TPenCRO Verborum
AD 2008.
 TPenCRO    
product of CROATIA - www.tpencro.com - AD 2008.
OPUSCULA VERBORUM:
Na ovim stranicama naći će te MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će te pjesme starijeg datuma s mog božićnog CD-a!
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!

Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!)

                                                  PAZI! PSIHIJATRIJA!
NOVA PJESMA
/UPORABA PSIHOFARMATIKA - prikriveno nasilje psihijatrije/
UPORABA PSIHOFARMATIKA - prikriveno nasilje psihijatrije 

Umor, impotencija, nezainteresiranost, bezvoljnost, pospanost, depresija i sl. stanja čovjeka, samo su neke od uzgrednih pojava koje mogu nastati kao posljedica (uobičajene prakse) „liječenja duševnih (umnih) bolesti“ – PSIHOFARMATICIMA (NEUROLEPTICIMA)!
Nabrojenim promjenama ponašanja (osobnosti) čovjeka, izazvanim uporabom psihofarmatika tijekom terapije psihijatriziranih ljudi, treba pridodati i veliki broj, po tijelo i um štetnih „organskih“ promjena, kod čega sve može završiti smrću ili s parkinsovom bolešću, koju u početku definira pojava tkz. parkinsoidnosti (usporena reakcija, sitni i siromašni pokreti udova, pognutost, drhtavica, tikovi, prisila kretanja…)!
Slično nastupu psihijatrije, kada se opravdanost i točnost dijagnoze nastoji potvrditi „zatvaranjem kruga“ unutar kojeg se, kao „dokaz“, postavljaju trajne i teške posljedice primijenjenih metoda psihijatrijskog „liječenja“ - tako se i veoma rasprostranjena uporaba neuroleptika i dr. psihofarmatika pokušava opravdati tim istim, NEGATIVNIM učincima (posljedicama) uzimanja „lijekova“!
I u ovom slučaju, negativne posljedice (uzgrednih učinaka) postaju - „krunski“ dokaz o nužnosti uporabe opasnih „lijekova“!?
Shvatili ste!?
Provedeno farmakološko nasilje psihijatrije nad umnim i duhovnim bićem psihijatrizirane osobe opravdava se i potvrđuje (!) veoma štetnim i opasnim – UZGREDNIM (ili možda ipak - primarnim?) učincima „lijekova“!?
Ovo je strašno!
No, to postoji, tako je stvarno i - tako blizu nas!
Za potvrdu svega navedenog dovoljno će biti promotriti promjene određenih karakteristika (stanja) bilo kojeg, naravno, liječenog „duševnog bolesnika“!
U prvom kontaktu s psihijatrom pacijent (još uvijek) pokazuje određenu (priličnu) razinu svjesnosti o sebi, koja je vidljivo iskazana kroz njegovu zainteresiranost za „bolest“ i u njegovim živim pokretima tijela!
No, (već) samo par dana nakon uvođenja terapije sa psihofarmaticima – sve će biti drugačije!
Posustao um i čudni i usporeni pokreti pacijenta, posljedice uzimanja neuroleptika uskoro će za psihijatra biti (postati) novi „dokaz“ i potvrda, ad hoc, dijagnosticirane „bolesti“!
SADRŽAJ WEB-a
Treba li reći kako pritom na negativne učinke (izazvane uporabom) psihofarmatika po tijelo pacijenta - NITKO od psihijatara neće reagirati ili ih samo pokušati razumjeti!
Štoviše, čak će i opasno oštećenje krvne slike (povišen šećer, manjak enzima, loša "bjela" krvna slika..) ostati „nezbrinuto“ i neprimijećeno!
Eventualna pozornost „liječnika“ prilikom analize nalaza krvi biti će usredotočena na vrijednosti parametara koji će pokazivati (potvrđivati) prisutnost (prolaktin za RISPERIDON) i vrijednost količine „lijeka“ u krvi!
