo homini res sacra postoji realan strah od mogućeg gubitka njihovih života u vječnosti!
Prevelika je cijena 'u igri' koju će trebati platiti lopovi tuđih (Ljubavi, života, stvari, osobnosti, ...)!
Isplati li se to? Da, ali samo onima koji žive za sada!
Ja bi rađe 'sutra' i moju malenu Ribicu!
Mada je osjećao kako ova ponuda 'velikog' (psihijatra) u sebi krije novi pokušaj da ga nekako pokuša zadržati na odjelu, Pensa je, nakon što je pregledao 'prijamnu sobu' u kojoj su ležala dva, od pijanstva, polumrtva čovjeka, svjestan svoje iscrpljenosti - prihvatio ostati!
Bio je na samom kraju snaga i trebao je san!
- Može, ali samo do jutra! - odgovori mu ...
    
Ovo je dio iz mog, na ovom mjestu, zadnjeg objavljenog ulomka/crtice za moju 'ozbiljnu' knjigu na što ću danas nadodati malo 'novog' teksta.
Evo:
Od tog časa, sve je za Pensu poprimilo drugačiji tijek!
Nemir srca i duše, veliku napetost i gotovo prisilnu usredotočenost na tijek nemile noćne torture koju je morao odraditi kroz još jedan suvišan razgovor s psihijatrima, odjednom je zamijenio mir!
Pridonijela je tome, svojom osvježavajućom pojavom, mlađa medicinska sestra koja je od tog časa postala njegov vodič do sanitarija i onda do sobe u kojoj ga je čekao 'njegov' krevet!
Psihijatri i ogromni, kratko-ošišani medicinski brat pošli su niz hodnik kada je Pensa, ili bolje rečeno njegovo umorno tijelo i jako iscrpljen um, stigao do kreveta u kom je uspio nazrijeti kraj još jedne užasne noći. Iznenadni udarac prozorskog okna kog je prouzročio nadošli vjetar noćnog nevremena ni smireni glas sestre koja mu je ponudila neko umirujuće sredstvo, nije čuo.
- Pensa, trebate li kakav 'lijek' ili neko umirujuće sredstvo? Možda nešto za san ili Apaurin? - ponovi, ovaj put malo glasnije medicinska sestra, dok mu je polako prilazila.
- Ne, sestro! - kratko joj odgovori i doda - Ne trebam ništa! Ne pijem nikakve 'lijekove' za um, a za san mi ne treba ništa. Zaspati ću odmah. Dovoljno sam izmučen! Laka vam noć, sestro!.
- Dobro! Kako želite! Laka vam noć! - odgovori mu sestra i ode prema izlazu!
Pažljivo je pritvorila vrata povelike sobe u čiju je tamu prodiralo svijetlo sa ulice. Konačno, pomisli Pensa! Konačno sam i u kakvu-takvu miru. Do kada, upita se i odmah iza toga sjedne na rub tvrdog, željeznog kreveta. Bio je jako umoran i pomalo nesvjestan svega oko sebe. Prasak gromova, svijetlo munja i kišu koja je nošena jakim vjetrom udarala po prozorskim oknima uopće nije primjećivao. Dok je usporeno odvezivao vezice na svojim tenisicama nastojao je, što dalje od ostatka svoje svijesti, potisnuti misli i sjećanja na sve što je doživio u zadnjih tridesetak sati ...; jučer i ove noći.
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Odmahnuom je glavom, kao da je želio reći: 'ma što me briga' i onda se je zavalio na krevet! Trenerku u kojoj je došao nije bio skinuo. Mada je noć bila topla i sparna bilo mu je hladno. Pokrio se je krutom bijelom plahtom, sklupčao se na lijevom boku i onda je, čekajući prijeko potreban san počeo razmišljati o svom djetinjstvu, roditeljima i njihovim životima, njihovoj rastavi koja ga je dovela na sud kada je sucu morao reći s kime će poći! Naravno, odabrao je biti s majkom! 'Zar već tada?', nametnu mu se, samo koji časak prije nego je usnuo, pitanje u kom je vidio svoj prvi susret sa sudom i nekim čudnim i ozbiljnim ljudima što mu se je u životu previše puta pokušalo nametnuti kao pravda i pravo! 'Već tada?'. Zaspao je veoma brzo, no ... nije se naspavao.
Samo četiri sata kasnije probudio ga je glas sestre, za kog je u prvi čas pomislio kako je dio nekog sna.
- Pensa! Osam je sati. Spremite se i onda otiđite do kantine. Tamo vas čeka doručak nakon kojeg će do vas doći doktor. Znadete li di se nalazi kantina?
- Znam - jedva otvarajući usta bezvoljno joj odvrati i onda se pridigne.
Sjeo je na rub kreveta. Znao je dobro put do kantine u kojoj je doručkovao, ručavao i večeravao tijekom dugih trideset dana za boravka na psihijatriji, kamo je bio stigao prošle godine, samovoljno i radi svoje sulude ideje da će udovoljivši tako želji supruge i svoja dva sina očuvati obitelj. Idući dugim hodnikom do kantine prošao je pored vrata sobe u kojoj je jednom bio u društvu 'Parkinsa', 'Demencije', 'Uništene mamine maze' i 'Silnika'. Nasmijao se je, sjetivši se ovih nadimaka koje je pacijenatima iz njegove sobe dodijelio prema dijagnozama njihovih bolesti.
Nešto iz tih dana niti do danas nije uspio shvatiti; i danas mu je bilo nejasno na koji su se način toliko različite 'dijagnoze' našle unutar istog prostora?
Stigao je do kantine u kojoj je sve bilo isto kao i prije godinu dana. Desetak klimavih stolova prekrivenih plastičnim prekrivačima s pripadajućim stolicama i visoko postavljen televizijski prijamnik, bili su jedini inventar bolničke blagovaonice. U prostoriji je susreo par pacijenata čija su ga lica podsjetila na dane u kojima je bio sličan njima; uspavan i drogiran opasnim drogama za um. Nije osjećao glad. Tužna i bezizražajna lica jadnih ljudi i njihovi usporeni pokreti uništili su u njemu svaku želju da pojede bilo što više od bljutavo slatke bijele kave. Ispio je malo te smeđkaste tekućine s kojom je na silu prožvakao komadić kruha i onda je naglo ustao. Nije potrčao mada je to poželio učiniti. Morao je otići od ljudi u kojima je vidio očaj i patnju, ... koji su ga podsjetili na bol u duši i otrovani um koji ga je umalo odveo u smrt. Krenuo je niz hodnik na čijem se je kraju nalazila dežurna psihijatrijska ambulanta. Duboko je udahnuo i onda je odlučno, ali smireno otvorio svježe obojana, bijela i široka vrata.
- Dobro jutro - obrati se od prošle noći umornom licu dežurne psihijatrice, više reda radi nego radi nekakve želje da joj poželi nešto dobro. Jeli to bilo radi toga jer ga je njeno lice i opet podsjetilo na lice njegove supruge koja ga je svojim progonima dovela do psihijatrije nije mogao zaključiti; želio je što prije otići od nje.
- I? Mogu li poći kući? - upita je, za njega neobično tihim glasom.
- Kuda gospodine Pensa?
- Kući gospođo! Nisam li vam prije samo par sati rekao kako nemam nikakvu želju za ostati na vašem odjelu. Dajte mi moje papire. Završimo s ovim!
- Strpite se malo. Uskoro će doći doktor. Kolegij samo što nije završio. S njime ćete se dogovoriti!
- Nema nikakvog dogovora - odlučno odvrati Pensa. - Sve što sam mislio reći, rekao sam. Očekujem da mi predate moje papire i onda odlazim.
'Moja upornost očito je prevelik teret za krhki psihijatrijski um pseudo-liječnice', pomisli kada je vidio kako se psihijatrica podiže iz stolice i odlazi na odjel.
'Otišla je po pomoć', zaključi, sjedne u stolicu i udobno se namjesti!
Ostao je u ambulanti u društvu s ogromnim medicinskim bratom kojem je, malo prije nego ga je savladao drijemež posprdnim pogledom i grimasom u kojoj je on mogao nazrijeti gađenje, rekao što misli o njemu. Polusan su mu ispunile slike djetinjstva u kojima je vidio svoje prve dodire s loptom i nogometom kojeg je jako volio igrati. Na čas se je našao u društvu s Predragom i Miljenkom, prijateljima iz djetinjstva s kojima je zakoračio u tehničke vode ... do svojih prvih amaterskih radova, elektronike ... Bili su to lijepi dani njegove mladosti unatoč činjenici kako je u tom vremenu živio unutar zaista velike obiteljske zajednice koju su, osim njegove mame Vjere, bake Hilde i djeda Uga, sačinjavali mamina braća Slavko i Stipe i njegova obitelj; supruga Đurđa, sinovi Davor i Denis i kćerka Ana-Marija!
- Pensa! Stigao sam! Oprostite na čekanju, no kolegij sam morao odraditi. Evo, tu je moj nalaz. Možete ići kući, ali vam još jednom želim skrenuti pozornost kako bi radi vas osobno i vaše obitelji bilo bolje da ostanete deset, petnaest dana kod nas! Niste dobro, no ne nalazim u vama ništa što bi me uputilo na primjenu prisilne hospitalizacije. Dakle? Što ste odabrali? - prene ga iz drijemeža tanki glasić ogromnog psihijatra.
- Već sam vam to rekao! Idem kući!
- Dobro. Ovdje vam sve piše. Javite se vašoj liječnici kako bi vam izdala recepte za lijekove. To su moderni i dobri lijekovi. Pomoći će vam.
Podigavši pogled prema psihijatru koji je već bio krenuo prema izlazu iz dežurne ambulante Pensa ustane, priđe stolu i uzme spis te upita - Tko će me prebaciti kući? Doveli su me na silu radi čega očekujem da me neko sanitetsko ili bilo koje drugo, vaše, vozilo prebaci do Dramlja!
- To vam ne možemo učiniti g. Pensa. Kući bi vas trebali vratiti oni koji su vas do Rijeke doveli, no to je gotovo nemoguće dogovoriti. Morati ćete poći autobusom. Doviđenja!
- Doviđenja - odvrati Pensa, svjestan kako je sustav zdravstva očajno loš. - I vama doviđenja, gospođo i da znate da nisam ni u snu vjerovao kako ću na vašem odjelu, za kog sam mislio kako pomaže ljudima, naići na toliko nelogičnosti i jada - iskoristi riječi pozdrava kako bi još jednom, na dosta podao način, bocnuo svoju noćašnju 'simpatiju'.
Jaka jutarnja svijetlost vedrog i sparnog ljetnog dana na trenutak ga je zaslijepila. Bio je vani. U predvorju psihijatrije; ovaj put usmjeren i okrenut prema izlazu iz bolničkog okruženja. U džepu je imao sto kuna pa je prije dolaska na autobusni kolodvor svratio do slastičarne kako bi si kupio dva kolača i sok. Trebao je komadić 'civilne' hrane. Ne, nije bio gladan; želio je osjetiti bilo kakav dodir slobode. ... (nastavlja se)
Nego, pitao bi kršćane znadu li što sutra svetkujemo, čemu je posvećena sutrašnja nedjelja?
Božanskom Milosrđu, svetkovini novijeg datuma koju je 30. travnja 2000. godine uspostavio pok. papa I.P.II. Sutra svetkujemo - MILOSRĐE!
Božje je neupitno, no pitam se koliko će na misama biti ljudi koji su - NEMILOSRDNI? Puno!                                                      SADRŽAJ WEB-a
Takve sam susreo, s takvima sam živio, radi takvih sam propatio, sada patim i radi njih ću tužan umrijeti!
Milosrđe!?
Milosrđe nije dati nešto od viška! Milosrđe je dati - SEBE! Bilo bi predivno kada bi na pravi način iskoristili dan Božanskog milosrđa i kada bi na pravi način postali - milosrdni!                            Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 11. travnja 2010. - NEMILOSRDNI, danas je vaš dan!

I? Jesmo li makar malo Milosrdni?
Vjerujem kako je svaki čovjek na ovom Svijetu koji zna čitati, pisati i koristiti se Internetom, uvjeren kako je baš on takav; Milosrdan!
No, ima kod toga ipak jedno - ALI!
Ali, prema kojem to kriteriju određujemo jesmo li i koliko smo Milosrdni?
Bog ima neka druga pravila za to i o samom načinu na koji se biva Milosrdan po Božju; On je Milosrđe odredio Dekalogom, na kojeg je jedan oblik 'dogradnje', recimo to tako šturim hrvatskim (i svakim drugim) jezikom, učinio Isus koji je svojim odnosom prema Malenima i grješnicima rekao sve što je do njegove pojave ljudima moglo biti i ostati - nejasno ili nepoznato kada je u pitanju razumijevanje i življenje Milosrđa!
I? Recite onda, makar sebi u lice, onako iskreno, dok u ogledalu i kroz dušu i savjest vašu gledate u svoje zemaljsko lice:
jeste li Milosrdni?
Neću odgovarati na ovo pitanje u ničije ime, ali zato mogu reći kako sam ja milosrdan samo povremeno!
Uvijek kada mi to odgovara, ponekad kada Milosrđe od mene traži neko moje odricanje i nikad kada je u pitanju moj stav prema zlim ljudima i učinjenoj mi nepravdi!
A upravo je ovo zadnje, ne biti milosrdan prema mogućem neprijatelju, ogromna grješka kada je u pitanju iskazivanje Milosrđa!
Na ovoj, najzahtjevnijoj 'razini' iskazivanja Milosrđa prema progoniteljima, izdajnicima i lopovima nisam se iskazao!
Možda jednom, i stignem li, taj moj 'kiks' uspijem ispraviti, no za sada vrijedi ono što sam već rekao o 'mom' Milosrđu!
Nemilosrdan sam prema uništavateljima moje Ljubavi i to mi je veoma teško promijeniti!
Čini mi se kako to ne mogu učiniti bez pomoći, i to stvarno tako mislim, onih koji su mi nanijeli nepravdu!
Kako onda dalje? Ja ne znam!
Znadete li vi, čitatelju ovih redaka? Recite mi kako, ali samo ukoliko ste neki sličan 'milosrdni zadatak' uspjeli USPJEŠNO savladati!
U suprotnom, ne javljajte mi ništa!
Savjeta i to doista dobrih pun je Svijet, a ipak njime haraju zlo, nepravde, ratovi, progoni, pljačke, iskorištavanja, ...
Isprazne savjete ne trebam! Trebam, kao i svatko na ovom Svijetu neki, na osobnom iskustvu stečeni, dobar savjet.
Sam dan, nedjelja, bio je prohladan i vjetrovit.
Kada sam kretao prema Crikvenici, kamo sam bio prošetati, uočio sam na brdima iznad Novog i Senja, od snijega zabijeljele vrhove.
Nakon ugodne šetnje i kave 'kod braće', u Aqui, pošao sam s prijateljem J. do trgovačkog centra u Rijeci, do Kule (Tower - i opet engleština! Žalosno!) kamo je on bio kupiti neke sitnice za skori put do Češke!
Nahodali smo se po etažama trgovačkog centra i nagledali razne robe, no ja nisam ništa kupio!                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Naučio sam kako mogu živjeti bez da zavlačenjem ruke u džep 'zadovoljim oko' i zato sam jako sretan čovjek, zahvalan Bogu koji mi je pokazao kako je lijepo biti - Malen!
Nadam se da razumijete kako biti Malen ne znači biti - NITKO, ... biti čovjek bez stava, bez ideje i sl. Baš suprotno!
Stav o mnogim stvarima i životu odavno sam iskazao i od njega ne odustajem, a ideja imam i previše.
Jedni je problem življenja života prema 'receptu' Malenih u tome što nama Malenima nitko ne pridaje važnost i nekakav prostor u danas opakim politikantskim sredinama koje su 'prekrile' dobar dio prostora moje Domovine, no ... to me ne brine!
Takav odnos prema Malenima ukazuje na tragično udaljavanje 'svite' od sebe, realnog života i samoga Boga, što ne može promijeniti nikakva njihova glumljena 'vjera', gomila molitvi ili plač pred oltarom!
Puno sam puta naveo kako vjera bez razuma ne vrijedi i da buči kao prazan lonac, no ipak je 'vjernika' bez pameti svakim danom sve više!
Jednom, kada prljavi novac izrabljivačkog kapitalizma satjera Malene ovog Svijeta u okna napuštenih rudnika i u strogo kontrolirane 'rezervate moderne demokracije', tada će ovo što sam danas napisao biti puno jasnije mnogim ljudima.
Čovjek svašta čini i poduzima kako bi odglumio malenost i milosrđe!
Voza se magistralom i na taj si način ugrožava život, jer ima potrebu s nekog drugog oltara čuti uhu ugodnu riječ, dok mu je 'NJEGOVA' crkva, koja mu je tik 'pred nosom', daleka, što ukazuje na njegov bezuspješni pokušaj bijega od sebe i Boga!
U crkvu se ne ide radi susreta s ljudima i svećenicima, već na susret s Bogom, a to od svakog MISAONOG vjernika ne iziskuje ništa više od obične SVIJESTI o osobnoj SAVIJESTI!
Ovaj, za mnoge ljude, (pre)zahtjevan zadatak čovjekovu biću, umu i duši lakše je riješiti zaobilaženjem i uživljavanjem sebe u neki od likova iz ispričane i odslušane propovijedi, a to i nije nego i OPET - bijeg od Istine!
Čemu bježati, nepotrebno se vozati opasnim cestama, slušati propovijedi i onda ustrajati biti - nemilosrdan?
Milosrđe je negdje drugdje ... u 'usudu' nekog od ljudi kojima smo okrenuli leđa, otežali život, zaobišli ih radi osobnog 'komfora', ...
Tu sam! Čekam vas djeco, no sve dok budete željeli da vaš otac puže podno vaših 'visina' i 'visočanstava' Milosrđe će vam ostati nejasna Božja zapovijed, a Križ - tuđa muka, što već sutra može biti i vaša i zato moja, a onda i naša - propast duše i duha!
Tu sam! Željan moje Ribice koje sam se i danas prisjećao, baš svaki puta kada sam u nekoj trgovini ugledao neki odjevni predmet roza ili pink boje (za malene curice), neku simpatičnu malu cipelicu, ... kada sam u dućanima i na hodnicima Kule (trg. centra!) ugledao neku malu curicu staru 2-3 godine ...!                                                        SADRŽAJ WEB-a
Milosrđe! Na dohvat nam je ruke, no želimo li ga živjeti?
Jeste li milosrdni? Budite, jer vam već sutra tuđe Milosrđe može zatrebati!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 12. travnja 2010. - NEMILOSRDNI su! Zbogom Ribice!

Ribice, ostali smo sami!
Ja bez tebe, a ti bez tvog d.
Nemilosrdni ljudi nisu sposobni za nešto tako jednostavno i ljudsko kao što je nekome iskazati milosrđe!
Taj 'netko' sam ja, a 'nemilosrdni ljudi' su 'oni' - tvoji 'susjedi' i zato te, s velikom tugom u srcu moram ostaviti!
Znam da su tvoji 'susjedi' upravo ovakvo što i očekivali od mene, ... da bude rečeno javno i da onda imaju sa čime 'mahati', no to im ništa ne vrijedi, a i jako je opasno s tuđom mukom mahati Bogu 'pod nosom'!
Moram se povući iz ovog što sada činim i prestati pisati o nekim, tebi bliskim ljudima i stvarima koje će, kad-tad, postati njihova velika tuga.
Ostavljam i njih, '... ali ne kao i prije! Ovaj put zauvijek...!'
Gubiti ovo kratko vrijeme života, u kom sam za očiti jad potrošio skoro sav moj 'zemaljski ulog' kog su mi dio - 'pravednici' - OTELI, a koji kao takav - UKRADEN, ni njima neće donijeti ništa više od patnje - nema više nikakva smisla!
Ne prorokujem moja Ribice! Ne! To ja ne mogu, jer ja sam ipak - malen!
Kada bi takvo što mogao, poželio bi te dovesti k sebi i onda ti ispričati neku lijepu priču o životu tvojih bližnjih!
Ali to ne mogu! (Sve su naše lijepe priče - uništili!)
Nisam niti opaka 'proročica' koja misli da to može i koja kroz 'rupu u nebu' živi 'vjeru' koja vam svima užasno prijeti!
No, ti se ne boj!
Moja je patnja dovoljno velika brana zlu koje od kada si ugledala svjetlo dana nastoji, s tvog DESNOG ramena, otjerati dobrog Anđelića!
Ali neće, ... jer ne može. Bog te čuva, upravo proporcionalno mojoj muci koja je neopisivo velika i koja je baš radi toga tvoja sigurna zaštita.
Drugima ne mogu pomoći, a čini mi se kako to više niti nemam potrebu niti želju činiti!
Zazivati i najglasnijim zvukom gluhe osobe nije dobar 'posao'; u mrklu mraku osvjetljavati put slijepom, postoji li u tome nekakav smisao?
Moram se prestati igrati Joba (Jobov posao!)
Gluhi ne čuju, slijepi ne vide, ali samo budale misle kako će ih iz njihova vlastitog jada izbaviti patnja i nesreća drugih ljudi!
Treba li to dokazivati?
Nadam se da ću moći ustrajati u ovoj nakani i da ću jednako tako moći poslušati 'naputak' moje čiste savjesti, koja je čista 'ka u malog diteta'!
Na taj ću način KONAČNO postići da ovo što danas pišem bude moj zadnji zapis u kom ću spomenuti, na direktni ili indirektni način, nekog iz tvoje okoline i tebe, moja Ribice!
Naravno, tako neću moći (u)činiti kada budem pisao poglavlja moje druge knjige, jer pišem roman o MOM životu u kojem su i 'oni'!
S pjesmama će biti puno lakše! Više neću pjevati o sebi niti o tebi!
Magic (Čarobno), Moja tiha Ljubav, Blues za moju malu Ribicu, ... više neće biti teme mojih skladbi!
Oprosti mi radi toga, moja Ribice!
Oprosti mi što te u današnjem zapisu spominjem po zadnji put!
Radi strašnog egoizma, kojem su tvoji 'susjedi' podredili čovjeka, nisu mi željeli dati nikakvu priliku da kao čovjek stignem do njihovih srca, radi čega sam zauvijek izgubio sve, i čak i tebe!
Podsjeti ih na ovo, kada jednom, na putu 'do Emausa' po kojem su me 'razvlačili' susretnu sebe i kada im moja patnja postane njihova - tuga.
Prokletstvo progona i otimačine polako me slama i kako uskoro taj teret više neću moći nositi morati će ga prihvatiti i ponijeti netko drugi!
Tko? Zar je to uopće nekome važno?
Zar su se ti nemilosrdni ljudi promijenili? Jesu li postali milosrdni, radi čega bi im trebao pokušati prići i možda u nečemu pomoći?
Nisu li, progonom čovjeka i otimajući mu njegovo sami posijali - zlo?
I na koncu, smije li se itko takav nadati kako će mu posijano prokletstvo donijeti žetvu nečeg - dobrog?
Ribice, ti si MOJA (oni dobro znaju zašto je tome tako!) i zato možeš biti sigurna u tvoje sutra!
A 'njima', OSTALIMA, nemam više što reći!
Sve sam rekao i puno govorio, napisao i ispjevao ..., ali uzalud!
Nemilosrdno 'sebično milosrđe' želi me samo kao LUDOG, jadnog, nesposobnog, podčinjenog, ... ovisnog i POSLUŠNOG (ne)čovjeka!
Zato im ostavljam da u rečenici proročice Pitije iz Delfija: ići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti - sami postave zareze gdje god im je volja, mada bi im i na dobro odabrano i podešeno proroštvo (ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti) rekao, kako je bolje od toga, da konačno postupe prema, u onom vremenu, napisanom na hramu u Delfima: Spoznaj samog sebe!
Zbogom moja Ribice!
Nemilosrdni su!                                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

