Dobra knjižica zapravo je prerađen, probran i dopunjeni dio napisanog u OPUSCULA MEA - moje djelašce - kojeg sam postavio na mom prvom WEB-u!
Dobra knjižica već svojom naslovom kaže - sve! Ona ŽELI BITI - DOBRA!
U njoj - za razliku od napisanog u Opuscula mea - nema imena, nadimaka i mog osobnog stava, razmišljanja i (pr)ocjena stanja uma i duha mojih progonitelja!
23.03.08./Uskrs i moj jučerašnji (01.04.08.) susret s jednim svećenikom, svijetlom Boga obasjani - otjerali su tamu mojih nedoumica vezanih uz razmišljana o umu i duhovnoj duši (svakog!) čovjeka!
Ne želim više NIKOME i NIKADA biti sudac njegove osobe! Osobnost, za koju sam od prije tvrdio, a sada znam, da je isključivo duhovna "kategorija" - taj najranjiviji dio trodijelnog čovjeka - mora ostati POŠTOVANA PRIVATNOST - čista Božja "definicija"(1) svakog čovjeka!
I onda kada nam se čini ili čak znamo da je netko s kime smo u nekom odnosu - loš, nehuman ili čak opasan po nas - ni tada ga ne smijemo (o)suditi!
Ne ide li drugačije, kada ni blagost ni (p)(d)okazana dobrota nisu dovoljni da nas silnici tuđeg uma (i tijela) prihvate i razumiju, tada jednostavno treba - OTIĆI i oprostiti!
Ja sam tako učinio i shvatio kako oprost ne smije biti uvjetovan pomirdbom! Nekada pomirdba i nije moguća, ali oprost .... on nam treba! On oslobađa um i dušu i nema alternative! Ipak, treba znati: nepotrebno je gubiti vrijeme s onima koji samo sebe vole slušati, onima koji imaju samo "svoju istinu" i onima koji ne mare za drugog! Njihov je duhovni život ipak određen materijalnim, nekim njihovim - paralelnim - Bogom (novac, interes, probitak, karijera, uspjeh, puka poslušnost, "moja istina"...!) pa makar to materijalno bilo tako malo, kao najmanji komadić materije - kao toliko tražena - "božja čestica"! (POGLEDAJTE ŠTO KAŽE WIKI?!)
"Božja čestica" NE POSTOJI, jer Bog je SVE i to treba imati na umu svatko tko želi biti dobar, istinit, etičan, human... tko želi biti Božji!

Kako je i zašto nastala ova knjižica?
Ovaj moj „književni“ prvijenac nastao je isključivo iz moje želje da osobna iskustva i saznanja nastala kroz, meni i danas nerazumljiv nasrtaj na moj um (i tijelo) ostavim na sjećanje svima koji će u opisu događanja i razmatranja o nekim čovjeku bitnim pojmovima, za sebe pronaći, s moje strane - iskazanu - riječ podrške i nade!
Kako bi izbjegao stalno ponavljanje opisivanja nemilog događaja odlučio sam ovu knjižicu o mom pogledu (moj rakurs) na život osvježiti opisima svakodnevno prisutnih tema i pojmova koji su mi, nakon svega i zauvijek postali jasniji!
Početni izostanak, ipak kasnije, upotrijebljenog hrabrog i odlučnog suprotstavljanja nametnutom Zlu, kod čega sam u potpunosti odustao od materijalnog, rezultirao je mnogim novim spoznajama koje sam obogatio čitanjem, do tada meni nebitnih, uradaka o čovjeku, filozofiji, psihologiji, psihijatriji.... i vjeri!
Upravo ovakav odgovor mog napadnutog bića onemogućio je nastojanje „protivnika“ da mi „prikači“ tešku psihijatrijsku dijagnozu (mada zaostalih pokušaja u tom pravcu ima još uvijek?) kako bi pokušao zagospodariti mojim umom!
Sada je potpuno jasno da je neprihvaćanje nametnutog načina „borbe“ uz istovremenu uporabu apsolutne hrabrosti, odlučnosti i spremnosti na totalnu žrtvu, uz  "malu pomoć" Istine i prijatelja - porazilo Zlo i meni donijelo sreću i mir!
Moj, ucjenom obitelji i progonom uz pomoć službenika države (policija, područni liječnik i osoblje Hitne službe) iznuđeni boravak  u “ludnici“ (tako sam doživio psihijatrijsku kliniku i većinu „liječnika“) sada je samo prošlost i neugodno (mogu li reći: tužno?!) - sjećanje!

