WEB www.tpencro.com
TPenCRO
product of CROATIA - www.tpencro.com - © TPenCRO 2008 - 2011
dsgn: TPC * PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK *
* PISANE CRTICE / rujan 2008. *
"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)


PDF/rar format PDF/rar format DOC format
SADRŽAJ SITE-a
    • POČETNA
    • TPenCRO CEREBRUM - fina veza uma i duše (u radu!)
    • TPenCRO VERBORUM
      • DOBRA KNJIŽICA
      • MOJI STIHOVI
      • (odabir mjesec/godina)
MOJA MOLITVA i pjesma na ovoj stranici!
Molim vas nadogradite Flash!

Naslovi u 09. mj. 2008.

A.D. / 05.rujna 2008. (Dubrovnik)

Nije grješka! Danas sam stvarno - bio u Dubrovniku!
Na put do tog lijepog, povijesnog grada krenuo sam s prijateljem M., onim istim M. kojeg sam 16. kolovoza vozio do poliklinike Medico, kako bi on tamo učinio MR pregled.
Tada, ni MR ni CT M.-u nisu učinjeni, jer M. - radi jakih bolova u lijevom ramenu i ruci - nije mogao izdržati biti miran, za CT ili MR potrebnih, petnaestak minuta!
Nekoliko dana kasnije, M. je hitnom prebačen na odjel neurologije Opće bolnice u Rijeci na kojem su mu pod jakim sedativima uspjeli učiniti MR snimak kralježnice!
Iako je bol u ramenu i ruci ukazivala i na puno opasniji Poncoast-sindrom (M. je k tome i strastveni pušač!) MR slike su pokazale kako se (SREĆOM) radi o disk herniji (između 6. i 7. vratnog kralješka) koja je uzročnik tako jake boli.
Tog istog dana, nakon poziva M.-a, dogovorio sam  mu pregled kod neurokirurga i tada je on za 10. rujna dogovorio operativni zahvat.
U međuvremenu M. je odlučio potražiti neko manje invazivno rješenje za svoju kičmu. Bez puno rezanja i dugog oporavka!
Čuo je o nekom novom načinu rješavanja bolesti disk hernije i „operaciji“ koju neki doktor iz Izraela, obavlja kod nas, u Općoj bolnici u Dubrovniku u koju radi toga dolazi 1-2 puta mjesečno.
Naravno, ovaj zahvat na kičmi plaća se, jer nije „pokriven“ zdravstvenim osiguranjem! Cijena? Nije važna!
M. je odlučio otići do Dubrovnika i tamo pokušati riješiti svoju bol i problem između šestog i sedmog kralješka!
Mada je sama operacija jednostavna i brza te pacijent već samo sat nakon lokalne anestezije PJEŠICE može išetati iz bolnice, potrebna mu je pratnja, jer upravljanje vozilom nakon operacije - nije moguće.
Iz tog razloga M. me je zamolio da pođem s njime, da mu budem „šofer“ i podrška u njegovu pokušaju!
Naravno da sam njegovu zamolbu prihvatio tako da smo jutros, oko 6 sati krenuli – put Dubrovnika!
Odlučili smo poći autocestom. Dan je bio poluoblačan pa je već kod Žute lokve počela padati slaba kišica.
Kako nismo imali novijih informacija o dovršenosti (izgrađenosti) autoceste prema Splitu i Dubrovniku krenuli smo punih deset sati prije vremena zakazanog termina za operaciju u dubrovačkoj bolnici.
Mislili smo da će vožnja autocestom biti prekinuta kod mjesta Klis (Split) i da ćemo dalje, prema Dubrovniku - ići magistralom te kako će nam radi toga trebati više sati vožnje.
Dan je već odavno svanuo kada smo se zaustavili na odmorištu Krka kako bi „protegnuli“ noge, pojeli nešto mojih suhih smokava i slikali kanjon Krke. Ubrzo smo krenuli dalje.
Kod putokaza, koji je najavljivao izlaz s autoceste i pravac prema Splitu - iznenadili smo se! Koji kilometar dalje uočili smo otvore dvaju tunela i automobile koji su tuda prolazili.
Shvatili smo da je od mjesta Klis i odvojka za Split, dalje prema Makarskoj i Dubrovniku - izgrađen novi „komad“ autoceste, za kojeg nismo znali koliko je dug. Obojci nepoznat, novi, krajolik kojim je postavljen novi dio autoceste onemogućio nam je točnu orijentaciju u prostoru iza brda Mosor (auto-kartu nismo imali!).
Pojma nismo imali kamo će nas dovesti autocesta i kada ćemo se s nje uključiti na Jadransku magistralu!
Nakon nešto više od tridesetak prijeđenih kilometara od čvorišta za Split, kod mjesta Gornja Brela, izišli smo s autoceste i onda se na Jadransku magistralu uključili na predjelu zvanom Vrulja, poznatom po snažnim udarima bure i vidikovcu s kojeg se prostire lijep pogled na otok Brač i Brački kanal.
Dosta sporija vožnja Makarskom rivijerom, pored Baćinskih jezera, ušća Neretve, Bosnom (Neum) i konačno dubrovačkim krajem nije nam oduzela puno vremena tako da smo već u jedan sat parkirali auto na parkiralištu ispred Opće bolnice na Lapadu.
Odmah smo otišli do odjela neurologije kako bi prijavili dolazak i jednom liječniku, koji mailom zaprimljene MR slike M.-a nije mogao povećati - razjasnili uporabu CD-a sa slikama MR-a!
Pregledom, sada uvećanih, slika potvrđena je i dogovorena operacija kičme koju će izvesti doktor iz Izraela. M. je uplatio „kotizaciju“!
Otišli smo na ručak u obližnji restoran Dvije palme. Naručili smo pržene lignje s prilogom i puno leda i vode. M. je cijelo vrijeme do operacije bio potpuno miran pa mi se čini kako je baš ta njegova mirnoća bila najbolja potvrda jake boli koju je već predugo trpio.
U 17 sati ispred operacijske sale pozdravio sam M.-a i poželio mu sve najbolje.
Ostao sam u hodniku operacijskog bloka bolnice kako bi odmah po završetku zahvata vidio M.-a!
Nakon nešto više od sat vremena pozvao me je jedan liječnik (u operacijskoj ekipi radi i kao prevoditelj) kako bi mi pojasnio neuspjeli pokušaj operacijskog zahvata kod M.-a!
Ponovio mi je istu „priču“ koju je rekao M.-u, jer da je M. „još uvijek pod djelovanjem anestezije radi čega bi mogao nešto zaboraviti“.
Nakon odslušane „priče“ otišao sam do M.-a, pomogao mu oko oblačenja i potom na prijamnom šalteru preuzeo njegovu dijagnostičku dokumentaciju!
Pošli smo do auta, ali smo se prije polaska kući zaustavili u kafiću i popili po jedan „bezkofeinski“ - kapučino.
