TI POJMA NIMAŠ!
Odavdi ne vidin more....,
jer još uvik živin u rupi k'a tira oči u brda!
Odavdi ne vidim more, a tako mi triba!
Ma neka!
Tek da znaš:
Mora san pobić' od tvog luda pogleda!
Gurnila si me u blato, ja usta san!
Nahuškala si na me divlje pse, ja umaka san!
Otela mi dicu, pritila i varala svit da je to ljubav,
da tako želi (tvoj) Bog!
Ništa ti ne razumiš!
Tek da znaš:
Trpia sam predugo taj svit ludila tvog!
S molitvenikom u ruci i nekon čarolijon na ustima tvojin,
za ku tupila si da sam je Bog,
uspila si uništit' sve!
Znam da ni sad' ništa ne razumiš!
Ne brini! Budi sretna! Ne osuđujen te!
Zapravo, triba bi te žalit,
Jer ti pojma nimaš!
Da, ti pojma nimaš kako je lipa sloboda..,
koliko sad su široka polja.....
i da je opet lipa pisma moja!
Ti pojma nimaš da me je Bog sačuva i da mi ne mož' ništa!
Ti pojma nimaš da vridi i sirotinja bit' kad' ti je duša čista!
Ti pojma nimaš!
Ti samo misliš da nešto znaš!
Ti nikad ne'š razumit da ne želin bit žrtva na tvon oltaru!
Ti nikad ne'š shvatit' da ne mogu i neću bit' rob!
Ti pojma nimaš da odabra san – slobodu i da ću za nju, ako zatriba
san poć' u grob!
Ti pojma nimaš!
T.P. / TPenCro Verborum / - Novi vinodolski, 30.svibnja 2007.
|
Glazba i riječi: Radni naslov:
Tomislav Pensa, 12.03.2007.
TEBI!
(E) Ljubav je moja
Doli na (F#m) jugu.
(E) Zapustia san nju!
Izgubia (A) sve!
Zar plakat (C#m) triba (mogu)
Kad za tebe (H) znan?
Kome ću (F#m) pisat pisme
Do moru, (A) buri i jugu,
Jer to još (H) iman!
(E) Galeb u moru,
U nebu oblak (F#m) siv!
Kroz kapi (E) kiše (u očima)
Vidin moj (A) svit!
Sunce me (C#m) tvoje oduvik (H) grije jače!
Čujen i (F#m) cimu po provi.
Dušu mi (A) kida. Ka da (H) plače?!
(E) Zašto i opet pitan
Kad odgovor (A) znan?
Zašto i (E) opet skitan? Zašto san (H) sam?
Lipotu (F#m) tvoju zaboravit (A) neću!
Grih protiv (C#m) Boga učinih kad napustih (H) sriću!
(E) Zašto i opet pitan
Kad odgovor (A) znan?
Zašto i (E) opet skitan? Zašto san (H) sam?
(E) Lipotu tvoju zaboravit (A) neću!
Grih protiv (E) Boga učinih kad napustih (H) sriću! |
A, TRIBALA SI ….!
Tribala si moju dušu nać' u pogledu diteta!
Ali ne, ti tila si previše!
Ti tila si sve!
Tribala si istinu o meni i ruku moju,
koju oduvik iman za svako rame
Čuvat' ka kaplju rose!
Ali ne, ti tila si previše!
Ti tila si sve!
Sada zato nimaš ništa!
Nimaš čak ni moje pisme koje si mi otela!
One ne pivaju bez mene!
Nimaš sad ništa!
Izgubila si sve!
Izgubil si me!
T. P. / TPenCro Verborum / - Novi vinodolski, (na sv. Antu) 13.06.2007.
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa, 08.03.2007. 002-102_01TPenCro
ŠTO SI TILA REĆ' SEBI?
(Ljubav neće spasit ni podvala ni laž!)
Prošlo je dosta, ma još neznan
zašto si u moja usta
tila stavit tvoju rič?
