"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF/rar format

A.D. / 1. lipnja 2010. - Tu priču ponit' ću sobon!

Breze! Breze su predivne makar vam se možda čini kako pretjerujem, jer u ovom mom izričaju ima previše mog subjektivnog osjećanja!
No, sve kada bi od ovog pokušaja da vam dočaram mir, tišinu i ugodni SPOKOJ svega što čovjeku može podariti put od mora do brda na kom su smještene Breze – i kada bi odbio 90% od tih ugođaja, ... i onda su Breze: mir, ljepota i ugodan susret s jednostavnim ljudima!
Volim Breze!
Svakim dolaskom u to maleno mjestašce i među ljude koji su mi omogućili opstati sjetim se moje 'putešestvije' i svega što je trebalo biti zamka mom umu i dobro smišljena i pripremljena giljotina mom životu!
Sjetim se tada uzalud potrošenog vremena u kom sam darivajući sebe ostao bez ikog i ičeg, jer ... čovjek je čovjeku vuk, čak i onda kada živi i odrasta u istom 'čoporu'!
Šteta je što je to tako no može li itko to promijeniti?
Teško ili bolje rečeno, nikako, jer u času kada se interesi, želje i ufanja u neko sutra ne preklapaju sa sličnim stavovima, čak i među članovima 'najčvršće zajednice' - obitelji pa makar bila i 'najkršćanskija' - pojavi se zlo i u čas sve uništi!
Ne pišem ovo kako bi na ovom mjestu još jednom, makar sam to učinio već puno puta, izrekao neko moje žaljenje za izgubljenim i uništenim dijelom mog života, već samo radi toga kako bi s ovakvim pisanjem 'ušao' u razmišljanja ljudi o potrebi da ostanu - čovjek!
Uzalud nam sve, čak i 'najvrjednije na Svijetu' - zdravlje, kada u nama ne živi čovjek, ... spreman podnijeti svaku nevolju i 'ponudu' materijalnog blagostanja!
Ne vrijedi čovjeku život kada živi đavolski, ... okrenut svom 'pravedniku' kojeg je vješto modelirajući okolinu i svoj um pretvorio u izvršitelja svojih želja i nastojanja!
Čemu vrijedi imati pseudo-Boga od kojeg tražimo 'razumijevanje' kako bi si mogli dodijeliti pravo uništavati drugog čovjeka, njegov život i sve što on jest i ima?
Ničem, to svaki pošten čovjek dobro razumije, ali mnogi - to ne žive!
Breze su drugačije! U njima rade ljudi koji žive od svoga sa svojima pa mogu reći kako je u sve većoj pustinji ljudskog duha moguće pronaći oazu punu Božje Ljubavi!
Dobro je da postoje te 'enklave' i Boga je moliti da ih podrži svojom desnicom kako bi opstale u ovom vremenu izbezumljenih 'užitaka'!
Dobro je da postoje Maleni!
Jedne sam susreo i danas, pored moje kuće, kada sam se vratio iz Breza i Ledenica ...
Na livadi koja se nalazi do moje kuće otac i njegov maleni sinčić koji mu je 'pomagao' kosili su travu!
Pitam se može li ijedan 'gradski' čovjek zamisliti taj posao kao nešto od čega se može živjeti ili samo - preživjeti!
Trebao bi, ... makar se košnja (kosom) može doživjeti kao 'fizički rad', možda nedostojan umišljenim 'veličinama' svih oblika i vrsta!
Moj 'poremećeni' duh nije mogao zaobići tatu-kosca i njegovog sinčića!
U času kada su sjeli na svoj traktor čija je prikolica bila nakrcana tek pokošenom travom i spremali se poći kući prišao sam tim ljudima i malo popričao s njima!
Dečkić, možda petogodišnjak, rekao mi je svoje ime što sam rado 'nagradio' čokoladom koju sam mu već prije namijenio!
Konačno sam, bez straha da me netko pogrješno shvati i doživi, mogao učiniti malo 'djelašce' dobrog i onako, očinski, dati malom Gabrijelu čokoladicu!                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Uočio sam koliko ga je to iznenadilo, što me je natjeralo da pomislim kako se s darivanjima od strane nepoznatih ljudi rijetko (ili nikad!) susreće!
Očajno vrijeme bolesnih zakona u kojima se na najgori mogući način presuđuje moralu, etici i čovjeku uskraćuje mnoge sitne radosti ljudima i djeci!
Žalostan sam radi toga, ali ne i lišen ufanja u to kako će to zlo uništiti samog sebe!
Bilo bi jako dobro da se to dogodi već sada, ... ma bilo kada, samo da se dogodi!
Do tada, što može potrajati jako dugo, svaki će nonić, bakica, ... dobro srce i velika duša morati paziti što, kada, kako i kome čini - dobro djelo!
Kada par umobolnika postanu zakon (vjerujem da ste shvatili o kome pišem) umjesto da im se kaže kako su perverzno bolesni i nije čovjeku nego da se pripazi učinaka - demokracije i ljudskih prava!
No, nije baš sve tako crno!
Od pamtivijeka postoji ona istinska ljepota stvorene prirode koju opasno ugrožava nasilje čovjeka, ali što joj ne može nauditi!
Čak i onda kada, i ako, čovjek stigne do rubikona rijeke života i baci kocku (alea iacta est) što bi bio početak rata s prirodom (i samim Stvoriteljem) i tada će ljepota stvorenog ostati u vlasništvu njenog Stvoritelja!
Uostalom, može li itko reći kako slike 'rigajućih' vulkana, pobješnjelog mora, oluja, uragana i tsunamija nisu - lijepe?
Lijepe su, makar je sila koju nam kazuju ogromna!
U jednoj takvoj sili mogao bi nestati i čovjek ukoliko se odvaži prijeći - rubikon života, rijeku iza koje ga čega bezdan vlastite gluposti u kom bi mogao zauvijek nestati u lijepim slikama 'podivljale' prirode!
Ne tako daleko od danas napisao sam nešto o zagađenju okoliša i uz taj zapis postavio ovu sliku ... i onda sam, danas, nakon što sam sačekao da višednevni rad Malenih (čistači ulica i gradski vrtlari) pokaže svoj učinak, uslikao ovo:
od gomile prljavštine i tisuća najlon vrećica očišćen krajolik kojim prolazim svaki put kada idem do Breza!
Nadam se da ste uočili kako je priroda lišena 'djela čovjeka' ipak - ljepša?
Isto tako vjerujem kako ste svjesni kako STVORENO nije lako uništiti ničim što je NAPRAVLJENO!
I, za kraj današnjeg zapisa, želio bi baš ovdje, iako sam mu već sve rekao mailom, pozdraviti mog dragog prijatelja P. i unaprijed mu zahvaliti na video zapisima naše prošlosti koje mi je obećao dostaviti kako bi ponešto od tih (ipak?) lijepih dana mogao ugraditi u moj prvi službeni video na kom ću poraditi tijekom ovog mjeseca!
Pjesmu već odavno imam, kameru ću kupiti ovih dana i onda ću moći započeti rad na dovršenju glazbenog videa TU PRIČU PONIT ĆU SOBON
... ti bokun od sna sačuvat bi tija ... ti san kog sanja san s tobon,
još dok luta san moren, dok mi je galeb kaziva put,
... a sada san tu:
daleko od svih lipih sićanja i kraja u kom maslina zlaton dariva,
... u mistu nekih drugih ljudi di zelena zora jutron me budi,
... od vedra juga, čaše vina i cvita narančina,
... od zemlje škrte, od bora i mrte ...!
Nekako ovako izgledaju stihovi, a glazba ... nju će te (nadam se) moći čuti i vidjeti!
Uživajte, makar me možda i mrzite, jer sam vam 'u oči sasuo' - golu Istinu o sebi i vama!                                                                  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 2. lipnja 2010. - Tako to rade 'Hrvatski poduzetnici'?!

Jutros sam u mailu kog sam sastavljao za mog 'duhovnika' napisao kako će popodne vjerojatno padati kiša i ... nisam pogrješio.
Popodne je i kiša pada. Radi kiše, a možda i jer su 'takvi', majstori su opet odgodili postavljanje jednog prozora i jednih vanjskih vrata na kućici mog 'udomitelja'!
Vidim kako sam i opet, vjerujući čovjeku, pogriješio kada sam ljudima koje inače dobro poznajem dao avans za posao kog nikako da obave!
Jednom im je isprika loše vrijeme, drugi put su u gužvi, u Rijeci pa onda netko od njih ne može, ...!
Tako se to čini u RH!
Strpljen-spašen baš i nije neka utjeha, ali što mi drugo preostaje?
Naći druge majstore i onda još jednom platiti - plaćeno?
Sačekati ću!
No, ima i gorih i ružnijih ponašanja pseudo-poslovnih ljudi!
Nedavno je moj dobri prijatelj saznao kako to izgleda zaposliti osobe koje su izgubile posao i kako su mu na to 'uzvratile' - uobičajenim jadno-hrvatskim bezobrazlukom!
Još dok su kod njega bili na poslu (puna četiri mjeseca!) poduzimali su radnje suprotne elementarnom poslovnom ponašanju i radeći mu sve iza leđa pripremali otvaranje autoškole, makar su tada već radili u autoškoli!
Kako je ova djelatnost regulirana posebnim zakonima morali su, još u prošloj godini učiniti registraciju poduzeća da bi u ovoj godini mogli početi raditi!
Učinili su tako i onda su kroz slijedeća četiri mjeseca, dok su za evidentno loš rad dobivali plaću od mog prijatelja, pripremali potrebne uvijete za dobivanje radne licence za djelatnost - autoškole!
Izgleda kako su više od četiri mjeseca, ljudi kojima je pružena pomoć u trenutku kada su radi promjena zakona završili na cesti, zlorabili i na najgori mogući način obmanjivali svog poslodavca, što je završilo onda kada su nakon (moguće mućke s gradom Novim?) peripetija s poligonom konačno dobili dozvolu za rad i kada su odjavljujući se s posla kod mog prijatelja 'POVUKLI' za sobom dobar dio upisanih polaznika autoškole!
O ovom ne treba više ništa reći već zaključiti kako je ovim radnjama moj prijatelj pretrpio veliku štetu, koja je ipak puno, puno manja od štete koju su svom liku i (ne)djelu nanijeli jako nekorektni i nepošteni ljudi!
Vjerujem kako ni sami nisu svjesni da će im ovakav 'početak' neminovno donijeti lošu budućnost, no tada će za bilo što osim kajanja biti kasno!
Kako sam i sam bio svjedokom mnogih 'mućki' na razini lokalne samouprave, pitam se nisu li sve dozvole za rad, pozicija poligona (jer bilo je tu svačeg!) i poslovni prostori zapravo 'dar' namještaljki i moguće protuzakonitih radnji odgovornih službi i samog grada Novi?
Možda bi nakon ovakve priče bilo bolje upitati se:
u kakvoj to ja 'državnoj tvorevini' živim?
Bez namjera da bilo kome osporim pravo da se bavi bilo kojom (legalnom!) djelatnosti, ipak mi je ustvrditi kako je ovakvim ponašanjem dojučerašnjih zaposlenika autoškole mog prijatelja GRUBO narušena TRŽIŠNA 'utakmica' u kojoj je izigrano, prevareno i zlorabljeno tuđe povjerenje, ime i njegova - dobrota!
I to bi trebalo biti - slobodno poduzetništvo?
Možda se nekome ovako očajno postupanje takvim i čini, no za mene je to - prijevara i poništavanje elementarnih načela - pravednosti!
Sazdano na lošem završiti će - loše, ... u to sam uvjeren i tada to neće biti nikakav Bog, već posljedica nepromišljenog i zlonamjernog osobnog ponašanja hrvatski modeliranih - 'biznismena'!
Jad! Nakon što ovo napišem otići ću pogledati postoji li u gradu poligon, koji je prvotno bio postavljen na prostoru TUĐIH parkiralištima što je odmah nakon iscrtavanja poligonskih oznaka postalo gubljenje vremena!
Možda i postoji, no tragovi pokušaja otimanja tuđeg prostora za potrebe postavljanja poligona i danas su vidljivi!       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

I taj, naoko sitan detalj, ukazuje na veliku vjerojatnost kako je ukupan 'posao', koji je započeo obmanjivanjem mog prijatelja, možda priveden kraju pogodovanjem ...? Koga? Zna se!?
Svaki drugi odgovor bio bi suvišan, jer politika je snažno premrežila svaku djelatnost ljudi!
Zna se ... će radi ovakvih 'gafova' na slijedećim izborima postati - bili su!
Toliko o 'poštenju' i hrvatskom 'poduzetništvu'!
Morao sam ovo reći, jer sam i ja, vjerujući ljudima koje osobno poznam i čije sam sličice postavljao na WEB-u mog prijatelja doživio ogromno razočaranje u njih! Nije to ništa novog! Ima toga posvuda!
... I baš sam radi tog jada, kojem mirne savjesti mogu najaviti krah poslovanja koji će se početi nazirati nakon par obračuna plaća, s velikim 'guštom' učinio preinake WEB-a i POSEBNO SVIH CIJENIKA U KOJIMA SAM CIJENE USLUGA AUTOŠKOLE MOG PRIJATELJA BITNO SMANJIO, jer mi je jasno kako će obitelj koja od tog posla živi puno lakše 'stisnuti kaiš' od ljudi koji su ovako čineći pokazali svoje pravo - nekorektno lice!
Nego, jeste li uočili kako je ove godine sve što ima veze s prirodom puno drugačije nego prijašnjih godina?
Prošle sam se godine u ovo vrijeme (i prije!) već dobro kupao!
Prošle sam godine na dan 25. svibnja zapisao ovo:
'U Jablanac smo stigli oko 18 sati. Plaža ispod hotela bila je prazna tako da sam mogao u miru i komotno loviti ribe i kupati se. Pokušao sam naći morskog crva no nisam bio na dobrom mjestu...'
Da, bilo je tako! Bilo je lijepo i toplo vrijeme pa sam prošle godine u ovo vrijeme već bio završio s branjem nekih ljekovitih biljki koje ove godine još ne mogu brati, jer kasne s cvatom!
O čemu se radi? Tek povremenoj 'inverziji' ili pak o nekom novom pravilu ponašanja prirode koje je još uvijek čovjeku nejasno?
Ne znam! No, to me ni malo ne brine!
Svejedno mi je kada ću moći započeti s kupanjem i kada će biljke koje koristim za čaj procvjetati.
Danas mi je važno nešto reći, napisati, odsvirati, učiniti dobro djelo i huljama, kojih ima posvuda, sasuti Istinu u oči, makar će mi to pseudo-vjernici predbaciti kao bezbožno ponašanje, jer ... 'ne molim za njih', jer im nisam 'oprostio', jer ...
Ni to me ne brine!
Oprostiti ne znači oglušiti, ne vidjeti i ne znati, a još manje je učinkovito za takve ljude bilo što iskati kod Boga, jer njima nasuprot postoji velika većina Malenih koji trebaju svaku molitvu i prije svega ruku Milosrđa!
Sutra je moj dan susreta s jednim takvim Malim čovjekom, mojim napuštenim i usamljenim barbom Ševom!
(Ševa, bude li Bog tako htio sutra se vidimo!)
Napisao sam puno! I opet puno poučnog i upozoravajućeg, no to egoistična i nekorektna 'svita' teško može prihvatiti takvim!
Moj je današnji dan započeo s Molitvom i uz jutarnji čaj sa slušanjem mojih 5 naj-pjesama koje sam jučer, koristeći video zapise s YouTube-a postavio na moj novi WEB (u izradi!)! Ovdje vam je jedna od tih pjesama ... prva na toj ljestvici, a ovdje, kao treća, meni draga Lalena kojoj sam dodao pjesmu April, samo zato jer je ta skladba bila jedan od prvih glazbenih uradaka vremena moje mladosti u kom su se na pozornici jednako uspješno predstavili i rokeri i simfoničari!
Poslušajte nešto od tih dalekih vremena pa ćete, gotovo sam siguran u to shvatiti kako su tadašnje skladbe bile pune - emocija!
Toga danas ima jako malo!
Takve stvari nestaju, jer nam je vrijeme 'namjestilo' pseudo-ukus 'turbo-ljudi' (folka, politike, glomura, senzacija, prevaranta, 'sveznajućih politikanata', 'struka', 'biznisa', ... homoseksualaca, obmanitelja, ...)!
Griješim? Ako je tako, poslušajte CECU i njeno 'PILE'!
Možda vas način pjevanja i sam tekst 'nadahnu' pomisliti kako je puno toga što mislite da - vrijedi i da jeste - ipak bez veze!    SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 3. lipnja 2010. - Izgubljena krunica i hulje!

Nisam tužan, makar imam dobar razlog za to!
Izgubio sam krunicu! ... i to ne bilo kakvu i bilo koju.
Nikako! Jučer sam izgubio krunicu (deseticu) koju sam napravio prema mojoj ideji i za moju ruku!
Jučer sam izgubio milog 'sudruga', krunicu koja je sa mnom 'odradila' teške dane utamničenja i koja me je, kada moj um i tijelo više nisu željeli ništa više osim brze smrti, izvukla iz pravog zemaljskog pakla koji je toliko stvaran da me i sada, nakon godinu i pol dana od izbavljenja od užasa svetošimunske ludnice 'dojmljive' slike okova i očajnih ljudi (osuđenika i jadnog osoblja) tjeraju da zamolim Boga da me pozove k sebi!
No, ma koliko ja to želio i u tom mom zadnjem koraku vidio moje ukupno ufanje u sutra, čekati mi je ... Njega ... i do tog časa imati uza se neku drugu krunicu!
I imam je! Nije tako lijepa i meni draga kao izgubljena krunica, no dok si ne učinim novu krunicu i ta mi je dobra! Mogu je stisnuti u mom lijevom dlanu i imati uz sebe, a to mi je jako važno!
Izgubljenu krunicu nikada neću moći zaboraviti, jer ta krunica nije bila - obična!
U njoj je pohranjen zapis jednog razdoblja mog života i zato mi je jako žao što sam je izgubio!
Znam da je više nikada neću pronaći i da mi ovaj put ne mogu pomoći molitve sv. Anti, ali se ufam kako je možda dospjela u dobre ruke ili u džep nekog usamljenog i napuštenog, možda bolesnog čovjeka!
Ta krunica bila je moje čudo i vjerujem kako svoje 'poslanje' na ovoj Zemlji još nije dovršila!
Želim samo da bude od pomoći svom nalazniku i ... da je makar ponekad ..., u snu, opet ugledam!
Ne, nisam tužan, makar mi je jako žao što sam izgubio moju krunicu, ali ... mislim kako mi bez nje neće biti lako!
Ne bojim se muke, nevolje, bolesti, invalidnosti ili bilo čega što će biti moj kraj, ... samo sam žalostan što moj, dokazano, najbolji 'prijatelj', moja izgubljena krunica neće biti u mojoj šaci u zadnjem času mog života!
Šteta!
Volim tu krunicu i nikada je neću prestati voljeti!
Bila je moje čudo što bi volio da doživi njen nalaznik!
Neka mu je blagoslovljena!
Sam dan, blagdan i praznik Tijelovo, bio je u potpunosti ispunjen mnogim događanjima.
Odmah nakon ustajanja, tuširanja i čaja otišao sam u selo Bater (na putu prema Brezama) kako bi kod F. (kolega s posla) nabrao cvjetove bazge, kupio sir i od njega dobio (hvala F.) svježe pomuzenog mlijeka!
Sir sam uzeo za sebe, dok sam mlijeko i bazgu odnio mom dragom prijatelju i njegovoj supruzi!
M. će od cvijeta bazge napraviti sirup za sok i od mlijeka nešto DOBROG (punomasnog) skorupa.
Prije nego sam svratio do dragih prijetelja otišao sam do mog barbe Ševe i opet se uvjerio kako se dobro oporavlja!
Donio sam mu nešto mesa kog sam DOBIO od dobrog čovjeka, mesara I. i nešto jagoda koje sam kupio na 'usputnom' štandu (tezgi) pored ceste!
Meso nisam mogao predati 'njegovoj' kuharici, jer je nisam zatekao kod kuće no nadam se da Ševa to neće zaboraviti učiniti!
U dobroj je kondiciji! Rekao mi je kako se sve više kreće i kako 'ćemo možda uskoro poći zajedno na kavu!'.
Nadam se tome i zato sam ga danas malo 'ispitivao' o odjeći i obući, kako bi mu, ako mu nešto nedostaje, nabavio neki komad robe.
Rekao mi je da s time pričekam, ali da bi mu dobro došla dva-tri para dugih mudandi!
Obećao sam mu to riješiti, možda već u utorak.
Pitao sam ga o mojim rođacima i dali nešto zna o njima, no odmah sam shvatio kako mu se o njima ne priča!
Jedan ga je pokrao, drugi ga zaobilaze i zato ne želi o njima pričati!
Danas sam od Ševe čuo i to kako mu je neki 'prijatelj', koji ga je neko vrijeme posjećivao, predložio da će mu srediti smještaj na o' Rabu, ... naravno u ludnici u Kamporu, nakon čega se je bio naljutio na tog čovjeka kog od tada više nikada nije vidio!                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Eto, čemu sve ne služi - ludnica!
Moj barba, ma koliko bio usamljen i u neugodnoj situaciji nije 'psihić'!
Kada bi mu tijelo funkcioniralo makar samo malo od onog kako mu radi um on bi dokraja bio u funkciji normalnog življenja!
Potvrda o velikoj opasnosti koju u sebi kriju ovakve 'ponude' nije mi rekla ništa novog.
Srećom, Ševa je dovoljno svjestan čovjek i zato je uspio izbjeći opasnu zamku koja se krije u 'ponudi' strašne 'psihijatrijske skrbi'!
Psihijatrija je sve drugo, najčešće loše i zlo, nego li - skrb!
Psihijatrija ubija i to treba reći otvoreno, makar se mnogi ljudi, raznih zvanja i zanimanja trude od nje učiniti, čak samu, 'svetost'!
Bravo Ševa! Makar si bio prikovan za krevet, gotovo nepokretan imao si snage i pameti odbiti tu prljavu ponudu!
Čini mi se kako je upravo nevolja nekog čovjeka preduvjet koji je mnoge ljude pretvorio u 'psihijatrijske bolesnike'!
To je lako shvatljivo, jer je svakom čovjeku u trenutku kada mu život 'okrene leđa', a što je redovito posljedica nastojanja nekog od 'njegovih' bližnjih da ga se na određen način 'riješi' ili da 'zagospodari' s njime, veoma teško 'OSTATI na nogama'!
To je stvarno tako i tada je teško ne podleći toj prokletoj ponudi zla, koji na taj način nesretnika želi uvući u beskonačni tamni tunel - psihijatrije!
Kada čovjek koji se, kao odbačen i progonjen, nađe u tako teškoj situaciji i onda uspije 'ostati na nogama' čini veliko djelo pobjede i potvrde Dobrog i istovremeno nanosi veliki poraz zlu, njegovim huljama i postaje svjedokom velike moći - Dobrog!
Bravo Ševa! Pokazao si tom jadu od ljudi da si čovjek i zato ti je milostivi Bog nešto kasnije poslao mene i već ti prije do tvojih vrata doveo dobru susjedu, njenog supruga i njihovu malu Margaretu!
Dobro je da nisi izgubio 'glavu' i što si imao snage i dovoljno Mudrosti odbiti 'rješenje' koje bi bilo tvoj brzi kraj!
Nudili su nešto slično i meni ... i čak mi davali 40.000 Eu kako bi zauvijek otišao iz moje kuće ..., ali nisam to prihvatio!
Nisam mogao izdati Istinu makar sam nakon toga prošao kao 'žuti'!
Danas sam radi toga sretan, usamljen, čovjek jako svjestan zla koje živi u mnogim ljudima i veliki prijatelj Malenih!
'Svita' ...? Oni su NITKO!
O njima je nepotrebno bilo što više reći!
Može li postojati bilo što tako ružno za čovjeka od rečenice kojom mu čovjek kom je nanio zlo može reći, i kaže mu: Ti si nitko i ništa! Huljo!?
Sumnjam u to, a kada o takvom čovjeku svjedoče ljudi koji ga poznaju onda to postaje - NEŠTO, potvrda Istine i neupitnog i razarajućeg djelovanja, prave erozije, uma takvog čovjeka!
No, takvo što traje i ne dolazi samo po sebi!
Mnoga nedjela hulja, tih nitko-osoba, postaju kroz iskazanu strpljivost njenih žrtava tiha, ali moćna 'sila' Pravde, ... one istinske Pravde koja tada postaje konačni poraz svih oblika njihovih 'prava' na tuđi život i tuđe stvari!
To mnogi ljudi (hulje) ne razumiju ili ne žele prihvatiti!
Takvi se, kao hijene i strvinari, još dok je žrtva živa i možda daje zadnje znake svog života, pokvareno nameću kao kakvi - čistunci!
Hulje ... pravi je naziv za te 'moderne' lešinare koje vjerujem nitko pametan i, koliko-toliko pošten čovjek ne bi volio vidjeti pored svoje bolesničke postelje, odra ili rake!
To ne želi niti moj Ševa! To ne želim niti ja!
Nakon ovih razmišljanja u kojima će mnogi koji su me maltretirali i izdali željeti vidjeti moje 'ludilo' ili čak mržnju prema njima moram im reći kako će i to biti još jedan njihov propali pokušaj obmanjivanja - samoga sebe!
A samoobmana je ... prokleto opasan način življenja!
Kada pamet ustrajava na tome onda i nije nego - ništavilo!
I ... da završim!
S današnjeg veoma ugodnog izleta vratio sam se tek predvečer!
Bilo mi je lijepo, no ni ta ljepota ne može od mene odmaknuti 'sliku' moje jučer izgubljene krunice!
Divna je to krunica!
Tko li ju je našao?
Nadam se neki dobar čovjek!                                         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 4. lipnja 2010. - The (Young) Rascals i tri 'emisara'!