M. je bio vidno razočaran radi čega sam ga naumio (tijekom povratka) s puno priča - „udobrovoljiti“ i ohrabriti  - kako bi iz njegovih misli odagnao današnji neuspjeh neurokirurga i još malo pojačanu bol u lijevoj lopatici i ruci! Uspio sam!
U 3 sata, ujutro, slijedećeg dana stigli smo ispred vrata moje kućice i tada je M. zapalio cigaretu i potom otišao (ušao) pogledati mojih ruku djelo i sve što sam učinio na i u - derutnoj kućici.
Bol nije spominjao!
Kada sam se, nešto kasnije, uvjerio (s par postavljenih mu upita) da je M. „svoj“ - pozdravio sam ga i rekao mu kako će ujutro, kada se probudi – sve biti: “ SIGURNO PUNO BOLJE!“.
Zašto sam mu to rekao u 3 sata ujutro, sada već novog dana, dok smo se umorni i razočarani radi neuspjelog pokušaja 'dubrovačkih' neurokirurga - pozdravljali?

Nakon što je M. krenuo kući otišao sam se umiti i nekako „blažen“ (iako je 6.rujan - drugi - „rođendan“ mog progona!) i sretan (jer sam bio uz prijatelja?) pošao sam „u krpe“.
Odmah sam zaspao!
SADRŽAJ WEB-a
A.D. / 08.rujna 2008. (Blagdan Male Gospe / Lopar - o' Rab)

Jutros me je nazvao prijatelj F. i podsjetio me kako smo se na povratku s izleta na rt Kamenjak dogovorili o izletu na otok Rab, u mjesto Lopar koje danas, na blagdan Male Gospe, slavi dan zaštitnice tog mjesta!
Potvrdio sam već prije dogovoren izlet i odlučio poći s njime i njegovom  M.-om do Lopara.
Dogovorili smo se kako ćemo se naći na uobičajenom mjestu, u kafiću, na obali Novog oko 11.30 sati!
Idemo preko Jablanca mada smo u prvotnom razgovoru o današnjem izletu predvidjeli u Lopar poći trajektom koji povezuje Lopar s lukom Valbiska na otoku Krku.
Ovaj naš naum „stornirala“ je nerazumno visoka cijena usluge prijevoza automobila i osoba na toj liniji.
Već oko 11 sati krenuo sam iz Sv. Vida do luke Novi. Stigao sam ranije od dogovorenog vremena.
Sjeo sam za stol u hladovini terase kafića i naručio kapučino!
Lijepo vrijeme i ugodnu atmosferu terase današnjeg jutra upotpunila je nevjerojatno bedasta „ćakula“ tri starija bračna para! Bili su tik do mene tako da sam uspio razumjeti sadržaj ćakule!
Bilo je zabavno. I, bilo je tu svega.
Priče o podvalama, obmanama, lažima, kao i „raznovrsni komentari“ dnevno-političkih događanja redali su jedan za drugim.
Nisam primijetio kako je već bilo stiglo podne. F. i M. još nisu bili stigli, radi čega sam ih nazvao.
I baš tada F. je parkirao svoj auto na parkiralištu ispred kafića. Pridružili su mi se.
Uz jutarnju (podnevnu!) kavu popričali smo o „ciljevima“ današnjeg izleta!
F. se je želio uvjeriti kako u sedimentnim naslagama oko mjesta Lopar ima „breča“, otići do štandova i tamo pokušati pronaći košaricu od pruća (za smokve) te pogledati čega ima na dnu mora u uvali mjesta Lopar!
M. nije imala posebnih želja!
Njoj je dovoljno kupanje i sunčanje, a ja…? Ja sam po običaju želio „snimiti“ podmorje (uvale Lopara) i vidjeti što se u tom podmorju može uloviti (ribe, crvi, školjke…).
Nakon „definiranja ciljeva“ pošli smo na put do trajektne luke Jablanac. Put je bio ugodan.
Prije dolaska u Jablanac nazvao sam na kratko M.-a kako bi ga upitao dali ga boli rame i ruka!
Očekivao sam da mi kaže ono u što sam od petka uvečer (05.09.) vjerovao i nadao se!
I bi tako! Bol u ramenu i ruci nestala je! Od silne muke koju je M. trpio više od mjesec dana ostalo je samo (?) lagano utrnuće dva prsta na šaci lijeve ruke! Vjerujem da će M.-u i to uskoro proći.
(Drži se M.! Nadaj se! Imaj na umu što smo „divanili“ putem od Dubrovnika do kuće!)
U Jablancu nije bilo uobičajene ljetne gužve (kolone) tako da smo se odmah ukrcali na trajekt za otok Rab.
Neposredno prije ukrcaja stigle su i VIP „face“, koje su se (naravno!) prije svih ukrcale na trajekt (min. Čobanković i njegova „svita“!).
Dok smo plovili put Raba imao sam vremena učiniti par snimaka i prošetati se palubom trajekta .
Kako je „vip“ vozilo, crni, najnoviji model Mercedesa (ZG 0001 MJ) bio ispred nas uspio sam na njemu uočiti tragove nečije „silne ljubavi“ prema vozilu ministarstva!
Zadnja „šajba“ crnog „merđe“ bila je (da li namjerno) udarena na četiri mjesta, što je zasigurno učinio neki 'dobri' Čobankovićev „obožavatelj“! (svašta!)
Nakon svega petnaestak minuta vožnje stigli smo na otok Rab (Mišnjak).
Još desetak minuta vožnje i biti ćemo u Loparu.
Već na ulazu u mjesto mogla se je osjetiti uobičajena blagdanska atmosfera kojom su, tijekom cijelog dana - dominirali različiti trgovački štandovi s raznolikom ponudom - najčešće - lošom robom.           
Krenuli smo u obilazak štandova kako bi pronašli košarice za smokve i (možda) još poneki „suvenir“.
F. je pronašao kovanu teslicu (mala tesarska sjekirica) koju je nakon malo cjenkanja i kupio! Košaricu, kakvu je tražio nije uspio naći!
Pronašli smo neke slične (slavonske!) košarice i kupili ih!
Ja sam također kupio jednu, jer sam je, napunjenu smokvama i ukrašenu lišćem lovora naumio upotrijebiti za dekoraciju moje kućice!
Nakon kupnje otišli smo do trajektnog pristaništa i onda dalje, pješice, putem pored mora, do plaže.
Smjestili smo se na kraju „lungo mara“.
M. je potražila hlad, dok smo F. i ja otišli malo dalje, kako bi bili sami i kako bi ja mogao loviti ribu.
Nakon postavljanja štapova za ribolov otišao sam u more i počeo razgledavati dno.
Već sam prije F.-u bio najavio kako će moje „iskusno oko“ i ovdje pronaći crva mada vjerujem da ga tu do sada nitko nije pokušao loviti.
Iako je teren za lov crva bio - „nemoguć“ - uspio sam pronaći par komada crva. Jednog sam ulovio kako bi F.-u dokazao moje „crvolovsko umijeće“ u „nemogućim“ uvjetima!