Preživia san ipak, ma ne razumin,
čemu si tila
da očima tvojin gledan svit?
Lagala si da rič i slike koje vidiš žive u meni!
Zašto si tila da puzin?
Što si time otila reć sebi?
Ljubav spasit neće ni podvale, ni laž!
Sad kada gotovo je s nama,
kad upozna san Boga,
pisme ću moje dat drugoj na dar!
/ sad upozna san Boga,
pisme ću moje dat Njoj (drugoj) na dar!/ |
BOG(ovi)!
Čudan je Bog!
Tvoj može sve.
Kroz usta tvoja On nejasne jezike zbori!
Buže za svitlo u oblačnu radi nebu!
Daje ti umišljenu moć i ogromnu silu!
U ime Njega ti mož' svašta činit'!
Mož' sudit' svemu!
Smi'š li i ubit'?!
A, moj Bog?
Iman li ga? Kak'i je?
Reć' ću ti! Možda ne znaš:
On bidan je i strpljivo šuti dok u meni piva!
Čuti sve i uvik prav' ima!
Drag mu je čovik!
On korijen svak' zna!
Kad sve kraju krene On s menon je!
Čuva me i liči!
„Šutnjon put neba već jednom kreni“, reče mi!
Mogu li umuknut! To mi triba ! Mogu li?
T. P. / TPenCro Verborum / - Novi vinodolski, 01.kolovoz 2007.
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa, 18.03.2007. 002-098bpm_01TPenCRO:rns
I OPET GUBIN!
Do kuda triba ić
kada napuste te svi?
Zar je dosta reći ne
kada poruše se sni?
Što zaborav će (more) dat?
Zar će tako svršit rat u kojem gubin?
Mislia san da mi srića nikad neće moć okrenit leđa!
Da ću bajku od života mog dotirat do na kraj svita,
a spustila me na pod gruba istina o ljudin!
Ma koliko bija dobar i opet gubin!
Ma koliko triba ljubav, koga da ljubin?
(I opet gubin!)
Viruj, jer sutra će stići!
Suze daruj moru! Moraš mu nešto reći!
Do kuda triba ić
kada napuste te svi?
Zar je dosta reći ne
kada poruše se sni?
Što zaborav će dat?
Zar će tako svršit rat u kojem gubin?
Ma koliko triba ljubav, koga da ljubin? |
CRNO NA BILON
Već dugo u meni čuči stih.
A ja? Što mu činin?
Ostavljan papir u miru! Tako sam! Tako bil! Tako čudno tih!
Za verse pisat vrimena niman!
Manito žurin uvatit otet' mi san,
I učinit' nešto u notan,
Ja opet moran čut' flaute zvuk
i trombon mrk ....!
Debelih žic' klavira, gromki bezdan triban!
Uspia san! Želju iman! Opet stvaran! Opet sviran!
Uspia san!
Zaminit ću na čas moj kanat novi za ovi stih!
Dok pomalo mrčin kartu zamišljan:
Kako san tako dugo, ka probušen mij (mijeh!)
moga izdržat' bit' tako prazan?
Ne more ovo i neće pod note!
Neka ostane sve crno na bilon:
Ka slovo i papir!
Ćaro i čitko svakon! Ja nikad nisan pisa sivon!
Volin bit iskren i jasan.
I zato san sada tu...! Znan li uopće di san?
„Zaboravi sve“, užan si nekad reć!
„Nemoj o sebi!
Nemoj ni o njin!
Ti Istinu imaš i na njoj učini nove sne!
Ti imaš sve! Crno na bilon:
I slovo i papir!
Sanak njiov pusti uništi in igra s ludilon!“
....... Boga nemoš varat!
... oduvik znan da je tako!
Nije On čovik u bilon, koji kad svašta čuje i laž će našarat!
On pest ne daje lako!
Obećajen zato: pisat' ću verse i dalje!
Neke ću i pod note stavit', jer ne moren ništa zaboravit'!
Zašto je tako?
Papir i slovo triba pitat'! Na njin je sve: CRNO NA BILON!
