TPenCRO Verborum |
AD 2008. |
OPUSCULA VERBORUM: |
Na ovim stranicama naći će te MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će te pjesme starijeg datuma s mog božićnog CD-a!
|
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!
|
Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!) |
|
PAZI! PSIHIJATRIJA! |
NOVA PJESMA |
ŠIZOFRENOST I MANIČNOST - psihijatrijska "objašnjenja"
odstupanja od normalnog - održavanje "mita o duševnim bolestima" Vratimo se na trenutak daleko u prošlost i pokušajmo zamisliti neobičan ritualni ples vjerskog vođe nekog starog plemena! Uoči „nastupa“, živa veza plemena s „onim“ svijetom, uz pomoć duboke meditacije trudi se doseći ekstatično stanje i u samom kraju – snažne halucinacije! Konačno! Uspio je! Plemenski vrač, ŠAMAN, uvjeren u stvarnost slika koje su mu se počele pričinjavati - utrčava unutar kruga kojeg su formirali odrasli članovi njegova plemena i započinje s „izvođenjem“ neobičnih i čudnih – ritualnih pokreta…! „vidio“ je što mora učiniti!.. Kako treba postupiti! Masa, usredotočena na njegove pokrete, opijena sokom iz lišća, stoljećima „svetog“- „magičnog drva“, polako, u ritmu tam-tama, tone u stanje „svijesti“ - slično ekstazi Šamana! Vrhunac je kolektivne ekstaze! Četvorica ratnika, namazana bojom zemlje i blatom uzimaju nosiljku od bambusovih trstika na kojoj leži omamljeni - Zlim duhom (radilo se o običnoj visokoj temperaturi izazvanoj upalom grla!) opsjednuti ratnik – i polažu je ispred nogu Šamana! ……? Šaman započinje svoj završni „čin izlječenja“! Šok! Galama, strka, nemir….! Iznenadna pojava velikog broja ljudi, plavom bojom obojenog lica i jedan par „bijelih vračeva“, zbunila je i uplašila plemenske ratnike! Drogirani, nisu stigli reagirati, zaštititi i pomoći svom Vraču, kojeg su „plavi“ umotali u nekakvu čudnu „haljinu“ i predali „bijelim vračevima“! Sve se je odigralo veoma brzo! „noćni upadači“ nabacili su Vrača na konja i polako krenuli prema – ludnici!?...... Srećom, ovakav se događaj nije nikada dogodio! U davna vremena plemenski skup završio bi na uobičajen način i to samo ZATO, JER - u to daleko vrijeme - NIJE POSTOJALA PSIHIJATRIJA! NIJE BILO PSIHIJATARA! - 27 - SLIJEDEĆA str.
 |
|
Kulturno i društveno ozračje našeg vremena, ovog danas, teško da može zamisliti ikakvu „normalnost“ i „uobičajenost“ u ponašanju Šamana i njegova plemena! Halucinirajući Šaman danas više ne bi mogao javno sprovesti opisanu „plemensku igru“ – bez da se ne suoči s opasnim posljedicama po svoj život (um!)! Zašto? Pa..., zato, jer bi njegovo haluciniranje, „bogato“ vizijama - opasno „narušavalo“, danas uobičajeno razumijevanje - „društvenih“ oblika PONAŠANJA! Danas bi „nastup“ Šamana bio „stršeći“, a on - predisponiran za „psihijatriziranje“! Bio bi ELIMINIRAN iz javnog života „civiliziranog“ svijeta s obrazloženjem, kako ga je bilo nužno nasilno hospitalizirati i podvrgnutim preventivnom „liječenju“, radi njegova „šizofrenog“ ponašanja, ali i radi - njegova - DOBRA(?)