                                                       SADRŽAJ WEB-a
... U džepu je imao sto kuna pa je prije dolaska na autobusni kolodvor mogao svratiti do slastičarne kako bi si kupio dva kolača i sok. Trebao je komadić 'civilne' hrane. Ne, nije bio gladan; želio je osjetiti bilo kakav dodir slobode. ...
(NASTAVAK)
Tko zna što li je tada mislio idući pored tržnice i studenske menze u kojoj je bio samo jednom u životu? Bilo je to davno. Otišao je tada na večeru s prijateljem, studentom, kojeg je upoznao u Splitu dok je i sam pokušavao studirati. Rade, inače podrijetlom Crnogorac, s kojim se je družio kroz nekoliko slijedećih godina, došao je u Rijeku na studij medicine. Zgodan, mlad i uporan 'lovac' na žene kakav je bio Rade u svemu je bio različit od Pense koji sigurno još uvijek pamti kako ga je Rade jednog ljeta zamolio da mu pomogne riješiti njegovu zamršenu 'ljubavnu' situaciju. Izmišljena priča o iznenadnom putu Rade u inozemstvo trebala je biti dovoljno uvjerljiv razlog jednoj od njegovih djevojaka, Brigiti, inače Njemici, radi kojeg je ona trebala prihvatiti poći s Pensom do mjesta Bobovišća na otoku Braču u kojem je trebala provesti svojih preostalih sedam dana ljetovanja u Hrvatskoj. Ne sumnjajući u nešto loše i Radinu mućku, Brigita je prihvatila otići u staru kuću njegovih roditelja i tamo potrošiti ostatak svog ljetovanja! Dok su ona i Pensa, još iste noći, njegovim žutim gliserom plovili Splitskim kanalom, Rade je, danas ravnatelj jedne srednje škole u Rijeci, otišao do Splitskog aerodroma kako bi dočekao, njemu miliju i iznenadno pristiglu djevojku iz Nizozemske. Mada u to vrijeme nije bilo mobitela, dobro isplaniran pothvat mladih studenata nije naškodio reputaciji 'bilog galeba' Rade, koji je već slijedećeg ljeta ponovo, ovaj put bolje isplaniravši vrijeme boravka, ugostio obije svoje inozemne prijateljice.
Kada je stigao do crkve Gospe Lurdske, kapucinske crkve, koja se nalazi nasuprot autobusnog kolodvora, Pensa je na kratko ušao u njene tamne podrumske prostore u kojima je postavljena mala replika Lurdskog svetišta. Upaljene svijeće, klupa za klečanje i oltar Gospe potakli su ga na kratku molitvu. Poželio je u toj molitvi izmoliti mir za sebe i sve ljude koji su ga u zadnja dva dana progonili. Pogled u Gospu koju je već više puta doživio 'vidjeti' i koju je opisivao kao ženu u bijelom nije mu pružio željeni mir.
Što može učiniti molitva? Zar je za sve loše u njegovu životu kriv Bog?
Mučila su ga ta pitanja puna sumnje u njegovu vjeru u Boga.
'Ne, sam sam kriv', pomisli i tada od svoje žene u bijelom zamoli oprost! 'Kriv sam! Možda sam zaista prolupao? Pomogni mi Bože', zavapi mislima, prekriži se, dobaci osmijeh Gospi i krene na ulicu. Dočekala ga je vreva koja je, preko ceste, dopirala s autobusnog kolodvora na kom je bilo puno ljudi. Posvuda je mogao uočiti žurbu, kovčege i torbe. Otišao je do šaltera kako bi kupio autobusnu kartu i raspitao se kada ide slijedeći autobus prema ... 'Kuda?' pomisli i onda odluči, umjesto u Dramalj poći do Crikvenice. Nije morao dugo čekati. Nakon samo desetak minuta na peron broj 5 stigao je Autotransov autobus. Držeći u rukama vrećicu u kojoj je imao još samo bočicu soka, sjeo je do prozora i onda lagano navukao platneni zastor kako bi se na taj način zaklonio od sunca koje je između prljavih krovova kuća pronašlo put do kolodvora. Nije vodio računa o vremenu.
Imao ga je dovoljno.
- Je li slobodno? - upita ga starija žena i onda, ne sačekavši njegov odgovor, sjedne do njega.
Kimnuo je glavom makar je znao kako to ničem ne služi.
- Slobodno je - odgovori reda radi i onda, ispruživši noge, zauzme položaj umorna čovjeka. Bio je umoran. Želio je još malo odrijemati. 'Sada i ona', nevoljko pomisli i duboko uzdahne. Zašto baš pored njega? Suzdržavao je svoje misli i trudio se je ostati miran. Okrenuo je glavu prema prozoru i pogledao vani. Nije mu se učinilo. Autobus je krenuo. Točno prema rasporedu. Zurio je. Pećine, osnovna škola, rastava roditelja, život u zajednici, premještaj u drugu školu, ljeta na Gradskom kupalištu, djeca iz susjedstva, ... Helena, Lili, Miljenko, Velimir, Čedo, Goran, Duška, ... i onda, nakon završenog osmog razreda i ljeta u Splitu I. riječka gimnazija. Nije želio ići u tu školu. Pamti kako je prije polaska na ljetovanje u Split rekao svom tati da ga upiše u elektrotehničku školu, a ipak ... završio je u gimnaziji. Zašto mu je to učinio? Nikada to nije saznao. Danas misli kako je to bila želja njegovog oca; želio je da mu sin završi 'bolju' školu! Te se je godine preselio na Krimeju, u novi stan kog je njemu i njegovoj majci kupio njegov otac. Doselio se je u neposrednu blizinu nogometnog stadiona na kom je uskoro počeo igrati 'veliki' nogomet. Bilo mu je lijepo. Puno ljepše nego danas. Sa sjetom u očima gledao je prema moru, njegovoj velikoj ljubavi. S druge strane vidio je otok Krk. Sjetio se je kako je nekad, ne tako davno, znao sa svojim sinovima i suprugom otići do Klimna i Šila na kupanje i u ribolov...     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 13. travnja 2010. - Kreativna osobnost, dar Boga!

Nevjerojatnim se može činiti da se čovjek i kada je tužan može osjećati dobro.
Obično dobro i tuga ne idu zajedno, no očito je da i kod toga postoji izuzetak.
Eto, jučer sam, kroz večer, napisao za mene najtužniji zapis mog uma ili, ako baš hoćete, srca, ali me tada tuga nije uspjela oneraspoložiti.
Usporedio bi moj jučerašnji 'rad' na pisanju tog zapisa s pospremanjem u kući ili s uređivanjem okućnice, koji su kao posao nekad i teški i dosadni, zamorni, ali koji nam, nakon što ih dovršimo donesu zadovoljstvo.
Zadovoljan sam.
Pospremio sam zadnje ostatke jako neugodne 'prljavštine' i tako si uljepšao 'sutra'.
Ova 'šminka' nije samo privremeni make-up mog srca, kojeg bi zato trebao svakodnevno obnavljati.
Nikako!
Jučer uloženi trud u raščišćavanje neuredno posloženih emocija odmah mi je vratio mir pa bi poučen tom spoznajom rado preporučio mnogima, koji se nalaze pred sličnim i teškim odlukama, da ne popuste silini opterećujućih emocija koje i nisu ništa drugo nego UPOZORAVAJUĆI oblik stanja našeg uma.
Kada nešto ne ide kako treba i kada svaki smisao budućeg uništava sjećanje na lošu prošlost najbolje je svemu reći: zbogom!
Bolan je to rez za krhki, čovjekov um, no sigurno je kako se na taj način možemo odmaknuti od nekog budućeg zla!
Već sama prošla noć puna mirnog sna u kom sam odsanjao nekoliko snova mogla bi biti potvrda svega što sada govorim.
Danas sam po prvi put od kada idem u Breze, za razliku od svih dosadašnjih odlazaka, bio neopterećen 'obveznom molitvom' za ..., jer mi je jučer postalo jasno kako je svaka čovjekova dobra želja, koja ne bude tako shvaćena, najobičniji bumerang i onda opasnost njenom 'autoru'.
Stigavši jutros u Breze, na neki način 'ponovno rođen,' mogao sam, valjda po prvi put u zadnjih godinu dana, osjetiti silinu pozitivnog učinka šale, humora i smijeha 'mojih' radnika, makar sam i do sada nailazio na te vedre i nasmijane ljude!
Danas sam to uspio doživjeti i zato sam bio - radostan!
Dodao bi ovome kako sam, malo nakon što sam na Internetu postavio jučerašnji zapis, učinio jednu lijepu skladbu.
Ne samo da sam je doživio kao nešto lijepo, što bi moglo biti rezultat 'pročišćenja' moje EQ (emocionalna inteligencija), već sam se radeći na njoj dosjetio i jednog novog pristupa u radu s glazbom i skladanjem, što mi je podario nenadani mir koji me je obuzeo nakon što sam se JAVNO odrekao pisanja o 'njima'!
Gotovo cijeli dan živio sam neki, meni nejasan, ali veoma ugodan i čini mi se - iscjeljujući: optimizam.
Upravo sam radi toga lako poriješavao sve zadatke koje sam trebao učiniti i onda sam, bez imalo ljutnje ili opiranja prihvatio pomoći prijatelju kog sam, mada mi to za danas nije najavio, odvezao do Lovrana kako bi on preuzeo svoj auto sa servisa.
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Baš mi je taj dio moje osobnosti, nekada opterećen sebičnošću, kod ovakvih situacija pričinjavao velike nevolje, jer je u meni svaki iznenadni poziv za neki posao ili pomoć izazivao strašan otpor!
Jesam li se konačno riješio tog - lošeg - dijela osobnosti?
Vjerujem da jesam, jer sam i danas uvidio kako mi više nije nimalo teško, bilo kome, pokloniti moje vrijeme i sve što je u mojoj vlasti i moći.
Uostalom, o promijeni (valjda na bolje?) moje osobe puno može reći i činjenica kako ovog proljeća još nisam bio pobirati šparoge mada mi je to bio, gotovo obvezujući, dio mog dosadašnjeg života!
Sada znam kako sam mnoge slične 'obveze' činio samo kako bi na taj način pokušao pobjeći od sebe!
To na takvoj, prisilnoj razini svijesti, nikako ne može biti dobro po čovjeka pa sam baš danas donio još jednu važnu odluku:
odlučio sam moje srčane tegobe i bolest 'liječiti' alternativnim pristupom tom problemu za što mi moja razmišljanja nude poslužiti se onim što nam je, od samog postanka Svijeta kao okruženje u kom živimo, ponudio i dao na korištenje - Bog!
Nije li popiti pola litre vina na dan lijek? Jest!
No, dvije litre istog pića (od)vode nas ubrzanoj smrti!
Tako je sa svime što nam je na dohvat ruke i zato mi se čini kako je na svakom od nas da pokušamo ispravno dohvatiti ponuđene - darove!
Kada je u pitanju čovjekov um treba znati, i to posebno danas kada svijetom haraju razni oblici umnih nelagoda (depresivnost, strahovi, ovisnosti, ...), kako je gubitak nekog cilja ili samo obično odustajanje od onog (pozitivnog) što živi u nama (creatio) siguran put do velikih nevolja!
Ne odustajem ... mogao bi biti moj novi 'moto' kom treba dodati ono što je svakom čovjeku važno - (od) SEBE!
Samo je ovakvim pristupom vlastitom biću moguće biti i postati koristan drugim ljudima.
Ne odustajte od sebe, ... nikada i ni pod koju cijenu ... pa makar se radilo i o 'golom' životu!
Pretežak život, u kom lijepo biva brzo zaboravljeno, 'generator' je želje čovjeka da se preda, prividno lakšem, ali u konačnici pogubnom življenju!
Ne nasjedajte olako mislima koje vam nude poći 'lakšim' putem!
Na tom, 'lakšem' putu nema ničeg što bi bilo od Boga!
Ni bogatstvo, ni moć, niti društveni status, ... ili pak osobni mir koji su postignuti na 'lak način' ili kroz patnju i tegobe naše braće, ne mogu biti - sreća! To jednostavno nije moguće!
Potrebno je stoga da svatko od nas živi svoju kreativnu osobnost, Njegove darove, jer samo tako sve što činimo može biti i postati - dobro!
Kraće: ne opirite se shvatiti, vidjeti, prihvatiti i pomoći riješiti potrebu nekog drugog čovjeka!
Baš u tome nalazi se vrhunski SMISAO našeg bivstvovanja čime možemo, bez velikog truda i priče, svjedočiti sam Bitak koji je ... Bog!
Osloniti se na svoju kreativnu osobnost, koja je jedino jamstvo dobru, znači živjeti Boga, ... i na taj način moći izbjeći zamku 'stisnutog' uma (depresije, nezadovoljstva, strahovi, nelagode, ...)!       SADRŽAJ WEB-a
To nas ništa neće koštati, a puno će nam dati; ... prije svega mir u srcu i duši za što ne postoji nikakva alternativa!
Milosrđe nam je na dohvatu ruke! Živimo Ga!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 14. travnja 2010. - Dawkinsov MEM i crikvenička apokalipsa!

Richard Dawkins:

Bog Staroga zavjeta je nedvojbeno najantipatičniji fiktivni lik svih vremena: ljubomoran i ponosan na to; sitničav, nepravedan, zlopamtilo, frik kontrole nad ljudima; osvetoljubiv, krvoločan etnički čistač; ženomrzac, homofob, rasist, čedomorac, genocidan, sinoubojica, pošiljatelj pošasti, megaloman, sadomazohist, naprasiti zlobni nasilnik.
Ne brinite za mene! Još nisam, na ovako ružan način, prolupao!
Nisam se odrekao vjere u našeg Stvoritelja!
To nikada niti neću!
Navedeni citat čovjeka koji nesumnjivo posjeduje visoku razinu misaonih procesa nije me 'fascinirao' ničim što bi bilo bitno drugačije od činjenice da odavno znam kako postoje svakojaki ljudi!
Nadam se da ovo ne smatrate kao moju uvrjedu (mada to tako zvuči) izrečenu na račun člana kraljevskog društva?
Uvrjeda je navedeni Dawkinsov citat koji je, mada ga je izrekao silan um, koji koristi uobičajene metode obmane kao što su - parcijalnost, izdvojenost podataka i površna i sebična analiza koja je formirana prema opredjeljenju njenog autora - ništa!
Nisam upoznat s detaljima Dawkinsova života i mada je tome tako ipak ću reći kako sam jako siguran kako taj čovjek nikada u svom životu nije doživio ISTINSKI susret s ljudskom patnjom i kako se je kroz cijeli dosadašnji život 'kretao' linijom uspjeha, lišen kod toga većih zdravstvenih problema ili nekih sličnih nevolja!
Samo takav život može biti ovako OPAKO usmjeren protiv tuđe svetinje!
No, ... priliku za 'popravni', uostalom kao i svaki drugi čovjek, ima i Dowkins!
Ta 'prilika' traje do same smrti čovjeka pa se zato mogu nadati kako će Richard jednom postati - TEIST!
Priče o genomu koji koristi život, svakog oblika, kako bi opstao ('biološke su jedinke puki nositelji, ljušture gena, replikatora informacije'?) idiotske su naravi i jednako nedokazive, naravno na razini materijalnog, kao i postojanje Boga!
Nevjerojatno mi je čuti i pročitati kako čovjek koji dobro poznaje razne teorije nastajanja, razvitka i postojanja života nije u stanju shvatiti kako je prije svega i svih (oblika žive i nežive materije) postojao - prapočetak koji je naš - početak!
Čudi me da čovjek koji se je sigurno više puta zapitao 'što je bilo prije nego je ...', ne može shvatiti kako je nemogućnost razumijevanja tog 'obrnutog silogizma', te spoznaje, jasna potvrda postojanja 'Nečeg' što je kreator svega!
Ili? Nije tako?
Tako je mada je to nedokazivo materijalističkim pristupom kreacionizmu kojem je Dawkins najveći kritičar, ali koji ne nudi ništa 'mjerljivog'!
Njegovi NOVOSTVORENI pojmovi, ničim, osim pričom 'dokazani' bliži su 'mojoj omiljenoj' temi - 'struci', koja dio umnih poremećaja definira IZMIŠLJANJEM novih riječi i pojmova 'pacijenta', koji često nemaju nikakva značenja i koji kao takovi ostaju slobodni za bilo kakvo definiranje!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Simpatizeri ULTRA-DARVINISTE, Dawkinsa, koriste se kod 'dokazivanja' valjanosti njegovih teorija, nizom NOVIH, isključivo teoretskih, 'pojmova' svog 'idola' mada je svakom na ovom Svijetu, koji opipljivim i materijalnim pokušava shvatiti evolucijski kôd i sam život, jasno kako je Dawkinsov MEM - NIŠTA!
('memetika još nije dobila svoju kodifikaciju i točniju definiciju fenomena koje bi trebala objasniti. Osim toga, ne znamo točno ni kako se memi repliciraju i šire - možda upravo to čini memetiku tako zanimljivom.')
Jeste li uopće mogli zaključiti o čemu piše ovaj navod unutar zagrada?
Ne trudite se! Slova koja pišu o NIČEMU u što spada i Dawkinsov MEM, mada su vidljiva i kao znakovi čitljiva ne kazuju ništa, jer nemaju poveznicu s nečim što je našem umu - JASNO i prihvatljivo!
Usudim se reći kako 'novostvoreni Dawkins', plasirajući svoje 'pojmove' kao što su: 'sebični gen', 'biomorf', 'mem' i 'virus uma' nastoji za sebe osigurati mjesto (navodim, za ovu potrebu izmišljen, MOJ novostvoreni pojam!) ATEISTIČKOG BOGA, što je - NIŠTA!
I onda, poslužim li se hipotetičkim silogizmom slijedi:
Ako je Dawkins ateist; ako za ateistu ne postoji Bog; ne postoji niti ateistički Bog; znači kako je Dawkins - ništa (nestvaran)!
E, moj dragi Richarde, zamislite samo koliko je glupo zauvijek nestati kao hrana crvima pa ćete možda razumjeti da um ne može istrunuti i da dušu nije moguće pojesti, što bi vam trebalo biti dovoljno da shvatite kako postoji, nama nejasan, ali IZVJESTAN - PRAPOČETAK vas i mene!
Ili je sve nekakva Dawkinsovska svijest koja je odabrala ljude da kroz njih percipira samu sebe?
Serem ljudi, ali to činim samo zato kako bi vam skrenuo pažnju na svakodnevno sve veće zaoštravanje odnosa pseudo-naučnog svijeta i religija koje su (one najveće: kršćanstvo, islam, ...) ostale JEDINA prepreka KRVAVOM novcu koji već sada ubija zdravog, mladog i siromašnog Meksikanca čiji se organi 'ugrađuju' u prebogata, na smrt bolesna ili jako stara tijela - MILIJARDERA!
Dowkinse, ovo ne mogu dokazati mada i vi i ja znamo da to - POSTOJI!
Vjerujete li u to?
Toliko od mene o uvrijedi člana britanskog kraljevskog društva - Dawkinsa isporučenoj (mono)TEISTIMA!
TURIZAM? - POVEĆAJTE!APOKALIPSA - POVEĆAJTE!A ovo ovdje je, ... s lijeva i desna ...?
Crikvenička turistička apokalipsa!
Objekt obiju sličica je djelo čovjekove gladi za novcem, oblik 'spomenika' ljudskoj gluposti! Ovaj jad, za kog već dugo vremena ni grad Crikvenica niti nadležno ministarstvo u RH nemaju rješenje, nalazi se samo pedesetak metara od mora i glavne (žicom ograđene?) crikveničke plaže!
Žalost ovog jada neka bude moj prilog potvrdi o postojanju Dawkinsovih MEMA - NIČEG pametnog, što naliči oblicima i eksponatima s nekakve izložbe BIOMORFNE umjetnosti!                                      SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 15. travnja 2010. - Porobljavanje Hrvatske!