Uspio sam iako su u ovakvim okolnostima izgledi progonjenog veoma mali!

Kasnija raščlamba događaja, proživljeno iskustvo i - promatranje svakodnevnog medikamentoznog nasilja nad „neadaptibilnim“, nedovoljno hrabrim i odlučnim, napuštenim, obilježenim i na kraju potpuno (posljedica uporabe opasnih „lijekova“!) posrnulim osobama pokazali su mi grubu Istinu o ogromnoj moći zaluđenih „dušobrižnika“ i državnih institucija!
Da stvar bude gora, sve meni (u)činjeno postalo je (meni) nedostupan tajni podatak (?), jer da je „takav Zakon“ (kaže policija, dok Hitna niti ne odgovori na moje traženje za dostavom podataka!?)!
Što reći na ovo? Ova spoznaja, blago rečeno, prestravila me je!
Jezovitost LEGALNOG nasilja koje je svom žestinom krenulo na mene, nagnala me je da sve ispišem običnim i oštrim jezikom u kojem će te (nadam se) pronaći poruke nade, ohrabrenja i vjere u Istinu!

Stvarno!
Nekada treba reći sve, jer oni koji su „vani“, izvan žice i prostorija u koje se ne može ući jednostavnim otvaranjem vrata uz pomoć kvake (nema je!) – pojma nemaju što se tamo (na odjelu strave i užasa, za koji kažu da služi „liječenju“?!) odigrava!
Kažem li kako sam bio svjedok mnogih ljudskih patnji i muka, možda će te pomisliti da pretjerujem kako bi se obranio!
Dobro! Ali, obrana mi ne treba!
Pobijedio sam, slobodan sam i na kraju svega – čistog uma i sretan! „uvaljena“ mi - dijagnoza (šifra F 06.2) - ne vrijedi!
Zato nastavljam s „pretjerivanjem“, jer ne mogu prihvatiti da je imanje (posjedovanje) vlastitog, iskreno izrečenog stava, neki SVIJESNO doživljeni događaj, ili pak neslaganje s većinom, s obitelji, s poretkom ili vlasti – bolest?
Promatrajući jad i muke „pacijenata“ u čijem sam se okruženju našao samo radi moje glupe ideje da ću biti psihoanalitički (to se danas ne rabi!) „obrađen“, shvatio sam kako se ono što su oni proživljavali i što sam na određen način i ja prošao može dogoditi - svakom živom!
Za progon kojeg „milosrdni Samaritanci“ umotaše u nekakvu brigu o meni, lako je (pro)naći razlog! Sve postaje lakše kad se interesi progonitelja poklope – tada progonjeni ulijeće u smrtonosnu opasnost koju mu „nudi“ pseudo briga o njegovu zdravlju!
Sve prema Zakonu?!
Sve radi interesa progonitelja?!
A, interesi? Oni mogu biti različiti!

Opasnost po progonjenog raste s veličinom mnestičkog IQ-a (emocionalni IQ mora izostati ili biti dovoljno mali!) nekog (ili svih) od progonitelja! Izmišljeni ili lažni razlog za “postupanje prema ugroženom“ („neadaptibilnom“) visoki će IQ lako učiniti istinitim i „uvaliti!“ ga neophodnim „pomoćnicima“ (policija, Hitne službe, psihijatri, sudovi...?)!
Uporaba laži i falsifikata također može pomoći, tako da u ovako podešenoj prljavoj igri treba još samo pokušati odigrati na najlošiju kartu progonjenog (u mom slučaju   moje „slabe“ karte bile su obitelj i iskrenost!)!
Mnogi su ljudi radi određenih interesa i „potreba“ bližnjih ili pak vlasti - stradali u rukama „liječnika“ psihijatara - jer obitelj „nije znala što bi s njima“ (možda su trebali samo njegovu imovinu?), jer su se „čudno ponašali“, jer...., JER SU BILI SVOJI I SVJESNI da se nešto loše po njih „valja iza brda"! Tako je bilo i sa mnom!!