! Prolazni, namjerno (može i slučajno!) izazvan POREMEĆAJ ponašanja (uma!) izazvan određenim okolnostima i uvjetima u kojima se je netko našao, danas postaje klasičan oblik „stvaranja duševnih bolesti“! Danas se svaki, obitelji ili društvu „neprihvatljiv“ odgovor nekog pojedinca na doživljeni stres, strah, neriješene međuljudske odnose, nevolju, konflikt, običnu temperaturu …. (i još puno toga) svrstava pod – PSI (psihijatrijske) bolesti! Od strane psihijatara iskazano nerazumno etiketiranje s „duševnom bolešću“, moguće je, jer se mnoge inicijalne povrede nečijeg prava, odgovor na doživljenu prijetnju (bilo čemu i bilo kome), neprihvaćanje tuđeg prava na odgovor konfliktu i nevolji i dr. - ne promatraju kao remetilački činitelji , koji dovode um u stanje prenapregnutosti! Za nestanak „neprihvatljive“ reakcije (odgovora) prenapregnutog uma dovoljno je (samo) sačekati da ti činitelji nestanu! No, to se ne čini! „simptomi duševnih bolesti“ nastali uslijed proživljenih „ekstremnih“ životnih situacija prebrzo se i (o)lako prevode u stigmatizirajuće: „manije“, „depresije“, „šizofrenije“ i dr. „duševne bolesti“, što u konačnici vodi ka ozbiljnim i dalekosežnim (naravno, negativnim!) posljedicama po – „obilježenog“! Psihijatrija i sve što se njome koristi namjerno ne žele uočiti kako početna odstupanja od „uobičajenih“ ponašanja ne mogu i ne smiju biti povod ozbiljnom i opasnom etiketiranju! Neupitna INDIVIDUALNOST svakog pojedinca – jedini je razlog pojave različitih „odgovora“ na remetilačke činitelje! Samim time, nemoguće je za nekoga, tko je na nepravedni postupak prema njemu odgovorio (npr.) galamom i prijetnjom, reći da je „umno poremećen“, i to samo zato, jer bi u sličnoj situaciji neka druga osoba – sve odšutjela! Prema takovu, (na žalost) kod psihijatara uvriježenu stavu, moguće je unaprijed, kao „bolest uma i ponašanja“ – označiti (čak!) gotovo svaku karakternu crtu cijele skupine ili djela nekog naroda – (npr. DALMATINACA i drugih „južnjaka“!). Kako? Pa..., smirenom i flegmatičnom, kroz to, radi malo više popijenog vina (šala!) uspavanom zagorcu biti će teško galamu i temperamentnu „beštimju“ Dalmatinca - razumjeti kao – oblik normalnog, zapravo, uobičajenog ponašanja! - 28 - SLIJEDEĆA str.
|
Psihijatrija već dugo (od kada postoji!) ne prihvaća da su pojmovi s kojima se tako često služi: „normalno“ i „duševno bolesno“ – PROMIJENJIVE osobine čovjeka! Ovu istinu najlakše je shvatiti kroz ČINJENICU da psihijatri uopće ne mogu razlikovati „prave“ od „odglumljenih“ psihoza, radi čega jednom postavljenu dijagnozu nečijeg uma nisu spremni, unatoč OČITOJ promjeni u ponašanju „stigmatiziranog“ – izmijeniti (revidirati!) ili, ned'o Bog - poništiti! „profesionalna bolest“ psihijatrije je da psihijatrizira! Dobro NAUČENI psihijatar nije spreman, čak niti kod evidentno „normalnog“ čovjeka, ostati bez svog – makar pozadinskog nalaza, nekog oblika sakrivenog „poremećaja“! Dijagnosticiranje psihijatara uvijek je fokusirano na postojanje „ludila“, halucinacija ili na traženje nekog poremećaja unutar umnog sustava čovjeka! Ovakvim pristupom „pacijentu“ (svakom čovjeku!), čak i obična (danas dosta česta), BIZARNA, NEUOBIČAJENA i „ČUDNA“ ponašanja i stavovi nekog pojedinca, postaju - „dokaz“ šizofrenosti ili manično-depresivnih bolesti! Da bi se ovakav stav psihijatra „materijalizirao“ često se (uvijek kada je to moguće!) elementi za potvrdu ISTINITOSTI (?) postavljene dijagnoze - traže i nalaze - u već prije utvrđenim bolestima (anamnezi!)! Dobar dio šizofrenih i drugih „umno poremećenih“ dijagnoza psihijatar će postaviti prema „vanjskim“ (heterogenim) podatcima, sakupljenim kod ljudi iz okoline „smetajućeg“ pacijenta, kod čega pacijentu o tome (najčešće) ništa neće biti rečeno!