Navedeno otkriva (potvrđuje) da izopačena „analiza“ nečijeg subjektivnog stava - služi isključivo lošim namjerama Zlog i njegovoj potrebi da svoje loše prikrije - nekim, njegovim „pravom“ da nas ocjenjuje, sudi i presuđuje na temelju „tumačenja“ našeg duhovnog, intelektualnog i spoznajnog – dakle svjesnog, Božjeg bića!
Može li itko tako činiti i pritom tvrditi da je– OBJEKTIVAN i k tome - Božji?
Na ovo pitanje moguće je dati samo jedan odgovor! (Znadete li ga?)
Ta koji čovjek može biti toliko „STRUČAN“, ISTINIT i posve OBJEKTIVAN kada je u pitanju (pr)ocjena uma i duše druge osobe?
Takvog čovjeka NEMA i zato nema - istinite istine NEKOG o NEKOM!
U nama može postojati samo istina o - SEBI (mada je i ona, i to veoma često - pogrješna!)!
O ISTINI da NEMA ISTINITE ISTINE NEKOG O NEKOM, ne raspravlja se!
Tabu tema svakog vremena i društvenog uređenja zaobilazi se i prešućuje!
Zašto ?
Istina o opasnosti koju u sebi nosi ISTINA o neobjektivnosti (pr)ocjene uma (i duše) neke osobe ozbiljno bi uzdrmala opće prihvaćenu (psihijatrijsku) metodu tumačenja nemogućeg, nedostupnog i nedokazivog (duše i uma) - nečim općim i „naučenim“, k tome „umotanim“ u kojekakve „zakone“ i obmane o liječenju, utemeljene na prosječnim, „iskustvenim“ i nažalost "naučnim" podatcima!
Istina o opasnosti subjektivne (pr)ocjene druge osobe snažan je čimbenik, koji opasno ugrožava današnje „metode“ provođenja:
· uporabe sile i prisile,
· uporabe prisile „liječenja“ i
· uporabe nasilja nad dušom, umom i tijelom čovjeka!
Osnivanje psihijatrije i njeno nerazumno postavljanje unutar liječničkih zvanja i nauke, ogromna je šteta i nepravda koju je čovjek učinio - sebi!
U osnovi ovog razmatranja nalazi se uporaba nepravednog „PRAVA“ na pružanje „POMOĆI U LIJEČENJU“ – uma i duše (psycho)  - drugoj (uvijek govorim o svjesnoj!) osobi!
Radeći tako, čovjek (psihijatar) je suprotno jednom jedinom Bogu „stvorio“ - “SVOGA BOGA” - "PARALELNOG BOGA", kojeg koristi kako bi mogao lišen osobne odgovornosti pred Njime i bez grižnje savjesti:
suditi, osuđivati, (pr)ocjenjivati, progoniti, ogovarati, podcjenjivati i postavljati „dijagnoze“– drugim ljudima ili čak narodima, a sve - i samo - SEBE RADI!
Pseudo briga o tuđem umu ozbiljno je oskvrnula ideju INDIVIDUALNE RELIGIJE!
Individualna religija DA, ALI UNUTAR UČENJA CRKVE!
Tu bi trebao stati! Pametnome dosta! Ipak, neću! Mijenjam pravac!
Idem direktno i oštro, nadam se i jasno - na „gospodare duša“, jer nas nauk svake vjere uči i jer nam kazuje – kako je i koliko osjetljiv taj dio čovjekova bića!
Duša i um trebaju i očekuju nenasilje, mir, ljubav i razumijevanje ..... - tako nas uči Crkva, a mi...?
Izmislili smo psihijatrijsku terminologiju nekih „novih bolesti“ u koje smo „ugurali“ „neprihvatljive“ načine ponašanja, mada smo svjesni da se u ogromnoj većini „neprihvatljivog“ zapravo krije originalnost, pronicljivost ili pak običan i jasan stav osobe koja se ne miri s bijedom stanja u kojem se je našla!