Crno na bilon Istinu o meni čuva ispisanu jasnom, Božjon rukon!
T. P. / TpenCro Verborum/ - Novi vinodolski, 05.kolovoza 2007.
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa, 17.04.2007. 002-100bpm_02SX/RX*
002-100bpm_02**
MOJE TICE
(psihijatru-pticoubojici / i umoubojici)
Znan da u nebu čuješ tice!
Razumiš li tu pismu?
Ne reci, jer ti ne znaš za pjev
Ne laži! Ne budi prirode gnjev!
Ja odavna triba san znat, jer ti ne voliš more,
Da uzalud troši san vrime
Da ti ne tribaš nikog, jer imaš sebe!
U nebu ne znaš nać tice....ni mene!
Tice će za uvik pivat tebi
I galeb će bure i juga dozivati!
Tice će moje uvik nebon letiti
I golub će mir darivati!
Ne laži zato Njega!
Ne diraj u lipotu!
Ja triba san znat, jer ti ne znaš za dobrotu
Da uzalud troši san vrime i tako vara sebe!
Ne razumiš ti pismu,
Ti ne znaš za pjev....ti ne voliš more!
Ti ne voliš me(ne)!
Pismu ovu dajen njima
Mom jatu u letu...mojin ticama,
Jer one znaju što ću reći!
Znadu za ljubav i kad nima(n) riči!
Psmu ovu dajen njima
Mom jatu u letu...mojin galebima!
Krik neba posla mi je buru života!
Razumin sad sve mada kasno je!
Privari me lipota!
Znan, ma ča da učinin
Ti nećeš tit ništa razumit!
Sve priče moje koje volin
I poneku kulu od pjeska ti ćeš s gušton sorit!
* Sonar file sa Reason ReWire-om (učitati ....RX.rns file!) / ** Reason file |
|
Molia sam. Pogrešno!
Ta Ti ionako sve si zna!
Tražia sam da mi čudo daš,
Ma i to je bilo krivo! A, Ti?
Sla' bi mi 'tice i u moru ribe da me prate,
da mi pokažu u Te!
I Tvoju Majku u bilom
i Nju si mi sla!
A, ja?
Nisam razumia!
Ma u kraju , ipak san nešto naučia!
Upozna san Ljubav Tvoju 'srid moje samoće.
Kako to da je i pri' nisan vidia, pitan se?
Tako je velika i želi da sam baš ovdi i sam!
Tako si naumia!
Bog moj to hoće!
I na kraju, još mi samo reci: jesam li štogod propustia?
Jesam li uzalud popušta i zato život popušia?
Ne uzmi mi to za zlo!
Molin Te kapljicu moju kojoj nedaš
da s Tvog dlana na pod padne,
ne sudi jako!
A kad vrime dođe, molim Te,
na pod je spusti polako!
Grišia san! O tom' ne triba zborit'!
Čovik svašta može smislit'!
Ipak, bija si i osta: Bog moj!
Ta znaš me....
I pri nego rodili su me!
T.P. / Opuscula Veborum / - u Rijeci, bolnica na Sušaku, 10.kolovoz 2007.
|
Glazba i riječi: Radni naslov (*.rns):
Tomislav Pensa,
19.01.2008. ODSKRINUTA VRATA
NIMA VIŠE ODŠKRINUTIH VRATA!
Obeća san ti učinit ovi stih
dok san na papir stavlja komad priče života mog!
Tija san pobić! Biža tražit sriću, dalje od zla!
Dalje od vas i svita tvog!
Ma nisan zna stić dalje od Boga!
On vratia me opet na put tebi!
Moju nevolju tada nisi tija pripoznat!
Ušutia san kako pogrišija nebi!
Pisa san za dušu!
Na Božić potrga tu kartu moje muke;
Nada se da razumit ćeš kako od sveg ostalo je puno friži!
Ali stigli bi me uvik retaji tvog uma,
sapleli mi dušu i opet bi u čas bija doli!