Nakon blagdana Tijelova opet je radni dan.
Petak je, a to znači da sam sada, dok pišem prvi dio mog današnjeg zapisa, u Brezama!
I neka sam.
Tu mi je dobro i lijepo.
Jutros sam, prije polaska u Breze svratio do ribarnice u Novom kako bi za moje Brezane kupio svježu ribu, koju sam, ovaj put u društvu s gđom. M. očistio u Brezama i koju ćemo uskoro marendati/ručati.
Bilo je danas na ribarnici raznovrsne svježe ribe, no mi u pilani već dugo vremena imamo 'standardizirani' riblji jelovnik koji se sastoji od oslića, pišmolja, srdela, papalina ili inćuna!
Veoma rijetko nam se u riblji meni ubaci koja lignja (kada nema svježe ribe) ili hobotnica koju donese jedan radnik i ponekad ja kada je ulovim dok se kupam!
No, ja se ove godine još nisam kupao i nekako mi se i ne žuri ići na more.
Mislim kako je, osim 'kašnjenja' prirode, tome doprinijela i moja bitno smanjena tjelesna 'kondicija' (srce i još ponešto!), ali i kako se dio mog 'posustajanja' nalazi u mom načinu razmišljanja koje me je dovelo do odustajanja od činjenja bilo čega prema značenju glagola - MORATI!
Ništa više ne moram i to je danas moj način življenja!
Svi oni koji su mislili i željeli da funkcioniram kao čovjek koji nešto mora danas su, u mojoj svijesti, duboko potisnuta prošlost i nikada neće postati sadašnjost, ili makar to neće postati dok ne shvate kako ja ništa ne moram!
Čak sam i pravosudno nasilje koje mi je pokazalo koji je put ljudskom rodu 'odabrala' i namijenila hohštapličarska i rušilačka 'svita' današnjice (nisu li baš svi ratovi njihovo 'djelo'?)  doživio kao nešto što ne moram,  makar sam, forme radi, 'morao' (uz pasivni otpor) otrpjeti taj jad!
Taj očaj ni tada nisam doživljavao kao nešto što moram, makar sam sve stoički 'morao' podnijeti, ali si baš zato danas, praktičnom 'obukom' dobro poučen o jadu tih ljudi, mogu dozvoliti 'pljuvati' po njima, jer kada se svijest nađe u okruženju ludila i nehumanosti onda se o tome ima i mora nešto reći!
Može li čovjek (smije li?) ikada zaboraviti napuhanu 'veličinu profurane dame' i njenu 'vidovitost' koja me je odvela u velike nevolje! Ne može!
Zauvijek će u mom umu ostati slike njenih 'kafanski razbacanih' nožurina na stolici u sudnici i nakinđureno i podbuhlo lice osobe koja je svoju ogavnu 'diplomu' branila relativiziranjem mog života i mene kao osobe!
Svaki bi joj čovjek na mom mjestu u tom očajnom i neravnopravnom 'sudaru' u kom je sudac 'još jučer' imao pripremljeno i napisano rješenje za izvršenje pravosudnog nasilja, kao i svaki autor pisanih redaka o ovoj stvari, na sve te jade koji su trebali biti 'istina o mom umu' odgovorio s jako znakovitom imenicom, kurva, no ja si to nisam želio dozvoliti, jer bi tada do krajnjih granica ljudskosti uvrijedio veliki dio posrnulih i nesretnih žena koje su, izgubljene u vremenu i prostoru, svoj 'zadnji spas' potražile u kurvanju!
Ne! 'Profurana dama' je upravo ono što je:
lažna božica i đavolski opasna hulja!
Moram reći kako mi je na određen način drago što sam se dosjetio, sve one ljude koji se ponašaju suprotno potrebi da poštuju i uvažavaju svaku osobnost i prava čovjeka, označiti kroz ovu ružnu riječ - HULJA, jer sam na taj način jasno izrekao sve o zlim ljudima za koje je, jer su neljudi, ova imenica veoma primjerena!
Kao i kod mnogih misli koje prethode nekoj ideji ili spoznaji tako sam se i ja  ove imenice prisjetio posrednim putem ... baš preko glazbe i mnogih njenih autora i izvođača od kojih su jedni bili i: The (Young) Rascals (HULJE, lopovi, nitkovi, lupeži)!
Kad ih već spomenuh, onda je red da vam ponudim i naslov neke njihove skladbe (hit!), recimo Groovin', ali i da vam kažem kako je engleska riječ rascal, jer je višeznačna, puno bolja za označavanje i pojašnjenje nekog kompleksnog zla oličenog u čovjeku!
Hulje!? Ima ih posvuda i zato o njima treba javno govoriti!
Čineći tako čovjek ne čini nikakvo 'bogohulno' djelo već na jedini mogući način, isticanjem postojanja i nedjela zla, pokušava onemogućiti zlo i njegove podanike da budu to što jesu - jako opasno NIŠTA!
Nego, jeste li počeli razmišljati o ljetu, o kupanju i sunčanju, ... nekom izletu do mora?
Ja još nisam i baš u tome nalazim negativan 'odjek' posljedica neuspjelih (tuđih) nastojanja da budem - nitko!             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ali ostao sam netko i ipak jesam i biti ću, i zato ću danas, kada stignem kući, učiniti 'inventuru' mog ribolovnog pribora i ljetne odjeće, sve dovesti u red i onda, s prvim lijepim danom (možda već sutra?) krenuti do najljepše 'plave boje' na Svijetu - do plavog Jadranskog mora i do obala Velebitskog kanala!
Znam da ću tada malo zapustiti moje 'pisanije', no rokoveoko izrade novih rukopisa i preuređenja mog WEB-a nitko mi ne određuje.
Pođite do mora i vi, na kupanje ili samo u šetnju po nekoj od šetnica ili obala i siguran sam kako ćete postati zaljubljenik u tu plavu ljepotu.
Gotovo da ne poznam čovjeka koji, kada je jednom 'okusio' more, nije postao njegov štovatelj i ljubitelj.
Takav sam i ja. Volim more, obalu i posebno divlje kamenjare do kojih sam nekada znao poći.
Danas živim drugačije, prilagođen bitno umanjenim tjelesnim mogućno-stima radi čega mi je ta nedirnuta ljepota postala, većim dijelom, nedostupna, što je još jedan mogući razlog radi kojeg u sebi nisam pokrenuo dio uma koji me je oduvijek tjerao otići na kupanje, u ribolov i na ronjenje.
Toliko iz Breza. Završio sam s poslom, dobro ručao i sada idem kući, jer će oko 14 sati (valjda?) doći majstori koji bi mi trebali postaviti dva komada nove, plastične, stolarije.
Skoro sam zaboravio navesti kako nam je danas gđa M. kao prilog ribi pripremila koprivu po 'dalmatinski' ... s maslinovim uljem, češnjakom i lešo krumpirom.
Mogu reći kako je teško uočiti neku bitnu razliku između tako spremljene koprive i blitve na lešo.
Obije 'spize' su odlične ..., samo što je kopriva, nama starijim muškarcima jako dobar prirodni regulator rada - prostate!
Probajte koprivu na lešo (s maslinovim uljem) jer zaista je dobro jelo!
Sada odoh! ... Kući kako bi spreman dočekao majstore.
Možda kasnije još štogod dodam u današnji zapis? Možda? ..........
Tu sam! Kod kuće!
No, uzalud sam požurio doći na vrijeme kako bi dočekao 'majstore'!
'Majstori' kojima sam posao postavljanja jednih plastičnih vrata i jednog prozora dao samo zato, jer sam im želio time malo pomoći, i dalje ostaju onakvi kakvi su, što ih je i dovelo do ruba propasti, ali to oni ne shvaćaju!
Neće mi pobjeći, to mi je jasno, ali su mi svojim neodgovornim ponašanjem uništili mjesec dana vremena u kom sam već odavno mogao srediti moju 'zimsku' sobu.
Nisu se čak niti javili pa se pitam nisam li ipak - predobar?
Mislim kako ću i na te ljude morati zauvijek zaboraviti.
Puno je danas lošeg čemu svojim ponašanjem obilato doprinose i ovako postavljeni i neodgovorni - 'Maleni'?!
I još samo nešto, čime ne želim nikoga napadati ili omalovažiti, već pokazati koliko su ovoj državici NEJASNI interesi 'velikih' koji će nas, ne pripazimo li se, odvesti u propast!
Ovo kazujem na temelju upravo odslušane emisije u kojoj je glavni urednik G.K.-a rekao kako su u RH, radi - REFERENDUMA koji će se uskoro provesti U SLOVENIJI, stigli svjetski politikanti, jedne nama izrazito nesklone zemlje, čija je jedina nakana 'uputiti nas u način i stil ponašanja' u svemu što ima veze sa Slovenijom i skorim referendumom?!
Razlog tomu je slovensko, predreferendumsko vrijeme i potreba tih političara da Hrvatsku, novinare, čak i 'facebook-ovce' nagovore na pomirljiv način kazivanja o važnosti priče o razgraničenju sa Slovenijom, kako bi oni (tuđinci) na taj način dosegli neki svoj (podli?!) interes!
Slovenci, poslušajte me i učinite baš onako kako to očekuju tri engleska veleposlanika (u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji), jer se iz njihovog dolaska u Hrvatsku što i nije nego oblik političkog PRITISKA na nas, može iščitati VAŠA KORIST I DOBITAK, moguće nečeg što niti sami ne tražite!
Poslušajte me, makar ovo kazujem protivno mom opredjeljenju i razmišljanju, što činim jer sam duboko razočaran i s vama i s nama!
Zašto? Jer nismo u stanju biti - dobri susjedi!
Tko je tomu kriv? To je nevažno utvrđivati!
Treba to tako reći, ... istinom o tome kako nismo u stanju biti - dobri! Odaberite 'DA'!
(Jadrankice: što se to valja iza brda? Možete li i smijete li nam reći o čemu se radi? Hoće li nas zadesiti kakva oluja, pogrom, ili možda nadolazi vrijeme novog ropstva Hrvata?)
P.S. Može li mi netko reći koja je ovo biljka?                       SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 5. lipnja 2010. - Lijep je ovaj život! Živite! Uživajte!

Pisao sam jučer o nitkovima, točnije spomenuo sam stari glazbeni sastav iz Amerike, The Young Rascals, čije me je ime podsjetilo na riječ koja danas tako dobro pristaje mnogim umišljenim 'veličinama', 'pravednicima' i 'lubiteljima' - tuđeg!
No, tako je to od (pamti)vijeka: 'ja sam u pravu ...!', gotovo da je jedini oblik komunikacije unutar mnogih 'civiliziranih zajednica', radi čega mi je ponekad žao što nisam rođen na otoku mojih pradjedova, na kom bi možda ostao 'zatucani' ribar ili nekakav redikul, ali koji bi danas mogao namiriti moju Ljubav prema toj škrtoj zemlji i uvijek lijepom moru!
No, ovo je plač! Obična kuknjava za nečim što se nije moglo dogoditi!
Potraga za 'boljim uvjetima života', odlazak ribara i seljaka u gradove i na velike škole, ... možda nekome i jesu 'dobar život', no meni je danas (tek!) jasno kako to nije Istina!
Razmišljam o tome da upravo radi takvih emocija, koje me često prožimaju, odlazim u šetnje i u potragu za samoćom u kojoj jedino poželim susretati biljke, ptice, kukce ili, ako sam u moru, ribe, alge, morske crve, ježeve, školjke, ...!
Volim taj Svijet pun iskonske ljepote i savršeno lišen svakog zla i bilo kakvih loših misli.
'Kukam', jer osjećam zov te divljine u koju više ne mogu u cijelosti, svim mojim bićem, uroniti, ... jer ... nemam s kime podijeliti ove misli, ... jer je življenje 'civilizacijski' dosegnutog života - obična ispraznost od koje više ne mogu pobjeći!
Šteta!... A život je tako lijep!
Bogat je raznolikostima koje 'moderan' čovjek, a zapravo sebična hulja, želi postavit u nekakve 'svoje okvire' i 'zakone' makar je svjestan kako to NIJE moguće!
Nemoguće je savršenstvo stvorenog pokušati podrediti neutaživoj žeđi ljudi za novcem, bogatstvom, ... ili ga uništiti radi: IMATI!
Čovjek od samih svojih početaka (možda 20-30.000 g. unatrag?) ima sve, no to ne vidi, jer mu je preteško prihvatiti duhovnu narav ljudskih bića, koja je osnova cijele prirode i sama BIT života!
Sve drugo čemu je veliki dio ljudi podredio svoj PROLAZNI, zemaljski život opasan je materijalistički redukcionizam koji uz pomoć kapitala, vlasti, vojske, sudstva, zakona i specijalne policije, predstavljajući se kao 'demokracija' i kroz prodaju svoje magle kao 'civilizacijskog dosega' - sve češće i grublje - nasrće na svaki oblik duhovnog koncepta života!
O tome postoji i previše svakojakih dokaza!
No, o njima malo tko razmišlja i gotovo nitko ništa ne čini kako bi se zaustavilo i spriječilo pogubno djelovanje 'prirodnih znanosti' koje se već predugo nameću kao jedino ispravno poimanje prirode, razvoja čovjeka i života uopće!
Ovo ne znači kako sam protiv nauke, ali isto tako ne bi volio kada bi mi bilo tko 'prišio' nekakvu 'titulu znanstveno-orijentiranog vjernika' koji razumije Stvaranje, opisano u svetim knjigama, kao nekakvu metaforu.
Za mene ne postoji nikakva 'vjerska metafora' i u meni nema nikakve nedoumice kada je u pitanju život i posebno pojava čovjeka kao jedinog umno-inteligentnog bića na Zemlji!
Ako je netko od vas koji ovo čitate uvjeren kako je podvaljena Darwinova evolucija 'alfa i omega' svega što mislite da ste, onda vam je bolje poći do zoološkog vrta, tamo pronaći KAVEZ s orangutanom i s njime pokušati 'raspraviti' ovo jednostavno pitanje o nastanku života i pojavi čovjeka!
Za vjerovati je da ćete tada saznati sve o čovjeku, jer će vam majmun, kao niža vrsta i (vaš?) 'prethodnik modernu čovjeku' dati neku naznaku o 'evolucijskom kodu', ... no, problem je samo u tome što vam to on NEĆE MOĆI izreći (?)! Ne, nije problem u tome!
Problem je u odbijanju čovjeka, jako okrenutog sebi kao božanstvu koji iz tog razloga ne želi prihvatiti činjenicu o sebi, svojoj nesavršenosti i svom neznanju!
Jedini pseudo-dokaz teorije-evolucije, koji se predstavlja kao neka prijelazna vrsta iz jednog u drugi oblik života, toliko je banalno ranjiv i ništavan da mi nije jasno kako se čovjek može s time 'zanositi'?!
Radi se o STVARANJU života, koji je, ako se pridružite 'mom kreacionizmu' stvoren Riječju Stvoritelja, radi čega je čovjekovu umu sasvim lako shvatiti kako je ukupan život radi toga 'posložen' tako da povremena SLIČNOST živih vrsta ocrtava NAMJERU 'autora' i Njegovu želju da stvorenoj prirodi omogući da u svom budućem vremenu bude i sama - kreator i nastavljač stvaranja života na, istina ograničen, način neovisan o njenom Stvoritelju!                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Mislim da je dovoljno reći kako svaki autor, kada stvara, u svoja djela ugrađuje dio sebe i kako je baš zato, makar i mijenjao 'tehnike' izrade i interpretacije svojih dijela - uvijek prepoznatljiv po SVOM 'stilu'!
Prebacim li ovaj zaključak u vrijeme nastajanja Zemlje i života, onda je JAKO lako prihvatiti činjenicu da je Stvoritelj života i prirode iskazao svoju veliku kreativnost baš kroz stvaranje prijelaznih oblika života čime je ukupan život na Zemlji i njegov razvoj postao čovjeku jasniji ... što nam je dalo mogućnosti oformiti mnoge oblike znanstvenih djelatnosti, osnovati i razviti medicinu i ... još puno toga što naš zaostali i trenutno 'neiskorišteni' mozak tek mora spoznati!
Ne znam jeli ovo za moje drage čitatelje previše komplicirano, ali dobro znam kako bi Darwina, da je živ, gnjavio mojim nastojanjem da od njega čujem odgovor na pitanje RADI ČEGA je njegova teorija evolucije, po njemu u određenom vremenu jedini mogući i točan stvaratelj života, učinila ljudski mozak NEPOTREBNO velikim, slabo iskorištenim i 'balastno' teškim našem tijelu!? Ili ... je tomu neki drugi razlog? Je!
Postoji tkz. 'drugi razlog' radi kojeg je ljudski mozak 'nepotrebno velik' i koji kao takav objašnjava slabu 'iskorištenost' ljudskog mozga!
Znadu to već i mnogi znanstvenici, ali šute ..., jer moraju, jer nam tako čineći mogu podvaliti i 'servirati' ogromne laži o 'materijalnom' čovjeku, 'modernim lijekovima', genetskoj manipulaciji s ljudskim genima, čak 'umjetnom životu' - makar su i um i tijelo samo 'prostor' u kom je 'nastanjen' naš duh... duh svakog čovjeka!
Makar ovo ne mogu ničim dokazati, osim duhovnim 'doživljajima' koje je zabilježila povijest ljudskog roda i koje sam i sam doživio, a koji su radi opake 'znanosti' i INTERESA 'vladara' svrstani u grupu simptoma koji potvrđuju umni poremećaj (?), opet ću reći: KREACIONIST SAM i to, kada je u pitanju majmun-čovjek, toliko isključiv da evolucijsku biologiju i njen 'prirodni odabir' doživljavam kao samo (ne)djelo zlog!
No, kako rekoh prije, radi toga nisam protivnik znanosti, osim onoj koja svoja 'postignuća' dostiže bio-medicinskim 'istraživanjima' nad ŽIVIM čovjekom!
Samo čovjek koji ima pun džep, koji nikada nije osjetio potrebe drugih ljudi i kojem je većim djelom života bilo - 'dobro', ali ... koji će se u susretu s konačnošću vjerojatno obratiti k svome pravom i jedinom Stvoritelju - može STVORENI život i čovjeka zamijeniti sa 'slučajnim odabirom prirode'!
Zato, jer sam ipak KREACIONIST, kao sukus ovakvog mog razmišljanja volim reći kako ste svi vi koji ovo prihvaćate ili odbijate moja istinska braća i ipak Božji ljudi, ... ali, jer su me mnogi od vas progonili i pokušali me poniziti, vjerujem kako ću ostatak mog života u vječnosti provesti s ... onima koje mi je ovaj zemaljski život na veoma grub i čovjeku-hulji svojstven način, oteo!
Biti će to moja beskonačna igra, meni najdraže igre koju će uljepšavati zvuci Njegove tišine!
Lijep je život! Nije li?
Krasan je i zato mu se radujte i onda kada vam se učini kako on više nema nikakvog smisla!
Ne uništavajte ga, jer tada bi mogli izgubiti sve, što je na ovoj Zemlji tek treptaj oka! Uživajte! .........
Nakon što sam popodne napisao ovaj dio teksta, otišao sam, željan susreta s prirodom, do vidikovca koji se nalazi na 446 m/nmv s kog se pruža lijep pogled na Vinodolsku dolinu, Velebitski kanal, otok Krk, Učku, ... Bio sam sam pa sam se na kamenoj klupi ovog lijepog vidikovca malo sunčao dok sam u miru slušao jednu radio-emisiju!
Kući sam se vratio preko Ledenica, Zagona i Novog Vinodolskog.
Usput sam svratio u trgovinu kako bi kupio vazu za jedan cvijet kog sam već imao, ali koji mi je uvenuo dok sam bio svetošimunski zatvorenik.
Sada ga opet imam i više mi neće uvenuti!
Mislim da sam već o njemu nešto napisao, ali ću reći kako mi je na poseban način 'prirastao' srcu, jer je venuo zajedno sa mnom, ostavši sam u mraku prazne kućice i usred zime!
Čuvati ću moj novi Spathiphyllum i njegove ljevkaste bijele cvjetove kao samog sebe! Našao sam ga danas u ponudi jednog većeg marketa i bez imalo dvoumljenja odmah ga kupio!                                SADRŽAJ WEB-a
A sutra? Sutra popodne namjeravam poći do Lukova, jednog od najljepših malih mjesta na Jadranskoj obali!
Možda se sutra okupam u moru i čak zaronim? Uživajte!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 6. lipnja 2010. - Posljednje predavanje!? Ljepota Lukova

Randy Pausch, prof.: Posljednje predavanje!
Jeli vam poznato nešto od imena profesora računarstva koji je, nakon što je saznao kako mu od života ostaje samo 3-6 mjeseci, napisao knjigu o životu i smrti?
Pretpostavljam da nije, makar većini, jer malo tko danas čita knjige koje su ispisane običnim riječima i u kojima se nalaze autentični opisi života njenih autora!
Suprotno svemu što sam kao gimnazijalac činio, a to je bilo i izbjegavanje čitanja lektire, danas me takva i mnoga druga pisana djela u kojima mogu naći priče iz života njenih autora, koje su (dao Bog) možda i prožete duhovnošću, jako zanimaju.
Ovo sam napisao kako bi na taj način učinio podsjetnik na naslov i autora knjige koju ću uskoro kupiti.
Kako sam moje aktivnosti i zaduženja previše 'proširio', vrijeme za čitanje knjiga sveo sam na ugodne, osamljene 'sjedaljke' na nekoj od terasa kafića kada uz bezkofeinski kapuciner čitam takvo štivo.
Nego, posustajete li?
Mislim na posjete mom WEB-u?
Uočio sam mali pad posjeta što pripisujem manje izraženom i opisanom stanju mog duha koji je očito i dan danas jako zanimljiv 'struci'!
Koristim ovu priliku da ih pozdravim i usput im predložim da svoje opake misli, želje i UFANJA uperena ka mojoj 'psihi' zaborave i potraže neku drugu žrtvu na kojoj bi '(d)(p)okazali' svoje 'znanje' i 'moć' prosuđivanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nečijeg uma, što i nije nego veliko i opasno bogohuljenje!
Lagani pad posjećenosti mojim internetskim sadržajima nije nešto bitno, jer ovo ne postoji radi 'struke' i njima sličnih bezlebaća i nitkova, već je sve što činim isključivo plod moje potrebe da iza sebe ostavim pisani trag o SEBI i 'njima' i kroz to možda nekome - pomognem izaći iz nevolje!
Važno je reći kako u mom selu i u župi Bribir stagnira nešto drugo: broj ljudi tog kraja koji dolaze na nedjeljne mise!
Makar na 'retrovizorima' većine automobila u Vinodolskoj općini možete uočiti krunice s križićem, veoma malo ljudi tog kraja živi - praktičnu crkvu, u što svakako spada odlazak na nedjeljnu misu.
Na taj način 'vjernici bez portfelja' jako vrijeđaju i omalovažavaju Boga i svoje pretke, radi čega onda i nije nego zaključiti kako je 'Dawkinsova budućnost' usmjerena na negiranje transcendentnosti i to prije svega kršćana, već stigla u ovu općinu ... no tako je, na žalost, i u većem dijelu moje Domovine i Svijeta!
Ovaj oblik 'evolucije čovjeka' kog nije mogao predvidjeti čak niti Darwin vjerojatni je put ka pravoj Apokalipsi ...?!
Nije li već i samo nastojanje najvećeg britanskog zagađivača mora da pokuša 'pokupiti' naftu koja izvire iz utrobe Zemlje za što je on jedini krivac, dokaz tome i kako se radi zarade NE ŽELI, veoma jednostavnim načinom spriječiti daljnje širenje ove ogromne ekološke katastrofe?
Čemu prikupljati jedan dio nafte i kod toga znati kako će u naredna dva mjeseca more Meksičkog zaljeva biti zagađeno sa skoro (!!!) 200.000.000 litara katrana i nafte!?
Kada sam računom barel/galon/litra u danu stigao do ove brojke nisam mogao vjerovati sebi niti matematici i onda sam sve provjerio i uvjerio se koliko je GLAD za novcem UBITAČAN način življenja!
Jedna, dobro odmjerena (paralelna) bušotina i dobro odabrani eksploziv mogli bi, uz pritisak vode (mora) zauvijek zatvoriti to nakazno nedjelo čovjeka, ali to 'oni' neće učiniti!
'Crno zlato' uništiti će mnogo života i prirodnih ljepota samo zato kako bi britanski 'koncern' sakupio tek manji dio nafte, ... a sve radi - novca!
Apokalipsa je tu! Traje već dugo!
Apokalipsa se krije i u običnom pitanju koje pita RH politikante:
kako to da po istoj stvari, rješavanju pograničnih pitanja, Slovenija provodi referendum, a da to nije učinjeno i u Hrvatskoj?
Ovo je veoma znakovito pitanje iz koga je moguće zaključiti kako su sve nedavne promijene Ustava učinjene kako bi omogućile stvaranje i provođenje u djelo jako nepovoljnih 'zakona' i radnji što će biti učinjeno na štetu građana RH!
Možda i griješim, jer odavno sam, okusivši nasilje pravosudno-'strukovne' sile postao - anarhist, no mogu li, makar dok znam zbrojiti dva broja, napisati i reći koju rečenicu, skladati pjesmu i učiniti još puno toga što dokazani uništavači srednje i niže 'građanske klase' nisu u stanju - šutjeti?                                                           Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Neću, jer bi 'šutnja', jedan oblik od strane politikanata nametnute pasivizacije 'puka', mogla već 'sutra' postati - uz čak 1.000 puta manju količinu nafte od one koja curi po Meksičkom zaljevu, a koja je radi udesa nekog tankera iscurila u Kvarnerski zaljev - kraj neke LJEPOTE MOJE DOMOVINE!
Pokazati ću vam komadić od te ljepote, kada se vratim s izleta u Lukovo (kod Senja) kamo ću poći nakon što ručam!
Nadam se da ste shvatili kako sam ovo napisao prije ručka, nakon što sam se vratio kući s mise u Bribiru i šetnje 'lungomare'-om u Crikvenici!
Odoh ručati i spremiti stvari za moj - prvi ovogodišnji odlazak na kupanje!
Nadam se kako ću ovo moći večeras dopuniti lijepim slikama i nekom manjom pričom! Pozdrav (14,30 sati: Nije lektorirano!)
Nastavak ... (20 sati)!
Vratio sam se iz Lukova, ribarskog mjestašca koje se nalazi dvadesetak kilometara južnije od Senja! U Lukovu nisam bio pune tri godine! Razloga za to je puno, no o tome ne želim pisati! U prošle tri godine mjesto se je malo promijenilo i pretrpjelo 'hrvatske' urbanističke promijene, bolje rečeno nasilje 'apartmana za prodaju' koji su stigli i u Lukovo!Šteta je to, velika, no vreće novaca važnije su i moćnije od svake ljepote. Prva sličica pokazuje panoramu mjesta koju sam snimio s (oko) pola puta od magistrale do mora. Na drugoj je slici detalj kamena i mora kako bi mogli uočiti veliku bistrinu i čistoću mora.
Slijedeće dvije, pomalo slične sličice, pokazuju jugozapadni dio uvale i poluotok Maltu na kom se nalaze četiri tunere, uređene i obnovljene kako bi nas podsjetile na stara vremena i na nekadašnji način lova plave ribe (plavice, tune, rumbaci). Na poluotoku se nalaze i tri obnovljene kamene kućice od kojih je najveća preuređena u 'zavičajni muzej' u kom se nalaze izlošci koji su u najužoj vezi s načinom života nekadašnjih ribara i težaka.
Šesta slika pokazuje strmu obalu koja se nalazi na sjevernoj strani uvale. Tu sam sliku snimio s mjesta na kom sam se danas kupao. Stijene koje vidite zovu se Lukovačke (crvene) grede i nepristupačne su s kopna. Nisu tako jako crvene pa se to na slici teško može uočiti, ali su bitno drugačije boje od bijelih stijena i kamenja koje se nalazi posvuda oko Lukova. Jedan dio ove ljepote zaštićen je kao dio parka prirode Sjeverni Velebit pa se je za nadati da će nadležno ministarstvo o tome voditi računa i spriječiti nicanje zgradurina s apartmanima za prodaju!
Mora to učiniti jer ova plaža, prostrana uvala i predivan susret moćnog Velebita s morem koje ga je na neki način 'upilo' u sebe, moraju ostati sačuvani za buduće naraštaje! Mislite li drugačije?