(?) „abnormalnost“ ovakvog „rada“ očita je, radi čega psihijatri posežu za pričom o potrebi provođenja „uspješne prevencije umnih bolesti“, kojih unatoč "prevenciji" svakim danom biva – SVE VIŠE! Tijekom, od strane psihijatrije provedene „prevencije“ pacijent biva nagovaran na „suradnju“ koja će mu, prihvati li je (najčešće: da!?) donijeti nasilje i opasne posljedice NETOČNE I NEDOKAZANE DIJAGNOZE i NEPOTREBNOG UZIMANJA TEŠKIH I OPASNIH „LIJEKOVA“! Malo potom pacijent će se susresti s „povratnim efektom“ etiketiranja svog uma i uzimanja "lijekova" pa će sve češće pojave doživljavanja bezrazložnog straha, izoliranosti, depresija i dr. – POSTATI – POTVRDA ISPRAVNOSTI PROVOĐENJA PSIHIJATRIJSKOG TRETMANA („liječenja“!)! Ne čini li se napisano kao AUTO-BOLESNI sustav („psihijatrijski Perpetum mobile“!), kojeg je „pokrenula“ šizofrena, manično-depresivna ili bilo koja druga - od strane psihijatra postavljena (producirana!) – „dijagnoza! Na žalost, OVO JE ISTINA! Istina je i da uobičajeno definirane (uopćene i na neki način „filozofske definicije“) PSI-bolesti, osim velike štete po zdravlje (radi trajnog „liječenja“ neurolepticima) i status čovjeka u društvu i obitelji, polako, ali sigurno - „umno poremećenog“ („duševno bolesnog“) odvode do PRAVIH, TEŠKIH I OPASNIH NEUROLOŠKIH BOLESTI (Parkins, možda Alzheimer, Dementia...)! Nedaćama "pacijenta" treba dodati i pojavu duševne i tjelesne BOLI. Jednom „dijagnosticirana“ šizofrenost, manična-depresivnost ili neka druga psihoza, mnoge je pacijente odvela u - nikad razjašnjenu - smrt! Jeli tako moralo biti? NIJE! - 29 - PRETHODNA str.
 |
LIJEČENJE svih bolesti pa tako (prihvatimo li ispravnim, radi očite upitnosti, nomenklaturu PSI-bolesti i njihove definicije!) i PSI-bolesti - mora početi utvrđivanjem UZROKA (porijekla!) kako bi se mogući rizik preranog i pogrješnog etiketiranja uma neke osobe kao „umno poremećene“ – na vrijeme - onemogućio. Kada je psihijatrija u pitanju jasno je da najprije treba utvrditi UZROK „neprihvatljivog“ ponašanja „otkačenog“! U suprotnom, svaka procjena (dijagnoza) stanja tuđeg uma – iskazana isključivo kroz naziv PSI-bolesti (šizofrenija, manija, depresija, paranoja..) i nije ništa drugo - doli običan – ZLOČIN! (Psihijatri – ne stvarajte bolesti kojih nema! Šizofrenija nije umoran, drogiran, pijan, tužan, pobožan, srdit, neshvaćen.....um! Manična-depresija nije želja za samoćom, traženje mira, povučenost, sklonost razmišljanju o problemima, ljuta agresivnost radi pretrpljene nepravde, nastajanje „svakakvih misli“ tijekom izvanrednih situacija, pokušaj iznalaženja rješenja, razbijena čaša.....! OPASNO je „IGRATI“ se – Boga - i dirati u Njegovo djelo?) Moć psihijatrije oslonjena je na njeno, gotovo EKSKLUZIVNO, pravo da odluči o stanju uma (i duše?) nemoćnih i slabih ljudi, za koje su osobe iz njihove okoline pozvale – psihijatre – kako bi uz pomoć visokog stupnja nasilnog potencijala i s nejasnim i nedokazivim dijagnozama - psihijatrije – potvrdili svoj stav („istinu“) i „razračunali“ se sa „smetajućim“! Umjesto nastojanja da se pronikne u bit (uzrok) „bolesnog ponašanja“ i pokušaja rješavanja i eliminiranja uzroka takvog ponašanja „stršećeg“, psihijatrija se oslanja na svoju procjenu i nejasno postavljene definicije „umnih bolesti“! Šizofrena, manično-depresivna i još poneka psihotična dijagnoza – na ovaj način postaje moćno sredstvo, uz pomoć kojeg PSIHIJATRIJA – STVARA, nerazumno veliki broj „umno poremećenih“ BOLESNIKA čime „održava“ - MIT O „DUŠEVNIM BOLESTIMA“ – koji nije ništa drugo, nego običan – interes i BIZNIS! PRETHODNA str.
- 30 - SADRŽAJ |
|
ŠIZOFRNOST I MANIČNOST - tumačenje "bolesnog"! |
 HR |