Odškrinutih vrata (zato) sada više nima!
Zatvoria ih za uvik lom u duši mojoj!
Imaš li srca ostavit' mi mir,
da ka čovik do kraja dotiran život moj! |
„NEĆEMO POPUSTITI“!
Doša mi prijatelj!
Poruku da ima.
Kaže: „mogu li ti kazat?“
Reci, velin i tad čujem:
„Kažu da neće popustit!“.
Ništa nova, pomislim
I opet grubu Istinu potvrdin!
Ta teško je priznat' učinjen zločin!
Lakše je i prid Boga doć' s tin!
Ne tribate, mislim u sebi!
I nemojte! Nemojte nikad popustit'!
Ostanite što ste!
Vašeg „djela“ slika!
Lopovi, progonitelji... i umalo ubojice vlastita oca!
Samo,
prestanite lagat Boga!
Ne molite „Oče naš..“,
Jer oca umalo ubiste. Vi Oca nemate!
Do konca ovog svita... i za sva lita,
to bit će - život vaš!
T.P. / TPenCro Verborum / - Novi vinodolski, 5.rujna 2007.
|
Glazba i riječi: Radni nalov (glazba):
Tomislav Pensa, 22.02.08. prijatelji.rns
PRIJETELJI!
Viruj da teško mi je kada vidin
Kako prazne riči tiraju suze
Niz lice tvoje!
Viruj i meni su učinili loše
Ma nisan bija sam
Ima san uz se njih
Prijatelje moje!
Viruj jer lakše je tako..
Kada znaš da postoji netko
Kome tugu svoju uvik možeš reći!
Viruj jer i meni su muku dali
Ma ima san uza se njih
I s tobon će uvik bit prijatelji tvoji!
Uvati se za ove riči!
Ne tuci more dok puše vitar
Sad kad upazna si ljubav i naša novi porat
Mirno moreš poć – i u noć zapivat
More bit da mi i neš virovat!
Ma viruj, jer kad meni su muku dali
I ja san ima uz se njih
I s tobon će uvik bit prijatelji tvoji! |
SINOVI (nji'ov prvi milijun)
Ko je to moga znat'!
Dava san, boria se, molia Boga,
Za nji' dva strepia i ludia!
Cilo vrime života mira nisan ima.
I kad' više nisan moga dat'
pade odluka njina:
Pomoći će ocu i sebi dobro učinit'!
Kuću će spasit' i zato meni je odnit'!
Za zdravje će se moje pobrinit'
i u ludnicu me gurnit'!
Tad' će reći svima kako nisan moga s njima,
da sebičan san, da tija san moje prodat',
a njima ništa nedat'!
Rekli su, danas to znan,
da se bojin i bile pantagane da vidin,
da je siguro tako, jer da mi je mozak strada
da je balun kriv, jer da san ga udara glavon!
Rekli su svašta, a ja budala!... Ja san se nada'!
Kakva je to loza? Kako se falit' s takovon dicon?!
Ma koja vas muka natira na zlo?
Di van je korijen?
Vi ka da ne znate stih: „...ne ide to!“?
Zašto niste znali stat' i u se malo zavirit'
pa onda samnom vašu dušu podilit'?
Lakše je bilo udrit', privarit' i na križ
za svoj prvi miljun, oca pribit'!
Nima više potribe dalje nizat riči!
I ovo je previše!
Svaku pamet ovo briše!
Pogrišia san kad starost moju osigurat' san tija!
Pogrišia san, jer ni u snu virovat' nisan moga
da je za vas sve što ja san i svaka potriba moja
oduvik bilo previše!
T. P. /TPenCro Verborum/ - Novi vinodolski , 05.rujna 2007.
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa, 21.02.08 003-060bpm_02TPenCro.rns
ZA NE VIROVAT' JE!
Za ne virovat je
Da san sve to ostavi'
Da sebe san rad' ljubavi
Na oltar njoj stavi'!