Trebao sam pristati na pljačku moga i kontroliran psihootrovima (neuroleptici) zadovoljiti se životom u kome ću biti objekt nad kojim će ex-supruga i nevjesta vršiti obrede egzorciranja i liječenja „riječju Božjom“ (Ufff....!???)!?
Nisam pristao! Tražio sam moje, sve nazvao pravim imenom i jasno rekao kako
se radi o pljački i ugrozi mog života i prognan (IPAK) ZAVRŠIO NA ULICI!
No, nisam ništa izgubio! Dobio sam!
Upoznao sam istinsku bijedu „vjernika“, bolest pohlepe, jad „liječnika“¸ „svemoć“ plavaca i sudova i opasan - zakonom „zaštićen“ subjektivitet, koji nehumanost i nepravdu crpi iz vlastitog kutka (sumnjive!) osobne psihe!
Spoznao sam koliko može biti opasna vjera doživljena bez razuma i - napisao OVO!
Naravno, izbjegao  sam   „liječenje“  teškim (bilo kojim!) psihootrovima, a  samim time i  strašne  posljedice modernih otrova,  poništio sam olako etiketiranje sumnjivom, subjektivno procijenjenom dijagnozom i iz svega izašao hrabriji i odlučniji, mada svjestan da više nemam - NIKOG!
Točnije, imam prave i požrtvovane prijatelje, posao, glazbu, ptice, ribe, more... i bolest srca koja me svakodnevno podsjeća na ovozemaljsku konačnost! Meni dosta!
Ostali su mi neizbrisiva gorčina i kako već rekoh - tužno sjećanje!
Ipak, izbjegao sam stalni pritisak i uvjeravanja „progonitelja“ i „liječnika“ kako moram prihvatiti njihovu „pomoć“!
Koju?  Kakvu pomoć?
Mada u nemogućim okolnostima, ozbiljno bolesna srca i sam – živim i stvaram! 
I ne bojim se ničeg! Hrabro nosim moj križ i pomalo se uspinjem mojom Golgotom!
I dobro mi je! Lažem? Nije mi dobro!

Kako mi može biti dobro kada sam još uvijek svjestan sebe?
Ta živi sam svjedok pljačke, ugroze mog života, strašnog kriminala, jadnih i nehumanih postupaka, .....!
Stvarno, bilo bi bolje da sam prihvatio biti „bijedni kooperativni“ pacijent psihijatara koji bi mi do kraja moga života „pomagali“ tabletama za kemijsko presijecanje veza unutar mozga, što bi mi u nekoj, ne tako dalekoj budućnosti „osiguralo“ invalidska kolica, nesnosnu tjelesnu, umnu i duhovnu bol u kojoj bi „uživao“ u domu za umobolne - zbrinut sitnišem sakupljenim pljačkom moje imovine! 
      Hvala.... „dušobrižnici moji“!
      Ne trebam to!
      Ipak mi je dobro!
Ne želim biti preslika takvih umova! Paranoju ostavljam prozvanima i prepoznatima u ovoj knjižici!
      Vama čitatelji - želim da ne zaboravite nikada tko ste, što ste - i čiji ste! 
      Budite originali, jer takvi smo svi i – (o)branite i čuvajte - sebe!
Svaki dio ove knjižice (i mojih internetskih stranica!) u kojem će vam se učiniti da sam prečesto pričao o sebi - ispred vas je, jer sam osobno doživio:
                  METANOJU - DUBOKU UNUTRAŠNJU PROMJENU U PONAŠANJU I
                               RAZMIŠLJANJU,  KOJA JE DOVELA DO POTPUNE
                                         PROMIJENE MOG NAČINA  ŽIVOTA
                                       ILI (možda?) ČAK DO - OBRAĆENJA!(?)         

Tomislav Pensa  - Dopunjen i prerađen tekst iz Opuscula mea (2006./2007.) - Novi vonodolski, travanj 2008.