... O MIRU I TIŠINI / uma i duše / - o snovima i "lebdenju" u snu
Već spomenuh mudrost tišine. Treba je znati naći i mudro koristiti!
Naoko jednostavna stvar danas nam je sve dalja!
Nedorečeni društveni odnosi, vječna trka u „lovu” na vrijeme, hedonizam, otuđenost i duhovno siromaštvo – učinili su svoje!
Moglo bi se reći kako tišine više i nema!
Da, moglo bi se tako reći, ali samo ako tišinu definiramo kao – izostanak svakog zvuka i šuma!
No, to je i onako samo – „gluha“ tišina!
Ima puno tišina!
Kako je cilj mojeg „djelašca“ pojmove, događaje i teme promatrati kroz transcendentalnu (duhovnu) i vjersku  prizmu te tako pokazati njihov utjecaj na tijelo i um, zadržati ću se na danas svima toliko potrebnoj, tišini i miru - duše!
Znam da ovo zvuči pomalo apstraktno i teško razumljivo, no takvi su i tišina .... i mir - apstraktni!
Može li se tišina dočarati nekim jednostavnim prilogom, pridjevom, imenicom ili usporedbom s nečim oko nas?  Teško!
Radi se o osobnom doživljaju, dakle nečem toliko osobnom da je nemoguće dati preciznu i sažetu definiciju doživljaja tišine!
Slično vrijedi i za pokušaj definiranja mira! Uvijek se radi o osobnom doživljaju!
Mudrost uporabe ovih moćnih „oruđa“ danas se malo koristi, mada ih odavno poznamo jednako kao i njihovu - silnu moć (Njega)!
Pozitivan učinak mira i tišine na tijelo, um i dušu čovjeka najbolje opisuju dijelovi Biblije u kojima je opisan život Isusa Krista!
U trenucima velikih iskušenja i sumnje u sebe, Isus se je povlačio u osamu vlastitog meditiranja u tišini mira (Getsmanski vrt!)!
Već samo razmatranje pojmova mira i tišine, u kojima je sam Isus tražio odgovore na teška pitanja o sebi i Ocu, nudi nam jasnu poruku: treba tražiti i naći - tišinu i mir! Ta to je činio i On, zašto onda ne bi pokušali i mi...?
Nažalost, ritam života, ali i duhovna bijeda današnjeg načina življenja ostavljaju malo prostora i vremena za namirenje iskonske potrebe za dostizanjem mira i tišine duše!
Svjestan moći, važnosti i „ljekovitosti“ ovih (potisnutih) potreba, čovjek tehnologije, kapitala i monopola već dugo sam sebi „servira“ razne „zamjenske“ pripravke!

Jednako agresivno kao i farmaceutska i prehrambena industrija, na „tržištu“ ponuda „rješenja“ koja se nude za dosezanje transcendentalnog mira i tišine, pojavili su se razni „energetski“ uređaji, magnetne naprave, „štitovi“ protiv negativnih energija i dr., a s njima i oglasi samozvanih iscjelitelja, bioenergetičara i  parapsiholoških „liječnika“ – „specijalista“ za bolesti duše, tijela i uma!
Naravno, riječ je o običnoj zamci i podvali, jer tkz. „alternativa“, često sakrivena iza neke od vjera (ili sekti) - ne nudi rješenje na razini duhovnog, već na razini sugestivnog što naravno nije konstanta koja može ponuditi trajno i kvalitetno rješenje, koje nam nude vjera i Bog!
Nerijetko su pokušaji posezanja za alternativnim završili potpunim porazom uma i duše, tako da je nakon takvih „tretmana“ prostor za popravljanje narušenog stanja uma i duše postao jako sužen!
Mnogi su radi pogrješne „terapije“ završili na psihijatriji i tako sebi ZA UVIJEK nanijeli nepopravljivu štetu i na kraju si - uništili život!
Više nije mogla pomoći niti vjera!
Otkazao je um i izgubljena je osobnost (razina duhovnosti)! 