Tema za današnji zapis imam i previše! Razlog tomu je u činjenici kako neke od njih imam od jučer!
Naime, jučer sam se zaista poželio 'uhvatiti u koštac' s 'neprijateljem' 2/3 čovječanstva koji svoj izuzetno nadaren um koristi kako bi negiranjem Boga vrijeđao vjernike!
Koliko je takav um sam sebi prepreka na putu do vječnosti najbolje može potvrditi podatak kako se je ATEIST potrudio ispričati kako je BOG (Theo) ovakav ili onakav, što iz njegova kuta gledano nema NIKAKVA smisla!
Ta za Dowkinsa ne postoji Bog, radi čega je vrijeđanjem Božje naravi poništio samog - sebe!
Mislim da ste shvatili koliko je takva, 'visoka umnost', prepreka samoj sebi i vjerojatno slabo svjesna - sebe!
Ako nekog nema i ne postoji čemu ga vrijeđati?
Na to pitanje svaka Dowkinsova 'teorija', puna nedokazivih izmišljotina, jednostavno nema što reći, a ja bi dodao da niti NEMA PRAVO bilo što govoriti!
Ako za nekog, nečeg ili nekog nema, onda je on ili slijep ili siguran u to!
Ako je pak siguran u to, onda mu je nedozvoljeno reći bilo što o tome, ... jer toga za njega - nema!
Nema ni Richarda, ma koliko se trudio biti 'agnostičko božanstvo'!
Takvo što ili netko - ne može postojati, jer je samo po sebi ništavilo zamišljene 'NEGACIJE' u kome kao takovo ne može ni samo biti, postojati!
Postoji li Dawkins?
Ovo sam zaboravio jučer napisati, jednako kao što nisam (radi obima napisanog) ništa napisao o višesatnom druženju s mojim prijateljem P.N.J., o jednom (dvostrukom) rođendanskom ručku, ugodnom, pomalo 'filozofskom' razgovoru i šetnji i kavi s J.
No, danas je to sasvim jasna prošlost pa mi se čini nepotrebnim ispisivati detalje jučerašnjih 'događanja'!
Bitnim mi se čini, na ovom mjestu, zahvaliti dobrim ljudima na odličnom ručku i kolačima i još im jednom poželjeti sve najbolje za njihove - rođendane!
Jesam li sada nabrojao sve od jučer? Nisam!
Zaboravih reći kako sam jučer sredio tkz. dopunsko zdravstveno osiguranje pa sada mogu poći dogovoriti, vjerojatno zadnji i najdetaljniji, pregled srca koji će biti moja - Istina!
No, ne namjeravam žuriti!
Ionako odbijam, već sada, bilo kakve zahvate na mom srcu!
Želim ostati u jednom komadu i, ako to bude ikako moguće, sa svim komadićima moga tijela!
Predugo traje moja 'putešestvija po kardiolozima' koja i nadalje ostaje poprilična nepoznanica, čak iskusnim liječnicima, a da bi se mogao složiti s nekim zahvatima na mom srcu rezultat čega mnogima nije - jasan!
Malo tko od njih može prihvatiti kako sam još uvijek cio i relativno 'funkcionalan'!
Kako bilo, jučer sam si osigurao ne plaćati jedan skupi pregled!
(Hvala ti RH!)
Danas sam pak, prema već uobičajenom rasporedu, pošao do Rijeke.
Otišao sam kupiti ribu za moje Brezane i malo voća i povrća za sebe, jer je činjenica kako je riječka tržnica puno 'bogatija' i jeftinija od trgovina i tržnica u Novom i Crikvenici.
Kako sam se zarekao da više NIKADA neću ulaziti u garaZe firme APCOA, danas sam se odlučio za jednu malo skuplju varijantu parkiranja pa sam zato bio na parkiralištu na novoj putničkoj obali u Rijeci.
Razlika između 8 ili 10 kuna između cijena tih parkirališta ništa mi ne znači, jer mi je oduvijek u životu bilo važnije ostati 'vjeran' TOČNOJ i JEDINOJ matematici koja kazuje kako su 2+2 četiri!
No, danas sam se još jednom i to jako razočarao, ali ovaj put ne radi brojeva već radi jednog drugog razloga!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Poduzeće koje upravlja parkirnim mjestima na riječkom mulu ('putniCki terminal') i opet nije HRVATSKO! (Pogledajte! Vidite li neko 'č', 'ž', 'š', 'đ', ... bilo koji naš, hrvatski, slovni znak?)
   SRAMOTA!
Uzalud tom poduzeću d.o.o. ili bilo što drugo, kada mu je ime - TUĐICA sastavljena od svije STRANE riječi!
Tragična je ova država koja uništava moju Domovinu, no nemoćan sam!
Kapital je jedini 'bog' kom se klanjaju politički KLIMOGLAVCI, nesposobne kukavice koje se boje ZAŠTITI hrvatski jezik, čovjeka, kulturu ... što im jasno određuje USTAV RH!
Farsa ovog vremena na svakom koraku pokazuje svoje nasilje!
Mogu naslutiti što znači 'DULCIS VITA', ali ću ovo pisanje ipak na trenutak prekinuti kako bi na internetu potražio točno značenje ovog naziva poduzeća koje je REGISTRIRANO u Hrvatskoj! Časak, molim!
Moja dvojka iz latinskog u I. riječkoj gimnaziji vrijedi!
Pogodio sam (ili ipak znam?) SLATKI ŽIVOT prijevod je naziva poduzeća koje se ne libi za dan i sat koristiti - talijanštinu!
Dakle, danas sam, u vremenu 'ORA', u četvrtak kog 'oni' zovu 'GIO.' (giovedi?) bio parkiran na parkiralištu kojim upravlja DULCIS VITA, strano tijelo u mojoj Domovini, ali 'UDOMAĆENI poslovnjak' u RH!
Žali Bože uzaludno (?) poginulih ljudi za slobodu ove zemlje!
Sloboda u mojoj Domovini više ne postoji!
Kada je RH u pitanju sloboda je postala deklarativna i nestvarna imenica pa se i nakon današnjeg parkiranja pitam:
hoću li slijedeći put kada stignem u Rijeku moći pronaći neko HRVATSKO parkiralište?
Nisam siguran da takvo što uopće više postoji!
Žali Bože ..., MENE i svakog Hrvata, čak i onog koji je svoju dušu prodao 'inozemnim škudama', jer smo SVI mi zajedno KRIVI za loše 'sutra' naše djece!
Europa ...? Odavno nas je POGAZILA i porazila, ovaj put - novcem!
Ostalo im je da nam unište i otmu: more, poneku cestu, ravnice i otoke, nakon čega će nam ostati - briga o socijali, zdravstvu i mirovinama za što nećemo imati dovoljno novaca ...!
Gdje god da pogledam vidim kako nam slamaju srca!
No, tada se tješim vjerom i, recimo, psalmom 34 koji kazuje kako je osoba slomljena srca zapravo - privilegirana:
'Bog je blizu onima koji su slomljena srca...' što treba pravilno protumačiti, jer srce može biti slomljeno zato što je pretrpjelo nepravdu ili pak poniženo zato što ga je netko nepravedno osudio ili zloupotrijebio njegove osjećaje.                                                            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 16. travnja 2010. - Uspješno liječenje ubojica i nasilnika u RH!

Marendali smo (ja sam ručao!)!
Odlična juha i UVIJEK dobra riba s lešo krumpirom i zelenom salatom dobar je ručak.
Danas mi je, dok smo marendali, I. (jedan od 'mojih' Ivana) rekao: 'Tome, navikao si nas da petkom jedemo ribu!'.
Jesam i neka sam. Riba je odlična i zdrava prehrana.
'Tako ste si dali posla, Tome' dodala je tada Snj. pa sam im morao nešto odgovoriti.
A odgovorio sam im kako to nije nikakav posao koji bi mi mogao biti nekakav problem.
Već  dugo je četvrtak dan u tjednu u kom odlazim po ribu i kada činim to malo poslića meni po guštu i njima (radnicima u pilani) i sebi na korist.
Jučerašnja šetnja riječkom tržnicom i obalom bila mi je i više od odmora.
Uživao sam u spoznaji da ću s malo truda učiniti nešto dobro za ljude koji su mi neobično puno pomogli u vremenu kada je svako moje ufanje bilo, gotovo, iluzorno!
Ne samo da su mi tada pomogli nego mi ti dobri ljudi i danas u bitnome olakšavaju život!
Kada su neki drugi ljudi, čak najbliži, zazirali od mene ti su se ljudi svojim imenima i prezimenima BORILI za moju slobodu kod čega nisu štedjeli ni novac niti sebe!
Sreća je da na ovom Svijetu punom podvala i sebičnjaka postoje takvi ljudi!
Nešto prije polaska kući ukrcao sam malo pilanskih otpadaka.
Dok sam ih ukrcavao ponovno sam 'bio u društvu' s mojom pok. bakom Hildom!
Njeno sakupljanje piljevine i drvenih otpadaka u jednoj stolarskoj radnji u susjedstvu  kuće u kojoj smo nekada živjeli, kamo sam s njom kao dječačić rado odlazio, postalo je moje lijepo sjećanje na te daleke dane i na tu DIVNU ženu!
Nema više takvih žena!
Promijenilo ih je vrijeme u kom je iskanje i inzistiranje na nikad izgubljenoj jednakosti poništilo najljepše u ženama, ono što su one bile:
majčinstvo i cjelodnevnu brigu o djeci i suprugu kao i ljepotu mirnog doma u kom su se u starijim danima posvećivale, zajedno s muževima svojim unucima!
Danas žene 'đogiraju', postaju menadžeri, poslovne žene, voze džipove i 'role', ..., a nekada su bile majke, supruge, bake, njegovateljice, ...
Svemu je krivo 'novo' - bezbožno, vrijeme koje je natjeralo ženu da zaboravi što je!
No, tako ja mislim, možda za mnoge stari nazadni bedak kojem će do kraja života ostati nejasno kako su siromašne obitelji prošlih vremena mogle opstojati, odgajati djecu i biti - sretne!?
Vjerujem kako mnoge 'emancipirane' žene ovo doživljavaju kao uvrjedu pa ću im se, ipak - ispričati, jer znam kako je još ponegdje i ponekad, moguće (pro)naći majku i suprugu odanu - Bogu!
Nego, imam nešto puno 'opakije' od ovakvog mog razmišljanja!
Nisam želio pisati o temi koje će 'priča' uslijediti, jer želim izbjeći prečesto ponavljanje sadržaja ovih zapisa, ali izbora nemam!
Naime, uočio sam kako mnogi ljudi olako prihvaćaju svaki pa tako i najtragičniji opis nekog događaja kao uobičajenu 'normalnost' mada je u mnogim takvim tekstovima i izrečenom ispisana i kazana velika LAŽ koja služi PRANJU MOZGA posrnulih i malodušnih duša, koje nikako ne mogu ili čak ne žele prihvatiti pravo svake osobnosti da bude što jest, čak i onda kada se radi o 'običnom' kriminalcu!
Na prvi pogled, ova moja tvrdnja izgleda kao moja želja da napisanim branim zločince i njihova djela, no to mi nije niti na kraj pameti!
Ne želim braniti zločine i zločince, ali ću baš 'usud' jednog zločinca, o kom sam jučer nešto saznao, iskoristiti  kako bi na nesebičan način, koji proizlazi iz mog strašnog osobnog životnog iskustva  pokazao koliko mi je stalo (o)braniti pravo svakog života na dostojanstvo osobnosti, jer sam već odavno shvatio kako se PONAVLJANOM podvalom može (pokušati!) opravdati 'pravo' na nadziranje tuđeg uma!
Naravno, i opet se radi o činima 'struke' i 'pravo'-suđa!
Ma koja to 'struka' i koje 'pravo' imaju PRAVO manipulirati tuđim umom?
Recite mi 'pravednici' i svi vi koji mislite kako je kriminalac, zato jer je počinio kazneno djelo (ubojstvo) PREDODREĐEN da bude - umno maltretiran, drogiran i na taj način nadziran?
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Za mene, jer sam vjernik, ali i humanist - takvo što nikada neće moći postojati kao nešto što je pravda, pravednost i pravo!
Manipulirati čovjekovim umom radi bilo kojeg razloga bio je, jest i biti će (zar samo za mene?) - ZLOČIN!
Zato je za mene sutkinja koja je pomahnitalog ubojicu žene osim na kaznu zatvora od 25 godina (sada ima 58 god.)  osudila na OBVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE RADI MOGUĆEG PONAVLJANJA KAZNENOG DJELA (?) ništa drugo doli - sljedbenik fašista i promotor još fašističkijeg 'zakona'!
Kako? Napisao sam to već više puta, ali mi se čini kako malo tko želi shvatiti kako se, nazovimo ga tako, NAGON za ubijanjem ili činjenjem kaznenih djela NE MOŽE NIČIM I NIKADA IZLIJEČITI!
Ili može? 'Može' kaže 'zakon' koji radi takve 'mogućnosti' predviđa mjeru obveznog 'liječenja od bolesti nasilnog ponašanja'! Brrrr...
Smatra li tko takvo što mogućim vrijeme mu je da pronađe autora ove IDIOTARIJE, da ga predloži za Nobelovu nagradu i da na taj način mojoj jadnoj Domovini, koju uništava Država, osigura visoko mjesto na ljestvici NAJVEĆIH 'MEDICINSKIH POSTIGNUĆA?!
Liječiti nagon za ubijanjem, tučom, nasiljem,  … može li se to? I ČIME?
Jadna je ta 'struka' koja si umišlja kako je ubojicu moguće izliječiti od njega samoga (činjenja zločina i ubijanja).
Takav jadan zaključak može donijeti samo malo-umnik!
Ako ja griješim onda bi sasvim logično bilo očekivati da se nakon provedenog 'tretmana modernim psihijatrijskim lijekovima', UBOJICA, naknadno 'izliječen' od nasilja, oslobodi izdržavanja zatvorske kazne!
Naravno, to se neće desiti, ali će se zato na jedan UŽASNO nehuman način OSIGURATI legalizirano mučenje ubojičinog uma koje može imati samo dva 'cilja':
1. UMRTVITI svaku volju ubojice kako bi ga se za vrijeme služenja zatvorske kazne lakše nadziralo (strahota?!) i
2. uz pomoć podvaljene 'priče o skrbi i liječenju'  OMOGUĆITI 'struci' OBAVLJENJE BIO-MEDICINSKIH pokusa nad ŽIVIM UMOM (čovjekom!) - što je stvarno, ogavan zločin!
Pitam zato, prije svega ODGOVORNE za ovakva postupanja (suce, psihijatre, vještake, zakonodavce, medicinsko i zatvorsko osoblje), ali i OBIČNE građane:
imamo li pravo ovakve ČINJENICE ne vidjeti i onda, svaku svoju pasivnost u ovoj stvari, opravdavati  mišlju kako je 'on ipak ubojica pa ...!' - je to i zaslužio?
Nemamo, ali mnogi to tako doživljavaju, bježe od strašne Istine i sebično sliježu ramenima, jer 'ja ionako ne mogu ništa promijeniti!' ...
Ne treba MOĆI promijeniti, ali se na presudu o mučenju čovjeka nejasnom kemijom i na nasilno DROGIRANJE nečijeg uma MORA MOĆI I HTJETI nešto reći o pravu svakog čovjeka na poštivanje NJEGOVA DOSTOJANSTVA, čak i kada je on nečije (tuđe) dostojanstvo - uništio!
Do tada, ... za mene su sve osobe koje su izrekle presudu obveznog 'liječenja' tuđem umu i svi koji su po njoj postupili - fašisti!
Uostalom, hoće li osuđenik kojem je sada 58 godina i koji je osuđen na 25 godina zatvora, ako preživi bio-medicinsko iživljavanje nad svojim umom, kada odsluži PUNU zatvorsku kaznu biti izliječen od ubijanja i nasilja (od SEBE!)?
Neće li takav zatvorenik umrijeti u zatvoru bez da ikada okusi  'blagodati izlječenja' koje bi mu moralo podariti PRIJEVREMENI izlazak iz 'bajbuka'?
Čemu će ga onda 'struka' i 'domari' zatvora - MUČITI?
I ovo je RH koja, unatoč svemu što je znano o (ne)mogućnosti IZLIJEČENJA nekog oblika nasilja, i dalje ustraje na provođenju evidentnih zločina čime uništava moju, vašu i našu (ali očito ne i 'njihovu') Domovinu Hrvatsku!
Zatvoriti ubojicu, to je NORMALNO, ali mučiti čovjeka, drogirati ga i onda to nazivati 'liječenjem' ma tko da je on:  to je - ZLOČIN!
Hoće li o ovakvom obliku zločina, na isti način, javno i 'rezolutno', onako kako nas je u Bosni nedavno i popljuvao, ikada progovoriti novi predsjednik RH?
Neće, jer je svjestan kako ozakonjeno nasilje nad tuđim umom, što se narodu PODVALJUJE kao 'liječenje', postoji radi vršenja LEGALIZIRANE represije nad umom čovjeka i, moguće, radi obavljanja biomedicinskih pokusa nad živim umom?
Toliko (Prika)!
Ja ne mogu ovo prešutjeti mada bi (možda?) 'lakše živio' bez da vidim, čujem i znam za - svaku nepravdu!                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 17. travnja 2010. - E-ovi! Đavolski proizvodi?

Marenda! S ovom sam imenicom započeo jučerašnji zapis, a danas sam je samo ponovio kako bi u čitatelja 'izazvao' asocijaciju na - hranu!
Nisam (više) nikakav 'fob' (kseno-stranci, auto-usamljenost, aero-letenje, hidro-voda, ... fobija), ali sam i danas zaključio kako je ljudima današnjeg vremena (naravno, i budućeg!) sve isprogramirano (programofobija?)!
Upravo mi se ovaj, 'informatički' pojam čini kao najtočniji izraz kojim želim reći kako je 'industrija krvavog novca', u koju osim mnogih farmaceutskih tvrtki i bio-kemijske industrije spada i dio industrije hrane, točnije industrija OPASNIH dodataka namijenjenih doradi prehrambenih artiklala - u bitnome odredila način i tijek naših života!
Već sam jednom, na ovim stranicama naveo popis otrova koji se ubacuju u prehrambene proizvode, no jučer sam shvatio kako se je prehrambena industrija dosjetila kako vršiti učestalu i uspješnu OBMANU kupaca!
Vjerojatno ste primijetili, kupujući (skoro SVAKI?) PREHRAMBENI proizvod kako na deklaracijama nekih proizvoda ne možete pronaći oznaku nekog E-xxx, već se na popisu tvari koje su sastojci prehrambenog proizvoda nalaze neki nazivi za, 'običnom' čovjeku - nepoznate tvari!
Tako to radi 'krvavi novac'!
Kada je shvatio kako su svi E-xxx postali kupcima previše uočljivi i da kupci prije nego nešto kupe ponekad pogledaju ima li i otrova u prehrambenom artiklu, promijenio je 'taktiku'!
Umjesto E-xxx, što je i 'običnom' kupcu previše očiti podatak, na pakiranju slatkog vrhnja za šlag našao sam riječ (pojam/kemija/otrov) KARAGENAN koju malo tko može svrstati u nešto nama poznato!
Tako sam i ja, jučer, kupujući šlag za jagode, kada sam ugledao svu silu E-ova na zaleđenom LEDO šlagu otišao do police na kojoj se nalazi 'svježe' slatko vrhnje za šlag! Pogledao sam proizvođačku deklaraciju i onda vidjevši kako nema E-a, odlučio kupiti 0,5l slatkog vrhnja.
Uočio sam, mada su slova na deklaracijama sve manja (nevidljiva +/- 1 dioptrijama) naziv KARAGENAN i tada odlučio provjeriti o čemu se radi!
Jasno mi je bilo kako to 'kemijsko' SRANJE, prije samo nešto više od deset godina nije moglo biti u vrhnju, siru, jogurtu i zato sam jučer odlučio kupiti, možda još samo jednom i zadnji put- slatko vrhnje za šlag!
I bi tako! Jučer sam pojeo zadnji 'kravlji šlag', jer sam odmah nakon što sam jutros imao neobično (za mene!) mekanu stolicu, gotovo proljev, na internetu pogledao što je to - KARAGENAN!
Karagenan je prostački rečeno upravo to što sam podcrtao! SMEĆE!
Umjesto E-407 što nam je svima vidljivo i tada jasno kako je u proizvodu kog želimo kupiti JOŠ jedan otrov, pisalo je KARAGENAN koji je:
neprobavljiva tvar, koja u većim dozama ometa resorpciju minerala (npr. kalija što je mom srcu veoma 'neugodno'!) i izaziva proljev, a može stvarati i kancerogene spojeve i degradirati u crijevima.
To je ono što sam jučer pojeo u šlagu s, vjerojatno isto tako 'UMJETNIM', (španjolskim) jagodama što mi je poremetilo metabolizam!
E407, karagenan redovito se 'ugrađuje' u sredstva za želatiranje, u kobasice, vrhnja, majoneze, umake, gazirana pića, slatkiše...
Jesam li 'E-fobičan'?
Nisam, jer moj je život izgrađivan na PRIRODNOJ hrani i zato se dosta dobro 'nosi' s otrovima koje nam serviraju 'industrije krvavog novca', ali sam 'FOB' radi MALENIH i MLADIH, tek pristiglih i budućih naraštaja koji će morati podnositi velike nevolje, što će biti posljedica njihovog odrastanja na hrani prepunoj - OTROVA!
Ljut sam "k'o ris" radi nemoći da spriječim ovaj smrdljivi jad koji uništava nedužnu djecu i na taj ih način odvodi do nedefiniranih, kroničnih i sve češće do teških oboljenja, i to još u njihovoj najranijoj dobi!
Trujte nas, odrasle, smrdljivi nezasitnici, ali nam djecu ostavite na miru!
Čemu najmanjima podvaljujete otrovanu hranu, bisfenol-plastične bočice za malu djecu, igračke, ... vi bjelosvjetski jade?
Znam čemu i radi čega! Jer ste BEZBOŽNICI, gladni novca i uvjereni da će vam novac moći osigurati, makar samo koju godinu, duži život!
Možda i hoće, ali ćete zato zemaljskom smrću ZAUVIJEK umrijeti!
Ledo, z'Bregov, Kraš, ... postojali su i prije nego su izmišljeni Exxx-ovi pa mi nije jasno čemu su posegnuli za opasnom kemijom imperijalističkog kapitala?!
Nepatvoreni domaći i PRIRODNI proizvod gotovo je nemoguće pronaći na policama megatrgovina u RH!
Mislim (neka ovo što ću reći bude moja FOBIJA) kako je unutar nekih E-ova podvaljena kemikalija koja bi, dugoročno, trebala reducirati broj stanovnika Zemlje, dok se u nekima nalaze tvari čiji 'učinak' po zdravlje i PAMET čovjeka tek treba - utvrditi!               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
E-ovi su đavolski proizvod pa mi je jasno kako smo i ja, kao i vi, ... ma svi mi MALENI, njihovim 'tvorcima', 'proizvođačima' i vlasnicima postali OBIČNA POTROŠNA ROBA, vrijedni samo onoliko koliko smo u stanju, od svoga života, potrošiti na 'njihove' E-ove (umjetna bojila, konzervanse, anti-oksidanse, regulatore kiselosti, stabilizatore, zgušnjivače, emulgatore, ... nešto u području od E-100 do E-1520)!
I, da ne bude da sam vam (posjetiteljima mog WEB-a) ponudio samo nekakvo UOPĆENO (općenito) kazivanje o štetnosti E-ova tu vam je niz 'CRVENIH' (dokazano štetnih i opasnih) Exxx-a!
Uživajte misliti kako 'oni meni neće naškoditi' no (ZA)POČNITE SE BRINUTI o zdravlju, životima i budućnosti SVOJE (NAŠE) DJECE!
Kako? Umom i s pomoći Boga!
Izvadak iz šifarnika OTROVA namijenjenih UNIŠTAVANJU ČOVJEKA i očuvanju 'kvalitete' i dužine trajanja prehrambenih artikala:

