Ponekad, kada mrak ljudske nesavršenosti pokuša od nas sakriti ljepotu Istine i Ljubavi, u tom kratkom zemaljskom vremenu kada nas svakakve misli opsjedaju, treba imati volje i snage nešto reći, ali i učiniti!
Nasilju ljudske nesavršenosti ne treba odgovoriti novim nasiljem!
Ne, nikako!
Dovoljno će biti jasnim jezikom izreći osobni stav o svemu, sve nazvati pravim imenom i sačekati, nakon čega će tama u koju smo uletjeli radi interesa i ciljeva drugih ljudi (!) - nestati!
I najgušći mrak ne može se oduprijeti  svijetlu -  obične žigice!
Strpljenje, spremnost na trpljenje i obuzdan nagon za osvetom, ma koliko god bile teške i opasne nametnute nam  nevolje, uroditi će plodom!
Biti će to naše „gorušičino zrno“ (Σινάπι άγριο), koje će nam tada podariti djela "govora naše duše“!
Nešto takvo, nanizano je u nastavku ove moje zbirke (uglazbljenih) pjesama  i „obične“ poezije!
Vrijede li išta ove (moje) – "žigice"?