TPenCRO Verborum |
AD 2008. |
OPUSCULA VERBORUM
-
Odaberite: |
Na ovim stranicama naći ćete MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će moje starije pjesme s božićnog CD-a!
|
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!
|
Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!) |
|
NOVA / zadnja učinjena / PJESMA |
.... o oprostu i zaboravu, zahvalnosti i milosrđu ... Vidite li štogod neobično u naslovu? Možda vam se čini kako su svi nabrojeni pojmovi nekako nesrodni i preteški za jednostavno kazivanje i tumačenje njih samih?! I meni se činilo tako sve dok na papir nisam postavio nekoliko natuknica iz kojih je nastao ovaj dio moje knjižice! No, prije svega - i opet - treba reći: sve što će te pročitati moj je subjektivni opis, danas često spominjanih pojmova koji su u uskoj vezi s čovjekom i njegovom (ne)ljudskošću! Može se reći kako su oprost, zaborav, zahvalnost, milosrđe, podlost i etiketiranje dio naše svakodnevice! Složit će te se: tako je! Gotovo da nema dana u kojem se neki od gore navedenih pojmova ne nađe na „dnevnom jelovniku“, meniju, naših odnosa s rodbinom, prijateljima, suradnicima! Desilo vam se sigurno da vas je netko duboko povrijedio? Da ste se radi toga rastužili ili pak naljutili i možda bijesno, sa psovkama i vrijeđanjem, na to odgovorili? Sigurno ste osjetili „bliski susret“ s mislima koje su pohitale razmišljati o nepravednom (da li?) etiketiranju i podlosti? Uočili ste u sebi potrebu da sve oprostite, zaboravite i unatoč svemu, iskažete milosrđe i zahvalnost (kroz iskazano razumijevanje i pokazanu Ljubav!) za učinjenu vam nepravdu? Niste ni u čemu što vam je tada došlo na pamet postupili racionalno i mudro? Isukali ste mač i prihvatili nametnuti vam rat? Shvatili ste, ali tek kada je sve osim sjećanja nestalo, svu glupost vaših i „protivnikovih“ radnji i pokušaja? Dobro je! No, da li ste nakon svega nešto naučili, razumjeli i prihvatili za vaše bolje - SUTRA? Ako ste navedeno propustili doseći s puno se sigurnosti može reći kako će te i nadalje veoma često dolaziti u slične situacije i neke nove i nepotrebne sukobe, rasprave......., a sve to samo zato, jer ste - loš „đak“! Treba vam puno, jer vam tvrdoglavost i priroda vaša ne daju prostora razumu i duhu vašem! Ispravno razumijevanje i tumačenje, kao i stvaranje točnog zaključka o nekom nemilom događaju omogućiti će nam stvoriti ispravan zaključak, koji će nam pomoći podići kvalitetu (ljudskost) naše osobe na višu razinu! -36 - SLIJEDEĆA str.