Bojila: E102, E110, E122, E124, E127, E128, E129, E132, E133, E142, E151, E154, E155, E173.
(E104: Quinoline Yellow - kinolinsko žuto – sintetsko žuto bojilo, koristi se u ribljim proizvodima, sladoledima, pudinzima, slatkišima, gaziranim pićima, keksima i sl., ali i u nekim preparatima za kosu. Može izazvati alergiju i dermatitis. Zabranjen je u SAD-u, Australiji, Japanu i Norveškoj.
E123: Amaranth – sintetsko crveno bojilo za vina, alkoholna pića, sladolede, kavijar, ... Može prouzročiti neurodermatitis, astmu i hiperaktivnost. U pokusima na životinjama pokazalo se da uzrokuje bubrežne kamence i pobačaje. Zbog sumnje da izaziva rak zabranjen je u SAD-u, Rusiji, Austriji, Norveškoj...)
Konzervansi: E215, E216, E217, E218, E219, E221, E222, E223, E224, E226, E227, E228, E242, E249, E250, E251, E252, E280, E284, E285.
(E210, E211, E212, E213: sredstva za konzerviranje s benzojevom kiselinom nalaze se u suhomesnatim proizvodima, majonezama, salatama, pivu, umacima, voćnim jogurtima, light pekmezima i dr.. Mogu izazvati alergijske reakcije kod osoba koje boluju od astme, peludne groznice i kožnih alergija. Štete ljudima osjetljivima na acetilsalicilnu kiselinu - aspirin. U kombinaciji s E102 kod djece mogu izazvati hiperkinetički sindrom - dekoncentracija, impulzivnost i hiperaktivnost. EU zahtijeva novu procjenu tih aditiva.
E220: sumporni dioksid u vinima, gaziranim pićima, kobasicama, keksima itd. Ometa resorpciju vitamina B1 u našem tijelu, može izazvati glavobolju i mučninu. Kod astmatičara može izazvati sulfitnu astmu, povišenje tlaka, crvenilo, konjunktivitis...)
Antioksidansi, regulatori kiselosti: E320, E338, E339, E340, E341, E343, E355, E363, E385.
(E310, E311, E 312: galati u uljima, margarinu, koncentratima za juhe i umake, grickalicama, žvakama... – sumnja se da ometaju resorpciju željeza u organizmu, mogu prouzročiti alergije, posebno kod osoba osjetljivih na acetilsalicilnu kiselinu - aspirin - i astmatičara. Kod male djece izaziva plavkastu obojenost kože zbog snižene koncentracije kisika u krvi. EU zahtijeva novu procjenu ovog aditiva.)
Stabilizatori, zgušnjivači, tvari za zadržavanje vlage, emulgatori: E432, E433, E434, E435, E436, E450, E451, E452, E463, E470a, E470b, E474, E476, E483, E491, E492, E493, E494, E495.
(E407: karagenan u sredstvima za želiranje, kobasicama, vrhnju, majonezama, umacima, gaziranim pićima, slatkišima - neprobavljiva je tvar, u većim dozama ometa resorpciju minerala (npr. kalija) i izaziva proljev, a može stvarati i kancerogene spojeve i degradirati u crijevima.)
Regulatori kiselosti, tvari za sprečavanje zgrušnjavanja: E517, E520, E521, E522, E523, E541, E554, E555, E556, E559.
(E512: kositar-(II)-klorid – antioksidans za stabiliziranje boje u konzerviranom povrću u staklenkama i limenkama. U većim dozama izaziva mučninu, povraćanje, proljev i glavobolje, a u jako velikim – akutno trovanje. E553b: talk – sredstvo je za sprječavanje zgrušnjavanja u poliranoj riži, čokoladi, slatkišima. Istraživanja ga povezuju s rakom želuca i crijeva i dišnom problemima. ...
Do kuda ovo vodi? Zar je čovjeku gladnom krvavog novca teško shvatiti upozorenje kog mu je ovih dana ISPORUČIO maleni vulkan svojim oblačkom!
Ti gladni ljudi niti s bilijunom milijardi nisu u stanju provozati svoju 'čeličnu pticu' kroz, oblačkom vulkančića, zatamnjeno nebo Europe!
Tehnologija ... vjerojatno će doseći nedokučive razmjere, ali će se, kada prijeđe (nije li već?) 'svaku mjeru' morati suočiti sa Istinom pohranjenom u vulkanskim oblacima!                                                    SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 18. travnja 2010. - Trebam vas za 'moj projekt'!

Jeste li marendali?
Vjerojatno, jer civilizirana Europa ne pozna glad, no recite mi:
što mislite, koliko je ljudi, od toga veliki dio djece, danas ostao i bez ručka?
Ne ljutite se na mene što vas ovo pitam! Molim vas!
Namjera mi nije nikoga uvrijediti ili iskati na ovaj način 'solidarnost' s gladnima u nejedenju!
Ovim sam pitanjima želio pokazati koliko su nam daleke tuđe patnje, muke, problemi, nevolje, bolesti, ... ratovi, stradanja, ...!
Nije li tako? JE!
Pošteno je sebi priznati ono što jest!
Tuđe su nam nevolje predaleke, čak toliko da ih se, osim u iznimnim situacijama kada nas o njima kroz neko vrijeme podsjećaju napisi u dnevnicima i vijestima na TV-u, uopće ne sjetimo!
Tako je to svakoga dana! Ma koga je briga za gladne i bolesne u, recimo, Africi? Možda samo predane pomagače i dragovoljce koji su spremni pokloniti komadić sebe!
Ovo je istina, toliko jadna da se je upitati što se to dešava s umom čovjeka 'moderne civilizacije'?
Da, što se to dešava?
Čemu je tek osobna nevolja jedini pravi 'udžbenik' iz kojeg je moguće naučiti i onda dobro zapamtiti - da smo ljudi?
A, ljudi smo! Bili ovakvi ili onakvi, i opet smo - ljudi!
Kako to da je onda tako teško pronaći - čovjeka?
Jeste li izuzetak ovome što sam rekao? Budite i ostanite to dovijeka!
Dobro je biti različit od 'svakodnevnog', koje se svodi na podmirenje svih oblika potreba, jako 'iščašenog' - ega!
Pametni ste, znadete sačuvati nešto za sebe, osigurati si neki položaj, malo bolju plaću, stan, obilje hrane, bolji auto, vikendicu i ljetovanje, ...? Jeste! To je očito, no jeste li voljni nešto od svoga obilja, makar to bila 'obična' Ljubav, iskreno darovati trpećima?
Budite, ako to već niste!
Povrat uloženog kroz Ljubav iskazanu prema čovjeku vratiti će se svakom darovatelju!
Nekome već ovdje, na Zemlji, a nekome ... tek kod Njega, gore, u vedru Nebu kojim plove beskrajne livade savršenog mira kog može osigurati samo, isto tako savršena Ljubav!
Kada pričam ovako uvijek kroz to nastojim istaknuti moj osobni 'doživljaj povrata uloženog' u ljude, koji mi je osigurao stan, hranu, odjeću, obuću, prijateljske Ljubavi i još puno toga što sam na nekoj drugoj strani izgubio!
S tom Istinom ili možda SAMO radi nje, još uvijek postojim!
Nego, kako prognoze nekog mog skorog (budućeg) vremena nisu najbolje, vrijeme je da vas, sve koji u ovome nalazite neko zadovoljstvo i jer možda prihvaćate moju riječ kao naputak za svoj bolji život, ZAMOLIM da se uključite u jedan moj mali 'projekt'!
Jednostavno, pomognite mi, ponekom i ponekad izrečenom, VAŠOM molitvom za mene, stići dovršiti moj roman i glazbenu Bibliju!
Ne šalim se kada ovako kazujem! Nadam se da ovo moje kazivanje i iskanje vaše 'suradnje' nećete protumačiti kao oblik mog 'psihičkog poremećaja'?                                                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Ili ... možda ipak hoćete, jer tada vas pročitano neće podsjećati na oblik ljudske zamolbe, jer će vam osuda moje riječi biti dobar - izgovor da ... ostanete što ste:
slobodni od pokušaja da pomognete drugom čovjeku!?
Ma što da učinite biti će dobro!
Nemam razloga niti prava od bilo kog čovjeka na ovom Svijetu tražiti da mu moja zamolba postane - obveza ili ned'o Bog, naredba!
Trebam vašu molitvu i znam da ću je od nekih ljudi i dobiti!
Ne sjećam se jesam li na ovom mjestu nešto rekao o mojim molitvama pa ću sada reći kako svakog dana ispunim 'kvotu' mojih molitvi namijenjenih drugim ljudima!
Na tom popisu nalaze se, za 'moderne', 'napredne', 'civilizirane' i na sebe usmjerene ljude, imena ljudi kojima prema kriteriju nabrojenih 'modernih skupina' ljudi, nikako ne bi trebalo biti mjesta!
No, ja nisam 'uobičajen' i to niti ne želim biti!
Znam da ljudi sličnih meni ima posvuda i poprilično, ali i da su jako 'tihi' kada je ovakvo iznošenje 'stvari' o sebi u pitanju, jer ih na to 'tjera' ponašanje i (ne)razumijevanje njihove (naše!) okoline!
Takvi, tihi i Božji ljudi već mole za mene, ... takvi su mi pomogli, ... takvi VOLE ČOVJEKA!
Volite li me? Na prijateljski i 'autorski' način? ...
Nadam se, jer to i želim i valjda vas baš radi toga, sve koji ponekad pogledate moje 'pisanije' ili poslušate moju glazbu, volim!?
Sam dan, nedjelja, započeo je kišom koja se je u popodnevnim satima 'povukla' pred Suncem!
Znam se našaliti na ovakvu pojavu za koju tada kažem kako je Sunce 'istopilo' oblake!
Kako ovaj dio zapisa pišem u popodnevnim satima, nakon odličnog ručka kod prijateljice u Jadranovu (M.) i malo popodnevnog drijemeža na podu moje sobe (bilo mi je žao radi malo sna 'razvaliti' krevet) vrijeme je da ovo 'skratim' kako bi uhvatio još jedan komadić lijepog vremena!
Odlazim u kraću šetnju (17,30 sati) do sajma cvijeća u Crikvenicu i ako mi se bude dalo na predvečernji bezkofeinski kapučino do kafića Aqua!
BOJE CVIJEĆA - POVEĆAJTE! (nastavak!) Vratio sam se kasno i zato žurim ovo dovršiti. Nisam bio do Aque. Ostao sam u centru Crikvenice i bio na kavi s M., V., J. i J. Sada vidim kako sam ispravno učinio kada sam pošao do Crikvenice. Saznao sam tako za rođendan jednog prijatelja kojeg smo proslavili kod Tome (ex Mika-restoran). Večerali smo odlične čavapčiće (ja sam uzeo 'dječju porciju') i zadržali se sve do 22,30 sati. Slavljenik je bio jako zadovoljan, 'djevojke' su se veselile cvijeću, J. je pojeo što je poželio, a ja ... ja sada žurim, jer bi želio ispraviti neke podatke na WEB-u mog prijatelja M. što trebam učiniti radi provedene kadrovske promjene u njegovom poduzeću.
Zato, želim vam svima laku i ugodnu noć i puno mira.
Skoro zaboravih reći: OVDJE vam je izvorni tekst kog sam jutros preuzeo s Yahoo-a u kome piše nešto o E-ovima o kojima sam pisao jučer! Nisam ga preveo pa se pokušajte sami potruditi oko toga kako bi saznali još poneki detalj o industriji prehrambenih otrova.
Laka vam noć i ne zaboravite se ... u vašim molitvama sjetiti moga imena!
Hvala vam!                                                                      SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 19. travnja 2010. - Činite dobro!

Činite dobro!
Mislim kako je to jedini pravi (zemaljski!) smisao života, bez obzira na eventualna razočaranja ili neuspjehe koji nas mogu pokolebati i što nas tada može odvesti do pitanja o smislu činjenja dobrog 'kada je onima koji nisu takvi bolje nego nama, ... kada oni imaju sve, ...!'.
Ne nasjedajte takvim mislima, jer 'njima' nije bolje i neće im biti bolje zato što izbjegavaju biti pošteni i ne čine dobro.
'Njima' nije bolje!
Možda su 'oni' samo 'bokun' bolji glumci od nas, ali će im 'teatar' njihovih pustih ispraznosti, ta obična šuplja kulisa, kad-tad isporučiti Istinu!
Činite dobro i bit' će vam dobro!
Lako vam je doći do takvog zaključka ukoliko, već samo na preskok, prolistate moje zapise u kojima ćete naići na zapise o velikoj borbi koju sam, osim s 'njima', vodio i sa samim sobom!
I, da znate, iz tog gliba u koji su me pobacale 'pravde', 'prava', 'zakoni' i tuđe želje i 'mišljenja' zasigurno se ne bi nikada izvukao da nisam, većinu mog života, podredio - dobrom!
Zato, i vi činite dobro!
Vjerujte mi: to se jako isplati!
Zatamnjena vremena u kojima, samo na kratko, 'nestane' veliki dio čovjekova duha koji je kao temeljna stvarnost neuništiv, nemaju nikakva izgleda ukoliko smo do tada činili dobro i bili - dobri!
Privremeni gubitak, ma baš svega što smo imali, ne može nam tada nauditi!
Možemo se osjećati užasno, biti na svaki način 'jadni', ali nam takvo što neće učiniti ništa više od muke i tuge iz koje će nas izbaviti naš dobri ego.
Potrebno je imati dovoljno strpljenja i svijesti o strahoti koju nam čini zlo kako bi mogli izbjeći upasti u zamku - uzvraćanja istom mjerom!
'Oko za oko, zub za zub' nikako ne smije biti 'model' postupanja u vremenu kada se nađemo 'na meti' nevoljnika!
Činite dobro!
Nasmiješite se tuzi koju vam (u)čini prisjećanje na izgubljene Ljubavi, na uništenu ili izgubljenu imovinu, narušeno zdravlje, ...
Dopustite blagosti svoje duše da u mrklu mraku pronađe trak svjetlosti vašeg duha koji će vas povesti do puta za Nebo!
Činite dobro i radujte se svojoj tuzi koju vam čine drugi ljudi!
Uostalom, zar je išta moguće postići uporabom sile?
Zar je moguće udarati, paliti, krasti, progoniti, ubijati i onda u tome naći neko - dobro?
Budite glasni, ... vičite i zvonite na sva zvona kada se nađete u žrvnju tuđih nevaljalosti, ali ne činite - zlo!
Budite dobri i činite dobro!
Na taj će te način uništiti svako zlo što će njegovim podanicima, jednom, širom otvoriti oči.
Čineći dobro pomoći ćete i sebi i 'njima', jer će im vaša ustrajnost u dobru i Istini, s protokom vremena i svakom prošlom sekundom, postajati sve očitiji, svijetli, putokaz duši!
Evo vam jednog, 'na oko', s ovim nespojivog i 'čudnog dokaza':
Danas sam, dok sam uz kavu J. objašnjavao kako upotrijebiti GPS kog sam za njega posudio od P.N.J., susreo mog dobrog prijatelja Ž.
Nisam o njemu dugo ništa napisao pa ću vas podsjetiti kako je on osoba radi koje sam i počeo pisati ove - crtice! (Pročitajte u uvodniku crtica!)
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Tragična 'sudbina' tog mladog čovjeka koji je u cijelosti svjestan svog podređenog položaja unutar obitelji i društva, ... čovjeka koji nesumnjivo trpi radi tuđeg nasilja, nikada ga nije potjerala da bilo čime lošim odgovori drugim ljudima, svojoj majci, ocu, 'struci', ...!
Njegova 'naivna' dobrota toliko je očita da je svakom živom tko mu priđe iskreno i lišen predrasuda radi njegova, prometnom nesrećom, narušenog tjelesnog izgleda, jasno - kako je on DOBAR!
Zamislite samo da ste prošli kroz sve kroz što je prošao dečkić od jedanaest godina koji je nakon prometne nesreće odživio tri mjeseca kome, oporavak i, od tih prvih dana 'nove' svijesti do danas, NASILJE psihijatara koji njegovu teško ranjenom tijelu i umu (mozak) nisu dali priliku da se pokuša oporaviti bez da mora uzimati nedefiniranu i za mozak i um opasnu - kemiju!
Teške tjelesne povrede postale su njegova 'DUŠEVNA BOLEST' (?), ... dečkić je postao Nitko, ... Nitko, kom danas svaku izgovorenu riječ, pokret i misao 'liječe' - diazepamom, prazinama i tergetolom (rapid!), sve samim otrovima za um i tijelo!
Unatoč svemu on je još uvijek jako svjestan sebe: piše pjesme koje lako recitira; veseli se kavi i cigareti; priča suvislo; raspoznaje vrijeme i ljude; pamti imena i događaje; ... i nadalje je DOBAR, baš onakav kakav je bio u trenutku svog stradavanja.
Bio je i ostao ono što jest - dobar, što je odmah uočio moj dobri prijatelj J., radi čega se nije mogao načuditi opakoj 'sudbini' koju mu 'po sili zakona' određuju - njegovi 'bližnji' i drugi zli ljudi ('struka')!
A on čini samo - dobro!
No, vrijeme u kom živi nema vremena za njega!
Smetnja je svakom 'pametnom' čovjeku, čak svojoj obitelji i 'struci' za koju će vam odmah reći kako 'su oni nadri-liječnici'!
Zamislite koliko je taj čovjek svjestan kada je veoma lako, unatoč ogromnoj znatiželji i želji da pročita moju Paklenu knjižicu, prihvatio moje mišljenje kako bi mu već samo posjedovanje te knjige moglo pričiniti puno neugodnosti i ponovno ga odvesti u 'kamporske ralje' (ludnica)!
Moram reći kako mi ga je jako žao!
Znam koliko ga ljudi u njegovoj okolini omalovažavaju, mada se radi(lo) o izvanredno nadarenom umu kojeg je nesreća odvojila od sadašnjosti, ... kojeg je zlo gurnulo u ruke 'struke' koja je imala 'HRABROSTI' malom dječačiću prepisati 'lijekove' za um što je dodatno pogoršalo stanje njegova teško nagnječenog mozga!
No, Ž. je dobar i rado svakom čovjeku učini nešto - dobro!
Problem je u tome što ga malo tko za bilo što takvo pita!
'Ne brini se za sebe. Ja molim za tebe!', rekao mi je danas mada ga nisam o tome ništa pitao!?
To je Ž.! Stradalnik i mučenik duboko svjestan sebe i svega oko sebe!
'Vidiš', pokazao mi je ruke koje mu se jako tresu i onda dodao: 'to mi je od lijekova koje moram piti!'.
Zna on sve i zato mu moja knjižica uopće ne treba!       Akacija! SADRŽAJ WEB-a
Zna on da je 'struka' - đavolski posao i veliki 'krvavi biznis'!
Činite dobro, jer pojma nemate što vam može donijeti - SUTRA! (možda neku nevolju ili susret sa 'strukom', a tad ste stvarno ugroženi!)
Ovo na sličici je biljka Akacija, moćna penjačica iz 'mog' dvora prepuna velikih grozdova punih malenih cvjetića. Prelijepa je!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 20. travnja 2010. - Što ću (vam)? Takav sam!