Možda bi „ovozemaljsku“ (potpunu) tišinu i mir trebalo objasniti kao izostanak podražaja svih čovjekovih čula i misli?
Možemo li to?
Dobro, ako je to i moguće postići, što smo time dobili?
Ništa! Potpunu prazninu!
Sve je mrtvo!
Mrtve su nam oči, uši, opip, miris, okus,..... sve je ništavilo, a to i nije ništa drugo doli - oblik nelagode.
Nasuprot ovakvom, neugodnom obliku tišine i mira nalazi se svjesno postignuta  tišina i mir, za što trebamo jasan um i spoznaju vlastite osobnosti! 
Sada će netko reći kako to nije moguće postići,.... da je to pogrješno!
Da, treba isključiti svijest!
Niste li puno puta primijetili kako ste radeći nešto propustili čuti (registrirati) zvuk zvona, šum vjetra, pjev ptica.... a, bili ste i svjesni i budni!
To potvrđuje da je moguće nešto ne primijetiti, a ipak biti svjestan sebe i doživjeti mir i tišinu!
Kod ovakvog postizanja mira i tišine može pomoći obična – meditacija, čak i ako je lišena razmišljanja i meditiranja u molitvi i Bogu!
No, to nije put k tišini i miru kakvi su nam neophodni!
Nema tu visoke razine duhovnog!
Treba krenuti drugim putem!
Mir i tišinu duše treba doseći svjesno!
U početku se svaki pokušaj postizanja transcendentalnog mira i tišine (duše) može činiti  besmislenim, ali .... treba pokušati  i početi... i polako  dostizati sve  veću razinu osobnog - svjesnog - mira i tišine duše, koji će tada našem biću dati novu dimenziju (kvalitetu) življenja!
Treba svjesno razumjeti i težiti doseći - Bitak - Boga našeg! Zaboraviti ovozemaljsko i prolazno!
Treba svjesno nastojati „približiti“ se Bogu!
Naći Ga u nama!
No, nemojte pomisliti kako je to lako!
Ne! Nije!
Naprotiv!

Da bi uspjeh svjesnog pokušaja dosizanja mira i tišine duše kroz težnju sjedinjenja s Bogom bio moguć, potrebno je imati zdravu osobnost, taj božji dar određen razinom - duhovnog - u nama!
Nažalost, previše je danas ljudi čija je osobnost narušena, bilo „djelovanjem“ drugih ljudi ili pak vlastitim omalovažavanjem i nerazumijevanjem samoga sebe!
Niska razina duhovnog u nama ozbiljna je prepreka „ozdravljenju“ osobnosti i (miru i tišini) duše!
Najgore je što se veoma često (i pogrješno!) ranjena osobnost podvrgava uobičajenim oblicima „liječenja“ i „lijekovima“ iako se ne radi o klasičnoj tjelesnoj ili umnoj – bolesti!
Pravi lijek za ozdravljenje osobnosti bića je živjeti moralno i duhovno (oba su Bitak), ne činiti zlo,.... znati stati kada nas progone želje za lakim i lagodnim životom!
Jednostavnije rečeno: treba stalno  – biti dobar!
Uvijek i svima!
Kad postignemo potrebnu  duhovnu  razinu  (dobar „lijek“ su  čitanje  Svetog  pisma i Evanđelja!)  koju  nam -  i  „prije  nego   se   rodimo ...“- Bog   da,  lako   ćemo vlastitu svijest  usmjeriti ka miru i tišini duše!
Više nam ništa neće biti nemoguće i teško!
Svjesnost vlastite osobnosti približiti će nas Bitku!
Dobra savjest,  taj  glas  Bitka,  višestruko  će nam  vraćati  uloženo! 
Suprotno,   loša savjest daleka od Bitka, uništavati će sve u nama i oko nas!
Postoje  razne „metode“  koje opisuju  i  nude „recepte“ za  dosizanje transcenden-talnog mira i tišine, ali je malo učinkovitih!