Gore od navedenog, točnije - strašno i gotovo nestvarno - zvuči činjenica da na očekivano organsko oštećenje mozga, izazvano dužom uporabom neuroleptika – nitko od psihijatara neće (na vrijeme) obraćati pažnju!
Bilo kakvo razmišljanje psihijatara o tome, izostati će!?
Kasnije uočeno i tada jasno vidljivo, teško oštećenje CNS-a (Centralnog Nervnog Sustava) biti će, od strane psihijatara, objašnjeno kao nasljedna predisponiranost ili pak posljedica dugo prikrivanog, ali neliječenog „psihičkog poremećaja“!
I opet smo tu!
Na razini i unutar „zatvorenog (začaranog) kruga“ – PSIHIJATRIJE!
Štete nastale „radom“ psihijatrije kroz medikaciju psihofarmaticima postaju dokaz postojanja (od strane psihijatrije produciranih) „duševnih poremećaja“!
Ludo!
DA, jer ISTINA JE - DA PSIHOFARMAKOLOGIJA UVELIKE POMAŽE PSIHIJATRIJI, ali ne i liječenju pacijenata!
Psihofarmakologija pomaže psihijatrima PRIKRITI, stalnu i evidentnu (ako se pogleda nepristrano i s manje „visoke nauke“!) uporabu PRISILE  i izvršenog NASILJA nad poniženim, obilježenim i u konačnici - OSAKAĆENIM - ljudima! 
Primjena neuroleptika nastavlja se tako na, kroz povijest psihijatrije primjenjivane, nehumane i opasne  oblike i metode liječenja - „bolesti uma“!?
Povijest i sadašnjost tih metoda „liječenja“ i nadalje o psihijatriji ne mogu reći ništa lijepog!
Baš radi toga, moglo bi se reći kako je pojava i uporaba prvih neuroleptika (1952.g) za liječenje „duševnih (umnih) poremećaja“, unutar redova psihijatara dočekana s pravim USHIĆENJEM!
Prividni „napredak“, pojava i primjena neuroleptika u liječenju „duševnih bolesnika“ omogućili su psihijatrima da učine odmak od uporabe, do tada jako nehumanih metoda „liječenja“ (lobotomija, „šok“ terapija, inzulin-terapija, cardizol i dr.), a da pri tome ne izgube niti najmanji dio, od davno prije, stečene MOĆI i ekskluzivnog prava na ocjenu, procjenu i izricanje prave PRESUDE uma psihijatrizirane osobe (sjetimo se samo NS-psihijatrije ili primjene sterilizacije „stršećih“!).
Jasno vidljivi ožiljci psiho-kirurgije i drugih „metoda liječenja“ nestali su, ali je radi opasnog djelovanja neuroleptika, opasnost po um ljudi, OSTALA!
Zapravo, opasnost po „umno poremećene“ osobe,  postala je, radi („sofisticiranog“, pokvarenog i lukavog!) pogrješnog „razumijevanja“ nastupa i čvrste interesne sprege farmaceutske industrije s dijelom naučenjaka i psihijatrije – morbidnija i veća!
Danas bi u bilo kojoj zemlji svijeta veoma teško mogao opstati odjel psihijatrije na kojem bi se koristile iste metode „liječenja“ koje su bile u „uporabi“ do sredine prošlog stoljeća!
S uporabom i pojavom sve većeg broja teških i opasnih sintetskih droga, namijenjenih „liječenju umnih poremećaja“ (psihijatriji) ova je „nevolja“ psihijatrije lako riješena!
Neuroleptici i drugi psihofarmatici postali su novo, „psihobrižničko ruho“ i nadalje jako opasne i opake, psihijatrije!
Da stvar bude gora, u modernom je društvu, arogantna i isključiva psihijatrija, taj moćan sud svačijeg uma – čak dobila određene i zakonom (?) potvrđene OVLASTI!
Kako je to moguće, kada je svakom živom jasno da psihijatrija ne može prstom uprijeti niti u jednog izliječenog pacijenta?