Utorak je i zato sam u Brezama!
Koristim mali 'time-out' (predah) kako bi napisao dio današnjeg zapisa.
Neću ponavljati dobro poznatu stvar o Brezama i 'brezanima' koje mi je na moj put, posut trnjem, poslao sam Bog!
Ta očita Istina neka bude na vječno podsjećanje lošim ljudima kako Boga - IPAK - ima!
Tek toliko da ne zaborave!
Inače, sam dan je lijep. Sunce je na okolne livade i brežuljke, na moj 'prateći' krajolik, postavilo zeleni tepih proljeća.
Sve je drugačije nego samo prije mjesec dana. Toplo je.
Idući jutros prema Brezama nazvao sam jednu dragu prijateljicu (M.) kojoj sam obećao podesiti satelitski prijamnik na novi satelit (Thor!). Dogovorili smo se da ću do nje navratiti danas popodne oko 17 sati.
Želim porješavati 'sitne repove' kako bi mogao započeti s uređenjem moje kućice.
Nastojati ću do jeseni urediti jednu prostoriju koja bi mi tada poslužila kao 'zimska' spavaća soba.
Trebam to učiniti kako bi slijedeće zime (ako Bog da!) mogao u miru dočekati  hladnoću i snijeg koji su mi prošle zime bili dosta neugodan 'partner'.
Sjećate li se da sam u mom 'zimskom' dnevniku opisao kako sam prošle zime, radi 'prokišnjavanja' stropa u mojoj spavaćoj sobi, morao premještati krevet i moj 'informatički' stol?
To želim izbjeći!
Sada sam (14,40 sati) već kod kuće. Sredio sam važe s cvijećem i začudio se kako mi je moj eksperiment s presađivanjem (rasađivanjem) KAPARA uspio!
U jednom važu u kom su bile dvije pelargonije, prošle sam jeseni pokušavao na razne načine doći do mladica kapara, ali su mi gotovo svi pokušaji propali.
Ipak, jedan se je način pokazao jako dobrim. Za sada je uspješnost tog 'postupka' odlična: skoro 75% reznica, koje sam na 'moj' način pripremio i posadio niknulo je i danas na sebi ima mlade izbojke.
Prije donošenja konačnog zaključka o valjanosti tog postupka dobivanja sadnica kapara sačekati ću konačan rezultat (uspjeh), nakon čega ću 'moj' postupak 'publicirati' na internetu.
Čini mi se kako sam na dobrom putu ka uspješnom savladavanju ovog zadatka.
Što ću? Takav sam! Ne manjka mi ideja.
Sjećam se kako sam jednom, nakon što mi je prijatelj javio (živio sam tada u Rijeci) kako mi je netko u vrtu moje kuće u Dramlju posjekao sve veće biljke i tada učinio, gotovo, nemoguće:
mojim sam 'idejama' i radom spasio 2/3 uništenih biljaka!
Vjerujem kako su neke od njih i danas žive, mada bi volio da ih nikada nisam posadio i da nikada nisam stigao u područje grada Crikvenice.
Danas to nikako ne bi ponovio! Sigurno!
Lipe (stabla), pitosporume, loze, kaki, marelicu, trešnju,  ... njih rado volim vidjeti  i one mi ne smetaju!
No, iskustvo života koje se stječe življenjem unutar zajednica i kroz susrete s različitim ljudima, po kojem sam došao do svega što danas mislim, znam i živim, čineći kod toga sve u najboljoj namjeri, poučilo me je spoznati koliko čovjek može biti opak i kako je radi toga bilo što više od ulaganja u 'prostu produkciju' života obična iluzija koja kad-tad stigne na naplatu!
Ja sam, moj poveći račun za sva moja nastojanja da imam uredan vrt i uređenu kuću, odavno platio!
Od sveg' što je bilo ostali su mi (samo?) prijatelji.
Ta spoznaja, ma koliko bila jadna i očajna, nije me ubila, odvela do alkohola, droge, ulice ili kocke pa s pravom mogu reći kako u sebi nosim izvjesnu potrebu koja me 'tjera'  pomagati  ljudima sa sličnim problemima! Vjerujem kako takvima mogu vratiti - mir!
No, kao i puno stvari koje su danas postale 'čudne', ovu moju potrebu MORAM potiskivati. Meni je opasno biti, na očit način, dobar potrebitu čovjeku ili nekom djetetu!   
Gesta Milosrđa i pokazane Ljubavi, jedna obična mala čokoladica ili desetak dkg kave poklonjenih nekoj starijoj gospođi danas su - nenormalno ponašanje!?                               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Željeti tražiti i vidjeti Boga u malenima i potrebitima opasno je odstupanje od 'uobičajenog' načina ponašanja!
Neće proći puno vremena do donošenja nekakvog 'zakona' kojim će i taj, NAJVRIJEDNIJI dio osobnosti čovjeka, biti 'reguliran' gomilom jadnih članaka 'zakona'!
Uostalom, nije li svakom živom jasno kako je biti peder ili lezbijka postalo 'slobodno seksualno opredjeljenje' mada je svakom NORMALNOM jasno da se radi o NEIZLJEČIVOM poremećaju 'seksualne osobnosti'!
Radi takvih devijantnih odluka koje ozakonjenjem postaju (zdrava?) privatnost, pomilovati malo dijete i dati mu čokoladicu nije poželjno ponašanje!
Učinite nešto takovo, dragi moji posjetitelji, na nekom javnom mjestu pa će vam sama reakcija roditelja, njihov sumnjičav pogled i možda koja pogrdna riječ izrečena prijetećim tonom, sve reći!
Shvatiti ćete na 'vlastitoj koži' u kakvom vremenu živite!
Siguran sam kako bi mnogi od vas danas, bez da nešto učine, zaobišli polumrtvog čovjeka, samo zato jer nam to 'savjetuju zakoni' i nametnute sebičnosti!
Srećom, uvijek će postojati i biti milosrdnih Samaritanaca koji se neće obazirati na novovjeke 'preporuke' od Boga odmetnutih umova koji nam nešto tako očajno 'preporučaju' i čak - propisuju!
Ljubav je nemoguće ubiti i uništiti, jer ona nije čovjekova ekskluzivnost niti nekakav njegov 'izum'!
Ljubav je univerzalna i vrhunska 'osobina' koja je kao takva Božja, i kroz lik Isusa nama POKAZANA, ...  nju, cjelovitu Ljubav iskazanu prema bližnjemu, koja se orijentira prema Božjoj Ljubavi nemoguće je poništiti 'zakonima' i pseudo-moralnim 'pravilima' koja često nastaju kao odgovor 'zajednice' pojedinačnim devijantnim ponašanjima (pedofilija, homo-seksualizam, nasilje, …), a čemu je PRAVI cilj spriječiti širenje spasenjske Ljubavi među ljudima!
Zato ovom Zemljom 'hode' ratovi, mržnja, otimanja, pljačke, progoni, ...
Osnovni problem nalazi se u želji teško bolesnih duša 'moćnika' da nam, kao nešto dobro i 'moderno', nametnu (ozakonjeni – propisani?) pseudo-humanizam koji nam tada dozvoljava (?), bez grižnje savjesti, zaobići potrebitog čovjeka!
Ljubav nam treba, ... treba nam dogmatska, kršćanska Ljubav, ... svima!
No takvu Ljubav nije moguće pronaći u uredima državne uprave, 'red carpet'-ima, senzacionalizmima TV-a i časopisa, ...
Takva Ljubav živi samo kada se daje!
Dajete li kome svoju (vašu) Ljubav?
Ljubav prema bližnjemu shvaćena na jedini ispravan način, dogmatski, znači onu kršćansku, spasenjsku Ljubav istinite osobne dobrohotnosti koju Božja milost omogućuje i nosi i koja drugoga traži zbog njega samog, a ne kao vrednotu koristi ili uživanja za sebe, i zato ga i prima u njegovoj apsolutnoj jedincatosti, a da ga ne podvrgava vlastitom 'idealu'!
Takva Ljubav sebe veže s njim, a ne njega sa sobom
. Kršćanska Ljubav prema bližnjemu ima upravo tu posebnost i na taj je način nova i vječna!
„Rekne li tko: 'Ljubim Boga', a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti." (1 Iv 4,20).
Volite li me, vi koji me poznajete?
Znam! Gotovo svi ... osim - 'njih' kojima kazujem Istinu i kojima nisam dozvolio da promijene moju jedincatost i da mi otmu slobodu!
Sada (16 sati), odoh ... (pokušati) učiniti jedno dobro djelo, što može učiniti samo - Ljubav!
Bio sam i vratio sam se (21 sat) i, jer sam danas saznao za jedan OPAK detalj o ljudskom umu dodati ću još nešto:
NAJAVITI ĆU ZA SUTRA  ZAPIS U KOM ĆU NAVESTI PODATAK KOJI JE POTVRDA PORAZA 'niskoumnih' lokalnih 'glava' za koje je, jer sam uspješno izmakao njihovoj OSVETI, www.tpencro.com/net i možda još nešto što ima veze s imenom PENSA postao, malware (roba s grješkom)!
Kada bi izdvajanje mog WEB-a u 'njihov koš' bilo rad njihove umnosti ovo bi prešutio, no kako je razina kreativnosti takvih ljudi odavno zanemariva i kako taj jad za uslugu CENZURIRANJA pristupa određenim sadržajima Interneta koristi TUĐE usluge (i tako uludo troši novac crikveničana. JA bi im to učinio badava!) glasno ću viknuti! Podanička razina 'blijedih sjena' i izostanak svakog oblika duhovnog bića nesposobnih 'jasličara' konačno su 'materijalizirani' kroz KUPLJENU uslugu koju im obilato naplaćuju susjedi (krčani)! No, kako rekoh, više o tome - sutra!     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 21. travnja 2010. - Cenzura Interneta u RH! Živim li u Kini?

Kojim redom poći?
Pitam se trebam li ipak pokušati pojasniti pojmove kao što su demokracija, sloboda, cenzura, ... koji su dio ovog zapisa?
Možda samo ovaj: CENZURU!

'Cenzura je postupak nadziranja slobode izražavanja.
Cenzura se može provoditi u širokom rasponu korištenih sredstava i postupaka, od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoželjnih dijelova, do mijenjanja, izokretanja, odnosno falsificiranja onih dijelova koji se ne podudaraju sa svjetonazorom ili zakonskim odredbama vlasti ili urednika.
Vlast može cenzuru provoditi u skladu sa zakonodavstvom ili neslužbeno, u sklopu tajnih službi.
Cenzura je postupak koji je svojstven autoritarnim državnim sustavima ali u ime zaštite javnog ćudoređa nije nepoznata niti u demokratskim sustavima. Krajnji oblik u policijskim državama jest autocenzura.'

Jeste li ovo pročitali i pokušali shvatiti?
Nadam se, jer ćete bez dobrog razumijevanja pojma CENZURA sve što je dalje napisano lako moći ZANEMARITI ili ZLOPORABITI, što odavno, ignorirajući USTAV i ZAKONE RH čini 'gradska svita' grada Crikvenice koja se baš radi toga ponaša poput DRŽAVE U DRŽAVI (što čeka USKOK?)!
Napisano je Istina koja je kao i mnogo Istine na ovim stranicama PREBOLNA za 'nedodirljive činovničiće' koji će vam, kada im predočite neustavnost i protupropisnost na vrat navaliti silne nevolje! I onda, ako i kada ne uspiju doseći cilj svoje zločestoće, onda će vas - CENZURIRATI!
Boli Istina, to mi je odavno jasno, pa mi je zato lako shvatiti 'djela' pobrkanih umnih sklopova koji nam pričaju o 'demokraciji' i kako su 'demokratski izabrani' samo zato kako bi mogli provoditi - protuzakonite radnje (ta di je taj Uskok? Možda još samo u Senju?) i CENZURU sličnu autoritarnom komunističkom modelu (recimo Kine) čega se 'oni' ('vlast') nikako ne mogu rješiti!
Vrijeme je, nakon ovog podužeg uvoda da dotaknem SAMU 'srž' jada!
No, prije nastavka postavio bih posjetiteljima moga WEB-a još samo jedno (retoričko) pitanje:
jeste li na ovim stranicama pronašli neki pornografski sadržaj, poruku koja vas poziva na nasilje, uvrjedu Boga ili moje Domovine, mržnju iskazanu prema srbima, ciganima, albancima, ...?
Odgovor na ovo pitanje je jasan, ali je i opet, jer je istinit, BOLAN 'do kosti' za uštogljene 'veličine' nesposobne za bilo što više od potpisivanja protokola, narudžbi i NAREDBI za cenzuriranje - ISTINE!
Dakle, bit (ili srž) svega je ova poruka koju će korisnik 'besplatne' (ne plaćaju li je ipak građani crikveničke regije?) radio-internetske usluge (popularni 'Wireless') koju mu omogućavaju građani Crikvenice, dobiti utipka li u pretraživač - ovo: www.tpencro.com!
A to je - MOJ WEB!
Jeste li proučili sadržaj 'poruke'?
MOJ SITE pun autorske glazbe i duhovnih razmišljanja i sadržaja, u kom se nalazi i ovaj dnevnik, koji je 'opremljen' PAKLENOM Istinom (mojom knjižicom i dokumentacijom o sudskim progonima i neradu Pravobranitelja RH i Uskoka) - postao je 'malware' sadržaj!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Kako je malware kovanica dviju tuđica, ja sam ovu riječ, za ovu priliku, prevao kao: roba s grješkom, mada je svima jasno kako u ovom SITE-u osim poneke slovne ili gramatičke pogrješke nema - GRJEŠAKA!
Ovdje je za mnoge ljude koji su me progonili, oduzeli mi i uskratili mi moja prava i imovinu, što su pokušali 'materijalizirati' mojim smještanjem u LUDNICU - obična i BOLNA ISTINA!
Slažem se kako je ona neobična, bolna i zapravo - UŽASNA, ali je i kao takva, ipak, Istina!
Mogu samo zamisliti, jer to ne mogu živjeti, količinu mržnje i zavisti koja živi u ljudima koji su, suprotno općim 'parametrima' za izdvajanje nekih sadržaja, izrijekom zatražili od skupo plaćenog pružatelja uslugu provođenja cenzure mojih internetskih stranica, na što ukazuje precizno ... PRECIZNO (?) određivanje 'ključa' kroz navođenje punog naziva JEDINOG cenzuriranog sadržaja u RH: www.tpencro.com!
Naprijed dečki s Krka (pretpostavljam da su mladi, a ne 'stari konji' kao ja koji je 'zalutao u informatiku i svijet interneta?)! Nastavite tako!
Derite kožu tom nedemokratskom 'aparatiću' prepunom neradnika!
Možete im već sutra isporučiti i novi račun, jer su vas propustili zamoliti da blokirate www.tpencro.NET, jer ću, ne učinite li to za 'njih' do sutra, moj 'prvi rad' koji je sada čista SIMBOLIKA, prekosutra učiniti 'živim' i to na način da ću na njega postaviti samo sadržaje koji kompromitiraju vaše naručitelje i pokazuju koliko je nemoćan pravosudno-državnički aparat u RH kada je u pitanju - lokalna 'samouprava' - 'crikveničkog tipa'!
Prljavi posao izrade CENZURE (poslao sam vam opomenu!), kojeg usto naplaćujete, i nije nešto čime bi se podičio kakav internetski 'kreativac' na što upućuju mnoge flash (pošto su?) opcije vašeg WEB-a, ali je očiti pokazatelj i dokaz kako 'informatičari' grada Crikvenice znadu kako će trošenjem tuđeg novca zaraditi svoju - previsoku plaću!
(Nadam se da im je te poslove odobrila 'jugoslovenska diploma' - ispisana u nekom od N.O. (komunistički narodni odbori u FNRJ/SFRJ))
Svima vama koji ste se na ovaj način zdušno i s puno 'ljubavi' zauzeli kako bi WWW.TPENCRO.COM/NET postao još posjećeniji SITE, jedino što mogu učiniti je, reći vam: HVALA! Veliko vam hvala!
Podanička razina ljudi nesposobnih da svojim rukama zarade za kruh uvijek je vodila k nasilju i nepravdi iz čega je, svaki put ponovo, nicala neuništiva Istina!
S ovima ('gradskom svitom') sam ovdje završio (ne želim više prljati čistu Istinu), ... no možda ću morati, umjesto da se pozabavim izradom mog novog (redizajniranog) SITE u kom će biti samo glazbeno-vizualni sadržaji (čista umjetnost!), započeti s izradom 'crikveničke verzije' cenzuriranog WEB-a www.tpencro.com?!
I da ne bude kako je danas napisano samo nekakav 'obračun s njima', do čega mi uopće nije stalo, jer sam 'demokratsku svitu' odavno svrstao u razred uobičajenih svjetskih nevolja, ponuditi ću vam nešto o 'struci'!
Ovaj put to nisu moja razmišljanja i stavovi! Glas kog će te čuti, pokrenete li ovaj link, glas je uvaženog teologa prof. T.I.!
Iz obilja materijala izdvojio sam dva manja isječka u kojima je dosta toga što ja odavno tvrdim i što je svakim danom i sa svakim uništenim (umom) životom, kog uništi 'struka' - sve očitija ISTINA!
Psihijatrija nije nikoga IZLIJEČILA niti će ikada moći IZLIJEČITI bilo kakav poremećaj ponašanja čovjeka, njegovu ovisnost o nečem ...
Ona je veoma slična - cenzuri! Jadna je! Što to u njoj ('struci') i njima (cenzurantima) ima tužno?                                               SADRŽAJ WEB-a
Toše o tome kazuje/pjeva: '... njima nitko ne može pomoći!'. (Poslušajte!)
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 22. travnja 2010. - Dan planeta Zemlja i susreti na Korzu!

Dan je planeta Zemlje!
Današnji je dan posvećen našoj miloj Zemlji(ci)!
No, sve se češće može uočiti i čuti, i to iz najeminentnijih znastvenih krugova kako je odavno prošlo podne kada je u pitanju odnos čovjeka prema 'matičnom' planetu - svega živog Svijeta!
Zemljica je ugrožena i zato ne vrijedi reći kao je već '5 do 12', jer je već odavno '12 i 5', a to bi svakom čovjeku koji ljubi život (i sebe kroz svoje potomke!) trebao biti dovoljan razlog da zastane: prije nego kupi otrove bilo koje naravi i namijene; prije nego negdje pored ceste odbaci najlon vrećicu punu plastične ambalaže ili zapali poveliki stog smrdljive plastike i guma, ... i upita se:
'Čemu to? Zašto i ja?'!
Da, čemu nam služe pesticidi, novostvorene izuzetno složene kemijske formule 'novih' materijala, preusmjeravanja vodenih tokova, nasipavanja obala, nuklearne elektrane i 'pokusi' s A-bombama, sve 'moćniji' deterdženti i druga sredstva za čišćenje, aromatizirani kalodonti, lijekovi, ... ma same tisuće i tisuće opasnih tvari i radnji što ugrožava naš planet? Čemu nam sve to?
Pišu o tome mnogi časopisi i ukazuju nam na veliku i prijeteću opasnost po naš okoliš, klimu i u konačnici po samo naše postojanje, ali ... 'moćni' to ne čuju, ne vide i ne žele znati!
Njima je lakše i unosnije (pro)naći među naučenjacima - plaćenike, tkz. 'duhove autore/pisce' (the Ghost Writer) koji, nerijetko, nisu niti upoznati sa sadržajem 'studija' (o štetnosti nečeg po zdravlje čovjeka i okoliš) koje potpisuju sa svojim titulama: dr., mr., prof., sc., ...!
Jadan je taj svijet pseudo-ljudi koji su svoj um i znanje podredili - novcu!
I baš su ONI najveći problem planetu Zemlji!
Kada bi studije o štetnosti bile ISTINITE malo bi nam 'industrijalaca' moglo podvaljivati nešto 'novo', kao 'bolje, savršenije i bezopasno', jer Istina je ipak negdje drugdje! Vidljiva je u samoj prirodi - OVDJE!
Mada je 'struka' podalje od nekog ozbiljnijeg ugrožavanja planete ipak na određeni način i ona sudjeluje u narušavanju ravnoteže na Zemlji!
Čini to ubijanjem uma čovjeka, što nam se predstavlja kao liječenje koje ne može pokazati niti jednog izliječenog čovjeka!
No, svijest i duhovnost, ti Božji 'darovi' čovjeku, ne daju se olako obmanuti!
Sve glasnije ukazivanje na psihijatriju kao na nasilnu metodu postupanja s 'pacijentima' (postoji li ikoja grana medicine koja kroz oblik 'terapije' rabi ludaru, nasilna vezivanja i sl.?) natjeralo je pseudo-liječnike da posegnu za duhovnošću i to na veoma LUKAV i vjeri suprotan način!
Počeli su se uvlačiti pod skute samoga Boga, što će završiti još težim porazom 'struke', jer su i opet, dali namjerno ili 'slučajno' (ali znamo da slučaj ne postoji!) na krivom putu!
O tome može puno reći dolje navedeni citat kog sam preuzeo iz dnevnog tiska, a koji je objavljen u sklopu 'priče' o duhovnoj-psihijatriji u kojoj se 'autoritet' psihijatra nakrcan s dr., sc., prof., ... pokušava nametnuti kao relevantan čimbenik koji o duhovnosti zna SVE, mada mu ni dan danas nije jasno na koji način 'njegovi lijekovi' uništavaju ljudsku osobnost, što neminovno odvodi njegove 'pacijente' u ponor ovisnosti o 'suradljivosti' s njime, koja je još od vremena E. Bleulera glavni cilj 'struke'!

'... Doznajemo da su i prestižna američka Mayo klinika i druge renomirane američke klinike uvrstile duhovnost u funkciju liječenja tjelesnih i psihičkih bolesti, pored medikamentozne terapije i drugih terapijskih intervencija.?