Siguran   put   miru  i  tišini   duše,  dakle  najvišoj   razini  duhovne  duše, je  pokušati razumjeti i živjeti Isusove riječi: „treba izgubiti život da bi živio!“!
Teško razumljivo: Umrijeti za život?
Bolno! Tako je!
Zvuči nemoguće, ali stvarno,  treba  umrijeti (izgubiti osobnu  istinu, koja može postati obična ideologija) - i početi živjeti Boga i njegovu Istinu!
Sve ovo  nemoguće je  postići i  shvatiti ako  smo „krivotvorili“ vlastiti intelekt koji tada stvara sustav laži („paralelnog Boga“) i tako zapravo postaje   progonitelj  Boga, generator nastajanja duhovne bolesti i krivac za gubitak mira i tišine duše!
Biti dobar i mudar, živjeti moralno i s (pravom) Istinom - jedini je siguran put ka  miru i tišini duše!
Shvatili ste?
Mir i tišina  duše  ne trebaju složene meditacije, bijeg u samoću, duboku koncentraciju, silne molitve i zamišljene „priče s Bogom“....!
Dovoljno će biti upoznati sebe, obratiti se Bogu i – biti dobar!
Jednostavno, treba ljubiti svakog čovjeka i uvijek biti spreman pružiti mu ruku!
Suprotno „naukovanju gurua“ današnjice, kojekakvih „telekinetičara“ i drugih obmanitelja ranjenih duša, treba znati da ćemo sve što nam treba naći u Njemu - jednostavnoj Istini!
Razmišljajući tako, prihvaćajući i prakticirajući Agape (9) i čineći prema redoslijedu: osobnost - vlastita smrt (smrt naše Istine!) - Njegov život,  izliječiti ćemo našu duhovnu bolest, osobnost i doseći glasno čujan - mir i tišinu duše!
Nekada je dovoljno samo ušutjeti, čekati i raditi - u miru tišine.
Učinak takova postupanja vrlo će brzo podariti plodove duši, umu i tijelu!
Osobno, jako volim doživjeti i „čuti“ tišinu!
Vjerujete li mi? Reći će te kako pričam gluposti?

Osobno sam od više ljudi čuo primjere naglih „odlazaka“ u neki „drugi svijet“!
Što smo tada doživjeli?
Halucinaciju, projekciju zamišljenih i nestvarnih slika, običan san....?
Ja pravog odgovora nemam, ali imam pravo, jer ugodni doživljaj me tjera u laganu euforiju - vjerovati kako sam vidio „nebeski grad Jeruzalem“, kojim je u svetim knjigama predstavljen NOVI - Božji svijet! Potražite Ga!
Slično blagodatima mira i tišine i njihova utjecaja na um i dušu na nas mogu djelovati u svijest spremljene slike (primljenog?) sna!
Naravno, lijepog sna!
Za me je san svih snova - san u kojem lebdim!
Jeste li sanjali, točnije, doživjeli takav san?
„fenomen lebdjenja u snu“ neponovljiv je i jedinstven doživljaj noći!
Pojašnjenju opisa „fenomena“ (pojma) ne mogu dodati ništa!
Jednostavno - tada lebdite!
Osobno sam više puta doživio lebdjenje u snu!
U početku na ove „noćne“ pojave nisam obraćao pažnju, a nisam niti razmišljao pa tako niti shvaćao o čemu se radi!
Ujutro bi se, nakon buđenja, jasno sjećao slika i sadržaja „doživljenog lebdjenja“ i samo pomislio kako je to još jedan od neobičnih snova!
S vremenom moju je pažnju zaokupila činjenica o izvanredno preciznom i dugotrajnom (stalnom) pamćenju sadržaja i slika „lebdjenja u snu“ što ga je činilo bitno drugačijim od brzo i lako zaboravljivog „običnog“ sna!
Prisjetimo se samo kako kod običnog sna u našu svjesnost veoma teško prizivamo slike i poruke takova sna!