F. je otišao malo dalje od obale, ali ne i u puno dublje more, jer je uvala Lopara prilično plitka!
Obojica smo uočili kao je pješčano dno bogato životom!
Posvuda smo mogli vidjeti puno različitih vrsta rupa od školjaka i crva, cjevaše, nešto sitnijih riba, pauka ukopanog u pijesak, …!
More je bilo toplo tako da smo mogli dugo plivati i roniti zabavljajući se pritom „kopajući“ po dnu.
Štapovi su bili mirni pa je bilo jasno kako ovdje nema smisla loviti ribu. Ipak, jedan zalutali arbunić progutao je mamac!
On i jedan mali pauk sav je (moj) današnji „ulov“! I opet se je potvrdila istina da na mjestima na kojima ima ribe pauk - ne treba loviti, jer tu nema boljih riba.
U sedimentu priobalnog kamenja našli smo puno „breča“. Otkinuli smo par komada i ponijeli ih za uspomenu.
Prije povratka kući navratili smo do samostana Sv. Eufemije, do mog prijatelja P.N.J.-a!
P.-a sam upoznao s F. i M. nakon čega smo svi skupa sjeli za stari kameni stol smješten na prostranoj verandi samostana.
P. je donio sokove i vodu.
Večerašnji razgovor bio je mješavina nauke, povijesti, geologije i vjere tako da je svatko od nas mogao naći neki sebi blizak „komadić“ – „razgovora ugodnog naroda Hrvatskog“!
P. je donio svoje prijenosno računalo i zamolio me da mu pokušam objasniti što se je desilo s operativnim sustavom kojeg mu je nedavno „udesio“ mali nećak.
Kvar nisam mogao otkloniti, jer sobom nisam imao potreban software, a i za to nisam imao dovoljno vremena!
IMA JOŠ!
Objasnio sam mu kako će „zaobići“ nastali problem i da ćemo sve riješiti kada on stigne u „moj“ kraj!
Morali smo uskoro natrag. Pozdravljajući se, P.-u smo obećali doći u skori posjet i to - na cijeli dan!
Krenuli smo u Mišnjak.
Trajekt je ubrzo stigao, ali je našu nadu u skori polazak na kopno „ugasio“ jedan član posade Sv. Kristofora koji nam je rekao kako ćemo put Jablanca krenuti za oko sat vremena, ili prije, „ako se trajekt napuni“.
Ipak, na polazak nismo trebali čekali taj sat vremena.
Kolonu ispred trajekta učas je popunilo par pristiglih kombija (izlagači na štandovima u Loparu) i nešto osobnih vozila pa smo kroz dvadesetak minuta krenuli na kopno! Prošlo je deset sati uvečer kada smo iz Jablanca krenuli prema Novom i Rijeci.
Laganom vožnjom, oko ponoći, stigli smo u Novi. F. je svoj auto parkirao pored mog „ferrarija“ u kojeg sam prebacio moje stvari.
Pozdravili smo se i onda krenuli svojim kućama! Još jedan LIJEP DAN i divna uspomena sada su - jučer!
A.D. / 16.rujna 2008. (PTSP i voćna torta)

„Moguća nestvarnost“ ili „stvarna nemogućnost“ namistila mi je priču iako san naumia malo zastat' s pisanjem ovih „crtic“, kako bi napisa ča god o CNS-u, o kojen san „djelašce“ obeća postavit' ove jeseni na ovi, moj SITE!
Ma, neka! Neka ti CNS malo pričeka!
'oću da vidite kako i delicije i PTSP, iako se to čini nemogućin - i kad su skupa - mogu puno reć' o CNS-u!
Triba samo tit' i znat' čitat „između redova“ nanizanih poruka i svakodnevnih događanja u našin životima!
Danas je to bilo ovako:
Prohladan i oblačan dan s nešto bure nije me uspia zadržat' u kući!
Poslin nešto fature i posjeta dragog prijatelja P. i njegovog unuka V., koji su došli vidit' „čudo od mog novog doma“ i nakon ča smo dogovorili sutrašnji roštilj pun dobre ribe, slatkog i vina (nadam se, hvarskog!) - pospremia san stvari, uzea torbu s ribolovnim priborom i crve te poša - KA I UVIK u zadnje vrime - put Senja!
Triba san ti izlet do mora kod Senja kako bi nakon nešto ružnih dana (meteorološki!) dobia force i „ideju“ za učinit – dobru, voćnu tortu.
Ribe mi danas nisu bile važne!
Triba san se malo protegnut' i loveći potrošit' nešto crva, koji su ionako već bili na „umoru“!
U uvali kod ulaza u grad Senj dočekali su me suvi beton i nešto burina! Spustia san se do mora i tada razumia kako san falia nešto!
Zaboravi' san ponit' tutu!
Postalo mi je ćaro kako ću pri vrimena morat pobić nadolazećoj hladnoći.
Ribe, ča se moglo i očekivat' radi jako niska mora, nisu grizle pa san se mora zadovoljit' s par ribica, jednin povećin lumbrakom i jednin većin arbunom koje ću dat P.-u.
Već nakon samo dvi ure ribolova hladno vrime i moj „litnji veštit“ potirali su me ća.
Vratia san se do auta i onda poša na magistralu. Polako vozeći razmišlja san kako se možda u svemu ča danas "činin" - nešto „krije“.
Na tren san se upita 'oće li mi danas uspit' učinit' dobru tortu?
„odgovoran“ je to posa'. Triba učinit ekološki i nutricionistički – savršenu tortu!
Već na izlazu iz Senja „gordijski čvor“ mojih nedoumica odmrsia se!
Negdi kod table grada Senja uočia san mladog čovika s podignutin palcon!
Stopira je na nezgodnom dilu magistrale radi čega san, kako bi ga ukrca, mora preć na drugu stranu ceste di je bija komadić „parkirališta“.
Bia je zbunjen i nije priša autu. Pozva san ga dok san neke stvari sa suvozačeva sica baca iza mog sjedala!
Vidia san da je malo „čudan“ i možda pripit, ali nisan odusta od nakane da ga povezen.
Povea san ga!
Kuda?
Reka je: „do Rijeke“, mada i sam ni zna di bi poša.
Bilo mi je to odma' jasno.
Ponudia san mu vožnju do Novog "pa onda dalje neka pođe buson", reka san.
Privatia je bez riči. Krenuli smo.
„napa“ san ga „presingon“ i odma mu stavia do znanja kako mi je SVE jasno.
Pokuša se, baš kako to u takovin situacijan rade mnogi, branit', ali mu to nije prošlo!
Nespretne laži padale su u vodu - jedna za drugon.
Brzo se je preda i počea me slušat'. Ča san mu priča? Baš  ono ča je mora, triba i već dugo - ŽELIA čut!
ISTINU! Istinu o njemu samon koja će ga, nastavi li ovako kako sada živi, sve češće tirat' i onda zauvik i otirat' u – LUDNICU i onda - u ranu smrt!