Doznajemo ... kako psihijatri nastoje postati DUHOVNJACI, dakle Božji odabranici koji će 'pacijente' uvoditi u svijet - Boga i vjere (religije!).
Ovo je naravno neistina i šala, ali je toliko jasna poruka vjernicima o tome kako se pored samozvanih gurua i velikog broja sekti i psihijatrija želi PRIKAZATI kao nešto što je - od Boga!
No, neće uspjeti, jer ona nije od Boga, već je od vraga!
Ona je počinila stotine tisuća zločina, a to čini i danas!
Kako?
Na maloprije opisan, jako perfidan, način koji ne preza biti sama - svetost!                                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

'Liječiti' drogiranjem uma i kemijskim (nadam se da su odustali od 'FIZIKALNIH' metoda - lobotomije i EKV-a?) preusmjeravanjem umnih 'protokola' koji su u određenoj fazi života čovjeka, radi poprilično složenih promjena postali 'čudni' i onda na takva postupanja 'nadograđivati' - psihijatrijsko poimanje duhovnosti - je čin uperen protiv Boga i samim time protiv čovjeka! Stani 'struko'!
Ne petljaj se u svetost na ovako očajno podvaljen način kog je 'stručnjak za um', kom je malo što znano o tome što čak i on sam misli - prikazao kao 'suradnju' drogiranog uma (svijesti) s uvođenjem drogirane osobnosti u prepoznavanje i življenje duhovnosti!
Ovo je OČAJNA podvala, no nije i nejasna!
Dr. 'psihijatar' nije i neće (nikada) biti - duhovnjak, sve dok nastoji spojiti 'krvavi novac' (bilijarde od 'modernih lijekova') s duhovnošću za koju čak nije niti dovoljno kvalificiran, a koja može biti njegova - bolesna 'uobrazilja' kako je - 'svet'?!
Svet je svaki čovjek, ali samo onda kada je svjestan tuđeg dostojanstva, osobnosti i prava drugog da bude što - jest!
Samo tada, čovjek može biti dovoljno pravedan što će ga održati podalje od - činjenja zločina drugoj osobi, bilo kog oblika i radi bilo kog 'razloga'!
Ovo je zahtjevno postupanje svjesnog u nama pa me čudi kako ljudi, koji su svjesni svojih loših čina, mogu biti - duhovnjaci, 'bogomolje' i imati hrabrosti otići primiti hostiju?!
I ... kada je riječ o pomaganju ljudima koji su izgubili (privremeno) neki cilj i kroz to komunikaciju s transcendentnim, mogao bi reći kako takvima može, bez ikakvog nametanja i prisile, pomoći i 'običan' građanin, dalek od 'struke' i 'pape'!
Ovo mogu (po)svjedočiti osobnim 'doživljajima' koji su protkani divnim primjerima svetosti Malenih!
No, treba li itko takve 'priče'? Znače li nam one nešto, ili nam je lakše, depresivna stanja 'rješavati' kroz 'suradljivost' sa 'strukom'?
Bježite od psihijatara! U tim je ljudima i običan smiješak, vješto postavljen mamac koji bi vas trebao 'navući' na njihovu 'pomoć', a tada ... možda vam ostane nadati se samo - čudu!
Volio bi kada bi ovo pročitao moj poznanik/prijatelj koji mi je nakon pet godina povjerio svoj 'psihički' problem koji - NE POSTOJI!
Srećom, dovoljno je mudar radi čega je svaki trag kontakata sa 'strukom' uspješno sakrio i IPAK (hvala ti Bože!) odbio 'njihove lijekove'!
Dobro se drži i vjerujem kako je njegovo 'otvaranje' prema meni uslijedilo nakon što je pročitao moju Paklenu knjižicu!
Znao je oduvijek za moje 'putešestvije' po 'struci', ali je tek nakon što je pročitao moju knjižicu u kojoj je našao nešto o 'svom PTSP-u', 'otvorio karte'!
Nadam se da će svaku kriznu situaciju znati riješiti svojim SVJESNIM umom koji će ga uputiti na potrebu da riješi OSNOVNI problem, koji je gotovo uvijek nešto izvanjsko i da će se kod toga osloniti na Boga!
Ovaj drugi dio, transcendentni oblik samo-pomoći, može imati različite oblike postupanja!
Sjećam se kako mi je jednom, sada već davno, kada su me moji najbliži počeli doživljavati kao 'psihića', mada sam bio sam i u teškoj umnoj 'stisci' pomogla napisana molitva iz jedne malene knjižice čiji je naslov bio ZNAKOVIT! Naslov knjižice A.Grüna NISI NAPUŠTEN bio je moj prvi pravi duhovni lijek, kog sam dopunio svetom patnjom i borbom za Istinu u Ljubavi! Mnogi to niti danas ne mogu razumjeti i zato pored mene prolaze pognute glave, jer im je preteško shvatiti kako u meni živi moj dobroćudni smiješak!
Nasmijte se, makar vam je .... lopov! Ništa nije konačno pa je vjerovati kako će vam moguće preobraženje vaše .... vratiti osmjeh, jer danas ste izgledala jako - umorno i bolesno!
(Ovo je poruka upućena savim određenoj osobi! Mislim da sam jako u pravu, a to je onda isto tako velika nevolja!)                   SADRŽAJ WEB-a
Skoro zaboravih reći: ovaj detalj s porukom odnosi se na moj posjet Rijeci i šetnju Korzom na kom sam nakon puno vremena susreo nekadašnje 'pajdaše s baluna': Sanjina, Duleta, Celu, Šimu, ... nakon čega sam naišao na 'NJU', potamnjenu ženu nesposobnu da pogleda Istini u oči!
Želim joj sve najbolje, ali sam jako svjestan kako loše živi!
Žao mi je radi toga, no ja joj nikako nisam kriv! Ona je zamrzila mene!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 23. travnja 2010. - Sveti Juraj i crikvenički izričaj mržnje!

Petak je i zato sam u Brezama!
Učinio sam neke obračune i podesio pomoćne tabele u excelu kako bi 'moje' (dvije!) S. mogle lakše voditi evidenciju o radnicima i proizvodnji.
Sada čekam marendu/ručak. Na meniju je riba. Stigli su i 'slovenci' pa će nas na ručku biti više.
Super su Breze! Ovdje sve živi  na jedan puno drugačiji način.
I kada nešto 'zašteka' nitko ne ludi.
Svijest ovih ljudi o mogućim pogrješkama i problemima, koji su gotovo njihova svakidašnjica, dominantan je čimbenik koji određuje njihovo ponašanje.
Svjesni su - sebe, a to je, posebno danas, veoma važna stvar.
No, ostaviti ću te drage ljude u 'miru'.
Danas je imendan Jurajima, Jurama i Juricama.
Danas je imendan mom dragom prijatelju J. koji je trenutno u Češkoj.
Šteta što nije bliže.
Tada bi ga pokušao nagovoriti da 'skoknemo' do Sv. Jurja, mjestašca pored Senja u kom je fešta.
Vjerujem kako je danas fešta i na otoku mojih (pra)djedova, za kojeg autor SITE-a o Velom Drveniku kaže da je: 'najlipši otok na svitu!'.
Možda i je, jer lipota se rađa u duši pa je svakom tko svoj kraj nosi u sebi - njegova 'domaja' najlipša!
Je, moj je otok najlipši na svitu!
Slažen se s Pjerovin zapisom na početnoj stranci njegovog WEB-a.
Moj mali otok, Veli Drvenik, čuva sv. Juraj koji je prema jednoj staroj legendi pomogao mještanima otoka da se riješe zmija otrovnica!
Legenda kaže kako je otok, u tom dalekom vremenu, bio prepun opasnih zmijurina (otrovnica) i kako je zavjet mještana upućen sv. Jurju bio uslišan.
'Etanto' (ma, kako bilo!) činjenica je kako na mom otoku nema zmija otrovnica i kako one ne mogu (pre)živjeti na njemu.
U mojim dugim ljetima provedenim na Velom Drveniku samo sam jednom naišao na zmiju, bjeloušku.
Tada me je moja pok. baba Marija nagovorila da je ubijem.
Sjećam se kako je bjelouška bila omotana oko loze i da sam je ribarskim ostima prignječio i onda joj sjekirom otkinuo glavu!
Danas, u to sam siguran, to ne bi mogao učiniti.
Čemu ubiti život samo radi toga jer izgleda opasno?
No, jednu vrstu rijetkog gmizavca kojeg sam više puta vidio dok sam bio na ljetovanjima nikada nisam ubijao. Macaklin (na mom otoku zovu ga i tarantela ili šćarantela) je gušter kog je moguće vidjeti na osvijetljenim mjestima u večernjim satima za toplih ljetnih noći.
Tada izlazi iz rupe i vere se po zidovima (najčešće kamenih) kuća.
Njegovo roza/prozirno tijelo djeluje dosta ljigavo. Ljudi su ga oduvijek ubijali pa je danas dosta rijedak, radi čega je postao zaštićena životinjska vrsta.
Zadnjeg macaklina vidio sam prošlog ljeta na otoku Rabu u samostanu sv. Bernardina.
Toliko o imendanu koji me je doveo do priče o macaklinu (šćaranteli).
Inače, danas ističe rok kog sam (mail-om) postavio poduzeću Krk sistemi d.o.o. koje je za moj WEB, čineći prema zahtjevu teško bolesnih naručitelja (mržnja!) navelo kako je on: ZABRANJEN!
Ova očita neistina koja se kao obavijest prikazuje korisnicima radio-internetske mreže grada Crikvenice kada u pretraživač ukucaju www.tpencro.com natjerala me je da im pripremim tužbu koja će uz obavijest poći do mnogih institucija države i šire - prema Europi, jer je očito kako se pseudo-demokratski sustav 'političke svite' nezakonito bavi podmetanjem laži i CENZUROM za što nema nikakva prava i čime narušava DEMOKRATSKA načela Europe u koju se kune i kojoj se bezrezervno klanja!
Primijetili ste kako mi niti na kraj pameti nije govoriti o povredi demokratskih načela RH, jer je demokracija u RH opasno narušena što potvrđuje i očajna SAMOVOLJA 'crikveničkog gradskog ustroja' za što nitko neće biti pozvan na odgovornost!
Očaj, jedino je što se može reći za ljude koji su u svom jalu i nesposobni da se suoče s Istinom posegnuli za zloporabom ovlasti koja je inače u nadležnosti SVIH građana grada Crikvenice iz čijih se džepova pune trbusi napuhanih veličina!                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Vjerujem kako bi veliki dio ljudi ovog gradića takvu radnju politikanata osudio, no, mnogi od njih niti ne koriste 'crikvenički wireless'  pa do mog WEB-a ne dolaze na taj način, radi čega im nije poznato kako sam uz sve što jesam postao i autor PRVOG, na lokalnoj razini i samo pod određenim uvjetima, CENZURIRANOG WEB-a u RH!
Faca sam!
Istina, ne baš onako kako se to prikazuje u senzacionalističkim vijestima i reportažama, ali sam ipak FACA, što su mi 'omogućili' biti - grad Crikvenica i Krk sistemi d.o.o.
Njihov navodni 'loš glas' sve se dalje 'čuje' što bitno povećava brojku skinutih gigabajta sadržaja s mojeg SITE-a!
Popodne ću poći do Crikvenice kako bi se spojio na ,crikvenički wireless internet', jer prije slanja tužbi (a nadao sam se da sam s tom gluposti zauvijek završio!?) moram provjeriti (i onda sve zabilježiti) današnje činjenično stanje u svezi ovakve poruke:
Web stranica je blokirana / Web Page Blocked
Pokušali ste otvoriti internet stranicu koja je zabranjena.
Očajan svijet 'pravednika' koji živi u kontradikciji sa zapovijedi Ljubavi prema bližnjemu  hrani svoj um ovakvim izričajima mržnje, zavisti, ljubomore i nezahvalnosti, što im onemogućava činiti (iz Ljubavi prema bližnjemu) 'tjelesna djela milosrđa':
1. gladna nahraniti
2. žedna napojiti
3. stranca primiti
4. siromaha odjenuti
5. bolesnika pohoditi
6. utamničenoga utješiti
7. mrtvaca pokopati.
i posebno 'duhovna djela milosrđa':
1. moliti,
2. pomiriti,
3. tješiti,
4. savjetovati,
5. poučavati,
6. ukoriti, te posebno
7. oprostiti.
(ovo , pod  7., OPROSTITI, tjera me da im OPROSTIM  i poželim im spoznati Boga, što je ponekad i zapravo takvima najčešće, sigurna nevolja, pomalo nužna, da bi postali - č.....!)
Radoznao sam na što ću popodne naići, jer moj WEB nije, suprotno željama  virusom mržnje zaraženih ljudi, ZABRANJEN!
Dostupan je cijelom Svijetu, pa čak i kinezima, točnije rečeno svima koji ne koriste usluge nedemokratske 'vlasti' grada Crikvenice!
Pade mi napamet misao kako je čak i zaposlenicima grada Crikvenice, koji se, dok su na poslu, mogu poslužiti lokalnom Internet mrežom  - zabranjen pristup mom WEB-u!
Ako je tako (a tako je!) mogu zaključiti kako među zaposlenicima u gradu ne postoji niti jedan SLOBODAN čovjek i kako su svi oni najobičniji robovi pseudo-demokracije, sitni poslušnici i 'raja bez glasa i stava' - podloženi  jedinome 'bogu', 'bogu' novca i 'moći'!?
Oprostiti? Razmotriti ću i tu opciju, jer mi je pomalo žao ljudi koji znadu učiniti (ili ga samo IMAJU?) lijep i dinamičan WEB, a k tome su, kao i ja - BODULI! Razmisliti ću o tome, no prije toga odoh  pogledati što kaže maloumno čedo CENZURE o - ZABRANI - mog SITE-a!
Faca sam! Tako misli 'crikvenička svita'!
No, ja … ja nisam nikakva 'FACA'! Malen sam i uvijek na strani ugroženih, potlačenih i OBESPRAVLJENIH koje uništavaju predstavnici pseudo-demokracije izmišljene 'ZAPADNO-CIVILIZACIJSKE provincijencije' - koja se je već dobrim dijelom odrekla Boga, u namjeri da pokuša 'sjesti' na Njegovo mjesto! … A to je … neostvariva želja i nemoguć cilj!
I ... , jer ovo želim postaviti prije nego odem pogledati što nam 'nudi' – crikvenica.wireless (srećom samo: wireless local area network), navesti ću još nešto: meni jako bitno!                                          SADRŽAJ WEB-a
Jučer sam u Rijeci uspio kupiti DOMAĆE (hrvatske) jagode koje mi je prodavačica upakirala u PRAVI papirnati škartoc, koje sam danas pojeo, ... bez šlaga, jer i LEDO i PODRAVKA i svi proizvođači vrhnja za šlag svoje proizvode 'zagađuju' nepotrebnom i štetnom kemijom nekakvih E-ova!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 24. travnja 2010. - Ispravak pogrješnog navoda!

'Razmisliti ću o tome, no prije toga odoh  pogledati što kaže maloumno čedo CENZURE o - ZABRANI - mog SITE-a!', napisao sam jučer, nešto prije nego sam otišao do Crikvenice!
I, što mislite: što mi je 'reklo' to maloumno čedo majčice CENZURE?
Ništa novog!
I jučer je sve bilo kao i koji dan prije, što mi je bilo dovoljno za donošenje moje odluke o prijavljivanju uzurpacije principa JAVNOSTI JAVNIH komunikacija, što je trebao biti i 'crikvenički wireless', nekim institucijama u RH!
Jučer sam, dok sam slagao kockice jadnog autoritarnog 'mozaika' crikveničkih mrzitelja i dok sam uživao u društvu prijatelja i veselom druženju srednjoškolaca za susjednim stolom, sve potanko 'pregledao'!
Najprije ću reći nešto o 'pružatelju usluga cenzurirane komunikacije'!
Naime, dužan sam moj brzopleti zaključak o inovativnosti u radu i predstavljanju Krk sistema d.o.o - ispraviti!
Detaljnim pregledom 'ponuđenog' na 'crikveničkom wirelessu', analizom poruke s istaknutom zabranom mog WEB-a, načinima 'sortiranja' nepoželjnih sadržaja i još ponečim, shvatio sam kako ti dečki (jesu li?) IPAK ne mogu učiniti baš sve što je 'moj mrzitelj' očekivao da za njega učine i da mnogo toga, zapravo, niti ne znaju!
(detalje ovog navoda ostavljam za sud!)
Inovativnost 'bodulima' više ne pripisujem, pošto su i njihove stranice kojima se predstavljaju na internetu, pomalo obmanjujuće, jer iza visoke tehničke (i svake druge) razine njihovog WEB-a ne stoji autorstvo 'cenzuranata', već kupljeno znanje vrsnih WEB dizajnera i poznavatelja konfiguriranja site-ova, jednog drugog hrvatskog poduzeća!
Toliko o (ne)inovativnosti koja me je umalo obmanula!
Nakon svega i očitog ignoriranja moje poslane opomene, čini mi se kako je sve što sam uočio, saznao i doživio običan nastavak postojanja 'bodulske veze' unutar crikveničke uprave!
Bilo bi stoga jako zanimljivo pogledati iznose isplaćenih naknada prema STVARNIM vrijednostima obavljenih poslova i, vjerojatno, za dobavljenu opremu koju su građani Crikvenice platili 'cenzurantima'?!
(Tko zna na što bi čovjek naišao? Možda na javni natječaj?)
Radi mog velikog RAZOČARANJA u posao 'cenzuranata' koji je nedovoljno precizno obavljen, mislim na CENZURU i neke druge 'postavke' - filtera, odlučio sam poduzeti neke radnje što sam jednim djelom učinio još jučer!
Kako je u ovoj 'igri' upotrijebljen očajan način postupanja prema mojoj osobi i mom INTELEKTUALNOM vlasništvu, vjerujem kako će posjetitelji mog WEB-a razumjeti da sam na neko vrijeme odustao od objavljivanja sadržaja tih prijava!
'Blijede sjene' (poslušajte Procol Harum i pjesmu koju rado pjevušim i ponekad odsviram) - zla (p)ostaju sve veća prijetnja Malenima, radi kojih je lako zaključiti kako je u odnosu na njih nedavni vulkanski oblak, bio, običan i bezopasan oblačić!
Čovjek veoma često postane opak, opasan i, meni nejasno radi čega - uporan u nastavljanju činjenja zla, makar je svjestan kako tako čini protivno zakonu i ETICI!
No, nije li 'bogatstvo' Svijeta u 'različitostima'?
Kažu da jest, ali je i maloj bebi jasno kako je to tako samo u - DOBROM, a toga unutar neosjetljivih političkih 'struktura' u RH - nema!
Uzeti invalidu novac za nešto i onda reći kako je to UŠTEDA, licemjerstvo je koje bi trebalo ne komentirati, ali to moje 'ludilo' ne može!
Pitam se pomisli li 'Jahačica' na 'poludjelom mustangu' (alegorije) kako bi sutra ona ili netko njen (ned'o Bog!) mogao postati invalidom?!
Bili joj tako očajan 'usud' uspio otvoriti, osobnom 'veličinom', zatvorene oči?                                                                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Uzeti sitnicu ljudima koji su svojim hendikepom već dovoljno 'kažnjeni'?
Ma di je tu čovjek, ljudi?
Nema ga, što potvrđuje i činjenica kako je podvala političke obmane pokušala nenaplaćeni, nepredviđeni i neuračunani 'prihod', koji nije nikada postojao, pretvoriti u nešto što bi trebalo biti - 'ušteda'!
Tko će na tom jadnom i unaprijed UKLETOM novcu uštedjeti?
Država? Možda invalidi?
Nitko!
Svi će biti gubitnici, što je u ovom času i moja jadna Domovina koju UPORNO uništavaju svakojaki 'zakoni' i odluke dužnosnika RH!
Organski sumanut poremećaj ničim dokazan, osim pričom i željom da se njime POTARE ISTINA, puno je benigniji od 'zdrave' LOPOVŠTINE!
Uštedjeti guranjem ruke u tuđi džep, zar je takvo što moguće?
Je! U ovoj državici sve je moguće i zato me ne čudi da su sile zla usmjerile vrhove svojih otrovnih strjelica prema srcima NAJBOLJIH i NAJPO-TREBITIJIH, a to su uvijek Maleni i zauvijek - Božji ljudi!!
Reći ću tim 'strjeličarima' koji nasrću na tuđu nevolju jedinim i znakovljem (slovnim simbolima i glasovima) najtočnijim, divnim hrvatskim jezikom, kako:
'nemaju muda poći od vrha'!
Tome je tako, jer su svjesni kako su i sami dio tih, najviših, ... vjeruju, nedodirljivih vrhova ... Vrhova čega?
... Ledenih santi i jada koji kazuje kako je u ovoj državici biti invalidom preduvjet za biti - progonjen, omalovažen i obespravljen!
Čini mi se da su 'Jahačica' i njeni (valjda još njih šestero?) jahači Apokalipse izgubili svaki osjećaj za stvarnost vremena u kom žive, jer ovo je vrijeme progona ljudi koji se ne mire s nametnutom pseudo-demokracijom koja svakodnevno generira gomile 'odluka' i 'zakona' što i opet kazuje kako ništa nije dobro!
Evo jednog primjera koji dokazuje postojanje ove istine i 'hrvatskih nebuloza'!
Prije toga pitao bi vas (čak i sebe!) postoje li zakoni o nogometu, rukometu, plivanju, odbojci, skijanju, ...?
Primijetili ste i shvatili moju malu 'podvalu'?
Naravno, ne postoje!
Nema zakona o pojedinačnim športovima, mada postoji Zakon o športu (od 9. lipnja 2006. god.) i tome se ne treba čuditi, jer su 'zakoni' športskih grana zapravo pravilnici kojima je određen način postojanja i djelovanja određene vrste športa!
No, kada nam netko, a to su i opet 'oni' ('demokratski politikanti') podastre pod nos potrebu (?) da se (u Saboru?) donese zakon o GOLFU i nije se na to nego gorko nasmijati, jer je i maloumnim nedemokratskim čedima jasno kako se iza svega toga pokušava PODVALITI nešto VEOMA PODLO i za MALENE - obvezujuće, a što bi moglo biti u funkciji neovlaštenog i nedozvoljenog stjecanja vlasništva nad TUĐIM nekretninama i bogaćenja - 'BOGATIH' (samo novcem!), po modelu 'prenamijene zemljišta'! (čeka li to i moj Veli Drvenik na kom ne postoji građevinsko zemljište?)
Eto, dragi moji posjetitelji, ovo vam je 'izvadak' iz hrvatskog modela demokratskog ustroja u RH koji je odavno izgubio svako obilježje demokracije, koja ja postala - MOJE (naravno, samo 'njihovo') PRAVO na - NAS, Malene!
Lud sam? Dakako, jer nisam - LOPOV niti otimač, a ponajmanje 'političar'!
Primijetio sam kako sam na taj način sve bliži i draži potlačenima, a to mi je dovoljan razlog da ostanem što jesam - biti: JA!          SADRŽAJ WEB-a
'Budite, jer jeste', napisao sam u mojoj knjižici, jer ćete samo 'tako moći iskazati POŠTOVANJE prema sebi i svakoj drugoj osobi!' i na taj način moći 'svojom nadom i vjerom u Boga - otjerati Zlo!'.
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 25. travnja 2010. - Rafaelin rupčić i moj Ps 151!