Osjećamo da smo nešto sanjali, ali..... sve ostane nekako daleko i “zbrkano“!
Kao da nedostaje neka poveznica koja bi nas „spojila“ sa snom!
Ako se ponekad i uspijemo prisjetiti obična sna, sve o snu tek dozvano u našu svijest, brzo će nestati!
Ostati će neko nejasno sjećanje, ali slika i poruka običnog sna više neće biti!
S druge pak strane, upravo dugotrajnost  i odlična „kvaliteta“ slika i sadržaja fenomena lebdjenja u snu ukazuju na nešto “neobično“!
Neobičan je taj san!
Slike doživljaja lebdjenja u snu zauvijek će ostati uredno posložene u našem sjećanju! Biti će jasne i kad ih pozovemo u svjesnost - pomalo melankolične, jer  prisjetiti će nas na nematerijalno biće - koje je, „lako k'o pero“  - lebdjelo iznad nama poznatih prostora!
Nažalost, mada iste, „slike“ lebdjenja „dohvaćene“ sjećanjem - ne mogu nam ponoviti „odsanjani“ užitak!
Nemoguće je prema sjećanju i u budnom stanju osjetiti doživljenu, prozračnu bestjelesnost, taj najvažniji dio sna u kojem smo lebdjeli!
Napisao sam već dosta, a zaboravio sam napomenuti kako u opisu ovog poglavlja riječ lebdjenje baš i nije najbolja za opis ovog fenomena čovjekovog „noćnog“ iskustva - no, bolju riječ ne znam!
Možda bi, radi malo više preciznosti u pokušaju opisivanja lebdjenju trebalo pridodati pridjev - lelujav (lelujavo lebdjenje), jer nematerijalni, bestjelesni, ali u svemu drugom osjetilno svjestan „lik“ (možda duh?), k tome bez mase (težine) - kao da leluja tijekom takova sna!
Jesam li vas zbunio? Ispričavam se! Ostanimo kod lebdjenja bestjelesnog bića! Zapravo, to i je dobar opis!

Moram reći da su sva moja „lebdjenja“ u snu započinjala iznenada, na nekom meni od prije poznatom mjestu s ugodnim osjećanjem apsolutne slobode te da su u velikoj većini „snovi“ završavali potpunom ugodom!
Uočili ste gore napisano (podcrtano!): „u velikoj većini“?
To sam naveo, jer sam (ipak) u svega dva-tri „lebdjenja“ doživio i to na samom kraju sna  - nelagodu!
Nju je stvarao osjećaj nesigurnosti povratka lebdećeg bestjelesnog „bića“ u svoju „matičnu luku“ – (povratak) u tijelo!
Pokušavajući razumjeti zašto se to desilo shvatio sam da sve moram početi shvaćati kao moguću stvarnu - stvarnost događanja!
Kad razmislim, mislim kako se u snu o lebdjenju radi o nekom obliku visio imagitiva (nutarnjeg zapažanja!) koji bi mogao biti neki oblik (prema teološkoj antropologiji) viđenja - vlastitog duha!
Tko zna? Možda?!
Pokušaj razumijevanja razlike između „lakog“ i „teškog“ povratka „lebdećeg bića“ u tijelo - jer sjećanja na lebdjenja su, kao što rekoh, dugotrajna - analiziranjem sadržaja snova i tada prisutnih psiho-fizičkih stanja tjelesnog i mnestičkog bića (uma i tijela), dao je rezultat! 
I više od toga!
Usuđujem se ustvrditi kako su poteškoće kod povratka „lebdećeg bića“ na kraju „sna o lebdjenju“, zapravo - posljedica poremećaja rada „prijamnika“ (tijela) u tom trenutku!
Za takav zaključak imam i potvrdu!
Svemu je bila kriva – gripa!
Da! Obična gripa!