Nudeći mu iskrenost i priču o posrnulim, nekad mojin, sinovima koji su po godinan njegovi vršnjaci - i suočen s mojim jasnim PORUKAMA i željama upućenim njemu, u samo pet minuti - posta je trizan!   
Da! Čudo riči pogodilo ga je u bit njega samoga, u njegovu savjest, koja je iz njegova uma na površinu iznjedrila, dugo potisnutu - SPOZNAJU o vlastitom propadanju!
Skratit' ću malo, jer pričali smo i kad san auto parkira na autobusnoj stanici u Novom!              
Ponudia sam mu da SAM odabere kako će živit' svoj život, ali i preporučia da se ODMAH javi svojima i od njih zatraži PODRŠKU i onda ode natrag – u PSR!
Da, mada nije prizna, osin ča je reka' da živi u Kamporu (?) meni je sve bilo jasno.
Priporučia sam mu da se pomiri s činjenicom da je tamo, da strpljivo „odradi“ „terapiju“ i da pritom', najveći dio otrova koje mu tamo svakodnevno daju - pobaca u zahod!
Zatečen mojin iznenadnim pitanjem o ŠIFRI „bolesti“ koju „ima“ (?), priznao mi je i rekao kako „ima“(?) teški oblik PTSP-a, „bolest“ pod šifrom F43.2! Znam što je to pa sam mu, uočavajući njegovu dovoljnu razinu svjesnog, pojasnio kako na ovom Svijetu NEMA OSOBE koja nije prošla traume različitih oblika, a kako ipak mnogi nisu EVIDENTIRANI PTSP-ovci! Sve je u nama i naravno oko nas, radi čega i njegova bolest, ma koliko se je „psihijatri“ trudili učiniti jasnom i nije ništa drugo doli njegovo, mnogima NERAZUMLJIVO i na žalost  - OPASNO(?) - STANJE, koje triba(?) „lik i dotura“ (di si Luigi?)!
Tuđe pogreške, koje trpi, jer svit (pa čak i njegovi najbliži) ga ne razumi i uz to ga uporno ubija „likovima“ - vode ga u velike nevolje!
To san mu jasno reka i onda u njegovim iznenadnim SUZAMA potvrdia spoznaju – o velikoj opasnosti koju „nude suvremeni PSIHIJATRIJSKI tretmani“!
Pitan se samo, radi čega san mu i nakon ove potvrde moje spoznaje o velikom Zlu današnjice - reka da se vrati u PSR (Psihijatrijska Bolnica Rab)?
Zapravo, znan! Bižeći od sebe sama on više nima kome i kamo poć.
Posta je i je - upravo ono na čemu počiva „suvremenost psihijatrije“ – napušten, bezidejan i kooperativan objekt, lako dostupan nejasnim i opasnim eksperimentiranjima pseudo „liječnika“ - s njegovin umom!
Ovu „igru“ s N.-om odigrao sam do kraja i zato, prije nego smo se razišli, posegnuo za takujinom!
Da san mu 100 kn (sad mi recite da san lud! Fala van unaprid!), pozdravia ga i reka mu da mi priko prijatelja more javit' kako je i di je - danas završia.
Čujen li išta o njemu, znat ću da san mu pomoga.
U suprotnom, možda san uzalud potrošia malo mog vrimena i uludo bacia dragocjene hrvatske kune.
Ipak, kada promislim, ma kako god ispalo - ni mi ža!
Suze koje nije moga fermat i potpuno trizan um nakon samo dvadesetak minuti priče - meni su dovoljni!
Razumin CNS i valjda zato ovako govorin! A, vi.... lobotomičari tuđeg uma, egoistični dušobrižnici i ini, koji ste si utuvili u glavu kako morete modernin „likovin izličit“ nečiji um...? Ča vi razumite?
IMA JOŠ!
Odgovor o van naći ćete u suzama N.-a, dvadesetosomogodišnjeg mladića kojem je, umjesto pružanja PSIHOLOŠKE i prijateljske pomoći, što bi mu trebalo otvoriti um ka nekon normalnon ŽIVOTNON cilju - postavljena teška i opasna „dijagnoza“ - ravna smrtnoj kazni (ta nije nemoguće, točnije - moguće je - da će se N., ne uspije li se obraniti i SPASITI od svakodnevnog nasilja - ubiti!).
Zar je to pomoć?
Same nevolje u zraku..., a N. treba (Reci!,) - samo rič!
N., od danas si u mojin – molitvama!
Neka ti Bog podari komadić neophodnog ufanja i neka ti cilj tvog života - pokaže!
A, sada o torti!
Stigavši kući, pospremia san bagaje, okupa se i vesel, jer znan da san sta Zlu na njegov šporki vrat i tako mu makar i samo na čas otea nevoljnika, da san se na POSA'!
Sve mi je išlo nekako, ka po loju.
Dok ovo piskaran i usput preslušavan dilove moje nove pisme (možda je sutra dovršin!) voćna torta, mojih ruku dilo - ladi se u frižideru! Kakva je? Virujen da je super, no to ću tek sutra saznat'! Moran čut' „žiri“!
Eto, makar i samo u ovin, mojin cirtican - torta i PTSP bili su jedno uz drugo!
P.S.
N., kako si završia? Ča su ti učinili kad si se vratia (ili su te „vratili“?) u PSR?
'oćeš li izdržat i svjesnim EGOM uspit pobidit' Zlo?
'oću li još koji put čut' nešto o tebi?
Baci Prozac, Zyprexu i sličnu „medicinu“ koju ti „nude“!
  Ako si išta od danas doživljenog upamtia, siti se (kada ti um bude ČIST) da si mi na rastanku - reka: „Puno van fala gospodine! Puno ste mi pomogli!“
Jesan li ti stvarno pomoga?
Možda, jer sve je tvoje i sav tvoj život ipak i SAMO u - TEBI!
I da znaš, volia bi ti učinit neku od mojih delicija!
Sada već odlično kuvan i činin čuda od ića!
Uspiješ li možda nas „slučaj“ opet „sastavi“!
Iskreno (reći će Zli: JER, LUD JE!), ŽELIM TO!
Bog zna ča će bit'!
Bogu fala (i Vam, prijatelji!), današnji lip dan, kog mi ni mračno nebo, nit' vitar i 'ladnoća nisu uspili  uništit' - nisam moga ne opisat i izostavit iz mog „dnevnika“!
Da, Bogu fala!
A.D. / 17.rujna 2008. (Torta, WIN XP i mp3 problem)

Ima san pravo! Torta je bila dobra! Mora san se i ovdi pohvalit', jer mi je mješoviti žiri, sastavljen od dida, baka, udovica i rastavljenih te unuke i unuka mog prijatelja P. - za moju deliciju da - čistu peticu! Fala in!
A, sada prelazin na književni hrvatski!
Ono napisano jučer, ikavicom, bio je moj mali „literalni“ izlet do - uvik moje Dalmacije!