Za ne virovat je
Jer pari da bokun san lud
Od tog časa, radi vire u nju,
Jer prominia san ćud!
Proša je ka galeb ča u šporko more je pa
U val lega nemoćan, jer teških krila
U nebo pobić više nije moga!
Dok brodi su jureć morem njemu pritili
Da će satrt tu lipotu od tice
Da će uništit taj krik u pjeni,
ti dišpet u nebu!
/vidi li itko?/
Vidi li itko ča mi je učinila
Dok se Bogu klela
Ruke mi vezala
Bila mi krila šporkala!
Za ne virovat je
Ča san sve to ostavi'
Da sebe san rad' ljubavi
Na oltar njoj stavi'! |
MOJ ANĐELE MALI
Moram ti reći, jer znam da ćeš ovo jednom razumjeti!
Stigli smo svatko svojim putem!
Ja star i pomalo potrošen!
A ti?
Kao Anđeo mali, veseo nikad namrgođen!
Nisi još znala dobro niti pričati!
Čudno?
Mogao bi netko reći kako samnom nemaš ništa!
A nije tako! On poslao te k meni,
Zapravo, jesam li ja došao k tebi?
Pojma nemam i nije to važno!
Kad odrasteš i mene ne bude ovdje
Pročitaš li ovo, sjetit ćeš se tvog Tome,
kako učio sam te poznavati boje
I da si mi jednom rekla da čuvam se!
Tada ništa nisi razumjela - ali imala si pravo!
Ta On te je poslao!
A ja? Glup i odavno odrastao, nisam te ozbiljno shvatio!
Anđele moj mali - nisam te poslušao!
Kad pročitaš ovo i odavno već svi na me zaborave
Molim te sjeti se tvog Tome!
I ne brini! Gore ću, samo za tebe,
mjesto puno šarenih boja od Njega tražiti!
Znam, On će mi to dati!
Tamo ću te moj Anđele mali - čekati!
Imala si pravo!
Ta, On te je poslao!
A ja? Nisam te ozbiljno shvatio!
Vjeruj, sad mi je sve jasno!
Sada sve znam i samo tebi, moj svijet,
tvojim bojama, otkrivam!
Sretno rasti i i sjeti se ponekad tvog Tome
I kako čuvala si me!
Anđele moj mali! Ne zaboravi me!
T.P. /TPenCro Verborum/ Novi vinodolski, 20.rujna 2007. /Bilo je onako kako kaže stih! – nisam je poslušao kad mi je rekla: ČUVAJ SE!/
|
Riječi i glazba: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa BOZE_DAJ_MI_NJU.rns
/Bribir-Sv.Vid, 10.07.08./
BOŽE DAJ MI NJU
Znan, sada opet znan
Znan nigdi ima jedna duša koju moran nać!
Da li zna? Da li ona zna da triban njenu rič
(t)i bokun razgovora?
Možda sada ona svira neku etidu?
Možda i libar piše, ili stvara sliku?
Da li ona zna koliko triban rič,
Ti bokun razgovora, da čekan je ja?
Moj je svit sada nešto drugo!
Ljubav ovdi ima boje moje duge!
Nima više u meni boli i nima tuge
(Stale su kiše) Ni noći više nisu duge!
Čekan tu litnju noć
Dok otvaran mail i net,
Dok tražin poziv taj sanjan moj noćni let!
O, Bože daj mi nju za bokun razgovora
Da u miru mogu ´mrijet!
Da li zna? Da li ona zna da triban njenu rič
(t)i bokun razgovora?
Čekan tu litnju noć
Dok otvaran mail i net,
Dok tražin poziv taj sanjan moj noćni let!
(Sićanja će ostat, jer ne blidi lako patina sa srebra!
Ma znan da činin pravo, jer udarili bi me nisko
I umalo san lega!
Za uvik će plakat prošla ljubav za ku nisan tija patit´!
Bez kosti riba neću bit!
Ja nedan se savit!)
Znan! |
S KRUNICOM U RUCI KONTRA KRAJA
Niki dan dodirnia san smrt.