Danas je nedjelja! Sveta nedjelja i zato neću pisati o 'njima'!
Oni ne idu na mise i mole Boga samo kako bi im nešto dao, a to i nije vjera, čemu je dokaz - 'njihova' ovisnost o novcu, statusu, 'karijeri', ... što traje sve dok im jednom račun oholog življenja ne stigne na naplatu!
Tada se sve mijenja! Iz korijena! Sva bogatstva postaju 'im' bezvrijedna i onda traže i trebaju tako malo, tek nekog dobrog prijatelja i možda neku ručicu ili samo rupčić kako bi pobrisali suze!
A tada? Nema ni toga! Umna pustinja lišena duhovnih sadržaja postaje opasan 'protivnik' tom istom umu koji je tako opako atakirao na - tuđe!
No, ne bojte se, ... vi koji ste možda u ovim riječima pronašli komadić sebe ili se bavite nezakonitom cenzurom!
Bog je milostiv i dobar i sigurno će vam podariti neki putokaz k Njemu!
Pitanje je samo možete li i hoćete li, nakon puno lošeg, prihvatiti Njegovu stvarnost?
Odgovor na ovo jednostavno pitanje koje svakom čovjeku, ma kakav da je i ma kakav da je bio, nudi rješenje za svaki časak života, individualna je kategorija i zato vam osobno ne mogu (smijem li?) preporučiti ništa više od onog što sam i što danas - živim!
Mislim kako živim duhovnost, na MOJ pomalo 'originalan' način, koja me tjera ukazivati na zlo, ali koja od mene traži da budem - milostiv!
Jutrošnja misa opet mi je proširila vidike i pokazala mi kako sam ponekad nemoćan i nesiguran u sebe, u ovo što kazujem i kada si postavim pitanje o vremenu, nekoj drugoj (beskonačnoj) dimenziji prostora čije 'dubine' nikada nećemo moći spoznati, ali čemu ćemo ipak moći dati smisao kroz - življenje u vjeri!
Treba vjerovati! Čak i čovjeku koji se je kroz dio svog života i postojanja svrstao među - izdajnike (Juda!)!
No, nisu svi ljudi takvi, ... loši, a kako je lošima moguće doživjeti preobrazbu čak u samu svetost, ništa po lošeg čovjeka nije konačno i tragično, jer čovjek na taj način postaje - vječan!
Možda nam ovaj 'nepraktičan' pojam, vječnost, kojim si od pamtivijeka pokušavamo dočarati kontinuitet života, jer nam je taj dio našeg bivstvovanja (osim Darvinistima!) nedokučiv - i nije najbolji 'termin', no postoji li IŠTA čime bi mogli opisati Boga?
Sve slike koje o Njemu nosimo u sebi i koje su vjekovima prikazivane kroz umjetnička djela, freske i zvukovno, kroz glazbu i riječ - nisu točne!
Sve je to nekakva 'približna' procjena ili osobni doživljaj Boga koji će tek 'letom' našeg Duha do 'zelenih livada raja' spoznati - vječnost, koje se mnogi tako olako odriču (a koja nam jedina može pokazati - Boga!).
Možda zato, jer im je vječnost nejasna i jer se je boje?
Možda?! No, čovjek treba pokušavati težiti tom Božjem daru!
To mu je osnovni zadatak, cilj i svrha postojanja!
Lijep naputak o tome kako do toga doći napisan je na jednoj običnoj razglednici. na kojoj piše:
'Ako ne pokušaš, kako ćeš znati možeš li?'.
Ovo je toliko jasna Istina da je ne treba potvrđivati!
Ta otkud bi i ja (slično Jobu) mogao saznati da mogu i dalje pokušati (pre)živjeti kao pravednik (trudim se!) koji ne želi odbaciti Boga i uzdanje u Njega da nisam izgubio 'bogatstvo', djecu, zdravlje, obitelj i poneke 'prijatelje'?
Hvala Ti Bože za današnju nedjelju!
Hvala Ti što si i meni, kao i svim ljudima ovog Svijeta dao da ne znamo što nas sve čeka u životu!
Bez toga bi i moj um, prije svake nedaće, nesnosno zapomagao i 'urlikao' kako: 'ja to neću moći ...!'.
Dobro je da je tako, jer tako smo u mogućnosti spoznati koliko smo jaki i izdržljivi, ... koliko možemo!
Bojimo se patnje, ali tek kad ona prođe vidimo da smo mogli ne samo izdržati, nego i proživjeti patnju. ... I kako bismo još puno toga mogli podnijeti!
Naravno, čovjeku je puno ljepši i ugodniji srcu, umu i duši - lijep doživljaj, nekakav osjećaj zajedništva u Ljubavi, glas podrške, ...
Pročitao sam danas u ovonedjeljenom GK-u (Glas koncila) lijepu priču o rupčiću male Rafaele kog je ona idući pustim parkom ponudila pijanom beskućniku kako bi mu obrisala suze.            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Nevino dječje pitanje: 'zašto plačete, .. tko vas je povrijedio'' dotaklo je 'zapušteno' srce Janka i u čas u njemu probudilo želju za životom!
Pristao je s djevojčicom poći do njenog dobrog prijatelja, ali je tek na stubama koje su vodile u crkvu shvatio tko je Rafaelin dobar prijatelj!
Čitao sam ovu priču, dok sam jutros bio na kavi i, priznajem, morao sam (i to jedva) suzdržavati suze koje su poželjele poteći mojim licem (ta nisam li lud?). Šteta je što vas ne mogu povezati 'linkom' s ovom pričom, jer je GK komercijalizirao dio svojih sadržaja na internetu, i zato ću vam samo ukratko reći kako je ta dirljiva priča, u koju se je na određen način upleo i svećenik završila happy end-om!
Nakon nekoliko uzastopnih posjeta crkvi, ispovijedi i uređivanja svog osobnog 'imidža' (higijena i odjeća), Janko je ... MA, OVO DALJE ĆU, SAMO ZA VAS PREPISATI iz jutros kupljenog GK-a!
ŽELIM VAS NATJERATI DA ZASUZITE!
'... Opet su susreli (Janko i Rafaela) onog istog svećenika kojega je Janko zamolio za uslugu da mu dozvoli prije propovijedi da se kratko obrati i Bogu i narodu. Misa je počela. Završila su čitanja. Došlo je vrijeme i za propovijed, no svećenik je tada, kako je obećao, prepustio Janku da se obrati narodu. Janko je već spremno krenuo prema propovjedaonici, usporenim korakom sa svim duševnim teretom i odjednom započeo svoj dirljivi govor.
Tražio je oprost od Boga i od ljudi za sva loša djela koja je počinio u čitavome svom lutalačkom životu. Predstavio se je tko je i što je sve činio, a najviše je sažalijevao svoju izgubljenu obitelj. Zatim je iz džepa izvadio rupčić i s velikom ga ljubavlju pred narodom pokazao. Bio je to rupčić malene Rafaele koji ga je ponovno, uz iskazanu ljubav, vratio u život.
Čitav je narod u tišini slušao dirljiv Jankov govor prepun tuge. Odjednom je zavladala u crkvi takva tišina i mnogi su ljudi u toj situaciji od ganuća plakali.
Neka je žena iz klupe po sredini crkve pokušala izaći i odmjerenim koracima počela prilaziti prema tužnom janku. Za koji trenutak iza te gospođe ustalo je troje maloljetne djece koja su potrčala u smjeru svoje majke. Žena je ustvari bila Jankova supruga, a djeca što su je slijedila njihova. Zagrlila je supruga, svoga Janka, a djeca su vikala u ubrzanom hodu i dozivala ima tate Janka.
Čitava je crkva ustala na noge.
Dok su neki plakali i od radosti pljeskali malena je Rafaela sve samo promatrala. Onda je Janko podigao djevojčicu u vis i pokazao je narodu, da ju svi vide. Zahvalio je Bogu na njenoj maloj ljubavi i što mu je život spasila od propasti. ... I danas Janko znade reći kako mu je jedna mala ljubav spasila život i dovela ga Isusu. ...'
Volite li priče? Krasne su, ali toliko rijetko postanu dio stvarnosti da mi je pomalo žao što ne živim u svijetu male ljubavi iz ove prelijepe priče!
Trebam li ovome išta dodati? ... Ako ste zasuzili i možda se sjetili kako netko, možda jako blizu vas, provodi noći na klupi u parku, pokriven kartonima ambalaže u kojoj su bili upakirani skupi parfemi, lijepe haljine, Dior-ova odijela, slatkiši ili još puno toga što 'vaš Janko' možda nikada više neće čak niti vidjeti, moj je mali trud oko prepisivanja komadića teksta iz priče Zlatka Bartulovića: Rafaelin rupčić i više nego - NAGRAĐEN!
Zapravo, nakon što sam umio lice shvatio sam koliko sam SRETAN čovjek!
Puno, makar bi volio susresti 'moju Rafaelu' kojoj, makar je izmišljeni lik posvećujem, meni osobno predivnu pjesmu (glazba) koje vam komadić prikazujem, a što će biti moj PRVI video kog ću objaviti na stranicama mog novog, isključivo glazbi i umjetnosti posvećenog WEB-a!
Rafaela, ovo je za tebe i tvog Janka:

Ps 151 (Konačna Istina - Bog te moli da ne dižeš ruku na sebe!)

Samo pogledaj Svijet, jer tu je tvoj početak i dom!
Zar ne čuješ ptice i vjetra šum (Duha!)?
Zar ne vidiš more?
Ne žuri k meni!
Ne napuštaj san i tvoje Ljubavi! ... (više, za koji dan ili možda koji tjedan!)
                                                                                         SADRŽAJ WEB-a
Sve vas volim kao i ovu usamljenu nedjelju, u kojoj sam i opet bitno drugačiji od svega što su 'uobičajeni' ljudi! (Cenzuranti: činite što vam je po volji, jer znam da bi mala Rafaela od mene tražila da vam oprostim: oprostio sam vam CENZURU, jer jedino tako mogu biti - NETKO! Uživajte!)
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 26. travnja 2010. - ... u mračnoj im se šumi noga stvori ...!

I? Jeli vam jučerašnji dio iz priče o maloj Rafaeli dodirnuo srce?
Možda nekome, ali sigurno ne onima koji poznaju i 'uvažavaju' samo sebe i svoju 'pravdu'.
Meni je jučerašnji dan puno rekao i pokazao.
S jedne strane doživio sam ushit mog srca (duše), da bi mi u noći, jer sam dosta kasno krenuo na spavanje, zli pokušao sve pokvariti!
Ali nije uspio! Neka nedefinirana mučnina koja mi nije dala zaspati uopće me nije 'izbacila iz kolotečine', već mi je samo otela dio sna radi čega sam danas pomalo - zbrkan.
K tome, danas sam morao dovršiti jedan prilično osjetljiv posao i, naći se s prijateljima što mi baš nije 'palo' u dobro vrijeme.
No, od svega mi je najvažnije da sam se uspio svojom voljom oduprijeti noćnoj navali zla i da mi je malena Ljubav, Rafaela iz priče o njenom rupčiću, pokazala kako mogu, a tako i želim, oprostiti nedovoljno razboritim ljudima njihove jadne postupke.
Shvatio sam jučer, i nadam se da će to biti moj konačan stav prema svakom čovjeku koji mi ne želi dobro, kako me NITKO od tih nije vrijedan, jer sam Božji, što zli uporno nastoji poništiti i uvjeriti me kako na isukani mač trebam odgovoriti - jednakom 'mjerom'!
No, ne ide mu! Ne može mi ništa, jer sam shvatio kako je svaki čovjek na neki način svet život, makar bio i najgori kriminalac na ovom Svijetu!
Znam da se ovakvim mojim razmišljanjima smiju 'pravosudnici', 'demokratski politikanti' i svi ovisnici o tuđem, no to je prije svega njihov problem.
Nadati se je da će ga nekada uspijeti rješiti i da će shvatiti pogubnost robovanja zemaljskim 'idealima' i 'idolima' koje nam svakodnevno nameću mrzitelji Boga!
Do tada te sitne duše, što se mene tiče, ostaju u poimanju mog 'neobičnog', jadnici!
A, jadnike se žali i za njih Boga moli da ne pokleknu do kraja pod naletom egoizama svake vrste.
Tuđe, nepošteno, ukradeno, olajano, progonjeno, ucijenjeno, ... sve to što je nekome postalo - 'korist' - ne vrijedi ništa više od prezira, ali unatoč toga traži izričaj JASNOG stava o bijedi tih nevaljalih radnji.
Danas mi je žao što sam napisao dvije pritužbe na očajno postupanje i rad Krk sistema i određenih ljudi u gradu Crikvenici, no poslane mailove ne mogu stornirati!
Stigli su do cilja, ali ni to ne mora biti ništa više od - nepročitanih pisanija, što biva 'usud' mnogih pisanih poruka koje stižu u urede državne uprave, pravosuđa i sl.
Nadam se da pučki pravobranitelj i 'sabornici' neće pogledati napisano, jer je smisao njihovog (ovog) društva u - OBMANI od koje treba dići ruke ... svaki čovjek, ukoliko mu je stalo biti - mudar.
Meni su draže male Ljubavi i priče o njima, nego bilo koja 'paragrafirana' i 'ozakonjena' OBMANA što (nam) se Malenima nudi kao - 'ušteda' i jedini mogući način izlaska iz kriza iz kojih, kroz cijeli moj vijek, nikada nisu izašli niti komunjare niti 'hrvatine'!                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
A i kako bi?
Već je i Dante (Alighieri) za takve, u svojoj Božanstvenoj komediji (PAKAO!), predvidio 9. krug u kog će se strmoglaviti duše - svih izdajica!
A izdajice su svi ljudi koji na bilo koji način i bez obzira na 'razloge' nasrću na ugrožene, ... koji svoje 'pozicije' i 'karijere' dostižu kroz tuđu muku, kod čega rabe laži i čine nepravde!
'... u mračnoj im se šumi noga stvori, jer s mračne staze zalutaše ...' (nekako ovako bi izgledala za 'njih' preuređena Danteova rečenica iz Pakla, 1. pjevanje).
Strašno je i pomisliti kako je Dante najgori dio Pakla namijenio - IZDAJICAMA!
Takvi, dok ne promjene svoju 'ćud', izlaz svome umu traže u negiranju vječnog života, jer im je nemoguće i pomisliti kako će vječnost morati provesti na dnu ...
Koliko je sve relativno, dobro potvrđuje moje ovakvo razmišljanje u kom strah zlih od SEBE samog relativizira činjenicu o nesavršenosti ljudskog bića, koje upravo radi toga teži biti ono što ne može - božanstvo!
Ova očita pogrješka u 'stavovima' i 'kazivanjima' bezbožnika previše je 'udomaćena'!
Njene korijene možemo naći u svakom obliku ljudske zajednice, što završava kaosom iz kojega će na kraju vremena izniknuti - (moje) zelene livade mira!
Nego, ispričavam se čitateljima na skraćivanju današnjeg pisanja, jer želim početi činiti (stvarati) nešto drugo!
Shvatio sam naime kako mogu učiniti puno novog za moj WEB, radi čega mi je nužno komadić vremena 'ukrasti' pisanju mojih crtica!
Započinjem s izradom dinamičkog WEB za moju glazbu koju želim odmaknuti s ovog SITE-a, koji nakon toga (poživim li) postaje moj 'književni' WEB, naravno, redizajniran!
Moja glazbena domena biti će www.tpc-music.com koju sam registrirao i zakupio!
Nadam se da ću vam već u ovom tjednu moći pokazati moju početnu (ulaznu, index) stranicu bitno drugačiju od dosadašnjih!
Dani mi sada postaju prekratki što je PRAVI način za življenje dobrog života u kom sve moje nedaće, IZDAJICE i CENZURANTI postaju dio 'relativiziranog svijeta' u koji su se sami 'smjestili'!
Relativno si, zlo, jer je tvoj JEDINI 'učinak' vječna smrt zlima i vječan život - dobrima!
Budite dobri!
Oprostite mi na iskrenosti koju su mi kao kakav užasan 'krimen' na leđa natovarili - zli!
Pročitajte - Pakao!
Tamo ćete, u 5. pjevanju, pronaći ime koje će vas podsjetiti na 'bodulsku' poveznicu u gradu Crikvenici - (Paolo) MALATESTA, koje ako ga prevedete na hrvatski jezik znači - bol pameti (glavobolja).             SADRŽAJ WEB-a
Kazuje li vam ovo nešto? Obično je korijen mnogih (starih) imena u najužoj vezi s karakterom, zanimanjem ili nekim drugim obilježjem njegova imatelja!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 27. travnja 2010. - ... biti nekome NETKO!

Kao i svakog utorka i danas sam bio u Brezama.
No, ovaj put u Brezama nisam pisao ništa za moje crtice.
Nije mi se dalo, a imao sam i nešto posla koji je bio nastavak i završetak sređivanja poslovne dokumentacije od prošle poslovne godine.
Malo sam poćakulao sa S. i onda bio srediti podatke.
Nakon marende/ručka ukrcao sam u moj 'ferrari' drva za ogrjev.
Jeste li se sada prisjetili moje pok. bake Hilde i njenog skupljanja piljevine i otpadaka s kojima smo se tih dalekih, zimskih dana grijali.
Bila su to prelijepa vremena skromnog življenja koje je sve snažnije počeo potirati novac ... i onda je sve - 'došlo na svoje'!
Danas ja skupljam drvene otpatke, njima se grijem i tako opet živim komadić tog vremena!
Dobro je!
Sve je opet po 'starom', samo ... nema nje, moje bake Hilde i još puno, puno dobrih ljudi koji su obilježili moj život.
Jutros sam u Brezma prolistao jedan dnevni listi i shvatio kako u njemu nema gotovo ničeg što bi bilo, makar kakva priča, o nekom dobrom djelu, događaju, ... nešto što bi moglo biti - 'bolje sutra'!
Loše vijesti, politička prepucavanja, nekakve prijetnje dokazanom izdajici, blokade, štrajkovi, ... vulkani, potresi, uragani, ... same nesreće!
Prolistao sam novine i jedino što me je istinski 'dodirnulo' bio je izvještaj o dobrom oporavku naše mlade stolnotenisačice (jesam li vam rekao kako se ponekad pomolim za nju?) i nesreći mladih ljudi na otoku Pagu!
Bilo je u tom izvješću o nesreći svega i svačega, ali - ipak, najviše tuge!
Tragični usud mladih ljudi i veliku tugu njihovih bližnjih ništa više ne može promijeniti, no bilo bi veoma dobro kada bi kroz to mladi ljudi došli do spoznaja o tome kako je svako 'sutra' u kom se neodgovorno poigravamo s danas, neizvjesno!
Doživio sam sličan 'usud' i zato znam što nesretna smrt mladog čovjeka znači, prije svega njegovoj obitelji, ali i mnogima s kojima je bio u nekoj vezi.
Nikada, dok sam živ, neću moći zaboraviti veliku tugu majke pok. K. koja je poginula sa samo dvadeset godina!
Neko sam vrijeme, samo na dan tragičnog događanja, znao ići do te tužne majke/žene, no onda se je jednog dana u meni sve 'slomilo'!
Sjećam se tog zadnjeg dolaska u stan te tuge i samo jedne rečenice te majke, koja je gledajući sličice mojih sinova zaplakala i dojmljivo mi rekla: 'Možda bi takvi (veliki!) bili i moji unuci?'. (jeli vas zaboljelo u duši?)
Danas te njene riječi duboko diraju moju dušu i navode me na misli koje mi ne mogu dati nikakav odgovor ili bilo kakav zaključak o životu!
Čemu vrijedi pomisliti 'da nije ...', 'a zašto je ...?, 'možda bi ...!' ...!
Da! Čemu kada je tog lijepog zimskog dana sve pošlo drugim putem i kada riječi te tužne žene nisu ništa drugo doli dokaz - Ljubavi!
Istina, ovako izrečena i doživljena Ljubav izgleda tužno, ali je i kao takva ... i opet, i samo - Ljubav!
Mogu zamisliti koliko je puno patnje u srcima i umu bližnjih, jučer nastradale mladosti, jer vidio sam takvu tugu i doživio grč boli kojim je ona, kao da su njena, blagoslivljala sličice mojih sinova, ... dok je um te jako tužne majke proživljavao po tko zna koji put najteži trenutak svog života!                                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
O ... kad' bi ..., ali ne mogu!
(Ne mogu to niti roditelji jučer stradale djece na otoku Pagu!)
Ne mogu vratiti vrijeme niti zaboraviti taj dio mog života!
O ... kada bi ... onda bi tog tragičnog dana umjesto odlaska na kavu u Trst odabrao ostati u Rijeci, na Korzu, u 'Slavici' na kavi i druženju s prijateljima ... u pričama o nogometu i glazbi, ... čekao bi da me 'stari' potraži i povede kući ...!
Ali nisam ... i onda sam, do besvijesti traumatiziran tom tragedijom, glumeći onog koji nisam nikada bio, učinio sve - naopako!
Požurio sam naći utjehu i namiriti moju bolesnu maštu!
I trajao sam tako! Dugo! Više od trideset godina, kada mi je za moj neuredan život i 'nastranost' stigao na naplatu poveći račun, pun nove tuge i nevolja!
O ... kad' bi ..., ali ne mogu i nikada neću, radi čega molim sve vas i posebno mladost kojoj svaki 'potez vlade', 'zakon o pederima', 'pilula za pobačaj', ... i još puno toga 'naprednog' širom otvara vrata kroz koja se ulazi u svijet - užasa, da nešto iz ove priče naučite!
'Dosadilo mi je ovako živjeti', napisao je pretprošle noći jedan, po svemu dobar dečko i onda je otišao do visokog vijadukta s kojeg je skočio u - smrt!
Ne, nije bio lud niti 'psihički bolestan'! Sigurno nije!
Ubitačno vrijeme u kom živimo i sebične želje nekog ili više njih iz njegove 'sredine' uništile su u njemu svaku misao o smislu života što ga je odvelo u smrt!
'Bio je ovakav ili onakav', rečenica u kojoj bi se trebao nalaziti nekakav 'razlog' njegovu nesretnom činu, i nije nego prazna priča koja bi trebala poslužiti pranju ruku nekog koji mu nije želio, mogao ili samo znao - reći toplu riječ podrške!
Taj izgubljeni život trebao je prijatelja, ali ga nije mogao pronaći!
Svi njegovi 'prijatelji' bili su već 'zauzeti' - SOBOM, računalom, mobitelom, ... nekim interesom kog u njegovu društvu nisu mogli doseći!
Četiri ugasla mlada života u jednom danu!
O tome sam danas čitao i to sam danas čuo!
Jednom je malo nedostajalo da i o meni netko tako kazuje i zato jako dobro znam koliko je traumatično pomisliti, bilo to makar i samo rijetko:
O ... da sam..!
'Da sam' jako boli i zauvijek ostaje nemoguće pitanje na kog nema odgovora, radi čega je jedino ispravno svaki takav dan, sat ili minutu u kojoj nam takvo što padne na pamet nastojati što prije 'utopiti' u nekom dobrom djelu i vjeri u Boga!
O ... da sam ... učinio bi nešto slično poruci koju nam kazuje lijepa pjesma INDEXa iz 'mog vremena':
DA SAM JA NETKO! ... ne bi ljudi život proklinjali!
Toliko o tuzi, nesreći, smislu života, i potrebi da svatko od nas nekome bude NETKO, ... bude nečije ufanje!
Prebrzo prolazi vrijeme svakog od nas i zato nam se nije uzdati u 'čudo' kada nismo u stanju nekome biti - NETKO!
Svaki drugi način življenja, prije ili kasnije (nekome) postane, nejasna i 'čudna' - tragedija!
Trebam NEKOG, jer ne želim čuti za još jednu moju tragediju!
Da sam ..., ali - NISAM! Jesam li vas 'umorio'?                  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 28. travnja 2010. - ... Ž., stižem!