Sjećam se kako sam „odlebdio“ iz mog fizičkog tijela i izašao izvan kuće! Padao je snijeg koji mi nije pričinjavao nikakav problem! Dapače, uživao sam! Lagani pomaci ruku (slično mahanju krilima) podizali su me iznad ulice! Sve je bilo savršeno lako! Provlačenje oko stupova i žica ulične rasvjete nije bilo problem! Ipak, na povratku s „izleta“ sve je postalo drugačije! Žice i stupovi postali su neugodne prepreke! S mukom sam se provlačio između njih pazeći pritom da ne dodirnem žice pod naponom! Činilo mi se kao da se neću stići vratiti u moje tijelo! Moj „lebdeći“ lik (ili možda tjelesni um?) bio je u panici! Provlačeći se „bestjelesni“ je stigao iznad moga tijela i onda se, kao usisan, pamtim to kao zadnji čas za povratak, vratio u tijelo!

Nisam se odmah probudio!
No, ujutro kad sam odvrtio „film“ nisam se osjećao dobro!
Bio sam zbunjen i siguran da sam te noći bio životno (zemaljski!) ugrožen!
Razmišljao sam i zaključio da bi neuspio povratak bestjelesnog bića u tijelo značio – ovozemaljsku smrt!
Dokaza za ovu tvrdnju, osim u još dva slična sna – nemam, ali..... ima li itko neko bolje tumačenje!
Priču o halucinaciji radi eventualne povišene temperature i sl. ne prihvaćam, jer prije opisana dugotrajnost i jasnost o „snu“ u budnom (svjesnom) stanju ne može imati veze s prividom!
Da ne zaboravim:
tog dana – ozdravio sam!
(Brrr... Stvarno i sada, dok ovo pišem, ježim se!).

Kada malo bolje promislim trebao bi pojam „lebdeće biće“ imenovati – duhovnom dušom!
Možda je duboki (kvalitetan) san preduvjet kojeg naša duhovna dimenzija bića treba kako bi ostvarila slobodu i  izlazak iz tjelesnog - i tada  kontakt s našim umom - za što je potrebna unutarnja budnost (srca), koje u budnom stanju (svjesnost) nema, jer su tada prisutna jaka (vanjska) događanja (misli) – koja ispunjavaju naš um i tako nas razdvajaju od duše!
Ovako razmišljajući može se reći da nam svjesnost sprječava da budni doživimo susret s vlastitom duhovnom dušom radi čega je san o lebdjenju prilično rijetka pojava oblika sna (uglavnom kod odraslih osoba, dok djeca, jer su puna duhovne i umne – slobode i „nezasićenosti“ s vanjskim zbiljnostima, mogu imati i kada su budna neke oblike - viđenja!).
Ako je ovo što sam na temelju doživljenih „snova“ u kojima sam slobodan, bestjelesan, ali svjestan svega što sam činio i vidio – istina – onda sam iskustveno, u tim trenutcima, bio - duhovna duša - pa se može tvrditi kako je čas smrti (najdublji i konačni čovjekov "san"!) idealan za ostvarivanje potpune slobode duše i za njegov trajni odlazak u...?!
Novi svijet!
Prije nego nastavim moram reći kako sam dugo razmišljao o tome da li da ovo napišem, opišem i stavim u moju „knjižicu“, pošto bi osobe niske (ili nikakve) emocionalne i DUHOVNE inteligencije, k tome možda radi nekog osobnog interesa, prikrivanja i opravdavanja progona i zločina – moji mogući neprijatelji - sve ovo mogli upotrijebiti kao „materijalni dokaz“ za potvrdu moje „umne poremećenosti!“!?
No kako sam već prije naveo da se na Zemlji više ne bojim nikog i ničeg ova su „neobična“ razmišljanja - ispred tebe - dragi čitaoče!
Imaj na umu da su svi svjesno ponovljivi događaji, priče i dr. - stvarni i da ukoliko i ti imaš sličnih iskustava – nisi lud!
Transcendentalno, neobjašnjivo, nedokazivo i neobično - ne mora biti halucinacija bolesnog uma!