Prije polaska kući navratio sam do 'autohtonog' starosjedioca , g. Baje i na kratko s njime popričao! Ispričao mi je puno toga, no za ovaj zapis najvažnije je reći: važno je da je živ i da ribari!              SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 7. lipnja 2010. - Imam je, ... i sličicu i Ševu i spoznaju o 'struci'!

Imam je opet!
Imam moju krunicu, istu onu krunicu o kojoj sam pisao nedavno i za koju sam mislio da je više nikada neću imati, ... da sam je zauvijek izgubio!
Zapravo, znam da sam je izgubio i čak sam obišao mjesto na kom se to vjerojatno desilo, ali je tada nisam našao!
Našao sam je danas, na podu moje sobe i na mjestu na kom nikako nije mogla biti, ... no našao sam je!
Čini mi se kao da me je danas dočekala, jer je bila prva stvar koju sam uočio kada sam ušao u moju sobu.
Ovaj 'nalaz' toliko me podsjeća na pronalazak izgubljene sličice s likom moje pok. Mame, što je jedina uspomena koju imam na moje pok. Roditelje, da mi se u ovom času sve čini jako 'nestvarnim'!
A stvarno je! Imam i sliku moje Majke i moju krunicu, ...
U ovome ne treba tražiti nikakva čuda i bilo što tome slično!
Nikako!
U činjenici da opet imam uz sebe moje jedine 'sup(a)(u)tnike' koji su zajedno sa mnom prošli pakao svetošimunskog jada (ludnice) treba sagledati nešto drugo! Svetost života, makar je to mnogim ljudima teško takvim razumjeti ili objasniti!
Ta kakve veze imaju moje 'relikvije' sa svetošću života?
Da! Kakve to veze sa životom, uopće, imaju moja zadnja uporišta u kojima sam potražio moje posljednje želje i ufanja?
Imaju! Imaju, toliko puno da mi je, jer sam to odavno shvatio, svejedno što tko misli, priča ili želi da sam i da budem!
Svejedno mi je što će ljudi, koji to nikada neće shvatiti, ostati zauvijek moji progonitelji i moguće mrzitelji iz jednostavnog razloga jer su nemoćni shvatiti sami - sebe!
Zato, neka (im) bude ... uostalom kao i što je meni, koji sam si SAM mojim slijepim vjerovanjem u čovjeka, 'priredio' spoznati Boga kroz OSOBNI križ!
Jasno mi je kako je KRIŽ jedini mogući put svakog od nas do čovjeka, Milosrđa, Ljubavi i kroz to do samog Boga!
Imam krunicu i ma kako ona 'stigla' do mene znam da je tako trebalo biti i da moja krunica ima još nešto za 'reći'!
Što? To ne znam, jer je čovjeku puno od transcendentnog nemoguće shvatiti makar se trudi sebi dočarati Boga, jednako kao što je i najboljem fizičaru jasno kako, bez obzira na definiciju, recimo, sile gravitacije ili uzgona nikada neće moći dokučiti PODRIJETLO te sile!
Nemojte se zavaravati i onda brzopleto pomisliti kako je podrijetlo gravitacije masa, jer raščlanjivanjem mase na njene dijelove opet dolazite do razine razmišljanja i 'znanja' kako ništa ne znate o masi, baš kao što nitko pojma nema što je život!
Uobičajene definicije svih parametara koje smo uočili u prirodi, a s kojima čovjek tako 'suvereno' barata samo su - oblik predstavljanja nečeg o čemu ono najbitnije, podrijetlo, ne znamo, makar nam je to - dobro poznato!
Ova mala 'filozofija' neka vas uputi na Boga, kroz što lako možete prihvatiti kako je privid 'nemogućeg' postao stvarnost u kojoj su opet u mom posjedu, meni neobično važne sitnice ... koje (mi) život znače!
Imam ih! Obje, u svojim rukama i to je veliki dio moje današnje (i svake druge) radosti!
Ali ... 'jeste li čuli ...', danas mi je ovaj postavljeni upit sina jednog mog dobrog prijatelja i velikog čovjeka, pobrkao na čas moje raspoloženje koje se je popravilo tek kada sam došao kući i kada sam ugledao moju krunicu!
Znao sam, ako ništa drugo, a onda prema boji glasa tog mladog čovjeka, kako će mi reći nešto o nekakvoj nevolji, nesreći, smrti, ...!
I rekao mi je! Rekao mi je kako je vožnja motorkotačem postala kobna po život još jednog mladog čovjeka.
... I opet su me sjećanja, koja u mom životu imaju neobično snažan upliv na moje misli, podsjetila na bezbrojne molitve koje sam u strahu za jedan mladi život izricao, gotovo panično, samo zato jer sam dozvolio da me taj mladi čovjek prisili da mu kupim skuter!
Četiri godine, pune zebnje, danas su, srećom, samo ružno sjećanje, ali i potvrda kolika sam bio - budala!
Prevelika, no nije mi žao što sam tako učinio makar danas nešto slično ne bi nikada ponovio!                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Bio sam tada za tog mladića i njegove ... i možda sam još uvijek - budala, no vjerojatno sam baš radi toga danas slobodan i neovisan od podvaljenih 'skrbi' i 'interesne ljubavi', svjestan kako sam zapravo na taj način izbjegao zamku zla i postao Njemu bliži i čovjeku draži!
Jedan takav čovjek, koji me treba i kome sam sigurno drag, nazvao me je danas i zamolio me da sutra navratim do njega!
Zvao me je Ševa, moj barba, koji živi težak usamljenički život i koji je ovisan o djelima dobrih ljudi!
Dogovorio sam s njime kako ću sutra predvečer navratiti do njega kako bi mu odnio nešto novaca i par dugih mudandi.
Sitnica, koja mi mijenja planove nije nešto veliko, ali je jako - ljudska pa bi i to trebalo staviti u kontekst mog današnjeg pronalaska moje izgubljene krunice!
Tko zna ima li u tome ikakve međusobne povezanosti i jeli možda tako?
Nitko to ne zna, ali je s mislima o nedokučivoj vezi svega što čovjek čini i jest drugim ljudima, puno lakše živjeti i umrijeti!
Nego, red je da danas čestitam mojim prijateljima Slovencima, jer sam uvjeren kako su jučer dobro (za Sloveniju) odabrali, ali i da će im, u slučaju da ostanu bez pomorskog koridora, vlada RH, nešto kao predstavnici moje Domovine, omogućiti nesmetan prolaz do otvorenog mora!
Zapravo, očekujem, da ukoliko 'arbitražna komisija' ne utvrdi nešto takovo, da to, odmah po saznanju, Slovencima ponudi hrvatska vlast!
Treba se moći i htjeti dogovoriti, jer sve drugo oduvijek je daleko od našeg praiskona!
I još ... samo jedna sitnica, o meni posebno 'dragoj struci' koja je i danas pokazala koliko je moćan i VAŽAN 'čimbenik' za pravosuđe i činjenje progona ljudi uz POMOĆ njenih 'mišljenja' i pretpostavki!
Danas je jedna majka, koja je zlostavljala svoje dijete, što je nemoćno (?) promatrao njen suprug (kakav li je tek on?) osuđena na mjeru PRISILNOG psihijatrijskog 'liječenja' (pitam: postoji li lijek koji će izliječiti agresivnost ili nešto slično tome?), jer je u 'trenutku izvršenja djela bila neuračunljiva' i jer BI MOGLA počiniti 'i teže kazneno djelo'!
Divim se, naravno u kontekstu sprdanja, takvim zaključcima vještaka i pitam tu 'velebnu struku':
imate li ikakve želje SPOZNATI stvarne razloge negativnih ponašanja te jadne majke (siguran sam da se radi o sirotinji, 'socijali', možda alkoholu, kocki, ...) i nije li tek po utvrđivanju UZROKA promijene stanja njenog bića nastupio čas da joj se STVARNO pomogne, bez puno 'lijekova' i sile što će je ZAUVIJEK učiniti OPASNOM po sebe i okolinu, jer, kako kaže u svojoj knjizi jedna književnica: 'pacijent koji prođe kroz vrata duševne bolnice, praktično je osuđen na doživotni zatvor!'.
Ova predivna misao puna TUŽNE i OPTUŽUJUĆE ISTINE postala je presudom suda ružna stvarnost jedne majke, ali i velika mrlja i osuda njenom suprugu i svim ljudima koji su se je tako, na taj način RIJEŠILI određujući joj prisilno oduzimanje osobnosti, svijesti o sebi, volju, ... zatvorivši je u ludnicu u kojoj bi, pokuša li na bilo koji način iskazati nezadovoljstvo i neslaganje s time mogla postati - POKUSNI KUNIĆ!
Ovo nije izmislila moja 'bolesna mašta' već je ovo napisano u najfašističkijem zakonu koji je nastao nakon vremena uništavanja nacističkih logora!
Ne vjerujete u to? Skinite tada (download-ajte) moju Paklenu knjižicu, pronađite u njoj poglavlje o tom opasnom zakonu i u njemu (bit će vam i to dovoljno) članak 16.-i!
U nastavku prije citirane rečenice iz knjige 'Drugo ime za ljubav' nalazi se odgovor na tu opaku Istinu!
Otprilike ovakav:
'Sve mi je to poznato, ali možda će se stvari promijeniti. Bilo kako bilo, želim vjerovati da će se promijeniti. ...'
Baš radi ovakvog zaključka o stanju i 'uporabnom značenju struke' i meni je, jer o nasilnom maltretiranju uma čovjeka puno znam i jer sam previše i sam osobno iskusio, ovako pisati i vjerovati da će se sve jednom promijeniti!
Pitanje je samo: HOĆE LI I KADA?                                  SADRŽAJ WEB-a
Možda jednog dana kada svi Maleni ovog Svijeta budu kontrolirani nekim oblikom 'zatvorske narukvice', ... u vremenu kada će čovjek ostati bez svoje osobnosti, a što i nije neka daleka budućnost, jer ona na određen način, kroz primjenu nasilnog 'liječenja', 'vidovnjaštvo struke' i 'zakone' živi već i danas!!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 8. lipnja 2010. - Moj 500-ti jubilej!

Danas je dan mog malog jubileja, koji istina nije vremenski određen, ali je po mnogo čemu – jubilaran dan, jer ste ovdje:
www.tpencro.com/CRTICE/2010/TPC_Verb_12_06_10.html#PIS_CRT_500
i, jer:
UPRAVO ČITATE MOJ 500-ti dnevni zapis koji je zato već sada, danas popodne, na mom WEB-u.
Sve je, kako to biva često u životu, započelo spontano i ipak s nekim 'razlogom' što je meni danas, osim male 'obveze' i način na koji 'isplahujem' moj ranjen um, veoma djelotvornim oblikom 'samopomoći', radi čega mogu reći kako jako dobro razumijem SVAKI oblik izričaja vlastite osobnosti svakog čovjeka koji je u velikoj potrebi da se 'obračuna' sa sobom i svojom nevoljom umjesto cigareta, alkohola, kocke, klošarenja ili, ned'o Bog pseudo pomoći 'struke' (psihijatrija!) odabrao upravo neki, nazovimo ga tako,  umjetnički izričaj svoje osobnosti, u koji spada i obično zapisivanje misli i događanja nanizanih prema datumima!
Ovog jubileja, kao i jubileja svega drugog, ne bi bilo da nije postojao njegov početak u kom sam opisao strašnu sudbinu jednog mladog života kom je prometna nesreća oštetila mozak i kom su umjesto uskraćene ljubavi, pažnje i strpljenja 'stručnjaci za um' odredili uzimati psiho-otrove, ... vjerojatno zato kako bi 'normalni' iz njegove okoline imali više vremena za sebe i svoje egoizme!
Tako sam pisao u mom prvom dnevnom zapisu, ... ovdje:
www.tpencro.com/CRTICE/2008/TPC_Verb_12_08_07_08.html
#PIS_CRT_01 što me je kasnije dovelo do mog današnjeg, jubilarnog 500-tog zapisa!
Sretan sam!
Sretan sam čovjek, jer sam odrastao u velikoj zajednici ljudi koji su iznad svega bili kulturne, poprilično (zapravo puno) pametne i iznad svega humane i Bogu određene - osobe!
U takvoj sredini i nije mi bilo nego postati 'ovisnikom' o nekom obliku izričaja stanja mog duha i zato je za mene ovaj dan, dan 500-tog zapisa jubilej moje osobnosti koju su mi podarili moji pok. Roditelji i dragi Bog!
Sve druge osobe, koje su na bilo koji način utjecale na razvoj i izgradnju moje osobnosti učinile su za mene nešto, možda i puno, ali one nikad nisu mogle postići toliko koliko - moji Roditelji!
Takvima, jer su neki od njih još uvijek živi, jako sam zahvalan na tome, no neću ih navoditi po imenu ... iz jednostavnog razloga jer ne želim pogriješiti i nekoga zaboraviti navesti!
Duše njihove znadu za ovo što sada pišem, za svaki njihov 'učinak' po moju osobnost pa nam je svima zajedno dovoljno - radovati se - ovom danu i svemu što su oni učinili za mene i što je onda moj um učinio za čovjeka!
Naravno, osim tih, dobrih duša kojih je na sreću u mom okruženju bilo puno više nego onih drugih, postoje i osobe koje su me svojim nepoštenim ponašanjima i autoritativnim predstavljanjem sebe, gotovo kao Boga, oblikovale na jedan drugi način ... koji me je, srećom, naučio ne biti zao i loš, što su takvi od mene željeli učiniti!
I takvima želim izreći moju zahvalnost, jer su me, kroz ružne 'doživljaje' i traume, pritiske i progone i još puno nevaljalosti  dovele do pisanja ovakvih tekstova, stvaranja originalnih skladbi i pjesama  koje govore o mom životu, do moje druge knjige i puno 'sitnih' zabilješki, ali i do mog konačnog stava o njima kao nepopravljivo zalutalim ovcama na koje je nepotrebno gubiti vrijeme ovozemaljskog, kratkog, života, jer ... osim njih postoji puno, puno, ... Malenih željnih tuđe tople riječi, milog pogleda i nekakvog Milosrđa!
Oni su (Maleni) moja budućnost, makar netko može pomisliti kako bi to trebao biti netko od 'mog roda'!
Ne, takvi postoje, ali oni nisu moja budućnost, jer za njih ja ne postojim; jer za njih ne postoji niti moj 500-ti jubilarni zapis do kog su me, na određen način, 'dovela' upravo njihova 'pregladna usta' i nezasitno i kruto srce! Takvima danas neću ništa reći!
O njima govore njihova djela i neka tako i bude!
Zapravo, volio bi o njima ništa ne znati i zauvijek ih zaboraviti, no to mi je nemoguće!                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Već sama činjenica kako ne mogu zaboraviti finiš mog života unutar jedne propale obitelji  dovoljan je pokazatelj koliko mi je bilo (i je!) važno početi pisati, skladati i kroz to iznositi svakojaka stanja moje duše što mi je nedvojbeno omogućilo OPSTATI i još uvijek trajati, ma koliko u tim glavama ponekad 'osvane' želja da me što prije otprate u Nebo!
Znam da te jadne duše, možda samo 'slučajno' (?) ponekad tako i pomisle, no to i nije ništa drugo nego dokaz da su i sami krhki  i sebi nejasni ljudi!
I sam sam takav makar se trudim iza mojih leđa ostaviti svako zlo!
Meni, za razliku od mnogih 'bogom danih', ne pada na pamet očekivati  rješenje mnogostruko uništenih odnosa kroz neki tragičan događaj, nečiju smrt, bolest ili bilo kakvu tugu!
Mislio sam, recimo sve do danas, kako će mnoge jade uništenih odnosa riješiti neki izričaj sreće ili radostan događaj, trudio se da do toga dođe (Međugorje) no ... Vrijeme je pokazalo kako je to bilo (više nije!) moje pusto ufanje, jer ... da mi nisu rekli ljudi s posla ja niti danas ne bi znao ni datum niti ime jednog mog nasljednika, ... nekog malog Anđelića kom su očajne duše čineći mi zlo, oduzele dio života!
Zato, ovaj moj jubilej i nije za neko veliko slavlje makar se iza njega kriju stotine tisuća napisanih riječi i gomile poruka!
Ne!
On je dio jedne ljudske patnje i tuge koje je iz moje svakodnevice potisnula snaga Duha Svetoga, a kroz što sam doživio spoznati savršenu Milost i na taj način uspio opstati kao osobnost (ma kakva da sam!) i kao čovjek kog SVI, osim onih o kojima sam pišući i skladajući iznosio i iznosim Istinu – vole, žele i možda i ljube!
Molim takve da 'u ime' mog jubileja nazdrave sebi i nama, jer bez njih bi ipak bio - nitko!
Svjesnost o postojanju takvih ljudi puno mi znači i daje mi snage, volje i želje živjeti i kazivati, bez 'uvijanja' i izravno, umišljenim 'ljudinama' kako su zapravo potrebiti samog susreta s Bogom, makar o tome ne razmišljaju, a što bi će im vjerojatno postati jasno u zadnjem trenu njihova života!
'Isuse, oprosti mi i uzmi me k sebi', možda je upravo ono do čega u kraju svog života stigne čovjek koji je život podredio svom LOŠIM ponašanju i činjenju bezbožnih (ne)dijela?
Isuse ... oprosti i meni što sam tako jako ovisan o mojim sjećanjima bez kojih bi, da si 'im' dopustio, danas živio nepotpun i isprazan život neke druge, drogirane, osobnosti!
Hvala Ti, jer si me spasio od smrti mog uma!
Hvala i vama, dragi posjetitelji, jer ste ovo pročitali!
Živjeli!
I da sve ne bude po 'svečarsku' ponuditi ću vam sliku bazginih cvjetova koje sam po povratku s Breza nabrao i stavio sušiti na ormar u mojoj 'ljetnoj' sobi, makar mi se čini da ću dosta kasniti s uređivanjem 'zimske' sobe, jer ... majstori za vrata i prozore niti danas nisu došli!
Još malo pa će i njihovi nedolasci postati - jubilarni!
Šalim se, no gorka su to iskustva s ljudima kojima želim jedino i samo dobro!                                                                            SADRŽAJ WEB-a

Uživajte!
Volim vas, jer ste mi svakim vašim oblikom pomoći i 'pomoći' - POMOGLI, ... doći do čovjeka i tako do - Boga!
Hvala vam svima!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 9. lipnja 2010. - Dan nakon jubileja! Na kavi s ...! Plavi mir!

Ode u prošlost i moj jubilej i to baš na način kako ćemo i mi sami postati dio neke prošlosti u kojoj će velika većina ljudi, od kojih si mnogi umišljaju kako su 'važni, postati - zaborav!
Iz mog ugla gledano (rakursa) čini mi se kako je ova stvarnost, zaboravljanje na ljude, pomalo dobra, jer se tako shvaćajući zaborav u smrti, mogu nadati da će moj posljednji počinak, ma gdje da to bude, biti ostavljen u miru, zaboravljen i lišen nepotrebnih 'posjeta' nečistih duša!
Iskreno, ovo što sam napisao moja je POSLJEDNJA i zadnja želja, jer moj um ne može prihvatiti nikakve 'protokolarne' posjete mom grobu u kojima se može nazrijeti običan pokušaj vlastitog 'olakšavanja duše posjetitelja'!
Tu podlost neću moći spriječiti, ali zato (još) mogu istaknuti kako će svaki takav posjet mojim neživim ostatcima biti nova nevolja za posjetitelja, baš kao i svaka misa, molitva ili zaziv Bogu kog bi netko mogao činiti u 'ime spasenja moje duše'!
Takvo 'spašavanje', tada okrenuto 'izbavljenju' moje duše (duha) veoma je slično gomilanju ispraznih molitvi za mene živog, što, misleći kako će to nešto promijeniti, za mene čine ljudi koji su ogrezli u zločinu kog mi učiniše!
Takvi zazivi obično su bogohuljenje i neuspjeli pokušaji bijega od osobne nečiste savjesti, a to ... nema nikakve 'moći' i čak je suprotno svakoj vjeri i posebno nauku Isusa i kršćanske crkve!
Takvim pričama, o molitvama koje će neku osobu koju smo našim radnjama doveli u teško stanje uma i tijela (i materijalno!) obično je i k tome jako podlo - šarlatanstvo koje, naravno, nema i ne može imati nikakve veze s Bogom!
Bog je Ljubav, koju On tako jasno iskazuje ljubeći svakog čovjeka!
Iz tog se zaključka može razumjeti kako je jedino - živom čovjeku - moguće učiniti, pružiti i iskazati čistu, svakog interesa lišenu, Ljubav!
Kada sin napusti (ili protjera) oca, zaboravi ga i onda misli kako je takav čin 'božji' i kako je sam 'pravi kršćanin' onda to i nije nego tragična samoobmana koja će, kada postane jako vidljiv 'znak' postati njegovo suočenje sa svime što je, a to je tada oblik pravog 'zemaljskog pakla'!
Takvog sina ima i moj napušteni i odbačeni barba Ševa radi čega sam sve ovo i napisao i, jer sam jučer čuo primjedbu na moje zauzimanje za tog nesretnika u kojoj je glavni 'argument' bila upravo ta činjenica radi koje se za njega ne bi trebao puno zauzimati kada to ne čini niti onaj koji bi to trebao činiti - njegov sin!
Ne!
Ovako rečena 'logika života' meni je neprihvatljiv način ponašanja bilo kog čovjeka i nikada neće moći postati nekakvim 'razlogom' koji bi me odgovorio od pomaganja potrebitom i ugroženom čovjeku!
Ta upravo radi ovako očajno postavljenih odnosa unutar 'civiliziranih' društava Svijet je danas prepun odbačenih i napuštenih ljudi, tih 'starih i nemoćnih slonova', koji su dobrim dijelom veliki dio svog života ugradili u žalosne umove svojih slijednika, a to je ... potvrda velikog zločina koji kroz staračke domove, specijalne 'bolnice', ludnice i gerijatrijske odjele živi kao nešto što je - DOBRO!
Tko tako misli i nije nego samo zlo, jer svaka je izlika izrečena i učinjena kroz odbacivanje bližnjeg, ma kakav da on bio - zločin!
Samim time moglo bi se reći kako su ljudi koji tako čine, koji odbacuju čovjeka i u njemu traže 'opravdanje' za svoje jadne postupke - zločinci, a to je onda, jer je toga sve više, prava Apokalipsa ljudskog uma i uništenje svega što čovjeka čini bitno drugačijim bićem od svekolikog drugog živog svijeta.
Odvesti sina na 'kontrolni pregled', psihijatrima, koji tom čovjeku nikada neće moći vratiti život kog mu je oduzela teška prometna nesreća, i nije nego 'kupovanje alibija' njegovih roditelja, koji će učiniti sve kako bi svoju 'ljubav' iskazali kroz namirenje svojih potreba i da na neko vrijeme budu lišeni skrbi o svom nesretnom sinu kog će, jer ga 'vole' smjestiti u ludnicu, ... samo zato kako bi imali mir makar im je jasno da on nije 'psihić' već tragično nastradalo dijete kom svaki nagon za životom uništavaju 'moderni lijekovi za um', a to i nije nego - zločin!
I ovo sam napisao prema vlastitom iskustvu i današnjem druženju s tim mladim čovjekom s kojim sam na terasi jednog kafića, kada sam na licima nekih poznanika primjećivao njihovo iznenađenje radi mog (ovakvog) druženja s njime, ... polako i dugo ispijao kavu i slagao, poštenu čovjeku nesloživu - slagalicu života! Nisam je složio, jer ...
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Život je danas postao ... samoobmana, makar svaki čovjek zna kako je život vrhunska vrijednost unutar svega što čovjek o sebi zna i kako je on iznad svega što je upoznao!
No, makar je tako nije na meni da bilo koga savjetujem što će tko činiti, jer svaki je čovjek svoj um i kroz njega slobodno izražavanje volje, u što spada i ne biti čovjekom, dobio od Boga!
K tome, svaki bi čovjek trebao imati na umu kako je već samim začećem postao i duhovno biće, radi čega mi je još teže 'shvatiti' svaki oblik odbacivanja čovjeka!
Nakon ovakvog razmišljanja teško mi je bilo što drugo reći, osim zaključiti kako je svaki 'razlog' izvan nas samih moguće upotrijebiti kao 'opravdanje' za sve loše što smo učinili drugom čovjeku!
Nadam se da tako nikada nisam postupio i da nikoga nisam osudio kako bi kroz tuđu osudu (i presudu!) zadovoljio moj egoizam, makar se moje prozivanje - zločinaca može takvim doživjeti, što je ipak pokušaj (neuspio) izvrtanja činjenica, koje kazuju kako su mi 'oni', dok sam ja davao - otimali i onda mi u kraju pokušali oteti čak i osobnost!
Nešto, bolje rečeno NETKO 'im' to nije dozvolio!
Njega je nemoguće prevariti i zato jedva čekam susret s Njime, jer on dobro zna tko sam, i što su neki pseudo-vjernici i 'ovozemaljske veličine' željele da - postanem!
Velika cijena plaćena na Zemlji i nije nego dobra 'investicija' u bezvremensko SUTRA, ... u stvarnost koja je danas moj san, ... u beskonačnu igru s mojim Anđelićima!
To mi nitko neće moći oteti!
Moj će san u prelijepu zbilju pretvoriti Božansko Milosrđe, kada mi to nisu željeli i mogli pružiti - nemilosrdni ljudi!
Dobro je! Ovo sam dobro rekao!
Makar napisano zvuči teško i kao da je izrečeno u boli i tuzi tome nije tako!
Sretan sam! A vi ...? Budite, makar će svatko od nas spoznati PRAVU vrijednost svoje zemaljske sreće tek kada se nađe - licem u lice s Njime!
Sve drugo, i ovo što činim, moguća je samoobmana u kojoj, ako jest, čovjek svejedno MORA ostati Kristova ovčica!
Nakon što sam napisao ovaj dio zapisa otišao sam na kupanje, do Senja i do ljudi koji su mi još prošle godine dozvolili koristit njihov prolaz do mora! Jako stari (ona 86, a on 91 god.) i dobri ljudi dočekali su me srdačno i onda me na odlasku s kupanja počastili! Srećom, makar sam došao do njih 'praznih ruku' prije polaska kući mogao sam im dati ono što sam ulovio ispod njihove kuće, ... dvije poveće hobotnice koje sam im i očistio!
Gđa Sanda rekla mi je kako će ih u petak pripremiti na salatu.
U ugodnom razgovoru s tim ljudima saznao sam kako nas povezuje jedna druga obitelj, no o tome neću pisati!
To ću osobno ispričati M.T., recezentu moje knjižice, jer radi se o njegovoj obitelji i radu u 'Švabiji'! 'Slučajnost'? Shvatite to kako vam drago, ali mi nemojte pokušati reći kako je slučajnost preklapanje jučerašnjeg datuma, dana mog 500-tog, jubilarnog zapisa, s datumom kada sam pješke iz Dramlja, bez posebnih priprema uspio stići na veliku misu na Delti u Rijeci koju je 8. lipnja 2003. vodio pok. i sveti papa I.P.II.
Ne postoji 'slučajnost' i sve što se dogodi, a čovjeku nije jasno zašto se nešto desilo baš na neki 'čudan' način, zapravo je - poruka!
Problem je samo u tome što nam je veoma teško razaznati bit 'slučajnosti' što bi nam omogućilo spoznati sadržaj i značenje poruke!
Zato, ... ja vjerujem i jedva čekam dan kada će mnoge LAŽNE suze (po)teći licima izdajica, jer ću ja tada biti s NJime, a 'oni', konačno, sa spoznajom o sebi i svemu što su (u)činili meni i ... onima o kojima više ne pričam, za koje više ne pišem pjesme, s kojima nikada neću otići u šetnju, za koje ne kupujem i ne čuvam igračke, koji neće ribariti s nikim, jer neće imati nikog ... koje čuva i čuvati će moja Ljubav!
Čini li vam se ovo pretencioznim i prepotentnim, možda ludim kazivanjem, nije mi nego tada vam reći: sačekajte!
I ja sam čekao, nisam dočekao, ali ću imati ... sve što su mi oteli!
Ne vjerujete! Povjerovati će te u to sam siguran!          SADRŽAJ WEB-a
Život, koliko god bio zagonetka nebrojeno nam je puta pokazao svoja jasna 'pravila' da mi se čini kako bi prihvaćanje tih 'pravila' kao 'recepata za život' bilo dovoljno, za lijep i ugodan život SVIH ljudi Svijeta!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 10. lipnja 2010. - Odlazimo ... polako, ali odlazimo!