Kao i jučer i danas bi mogao ispisati par stranica o današnjem danu, ali neću. Skratit ću sve na jedan „WEB-arak“. Obećajem!
Dan je bio vedar, ali prohladan pa mi je lako bilo prihvatiti činjenicu da ću nekoliko sati morati provesti uz računalo prijatelja J.-a.
WIN XP, pogonski i korisnički programi…, instalacija gomile hardware-a i sve ispočetka, samo i radi - Zla, naravno, „internetskog“ - danas su mi dobro došli, jer sam potaknut potrebom prijatelja, uspio pronaći rješenje problema njegovih, „zaraženih“ MP3 datoteka.
Imali smo dosta vremena pa nam je i ta činjenica pomogla da sve ispadne - OK!
Postavke koje J. koristi na računalu učinio sam dosta brzo i onda se usredotočio na njegove (da, baš njegove, jer je njegov glas u njima!) MP3 datoteke!
Ovaj problem još nikad nisam rješavao pa mi je, valjda baš zato, bilo lako potražiti neko obično, ali učinkovito rješenje!
Trebao sam to učiniti kako bi J. mogao nesmetano preslušavati neupotrebljive (do danas!) datoteke i kako bi ih mogao slati mailom, što mu antivirusni programi nisu dozvoljavali!
I... Uspio sam!
Nešto prije pisanja ovog dnevnog zapisa sve sam objavio na:
http://www.techsupportforum.com/microsoft-support/windows-xp-support/272189-windows-media-player-dosent-play-mp3-s.html#post1710185    -    
kako bi moj način rješavanja problema učinio
dostupnim zainteresiranima na Internetu, jer... našao sam svakojakih (ljutih) reakcija ljudi koji su se suočili s problemom „nesviranja“ MP3 datoteka (“i have this exact same problem and its driving me crazy!!“).
Naravno, najprije sam „očistio“ virusni program i sve pregledao, ali sam ipak, nakon dogovora s J.-om, učinio novu instalaciju OS-a i svih programa koje on koristi.
Sada mi je drago da smo tako postupili!
Čineći ovako nisam uništio ili izgubio niti jedan MP3 file, od nekoliko stotina koliko ih ima J.!
Nakon obavljenog posla i ručka pozdravili smo se!
Krenuo sam prema Selcu!
P. i njegova obitelj dočekali su me srdačno i onda me upoznali s njegovim domaćinima M.-om i N.-om i jednom gospođom iz Zagreba, njihovom prijateljicom.
M. je vješto pripremio pečenu (bijelu!) ribu.
Ženski dio „posade“ priredio je stol oko kojeg smo posjedali i počeli s večerom i ugodnom „ćakulom“!
Bilo je tu priča o politici, pušenju, ribi, Dalmaciji (M. je iz Pirovca), ulju i vinu, V. Drveniku, ribolovu...!
Naše, „odrasle“ priče strpljivo su odslušali P.-ovi unuci i pritom mi „pokazali“ kako jako vole jesti pečenu ribu!
U ugodnom društvu i nenametljivom razgovoru vrijeme je brzo prolazilo. Kada je na red stigla torta, koju je P. ovjekovječio kamerom, s nestrpljenjem sam sačekao komentare i nedugo nakon toga, zadovoljan, krenuo kući!  
Dok sam vozio prema kući, na pomisao o iskazanoj pohvali dvogodišnje L. za moj trud - „nasmijao bi mi se brk“!
Priznajem, bilo mi je „milo srcu“ čuti, meni upućenu - najdražu i najveću pohvalu za, „odličnu tortu“ koju mi je, gledajući me svojim krasnim malim okicama ("spominčice na mleku" - slo.)– izrekla mala L.
Bilo je – SUPER!
A.D. / 26.rujna 2008. (Repovi Zla - nastavak! Tjeraju li me ...?)

„Moguća nestvarnost“ ili „stvarna nemogućnost", pojmovi kojima često pokušavam dočarati apsurdnost mnogih proživljenih situacija u vremenu u kojem živim i opet su na redu!
Desetak dana mira i predanosti poslu, pisanju, razmišljanju o CNS-u i doradi i snimanju jedne starije pjesme, brzo je prošlo.
I onda, baš kada sam pomislio kako bi u ovim mojim "crticama" za koje već dugo ništa nisam napisao (mada je tema bilo dovoljno) trebao nešto napisati, stigla je pisana pošiljka - naravno u plavoj kuverti - s naznakom kaznenog spisa i prijedlogom optužnice!
Poznavatelji mojih proživljenih strahota (kojima nema kraja) i pažljivi "čitaoci" ovog SITE-a, već sada bi mogli odustati od čitanja mog današnjeg dnevnog zapisa, jer priča o patnji muškarca, koji trpi moć i silu organa države i NJENIH (ženski rod!?) frustiranih "pravednica", emancipiranih i uplakanih "žena" zaodjenutih plaštem IZMIŠLJENIH progona i zlostavljanja te napuštenih "vjernica"- i nije nego - STVARNA NEMOGUĆNOST - njima (Vama?) poznata!
Vrijeme je za poziv za pomoć:
Ima li na ovom Svijetu itko (osim Njega!) koji bi učinio nešto za zaštitu mojih prava i moje osobnosti te onemogućio ovo CILJANO PROGANJANJE, jer - očito je iz svega što mi se čini - kako su namjere tužiteljstva STRPATI ME U LUDNICU!
A, zašto?
Radi galame, ljuto izrečenih rečenica i ISTINE da sam bio u pravu!
Radi Istine koju u ovom svijetu nije moguće doseći!
Da! Namjera je progona slomiti mi um (vjerojatno i dušu!) i tako "dokazati" i pokazati - kakav sam!
A, kakav sam to ja? Dobar? Loš? Zao? ....?
Jasno je kakav sam i to progonitelji DOBRO znaju!
Muči ih spoznaja o toj i takvoj ISTINI!
Gnjave ih moje riječi, napisana razmišljanja i pjesme! Sve sama Istina!
Sve im smeta, jer tko sam ja da se tako snažno i silovito opirem "NJIHOVOJ istini"?
Da! Tko sam ja?
Odgovoriti ću na ovo sebi-postavljeno pitanje jednostavnim odgovorom ogromnom Zlu koje s mojim umom želi "nahraniti" - sebe:
- DOBAR sam i pošten čovjek, k tome iznadprosječno inteligentan i PAMETAN, česta prepreka svakoj neistini i Zlu i samim time NEPOŽELJNA osoba svakoj pokvarenoj politici i u njenim skutima uhlebljenim "pametnjakovićima"!
Baš zato ću vam i danas, ovim putem - JAVNO, putem najmoćnijeg medija na svijetu (lat. Interrete) - poručiti (gđo Sabol):
redoslijed vaših optužnica i pokušaj da osudite tuđi um, pritom se koristeći NEISTINITIM dijagnozama žene-nemajke i ŽELJAMA moje bivše obitelj - najobičnijih LOPOVA i PROGONITELJA - obično su smeće!