Ukoliko bi razmišljali drugačije, svi bi sveci i vidioci katoličke crkve - bili obični luđaci!
Idemo dalje!
Kao i sve u životu i snove moramo razumjeti, prihvatiti  i razmatrati kroz stalnu prisutnost dobra (dobri snovi) i zla (obični – loši - snovi)!
Problem u tumačenju „vrste“ snova i njihova razumijevanja nastaje onda kada, jer nam tako odgovara, u snovima počnemo tražiti izlaz iz - inače stvarnih problema svakodnevnog života!
Takav pristup tumačenju snova veoma je opasan, praznovjeran i bezbožan!
K tome praznovjerje u tumačenju snova odvesti će nas do neuroze straha (strepnji), kada radi nekakvog lošeg sna kojeg se tek djelomično prisjećamo, nećemo imati mira! Ovo je glup i po um razarajući pristup snovima!
Snovi nas ne mogu „kažnjavati“!
Oni ne predskazuju!
Eventualno mogu ponuditi kakvu poruku, no i o njoj treba dobro promišljati!
Ta ne ćemo valjda, jer smo sanjali da letimo, ujutro, nakon sna, otići do mosta i odatle pokušati započeti let!
Šalim se, ali ovaj budalasti primjer pokazuje - apsurd - velikog broja odsanjanih priča!
Prije predstavljeni „san o lebdjenju“ drugačije je prirode!

On ne nudi ništa osim ugode (tijelu, umu i duši!) kroz neopisivo lijep doživljaj - apsolutni osjet bestjelesne i bestežinske slobode!
Jedinu moguću „nelagodu“ takvog sna može predstavljati povratak bestjelesnog u tijelo, ali i to „sretno“ završi!
Znajmo: san o lebdjenju nije upozoravajući i on ne opterećuje naše svjesno biće sumnjama i strahovima!
On nudi prostor razmatranju našeg duhovnog bića!
Nudi „susret“ s vlastitom „dušom“, lijepe slike i događaje i kako rekoh, osjećaj - apsolutne slobode!
Ja volim taj san!
Snovi satkani od mračnih slika, vatre, oluja, krvi i sl... (gluposti!) običan su mehanizam „pražnjenja“ svjesno proživljenog - lošeg iskustava - doživljenog u nekom vremenu, radi čega te snove treba brzo zaboraviti (najčešće ih se jedva i veoma kratko sjećamo)!
Mada „bezvezni“ i bez značenja „obični“ snovi – trebaju nam!
Oni prazne prepunjene spremnike naše memorije!
Problem je, kako napisah, znati razvrstati odsanjano!
S „lebdjenjem“ nema problema, jer takvu vrstu sna definira (određuje) stalna dostupnost sadržaja i slika - našem svjesnom (umnom) biću!  
Teže je prepoznati, običnom snu veoma slične snove koji u sebi mogu imati istinsku poruku! I to ne bilo kakvu poruku, već Božju poruku!
Priznati će te kako je ogromna šteta ne znati prepoznati takav san!
Kako je razlika između „božjeg“ (nazovimo ga tako) i „običnog“ sna - mala, gotovo filigranska, moramo biti veoma oprezni!
Ispričat ću vam jedan „božji“ san, kojeg „božansku“ komponentu može potvrditi nekoliko osoba koje sam s njegovim sadržajem upoznao prije nego sam počeo činiti viđeno (odsanjano) u tom snu!
Prije par godina imao sam problem s koljenom lijeve noge (posljedica dugotrajnog treniranja) koje mi je iz dana u dan postajalo sve veći problem!
Kako ne volim „ljude u bijelom“ (samo u nuždi!) izbjegavao sam otići liječniku! Otjecanje koljena bilo je sve češće i jače!
Ništa dobrog o izgledima i prognozi razvoja bolesti nije ponudio niti razgovor s prijateljem, inače fizioterapeutom!