 |
|
Treba samo znati..... prepoznati, razumjeti i prihvatiti Istinu i ljude oko nas! U suprotnom, neprihvaćanje i bježanje od ispravne analize događaja voditi će nas stalno u nove probleme, kod čega ćemo mi sami biti aktivni „kreatori“ svega lošeg oko nas! Treba znati opraštati, iskati oprost, zahvaliti i biti milosrdan! Podlost i etiketiranje (ogovaranje) suprotne su dobrom i njih treba izbjegavati! OPROST I ZABORAV Ne znam što će te reći vi, ali meni se čini kako je oprost nužan za dostizanje osobnog i svakog drugog mira i bolje kvalitete života! Često se može čuti kako je netko rekao da je : „oprostio (njemu/njoj)!“! No, je li stvarno bilo tako? Koliko je dobrih nakana u našem oprostu? Nismo li obični obmanjivači sebe sama, kada pričamo o svom opraštanju? Koliko je naš oprost stvaran, iskren i samim time učinkovit po stanje našeg uma i duha? Pokušajmo doći do odgovora! U razmatranju oprosta, te vrhunske odlike našeg bića, treba poći od razmatranja čina (causa) koji nas je naveo na potrebu opraštanja i ocijene kvalitete samog oprosta! Jasno je naime da nitko nema potrebe opraštati bilo kome, ako su odnosi među ljudima, vjerama i rasama pošteni i dobri (Božji!). Kako nismo savršeni, jer ljudi smo skloni grijehu, jasno je da je svatko od nas već puno puta bio u prilici iskati i davati oprost! Jesmo li tako činili i koliko često ovisi o puno stvari! Nestašluk vlastite djece lako ćemo oprostili i s vremenom sve i zaboraviti, ali... učinjenu nam nepravdu, ugrozu života ili ubojstvo i nepotrebno stradavanje naših najmilijih nije lako oprostiti, a stvarno je nemoguće te, tako važne i teške događaje u našem životu – zaboraviti! Ma koliko se trudili sjećanja na zlo potisnuti na dno naše svijesti (u „podsvijest“?) nećemo uspjeti! Proživljene traume ostavljaju neizbrisiv trag sve dok smo u stanju razumjeti i zaključivati radi čega sam „spremnik“ trauma - "podsvijest" - označio navodnicima! Samo povrede i bolesti mozga (teže!) mogu poništiti ovakva sjećanja! No, tada i nismo ništa drugo doli obični Zombiji kojima oprost više ništa ne znači! Krenimo od težih stvari u našim životima! Sitnice će ionako lako nestati iz sjećanja! Treba im samo malo više vremena! Pravi učinak oprosta moguće je sagledati samo ako ga razmatramo kroz neki ozbiljan (traumatiziran) događaj! Sjetimo se na primjer nedavnog nepotrebnog i nepravednog rata u kojem je pravo na slobodu plaćeno velikim materijalnim i ljudskim žrtvama! Danas, nakon petnaestak godina, često se može čuti o potrebi opraštanja za činjeno i učinjeno - za pretrpljeno - u tom ratu! Dobro je da se tako kazuje, ali.....? Treba se upitati koliko vrijedi oprostiti nekome kome je dokazan zločin, kad on to ne želi priznati! Jednostrano opraštanje žrtve ne pomaže krivcu! -37 - SLIJEDEĆA str.
|
Ovakav oprost tada je samo u funkciji osobnog „čišćenja“ uma i duše žrtve, čime će stradalnik (žrtva) najvjerojatnije uspjeti potisnuti, daleko od svjesnog, mehanizam (nagon) vlastite želje za osvetom i kažnjavanjem! Žrtva će se time, osim što je pročistila svoj osobni ego, izdići iznad zločina kojeg je pretrpjela! A, to je – PUNO! No, da li je dovoljno? Nije! Kod ovako jednostrano iskazanog oprosta stradalnik će živjeti s dijelom proživljene traume kojeg će uvećavati spoznaja o bešćutnosti krivca (agresor)! Iskazan oprost malo će pomoći i neće ništa popraviti u odnosima žrtve i krivca! O zaboravu u ovako postavljenom odnosu žrtve i krivca ne treba pričati! On je nemoguć! Jednostrani oprost doživio bi svoju punu vrijednost tek kad bi krivac za stradanja zamolio žrtvu za oprost i kada bi se makar i nevoljko - ispričao žrtvi za nanijeto joj zlo! Iz gore navedenog lako je uočiti koliko je teško oprostiti i moliti oprost! Kako rekoh, zaborav je nemoguć! Ipak, kroz oprost i kajanje (traženje oprosta) treba težiti nekom obliku (polu)zaborava, kojeg bi možda najbolje mogao označiti - izostanak želje i namjere žrtve da krivcu „stalno nabija na nos“ njegova zlodjela! Ovo bi u dobroj mjeri pomoglo objema stranama te bi se, gotovo spontano, veoma brzo vratio dio izgubljenog povjerenja, prije svega žrtve - u krivca! Kad je riječ o zaboravu radi proživljenih trauma, treba reći kako je zapravo dobro što je potpuni zaborav nemoguć! Ne čudite se ovome! Sjećanje na traume i nije tako loše, mada je za žrtvu opterećujuće! Svjesni traume postati ćemo pažljiviji u odnosima s krivcem! Sjećanje će tako postati naš sigurnosni mehanizam koji će nam pomoći postaviti se pravilno u slučaju da agresor pokuša ponovo nasrnuti na nas! Sada i neće više biti važno nasrće li na nas stari krivac ili netko drugi! Iskustvo lošeg osigurati će nam bolje početne položaje u novim nevoljama! Zato.... moramo biti dobri đaci! Ponavljanje istih nemilih događaja na koje ćemo uvijek reagirati emotivno, instinktivno („borbeno“), usporeno i naivno, kod čega će izostati naučeno proživljenim iskustvom, može nas „doći glave“! Evo primjera: U uvodu „djelašaca“ opisao sam tri identična pokušaja grubog uništavanja moje osobe (uma) koji pokazuju kako s pravom (iskustveno) mogu reći da je moj „odgovor“ na postupanje prema meni doživljavao postepenu, ali stalnu promjenu primijenjene „taktike“! Naravno, sve je išlo nekim redom! Kod prvog nasrtaja na mene (moj um!?) reagirao sam bijesno, a pri kraju događaja popustljivo i naivno pa i nije teško pogoditi da sam prošao jako loše! No, već kod drugog obračuna sa mnom bio sam, „praktično“ poučen, čvršći i što je najvažnije lukaviji! (NO, NE I MUDAR!). Mada nedovoljno odlučan ipak sam bio spreman za samoobranu! - 38 - PRETHODNA str.
 |
Ipak, ovaj „drugi stupanj izobrazbe“ nije mi pomogao! Možda je svemu bila kriva rodbinska veza koja je za me bila prevelika prepreka? To ne znam, ali jako dobro znam da sam kod trećeg nasrtaja u kojem su na me krenule horde zla potpomognute policijom i psihijatrima – PREŽIVIO! Ne bi uspio da nisam upotrijebio prije „stečeno“ znanje! Osigurao sam si zaleđe, sa svime upoznao povjerljive osobe i odigrao MUDRO! Silom ionako nisam mogao ništa postići! Zapravo, neku moju ishitrenu i nasilnu reakciju „protivnik“ je priželjkivao! Da li razum ili na iskustvu odabrana „taktika“ ili pak oboje, sada to mogu reći, spasili su me! Nakon svega napadačima ostade samo pusta želja o mom slomu (vidjeti me ponižena, otrovana "lijekovima" i na koljenima), a meni sloboda (prije svega uma i duha!) obogaćena mojim (jednostranim) oprostom koji će zauvijek ostati „začinjen“ sjećanjem na meni učinjeno zlo i nasilje – i to od: meni najbližih(?)