Možete vi htjeti, željeti i nastojati i - možda, jer imate "ovozemaljsku, pravosudnu moć" - čak i uspjeti u svojem naumu, ali to vam neće biti dovoljno!
Vama treba On, a Njega, vi - NEMATE, što će s vama i svim vašim "suradnicima" tako biti - sve dok ne doživite nužnu - METANOJU!
Pitanje je hoćete li to uspjeti i što će vas do nje (metanoje) dovesti!
Možda (ipak!) vlastit um, osobna nevolja, bolest, muka, suočenje s Istinom ...? Ja to stvarno neznam!
Ja mogu pričati samo o sebi i mojim STAVOVIMA i o svemu oko sebe, no to i ne mora biti točno!
Zablude su posvuda i obilato se hrane podastrtim PODVALAMA današnjeg vremena na čemu i počiva ovolika nepravda!
Osobno (kako rekoh, to je moj stav/razmišljanje..), bojao bi se biti ovako silno - nasilan.
Opasno je, radi osobnog uma, umotavati ovoliku količinu nagona za uništavanjem Istine u:
zakone, ovozemaljsku "pravdu" i sebi dano PRAVO NA TUĐI UM!
Već sam više puta napisao kako vam moje tijelo mogu dati, ali kako um i dušu NEĆU NIKADA DATI - NIKOME!
Život nasilno učinjenog IMBECILA i ZOMBI-lika nikad neće biti i postati moje - sutra!

Ako treba - pa makar vam to tada postalo "krunski dokaz o nekom mom ludilu" i tako vam nahranilo bolesne namisli - nestati ću, no tada će to biti isključivo - MOJ ODABIR!
Tjerate li me da tako postupim?
Osobno, uvjeren sam da vam je moj PAD u mrak psihijatrijskih katakombi - NASUŠNA potreba, jer Zlo vam je vodilja!
Zlo živi od tuđih - MUKA!
Radi njega postoje tužitelji, sudovi, psihijatri i njihove bedastoće!
Radi Zla nema - Istine!
Dio ste svega uperenog protiv moga uma, upregnut u volovski snažnu spregu Zla i vaše "istine"!
No, ne možete mi NIŠTA!
Ma što prošao i kako god završio ostati ću - JA, Božje biće - gotovo Emanuel, jer On je samnom!
Sumnjate u napisano?
Mislite li da sam lud, teško bolestan?
Da trebam "pomoć", jer izgubio sam kriterije i stavove o (DANAŠNJIM) vrijednostima(?) i stavovima društva u kojem živim?
Stanite!
Znati i moći se zaustaviti iznad provalije osobnih zabluda nije potcjenjivajuće i sramotno!
Nije li pokušaj ovladavanja TUĐIM umom - ta opasna igra - vaš ponor!
Vaša je sreća što sam ja svjesno, Božje biće, veoma pametan i jako svjestan Njegove prisutnosti (makar vama to nije vidljivo) - radi čega možete MIRNO spavati!
Mnogi bi u ovako očajnoj situaciji odavno podigli ruku na sebe ili nekog od vas - progonitelja!
Ja to NEĆU učiniti!
Naravno, pokušati ću učiniti sve kako bi uvjerio sud u vaše zle namjere i tako skrenuo pozornost javnosti na OPASNOST kojom  se obilato koristite (ovo šaljem HW-u i dr., na znanje!), ali ukoliko ne uspijem i zaprijeti li mi uništenje osobnosti (uma i duše) - prijetnju ću shvatiti ozbiljno i s rukom na srcu, žalostan, ali ponosan - pobjeći od vas i tako vas zauvijek POZDRAVITI! 
Prijetnja od koje ću se u konačnici znati obraniti, jer jesam i postojim samo u Bogu, izjavljena kroz PRIJEDLOG OPTUŽNICE, ispisan nakon proteka više od PET (5) godina - ne nudi prostora optimizmu, no....!
Tko zna?
(umjesto daljnjih lamentiranja na ovu temu, koja je u najužoj vezi s "iskazom" ex žene "kako sam izvrijeđao pročelnicu, jer i tada sam bio - neuračunljiv", a što je državni odvjetnik objeručke prihvatio - poslušajte moju pjesmu na tu temu - ODLUČIA SAN! DAT' ĆU VAN! U njoj je SVE!). Br...!
Mnogo od onog što sam u današnji zapis želio ugraditi izostalo je!
IMA JOŠ!
Srećom, Zlo nije vječno pa tako sve (ove) moje patnje i nisu ništa drugo doli "potvrda Misterija, radi čega je jasno da mi ona utire put ka vječnom! Vjerujem u moju patnju i njen smisao, jer je istinita i jer ima poruku! Prihvaćanje misterija patnje u potpunosti me je oslobodilo straha od smrti! Znam kako ću sačuvati moj um i moju dušu!" (dio cit. iz Opuscula mea - T.P.).
Inače, osim ovog jada i današnje "plave kuverte", pune "želja" da nestanem u mraku "umnih komora" psihijatrije, sve je OK!
Malo sam zastao u pisanju, no iskoristio sam to, pripremio misli za CNS i usput uspio dovršiti i otpjevati novu/staru pjesmu, napisanu u vremenu prvih progona - kada sam još uvijek vjerovao u - NEMOGUĆE!
Tu, je
(otpjevana)!
Eto!
Dan prohladan i vjetrovit dan s malo kiše nije donio ništa lijepog.
Korijeni Zla sežu do velikih dubina ove naše Zemljice!
Žalosno!
I tužno! Zato Isuse, podari mi snage otrpjeti nasilje i onda mi, ako mi repovi Zla ozbiljno zaprijete - daj snage poći k Tebi! To Te molim!
A.D. / 27.rujna 2008. (PODRŠKA, MISLI i MALI rođendan)

Jučer sam legao dosta kasno i zato sam danas malo duže spavao.
Ipak, mada pojma nemam radi čega, na brzinu sam se obukao i krenuo do Crikvenice.
Sada, dok ovo pišem jasno mi je zašto sam tako postupio.
Jednostavno, nakon jučerašnje "strave" trebao sam neko društvo.
I našao sam ga!
Oni i ja sjeli smo uz kavu i popričali o svemu, ali najviše o problemima koje imam s tužilaštvom, sudovima i Lavićem (sjećate se je?) - "mojim" otrovom svih otrova!
U mojim pričama nisam ništa želio predviđati, moliti ili najavljivati, no pravi prijatelji odmah su me razumjeli i ponudili mi (bespovratnu!) podršku!
Sada imam dovoljno novaca za dobre odvjetnike, nove vještake i složene sudske procese u kojima će mnogi od progonitelja morati "ugurati svoje vlastite noge - sebi u usta"!
Hvala Prijatelj(u/ice)! Hvala!
I da znate: ne samo da ste me "nafudrali", već ste mi pomogli otarasiti se misli o jadu koji me progoni, a kojem se još uvijek ne nazire - kraj!
Malo nakon što smo se rastali i dogovorili detalje "borbenog plana" samoobrane, susreo sam M.-a!