A, Oni?
Šutke su odglumili jad,
I opet njin lagali da san lud!
Ma sriće ne imaše!
Krunica koju stiskala je ruka, sačuva me.
Ona ne dade me Zlu!
Zašto?
Da spoznan istinu i shvatin što su!
I sad, ovi bokunić od života ča mi osta',
u čemu da sutra potraži?
Da varan sebe?
Ne mogu!
Sve znan! Sazna san dosta!
Dosta je bilo laži!
Zar da mislin i varan sebe kako ljudski griše?
Neću!
Ne želin hranit Zloga!
Lako ću u nebo poć!
Ja nisan glumi jad i izda Boga.
A ti.... i ti... i ti, pripazi!
Oćeš li dobit' ruku dragu u tvom času smrti?
Oćeš li imat' koga?
Saznat ćeš i ti kako boli, kad' tvoj te izda,
Kad' tvoj te pogazi!
T. P. / TpenCro Verborum/ - Novi vinodolski, 5.listopada 2007.
|
Riječi i glazba: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa, 08.06.08. opet se mogu narugati zlu.rns
I OPET SE MOGU NARUGATI ZLU!
Nisan moga prominit' put
Kojin ovi život je poša!
Nije mi srce dalo vidit' istinu tu
I nije teško pogodit' kako san proša'!
Ma nije to tako važno,
Jer kada loše krene i tada nešto mora biti!
Triba se moć' oduprit' zlu,
Triba sve reć' i u Bogu se skriti!
Sada, kad sabirem dane i noći
Kad od svake ljubavi pobić' san tija!
Sada, kad naša' san (potriban) mir
I opet se mogu narugati Zlu,
Jer nisan da, da mi Judine škude otruju dušu!
Napisano, skladano i otpjevano (snimljeno) u mojoj „novoj“ kućici!
T.P. |
DOBRO JE ZNATI DA PRIJATELJA IMAŠ / POZOVI GA!/
Kada si dolje i kada te nitko ne vidi
ne traži u tamnoj noći znak dobrote i mira!
Pogledaj gore! Tamo je On!
On će ti sve dati!
On je tvoj prijatelj!
On te voli!
Pozovi ga i uzburkane ćeš vode lako prijeći!
Samo pomisli na tu Ljepotu ma gdje da si
I On će doći,
da te pogleda, umiri, posluša
i da ti ruku da!
Pozovi Ga i mrak će u čas nestati!
Da prijatelja imaš dobro je znati!
Pozovi Ga i On će doći,
da te pogleda, umiri, posluša
i da ti ruku da!
Pozovi Ga!
T.P. / TPenCro Verborum / - Novi vinodolski, 5.studenog 2007.
|
Riječi i glazba: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa, 02.04.07. ODLUCIA_SAN
ODLUČIA SAN! DAT' ĆU VAM!
Odlučia san!
I tebi i njima dat' ću ovo bidno tilo!
Čemu se borit' s tvojin šporkin Bogom
koji uporno iz tvog pakla na me tira
bisne pse?
Čemu trpit' silu vaše podivljale „pravde“?
Odlučia san!
I tebi i njima ostavit' ću negdi do mora
mojin tilon zagrljen, bili kamen!
Ma ovi put neću nikog zvat!
Čvrsto ću rukon stisnut' moj znamen
I tako van, s Njom pod ruku,
u Nebo pobić i nestat!
Odlučia san!
Neka!
Dušu i um nesmin van dat!
Ta, ča bi On reka'?!
(Jer me stalno sude, neka ovako bude makar samo sekund prije nego mi presude!)
T.P. / TPenCro Verborum / - Bribir (Ljeto 2008.)
|
| |
Riječi i glazba: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa, 29.09.08. GRUB_FILM.rns
GRUB FILM /bit' će ti bolje/
Kad’ na jugu oblak siv’ najavi kišu
I kad bonaca zagrli more
Kad’ sve utihne
A zlokobni mir na vrata vam pokuca
Tada sitit’ ćeš se mene!