Za „discipliniranje“ nepoćudnih i „neprihvatljivih“ uveli smo „liječnički“, represivno-odgojni aparat - za"kontrolu" tuđe osobnosti!
Jesmo li uopće svjesni da nas već sutra, zakonom legalizirana „briga“ o našem ponašanju može „dograbiti“ i da nas veoma lako mogu - i to zauvijek, uništiti „moderne metode liječenja“ uma i duše!
„Biološko-nasljedni“ (genski?), k tome „organski(?) poremećaj“, od strane „liječnika“ i „dobronamjernih“ duša „dijagnosticiran“ kao „šizofrena“, „manična“ ili pak „depresivna“ bolest - samo zato, jer smo nekome stali na žulj, lako nas može odvesti u „ludnicu“!
A, onda?
Zaista smo uletjeli u veliku opasnost!
Naučena i općeprihvaćena „klasifikacija psihijatrijskih bolesti“, ta moderna giljotina koja jureći  prijeti  uništiti našu osobnost (iako znamo da je ona isključiva odlika duhovnosti!), traži od nas da potvrdimo (psihijatrijsku) „stručnu“ zabludu „liječnika“!(?)
Sve radi „najnovijih i nepogrješivih spoznaja“ nauke, „novih metoda liječenja“ i nekakve „brige“ o nama......!?
Tada nam samo Bog i ostatak svjesnosti o sebi mogu pomoći! Inače?
U čas ćemo postati, često sasvim napušteni, „psihički bolesnici“ – običan objekt u rukama (vlasništvu!) „liječnika“ duše i uma!
Ta, često sebična, nehumana i pomalo bolesna stvorenja (psihijatri!), zaodjenuta diplomom doktora....., k tome ohola i puna sebe, „pseudo stručnjaci“ poznavanja tuđe duše (?) – postaju ozbiljna prijetnja našem životu!
No, ništa tu nije čudno niti slučajno!
Sve se „odigrava“ u kontinuumu vremena!
Ta i danas se na predavanjima iz „psihijatrije“ može čuti puno od napisanog iz 15. izdanja (1983.) „najpoznatijeg udžbenika psihijatrije“ Eugena Bleuera (1857.-1939.), inače autora knjige „Dementia praecox, ili grupa šizofrenija“!
Kad se pak zna da je E.Bleuer (1910.) autor monstruozne, naci-fašističke „misli“: „ili higijena ili izrođenje rase!“ i „borac za zdravu naciju“ - treba li uopće još išta reći! Možda još samo i to, da je E.Bleuer u „stručnim“ krugovima poznat i kao „koautor“ „psihijatrijske eugenike“ – danas bi mogli reći, „psihijatrijske (zakonite?) genetike“, koja je kao „naučna“ osnova poslužila za provođenje masovnih uništenja mnogih naroda u hitlerovoj Njemačkoj!
Zašto sam ovo napisao?
Razloga bi se moglo navesti više, no meni se čini jedino bitnim istaknuti kako se već PREDUGO nastup „psihijatrije“ prema „pacijentu“, odvija prema slijednosti (vremenskoj i „stručnoj“!) koja se previše oslanja na prošlo i tragično i koja pritom  „uspješno“ rabi – „NOVO“!
Uostalom, nisu li i danas mladi (novi) „psihijatri“ na klinikama – obični pripuzi (sluge) ravnatelja, koji su to isto bili na početku svoje „liječničke karijere“ – svojim starijim kolegama!?
Takvi, „sveznajući bogovi“ o „naravi“ i „bolesti“ uma i duše naše, „prijateljski“ će nam prići i ponuditi nam „suvremeni liječnički tretman“ u kojem će sve biti određeno medikacijom sa psihootrovima!
Svoje slike i „znanje“ o drugom (oblik „paranoje“?), kao i osobnu ovisnost o „mišljenju“ kolega, ovi će lobotomičari uma vješto prenijeti u nas - kako bi čuli željeni odgovor i tako zapravo – sebi potvrdili – SEBE!?
Odlučite li se pokušati obraniti rabeći pitanja  i  želju za znanjem o  vašoj „bolesti“, bolest   nasilja  pseudo liječnika će vas i tada optužiti!

P.S. (dodatak)

Sebičnost i moć prikriveni „brigom za druge“ i pričom o „pomaganju“ – dobar su paravan za, blago ću reći -  „iščašenost dušobrižnika“!
Zapravo, razmišljajući ovako i znajući da su upravo psihijatri i „filozofi“ bili autori ideje nacional-socijalizma, jasno je koju nam zamku „nudi“ „metoda liječenja“ duševnih i umnih poremećaja „modernim lijekovima“! - psihootrovima (nurolepticima)!
Sve do kuda može doprijeti riječ, savjet i dobra želja rješivo je običnim ljudskim postupanjem prema „odmaknutom“ članu obitelji, društva....
Ostalo, što se tiče „bolesnog“ ponašanja neke osobe, a svrstano je u psihijatrijsku nomenklaturu „bolesti“ pripada već odavno ustoličenoj grani medicine – NEUROLOGIJI!
Uostalom, neurologu bi trebao poći SVAKI „pacijent“ psihijatrije kod kojeg je duže od tri mjeseca primijenjeno „liječenje“ kemijskim otrovom za mozak, koji uspješno kida veze unutar živčanog sustava, koji onemogućava prijenos informacija, koji uništava sivu i bijelu tvar mozga, koji svjesnom biću „rastura“ neophodne neuro-prijenosnike: acetilkolin, noradrenalin, SEROTININ i DOPAMIN i koji ZAUVIJEK KIDA VEZU S DUHOVNOM DUŠOM, što i nije ništa drugo doli – NASILNO NAMETNUTI RASKID VEZE S  - BOGOM!
Nije li to „njihov“ RAT S BOGOM?
I upamtite:
jedina prava metoda liječenja umnih (nikako duševnih!) poremećaja rabi strpljiv, STRUČAN, dobronamjeran (bez subjektivnih predrasuda) i analitički način razumijevanja stanja nečijeg uma!
Nadam se da vam je jasno kako pitanje „stanja“ duhovne duše ne smije biti predmet bilo koje grane medicine – ma koliko se ona trudila biti – Božja!
Ta možda je sve bio tek jedan loš dan?

Volim Vas!
T.P.                                                                TPenCro Verbum  2007./2008.