Na brzinu sam mu ispričao što sam jučer dobio i što mi ugrožene žene (?!) žele namjestiti te kako sam na taj novi napad već odgovorio dnevnim zapisom i kako pripremam novi sadržaj ovog SITE-a (naslov "kolumne" je na index-noj stranici!) u kojem ću objaviti detalje i "rezultate" (porazne!) učinaka OZAKONJENOG NASILJA PSIHIJATERIJE I TUŽITELJSTVA!
"Kasnije", rekao sam mu "ove ću materijale prebaciti u novi SITE kojem upravo smišljam IME!".
Prijepodne provedeno u Crikvenici potaknulo me je na AKCIJU, a to na neki način i sada činim - pišem dnevni zapis i zatim odlazim na INTERNET saznati SVE o meni interesantnim ZAKONIMA i SUDBINAMA UNIŠTENIH LJUDI!
Naravno, potražiti ću i EUROPU!
Zašto Europu?
Pa zato, jer sam idući prema mom "ferrariju" naišao na Slovenca M.-a s kojim se dugo nisam vidio (dolazi u svoju kuću u Dramalj!) i koji mi je odmah dao do znanja da redovito prati zapise na mom SITE-u!
Rekao mi je, "ne mogu se načuditi svemu što si proživio"!
Onako, usput, priupitao sam ga kakvo je stanje zakona i psihijatrije u Sloveniji te ga zamolio da mi mailom pošalje linkove i pomogne mi ostvariti dobre kontakte s Europskim organizacijama i udrugama (cijeli život radio je s inozemnim bankama)!
Obećao mi je pomoći, mada ne zna puno detalja, ali "znam da kod nas (u Sloveniji) više nema ZATVORENIH ustanova psihijatrijskog tipa"!
Iznenadio sam se i shvatio koliko bi bilo dobro da smo VEĆ SADA EUROPA!
Ovako, prema sveprisutnom modelu hrvatskog nasilja i trabunjanja o pretpostavljenim zločinima, strahovima i sl. - i dalje smo - BALKAN (u onom, jasno, negativnom smislu).
Pozdravili smo se i dogovorili izmijeniti mailove na ovu temu.
Kada sam stigao kući, sada opet pun ufanja, vjere i ohrabren podrškama mnogih na koje sam danas naišao, odlučio sam ovaj dan proslaviti!
Učinio sam si dalmatinsku buzaru od školjki (sam sam ih nakupio!) koju sam zalio sa skoro dva decilitra čistog HVARSKOG, malog plavca! Nemam pojma dali je Marino s Hvara štucao, jer pijući "crno zlato" u mislima sam bio u njegovom Svirču i Ivan dolcu!              01.08.2008. Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Kako nisam navikao na alkohol pomislio sam kako će me uhvatiti "fjaka" no prevario sam se! Ispunila me je neka neobična energija, inače jako važna svakom opstanku i napretku tako da sam već oko 17 sati otišao u šetnju. U uho sam ugurao slušalicu radija (s MBT-a) i odabrao slušati program HKR-a. Jaka bura i prazne ulice pratile su me duž dugačkog "lungomara" u Novom!
Nekako ushićen dobivenim podrškama i gotovo neograničenom financijskom potporom skoro sam zaboravio otići na jedan "mali" (točnije - PRVI) rođendan, na koji su me pozvali otac i djed malog Mihaela (ja ga, od milja, zovem - eng. MICHAEL - MAJKL!).
Srećom, stigao sam na vrijeme: mali dječačić, blonde frkave kose i njegova majka trudili su se izdržati navalu gostiju! Bilo je i pjesme uz glazbu koju je A. ("vruće mi je"!) odlično odrađivao.
Trebam li napisati kako je stol bio pun - raznolike hrane. Mada sam mislio kako ću se zadržati kratko i onda otići kući, dovršiti prekjučer započeto montiranje regala, u ugodnom društvu ostao sam dva sata.
Bilo mi je lijepo mada su mi u misli znala "navratiti" pitanja o proživljenim glupostima, koja gledano iz mog novog životnog rakursa - nemaju nikakva smisla!
Ta ionako će sve - mojom, njihovom i svakom drugom smrti - postati ZABORAVLJENA PROŠLOST, koja će zauvijek nestati u Njegovoj vječnosti!
Filozofiram! Neka!
Nakon, svečarske torte (čokoladna i jako dobra) pozdravio sam domaćine, njihove goste, sada već pospanog Mihaelčića i krenuo kući!.
Sunčan, ali vjetrovit - po svemu bitno drugačiji dan od jučerašnjeg završio sam slažući policu i sada - pisanjem ovog zapisa!
Noć iza ponoći provesti ću u prikupljanju podataka i slanju mailova.
Žao mi je i pomisliti i reći kako će moj "naučni" rad o CNS-u i stvaranje novih skladbi morati pričekati neki - mirniji period (bude li ga?) mog budućeg života!
Žalosno je to, ali tako je, kada mi ljudi puni umne i duhovne ispraznosti, naučeni raditi do 15 sati i za to nikome i ni zašto odgovarati, nakon podgrijanog (fast food) ručka i beskonačnog tumaranja po TV kanalima - ujutro, drugog dana - PIŠU OPTUŽNICE, daju MIŠLJENJA O MOM UMU i glume "Bogove"!
Hvala Ti Isuse što sam drugačiji od njih i što si mi dao ove moje darove! Hvala Ti! SLAVLJENIČKA TORTA (dio) MALOG MIHAELA
A.D. / 29.rujna 2008. (ODVJETNICI, PODRŠKA, ODLUKA I OPROST)

Lijep dan! Konačno i bura je stala!
Nakon malo dužeg spavanja otišao sam do Crikvenice kako bi posjetio jednog odvjetnika i s prijateljem M.-om otišao podesiti mobilni internet u uredu jednog "njegovog" odvjetnika.
Odličan signal mobilnih veza na području grada i relativno "čist" PC olakšali su mi posao.
Uslugu nisam želio naplatiti već sam "stečeni bonus" iskoristio kako bi mladog odvjetnika upitao za neke stvari u svezi s mojim problemima koje imam s odvjetništvom i sudovima!
Trebam li reći kako je i on zgranut činjenicom dogovornog progona?
No, to mi neće pomoći. Nisam ga želio previše opterećivati, jer ionako sam imao dogovoren susret s odvjetnikom, dok sam neke druge, na čiju sam pomoć računao, danas namjeravao nazvati.
Ono što sam u njegovom uredu mogao čuti nije bilo dobro, no nisam bio iznenađen.
Kada vam optužnicu dostave nakon proteka više od pet godina od dana "događaja" u čemu se mogu nazrijeti jasna nakana i cilj da se na bilo koji način, opasno-bolesni sustav upravnih moći države RH domogne vašeg uma i KADA TA OPTUŽNICA IZLAZI IZ KAFIĆA (UNUTAR UPRAVNIH zgrada OPĆINE CRIKVENICA) u kojem se dvije prijateljice (oštećena i državni odvjetnik) DOGOVARAJU O NAČINU TLAČENJA - DRUGO - u OVOM I OVAKVOM SUSTAVU PRAVA I PRAVDE u RH - I NIJE ZA OČEKIVATI!