Preskočio sam jedan važan datum, dan druge godišnjice mog useljenja u darovani mi dom, a sve - radi zaborava, koji ni mene nije zaobišao!
Srećom, danas sam se sjetio (u 502. zapisu!) tog važnog datuma mog života i sada ispravljam moj veliki propust, molim Boga da sve moje dobre želje i ufanja odnese do mojih 'udomitelja' i da tim ljudima, njihovoj djeci i unukama podari obilje Milosrđa, ... uvijek kada ih život 'pritisne'!
2. lipanj prevažan je dan i zato mi je teško znati kako sam ove godine propustio proslaviti taj dan!
Pokušati ću to ispraviti sutra kada ću nakon posla poći do Lukova (u šumi) kako bi osobno zahvalio I. i M., kako bi s njima nazdravio mom useljenju u njihovu očevinu/djedovinu i kako bi tim dobrim ljudima iskazao moju veliku zahvalnost! Hvala vam dobri ljudi!
E, sada mogu poći dalje. Samo kojim putem? Bilo je danas svega i svačeg, a kako je sada već 23 sata, nešto od događanja morati ću 'zaboraviti'!
Na prvom mjestu mojih današnjih aktivnosti svakako je moj razgovor s jednom radnicom u Karitasu riječke nadbiskupije, koju inače poznam i s kojom sam zato lako dogovorio da mi pomogne sakupiti nešto odjeće, donjeg rublja i obuće za mog napuštenog i bolesnog barbu Ševu!
Obećala mi je kako će mi potrebne odjevne predmete sakupiti i onda mi javiti kada ću doći po to!
Zahvaliti ću joj se već sada, unaprijed, jer znam da će tako i učiniti.
Inače za jutrošnjeg boravka u Rijeci susreo sam neke poznanike iz mojih studentskih dana s kojima sam popričao i kroz razgovor saznao kako je naše nekadašnje 'studentsko' društvo ostalo bez tri čovjeka, ... tri dobra čovjeka!
Za smrt jednog znao sam već od prije (Vinko), ali me je vijest o smrti Damira i, prije par godina teško nastradalog Željka koji je nedavno preminuo, prema mojem kriteriju čovještva, zaboravljen, u Lopači (povrede cerebralnog sustava) jako iznenadila i rastužila!
Damir (Paša) ispričao mi je još neke detalje današnjih života naših prijatelja i onda mi je, jer zna za moj progon uz 'pomoć' psihijatrije ispričao kako su neki naši prijatelji u grdnoj muci ..., kako imaju posla s tom opakom 'strukom' i kako su u sve većoj 'gabuli'!
Zamolio sam ga da ode do A. (u nedjelju mu je imendan), da od njega uzme koji primjerak moje Paklene knjižice i da to 'doturi' potrebitima!
Razmijenili smo brojeve MBT-a pa ću mu, ako A. (ustvari K.!) ne bude imao dovoljan broj primjeraka, slijedeći put kada budem išao u Rijeku odnijeti par komada.
Odlazimo!
Polako, ali ... odlazimo!
Stiglo je i 'naše vrijeme' i zato mi je drago bilo popričati s čovjekom koji me je oduvijek zvao Tom i na čijem licu nikada nisam vidio bilo kakav trag zabrinutosti ili tuge!
Rekao mi je kako je on, u ime naše 'kompe' održao pozdravni govor Fjaki (Željku) i ... ma nije važno! Dobar je čovjek, zna dobro kakav sam ja i ... još se uvijek čudi kako: 'se nisi dogovorio s njima'!
Nadam se da sam ga uspio uvjeriti kako se to neće dogoditi, jer sam 'previše' jasno izrekao Istinu o 'njima' i jer mi niti na kraj pameti nije uređivati odnose u trenutcima nečije tuge, boli ili bilo kakve muke!
Ne! To, ma koliko bi mi nešto takvo moglo biti teško i čuti, za mene ne može i NEĆE biti 'razlog' bilo kakvoj uspostavi, dobro uništenih odnosa!
A priča o 'tvojoj kući, što je s njom' za mene je završena stvar i nemam ni malo želje ikada više prići toj, kako je ja zovem, grobnici ljudskih duša!
I zato, Paša, slijedeći put, ako se i kada se opet susretnemo, pričati ćemo o nečem drugom, ... o Hrvatskom proljeću u kom si nam se kao Slovenac pridružio, o 'balunu', Palachu, mom pok. Ocu o kom si mi i danas izrekao same hvale (hvala ti!), ali o meni i 'njima' - sigurno nećemo!
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Odbijanje pružanja pomoći i 'njihov' bijeg od sebe nisu moj problem!
Dok smo tako pričali naišao je i Medo, nekada jako dobar prijatelj našem umrlom kolegi Vinku, ... i ...? Jedva me je prepoznao!
Nije me mogao 'skužiti' kao ostarjelog 'bitnika', no brzo se je snašao i pokušao se napraviti 'kratkovidnim'!
Dio mog puta prema tržnici (ribarnici) prošao sam s M., ali kako je on član obitelji jedne tužne žene, ne želim i zato neću napisati ništa ni o čemu što smo pričali!
Nadam se da je M. uspio shvatiti moje 'argumente' koji su prije svega postavljeni kroz moju 'definiciju' razumijevanja čovjeka!
Nakon podužeg razgovora pozdravili smo se i onda sam krenuo do ribarnice!
Ova sličica pokazuje detalj riječke tržnice i učinjena je s podesta ispred ulaza u ribarnicu.
Kao i svakog četvrtka i danas me je dočekala, sada već 'moja', prodavačica ribe koja mi je spremno ponudila svježe pišmolje i osliće što sam i uzeo.
Moju nabavu ribe za Brezane dopunio sam s nešto plave ribe (inćuni) što mi je prodavačica ponudila očistiti, ali kako inćune nisam kupio kod nje, zahvalio sam joj se na ponudi i zamolio je da se ne ljuti što ću taj dio ribe sam očistiti!
'Ne želim zlorabiti vašu uslugu pa vas molim da se ne ljutite radi toga!', rekao sam joj i onda otišao po jagode i paradajze (za sebe) kako bi korisno utrošio vrijeme u kom mi je uslužna prodavačica očistila kod nje kupljenu ribu!
Prije polaska kući navratio sam kod dragih prijatelja na kavu i marendu.
Kući sam stigao dosta kasno, odmah očistio ribu (prenosim je u rashladnoj torbi), na brzinu ručao- voće i onda sam pošao na kupanje i u ribolov u Klenovicu.
Nešto kasnije pridružio mi se je J.
Nismo ulovili niti jednu ribu vrijednu spomena.
Ja sam ulovio jednog morskog crva, a kako J. nije trebao 'najbolju ješku na svijetu' nekoliko pronađenih rupa ostavio sam nedirnutima do nekog drugog 'crvolova'!
Nakon ribolova i kupanja navratili smo na piće u restoran Adriatik i onda smo pošli svaki svojoj kući.
Uf! Umalo zaboravih navesti kako me je danas iz Slovenije nazvao moj dragi prijatelj P. kako bi mi javio da će mi jedan drugi Slovenac, M., ovog vikenda donijeti DVD sa filmovima koje je snimio za vrijeme ljetovanja na 'mom otoku', prije više od dvadeset godina!
Dio filmova upotrijebiti ću za moj prvi SLUŽBENI video za kog sam u samom 'finišu' stvaranja jedne lijepe, tipično TPC-ovske skladbe!
Jedva čekam pogledati slike davnih dana!
Pokušati ću na njima pronaći 'razloge' jednog neobično velikog i jadnog 'ludila'!
Tko zna što će mi pokazati lica ljudi tog vremena?
Možda ništa posebnog, no ... nikad se ne zna!
Prije zaključenja zapisa moram reći kako sam, pišući ovo odslušao Koncert za klavir i orkestar u Bm, Op. ... (nemam pojma koji?) P.I. Čajkovskog iz kojeg sam skladajući jednu moju 'klasičnu' pjesmu 'ukrao' sedam taktova te prelijepe kompozicije!
Laka vam noć!
Žurim, jer bi želio pronaći dobar način za postavljanje dinamičnog 'prozora' u kom bi se prelaskom miša preko ikone pojavio tekst koji ide uz neku moju skladbu!
Obični 'rolloveri' me ne zanimaju! To sam 'sažvakao' i zato ... idem dalje, jer mi to treba za moje nove WEB-ove!
Uživajte! Volim vas!                                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 11. lipnja 2010. - Molitva mog umornog transcendentnog bića!

Petak je i u Brezama sam.
Čekam marendu/ručak, a kako sam ono bitno za posao već učinio koristim višak vremena kako bi sastavio dio današnjih 'crtica'.
Nisam baš nadahnut nekom idejom i ne pada mi napamet neka interesantna tema, što pripisujem  vrućini i mislima koje više sliče kakvoj zbrci nego nekakvom redu.
Jeli moguće na taj način učiniti nešto smisleno, a što bi onda postalo plod 'kreativnog nereda'?
Ma ..., 'filozofiram' i dobro znam radi čega tako činim.
Znam koliko mi je nemoguće pobjeći od loših spoznaja kojima ničim nisam 'doprinio' i na koje ne mogu utjecati, a to onda biva i je - moj problem.
Osjećam njihov pritisak kao posljedicu mojih propusta, makar sam zapravo ja žrtva i žrtveno janje.
Mislim, mada tako ne želim, kako je visoka cijena višegodišnjeg ustrajavanja na 'svojoj Istini' počela stizati na naplatu i to me brine.
Brinem (makar sam odlučan na svaku ideju o pomirenju u nevolji odgovoriti s jasnim: NE) za budućnost nedužnih Anđelića koje je zao i sebičan čovjek, moguće iz kakvog straha za sebe i samodokazivanja, uveo u nesklad svog svijeta.
O, Bože, što smo im to učinili?
Ti znaš, ali mi ..., ja, 'oni' i svi drugi koji su nas svojim idiotarijama podržavali u gluposti ... mi ništa ne znamo!
Glupi smo analfabete kada je u pitanju veliki misterij života i posebno naš i njihov život, čak i onda kada ga promatramo samo kao tijelo i um!
Nismo u stanju na pravi način prihvatiti transcendentno u nama i onda, ... zastranjujemo, posežemo za zemaljskim 'rješenjima', tražimo pomoć sudova, policije, ... i sve brže tonemo u mrak sebeljublja i pseudo-istine!
Bože ... njih mi sačuvaj, a mene optereti svakom nevoljom ...  Pokaži im tako koliko voliš svaki život i daj im snage, razuma i vjere ufati se u neko rješenje za nevolje koje ih prate, jer to je tako stvarno i moguće, ali samo onda kada čovjekova svijest prihvati Tvoje zapovijedi.
Pokaži im, makar samim mojim krajem, da si uz njih, jer oni te trebaju.
Oni nemaju više nikog kom bi mogli ispričati ili pokazati nešto lijepo, ... jer su od sebe otjerali čovjeka i tako ostali bez - ljudi!
A čovjek, bez drugog čovjeka niti smije niti može živjeti!
Dovedi im do praga kuće nekog, na isti način na koji si do mene doveo moje Ivane i mnoge druge ljude koji su mi pomogli spasiti goli život i sačuvati sebe.
No, danas, makar imam sebe i makar sam toga jako svjestan, osjećam tu Istinu kao ogroman pritisak koji me tjera 'zatvoriti' moje srce, ... i onda i na taj način pokazati svima kako Ti postojiš i koliko si moćan,  ... a to je jako bolno!
Radi ovakvog mog stava o svemu što, makar to želim izbjeći, do mene stigne 'o njima', jučer sam od mudrih i dobrih ljudi morao odslušati 'savjete'  koji su me doveli do ovoga danas!
'Biti (čovjek) ili ne biti', preteško je hamletovsko pitanje za čovjeka kom je život bližnjih okrenuo leđa, a koga si Ti podigao na noge ... Bože!
Osjećam se nemoćan odgovoriti pitanjima koja su u današnjem Svijetu postala toliko 'obična' i na žalost jako učestala!
U se, na se i poda se ... zar je to život?
Zar je tako živjeti bilo kakva 'potvrda' sebe kao čovjeka?
Ne mogu to prihvatiti kao bilo kakav oblik življenja, jer tako ne znam živjeti.
Uvijek sam  drugom čovjeku davao i nudio sebe i zato sam opet u velikoj 'gabuli' za koju Te molim da je pretvoriš u čistu Mudrost, kako ne bi pogriješio u času odluke kod odabira načina na koji se moram postaviti prema ljudima koji su ...?!
Trebam to malo Mudrosti, jer mi ni um ni srce nisu u stanju pronaći bilo kakvo rješenje za puno toga što bi možda trebao učiniti, a da bi to bilo po Tvoju ... po Božju!
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Znam da me nisi nikada ostavio i da to nikada niti nećeš učiniti i zato mi nije teško čekati, osluškivati tihi lahor Tvog Duha i u bilo čemu što Ti poželiš, jednom možda pronaći poruku Tvoje Mudrosti!
Čekam! ... I čekati ću, jer osim toga ne postoji ništa i nitko od ljudi koje bi poslušao i od kojih bi mogao čuti bilo što, što bi bilo svima dobro!
To mi i ovaj put možeš dati samo Ti!
I ova molitva, usred ureda u kom radim i ovo pišem, izrečena Tebi nije za 'njih' niti za mene, jer ja te na taj način ne želim 'žicati'!
Ne!
Ona je iskreni  izričaj transcendentnog u meni kojim nastojim  prići k Tebi!
Da bi namirio tu, jutros jako izraženu, potrebu bilo mi je nužno ovako reći, ovo napisati i sve javno predstaviti čovjeku, ljudima, 'njima' i njima, makar bi i ovo moglo biti i 'njima' i 'struci' povod pisanju nove optužnice mom umu!
No, to me ne brine!
Spreman sam na svašta pa i na to, jer sam očito nespreman podnijeti pritisak misli koje mi nude vidjeti rasplakana lica - nedužnih Anđelića!
Te slike užasno me progone!
Nemoćan sam i zato Te svom mojom dušom i srcem molim da mi pomogneš doseći Mudrost, ... starog, iskusnog i odlučnog ... čovjeka!
Marenda je! Odoh na ručak! ......
...... I kada se čovjeku čini kako mu više ništa ne može biti dobro i tada postoji ... 'ipak'!
Ručak je (IPAK?) bio odličan tako da sam se čak i prejeo, što je moguća posljedica 'zova' mog praznog želuca koji se jučer nije nasitio.
Jučer sam malo jeo što sam tek danas uspio shvatiti.
Nakon ispisanih riječi koje sam doživio kao molitvu moje duše lakše mi je, mada nikada neću moći vratiti mir u nju, jer mi je  srce uništeno.
Brinu me sadašnjost i budućnost nevinih bića kojima zatucani glupani uništavaju živote!
Može li to s ovoga Svijeta nestati?
Breze ... nude mi mir, kog danas nisam znao nit mogao prigrliti.
Uskoro ću poći kući.
Hoću li putem imati volje i želje svratiti do Lukova kako bi se osobno zahvalio mojim 'udomiteljima'?
Pokušati ću tako učiniti makar bi u ovom času od svega više volio ugledati Anđele i čuti mir zelenih livada!
Iscrpilo me je ovo razmišljanje.
Mir? Ta čarobna riječ i gotovo nestvarna želja mnogih ljudi čeka negdje i na mene.
'Mir vam dajem. Mir vam ostavljam!'.
Volio bi moći izreći te snažne riječi mog Boga, ... ali ne mogu!
Malen sam i grješan čovjek!
Tek kapljica na Njegovu milostivu dlanu!
Pomiluj me Ljubavi dahom Tvoje Mudrosti! To mi treba!
... (večernji dodatak)
Bio sam u Lukovu kako bi podsjetio dobre ljude na drugu godišnjicu mog useljenja u njihovu kućicu. U razgovoru sam im se požalio na dosta loše raspoloženje no kada sam im rekao 'razlog' tomu, i od njih sam morao odslušati 'befel'! 'Razumijemo te, no neke stvari moraš zaobilaziti! Ne uništavaj se!', kratka je i jasna poruka njihovih životnih iskustava, no to mi nije puno pomoglo. Vratio sam se kući prilično umoran i zato sam odmah nakon što sam iskrcao pilanske otpatke i malo se osvježio krenuo na kupanje u treću senjsku dragu.
Prostrani betonski platoi bili su slobodni pa sam skoro tri sata mogao uživati u miru bonace i ugodnom kupanju. Vratio sam se maloprije (20 sati), odmah se istuširao, pospremio stvari, skuhao moj mix-čaj i sada dovršavam ovaj zapis.
Gotov je! Iza ponoći biti će vam na raspolaganju!
Nadam se da vam je moja, danas napisana, molitva jasna i da znadete o čemu (kome) se radi!
Uživajte! Volim vas!                                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 12. lipnja 2010. - Prikriveni zločin, dobar 'put' k pravom zločinu!

'Otac ubio svoje dvoje djece pa presudio sebi' - još je jedan od tragičnih naslova u hrvatskim dnevnicima, a kako su takvi naslovi sve češća pojava odlučio sam o tome nešto i ja reći!
I reći ću!
No, prije pisanja o temi 'isprovociranih zločina' pogledao sam na internetu komentare čitatelja uz taj članak i događaj i onda sam shvatio kako, kao uostalom i kod bilo čega drugog, tako i u komentarima uz članak postoje 'dva tabora' što je pokazatelj i svojevrsni indikator kako baš radi postojanja 'dva kraja postelje' postoji preduvjet za pojavu nekog novog lošeg naslova i događaja!
'Dva tabora'; 'moja i tvoja istina', ... ma dajte ljudi, ostavite se tih bedastoća i pogledajte stvarnost i sve oko sebe, i što ste sami u tome!
Mnogi od vas imali su prilike doživjeti biti NITKO, radi nekog 'razloga' ili 'prava'; ili biti progonjen, pokraden, omalovažen i čak odbačen čovjek i ...?
Nećete mi valjda reći kako vam tada glavom nisu strujale svakojake misli?
Jesu pa ste sigurno svjesni određene razine nečovječnosti i nemoralnosti takvih misli? Jeste?
(Valjda!)
Odlično, onda vam neće biti teško shvatiti kako je razina lošeg u tim mislima, kada kao takva ostane jedina misao, k tome usamljena i na neki način 'potrošena' jer vam se čini kako sve što ste bili i jeste i sve što ste činili više nema nikakvog smisla - jedini pravi i PRVI inicijalni 'razlog' činjenu zločina!
To je na žalost tako!
Tako je bilo i noćas, kada je neki (što mislite koji?) 'razlog' pokrenuo zlo u čovjeku, a sve ... nije trebalo završiti na tako tragičan i okrutan način!
No, za nekakav 'happy end' potrebno je na 'drugoj strani', tada umno uništene osobe, imati dovoljno promućurnu i iznad svega POŠTENU osobu ili biti sam dovoljno jak i makar malo svjestan kako bilo što loše nikome ne može biti dobro!
Osjetio sam tu opaku zamku zla osobno i zato 'IPAK' znam što pričam!
Nije mi nikakav cilj braniti i opravdavati zločin, jer to nije niti moguće!
Ne!
Pričajući ovako želim reći kako u odnosima među ljudima, na svim razinama oblikovanja zajednica postoji puno PRIKRIVENIH nasilja, čak 'umotanih' u 'zakone', kojih se mnoge osobe ne libe zloporabiti, na tome ustrajati i onda se dogodi - vidljivi zločin!
Stradaju tada čak i nevini Anđelići!
Kome to treba?
Pametnima?
Onima koji su u 'pravu', koji misle kako su 'istina', ...?
Glupost, ... ogromna glupost i nije nego (nazvaše to tako komentatori članka) 'okidač' zlog u nama!
Ispričati se, zamoliti za razumijevanje, predložiti miran razlaz, poneku priču i susret uz kavu, biti spreman pružiti ruku pomoći kada to nekome bude trebalo, ... sve to i još puno toga ponudio sam PRIKRIVENOM nasilju (nasilniku), no to nije bilo dovoljno kako bi makar na taj način pokušao popraviti užasno narušene obiteljske odnose ... i ...?
Prikriveno nasilje imalo je svoj cilj, već odavno smišljen scenarij pa sam malo iza moje 'đentlmenske' ponude doživio biti proganjan, stjeran u kut, životno ugrožen i omalovažen te od strane psihijatara i pravosuđa mučen, ... a sve radi - opakog zla koje u sebi krije prikriveno nasilje!
Što bi pisalo u naslovu izvještaja o 'tragediji u Dramlju' da sam do kraja poslušao zlo koje me je tjeralo 'odgovoriti' jednako opakim činom?
Bili i tada policija rekla kako je 'znala za mene'?
Vjerojatno, no oni ništa ne znaju, niti o meni niti o prikrivenom zlu kojem su obilato pomagali, ... jer nikada nisu progoniteljima postavili pravo i jedino PRAVO pitanje o tome: tko koga maltretira i kroz takovo postupanje krade i tjera na ulicu!
'Pobrkani lončići' koji su uvijek takvi kada je u pitanju 'obiteljsko nasilje' postaju tada dodatni (drugi) 'okidač' za zločin u režiji 'organa'!
Srećom, za razliku od bezbožnika koji vide samo SEBE i svoju 'silu' ja sam uza se oduvijek imao Boga i ljude koji su me pomagali i bodrili, a ne me 'huškali' na osvetu nekakvom pričom kako: 'bi ih ja sve ...' i zato vam sada kazujem, iz 'prve ruke', kako se u ovom društvu lažne demokracije i pogrješno interpretiranih prava čovjeka i 'jednakosti' - postaje zločincem!
'Ja bi ih sve...', često postane zločin, ali ja to nikada neću učiniti, jer sam zlo koje mi se nudilo kao 'pomoć', 'briga' ili 'lijek' odavno prokužio i mojim ga trpljenjem ogromne nepravde i još više protokom Vremena, sveo u NJEGOVU 'mišju rupu' u kojoj polako, ali sigurno 'crkava' nagrizajući sama sebe i nečiju tuđu svijest i savjest, ... no ... tome ja nisam kriv!
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Svatko je odgovoran, prije svega, za sebe no kako je međuovisnost ljudi jedan od bitnih oblika bivstvovanja čovjeka reći ću, makar to nije nikakav poziv ili ned'o Bog isprika za nešto što ja niti nisam inicirao, da sam i takvima, jer su ljudi i možda sami u velikoj osobnoj muci te sebi nejasni, još uvijek tu, u Sv. Vidu spreman pomoći im izvući se iz pakla vlastitih misli o sebi i uništene savjesti, ... samog života!
Takvima ništa drugo osim 'ruke na ramenu' ne može pomoći!
S druge pak strane potpuno je jasno kako izazvani nagon ka zlu nije moguće rješavati 'lijekovima'! To jednostavno nije moguće i ukoliko se primijeni nešto takvo onda to postaje dodatni (treći) okidač za zlo!
Lijek za neriješene odnose i iz njih proistekle animozitete, patnje, ... čak mržnju što sve zajedno može postati zločin obična je - LJUDSKOST, ... prihvaćanje čovjeka onakvim kakav on jest, što je početak ka svakom rješavanju umnih kriza (nikako poremećaja, jer radi se o akutnoj fazi koja nije determinirana nekom organskom bolesti) ... i ...
To je taj SVEMOĆNI LIJEK:
'Ruka na ramenu' ... od pamtivijeka je najbolji čovjekov 'izum', veoma efikasan, ali tako rijetko u uporabi!
Neću reći o kome se radi kako bi izbjegao susrete s službama koje radi mog shvaćanja odnosa među ljudima i prema Bogu prihvaćam samo kao 'nužno zlo', ali ću ipak reći da sam nedavno imao prilike čuti riječi ogorčenja i (možda?) prijetnji upućene rastavljenoj ženi koja 'mi ne da vidjeti djecu, a koja stalno traži sve veću alimentaciju.'!
Smatra li itko ovako izrečenu GORČINU duše neozbiljnom budalaštinom za reći mi je kako takav čovjek pojma nema koliko je baš 'igra s djecom' opasna!
Mislim kako sam mojim savjetima uspio ohladiti 'uspaljenog' oca, no ... rješenje za svaki problem i buduće ponašanje tog mladog čovjeka nalazi se negdje drugdje, ... u rukama, točnije PONAŠANJU njegove bivše supruge koja čineći nerazumljiv i čovjeku neprihvatljiv pritisak na njega, ne dajući mu naći se s djecom, čini ... strašno nedjelo, zapravo prikriveni ZLOČIN, koji može završiti - pravim zločinom!
Piše li itko o tome?
Razmišlja li netko kako sve loše ima početak u navodnim 'pravima', 'jednakostima', 'božanskom', 'mojoj istini', ...?
Ne!
Tihi teror (mislite li kako je moliti Boga pored kreveta progonjene osobe - svetost?) raznih oblika stoluje u mnogim kućama, obiteljima, u uredima državne uprave i zato ponekad, srećom ipak ne tako često, postaje 'okidač' zločinu!
Zločin je ogavan, čak i onda kada se pokazuje kao obično obezvrjeđivanje nečije osobe i zato je strašno imati posla s 'vidovnjacima', 'strukom', 'pravednicima', gradskom, općinskom i svakom državnom upravom koja se preko 'šaltera' nameće svojom silom i 'pravom' - kontra Istine, prava i logike, ... Ali to postoji! Čuvajte se toga!
Toliko od mene na temu: isprovocirani ZLOČIN, jer sam s time želio pokazati kako samo VELIKA budala ostaje biti provokator što može postati zla kob mnogih ljudi ukoliko provocirani ne savlada SEBE!
Poznam takve (provokatore) no sve je ZAVRŠILO bez pravog zločina i drugačije samo zato jer ja nisam bio ''Otac (koji je) ubio svoje dvoje djece pa presudio sebi' ... danas najjadniji čovjek u RH!
Nego, osim ružnog, što je veoma interesantno novinarima i dnevnicima, postoji i lijepo!
Lijepo mi je reći kako sam se danas susreo s prijateljem iz Slovenije (glasovao ja 'ZA' na referendumu) i kako mi je jasno dao do znanja što misli o mojoj najtežoj životnoj bitci!
Našli smo se u Aqui (kafić) i napričali se za 'slijedećih godinu dana'!
Šalim se, no pričali smo dugo i o svemu i svačemu.
Donio mi je DVD od mog dragog prijatelja (naravno, Slovenca iz Domžala) P. na kom su davne (prastare!) snimke (filmovi) s ljetovanja na Velom Drveniku kamo je on dolazio sa svojom obitelji!
Nešto od tih 'materijala' ukomponirati ću u moj prvi video za skladbu 'Tu priču ponit' ću sobon'!
(Hvala P.!) Makar je prevruće od sutra započinjem s radom na mom 'filmiću'! Skladbu sam dovršio, učinio aranžman (tu je komadić bez pjevanja!) i sada mi je pokušati otpjevati, meni, predivne stihove!
Uzdam se u Boga, jer opet idem do G4 (previsoko za moj ostarjeli glas)!
Prije toga moram se pozabaviti izradom mikrofonskog kabela, jer je sadašnji jako loš radi čega mi se kod snimanja glasa u snimku 'ubacuje' dosta bruma (smetnje) i šuma!
Etanto (po dalmatinski!), zahvaljujući dragim prijateljima, sada imam sve što mi treba za izradu još jedne moje (100% autorske) 'novotarije'!
I da u tome nema Boga? Ma dajte, molim vas!               SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 13. lipnja 2010. - Sv. Ante Padovanski!