Kasno je za bilo što
Ča nekad ljubav je mogla bit‘!
Kada večeras u sili nevere
U nebu ugledaš moj lik?
Ne! Neću ti doć‘
Ni ruku ti dat‘!
Kad‘ prođeš kroz val
I doživiš strah
Tada, bit će ti bolje!
Ostat’ ću skriven negdi uz mul
I gledat‘ te kako uzimaš dah.
Samo korak od dna!
Samo korak od sna!
Tužnu će priču čuvati Bog!
Do nje ćeš putom kojim idem ja!
Grub je ovi film
Grub je ovi kraj!
(Ma, neka! A gori? Tko zna?)
T.P. / TPenCro Verborum / - Bribir (Sv.Vid) 29.09.08.
|
| |
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba): Tomislav Pensa – Bribir/Sv.Vid 11.10.2008. AVE_MARIJA.rns
AVE MARIJA
Anđela tog dana si čula
I radosnu vijest
Čistim srcem primila!
“Neka mi bude po riječi Tvojoj”,
Tad‘ Njemu si rekla!
A, Šimun…, On sve je znao:
Za sreću u muci,
Za suze na križu,
Za patnju i Ljubav tvoju
On Ti je rekao!
Ave, narod Ti kliče!
Ave Marija!
Djevo slavna
Ti Boga si (nam) rodila!
Ave, narod Tvoj moli!
Ave Marija!
Ja moje srce Tvom Sinu dajem,
jer On me voli!
T.P. / TPenCro Verborum / - Bribir (Sv.Vid) 11.10.08.
|
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba): Tomislav Pensa – Bribir/Sv.Vid 30.10.2008. BUDALA.rns
BUDALA NA BRIGU
Jučer, kad poša san na brig
Počastili me putom:
“ka budala si ka usrid lita traži snig!”.
Fala in na lipoj riči (pomislih)
Ma nisan tija stat.
Poša san put neba,
Jer san sa sobon lakše otira san mrak!
U miru, odozgo mogu vidit ti njiov vrli svit!
Prestravia me pogled doli:
Sve ča misle da su, samo je prazan, napuvani mit!
A, svit se vrti I dugo će tako
I nigdi sigurno sada pada gusti snig!
A, ja, budala - već dugo o meni tako misle
Put neba iden
Veren se na moj,
Na moj ludi brig!
Dan za danom, sam na brigu
Čovik za kog ne žele znat,
tužan gleda kako njiov zvizdan
tone u mrak! Dan za danom, budala na brigu
Očima svojin promatra svit!
On bolje vidi,
jer gori, u nebu
njegov je brig! /Budala na brežuljku!/
T.P. / TPenCro Verborum / - Bribir (Sv.Vid) 30.10.08.
|
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba): Tomislav Pensa – Bribir/Sv.Vid 21.11.2008. OPROSTI.rns
OPROSTI!
Sedam suza!
Sedam tužnih priča ispričat' bi moga'
o tih sedan života - mojih sedan muka,
od kad' pantin ti život koji svakud je bija,
koji svakud je poša!
Triba san razumit', triba san znat':
kad tuga uvati pamet nije dobro ljubit!
Triba san pustit' da vrime učini svoje,
da iz duše kažen riči ove:
OPROSTI, jer san te naša dok sami smo bili!
OPROSTI, jer Ljubav tvoja bila je san kog skupa smo snili!
OPROSTI, jer s menon si moleć brže Bogu pošla!
OPROSTI, jer san ti na grob doša!
Tomislav Pensa – Bribir / Sv.Vid 21.11.2008.
|
|
(MOJ) GETSEMANSKI VRT
Tek sada znan ti put Tvog križa
I bol na brdu kojon su otili oprat ruke!
Tek sada ćutin ti vapaj jada
Kad molia Te da uzmeš ga sobon!
I moj život,
dok slušan tice i ćutin more,
svaki dan i šetnju moju -
učinili su Golgoton!