Napisao sam jučer tužan i upozoravajući osvrt na stradanja koja su sve učestalija i u kojima su žrtve sami mladi ljudi.
Danas sam, prolazeći pored srednje škole u Crikvenici na njoj uočio stijeg i crnu zastavu tuge, izvješenu radi prerane i tragične smrti jednog đaka te srednjoškolske ustanove!
'Moderno vrijeme' u kom živi i odrasta današnja mladost uzelo nam je još jedan mladi život, a to se na taj način nije smjelo dogoditi.
A ipak ... desilo se!
Zna li itko na ovom Svijetu čemu je tako?
Ne zna! Nemoguće je saznati što je ili TKO je bio 'razlog' koji je jedan mladi život odveo u bezdan smrti!
Ne znam što bi o tom tragičnom događaju mogao PAMETNOGA reći, jer u svemu o čemu pišem uvijek posežem za mojim tragičnim ISKUSTVIMA koja sam 'stekao' kroz druženje s nekim ljudima, službama i vremenom u kom živim.
Ne mogu pobjeći od sebe! Ne mogu ne reći kako sam i ja, ne tako davno, opterećen mislima koje su mi kazivale kako mi je 'dosta ovakvoga života', razmišljao o suicidu u kom sam vidio jedini 'izlaz' iz kaosa u kojem sam se neočekivano našao u zadnjoj 'fazi' mog života!
Srećom, ja sam imao (i imam ih još uvijek!) prijatelje, istinske Božje ljude, koji nisu povjerovali podvalama psihijatara i očajnom pravosudnom sustavu koji su se stavili u službu zla!
Mnogima je od njih, moj put stradanja postao jasan dokaz o postojanju zla koje dobro prerušeno u 'skrb', 'brigu', 'ljubav' i upisano u opasne 'zakone' prijeti Malenima!
Jednom su se opakim uslugama psihijatrije i sudstva služili totalitarni sustavi pa mi i nije baš najjasnije u kakvom to sustavu danas živimo, kada je tako moguće i stvarno da vas tuđi interesi, želje i 'prava' dovedu do samog ruba pameti, kada vam se svaka smrt čini blaženom, jer ... ste otkrili i spoznali s kime ste živjeli, što su vam učinili i što vam čine!
Istinitost ovog navoda ne treba dokazivati!
Već je samo pitanje: a di su 'oni' sada, kada su me se riješili, kada su me izmaltretirali i izmučili, ... DOKAZ kako 'oni', kada vas se na neki način 'riješe', ne misle da i mi trebamo NEKOG i nešto od svog!
'Oni'?! Ma tko su 'oni'?
Ostanete li 'na nogama' nakon 'njihova' beskurpuloznog napada koji je uvijek prožet silnim podvalama i podlim izazivanjima (da sam samo nekoga od 'njih' pljunuo ovo ne bi mogli pročitati!) i ukoliko ste se svega svog uspjeli (jer morate) odreći - takvima više ne predstavljate ništa!
Za njih ste postali NITKO kojem su uzeli - sve!
Ali nisu!
Nitko nam ne može oteti ono što smo od Boga dobili ukoliko se odredimo prihvatiti nanijetu nam nepravdu kao čin zlog, koji traži od nas svaki MISAONI odgovor, ali kom ne treba odgovoriti - silom, sudom, ...!
'Njima' je najveće kazna spoznaja o postojanju ljudi koji su im izmakli šaka!
Tada vas na svaki način nastoje 'cenzurirati', čak zabraniti i sve što je bilo vaše i ima veze s vama - uništiti!
I tada čine upravo ono što zli od njih očekuje:
postaju njegov, možda, vječni rob, ... neizlječivi ovisnik o bijegu od sebe!
Boje se svog odraza u vodi, u zrcalu, ... u snu, jer mogli bi čuti - Istinu!
'Zašto si to učinio''!                                        Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Tako mala rečenica ('prosta'?) postaje opasan uteg odmetnutom umu koji je u stanju samog zlog odvesti do oltara, uvjeren kako je na taj način uspio 'prevariti' Boga!
Niz nelogičnosti i pogrješaka jednom će ipak morati stati, no pitanje je hoće li to biti posljedica neke velike nesreće ili, možda ipak, PREOBRĆENJA?!
To nitko ne zna, ali svatko pametan može i mora poželjeti da se dogodi ovo drugo, preobraženje.
Na bilo koji način uništen život samo jednog čovjeka, lišen iskrenog pokajanja ili priznavanja Istine, ostaje vječni krimen mnogim osobama koje su smišljale i sprovodile u djelo svoje loše namjere!
A možebitni razlog, ... on uopće nije bitan i ne bi smio niti postojati!
Svaka 'pomoć' koja neku osobu dovede u tešku i pogibeljnu situaciju uvijek je - velika grješka koja može postati zločin!
Meni su na taj način 'pomagali' upravo 'oni' koji, danas, sa svime što ima veze sa mnom čine - cenzuru!
O kada bi ..., ali ne mogu i možda čak i ne želim, ušutjeti i ustuknuti pred nepravdom, jer tada to ne bi bio - ja!
Srećom, danas postoji internet, a i knjige više nisu preskupe, pa ovaj dio mog bića mogu izreći glasno, jasno i bez uvijanja!
Inače, maloprije me je nazvao moj prijatelj Ž. (onaj iz uvodnika ovih crtica), misleći kako sam u Crikvenici.
Sjetio me se, vjerojatno zato jer sam jedan od rijetkih ljudi koji će s njime povesti razgovor na 'ravnopravnoj' razini što teško može doživjeti od drugih ljudi i čak od članova svoje obitelji.
Invalid, kom je nesreća uništila veliki dio života, a što su s puno kemije nastavili činiti 'stručnjaci' poželio je moje društvo što me obvezuje da nakon što ovo dovršim odem do Crikvenice!
Srećom, Ž. ima MBT pa ga mogu nazvati i tako pozvati na kavu!
Uistinu, sretan sam radi ovakve, moje, 'nastranosti' koja će mi 'uloženo' vratiti - srećom!
Zato ću ovo skratiti! Moram učiniti to malo zadovoljstva Ž.-u.
K tome, trebao bi poći do Kačjaka, do J. kako bi mu odnio dvije litre benzina za njegovu kosilicu trave.
Ostao je bez auta (i opet je na servisu?) i kante koja je u bunkeru njegovog 'merdže'!
Ovome neću više ništa dodavati!
Uvečer ću, kada se vratim iz Crikvenice, 'razgledavati' flash opcije i pomalo učiti rabiti nove postavke vezane uz izradu WEB-ova i programe koje sam jučer poskidao s 'Pirata'!
Tek danas vidim koliko sam, umalo, propustio MOĆI i ZNATI, jer sam se pouzdavao u druge (nezahvalne) ljude, koji su mi u kraju, zaslijepljeni svojim 'ciljevima' i željama, nastojali cenzurirati - pamet!
Ponoviti ću, jer ima onih koji sporo uče:
to nije moguće bez našeg pristanka, radi čega je svaki nasilan čin usmjeren tom cilju - zločin!
Ne činite to nikome!
Pustite u miru tuđe osobnosti, jer je jako sigurno da ste i sami sebi, kao i ja meni - nepoznanica, već sutra spremna učiniti neku glupost, samo radi nečeg ...!
Ž. dolazim! Trebam par minuta za prebacivanje ovog teksta u DW i postavljanje na WEB (možda ipak tek večeras!)!
Jesam li vas 'umorio'? Neka sam!                                     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 29. travnja 2010. - Ševa, sačekaj me!

Rijeka! Jutros sam bio u Rijeci.
Svratio sam do tržnice kako bi kupio ribu za sutrašnju marendu/ručak u Brezama i kako se predbilježio za jedan pregled (MR).
Ribu sam kupio, ali do šaltera u sušačkoj bolnici nisam bio.
U moje današnje planove morao sam uvrstiti neke želje mojih prijatelja i zato je moj raspored dana bitno drugačiji od željenog.
No, kada su ljudi u pitanju, i to dobri ljudi, onda u meni ne postoji otpor njihovim željama koje trebaju moju pomoć.
Nego, moram reći ono što bi volio zaboraviti i to zauvijek, jer i opet sam na tržnici susreo 'pokondirenu tikvu' čija me je ...r opljačkala.
Ne samo da sam je vidio, nego sam i primijetio kako je, nakon što me kod prvog susreta očito nije stigla dobro 'proučiti' (bio sam joj leđima okrenut), da je učinila dodatni 'đir' po tržnici i onda mi opet (kukavički?) došla iza leđa .... Nadam se da je taj, drugi, put sve dobro vidjela i da se je uspjela uvjeriti kako sam bio 'jako opasan', ... toliko da je zadovoljno mogla zaključiti kako je progon čovjeka koji je završen njegovim mukama i pljačkom njegove imovine bio - 'božji naum'!
No, jad ostaje jad, ma što da čini i kuda god da hodi.
Osim ove ružne 'pričice' koju mi je podarila šetnja tržnicom, red je da napišem i opišem dva druga susreta s, dojučerašnjim 'kolegom crvolovcem' M. i 'šulkolegom' (prijatelj iz studentskih dana) K.!
M. je profesionalni ribar i veoma često ribari roneći na dah!
Tada najčešće lovi hobotnice i u ljeti velike morske crve za ribolov. Dobar je to čovjek i veoma skromna duša. Upravo je on svjedok očajnog ponašanja žene koja nastavlja činiti loše zaslijepljena spoznajom o ... činima njene ........e i njenog ...a!
Malo nakon što sam se rastao s M. naišao sam na K.!
Odmah me je 'štucnuo' balunom i nekakvim Manđukićem (kaže da igra u Dinamu) kojeg je igru usporedio sa mojim igranjem, pritom misleći na moj veliki 'trkački' učinak na terenu. Našalili smo se našim podsjećanjem na dane kada smo ko 'manijaci' trčali za loptom.
Danas je sve puno drugačije.
Oboje smo odavno završili s balunom.
K. je k tome i 'fenomen' ili, ako baš hoćete, sretnik koji je doživio - čudo izlječenja od teške bolesti ... od raka pluća!
Kazuje li vam to nešto?
Priča o njegovoj bolesti i izlječenju nije nikakva izmišljotina!
Sve je uredno zabilježeno na MR uređaju našeg poznanika i nekad vlasnika ambulante Medico. Čudo? Da, K. je doživio biti sudionikom čuda.
Danas mi je rekao kako već desetak godina nije bio niti na kakvoj zdravstvenoj kontroli i kako se dobro osjeća.
To sam i uočio. Izgleda puno bolje nego prije par godina i jedino ga muči višak kilograma koji i mene gnjave.
Morao sam mu danas ukratko prepričati zadnjih par godina mog života, jer je o tome nešto čuo, ali 'nisam mogao vjerovati da se je to moglo dogoditi tebi Tom', rekao mi je danas!
Nisi K., jer 'moja priča' sliči SF romanima.
Postoji u ovoj državici opako zlo koje se uporno nameće kao 'istina' i 'pravda'! K tome ta opačina dobro je umotana u politikantske 'zakone' radi čega se čovjeku podvaljuje kao kakva briga za čovjeka!
Ma koga je danas briga za čovjeka?
Eto, i danas sam se na jedan jako TUŽAN način uvjerio što je čovjek.
I odmah ću reći: nitko!
Neki 'unutarnji zov' mog uma potjerao me je da nakon tržnice i obavljene kupnje odem, nakon više godina, do maminog brata - Ševe (ovaj nadimak je dobio prema prezimenu i zato jer je jako dobro pjevao!).
I bio sam! I nije mi žao mada mi je zato u duši užasno teško!
Na nekadašnjoj adresi M.Gorkog 5 u Rijeci zatekao sam nezaključana vrata stana mog barbe pa sam nakon kucanja ušao u njegov stan.
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Znao sam kako Ševa živi sam i da je već postariji, ali me je već sam ulazak u stan - prestravio!
Prostor u kom svoje zadnje osamljene dane živi moj dobri barba toliko je samotan da sam i prije nego sam ga ugledao u sobičku u kom je zgrčen ležao na kauču, shvatio kako s njime nešto nije u redu!
I nije! Teško je bolestan čega ili nije svjestan ili s dijagnozom bolesti nije upoznat.
Jadni moj barba! U njegovu iscrpljenom liku vidio sam svu patnju ovog dobrog čovjeka i mnogih trpećih ljudi!
Je, volio je čašicu, ali nikada nije bio nasilan i bezobrazan.
Živio je svoj Svijet 'zezancije', viceva, pjesme, plesa i zabave i onda je izgubio sve.
Sina nikada ne viđa, žena mu je umrla, a on je ... sam i jako bolestan!
Nisam ga želio gnjaviti, jer sam mu na vrata banuo nenajavljeno i bez ičeg u rukama!
'Mogao bi donijeti litru vina', rekao mi je kada sam ga upitao što mu je potrebno i tada sam shvatio kako je time izrekao sve što mu je ostalo od života (možda svoju posljednju želju?)!
Ostalo mu je popiti još koju čašu vina i umrijeti u samoći, daleko od ljudi!
Muka mi je!
Bio sam nespreman za susret s turobnim slikama 'umiruće samoće'!
Nisam očekivao da ću zateći tako strašnu ljudsku sudbinu!
Dok sam s njime pričao, prisjećao sam se mog djetinjstva i svega što smo skupa prošli! A bilo je toga!
Radi njega sam zavolio balun; s njime sam odlazio na kupanje do Gradskog kupališta na Delti; neko me je vrijeme pratio do škole; naučio me je što je glazba (volio je Pletterse - ovo je Ševa tebi u spomen!) i kako izgleda biti - dobar!
Danas on pati, a ja tugujem!
Ne mogu mu pomoći, jer očito je kako ga je načeo rak ... i to me muči!
Moram! Moram ... i tom (mom) 'moram' nema alternative!
Sutra idem do Breza, ali prekosutra ... idem do mog barbe Ševe (Ševe, natjerao si mi suze!) ma što da bude!
Ne mirim se s činjenicom da ga svaki drugi dan obilazi patronažna sestra i da mu nitko ne dolazi u posjete!
To moram promijeniti, makar nestao skupa s njim!
Čovjek je! Sve razumije!
Rekao mi je kako živi dva 'B': u boli i s Bogom!
Možete li, vi 'pokondirena tikvo' i vaši 'najbliži' shvatiti ovo?
Ne! Ne i ne, jer je vaš 'bog' 'korist', a bol još ne upoznaste u onom obliku koji će vas jednom podsjetiti na - očaj!
Ševa, strpi se i molim te izdrži! Ako nećeš radi sebe, učini to meni!
Doći ću do tebe s najboljom litrom vina i s puno Ljubavi koju 'generira' silna tuga koju živim!
Znaš, (ispričajte me radi ovog 'monologa' dragi posjetitelji) danas si mi sličio na umorno tijelo tvoje pok. sestre, moje Mame Vjere!
Danas si bio toliko nalik njoj da sam na tren pomislio kako sanjam.
Život! Ševa, što je život? Možeš li mi reći? Spolnost i razmnožavanje?
Ma ...! Muka prijatelju! Bol, moj barba! Nevolja ... i unatoč tome naše najveće bogatstvo kog tako olako potrošismo za - ništa!
Tvoja bol i Bog s kojima živiš vrijedni su svakog poštovanja i zato te molim da me sačekaš!
Vidimo se u subotu!
Ti znaš da ne pijem alkohol, ali obećavam ti da ćemo prekosutra zajedno nazdraviti - čovjeku!
...
... Odlazeći od mog barbe osjećao sam se veoma čudno.
Pitao sam se što me je to 'natjeralo' poći do Ševe?
Nisam li se trebao upitati: TKO me je to danas naveo da idem u posjetu čovjeku koji umire u samoći?
Ja znam odgovor, a vi?                                                     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 30. travnja 2010. - NETKO!

Zadnji je dan mjeseca travnja.
U Brezama sam.
Redoviti posao obavio sam jako brzo pa koristim 'šuplje'' vrijeme do marende/ručka za pisanje mog dnevnika, jer me popodne očekuju neki sitni poslovi  koje ću učiniti prijateljima i jednoj prijateljici.
U neobičnoj sam situaciji, na što mi ukazuju raznovrsni upiti mojih prijatelja koji od mene očekuju da riješim svaku njihovu potrebu (problem).
Trudim se ne razočarati ih pa sam radi toga opet morao postati 'elektroničar' i 'stručnjak za satelite', makar sam već odavno zaboravio na lemilicu i satelitske (i sve druge!) TV programe.
Srećom, za sada s adaptacijom na želje mojih prijatelja nemam problema!
Ide mi sve 'od ruke' tako da sam poprilično zadovoljan sa sobom.
Kroz moje 'male pomoći' nastojim se odužiti ljudima koji su mi pomogli spasiti 'goli život'!
Vjerujem da upravo radi takve nakane lako izlazim na kraj s raznovrsnim željama mojih prijatelja.
Inače, jutros sam se probudio izuzetno raspoložen što je u oprečnosti sa svime što sam proživljavao jučer, kada mi je dan, dobrim dijelom proveden u Rijeci, ponudio novu 'dozu' tuge!
Danas me teško zdravstveno stanje mog barbe i sve što sam jučer vidio i doživio u susretu s njime i kod njega ne muči.
Svijest o težini njegove situacije 'prizemljila' je moje osjećaje, koji na taj način  nisu nestali, nego su samo promijenili 'oblik' i postali logično ponašanje.
Tuga koja me predugo muči postaje moje zadovoljstvo, uvijek kada radi nje učinim neko dobro djelo.
Umjesto pitanja o tome zašto se je baš meni nešto desilo, što onda biva teret mojoj duši, na pojavu tužnih spoznaja o tragičnosti života 'odgovaram' radnjama u koje ugrađujem komadić sebe, čime sve pretvaram u zadovoljstvo i (nadam se) sreću potrebite osobe.
Lijepo je ovako činiti i živjeti i zato svako jutro, ispočetka, molitvom pored svete slike koja je krasi danas 'moju', a nekad sobu pokojnih S., zahvaljujem Bogu za prošli dan i molim Ga da mi da snage podnijeti svaku žrtvu za – NEKOG!                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Naravno, nakon toga nisam spreman biti 'bedakom' i činiti djela milosrđa ljudima koji uporno ustrajavaju u lošem.
Ne! Za takve ('njih') i (na)dalje ostajem 'oštar kritičar' koji, kazujući im kroz ove crtice Istinu, nastoji u njima probuditi svijest o ljudskoj nesavršenosti koja je jednostavan i dobar element za otvaranje sebe – NEKOM drugom čovjeku.
'NEKOM' ? ... nije li taj NETKO, možda, NETKO vama jako blizak?
Veoma često to je upravo tako: NETKO i ja (ti, on, mi, vi ...) odavno smo žrtve uskogrudnih i sebičnih JASTAVA i zato živimo – TUGU!
Može NETKO od vas, dragi 'štioci' mojih pisanija, pomisliti kako ovo nema veze s Istinom, no takvo razmišljanje o 'NEKOM nama jako bliskom' običan je bijeg od stvarnosti!
Previše je u životima naših najbližih 'sudbina' koje kazuju koliko smo potrebiti, gotovo gladni, Istine o - sebi
Jedan takav 'usud' našao sam jučer u mom barbi Ševi i njegovoj nevolji, što me je ponukalo napisati ove riječi.
Nije mi namjera nikoga učiti i podučavati bilo što, jer smo svi mi, kada je naš život u pitanju, sebi najbolji, ali mi je želja, kroz tužnu 'priču' o čovjeku,  istaknuti koliko smo bezobzirni kada je u pitanju NETKO, nama blizak (rodbina), a istovremeno toliko dalek od našeg kamenog srca!
Pokušavam i trudim se izbjeći lukavu zamku zlog koji nas nastoji odvesti od NAS što mogu postići SAMO ukoliko sam u stanju primijetiti kako mi je sam Bog na 'trasi' mog životnog puta 'namjestio' - NEKOG!
Sretan sam čovjek, jer sam oduvijek mogao prihvatiti tu činjenicu radi koje mi je današnji jako lijep i sunčan dan odjednom postao predug!
Želim da (mi) što prije osvane sutrašnji dan u kom će mi jedino važno biti:
otići do mog barbe kako bi u njegovu društvu ručao pržene srdelice i popio čašu vina!
Mislim, zapravo ja sam u to uvjeren, kako će upravo naš sutrašnji ručak biti dokaz Bogu (treba li On nešto takvo kada sve zna?) kako nije učinio 'pogrješku' kada je - stvorio ČOVJEKA!
Nadam se tome, želim to i jedva čekam - subotu, inače uobičajen dan u kom radni ljudi proslavljaju svoj praznik:
Praznik rada! Sretan vam svima 1. svibnja i ne zaboravite pogledati (i unatrag) nije li na vašem putu NETKO tko vas očekuje ... NETKO tko vam se nada ... NETKO kog' vam je poslao Bog!                      SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik
CRO
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. Vincit pertinax bonitas! HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE!
CENZURA u RH! VJEČNU BORBU DOBRA I ZLA TREBA RAZUMIJETI (SHVATITI) U DUHU TRAGEDIJE I ONDA JE TO PODVIG - DUHA! TPC
dsgn: TPC © TPenCRO 2008 - 2011