Kako je to moguće kada ne postoji liječeni pacijent psihijatrije čije je radno, tjelesno (stanje moždanog tkiva, krvna slika, hormoni, enzimi, neuroprijenosnici, receptori…), umno i duhovno biće prije psihijatriziranja, u svemu navedenom osim u ponašanju, nakon provedene terapije psihofarmaticima - ostalo isto!
Može li psihijatrija pokazati izliječenog i za život normalno sposobnog čovjeka?
Ne može, jer…., jer dvadesetogodišnje stalno i uporno liječenje (idemo na tijelo!) leukemije NIJE i ne može biti IZLIJEČENJE!
Riječ je (naravno) o zalječenju bolesti koja će ipak završiti preuranjenom smrću!
Slično je i sa stalnom primjenom psihofarmakoloških preparata u liječenju „umnih poremećaja“!
Stalnost uzimanja „lijeka“, zapravo je konstanta koja potvrđuje, danas pogrješno razumijevanu „moć“ PSIHIJATRIJE i njenih primijenjenih i opasnih „suvremenih metoda liječenja“!
Zašto je tako?
Infantilni psihijatrijski „JA“ (na žalost – u svakom društvu, uvaženi „JA“!) i dalje priča priče o svojoj nedužnosti, kod čega svaka napisana ili izrečena, k tome argumentirana kritika psihijatrije – „OMETA dobronamjerne (?) PSIHIJATRE U NJIHOVU NASTOJANJU DA NESMETANO POMOGNU LJUDIMA!“.
Sve u psihijatriji pa tako i neizbježna i doživotna medikacija pacijenata – pokušava se (veoma uspješno!) opravdati samorazumjevajućim načelom postojanja nečeg čega nema, ali što će uslijed „djelovanja“ psihofarmatika – sigurno nastati i onda – BITI!
Profilaksa i preventiva u psihijatriji imaju obilježje nadnaravne vidovitosti!
Svedimo napisano o posljedicama nasilja koje nastaju uporabom opasnih psi-droga („moderni lijekovi“!) u psihijatriji, na jednostavniju razinu opisa i razumijevanja ove opasnosti!
Evo:
  • Svakom živom je jasno da će stalno pijanstvo ili navezanost na drogu – „korisnike“ tih „užitaka“ odvesti najprije u bolest, a zatim u prijevremenu – SMRT!
  • Nije li tako?
    Je! Tako je!
    Slično je i s uporabom psihofarmatika!
  • Uporabom psihofarmatika pacijentu se oštećuje mozak (i još puno toga!), nakon čega on postaje (STVARNO i teško) bolestan, radi čega - kraće ŽIVI!
U svemu treba imati na umu da se mnoge „terapije“ s „modernim lijekovima“ na odjelima psihijatrije provode – nasilno i da se veoma često opravdavaju profilaksom i preventivom!?

Učestala primjena opasnih, psihijatriji namijenjenih, psihofarmatika dobra je zaštita ovog opasnog „brand“-a, a psihijatrima još bolja i sigurnija zaštita i izlika za sve loše što (u)čine čovjeku!
Kada pogriješi kirurg i pacijent mu umre za vrijeme operacije, podrobno će biti istraženi svi detalji učinjenog, ali kada na odjelu psihijatrije umre „umno poremećen“ pacijent radi zatajenja srca prouzročenog uporabom „modernog lijeka“, zapravo teške i opasne droge – nikakva istraga neće biti provedena!

Možda će samo datum i križić upisani pored imena NEVINE žrtve modernog nasilja, u datoteci „liječenih“ pacijenata psihijatrije - biti podsjetnici na učinjeni – ZLOČIN!?

Možda?



VJEČNU BORBU DOBRA I ZLA TREBA RAZUMIJETI (SHVATITI) U DUHU TRAGEDIJE I ONDA JE TO PODVIG - DUHA!
  UPORABA PSIHOFARMATIKA - prikriveno nasilje psihijatrije
ZASTAVAHR