Nada da ću sve moći srediti nekakvim oblikom samoizliječenja brzo je splasnula! Rekao je: „sigurno ćeš nakon operacije koljena doći kod mene na rehabilitaciju i vježbe“!
Moram priznati da sam o tome i sam razmišljao, jer koljeno je postajalo sve veći problem!
Prilično otežan hod, velika oteklina, bol, slaba gibljivost i voda u koljenu – nisu nudili ništa dobra!
Ipak (nemam pojma zašto) odgovorio sam mu, kako se vara!
„Neću doći kod tebe“, rekao sam mu samouvjereno i nekako čudno siguran u istinitost te tvrdnje! Oboje smo u stavovima bili uporni i jasni!
On je otišao, a ja mu nikad nisam došao na vježbe i rehabilitaciju!
Nikakvog operacijskog zahvata na bolesnom koljenu - nije bilo!
Koljeno je i danas nedirnuto!
Štoviše, nekad bolesna noga izdržala je mnoga pješačenja i jedno hodočašće, kada sam u sedamnaest dana prešao 500 kilometara – I TO BEZ BOLOVA I OTICANJA KOLJENA!

Svemu je pomogao san!
Bio je to „Božji“ san!
Sreća da sam dovoljno “lud“ i da sam znao prepoznati (razumjeti) slike i poruku sna, kojeg sam usnuo jedne noći, nedugo nakon rasprave o mom koljenu!
U tom sam snu, kojeg se jako dobro sjećam (nije li to potvrda njegove „Božanske“ naravi i jasne razlike od „običnog“ sna?) vidio lik „žene u bijelom“, koja mi je, to sam osjetio i zato prihvatio poruku, majčinskom toplom riječi rekla - što mi je činiti! Naputak je bio toliko banalan i neopasan da mi ga nije bilo teško prihvatiti!
Trebao sam se popeti uz (oko) petsto skala do svetišta Majke Božje na Trsatu u Rijeci, otići u crkvu, pomoliti se i svakog dana (od tada), tijekom šetnje mjestom u kojem sam živio, na točno određenom mjestu koje sam vidio u snu, učiniti laganu vježbu s lijevom nogom!
To je bilo sve!
Stvarno!
Sreća da sam sadržaj sna prepričao nekolicini ljudi prije nego li sam pošao na Trsat i prije nego sam započeo s vježbama!
Kako sam već rekao, kroz dvadesetak dana i toliko jednostavnih vježbi oteklina koljena je nestala, a koljeno je postalo normalno gibljivo...., više nije bilo boli....!?
I sada je (šest godina poslije) s mojim koljenom sve u redu!
Sve zahvaljujući snu!
Prijatelj koji je bio siguran u svoju prognozu razvoja bolesti koljena, ni danas ne vjeruje da je sve riješeno na tako banalno lak način! Misli, kako sam imao sreće!
Neka mu bude!
Na ovo moram dodati, kako mi je od dana tog sna - život krenuo nekim „čudnim“ putem! Mada stalno u nekim nevoljama, osjećam se sigurno i dobro!
Čini mi se kao da sve mogu izdržati i riješiti tražeći i osluškujući poruke..... za koje mogu reći kako pojma nemam odakle stižu!
Čini mi se da me ni teška ugroza života više ne može uplašiti niti obeshrabriti!
A, bilo je toga (i) previše!
Trajem li (jesam li živ?) baš zato, jer razumijem bit poticaja neosjetnog, vidljivog (razumljivog) samo unutarnjim osjetilima, koje svatko od nas može doseći, ali samo onda kada se uspije osloboditi jakih vanjskih utjecaja ili ....... kad „odlebdi“ u duboki san?!
Nakupljeni zdravstveni problemi i gotovo na nemoguć način preživljene opasnosti stalno su tu, do mene, a ja još uvijek idem, pišem, sanjam, nemam straha, stvaram i – vjerujem!
Završiti ću ovo djelašce zaključkom!