! Ostati će sjećanje na proživljene traume! „cijena“ je bila velika radi čega moj (jednostrani) oprost nema nikakvog učinka na stanje uma i duha „napadača“! Mogu reći da sam oprostio, no gorčinu i jad gluposti ne može poništiti nikakav oprost! A, zaborav? Kako već rekoh: nije moguć! Bilo je teško, no skoro bi rekao da se isplatilo! Ipak, unatoč oprostu ostalo je sjećanje upotpunjeno SPOZNAJOM o beznađu gluposti koja u vječnosti Života proživi tek mali dio pomaka vremena nakon čega će nestati! I to je to! Oprost i (ne)zaborav porazili su zlo jednostavnim odabirom sirotinjskog, ali dostojanstvenog života u kom ne postoji više strah od smrti, jer čovjek kad je sam i prezren od njemu dragih osoba ima još samo (beskonačno) vrijeme, koje u mom vjerovanju i nije ništa drugo doli – sam Bog, a..... Njega se ne treba bojati! OPRAŠTANJE JE POBJEDITI ZLOG - OPRAŠTANJE JE DUHOVNA TERAPIJA! MOŽDA ČOVJEK I MOŽE ZABORAVITI ŠTO MU JE NETKO UČINIO, ALI NE MOŽE ZABORAVITI KAKO SE JE OSJEĆAO! POKUŠAJ NAMJERNOG ZABORAVLJANJA LOŠEG - NE VODI BOLJEM, RADI ČEGA TREBA REĆI KAKO TAKAV „ZABORAV“ NIJE RAZBORITA METODA OPRAŠTANJA! ŽRTVA OVIME LAKO POSTAJE LAKA META ZA BUDUĆE SLIČNE POVREDE, A POČINITELJ - BIVA OHRABREN! ZAHVALNOST I MILOSRĐE Možda na ovom mjestu nisam trebao ubacivati podnaslov? Trebao sam samo nastaviti s pisanjem, jer sadržaj prethodnog primjera u svoj svojoj bijedi i jadu traži odgovor na pitanje o razlogu radi kojeg su izostali zahvalnost (to ću objasniti u nastavku) i milosrđe! Najprije o milosrđu! Kršćani će lako razumjeti milosrđe prisjete li se „milosrdnog Samaritanca“! Mada po svemu protivnik potrebitom kojeg je susreo na cesti, milosrdni Samaritanac ipak se je zaustavio i pružio mu pomoć, dok su „braća u vjeri“ bahato prošla mimo nevoljnika! - 39 - SLIJEDEĆA str.
|
Ovaj komadić iz prispodobe (zgode) o milosrđu kazuje sve o najvišem obliku milosrđa koje je u potpunosti lišeno svih predrasuda, interesa i stavova!
Usporedi li se ova priča s opisanim nasrtajem na oca iz prethodnog ulomka može se puno saznati o milosrđu! Ipak, nešto ću dodati! Dodati ću obično osobno pitanje ne koje nije moguće dati (normalnom) ljudskom razumu prihvatljiv odgovor! Pitanje je: što sam tako loše učinio (valjda tijekom spašavanja svog golog života) sinu da je na moj poziv za pomoć – ostao nijem? ???!!! Možda trebam reći malo više radi boljeg razumijevanja iznesene „teške optužbe“ i ovakvog ponašanja sina prema ocu?! Evo: poziv za pomoć uputio sam kada sam dobio napad, po život opasne, tahikardije s dugotrajnim lupanjem srca od oko 250 otk/min! Moja je nevolja bila pogoršana činjenicom da sam se nalazio na teško pristupačnom terenu, ali na mjestu za koje je znao moj sin (!?) - radi čega sam zaključio da će hitna medicinska pomoć stići s dosta zakašnjenja (na sreću ne i prekasno!)! Dobro ste pročitali! Moj mlađi sin, sada ću prijeći na ZAHVALNOST, nije ni okom trepnuo! Trebam li reći da sam mu uvijek bio pri ruci, ... na njegovoj strani!? Propustio je biti milosrdan i pokazati zahvalnost - i to prema vlastitu ocu, radi čega sam u odjeljku o izrekama naveo slijedeće: „Nemoj reći Oče, ako se ne ponašaš kao sin!