Zločinac, Monstrum, Psihopat, ... tako izgledaju naslovi članaka u dnevnim novinama koji pokušavaju razjasniti 'lik i djelo' jučerašnjeg ubojice svoje djece!
Makar se na prvi pogled svaka od imenica dodijeljenih jadnom čovjeku čini iapravnom, želim istaknuti kako se iza ovih ružnih riječi kriju olako izjavljene OSUDE, makar će prava istina o svemu što je taj čovjek živio sa svojom obitelji zauvijek ostati nejasna, jer ... sada postoji SAMO jedan 'svjedok', a kako je svakom čovjeku jasno da svaki iskaz žrtve nije lišen subjektivnost i možda mu zato nedostaju mnogi VAŽNI detalji koji bi mogli pojasniti um i zao čin oca, sve ostaje ... olako dana optužba iza koje, prema ustaljenom običaju, NEĆE uslijediti pažljiva raščlamba samih početaka nesuglasica između nekadašnjih supružnika pa će radi toga izostati mogućnost donošenja nekog OBJEKTIVNOG zaključka koji bi kao takav mogao biti 'SMJERNICA' nekim drugim 'zaraćenim stranama' što bi takve moglo dovesti k svijesti o potrebi življenja - prijateljstva!
Ne!
Nitko u dnevnom tisku, kao niti jedan psiholog ili pak predstavnik 'struke' ovako ne piše, ne razmišlja, niti čini!
Svi oni OPTUŽUJU makar bi sutra i sami mogli postiti monstrumi, psihopate, ..., jer ne znaju što im život sprema, koliki im je 'prag osjetljivosti' i koliko je bolno biti - NITKO!
Umjesto bilo kakvog korisnog zaključivanja sve što ima veze s počinjenim zločinom nad vlastitom djecom završiti će kroz opisnu optužbu, makar bi puno važnije bilo pokušati shvatiti 'mehanizam' nastajanja ovakvih zločina ...!
Ti zločini, izazvani nesuglasicama, provokacijama, nerazumijevanjem neke osobe ili pak izostajanjem svake volje za postizanjem nekakvog dogovora ostati će radi ovakvih postupanja svih 'relevantnih' čimbenika - zagonetka, tek opisana u udžbenicima psihologije i patologije uma, makar NITKO o tome nema dovoljno (sa)znanja i podataka!
Etiketiranje ničem ne služi ukoliko iza etikete ne stoje TOČNI podatci koji bi kao takvi mogli pomoći čovjeku!
Zato, ma što da prišili jadnom čovjeku koji je svoju umnu nemoć iskalio na nedužnim anđelima, i opet ništa nismo učinili!
Monstrum ili psihopat, ... ta to više ništa ne znači njegovoj (preživjeloj) supruzi koja je sada u prilici sebe prikazati kao nevino janje!
No, je li bilo baš tako? ... Pogledajte oko sebe ... i shvatiti će te ružnu istinu koja kazuje kako je svaki ženi i obitelji odan muškarac, ponosan na svoju 'muškost' - potencijalni ubojica, ... kako se raspadaju brakovi i rano umire od 'srca i kapi', ...!
Ima li to kakve veze s - isprovociranim zločinom?
Zašto je tako?
Makar će me žene zamrziti radi ovoga, reći ću kako je tome tako jer su baš one na krivi način zamislile i počele primjenjivati - ravnopravnost spolova, demokraciju i (famozno!) zlostavljanje u obitelji što je početak uništavanja temeljne zajednice ljudi - braka i obitelji!
Danas sam čestitao imendan jednoj potpuno drugačijoj ženi, ... ženi toliko vjernoj suprugu da je baš radi te, njene vrline, ona za mene - sveta žena!
Osobni invaliditet i jako težak život nikad je nisu naveli da postupi suprotno naumu njenog supruga, ... čak i onda kada je maloljetnog sina povlačio sa sobom po 'faturetama', makar joj je radi toga bilo jako teško!
Danas više nema takvih žena!
Jedna je druga žena, također moja teta, svoju nevolju prolazila na drugi način, ali je i kada je bila ostavljena, čekala na svog supruga, molila sv. Antu da joj ga vrati i ... sada zajedno s njime živi tihu i mirnu (nadam se i sretnu!) starost.
Takvih žena danas - NEMA, i zato više nema muškaraca, očeva, dida, ...
Sve što je ostalo od obitelji tužan je rastavljeni i udovički 'kupleraj' pun navodnih 'prava', 'istina', 'ravnopravnosti', ... ukratko - opasno NIŠTAVILO u kom 'čuči' isprovocirani zločin!                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A sv. Ante kog se na dan njegove smrti (13. lipnja 1231. - PETAK!), danas, prisjećamo kazivao nam je nešto drugo, činio je djela Milosrđa i ... kaže legenda (vjerojatno izmišljena) pričao je s ribama!
Ponekad mi se čini kako baš ribe imaju puno više sluha za etičnost i čovještvo od 'emancipiranih' ljudi današnjice, punih sebe i ispraznih egoizama, ali ... ja s ribama ne znam pričati i zato pokušavam pišući o svemu i svačemu doseći srce čovjeka!
Znam da se bavim Sizifovim poslom i da će me kamen kog guram uzbrdo jednom satrti, ali mogu li ići protiv sebe, ispričavati se za primljene udarce i uvrijede koji vrijeđaju moju osobnost i vjeru!
Ne mogu i tako neću učiniti - nikad!
Jedino što mogu učiniti je biti otvoren za svaku dobru namjeru i to samo dok smo i ja i taj 'drugi' u kakvoj-takvoj kondiciji!
Jednom, kada nas stisnu bolesti, nevolje i velika neimaština, tada za mene više ne postoji vrijeme u kom bi 'na red' došlo bilo kakvo uspostavljanje odnosa!
Rekao sam danas mojoj teti, kada sam je nazvao kako bi joj čestitao imendan, kako se užasavam pomisli kako će u moje ime i za moju dušu neki ljudi, koji su me ugrozili i otpisali, davati mise, moliti Boga za moju dušu i možda naricati na mom grobu!
Složila se je kako je odnijeti cvijeće na grob čovjeku kog smo za života izbjegavali i progonili žalosno ponašanje, jednako kao što će biti užasno kada do tog groba stigne netko njegov koga taj čovjek nikada nije vidio!
Složili smo se kako su takvi postupci daleko od Boga i Crkve i kako služe zadovoljenju osobne uništene savjesti, ...
Takvo što ja neću moći spriječiti ali ću i danas, na dan kada moja crkva slavi Sveca sveg Svijeta, reći kako molim sve osobe s kojima za života nisam ispravio odnose da ne dolaze do mog groba i da moju dušu ostave podalje od molitvi i misa, jer ... ću sam, što je jedino moguće, sve riješiti s Bogom u 'četiri oka'!
Gluposti su priče o tome kako treba moliti za pokoj duša mrtvih kojima smo za života okrenuli leđa, nanijeli im zlo i koje smo ugrožavali dok su bili živi!
Znam da bi o ovakvom mom stavu neki svećenici rekli kako to nije točno, no odakle im ideja da sam u krivu?
Upravo ovakav stav crkve, prema kojem će svaki grijeh biti oprošten generira stalno ponavljanje lošeg ponašanja!
NEMA oprosta, baš nikome, ukoliko je grijeh ostao neispričan ...!
U to sam siguran i zato ću i noćas MIRNO poći leći i odmah - zaspati!
Mir u duši, ukoliko je sazdan na neljudskom postupanju prema ljudima nemoguće je naći u Bogu, koji nas čeka, ... nekada i previše dugo, kako bi se za svoje loše čine ispričali - živom čovjeku!
Kada takva mogućnost nestane sa smrću oštećene osobe, sve molitve svijeta i svaki plač pod križem Isusa postaju besmisao, jer ... je zauvijek nestala mogućnost ispravljanja lošeg čina!
Tako treba govoriti svaki svećenik i moja crkva, jer se pričom o oprostima koji se ne čine živome, vjernicima usađuje LAŽNO ufanje u nešto što nije moguće!
Nemoguće je vjerovati u oprost grijeha kog nismo u stanju priznati, ne na ispovijedi, već osobi kojoj smo nanijeli zlo!
Razmišljanje o oprostu bez kajanja koje bi trebalo biti izjavljeno oštećenoj osobi, i vjera kako će nam svaki takav grijeh biti oprošten siguran je put do 'pakla' u kom je vatra vječno promatranje svega lošeg što smo nekom učinili, a za što se nismo ispričali!
Mislite li drugačije? ... Možda, no tada ste jako daleko od zelenih livada raja!                                                                                SADRŽAJ WEB-a
Osobno, nikada nisam bio 'filmoljubac', ali mi se uopće ne mili završiti u Njegovom 'kinu' u kom bi trebao do u beskonačost gledati film mojih nedjela!
Razmislite o ovom! Možda vam ponuđeni zaključak o grijehu i oprostu pomogne zaspati, još noćas i bez tableta i beskonačnog gledanja TV-a! 
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 14. lipnja 2010. - DVD! Susret s Istinom!

Idu dani! Ljeto je pripeklo i jednostavno me tjera do mora.
I jučer sam bio na kupanju, ali na jedan drugi, jednostavan i jako rekreacijski način: bez puno ribolova i ronjenja!
Bio sam na kupanju pored kafića Aqua u kom sam se, nakon kupanja, našao na piću s prijateljem!
Danas nisam bio do mora.
Odlučio sam se pozabaviti s rješavanjem nekih 'zaostataka', spremanjem kuće i ... registracijom moje nove domene - antipsihijatrija.hr!
Mislim, zapravo vjerujem da je imam i da ću radi nje na neko vrijeme zapustiti uređivanje drugih sadržaja i 'seljenje' tpencro domene na TPC-music.com i tpensa.hr (pisana riječ!) domene.
Čekam registraciju i onda ću započeti s radom na toj domeni!
Inače, dan sam započeo telefonskim razgovorom.
Nazvao me je barba Ševa, onaj ... napušteni i zaboravljeni čovjek, koji, jer nema ništa - nema nikog!
'Tomice, znaš što je danas?', upitao me je ozbiljnim glasom!
'Ne znam!', odgovorio sam mu i onda čuo kako mu je danas rođendan!
(sretan ti rođendan Ševa!)
'Ne moraš dolaziti, samo da znaš ...' rekao mi je pun nade da ću do njega ipak navratiti, što nisam učinio!
Oprosti mi Ševa, no sve ću pokušati popraviti u četvrtak, jer sam za danas imao neki drugi plan, a i nisam od puta!
Imam problema s bedrenim mišićima koji polako nestaju i danas me bole ... čemu je uzrok problem s kralježnicom (i još nešto!)!
Kralješci su mi stisnuli živce koji idu prema nogama što mi je poremetilo tijek (izmjenu) tvari, a to ... nisam do sada znao ... i boli!
No, ma što da bude u četvrtak ću poći do Ševe.
Uzdam se i ovaj put u mog jedinog sigurnog 'podupiratelja', Boga i zagovor pok. I.P.II.!
Za bilo što više od toga nemam niti volje, ni želje, a kako bi s ovim mogao završiti kao invalid nemam se namjeru 'ponuditi' liječnicima!
Nikako! Još uvijek vjerujem u bezgraničnu Milost koju molim da me spasi te ružne budućnosti.
Hoće li? To On zna, a ja ga za to molim!
Teško bi mi bilo prihvatiti biti ovisan o pomoći neke nepoznate osobe, ... u nekom od invalidskih stacionara!
Rađe bi smrt! Ako treba i odmah!
No, o tome ja ne mogu odlučivati i zato mi je i opet, po tko zna koji put u mom životu, čekati ..., čekati i Boga moliti da mi se smiluje!
Do tog časa pokušati ću ostati dobar 'glumac' i svojom vanjštinom ne odavati nadošle nevolje koje me pritišću.
Svako drugačije ponašanje u ovakvoj situaciji ne bi imalo nikakvog smisla!
Ovdje, u ovim crticama, ponekad 'isplačem' dušu, a vani ... među ljudima, na poslu i na kupanju moram biti daleko od muke koju živim, jer sam svjestan kako meni neće imati tko reći:
'Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!', nakon čega je oduzeti čovjek ustao, uzeo postelju i izišao na očigled drugim ljudima koji su u ta davna vremena zaneseni djelima Isusa slavili Boga govoreći:
'Takvo što nikad još ne vidjesmo!''' (Mk 2,1-12)
Da! Nakon svega opet mi može pomoći samo ČUDO!
Pišući ovako kazujem kao Job, a tako se i osjećam ... baš kao on.
Toliko za sada!
Sunce ja 'palo' pa idem do Ledenica kako bi dobrim ljudima aktivirao DSL modem za kog su, nakon dugo vremena i lošeg ISDN-a dobili 'papire'!
Vjerojatno ću još nešto napisati, što ovisi o tome kada ću stići kući!
(nastavak)
Vratio sam se, na vrijeme da još nešto napišem!
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Recimo nešto o filmovima koje mi je prekjučer poslao P.
Nisam ih pogledao!
Osjećam neku neobičnu odbojnost prema toj želji, tako da mi i sama pomisao na slike koje bi mogao ugledati stvara osjećaj nelagode!
Pitam se o čemu se radi? Bojim li se pogledati slike jednog života koji me je kasnije odveo do borbe za goli život? Mislim da je tako!
Možda taj video i neću pogledati!
Možda, ... a namjeravao sam neki dio filma ubaciti u moj video spot!
Ta silna želja postala je moja trauma!
Ne želim to! Mislim da će filmovi na kom su dani ljetovanja na Velom Drveniku završiti u DVD arhivi koju će netko drugi pogledati!
Ne želim vidjeti bilo što od mojih Ljubavi koje su kao mali Anđelići bili ... neka druga, Božanska bića, a koji su ...
Da, ... koji su ... sjećanje je puno traume koja me je naučila koliko su ljudi nestalni i sebični!
Neću pogledati taj film! Neću iz njega uzimati ništa za moj spot!
Promijeniti ću i sam tekst pjesme kako bi tematikom mogao u cijelosti opjevati moju navezanost na Dalmaciju i sjećanje na prve ljubavi!
Moram tako učiniti, jer mi i sama pomisao na nevina lica Anđelića, koji su odavno odrasli ljudi, čini mučninu!
Do kuda sam to stigao? Kamo me vode takvi osjećaji i razmišljanja?
Mislim kako mi je taj video kog sam silno želio imati, pogledati i upotrijebiti za spot, u cijelosti otvorio horizont na kom više ne želim vidjeti - sjećanja, ... na kom više ne želim nazrijeti bilo što od ljudi kojima sam nesebično dao veći dio mog života!
Hvala ti P.! Tek sada, kada u rukama imam to što sam mislio da će mi biti velika sreća, uspio sam uvidjeti koliko su me vremenski odmak i življenje u lošem, trpljenju nepravdi i progonima - učinili čovjekom!
Čovjek sam! Moje emocije i Ljubav prema 'njima' postale su trauma i tek sada sam siguran da znam kako ću dalje:
sam, u Njegovu 'društvu' i samo s Njim do Malenih za Malene!
Upravo sam preživio još jedan lom srca i duše!
Jedva se suzdržavam ne otići po DVD kako bi ga uništio!
Čemu će mi? Zar zato kako bi vidio kako je nevinost postala zločinac? ... ili kako je Ljubav pokleknula pod naletom egoizama, interesa, 'pravde' i 'prava' da pokradu, progone i gotovo unište 'bolesna' čovjeka?
Ne! Te slike neću gledati!
Ostaviti ću ih, oporukom, neuspješnim otimačima moje osobnosti, ... bez naknade, uz samo jednu zamolbu:
da ne čine za mene mrtvog i moju dušu NIŠTA što ima veze s Bogom i mojim grobom!
Ne tražim puno!
Samo da me ovozemaljska 'pravda' i zdravi lopovi ostave na miru, baš kao što su me 'bolesnog' doveli na sam rub preživljavanja!
Kad malo bolje razmislim o ovome znam da je bolje biti BOLESTAN, progonjen i pokraden nego - ZDRAVI lopov!
Samo, smije li itko, iskreno, kazivanje nazvati 'bolešću'?
Vjerojatno, jer danas veliki dio ljudi 'igra' - neiskreno, a kako je takvo ponašanje postalo 'normalno', onda je lako reći kako je iskren čovjek, čak teško bolestan!
Je! Boluje od Istine koju u sebi nosi i to nekad može bit veoma teška 'bolest'!
DVD! Ne treba mi!
Moj prvi spot učiniti ću mojim prvim Ljubavima, jer osjećam potrebu reći i njima: oprostite!
Oprostite mi: more, otoče, ribe, Splite, Sanjo, Milane, ... i ti, djevojko sa Zente, ... ma, svi vi s kojima sam živio život!                  SADRŽAJ WEB-a
(ovo je bilo iskreno i iz duše, pomalo bolno, što se nadam da ste doživjeli na ljudski način, lišeni svakog 'kalkuliranja' s nečim što nisam?)     
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 15. lipnja 2010. - Političari i njihovi poslušnici!

Utorak je! Dan u kom odlazim u Breze.
I danas sam bio u Brezama. Nešto posla koji me je dočekao učinio sam brzo, no danas u Brezama nisam napisao ništa za moje 'crtice'.
Uživao sam u priči s ljudima, nešto igre s malom H. i u odličnim ručku kog je za svoju obitelj i neke radnike učinila gđa F.
Ručak je stvarno bio super.
Kako hranu od mesa jedem samo izvan mog doma, moram priznati da su mi današnje sarme jako dobro došle.
Gđa F. spremila mi je par komada za ponijeti sobom, tako da već sada mogu reći kako, za ovaj tjedan, imam kompletan meni.
(hvala gđo F.)
Jedan dio vremena provedenog u Brezama potrošio sam na pisanje tužbe za jednog radnika koji se na neobičan način bori s nedaćama visokih troškova koji mu ne ostavljaju ništa od novca zarađenog radom.
Nisam siguran da će s tužbom uspjeti nešto postići, no valja probati!
Kaže mi S., naravno u šali makar u rukama ima pozitivno rješenje za koje sam joj napisao žalbu, kako 'ste trebali biti odvjetnik'!
Nikako!
Nedavno sam pokušao obraniti sebe, i mada sam u rukama imao dovoljno opipljivih dokaza, nisam uspio (bio sam na dva suda za istu stvar???)!
Spregu suda, odvjetništva, 'struke' i namještaljke nemoguće je parnično dobiti i zato mi je stran i na neki način ogavan 'svijet pravde' koju je izgradilo ovo društvo!
Osim istinskih i pravednih rješenja u parničnim stvarima ima puno, zapravo previše, prljavštine i nepravde!
I danas se naježim kada se prisjetim bolesnog samoljublja i napuhane veličine 'profurane dame' koja me je svojim glupostima koštala velike nevolje i doživotne traume!
Takvi ljudi običan su jad ovog Svijeta, no oni postoje i od svog prljavog nastupa po sudovima - odlično žive, ali ... samo do onog časa kada će se i sami naći u nekoj muci, a to jednom mora stići na red!
Takvi tada ne mogu podnijeti ništa, jer im svijest o činjenu nepravdi čini ogromnu poteškoću u prihvaćanju ponude Neba!
Srećom, makar su svojom 'pozicijskom' moći bili u 'prednosti' nikada ih nisam ni za što molio, već sam im uvijek jasno dao do znanja kako su - nitko, ... i opasno ništa čemu se običan čovjek mora pokušati oduprijeti!
Pokušao sam uvjeriti 'perspektivnog' (čini mi se ipak 'krvi tuđe žednog') mladog suca u apsurd predviđanja mog ponašanja i priču izrečenu kondicionalom, no opak svijet željan 'slave' i 'dokazivanja sebe' ništa od toga nije želio, jer ništa ne zna i jer ne želi spoznati - čuti i shvatiti!
I sada mi reci puče: bili ikakva molitva Bogu, s moje strane izrečena za te ljude, dovela te ljude do običnog zaključka kako su i oni kojima na tako jadan način presuđuju - ljudi?
Ne bi! Ta oni možda, čak, odlaze do crkve, na mise, ..., ali sam siguran kako nakon odslušanih propovijedi, poučnih čitanja i poruka evanđelja, izlaze iz crkve, već istog časa spremi pokazati puku oko sebe - 'tko su'!
A da su nitko, nitko im u lice to neće reći, jer ... 'nikada se ne zna što bi moglo biti'!
Zato i živimo ovakvo, bedasto i jako nečovječno, vrijeme u kom ne postoji Njegov, već 'njihov' zakon!
Kada građanima RH koji ovih dana potpisuju 'peticiju' za provođenje referenduma propali 'predsjednik', još uvijek jedan od ' čelnika' vladajuće stranke poruči kako 'oni ne znaju što potpisuju', onda se i nije nego s tugom i gorko nasmijati i zaključiti, kako su SVI 'ONI' isti!
I jesu!
Svi su isti, ... jako socijalno neosjetljivi i puni sebe!
I sadašnji predsjednik, od milja zvani Ivek, nije u stanju reći i pokazati nešto osobno!                                                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Sakriva se iza parole o nekakvoj 'neutralnosti' svoje funkcije kada je u pitanju njegovo opredjeljenje o 'radničkom' referendumu!
Nije li time pokazao kako je - nitko, čovjek bez stava, osobnosti podređene društvenoj 'funkciji', a to je - izmijenjena osobnost koju je i prošli predsjednik na jako upečatljiv način (izdajom naših ljudi na sudu u Hagu) pokazao!
Sve u svemu, na prostorima RH koje određuje 'politička elita', radi čega ne mogu govoriti o mojoj Domovini Hrvatskoj, žive 'oni' i mi!
'Oni'. umišljeni ništa i mi, nemoćni i za 'njih' - nitko, ... puk koji kako reče HDZ-ovac, 'ne zna što potpisuje'!
E, pa zato ću, jer sam neuka budala, iz običnog, dalmatinskog, dišpeta u četvrtak, kada ću poći do Rijeke, potpisati to što - ne znam!
Ali znam! Znam kako se Europi, u koju 'guske u magli' bezumno hrle, treba 'naguziti', a što je dio sutrašnjih 'igara' s Ustavom i s određivanjem zakona o radu prema kojem bi radnik bio - nitko, ... jeftini poslušnik kog bi svaka politici odana 'šuša' mogla, radi nemirenja s nametnutom mu bijedom, uhititi, zatvoriti, ... možda i ubiti?
Ok! Pretjerao sam s glagolom ubiti, no to je tako samo za neko kraće vrijeme, jer nije daleko dan kada će i to biti dio 'politike'!
Kada neka politička grupacija mijenja dvadeset godina stare odredbe temeljnog državnog Zakona onda bi svaki čovjek morao znati kako se to čini s nekim - razlogom, a on može biti ... nova 'jugoslovenska' unija, izbjegavanje provođenja referenduma o nekakvom 'pridruživanju', recimo Europi, ili jer je za neko 'članstvo' članarinu potrebno 'platiti' vlastitim teritorijem, poklanjanjem prirodnih i svih drugih bogatstava države, ...
Ma, jadni su ti koji tako čine i misle kako su Božji!
Nisu!
Čovjek koji obezvrjeđuje drugog čovjeka, uništava njegovu djedovinu, potkrada ga, progoni, laže, vrijeđa kada ga proziva 'neznalicom', ... kakav je?
Dobar, pošten, moralan, human, ... možda Božji?
Nije!
Zato, svi vi koji ovo pročitaste otiđite do štanda s listama za referendum i stavite vaš potpis na taj komadić papira, makar nikakav referendum neće moći spriječiti Jadrankin naum da kroz novi zakon o radu radnicima otme mnoga prava!
Potpišite to i pridružite se - neznalicama, jer ionako ste za 'njih' nitko, ... samo broj u biračkim popisima s kojim računaju samo kada im treba pokušati doseći svoje 'tronove', nakon čega opet postajete - ništa!
To je politika: 'umijeće' obmanjivanja većine u cilju dostizanja osobnih ciljeva kod čega političar ne preza izdati svoju 'bazu' i samu majku Domovinu, koju onda pretvara u nekakvu republiku, savez, uniju, skup država, ... za što mu treba mijenjati Ustav, spriječiti i ne provesti referendum, ...
Ovu žalosnu Istinu nije moguće promijeniti i sve će teže biti običnom puku bilo što činiti, no ... za sada se taj puk može - potpisati!
Veleizdaja Hrvata nije tek nekakav izuzetak!
Ne, taj ogavni 'čin' ponavlja se kroz povijest Hrvata i onda Hrvate odvodi u ropstvo!
Danas se to 'moderno' robovanje RH može uočiti kroz oblik sluganstva kog potvrđuju mnoga popuštanja RH političara svakoj ucjeni Europe, Haga, Paktova, ...
Za takvo ponašanje političarima je nužno unutar pučanstva pronaći i imati odane 'karijeriste'!
Takve sam susreo na svim razinama društvenih djelovanja i uvjerio se kako se međusobno jako dobro razumiju i kako jedni druge štite, makar vam se učini kako SDP ne voli HDZ i kako je HSU protivnik idejama HNS-a!
Ne vjerujte im, jer oni su ipak - političari, ali i zato jer je politika najveća k.... na Svijetu! Vjerujte u Boga!                                     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 16. lipnja 2010. - RODITELJI ČUVAJTE SVOJU DJECU! (Volite ih!)