Ma kako se sve napisano u ovom poglavlju činilo nemogućim (možda lažnim?), k tome svjestan da se upravo radi toga na moja leđa može „navaliti“ nekakva psihijatrijska dijagnoza, reći ću - jer ne želim izdati Boga: 
-  upoznavši svoj duh („lebdjenje u snu“ i „čujni mir“) otkrio sam kako razumjeti Boga („Božji san“) i tako si omogućio preživjeti nemoguće - u svemu prezren, prognan i osiromašen! 
Ne želim biti „isti“ običan čovjek isprazne svakidašnjice sputan strahom od bolesti, tuđim teškim optužbama i prijetnjom sudova i Zakona progonjeni „bjegunac“!
Drugačiji sam!
Možda za nekog „na svoju ruku“, ali slobodan od snažnih vanjskih utjecaja - otvorena duša - koju će lako dodirnuti impulsi neosjetnoga - Onoga koji NIJE vidljiv ili zamjetan "običnim" osjetilima!

Onoga, kojega može primijetiti jedino nutarnja budnost (visio imaginativa)! Vjerujem da ću tako ostati - JA - ljudskim zakonima i mjerilima, nedostupno - nesputano i budno srce!!

Zaista, kako nakon svega izdati Njega - koji me tako puno voli!



P.S. (dodatak)

Suprotno uvriježenom stajalištu psihijatara o „funkciji“ podsvijesti, kao mogućem „generatoru“ psihosomatskih bolesti – tvrdim da je:
*„PODSVIJEST“ svakog čovjeka zapravo ogromni spremnik u kojem osim sjećanja ima puno neotkrivenih i neostvarenih (neiskorištenih) znanja, kreativnosti.......... i ponekad GENIJALNOSTI (darova Duha svetoga!), radi čega u njemu treba pokušati pokrenuti - nutarnju budnost (visio imaginativa) - i onda osjetiti i znati odgovoriti impulsima, inače za nas  neosjetnoga – Njega!
Tada će neupotrijebljene energije  “podsvijesti” biti pozitivno   iskorištene pa se neće moći pokrenuti protiv sebe i tako generirati – „PSI ponašanja“ (no to još uvijek nisu psihijatrijske bolesti?)!
Duboko u dnu uma sakrivene i pohranjene traume, ružne uspomene i iskustva, loše navike i ponašanja, agresivnost, samodopadnost (narcisoidnost)... i dr., neće imati nikakvo značenje - kada proniknemo i zagospodarimo – „podsvjesnim“!
Neopisivo lijep i ugodan osjećaj mira, tišine i bestjelesnog lebdjenja u snu i nije ništa drugo doli zdravi kontakt s „podsvjesnim“ što nam daje još više - slobode i sposobnosti (kreativnosti).




*Pojam podsvjesnog naveo sam unutar navodnika, jer ne mogu prihvatiti njegovo uobičajeno tumačenje  pošto se radi o mjestu našeg uma u kojem su pohranjeni proživljeni (u određenom vremenu SVJESNI) događaji iz našeg života!
„Pohrana“ (nekada) svjesnih slika nema svojstvo nedostupnosti svjesnom pa bi podsvjesno trebalo razumjeti i tumačiti kao povremeno dostupan spremnik (memoriju)! Samo tako opisujući i razumijevajući pojam podsvjesnog moguće je prihvatiti napisanu tvrdnju, bit koje je - da nam spremnik povremeno dostupnih podataka osim za navedeno i kao generator „lošeg UMA“ -  služi i kao IZVOR novih ideja, kreativnosti  i veza s najvišom razinom našeg bića – duhom!
Na neki način spremnik „povremenog“ konverter (pretvarač) je kodova poruka koje nam „dostavlja“ naš duh!
Samo pravilno „dekodiranje podataka“  može ružan i loš sadržaj ovog djela našeg uma učiniti  nebitnim, a nas  pravilno usmjerenim, kreativnim („ palo mi je na pamet“!) i duhovno ISPUNJENIM!