Moj Getsemanski vrt – ulice grada!
Moj Getsemanski vrt – u sjeni lada!
Moj Getsemanski vrt – dok maslina zrije,
dok Adventa sviću palin,
Ka i naranča moj život sad - dozrija je!
Uzmi me!
Oću bit razbojnik Tebi s desna!
Odvedi me sobon sad dok traje ova pisma!
U Nebu, slobodu mi nitko otet ne more,
Jer tilo i um -
tamo su Duša i Srce Diteta!
Povedi me gore!
Tomislav Pensa – Bribir / Sv.Vid 30.11.2008. |
|
KADA TEŠKO JE SJETI SE NJEGA!
TEŠKO JE KAD' MORAŠ
ODIGRATI TU IGRU SUZA I TUGE
I TAKO STIĆI DO SVOG KRAJA!
TEŠKO JE KADA TE OSUDE I OKRENU TI LEĐA;
KADA SHVATIŠ DA KRIŽ TVOJ NITKO NE VIDI;
KADA POMOĆ TI TREBA, KAD POGLED VAPI DO NEBA!
KADA TEŠKO JE TADA SJETI SE NJEGA!
KRIŽ SU MU DALI I DOBROTU OSUDILI,
JER BOGA NISU HTJELI!
BOGA SU IZDALI!
NA PUTU JE TOM NAŠAO LJUBAV U RUBCU NJENOM I PLAČU ŽENA!
UTJEHOM JE SVOJOM HRABRIO SVE NJIH ŠTO OKRENUŠE MU LEĐA!
I OCA JE SVOG PITAO, ZAŠTO?
U PSALMU JE TA MOLITVA BILA!
KADA TEŠKO JE TADA SJETI SE NJEGA!
Tomislav Pensa -
Bribir, Sv. Vid - 05.04.2009. |
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba): Tomislav Pensa – Bribir/Sv.Vid 25.05.2009. RAHELA.rns
MOJA VELIKA LJUBAV!
Kada? Kome i zašto?
Čemu nekom oteti Ljubav?
Zar baš sada u sutonu života
kada u njoj vidim sve!
I moje i vaše sutra!
Okrutno vrijeme ne nudi nadu
dok priče polako brišu sve nas
i život nam kradu!
Misli li itko da već sutra
i ona, i ti i ja
kod Boga tražit' ćemo spas?
Dali će tada netko biti uz tebe i mene?
Dal' ću doživjeti opet sreću
i s Njom prolistati uspomene?
Hoću li makar u samom kraju,
mislima,
poći do livada raja,
do moje Žene u bijelom
i onda otuda vidjeti nju,
moju Ljubav Veliku?
Tomislav Pensa -
Bribir, Sv. Vid - 25.05.2009. |
|
Glazba i riječi: Radni naslov (glazba):
Tomislav Pensa – Bribir/Sv.Vid 13.06.2009. RAHELA_02.rns
NEKA ČUVA TE MOJA TIHA LJUBAV
Ne mogu ti reći,
Tek pjesmom o sreći
Koliko volim tvoj maleni svijet!
Od jutra do noći,
Preko svega ću proći
(samo) da u snu vidim moj prelijepi cvijet!
Dok ti se igraš,
Dok grliš lutku,
Dok smiješ se, tati daješ pusu
Daleko te netko voli i želi!
O Ljubavi za te pjeva
S tobom se veseli,
Jer ti mu sunce daješ!
On voli čuti da mu nešto kažeš!
On te želi!
Želio bi poći s tobom do parka za djecu
Da gledam te dok igraš se!
Odvest' te do mora,
Pokazati ti boju koja oduvijek prati me!
Okice bi tvoje,
Bistre kao hladna rijeka
Meni puno tad rekle!
U ruci mojoj tvoja mala ruka,
Mala barka i sigurna luka!
Neka čuva te
moja tiha Ljubav,
Tako daleka!
Tomislav Pensa -
Bribir, Sv. Vid - 13.06.2009.
|