Radi jučerašnjeg čitanja dnevnog tiska u Brezama u potpunosti sam zaboravio napisati nešto o danu Sv. Vida, kog kao zaštitnika grada štuju u Rijeci i prema kome imaju ime zaseok Bribira u kom živim i unuk mog dobrog prijatelja P.
Eto, što je 'politika' - šit, rekla bi 'amerikanizirana' mladost, ali politika to i jest - balega, ... nasilna sadašnjost koja nam prodaje maglu i odvodi čovječanstvo u propast!
Kada toj 'djelatnosti' čovjeka dodamo niz njenih malih i jako opakih 'satelita' onda se neka bolja, svakom čovjeku dobra, budućnost ne može niti očekivati!
I danas sam, dok sam 'pijuckao' moj kapučino u kafiću Aqua prelistao jedne dnevne novine u kojima osim bedastih vijesti, crne kronike i, trenutno aktualnog 'baluna' (SP) nisam našao ništa dobrog.
Moju je pažnju privukao članak o nastojanju kliničkog bolničkog centra u Rijeci da otvori psihijatrijski odjel za - DJECU!
Vidjevši taj napis, promotrivši napadnu (kazuje li način odijevanja nešto o osobnosti?) EKSTRAVAGANCIJU 'dječje psihijatrice' i kada sam pročitao članak shvatio sam kako je OPAKA budućnost već tu!
Muka mi je i sada, dok ovo pišem, od svega što se najavljuje kao kakva skrb i pomoć djeci koja svojim ponašanjem 'strše' (ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje / F90 prema MKB-10)!
Umjesto da od roditelja dobiju nužnu pažnju, da se igraju u dvorištima kuća i na livadama (koje su nestale!) pored svojih kuća, da se na taj način nauče druženju i priviknu na okolinu (priroda) u kojoj žive, ta NEIZIGRANA djeca, vjerojatni ovisnici o MBT-ima i PC-ima - biti će 'liječena'!
ČIME? Recite bjelosvjetski hohštapleri kako se liječi želja i potreba djeteta za znatiželjom, igrom, ljubavi, ...?
ČIME?
Možda američkom 'teen- tabletom' (Ritalin)?
Što je to - hiperaktivnost, osim još jedne podle izmišljotine 'struke' koja u djeci koja iskazuju višak energije radi svojih neiskazanih i neiskorištenih talenata vide - psihičke bolesnike i poremećaje!
Možda bi ipak puno više o svemu mogla reći napadna ekstravagancija psihijatrice koja će nevine anđele otjerati u velike, velike, velike ... VELIKE nevolje i roditelje malih 'pacijenata' najluđih ustanova na svijetu u - očaj spoznaje kako su svemu lošem baš ONI najveći krivci!
Ostavite djecu u miru!
Iživite svoje 'stručnosti' na sebi ... pogledajte se u zrcalo, ... vi nikakvi 'stručnjaci' koji odavno baratate s nedokazivim kao nečim što jest, makar ste i sami upitnog ponašanja, morala, ... i predaleko od uočavanja PRAVIH uzroka mnogih 'poremećaja'!
Ostavite djeci djetinjstvo!
Nikakve 'psiho-terapije' u režiji opake 'struke' ne mogu i neće popraviti stanje duše i uma malih i nedužnih bića koje i društvo i okolina i roditelji i ... ma svi mi zajedno činimo nikakvima, jer smo i sami NIKAKVI, ... sebi važni i nespremni da prihvatimo pravu Istinu koja svoj prst upire u nas - okorjele budale koje misle kako se 'prevelika aktivnost', nepažnja i čak problemi s ishranom mogu IZLIJEČITI psihootrovima!
Budale ste, ... svi vi koji se uzdate u 'pomoć' dječje psihijatrije, što će vam pokazati skora budućnost u kojoj će vam djeca koja su okusila strahotu umnog ropstva do kraja prolupati, postati nesposobna za život, opasna po sebe i okolinu i u koncu, socijalni slučajevi ili zatvoreni kriminalci!
Stanite!
Roditelji, bježite od ponuđenih 'pomoći' i 'mišljenja' (to zovu dijagnozom!?) najogavnije 'struke' na Svijetu, jer vaši će anđeli i uništena uma stići do raja, no u njemu neće biti vas!
Odgovorni ste za mentalno zdravlje (i svako drugo) svoje djece i zato JEDINI pozvani o tome brinuti na način da ne ugrozite budućnost vaše djece!                                                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Treba li vam pokazati izbezumljena i bezlična lica zatvorenih pacijenata psihijatrije koja odaju uništene umove, a što je posljedica - 'liječenja' u režiji psihijatrije i u njihovim 'ustanovama'?
Prije nego se upustite u moguće uništavanje uma (života) svoje djece otiđite do neke ludnice, ... prošvercajte se na neki terapeutski 'skup' i tada odslušajte i promotrite te ljude!
Mislim kako bi svakom čovjeku, koji od tog prljavog posla ne živi, takvo što bilo dovoljno da shvati kako se svim svojim bićem mora boriti i zalagati za očuvanje svakog uma, a posebno malih anđela!
No, da ne bi ispalo kako 'jadnu struku gadim', jer sam i sam 'poremećena osobnost', evo vam jednog drugog razmišljanja! Našao sam ga na internetu:

Ispovijest je ovo britanskog učitelja koji nije uzeo zdravo za gotovo slučaj ADHD-a (svog učenika) nego je krenuo u istraživanje. Prije svega ostao je zapanjen činjenicom kako se nečije ponašanje naziva bolešću, a osim toga došao je do suludih činjenica vezanih uz ADHD bolest... ... Vašem djetetu potrebna je beskrajna ljubav i briga! 'Krajem devedesetih u Velikoj Britaniji i Americi uočene su prve naznake bolesti kod osnovnoškolaca, iako nikada prije nije bilo govora da se agresivno dječje ponašanje naziva bolešću. No posljednje desetljeće broj djece sa problemima u ponašanju, pojačanom hiperaktivnošću enormno se povećao, zapravo toj djeci ustanovljena je dijagnoza i prepisan lijek Ritalin. Istraživanja su pokazala da je u Velikoj Britaniji više od 400 000 djece na Ritalinu, što znači kako je najmanje dvoje djece u razredu na tom drugorazrednom lijeku. Ritalin je opasan jer izaziva nuspojave poput nesanice, mučnine, srčanih mana, depresije, a nelegalno prodavanje tog lijeka kažnjivo je sa 14 godina zatvora. Zabilježeno je 11 slučajeva smrti djece upravo od posljedica Ritalina. A zgrožava činjenica da je Ritalin tisućama djece serviran poput slatkiša. 400 000 djece u Velikoj Britaniji svakodnevno je pod terapijom Ritalina. Kako pomoći djeci rijetko tko da se pita, roditelji su lijek prihvatili objeručke, ali moraju snositi posljedice koje će cijelo društvo kroz par godina osjetiti. Nije nepoznanica kako se iz dana u dan broj ubojstava, krađa, zločina povećava a zamislite kakva će biti ADHD djeca.' Učitelj s početka ove priče vjeruje kako postoje rješenja ali i uzroci ponašanja takve djece. 'Kućni nemar, manjak pažnje, loša prehrana, bezgranična mogućnost gledanja televizora sa nimalo edukativnim sadržajem samo su neki od propusta koji idu na teret roditeljima. Zaposlenim majkama, karijeristicama, u svakom slučaju lakše je djetetu dati Ritalin negoli mu posvetiti nekoliko sati. Naravno nisu samo roditelji krivi tu su i zdravstvene ustanove, liječnici koji ne upozoravaju na posljedice i ne nude rješenja. Ako uočite da vaše dijete ili dijete u vašem susjedstvu ima teškoća s koncentracijom, ako vas psuje i napada, ostanite prisebni, pa to dijete nije bolesno, samo je drugačije i zahtjeva više pažnje i reda u svom životu. Shvatite kad tad snosit ćemo posljedice, zaboga drogiramo vlastitu djecu', zaključio je Frances Childs.

Mislim kako ovome ne treba ništa dodati i kako će buduće vrijeme, jer već dugo ODRASLI TELCI NEMAJU STRPLJENJA I RAZUMIJEVANJA ZA DJECU, pokazati svu tragičnost definiranja mnoge djece kao malenih - 'psihića'!
Kome to treba?                                                               SADRŽAJ WEB-a
Prije svega 'struci' kako bi imala na čemu zarađivati svoj prljavi novac i farmaceutskoj industriji koja uz pomoć politike i potkupljivanja 'stručnjaka' na tržište lijekova 'ugurava' opasne otrove!
Imate li nakon ovoga mir u duši, ... jeste li se uplašili za svog Anđela?
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 17. lipnja 2010. - Lijepo živim!

Volite li svoju djecu?
Volite ih, makar ćete, vjerojatno, ako i kada ostarite završiti u staračkom domu, jer ... će svako vaše dijete za takav čin nehumanog postupanja prema roditeljima naći nekakvo 'opravdanje', ... radi 'zauzetosti' poslom, brige o vlastitoj obitelji, svojoj djeci i jer vam 'ne može osigurati odgovarajuću skrb!'.
Žalost roditeljstva u poznim godinama moguće je vidjeti posvuda oko nas!
Gomila zapuštenih staraca, pretrpani starački domovi, ... i ludnice, ... sliči li vam to na nešto što je napisano u Dekalogu? (Bliže je Ivanovu evanđelju)
Sumnjam, no mari li itko za Dekalog?
Ima li današnji čovjek u glavi svojoj 4. Božju zapovijed?
Nema i ne želi niti čuti za nju, jer onda bi, kada bi istinski poštivao vjeru (svaku) brinuo o svom pretku!
Ipak i za ovako ružan starački usud postoji, ukoliko nešto posjedujete, rješenje!
Nužno vam je do svog zadnjeg časa ne darivati nikome od bližnjih svoju imovinu, čak niti bračnom drugu, jer bi u času kada kao starčić potražite neko svoje pravo ili malo Ljubavi lako mogli doživjeti izdaju i progon od onih koji su - 'vaši'!
Pišem ovo 'vaši' pod navodnicima, jer takvih je sve više:
prepun je Svijet 'naših' koji će nam u oči reći 'kako nećeš dugo', koji će nas pokrasti i zaboraviti i tada, sve svoje loše postupke pokušati opravdavati nečim izvan njih, makar su sami - ništa(rije)!
Takvi će pričati kako vas vole i kako 'mole za vas', makar bi im bilo nužno moliti se za sebe, jer uvrjedom roditelja vrijeđaju onog u kog se kunu!
Napisao sam ovo kao svojevrsni uvod u opis mog današnjeg posjeta napuštenom barbi Ševi koji, jer nema ništa i jer su ga 'njegovi' opljačkali, više nema nikog!
No i njemu je, kada je slomljene kičme ležao na kauču u nekad svom stanu Bog poslao u pomoć jednu dobru mladu obitelj i malo iza toga mene!
I dobro je da je tako, jer to pokazuje snagu Milosrđa i činjenicu kako nas Bog nikada ne napušta!
Baš radi ovoga, što je nebrojeno puta potvrđeno činima dobrih ljudi koji su se u život stradalnika 'upetljali' na neshvatljiv način, i ja mogu reći (konačno!):
dobro i lijepo živim!
Ne vjerujete mi? Makar svakog od vas koji ovo čitate cijenim kao Božje biće, ipak ću vam reći kako vi još niste upoznali Boga!
Nije On plač za nečim što nam nedostaje i što biste željeli imati, niti je beskonačni niz izrecitiranih molitvi, ... a još je manje molitva upućena za 'preobrazbu' neke druge osobe!
Ne, Bog je dobar čovjek, njegovo dobro djelo i čisto, djetinje, srce!
Stvarno dobro živim jer osjećam kako je svako 'DA', koje danas bez ikakvih kalkuliranja mogu reći svakom čovjeku koji mi se obrati s nekakvom molbom, moj, još jedan susret s Bogom.
Prokušani, ali rijetko upotrebljavani 'recept' za sve dobro ovog Svijeta u našim je rukama!
Danas, kada sam se vratio kući i kada me je nazvao čovjek, druge nacionalnosti i vjere, Srbin, kog bi '90-tih na svaki način pokušao zaobići, spremno sam mu obećao pomoći nakon čega sam se, u mislima, obratio Nebu (Bogu)?
Što mislite čime sam Ga 'gnjavio'?
Naravno pitanjem! Pitao sam Ga:
Bože zašto svi narodi (i vjere) ovog Svijeta ne mogu živjeti u miru i slozi?
Altruizam, može li se to reći tako za ovakve moje misli, koje su danas moj život, kad znamo da je altruizam naklonost i ponašanje kojem je cilj pomaganje drugome u kojem se ne očekuje neka vrsta nagrade od drugih. (To je ono ponašanje koje se obično opisuje kao 'nesebično' jer su interesi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa. Altruistični postupci su svjesni i sadrže namjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju određeno žrtvovanje ili odricanje. Stoga bi, prema ovome određenju, altruističko ponašanje bilo jedna posebna vrsta prosocijalnog ponašanja. Altruizam je suprotnost egoizmu.)                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ja tako mislim, živim i zapravo - živim od toga i za to!
No, i opet ću, kako zli ljudi, zlonamjernici i mnogi dobro uhljebljeni lopovi ne bi pobrkali moje stavove prema ljudima, reći da za takve moj 'altruizam' ne vrijedi!
Njima sam na neki način i nadalje 'protivnik' (nadam se neugodan), baš na način kako je to u svojim nastupima, govorima i djelima isticao Isus!
Namjestiti 'drugi obraz' onome koji nas šamara nije biti budala, već je simbolično izrečena PODUKA kako se zlim ljudima ne treba i ne smije osvećivati, ... no treba im sve jasno reći!
'Drugi obraz' ne treba shvatiti doslovno!
Nikako, već samo kao usmjerenje uma oštećene i ugrožene osobe na odustajanje od svakog oblika osvete!
I to je to!
Snaga vjere i ufanja u veliku moć Istine i Vremena što jednom sve postavi na 'svoje mjesto'!
Uči nas tome gomila ispisanih mudrih riječi, knjiga i drugih dijela i, naravno, sama Biblija!
Nedaća je u tome što dobar dio ljudi ne mari za to.
Mnogima je tek osobna nevolja i to često samo u obliku - velike nevolje - jedini mogući pokretač potisnute duhovnosti koja jedina 'brine' o moralu i etičnosti ljudi!
Izostanak duhovnosti u čovjeku, sve dok mu je dobro, u koncu završi s depresivnim stanjima uma, često s velikim duševnim bolima kada nam samo Božja ruka, bilo kao kakav 'san' ili 'viđenje', ili pak iznenada pristigli prijatelj, može pomoći!
Sve do tog časa čovjek je u stanju svoje pretke strpati u starački dom, pokrasti ih uz pomoć 'struke' (jer 'nisu u stanju skrbiti o sebi'?) i svoje 'istine i prava' i ... tako 'opravdan' čekati - vlastiti, jako bolan i po život neizvjestan susret sa samom sobom!
Inače, jučer sam, baš na ovu temu, temu: makar malo iskazanog Milosrđa i kroz to održavanja razine dobrog u meni, bio posjetiti mog teško bolesnog prijatelja!
Ispričao sam mu se za relativno zakašnjenje s posjetom i shvatio koliko je SVAKI čovjek jako blizu velikoj - patnji!
Deset dana, nedefinirane, glavobolje postali su teški, neizvjesni i jako bolni dani tom jednostavnom čovjeku!
Tumor mozga, operacija, kemoterapija i zračenje uništili su svaki trag života u tom dobrom čovjeku!
Vjernik sam i teško mi je razumjeti da ništarije, za razliku od jednostavnih i skromnih ljudi bolje i bezbolnije 'kroče' ovom Zemljom!
Zašto je tako?
Zašto je dobrota i opet nastradala?
To nitko ne zna! Misterij patnje, boli i muke, koliko god se, i ne tako davno (prije 2.000 godina) učinio stvarnim pred očima čovjeka, još je uvijek čovjeku nejasna - STVARNOST!
Valjda je tako i zato mislim da sam baš radi toga danas i ja: sretan čovjek!
Jedan sam od malo ljudi koji je uspravnog stava odživio divljanje zla kojeg je utihnuo visoko podignut križ koji već dugo i ponosno prkosi Pilatima, Judama i mnogim 'pravednim sucima'!
Sretan sam ljudi, jer mogu činiti Dobro i, jer bez ikakvog straha i nesputan nekakvim 'interesom' mogu ukazivati na opasnosti i nepravde koje u sebi nose neke (mnoge) osobe, uvjerene kako su sam 'božji prst'!
I konačno, jer sada odoh do mora ... na kupanje pored kafea Aqua, iskoristiti ću moj današnji posjet štandu, na kom sam potpisao listu za raspisivanje referenduma o pravima radnika, kako bi s ovih stranica pozdravio čovjeka koji je za nas, potpisnike te liste, rekao kako mi 'ne znamo što potpisujemo!'.
Znamo g. političaru, jer mi možemo reći kako za razliku od vas nismo svoja zvanja i titule podredili političkoj, dobro plaćenoj, za mene - bezlebaćkoj karijeri! Ostali smo biti - ljudi!
To sam ja! Iskrena osoba, lišen svih računica i jasan borac za poštivanje dostojanstva svakog čovjeka što su i meni mnogi zli ljudi pokušali oteti!
Tko (što) ih je u tom omeo?                                            SADRŽAJ WEB-a
Ja znam! A, vi?
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 18. lipnja 2010. - Sreća i izvrnuta logika!

Petak je i u Brezama sam.
Sve je OK i svi su na broju, a to je veoma važno u ova nestalna i nesigurna vremena.
Prava je sreća da moji Brezani ne ovise o domaćim kupcima, jer kad se malo bolje pogledaju odnosi unutar naših trgovačkih društava, njihova 'uspješnost' i nemila rastezanja rokova plaćanja dospjelih obveza, onda je ovakav zaključak - o sreći - (pre)lijep.
Može Jadrankica izmišljati 'metode' i 'rješenja', ali dok se ne posluži - LOGIKOM, koja je mora natjerati da počne rabiti  - PRAVO i postojeće zakone, privreda ove zemljice nema nikakvih izgleda za oporavak.
Zakon, točnije odluka o određivanju KRAJNJEG roka do kog bi svi poslovni subjekti u RH morali podmiriti svoje dospjele obveze prema državi (i država prema njima!) jedini je, neugodan, ali učinkovit način spašavanja države od općeg bankrota!
No, takvo što Jadrankica i 'njen stožer' neće, jer ne mogu, ne žele pa čak i jer ne smiju, učiniti!
Sve što ima veze s oporavkom jako posrnule ekonomije (i još puno toga!) ostati će pusta 'tlapnja'!
Zašto?
O tome bi puno više mogli reći 'VELIKI' poduzetnici i poslodavci koji kroz degradiranje cijene rada i prava radnika nastoje isplivati iz, sebi dobro poznatih, loših bilanci.
Rez, rekli bi kirurzi, radikalan (kod raka dojke to bi bila radikalna mastektomija), jedini je način borbe sa zloćudnom bolesti ovog društva koja uništava svaku granu privrede ovog društva.
No, takav bi rez neminovno pokazao kako u RH postoji (pre)velik broj 'mrtvih' poduzeća (i drugih poslovnih 'jedinica'), što je za svaku Vladu nespremnu da prihvati tu Istinu - nerješiv gordijski čvor!
Uostalom, malo je ljudi (političara) koji su spremni beskompromisno 'uletjeti' u otvorenu 'borbu' s NAMJEŠTENOM i 'dogovorenom' ekonomijom, a to opet znači kako nas, a posebno mlade ljude i one koji će tek postati radnici, ne čeka ništa dobrog!
Evo vam primjera koji će vam pokazati koliko je SPREGA svakojakih 'interesa' (i naravno, osobnih!) pravi KOČNIČAR svakoj razumnoj ideji!
Kada u tisku pročitate izjavu jednog gradonačelnika kako 'mi nećemo dozvoliti komadanje Jadrana', i kad znate da su i njegovi prethodnici na političkoj funkciji u gradu propustili na vrijeme pokrenuti, zakonom predviđeni stečaj propalog i uništenog poduzeća kog su djelom i oni doveli do toga, onda je ispravno upitati se:
jeli takav čovjek svjestan kako tom izjavom pokušava pokazati sebe i Grad, kom je na čelu, kao nešto što niti on niti Grad nisu - mjerodavne i zakonom određene čimbenike koji odlučuju, pokreću i provode stečaj nad poduzećima!
'Mi nećemo dozvoliti …' je politička rečenica puna gorke Istine koja kazuje kako u ovoj državi za dobro uhlebljene političke hohštaplere ne vrijede zakoni RH, čak niti Ustav (pitajte tog čovjeka što mu radi ured za financije i jeli neki njegov odjel naručio protuzakonito cenzuriranje OVIH stranica?!), a to i nije nego očita sadašnja i buduća nevolja!
K tome, jako je dobro uočiti kako se za eventualno 'komadanje' pokradenog i uništenog poduzeća krivca traži izvan grupacija međusobno spregnutih ljudi (interesa), koji su boreći se za svoja prava učinili to na JEDINO moguć, ispravan i ZAKONIT način!
Takvi, koji traže i žele red i Istinu, tada bivaju omalovaženi, proganjani, optuživani i čak cenzurirani, a sve u ime i radi ... ČEGA?
Viših interesa? Zaštite prava radnika? .. 'Pravde'?
'Ma dajte molim vas!' (cit pok. I.R.)
Ogromna glupost koja političkim podmetanjima pokušava okriviti ISPRAVNE, na taj se način podmeće kao nekakvo pravo i moć, makar je obično nasilje!
U ovu tragičnu priču o poduzeću koje petnaestak godina ima blokiranu imovinu, račune i dr., uklopila se je svojom izjavom i stečajna upraviteljica koja daje izjave u kojima pokazuje da niti ona neće u cijelosti poštivati zakonite odredbe i  koja je baš radi nekakvih 'interesa i sprječavanja nastajanja štete' odredila nastavak poslovanja poduzeća, valjda Jadran d.d. u stečaju, prema dosadašnjem modelu,  makar je svakom živom jasno da u ovoj stvari sve mora ići žurno i s puno provedenih istraga kako bi se na taj način sačuvala vrijednost poduzeća i otkrile mnoge nezakonite radnje i propusti dosadašnjih rukovoditelja poduzeća.
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Drugim riječima rečeno, i opet je osobni i neki drugi interes podvaljen kao nekakav 'opći interes', makar je jasno kako će visoke naknade (već sada je moguće reći i - dugotrajne) novih upravitelja, članova NO i sl., osiromašivati uništenu imovinu poduzeća!
Nikakav navodni 'razlog', koji se k tome pokušava predstaviti kao 'opći interes' (ovo je stvarno jako komunistička ekonomija!), ne može i ne smije biti iznad Zakona, ali ... takvo što već je tu i izrečeno je od strane same stečajne upraviteljice, a to znači kako je i ona dio - ... meni nepoznatog i moguće unaprijed smišljenog scenarija?!
Sve dosada rečeno od strane politike, rukovoditelja i radnika poduzeća, kao i evidentna neaktivnost pravosudno-istražiteljskog sustava RH ukazuju kako je ova mala zemljica - nepravna državica pa se radi toga nije čuditi kako si političari mogu dati za pravo prijetiti ('mi nećemo dozvoliti ...'), namješteni provoditelji kršiti ('radi sprječavanja nastajanja štete ...') i onda svi zajedno  - NEGIRATI pravni sustav RH!
Ovo je dobar primjer nefunkcioniranja pravne države, kao što je za mene posebno i  jako interesantno (sa)znati kako jedna gradska uprava može provoditi odluke koje nisu utemeljene na zakonima RH?!
Ne nadam se nikakvom saznanju, no vjerujem, jer danas iza mojih malenih leđa stoji veliki broj hrabrih ljudi, da me ovakvo kazivanje, KOJE JE ČISTA ISTINA, neće dovesti  do sudnice i pred korumpiranog i 'perspektivnog' suca koji me je u sprezi sa opakom 'strukom', tužiteljstvom i osobama iz 'grada' doveo u središte hrvatskog pakla - u svetošimunsku ludnicu!
Meni je sam ovaj zaključak, mada je i drugima jako jasan, potvrda kako je većini 'naroda' najbolje šutjeti, jer ... vrag ne spava!
'Mi nećemo ...' toliko je uopćena rečenica, iza koje se krije osobna bedastoća, da bi na nju trebalo odmahnuti rukom i odmah je zaboraviti, ali ... ona jasno pokazuje što je, što može i što želi  - politika!
'MI ćemo ...', svi: i političari; i hohštapleri; i karijeristi; i dobri; i loši, ... baš svi ljudi jednom nestati, a tada će nam biti jedino važno ono što smo bili i što smo činili!
Moje je srce, srećom, dosta čisto!
Moje su ruke, neokaljane, a um mi je logičan i jako razborit 'protivnik' ovako jadno predstavljenim ljudima koji i nisu nego - beskonačni egoisti, jako konačni u kraju svog zemaljskog života!
Koliko je 'etablirani svijet' današnjice zastranio može vam potvrditi i današnji napis u tisku u kom je jedan dio 'lijekova' za tlak i srce predstavljen kao mogući uzročnik nastajanja nekih oblika raka!
Na prvi pogled to se može učiniti nevažnim podatkom, no to nije tako i opet ukazuje kako je zdravlje ljudi, radi nastojanja farmaceuta da na prodaji nekih, nedovoljno ispitanih i sada se vidi - opasnih, 'lijekova' zarade novac - NIŠTAVNA 'kategorija'!
To je taj, današnji, čovjek 'moći' i 'znanja' ... beskonačno gladno, srećom vremenski ograničeno, biće!
Jad!
Sada vidim kako je moja odluka da moj budući život (bolest srca i dr.) prepustim travama i 'snovima' bila moja ispravna odluka, jer ću (vjerujem u to) na taj način izbjeći dugotrajno umiranje u muci!
Čitajući članke koji su me ponukali napisati ove retke uživao sam u šetnji  mojim mislima koje može imati samo čovjek koji nije ovisan o IMATI, što je, iz kuta egoizama gledano, stvarno 'čudan' svijet, dobro opisan u MKB-10 kog su stvarali SEBIČNI i SAMOVAŽNI otpadnici od Boga!
Volim biti ovakav i to ću se truditi ostati do mog kraja!
Bolje biti i 'bolestan' nego - bilo kakav obmanitelj i lopov tuđeg (novca, prava, života, uma, ...)
Slažete li se sa mnom?
Ako je tako pričuvajte se 'struke', u suprotnom mogli bi lako postati - nitko!
I još samo jedna sitnica koju sam zaboravio 'elaborirati' još neki dan!
Naime, prije par dana odslušao sam jednu radio emisiju o 'duši' (hagio) u kojoj je najavljen svojevrstan 'prodor' terapije duše u mnoge odjele različitih institucija pa naravno i u bolnice, i onda na - odjele psihijatrije!
Skamenio sam se odslušavši tako olako izrečenu 'samovažnost' koja bi trebala biti od pomoći pacijentima psihijatrije!               SADRŽAJ WEB-a Ovo tako kazujem, jer mi je nemoguće shvatiti da ljudi 'od Boga' ne mogu uočiti kako DROGIRANI i ZATOČENI um, sve dok je takav, ostaje predalek svakom obliku transcendencije! Vrag je na djelu! Pokušava izmiješati nasilje s Bogom! Tragično je to, jako, ali je, nažalost i jako istinito!
(T.I. jeste li pročitali Zakon o 'psihićima'? PROČITAJTE GA!?)
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 19. lipnja 2010. - Mala Vita i pjesma za Enie u 511-om zapisu!