“. Opasno je biti nemilosrdan i nezahvalan! Zločin koji učini progonom mog bića, za što valjda misli kako je to želja samoga Boga i nekakva njegova ljubav i briga o meni, k tome nepriznat s njegove strane, uz moj (kakav-takav) oprost - naveo ga je na još teži zločin! Nadam se da sam te čitatelju ovim ružnim primjerom iz mog „bogatog“ života naveo da se potrudiš uvijek biti zahvalan i milosrdan prema ljudima! Kod svega treba imati na umu da ma koliko bila česta - uporaba ovih vrlina čovjekovog bića – NE KOŠTA NIŠTA! Biti zahvalan i milosrdan ne može obezvrijediti čovjeka! Suprotno! Iskazivanjem zahvalnosti i milosrđa čovjek postaje umno i duhovno bogatiji, bliži čovjeku i samoj svetosti i vječnosti! Vrijedi li biti zahvalan i milosrdan? Vrijedi! Uvijek i svima koji su nam na bilo koji način iskazali naklonost, ljubav, podršku ......., ili su se pak u nekoj svojoj potrebi našli na našem putu (milosrdni Samaritanac!)! Nastojite, kad god se za to ukaže prilika i potreba, obogatiti svoj duh i um ovim krijepostima! Baš tako! PODLOST I ETIKETIRANJE Mada još nisam izravno navodio riječi iz podnaslova, one su se mogle indirektno iščitati u sadržaju nekih drugih tema i opisanih događanja! Naime, veoma se često i podlost i etiketiranje (lažno) rabe kao povod za sukobe! Ovo se naravno čini radi potvrđivanja osobne “istine” (laži) ili jednostavno - jer smo takvi! - 40 - PRETHODNA str.
|
Neću vas gnjaviti mojim primjerom, ali vam ipak mogu reći kako je PODLO ETIKETIRANJE veoma velika opasnost za svakog prema kome je usmjereno! Upravo je podlost, u korijenu koje čuči prljavi interes i moguće osobni duhovni i umni problem u kombinaciji s etiketiranjem - velika opasnost današnjice! Sigurno ste se suočili s lažnom “pričom o sebi” koja vam je učinila velike neprilike! Morali ste na sva zvona pričati i dokazivati (nepotrebno) istinu o sebi? Pogriješili ste! Ja mislim drugačije! Podlim postupcima i lažnim predstavljanjima ne treba se dokazivati! Treba imati strpljenja i odlučnosti - i sačekati! Bumerang upućen prema vama prije ili kasnije sustići će “bacača” laži! Istinu nije moguće uništiti! Ipak, čuvajte je i imajte je uza se! Ja sam je do "jučer" nosio sobom umjesto osobne karte, napisanu - u novčaniku! No, više mi ne treba! Nemam potrebe, a i ne želim bilo što (suprotno) dokazivati! Umjesto da se opravdavam i bilo što dokazujem, lažno etiketiran teškom dijagnozom, tiho i bez prezentiranja novih nalaza – otišao sam po Istinu! - 41 - DOBRA KNJIŽICA ...
|
Sada je imam u rukama mada sam morao proći opasan (invazivni, radijacijski - CT) pregled, višesatno psihologijsko testiranje, razgovore i novo traumatiziranje u susretu s psihijatrom. Sve je ispalo O.K. i to je zapravo bit svega! Propast podlog etiketiranja i nestručnog i jadnog čina obitelji i “liječnika” (još jednom: “hvala” dr. Pticoubojico!) nisam do sada nikome javno prezentirao, niti ću to učiniti! Čemu? Želje za istinom onih koji mi učine Zlo ionako nikada nije bilo! Novac, materijalno i "vlastiti Bog" važniji su od mene pa neka tako i ostane! Rado ću ”žrtvovati” prljavi novac za uvijek dobru Istinu! Zadovoljiti ću se činjenicom da sam NEDUŽAN I ISTINIT! Moja je savjest čista i pred Bogom i pred narodom! Podlost i etiketiranje na ovaj su način uništeni! Činite tako! Ipak, čuvajte se podlih lažova, a kada vam se prepriječe na vašem životnom putu, jednostavno ih zaobiđite i malo duljim i možda težim, ali ČASNIM putem - otiđite po istinu! - 42 - PRETHODNA str.
|
EN  DOBRA KNJIŽICA - .. o oprostu i zaboravu .... |
 HR |