Ipak, unatoč tako strašnoj spoznaji i činjenici da je državna odvjetnica općine Crikvenica, sakrivši se iza imena ZAMJENICE ODO ovako postupila i da sam stvarno u "gabuli", otišao sam po savjet odvjetnika!
Odgovor je bio brz i precizan! Otprilike nešto kao:
"Tome, ja više ne želim voditi kaznene predmete. Razlog tome je jedan slučaj sličan vašem u kojem su također u "igri" psihijatri. Ne mogu učiniti ništa! Oni su Bogovi! Iscrpljuju me!".
Razumijem, odgovorih!
Ta ovo je ipak samo HRVATSKO PRAVOSUĐE pa je takva odluka odv. potvrda ISTINE O SPREZI PRAVOSUĐA I PSIHIJARIJE!
Žalosno, no to i ne bi bio neki problem da to nije - I JAKO OPASNO!
Naravno, ovaj put - po moj UM!
S odbijenicom odvjetnika u kog sam polagao dosta ufanja, otišao sam zgranut i podosta "slomljen"! Svejedno, hvala G.
Idući, još jednom se zgrozih nad pomisli o postojanju opasne moći psihijatrije koja zagađuje svaku poru normalnosti ovog društva!
Moja razmišljanja o ovom "nezgodnom protivniku", koji ne barata nikakvim egzaktnim podatcima, već samo - od psihijatrije ustoličenim ispraznim "tumačenjima" NJIHOVIH "pojmova" - prekinuo je telefonski poziv D.-a na mom (tuđi/drugi, ali moj!) MBT-u!
"Ne mogu puno, ali pomoći ću ti", javi mi. "Javiti ću ti ime odvjetnika koji bi ti mogao pomoći".
I ti D.?
Nakon kratkog razgovora s D.-om nazvao sam ured, danas već četvrtog po redu, odvjetnika Č. i tada na moju veliku žalost čuo kako je Č. doživio osobnu nesreću i kako nije u mogućnosti - pomoći mi!
E, sad je stvarno dosta, prostruji mi glavom.
U čas sam razumio poruku Istine.
Potvrda saznanja o načinu nastajanja optužnice i četiri odbijenice meni poznatih odvjetnika, gotovo prijatelja - bili su mi dovoljni!
"Glas" (što li će u ovom pojmu pod navodnicima pronaći - PSIHIJATRI?) kojeg već duže vrijeme znam poslušati - bio je jasan.
Da! MORAM ODUSTATI od obrane vlastitog uma i prepustiti se odluci ljudi koji će mi na najdirektniji način uskoro skrojiti - KRAJ.
Ma kako se to činilo neobičnim, moje obrane u ovoj stvari - neće biti!
Izgleda teško pomiriti s s takvom odlukom, ali meni je to danas bilo lako! Nedužan (osim verbalnog delikta) i kao žrtva psihijatrijskog divljanja (iživljavanja) ljudi od "struke" - mogu mirno poći - k Njemu!
Moj Anđeo čuvar previše me je dugo i dobro čuvao od nehumanih, nezakonitih i PROKLETIH utvara ovog svijeta.
Stiglo je vrijeme da mu se zahvalim i da GHANDI-jevski prihvatim ovu, moju posljednju, žrtvu!
Ne bojite se!
Neću se ubiti.
Pištolj, nož ili uže ne trebaju mi.
Ghandi je to činio drugačije!
MOJE LEGALNO PRAVO NA ŠTRAJK GLAĐU I PIĆEM u cilju ukazivanja na OGROMNU opasnost koju u sebi krije sprega psihijatrije i "zakona" - aktivirati ću samo ako me OSUDE! Ovo je moj NOVI CILJ u ovoj stvari!
Što se mene tiče, Europa je zakasnila!
Vama pak:
- koji u svemu TUĐEM tražite potvrdu i opravdanje osobne boleštine
- koji mislite da ste u pravu i bogomdani, jer primijeniste UCIJENU i
- vama koji ste jadni LOPOVI
Europa će stići, a Bog vam ponuditi (ipak) dovoljno vremena da se - POKAJETE!
Hoćete li iskoristiti Njegovu - sporost na srdžbu? Nećete, jer vječni ste?
Iskoristite je, jer drugačije umrijeti će te za uvijek - i znajte:
Isus je oduvijek bio strpljiv s grješnicima!
Konačno, jer stigao je PRAVI ČAS za to, moj današnji zapis završiti ću zamolbom svima koje sam uvrijedio, oštetio i svima kojima sam tijekom mog života učinio nešto NEPOPRAVLJIVO loše - da mi OPROSTITE:
- profesore P., jer napadoh vas štiteći interes sina,
- pročelnice S., što sam se  na  vas izderavao, jer nisam  mogao razumjeti
  vašu "mr." titulu  i  činjenicu  da me  unatoč  tako  visokom  obrazovanju
  UCIJENISTE,
- nezahvalna obitelji, jer sam za sebe tražio  KOMADIĆ od MOGA i
  jer sam vam vjerovao!
Oprostite poznanici i prijatelji radi neke nespretno kazane rečenice, misli, riječi!
Oprostite svi kojima sam bio trn u oku, jer zbog vas nisam želio pogaziti ISTINU I LOGIKU!
Oprostite moderni krvnici 21. stoljeća, jer vas prozvah Pticoubojicom i Lavićem!
Oprostite mi na ovako (danas) napisanoj ISTINI!
Oprostite mi, jer umrijeti ću kao mučenik, zatvorenik umobolnice (možda, stignete li me na "vrijeme" svezati u lance), nafiksan modernim otrovima, kako bi nesvjestan sebe - na silu - jeo, pio, patio i životario!
Bože, oprosti mi!
Molim Te oprosti i njima, jer JOŠ uvijek ne znaju što (mi) čine!
Oprosti nam Bože i pomiluj nas svih kako bi zajedno s Tobom uživali plodove Tvog beskonačnog milosrđa! P.S. Super dan! Vratio me je u život i tako mi omogućio nastaviti rad na mom najboljem (POSLJEDNJEM) CD-u. Za CNS trebam malo više vremena, no možda me puste u miru do Božića i tako mi ostave dovoljno vremena za moje - SUPER DJELO! U suprotnom, na mom računalu kojeg oporučno ostavih prijatelju P. pronaći ćete dijelove (misli, natuknice, ideje...) rukopisa o CNS-u!
PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik
CRO
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. Vincit pertinax bonitas! HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE!
CENZURA u RH! VJEČNU BORBU DOBRA I ZLA TREBA RAZUMIJETI (SHVATITI) U DUHU TRAGEDIJE I ONDA JE TO PODVIG - DUHA! TPC
dsgn: TPC © TPenCRO 2008 - 2011