Dobro je!
Dobro je biti dobar i biti svima pri ruci, makar nam to može pričiniti štetu!
No, idem po redu!
Jutros sam otišao do Crikvenice kako bi obavio neke sitne posliće za moje Brezane, uplatio iznose računa za mog barbu Ševu i šetnjom otišao do kafića Aqua, ... na kavu.
Sve sam obavio. Usput sam se našao sa sinom prijateljice i s njime u društvu, uz ćakulu o ribama i moru, popio kavu.
Sunce, koje se je pojavilo iza oblaka ponukalo me je na želju za kupanjem pa sam radi toga požurio kući.
Putem sam susreo moje nekadašnje susjede, varaždince, baku, prabaku i unučicu Vitu!
Vita, ili po naški život, lijepo je ime pa sam se 'sjetio' našaliti se s ISTINOM kada sam obijema bakama rekao kako je mala Vita njihov - život!
Je, složno su mi to potvrdile i pohvalile se kako imaju i koji mjesec starog unučića, Renea!
E, sad smo na francuskom terenu i nisam imao nikakvu ideju o tom imenu (osim podsjećanja na Descatrtesa: mislim dakle jesam) radi čega je moj komentar uz to ime izostao!
Srećom, nešto sam prije bio kupio par PIK-ovih kolača (spirala, minjon i šampita) koje inače kupujem za sebe i mog dragog susjeda D., koje sam mogao dati malenoj i sramežljivoj Viti.
Lijepo je moći (ne)kome dati nešto i zato sam bio jako sretan kada je malena konačno prihvatila smotuljak s kolačima.
Prije polaska u Sv. Vid otišao sam u supermarket kako bi ponovno kupio kolače i par ručnika za plažu koje je naručila moja 'šefica' za svoje kćerke!
Učinio sam tako i sada sam kod kuće.
Maloprije sam ručao, rižot od kamenica (školjka, Oštriga, Ostrea edulis) koje sam sam nakupio i dobro se najeo, jer bilo je toga dosta tako da mi je ostalo dosta rižota i za večeru.
Sjedim, pomalo 'umoran' od ručka i pišem ovo, jer mi je plan s kupanjem propao ... stigli su oblaci pa ću do Senja poći nešto kasnije!
Ići ću tamo malo prošetati i nešto kupiti u jednom velikom marketu.
Možda se javim i 'mojim' starčićima, ispod čije se kuće kupam.
Inače, u uvodu ovog zapisa rekao sam kako je dobro biti dobar, ali kako nam to ponekad može biti na štetu.
Znam da su mnogi od vas osobno doživjeli susresti se s takvom istinom, ali se nadam da radi toga niste odustali - biti dobri!?
Čemu odustajati od dobrote radi nekog bezveznog pojedinca ili par loših ljudi.
Danas sam jednom neodgovornom čovjeku, kom sam u namjeri da mu pomognem ponudio da mi zamijeni dva komada stare stolarije s novom, plastičnom stolarijom, rekao baš onako kako to treba reći takvim ljudima:
direktno, 'u glavu', kako više ne trebam njegovu uslugu koju je odavno trebao učiniti i kako ga molim da mi, ako ima, može i želi, ... vrati unaprijed plaćeni dio posla.
Nije to bio 'mučan' razgovor, jer nisam imao namjere s očitim argumentom Istine povlačiti se iz mojih stavova i mijenjati moj naum.
Vjerojatno sam novac koji sam mu dao izgubio, no to mi nije prvi put, ali je radi njegove očite nekorektnosti, za tog čovjeka sve postalo - zadnji put!
Naučio sam živjeti s gubitcima, čak i onda kada su mi takvo što priredili ljudi u koje sam imao povjerenje ili su mi bili obitelj!
Zapravo, puno je ljepše i lakše, a iznad svega 'božanskije' biti, na ovaj način, gubitnik nego lopov i čovjek čije ime radi očajnog postupanja nestaje s popisa dobrih ljudi!
Stvarno je tako!
Može li netko tko me je pokrao ili mi učinio bilo što loše (makar misli kako je tako 'htio Bog'?) napisati ovakve rečenice i onda ih javno podastrijeti drugim ljudima na čitanje (na znanje)?
Ne, takvi moraju ušutjeti i zavući se u rupu iz koje ih malo što može izvući na vidjelo dana.
Njihova je budućnost, život (Vita), crna rupa ... usisavti samoga sebe u sebe, što je u konačnici - neka i nečija - nesreća!
S time se nije 'igrati', makar takvi ljudi ne mare za ovo.
Ali ... kako svaki neplaćeni račun stiže na naplatu niti oni neće moći izbjeći platiti veliku cijenu, drugom čovjeku, nanijete štete.
Nije se s time igrati!                                        Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Puno je bolje, jako dobro i nekad isplativo - biti dobar.
Sjećam se koliko sam neizrečenih tuga proživio sam sa sobom, jer sam na ulici ugledao tuđu nevolju i da sam uvijek spremno pomagao svakom čovjeku, ... Čini mi se zato da sam ipak, puno veći dio života, bio dobar i da sam baš radi toga, onda, kada su sve sile zla krenule na mene i kada sam želio odustati od sebe susreo jednu drugu Dobrotu, ... velika srca mnogih dobrih ljudi koje mi je u moj novi život 'vratilo' moje - dotadašnje - dobro postupanje s ljudima!
Pojava Dobrog postala je u tom času veliki 'problem' tim 'crnim rupama' pa sam tako uspio doživjeti od zla čuti kako mi ti dobri ljudi zapravo 'nisu nikakvi prijatelji, jer ti time ne pomažu ...'!
No, kako se mudrost ne stiče rođenjem već trpljenjem, ovu jadnu 'podmetaljku' znao sam odšutjeti i tada ne dati bilo kakav odgovor čovjeku koji je u cijelosti izgubio razum i stav o čovjeku kao osobnosti od Boga dobivene!
Zamislite koliko je svijesti o sebi, kao lošoj osobi, u takvom čovjeku, koji jer zna da me je svesrdna pomoć i podrška prijatelja održala u životu, 'grize nokte' - nemoćan da u mojem posrtanju, muci i nekakvom 'ludilu' - opere svoje zauvijek uprljane ruke?!
Strašno je tako živjeti i znati kako će i ova Istina reći jednom nešto o tome ...!
Život nije predvidiva sadašnjost ili budućnost, već stalna potreba uvažavanja svakog ŽIVOTA!
Negiranjem ove činjenice čovjek postaje nitko, u bezvremenu (vječnosti) svojim zemaljskim životom omeđena duša, koja u konačnici ostaje i bez svog Duha, što je konačna SMRT!
Volim život, jer mi svakim danom 'ponudi' susresti se s njime, ...!
Danas sam ga susreo u njegovom punom sjaju, ljepoti i bezgrješnosti kada sam na ulici grada Crikvenice susreo njegove tri generacije ... i malu Vitu koja je i moj život, makar joj ja nisam ništa i makar ona ima svoje bake i dide, mamu i tatu, ...!
Moj današnji susret sa životom prelijepa je 'priča' u kojoj mi je veseli osmijeh djevojčice i sam susret s njom omogućio da i danas - budem, ono što sam - dobar!
Dobro se dobrim vraća, znana je misao naših predaka čiju istinitost svjedoči ovaj zapis!
Može li netko reći ili pomisliti drugačije?
Ako je tako onda takav čovjek sigurno misli kako sam danas 'slučajno' naišao na, nekad, moje susjede?
Velika samoobmana koja se poziva na 'slučaj' jednaka je nastupu deklariranog ateiste (Dawkins) koji, makar je protestant, navodi za sebe da je ateist kako bi se s tako, PODVALJENE, pozicije što žešće mogao 'obrušiti' na kršćane!
Nikakav 'slučaj' nije stvorio život, niti on postoji, makar i kao običan 'nenadani' susret, no sebeljubivi ljudi to ne žele razumjeti!
Takvima je lakše, čovjeku koji svojim trpljenjem i vjerom u Boga svjedoči dobrotu, reći kako mu dobar čovjek 'nije nikakav prijatelj, ...', iza čega se zapravo krije strah od Istine koja kazuje sasvim suprotno i koja je kao takva, neuništiva!
Vidjet ćete, makar samo netko od vas koji ovo pročitaste, kako sam pišući ovako 'bio u pravu', ... što ću ja, vremešan, bolestan i od zla uništavan čovjek morati - propustiti doživjeti!
Vita! Život! Zar je i on(a) 'slučajan? Nekom od vas možda, ali meni nije!
Ja ne želim biti majmun, koji je prema 'slučajnosti' (Darwin) prethodio čovjeku, jednako kao i što ne mogu prihvatiti podmetaljku kako će se nekakav 'bog' pojaviti na koncu 'darwinovog lanca', u obliku nekakvog - savršenog života!
Vjera u Boga ne može započeti 'slučajnošću' jedne 'pračestice' iz koje je nastao život koji bi, tek u nekoj dalekoj 'budućnosti', trebao dovesti do 'nastanka boga'!
Ovako pričaju mrzitelji sebe samog i 'veličine' koje odavno misle kako su one same - 'bog'!
I za kraj, malo kviza:
pogodite (prepoznajte) na čiju sam izvedbu pjesme Enie's song nasnimio moje pjevanje?
Svaki točan odgovor nagraditi ću primjerkom moje Paklene knjižice s posvetom!
Uživajte, ŽIVITE i budite - dobri!                                     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 20. lipnja 2010. - 'Parada ponosa'?

Prije nego sam započeo s pisanjem današnjeg zapisa pokušao sam za njega sastaviti 'scenarij', ali u tome nisam uspio!
Mnoge ideje koje su mi danas 'pale na pamet' žele biti prve u zapisu i to mi čini zbrku.
Zato ću najprije napisati nešto od jučer kada sam pišući zapis mislio kako neću ići na kupanje, što sam ipak učinio i okupao se na plaži ispod kuće 'mojih' simpatičnih starčića.
Nisam im smetao nekoliko dana pa smo jučer malo poćakulali i onda dotakli moju Antipsihijatriju, koju je gospođa S. u međuvremenu pročitala!
Njen zaključak o svemu što je našla u mojoj knjižici jako je poučan i pun mudrosti:
'Sami ste krivi!' ... meni je bio dovoljno jasno izrečen zaključak pa da shvatim kako je moj PRVI 'dodir' s psihijatrijom, kada sam isforsirano i po vezi sakupljao papire za mirovinu i tako naletio na minu koja je par godina kasnije žestoko eksplodirala - za gđu S. sam bitak napisanog!
U pravu je gđa S.!
Svaki kontakt s psihijatrijom u RH može biti poguban po čovjeka!
Još kada vam se u takvim kontaktima, na jedan posebno podmukao način, prikrpe i teško bolesne i pokvarene duše navodnih 'liječnika', onda vam i nije nego pokušati od njih pobjeći ... i to 'glavom bez obzira'!
U priču o mojoj knjižici uplela se je i njena kćerka (na kratko je došla u Senj) koja u cijelosti prihvaća sve moje navode i koja je, doslovce, rekla kako su 'psihijatri ludi ljudi'.
'Znam takve i zato se i ne čudim kako ste, imajući posla s njima ostali bez ičeg i ikog svog. Sretni ste, jer uspjeli ste sačuvati goli život ...!'.
Ovaj navod učene i dobro informirane žene ne treba nikakvih dodataka!
'Struka' je - luda, što joj omogućava biti, današnje opako, vrijeme u kom su jako ispremiješani kriteriji čovještva i samog bivstvovanja!
Inače, i jutros sam, nakon mise, s najnovijim brojem Glasa koncila u ruci, pošao na kavu do Aque, no umjesto da u miru blizine mora i uz dobar kapučino pročitam nešto od duhovnog štiva, pročitao sam članak s naslovom: 'POVORKA PONOSA', koji je privukao moju pažnju, a koji je u naravi običan - užas!
'Povorka PONOSA' odnosi se na opis 'parade' petstotinjak jadnih ljudi koji su zamijenili i pobrkali spolnost, što ogromnoj većini stanovništva u RH naturaju kao - PONOS! Ludo vrijeme iznjedrilo je lude ideje i k tome nam 'nudi' biti pederima i lezbijkama!
Hvala mu, kada nam već nema za ponuditi nešto NORMALNO, no tako je!
Svemu, neprirodno glupom, dodatnu je dimenziju izpoačenog tumačenja i prikazivanja demokracije, ali i ljudskih prava, dodao svojom izjavom i sam predsjednik ove, moralno posrnule, državice kao i jedan 'svjetski' glumac koji je ponosno ističući svoj i svojih kćerki - 'svjetski svjetonazor' - rekao kako smo po tome, homoseksualnoj paradi, što ona i je - 'parada' - odavno Europa!
Jadne li Europe, ako joj je iživljavanje 'duginih boja' (ovo je inače uvrjeda za udruge slijepih i za slijepe osobe!) po ulicama i trgovima gradova nekakvo BITNO obilježje!
A, je! Europa i veliki dio Svijeta zastranili su u opasne vode svakojakih budalaština, koje bi mogle završiti općim kaosom ili nekom velikom nevoljom, jer ... danas opet imamo na djelu oblike 'demokracije' i 'morala' slične onima koji su uništili mnoge 'civilizacije' (Rim).
Dvije stranice novina posvećene 'povorki ponosa', koja ne može nastavljati ljudsku vrstu, imati djecu i biti neko - čovjekovo sutra, trebalo je na dan svete nedjelje iskoristiti za neki poučan, dobronamjeran i edukativan, čovjekovoj vrsti, primjeren tekst, ali ... to novine ne trebaju!
Trebaju im dva 'zaraćena fronta', trebaju im 'za' i 'protiv' pa makar se radilo i o ljudima koji su pomiješali spolnost, kako bi nam i na taj način pokušali prodati - glupost!
Srećom, ja nisam taj!                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Ne kupujem niti jedne novine osim GK-a i BUG-a (povremeno)!
Nakon pročitanog jada o jučerašnjoj 'povorki ponosa', što je obično nasilno nametanje ničeg kao nečeg, pročitao sam jedan članak u GK u kom je Komisija biskupskih konferencija EU s velikom bojazni primila vijest o smjernicama EU koje govore o zabrani pokusa na životinjama, iz čega se može iščitati kako je nekakvom pseudo-brigom o životinjama posrednim putem otvoren put ka obavljanju biomedicinskih pokusa na embrionalnim matičnim stanicama (naravno, ljudskim!).

Biskupi su s pravom zabrinuti!
Zato, radi njih opet i ovdje (ovo šaljem u GK!) ističem kako je takvo što već odavno LEGALIZIRANO u RH, radi čega i ja, kao i 'svjetski glumac' koji je podržao jučerašnje homoseksualno paradiranje, mogu reći kako smo odavno u EU!
Ubijati embrij, početak čovjekova života je strašno, no ništa manje nije strašno ubijati, pod pričom o nekakvoj skrbi o čovjeku, odrasle jedinke, ljude, koji su radi bilo kog razloga postali (možda?) nesamostalni i potrebiti tuđe pomoći!
Instrumentalizacija ljudskog embrija za obavljanje biomedicinskih pokusa još je uvijek, makar službeno, nemoguća, ali je zato već odavno tome namijenjen život nekog jadnika kog su strpali u ludnicu i o čijem UMU, DUŠI i TIJELU odlučuju 'povjerenstva' sastavljena od JAKO UPITNIH UMOVA I SAVIJESTI unutar psihijatrijskih i pravosudnih institucija u RH!
(ovdje piše o tome!)
Idemo dalje, jer makar je nedjelja koja je čovjeku određena kako bi se u taj SVETI dan mogao odmoriti, pred zlim se ne smije NIKADA zastati i još manje - odmarati se!
Pošto je psihijatrija (nerazumno!) postavljena kao grana medicine, radi svega zla što ga od samih svojih početaka do danas (u)čini čovjeku, moglo bi se reći kako je ona uz još neke 'ponude' i 'mogućnosti' medicine, koja danas više (pokušava) liječi nego što uistinu može IZLIJEČITI, svojevrstan DOKAZ nerazumnom nastajanju 'kulta medicine', nekakve 'svemoćne medicine', koja je istina poboljšala kvalitetu života, ali koja je jako i vječno daleko od bilo kakve - svemoći!
Kad na ovo dodam sve češća upozorenja, uglavnom neovisnih, farmakoloških stručnjaka o velikoj štetnosti mnogih 'lijekova' koji se nalaze na tržištu i u uporabi, mogu zaključiti kako je čovjek sam sebi najveći i možda jedini pravi - neprijatelj!
Ukoliko ste kršćanin, katolik, onda ste danas, moguće (?), bili na misi i čuli kako je Isus, želeći provjeriti razmišljanja svojih učenika o Njemu, pitao apostole:
'A vi, što vi kažete? Tko sam ja?'.
Vjerujem da ste upamtili sve Isusu ponuđene odgovore, kojih je bilo nekoliko, no ovaj put o tome neću pisati!
Iskoristit ću oblik, apostolima postavljenog, Isusovog pitanja i proslijediti ga k vama i onda vas pitati:
'... što kažete? Tko sam ja?'!
Volio bi moći znati svako tuđe mišljenje o meni, jer mi je jasno kako se do mišljenja dolazi prije svega preko osobno ili posredno prikupljenih podataka o nekom ili nečem, što bi mi pomoglo donijeti moj sud o mojim 'procjeniteljima'!
Bez toga i, jer se mnogi ljudi u međusobnom ophođenju ponašaju neiskreno, svako moje razmišljanje o drugom čovjeku vjerojatna je grješka!
Jedina (tako mislim) moja točna procjena uma nekih ljudi odnosi se na um ljudi koji su me progonili i osudili!
Naime, takve sam ljude mogao do kraja upoznati upravo kroz njihovo sebi-važno i nasilno ponašanje iskazano prema meni koje je bilo često prikriveno 'strukom', 'pravom', 'ovlastima', pričom o 'skrbi' ili čak zakonom, što im je dalo 'moći' pokazati se onakvima kakvi oni stvarno i jesu!
Takvi ljudi ne mogu se oprijeti bolesti 'svoje moći' i dobro potvrđuju Istinu koja kazuje kako je jako točno reći:
daj mu vlast pa ćeš saznati kakav je!
Imali su takvi nada mnom 'moć', no nisu me uspjeli učiniti drogiranom budalom i zato im i opet mogu i MORAM reći:
lopovi ste, progonitelji i iznad svega jadni ljudi, potrebiti Božje Milosti do koje možete stići samo pokajanjem ili putem - križa, a nikako uništavajući moju (i svaku drugu) osobnost!
Nedjelja je i zato ću s ovime završiti!                             SADRŽAJ WEB-a
Sukus svega što sam danas rekao mogao bi sažeti u ovo:
živimo u veoma opakom vremenu u kom ne stoluje pravednost već nasiljem i protuzakonitim postupanjem nametnuta 'sila moći' koja nastoji oteti tuđe i čak, radi dosezanja nekog svog cilja, uništiti čovjeka!
'Parada ponosa' to, na svima vidljiv i jasan način odlično - potvrđuje!
Uostalom meni je dovoljno znati kako je upravo sada, kada sam stigao do ove rečenice, oblake i kišu zamijenilo Sunce! Svijetlo!
Zna li neko odakle stiže, što je i nešto o njegovu podrijetlu?
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 21. lipnja 2010. - Ljubav, prijateljstvo ili običan instinkt?

Stiglo je i ljeto, kalendarsko, makar se prema vremenu koje je dosta hladnije od ljetnog, a bilo je i nešto kiše, ne bi reklo da smo zakoračili u još jedno ljeto!
Ljeto je i što se mene osobno tiče jako je dobro da je vrijeme lošije, jer me tada ništa ne 'vuče' do mora, na kupanje i u ribolov.
Nego, jeste li uspjeli shvatiti poruku ove sličice?
U najužoj je vezi s naslovom današnjeg zapisa, mada sam je mogao povezati s odanošću!
Zla kob uništila je jednu ptičicu, ali joj nije uzela njenog 'druga'!
Ovu sam sliku napravio jutros, kada sam nekako čudno 'raznježen' pošao prema Crikvenici.
Zastao sam ovjekovječiti ovaj prizor ljubavi, prijateljstva, odanosti ili običnog instinkta!
Nakon što sam uslikao 'ptičju tugu' nježno sam prihvatio živu ptičicu koja je tada kreštavo zacvrkutala i onda je maknuo s ceste, na travu, no ... ona je tada odmah poletjela!
Sve dok se nisam 'umiješao' u tužan rastanak tog ptičjeg para (mislim da se radilo o lastavicama) živa je ptičica mirno stajala na 'mjestu zločina' (vjerojatni udar automobila) i bila uz svog mrtvog sudruga!
Kaže li vam to nešto, ... ljudi?
Meni puno, ali o tome neću pričati!
Reći ću kako me je ova prelijepa slika 'ptičje ljubavi' i danas podsjetila na dr. 'pticoubojicu', u čijem sam 'nonšalantnom' i naoko 'susretljivom' izrazu lica upoznao okrutnost čovjeka i dobro prikrivenu osobnu - nastranost!
No, i on je passé (prošlost), ... danas moja strašna prošlost i sutra njegova loša budućnost!
Ubijati ptičice iz čiste obijesti i tko zna radi čega još, ne čini se toliko strašnim postupanjem, no pitam se:
nije li takvom čovjeku bilo strašno, pored imena 'pacijenata' koji su k njemu došli tjelesno zdravi ali umno 'pobrkani', stavljati križiće, ... oznaku koja mu je pokazivala statistički odnos preživjelih i umrlih 'pacijenata' koje je 'tretirao' kemijom koja ih je ubila?
Vidio sam taj 'log' - osobno, no tada još nisam znao s kim imam posla!
Bio sam tada i sam drogiran i jako nesvjestan opakog trenutka koji me je isporučio njemu, čija bi me 'pomoć' - ubila!
Gotovo tragikomično zvuči činjenica kako je takav um i nadalje, kroz lik i djelo jedne žene, prisutan na odjelu s kog je otišao u mirovinu!
Zlo ne posustaje, no vremešno je, konačno i jednom će nestati!
Ptičice! Ta prelijepa sloboda oduvijek mi je draga.
Vodila me je do Međugorja, čuvala me od nevolje dok sam nerazumno lutao Velebitom i kazivala mi što je Ljubav kada je mojom krivnjom (a želio sam joj pokazati slobodu) - uginula!
Volim ptice i zato sam danas s puno zadovoljstva, blagim dodirom mog dlana preživjeloj ptičici poželio da si nađe novog druga s kojim će imati više - sreće, ... za kojim neće morati tugovati i kog neće, gotovo 'samoubilački', uzaludno čekati da pođe s njom ... do nekog drugog mjesta, ljeta i novog gnijezda!
Ptice!
Često o njima pjevam i 'koristim' ih u mojim pjesmama!
Nego, makar sam čudno 'romantičan' i prožet nekom lijepom milostivom srećom, još ću nešto reći o 'paradi ponosa', jer sam, na kavi s ..., stigao pročitati nekoliko komentara o tom skupu - jada, koji su, uobičajeno i jasno protivni svakoj pameti!
Komentirajući povorku jada, ljudi koji nemaju pojma o spolnosti, neke su 'uvažene' (?) osobe izrekle, tipično 'svoje' naopake stavove po kojima je PROVOKATIVNA 'parada' jaganjce prema istovremeno održanom anti-skupu koji je sam - fašizam!
Posebno mi je tragično bilo pročitati stav psihologinje koja smatra kako je 'antigay' skup trebalo zabraniti'(cit.)!
Nevjerojatno zvuči čuti ovako bedastu izjavu žene kojoj bi sutra u ruke moglo doći neko dijete, ili čovjek normalnih seksualnih sklonosti!
Što li će od nje čuti? Kako su pederi i lezbijke ... što?
Normalnost i kako imaju pravo javno predstavljati svoju pobrkanu seksualnost?
Što im osoba kojoj je nečija osobna devijantnost iz koje je nemoguće dokučiti ljudsku vrstu može pametnoga reći?
Ništa!                                                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Zar ti ljudi ne mogu, makar nazrijeti kada već ne mogu shvatiti kako je godišnje okupljanje spolno izgubljenih duša obična PROVOKACIJA kojoj je cilj pokazati se, javno kao nešto što oni nikada neće moći biti i to nisu!
A nisu: nastavak ljudske vrste i nikada neće biti - roditelji!
Već ova činjenica pokazuje kako su namjere 'istospoljnjaka' koji su 'marširali' Zagrebom bile običan, bezuspješan, pokušaj da podmetnu sebe kao nekakav 'uzorak', koji jest 'uzorak', ali jako suprotan NORMALNOM, biološkom i Božjem - čovjeku!
Uostalom, takvima nitko ne brani biti to što jesu!
Kada o svom seksu ne buče poput prazne kante i kada svoj čin ('prljavih guza') čine u krugu svoje 'intime' nitko ih se niti ne sjeti ... što je istospolcima 'dobar razlog' prema kojem si daju za pravo prikazivati se kao diskriminirana skupina!
Nisu oni diskriminirani, jer nitko ih niti ne progoni!
Oni su sami sebe diskriminirali onog časa kada su IZDALI svoje pretke, roditelje i odbili imati SVOJU djecu (ne dajte im tuđu!)!
Kako je to ipak SAMO njihov problem bilo bi jako dobro da svaki pa tako i političko-socijalno-psihološko-'demokratski' svijet i čovjek shvati kako je nametanje 'opredjeljenja' ove jadne manjine obično silovanje društva i VELIKA opasnost normalnom razvoju i životu mladih ljudi!
Tko su oni - istospolni? Možda važniji od djece, staraca, invalida, sirotinje, poštenih radnika i seljaka, ...? Tko su oni? ... Za mene, sve dok se ne pojave na ovako bedast način, kada o njima nešto čujem - ništa!
A ništa je manje i od nule koja je ipak - makar nije prirodni broj, broj kog su pet stoljeća nakon što ga je konceptualno osmislio Brahmagupta prihvatili i Europljani!
Nego, mislim kako je vrijeme da nešto kažem i o imenu Ivan, koje mi je tako jasno označilo sadašnji život!
Za takvo što poslužiti ću se imenom i djelom evanđeliste sv. Ivana koji je napisao ('nesinoptičko') evanđelje (apokalipsa) i neke svoje poslanice u kojima se bavi problemima ugrožavanja kršćanske zajednice koji su isključivo unutarnjeg karaktera!
Upravo su Ivanove poslanice dobro 'štivo' koje puno kazuje o tome što je i kuda idu današnja 'ujedinjena' Europa, mnoge njene zajednice, ... sve do početne - obiteljske - zajednice!
Zabrana isticanja križa na javnim mjestima, unutar 'kršćanske' Europe i rastakanje temeljnih načela biološki definiranog čovjekova bića i života djelo je, kako navodi Ivan 'djece đavolske' za koju, trudeći se privući ih natrag k zajednici na jednom drugom mjestu (1Iv 2,19) kaže kako 'od nas izađoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituju da nisu od nas'!
Posebno mi se čini interesantnim navesti kako Ivan u svojim poslanicama 'definira' način na koji se mogu prepoznati 'djeca Božja od djece đavolske' (1Iv 3,10), a što pojednostavljeno kazuje kako su djeca Božja oni koji žive sklad između vjere i djelovanja (djelotvorna bratska Ljubav i činjenje Istine, 1Iv 1,6) dok je činjenje grijeha, negacija Istine, obilježje djece đavolske (1Iv 1,8).
Kada Ivan kaže kako se Boga ne može ljubiti 'riječju i jezikom, već djelom i Istinom' (1Iv 3,18) tada puno kazuje o vremenu u kom je on djelovao, ali i o današnjem vremenu, vremenu antikrista koji pokušava poništiti kršćanske korijene Europe, u što spada svako uništavanje Istine, čovjeka i ... čak i 'povorka ponosa'!
Sviđa mi se ovako kazivati i doživljavati Ivanove poslanice koje se dobrim dijelom odnose na 'vjernike koji ljube' Boga 'riječju i jezikom ...', ali ne i djelom i Istinom!
Poznam takve ... jako dobro, koji su se svojim postupcima očitovali 'da nisu od nas'! (Iv).
Toliko za danas.
Odoh malo prošetati, po Jadranovu kamo idem kod M. kako bi joj pomogao preseliti PC i internet u njene 'nove odaje', ... jako lijepu 'depadansu' u blizini njene kuće.
Odoh - biti dobar, činiti dobro i u tome ... uživati!
P.S.
Na povratku iz Jadranova, dok sam vozeći razmišljao o današnjem danu koji mi je podario divne osjećaje, sjetio sam se jedne 'ptice', ... jednog susreta s čovjekom kojem je prezime Tica (čita se Tika), koji je do mene, u Dramalj, stigao iz daleke Amerike! Našao me je preko mog dragog barbe V., došao u Dramalj i - dao mi 1.000 USD, onako, ... za ništa!
Bilo je to u vremenu kada sam bio 'neprijatelj' novcu! Tica ...?
Raspitao sam se o njemu i saznao kako živi kod svoje kćerke i da je već dosta star i 'dementan'! Kada je tako, red mu je u mislima i ovdje reći hvala, jer mi je njegov novac tada puno pomogao!
Volim tice!                                                                       SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 22. lipnja 2010. - Jesam li? Jesam ... i to je Istina!

Jeste li se jučer načudili mojoj 'poremećenoj osobnosti' koja može tako snažno proživjeti dan u kom su dvije ptičice, poneka usluga i 'poslić' učinjen prijateljima i sjećanje na iznenada (?) poslanu pomoć (s Neba!) iz Amerike postali pokretači mojih emocija, života i same duhovnosti?
Čudite se?!
I vrijeme vam je, makar vjerujem kako su mnogi od vas koji ovo čitate doživjeli navalu emocija koje ste često nastojali prikriti bježeći od sebe!
Ne činite to! Otvorite svoju 'dušu' i srce svemu lijepom, dobrom, poučnom i ne zaboravite nikad da hodite po cesti koja vodi put Neba u kom vas čeka, naravno ukoliko niste 'dijete zla' ((1Iv 1,8), zaslužena 'nagrada'!
U međuvremenu, do časa kada će naše tijelo napustiti Duh (jeste li pročitali štogod od mojih zapisa o 'lebdjenju u snu'?) pridružite mi se!
Za to vam ne trebaju 'skule' (neka velika učenost!) niti znanja!
Još manje vam je potrebno imati materijalnih bogatstava i čak vam niti bolest ne može tome biti prepreka!
Pridružite mi se: slaviti čovjeka i činiti po Božju, ... darivati sebe ljudima, makar će vas to nužno dovesti do spoznaje kako ovom Zemljom hodi svašta!
Ne posustajte! To ne činite nikada!
Svaka je nevolja jedan oblik ispita naše savjesti i dobra 'gumica' koja jako učinkovito pročišćava naše zapise (um) i tako nas dovodi do 'pročišćenog teksta' o nama koji tako postaje sama - Mudrost!
A Mudrost vam treba! Puno ... jako puno!
Bez nje, ma koliki vam bili IQ i EQ ne možete biti sigurni da ćete doseći podnošljivo dobar život, bogat nadahnutim stanjima vašeg srca i duše, jer i pamet, ukoliko je usmjerena samo zadovoljenju osobnih želja i potreba nije ništa drugo doli: neprijatelj Duhu!
Lijepo je to, u svojoj poslanici, istaknuo Ivan kada je rekao da se Boga ne može ljubiti 'riječju i jezikom, već djelom i Istinom' (1Iv 3,18).
No, možda se netko od vas upita kakva su to djela i kako izgleda Istina?
Ne dvojite, niti malo, jer djela su sve čime potvrđujete i iskazujete bratsku Ljubav nekom do sebe, dok je Istina, činjenje Istine koja u našoj glavi može lako postati pseudo-istina, nekakvo zastranjenje u pokazivanju i dokazivanju nečeg što je ipak u konačnici - neistina (1Iv 1,6).
Za priču o Istini i njeno definiranje ne postoji nikakav predložak ili neko pravilo, jer nam je, grješnima, znati da o njoj često imamo krive zaključke i jer je jedino On - Istina ('... Ja sam put, ISTINA i život')!
Zato, kada i ja kažem kako je 'ovo Istina', moram se upitati: jeli baš tako?
Nadam se da je najčešće upravo tako, jer se tada trudim ovu tvrdnju, o Istini, potvrditi nekakvim (opipljivim) 'dokazom', kod čega je spoznaja o Istini prikupljena vlastitim iskustvom života i čak trpljenjem neke nevolje i nepravde, veoma bliska vjerodostojnosti Istine!
Nešto 'filozofskih' razmišljanja na razini višestrukog silogizama lako me dovodi do jedne opake Istine i strašnog zaključka punog - ružne Istine!

Ovako:
1. jesam li jedini nasljednik mog pok. oca? (jesam!)
2. jesam li od njega naslijedio svu njegovu ostavinu? (jesam)
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

3. jesam li prodajom naslijeđenih nekretnina hranio obitelj i sebe (jesam)
4. jesam li prodajom nekih naslijeđenih nekretnina dovršio kuću? (jesam)
5. jesam li tu kuću, radi problema sa SFRJ poklonio bivšoj ženi? (jesam)
6. jeli isključivo moje osobno zalaganje i poznanstvo s jednim direktorom banke omogućilo da moja kuća postane hipotekarno jamstvo banci za kredit za kupnju stana mom (je li još uvijek moj?) sinu? (je)
7. jeli kasnije taj stan prodan, a da hipoteka nije 'očišćena'? (je)
8. jeli se vrijeme useljenja mog sina u moj stan poklopilo s progonima koje su on, njegov brat, majka i njegova supruga počeli poduzimati u cilju proglašenja mene, NJIHOVOG oca, ludim? (je)
9. I .. ??', postoji li ikoja 'druga' Istina osim jedine Istine da sam imao posla s jadnim ljudima, koji su obični lopovi i jako NEHUMANA bića, daleka od Boga i od - ISTINE (1Iv 1,8).
Tako izgleda put do jako ružne i KONAČNE Istine, radi koje ne mogu i neću nikada dati blagoslov tim ljudima niti prokletstvu njihova 'prava' da imaju, kao svoje, nešto što je oduvijek i zauvijek moje i mog pok. oca!
No, to će doći na red za raspravu pred licem Boga koji jako dobro zna SVE 'naše' Istine!
Mada sam dosta grješan mirno ću doći pred Njega, no pitam se što li o susretu s Njime misle ovako određeni 'pravednici'?
Vjeruju kako je u ovoj stvari Istina nešto drugo, makar su svjesni kako ih to odvodi u sam pakao, ... do kinematografa u kom će morati odgledati beskonačni film pun slika mojih progona, maltretiranja, udaranja po meni i tekstova vlastitih riječi koji su me odveli do svetošimunska ludnice i gotovo do u samu smrt!
Ali, nisu, jer im Bog to nije dao ... možda radi toga kako bi na ovaj način puku predstavio koliko je teško i opasno spoznati Istinu koja je i ovo:
'... Ta zna se čija je kuća', što su riječi žene koja je svoj teški zločin učinila s krunicom u ruci!
'... Zna se', ... velika je izrečena laž, no to me ne tišti!
Tužan sam, jer znam da On sve zna, a to je kada su 'oni' u pitanju - ružna Istina i palac okrenut prema dolje, ... k vječnom kinematografu na čijem će repertoaru biti samo jedan film o ... meni, (njihovom?) ocu!
Tako izgleda kada se običan čovjek, k tome dosta površan vjernik, ali onaj koji djelom i Istinom ljubi Boga usudi kazivati poput sv. Ivana, apostola i autora snažnih tekstova koje današnji ljudi ne razumiju i ne žele prihvatiti kao stvarnost koja je tu, ... koja je već dugo vrijeme antikrista koji pokušava poništiti kršćanstvo, ... koji je želio poništit i mene, NIKOG, ali očito jako neugodnog neprijatelja - zlu!
Ivan? Jeli mogao promijeniti strašan 'usud' posrnulih duša?
Vjerujem da je, no 'oni' to nisu htjeli!
Jesam li i radi toga kriv?
Možda zato jer sam napisao stih:
Rebeka, srce si svoje Jakovu dala i tvog Izaka izdala!
A Ivan je tako lijepo ime, ... tako dobar čovjek, ... Ivani su dobri ljudi koji su mi pomogli preživjeti veleizdaju!
Za dva dana je 'Ivanje' - proslavite ga i sjetite se mene!
Sutra ću vam prenijeti dio tuđeg razmišljanja iz kog izdvajam navod o ljudima kakve sam vam predstavio pričajući vam Istinu: 'Gaze svetinje koje su ih othranile'.                                                      SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 23. lipnja 2010. - Nemam želju! Svega imam dovoljno!

Srijeda je, ali sam ipak u Brezema.
Došao sam obračunati osobne dohotke za radnike i kako bi makar malo 'kompenzirao' jučerašnji državni praznik koji priča o antifašizmu makar u ovoj državi postoji jedan fašistički zakon, a ima i takvih oblika ponašanja!
O tom sam zakonu pisao više puta i zato ću danas propustiti pisati o njemu koji je generator mnogih zala u RH, jer omogućava čak i obavljanje bio-medicinskih pokusa sa ljudima što i nije nego 'mengeleovski fašizam'!?
Nego, jeste li shvatili što su djela i Istina prema apostolu Ivanu?
Trudio sam se jučer, čak mojim jako teškim primjerom, pokazati vam kako izgleda Istina pa bi u svezi toga želio reći kako jučer napisan logički slijed činjenica koji vodi ka jadnom zaključku koji je kao takav istinit nisam napisao radi nekakve žali za otetom mi imovinom!
Nikako! Imam svega dovoljno, čak i previše ... i nikakvu želju, a još manje potrebu kazivati kako mi je do otete kuće stalo!
Neka je ima onaj tko misli kako ta kuća nije - Istina!
Osobno sam sebi dao riječ kako nikada više neću doći u blizinu te kuće, što sam 'ispeglao' do te razine da i kad vozim magistralom, kada prolazim iznad naselja Drama(lj) izbjegavam pogledati prema moru i otoku Krku, ... jasno, jer ne želim vidjeti ništa od te prokletinje!
To mi ne treba i zato je ta kuća za mene i za sva moja vremena obično, ružno, sjećanje koje ne mogu prebrisati, ali mogu ne HTJETI!
Toliko o Istini i djelima!
Nego, jučer sam vam najavio kako ću u današnjem zapisu navesti misli i tekst jednog čovjeka!
I hoću!
Evo!
Svemu što slijedi autor je don M.M. (meni poznato ime), što sam prebrao iz njegovog jučerašnjeg osvrta na govor Isusa na gori (Mt 7,6.12-14) u kome se nalazi rečenica koju je lako povezati s djelima i Istinom:
'Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.' (jesam li tako učinio?)
Odabrane misli jako priliče ovom vremenu i svemu kroz što sam osobo prošao i kroz to saznao o vjeri i ljudima!
Pročitajte!

'... U kulturi starog Izraela psi i svinje bile su nečiste životinje. Psi nisu bili omiljeni kućni ljubimci kao danas. Kretali su se u čoporima i bili vrlo opasni. Svinje također postaju strvinari, kada su prepuštene same sebi. Svinjsko meso za Židove je bilo strogo zabranjeno radi nečistoće. Nazvati nekoga svinjom ili psom imalo je vrlo uvrjedljivo značenje. I danas je, što se toga tiče, slično. U ovom kontekstu psi i svinje simboliziraju pohlepu, nerazumnost, bahatost i proždrljivost. Ova Isusova poruka vrlo je gruba, ali i realna. Čovjek se, naime, vrlo lako pretvori u psa ili svinju. Vrlo lako postaje pohlepni strvinar koji prestaje birati što je dobro, a što nije. Uzima sve što mu dođe pod ruku. Gubi kriterije. Davati svetinje psima ili bacati biserje pred svinje znači obezvrijediti vlastitu svetinju i dovesti sebe u ponižavajući položaj.

                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Za današnje se vrijeme između ostalog može reći da nema osjećaja za sveto. Vrijednost čovjekovog standarda mjeri se njegovom kupovnom moći. Sloboda se mjeri 'oslobođenošću' od podlaganja zakonima i pravilima (Božjim, op. T.P.). Ta patološka potreba za nerazumnim trošenjem i raskalašenošću, zar to nije strvinarenje, duhovna proždrljivost?! Zar današnji svijet ne sliči na smetlište prepuno strvinara koji po kojekakvim avangardnim kazalištima, reality showovima, u svijetu zabave, u političkim borbama za vlast, kroz divlji kapitalizam, javne rasprave o slobodama i pravima čovjeka gaze bisere naše duhovne kulture jer im je jedini kriterij njihova proždrljivost. Današnji čovjek nije kadar prepoznati bisere, otkrivati pravu svetost života. Zaboravio je sa strahopoštovanjem klanjati se svetomu. Postao je pohlepan i pohlepa ga čini divljim. Gazi svetinje koje su ga othranile. Nas svećenike posebno žalosti odsutnost poštovanja svetoga koja zna biti prisutna u slavljima vjenčanja, prvih pričesti, krizama, krštenja. Upravo je jezivo koji put prisustvovati misama u kojima sudjeluju ljudi koji niti ne žele razmišljati o svetosti mjesta i trenutka u kom se nalaze. Bilo je takvih trenutaka kada sam se na oltaru osjećao i ponižen i nemoćan. Upravo onako kako bi se osjećao gledajući svinju koja gazi biserje. U javnosti je postalo već uobičajeno, gotovo znak prestiža, ponižavati istine i simbole kršćanstva i Crkve. To se cinično opravdava umjetničkim nadahnućima, slobodama govora, tolerancijom i pravima na drugačije mišljenje. Međutim, kako god to eufemistički pokušavali zakamuflirati, obezvrjeđivanje svetoga u dubini je znak da se čovjek srozao na razinu nečiste životinje. Ruganje svetinjama oduvijek je bilo izazovno onima koji svetinja nisu imali. Vjerujem da je to radi nutarnje golotinje koja se pretvara u patološku ljubomoru prema onima koji su bogobojazni. Svaki čovjek duboko u sebi doživljava zov svetoga. Mi ne možemo sebe toliko odsvetiti, desakralizirati, pa da postanemo imuni na sveto. Zov za svetim, potreba za vlastitom svetošću, uvijek će ostati u dubini naše duše kao nasušna potreba. Zato onomu koji odbaci svetinje, one nužno postaju smetnja, izazov, provokacija. I kada netko obezvrijeđuje nečiju svetinju (možda sam život?, op. T.p.), to je duboko krik njegove nutrine za svetim koje jedino može čovjekovu dubinu nahraniti. Stara izreka veli da onaj koji dobro razlikuje dobro i poučava. To znači da je prepoznavanje i razlikovanje temelj mudrosti. Znati uočavati razlike, prepoznavati što je dobro a što nije, to je sposobnost koju čovjek ima kao dar od Stvoritelja. No već u samom stvaranju čovjek se nije zadovoljio poštivanjem razlike između dobra i zla nego je pod utjecajem zmije zavodnice popustio napasti da sam prema svom nahođenju određuje što je dobro a što zlo, što je istina a što laž. Uska su vrata i tijesan je put koji vodi u Život, kaže Isus dalje. I malo ih je koji ga nalaze!? Klanjanje Bogu, Njemu jedinome svetome, osposobljava nas prepoznati pravi put koji vodi u Život i daje nam snage da ga uvijek iznova izabiremo kao svoje životno opredjeljenje.                      SADRŽAJ WEB-a

Zahvalio bi na ovom mjestu don M.M. na prelijepom tekstu i zamolio ga da mi oprosti što sam njegove riječi objavio na mom WEB-u!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 24. lipnja 2010. - Posljednja skladba i Ivanje!

Danas sam ovaj čas, kada ću sjesti za stol s računalom, jedva dočekao!
Jučerašnji 'ludi hod' tjelesne temperature koja je sobom 'potegla' slabost i
umor, potjerali su me rano u 'krpe' pa sam se konačno i naspavao!
Ne, nisam imao neki lijep i srcu ugodan san, ali sam u krevetu proveo 12 sati, što je za mene puno!
Naravno, nekoliko sam se puta morao ustati, otići do WC-a i tada sam svaki put osjetio 'moć' slabosti koja mi je učinila 'debulecu' (praznina u želucu).
I onda sam se jutros probudio, mokar od znoja i vidno natečenog stopala kamo se je 'usredotočio' upalni proces!
Makar simptomi sliče na giht mislim kako me gnjave Reiterovi sindromi ili Bursitis.
Naime, mučnina u želucu, visoka (akutna) temperatura i prije par dana mekana stolica ukazuju na nekakvo 'otrovanje' koje se je 'preselilo' u stopalo lijeve noge!
To bi bili sindromi prema Reiteru, no moguće imam 'posla' s Bursitisom, upalom burze, vrećice koja je smještena unutar zglobova čija tekućina smanjuje trenje u zglobovima.
Vjerujem i u ovu mogućnost, jer me već duže vrijeme muči neki oblik 'teniskog lakta', što se moglo desiti i s burzom u stopalu koju sam mehanički (radi neadekvatne obuće) iziritirao i koja se je onda upalila!
Ma što da je, više mi nije tako loše!
Makar se za visok stupanj boli koja se javlja s ovim bolestima preporuča mirovanje, ja sam i danas učinio po - mome!
Nisam želio razočarati mog usamljenog barbu Ševu pa sam, iako nisam trebao nabavljati ribu (sutra moji Brezani ne rade), otišao do Rijeke!
Kada sam krenuo osjećao sam se bezvoljno, ali sam već negdje kod Šmrike osjetio kako me bolest polako napušta i sada sam uvjeren da je tako i bilo!
Otišao sam vidno šepajući i u najširim sandalama na nogama, a vratio sam se umoran od hodanja i s puno manje boli u stopalu!
Upala koja je svoje crvenilo potjerala do iznad gležnja povukla se je na 'početnu točku', u sam zglob, koji mi je otečen, ali koji me više ne boli tako jako!
Zato ću, makar će mnogi 'doturi' reći kako baljezgam, reći kako je moj današnji odlazak u 'humanitarnu misiju' pokrenuo mehanizam izlječenja moje bolesne noge.
Možda tome i nije tako, no ja u to vjerujem!
Za sada mogu reći kako mi je puno bolje i kako me više ne muči 'debuleca'!
S time je u najužoj vezi i moje raspoloženje koje je, makar sam se umorio, opet dobro!
Nakon ovakvih 'doživljaja' uvijek mi ostane jedna 'rupa' u umu, koja me i nadalje muči, a to je činjenica kako su trenutci slabosti i boli proživljeni u samoći veoma veliki pritisak na um čovjeka i kako će jednom, kada umrem, možda, mnoge kukavice koje se skrivaju iza moje muke i koje su radi sebe samih u stanju uništiti drugog čovjeka doći do mog lijesa, .. na moj grob, ... na misu za mene?!
'Susret' s ružnom stvarnošću, koja je i bolovanje u samoći, ne čini mi problem jer ga tumačim i doživljavam kao novu kušnju zla koje me nastoji odvući od jedine Istine ...
To još uvijek jako dobro podnosim, no stvarno me jako tišti mogućnost da bi moji progonitelji i otimači mogli i samu moju smrt pokušati iskoristiti za 'pranje' svojih zauvijek prljavih ruku!
Volio bi za takve 'netragom' nestati, ... makar samo zato da izbjegnem biti svjedokom njihove zadnje podvale kada je moj život u pitanju!
Užasavam se tog trenutka i vjerujem kako će se i za taj čas i MIR moje duše pobrinuti Njegova milostiva ruka!
Inače, u Rijeci je sve bilo baš kao i svakog četvrtka, ... živo i užurbano!
Prije odlaska do mog barbe svratio sam na tržnicu, tek kako bi se nadivio bogatoj ponudi na tržnici i usput kupio nešto jagoda (jesam li već rekao kako ih jako volim?) i domaćih paprika.
Bio sam i do knjižare pa sam tako uspio kupiti knjigu pok. profesora Randy Pausch-a 'Posljednje predavanje' o kojoj sam pisao nedavno! Zanima me kako je on opisao osobnu dramu svog susreta s neizbježnom smrti, makar je njegova priča sigurno puna drugačija od moje, ... jer on je u zadnjim trenutcima svog života imao uz sebe obitelj, dok sam ja napušteni starac koji će umirati u samoći!
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

'Da sam glazbenik napisao bih za njih (svoju djecu) skladbu. No ja sam predavač i zato sam održao predavanje', napisao je već u samom uvodu svoje knjige ovaj profesor, mlad čovjek i otac troje malodobne (malene) djece, svjestan svoje skore smrti!
Pitam se što bi učinio ja kada bi saznao kako imam još samo koji mjesec života?
Bili iskazivao sućut prema sebi ili bi možda imao snage napisati moju - posljednju skladbu?
Ne znam, makar mi se svaka rečenica u mojim zapisima čini kao kakva najava mog kraja ... i oblik (samo)sućuti i svaka skladba kao moja posljednja!
Znam nešto drugo! ... Da upravo sada pečem paprike i da zato sada mislim na moju pok Mamu koja je to često znala činiti.
Sutra ću ih ručati, začinjene s dalmatinskim češnjakom i uljem!
...
SRETAN VAM IMENDAN - MOJI - IVANI!
Da, moji Ivani! Vi znate tko ste: mesaru, građevinaru, drvoprerađivaču, inspektore i ... svećeniče koji mi se jedini niste htjeli javiti makar sam vam samo želio čestitati imendan (051/281311 - vrijedi li ovaj broj još uvijek?)
Svi vi nosite lijepo ime koje ste svojim djelima i bićem unijeli u moj život!
Može li ste zaboraviti, smije li se (!?), kako ste me primili u svoj stan, dali mi posao, kuću svojih pok. roditelja da bi u njoj mogao živjeti, kada ste me uspjeli pronaći polumrtvog na velebitskom kamenjaru i kada ste mi napisali ovo: 'Tomislave, ... prepustite se toj Ljubavi. Bog vas blagoslovio! Vaš prijatelj'.
Ne može se i zato vas neću zaboraviti!
Boga molim da sve moje muke pretvori u vaše dobro!
Zaslužili ste to!
Imati ime čovjeka koji je bio svet, kom je, radi jadnog straha i umišljene ugroženosti (nije li tako i danas?) sila vladara davnih vremena došla glave ... imate ime najvećeg proroka što i nije nego - biti određen za činiti dobra djela, a to ste vi - MOJI IVANI - učinili!
Hvala vam!
Prije godinu dana, kada sam bio pod teškim teretom trauma koje mi je nanio zao i sebi-važan čovjek pisao sam drugačije (pogledajte), jer bio sam emotivno razoren i gotovo polumrtav čovjek!
Emocije su me razarale, ali me nisu razorile!
Danas opet živim i pišem direktno, bez uvijanja i bilo ikakvih 'računica', jer to mi omogući vrijeme koje sve nas polako, ali sigurno vodi k Njemu, ... na susret s Istinom!
I zato moram, a danas i želim, na ovom mjestu i u izlistanim zapisima ostaviti trag jedne užasne Istine kojoj sam, makar po očinstvu, koautor!
Srećom, ja nikoga nisam progonio, tukao, maltretirao, pokrao niti silovao otrovima za um!
To su činili neki drugi ljudi za koje sam i pjesmom zatvorio vrata i samo bi me istinsko, Božje, čudo moglo 'natjerati' da učinim nešto drugo - po želji i POTREBI gomile 'lopina'!
No, neću i zato baš vas, moje Ivane, molim da ne dozvolite da od mog groba takvi ljudi (u)čine - 'kino'!
Bogu to ne treba i ništa mu, osim još jednog iskazivanja gluposti, ne bi značila 'procesija' progonitelja pored mog lijesa!
Kino takve ionako čeka, a film kojem su nevoljnici i autori, već je odavno pripremljen!
Kako je dobro moći ovako govoriti i znati da je sve ovo Istina!
Mislim kako me niti neka loša vijest o smrti ili bolesti nekog od nekad moje obitelji više ne bi natjerala da se odreknem ovih riječi!
Kažem, mislim tako, no to ne bi volio doživjeti provjeriti!
Neka ih! Neka uživaju, jer ionako najkraćem djeliću sebe, odvajanju Duha od tijela, neće moći pobjeći i zato će prije susreta s Bogom, užasnuti, moći vidjeti 'ubrzane sekvence' svojih očajnih ponašanja!
Stvarno je prava, Božja, milost ne imati nikoga na duši, no pitanje je koliko to čovjek uvažava i cijeni?
Nimalo, dok su oni 'drugi ljudi', koji su otvoreni čovjeku i njegovoj potrebi postali - psihijatrijski bolesnici!
To vam je psihijatrija - djelo vraga i pouzdana vražja uzdanica, uvjerena kako čineći zločin nad umom čovjeka čini - dobro!
Nije li ovakav zaključak potvrda zla koje se pokušava pokazati - dobrim, što nije i nikada neće moći biti!
Samo je Bog dobar, a sve drugo je ... i ja, i vi, i mi, i oni - kvarna 'roba'!
Moji Ivani su nešto drugo: obični Božji ljudi!                   SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 25. lipnja 2010. - Prekid veza, gubavac i Dan Državnosti!

Koliko je 'svjetova' prisutno svakodnevno oko nas?
Jesmo li uopće svjesni toga ili nam je ta činjenica nekakav 'dekor' protkan 'slučajnostima' i podudarnostima, radi čega nam je raznolikost slika naših 'svjetova' nevidljiva i daleka od nas?
Čini mi se da je upravo tako i da današnjeg, jako SEBIČNOG, čovjeka tek velika i možda SAMO (?) osobna nevolja može vratiti u svijet stvarnih slika i svega što mu je, kada misli da dobro živi, daleko i na taj način propušteno i izgubljeno!
Ne, ne čini mi se! Tome je tako!
Samo, ... moj svijet, svijet kog danas vidim i u kom živim ipak je raznolik i bogat svim sadržajima koji su mnogim očima skriti!
Čak mi i san, nakon dobre noći i mira (opet sam legao ranije i valjda je zato tako) zna ponuditi neku lijepu sliku 'svijeta'.
Bilo je tako i jutros. Prije samog buđenja odsanjao sam prelijepe prizore pune Ljubavi i razumijevanja na mulu otoka mojih predaka!
Vesela lica i susret s dragim ljudima toliko su bili jasni da sam poželio, i onda tako i učinio, pozvati telefonom te drage ljude.
Nazvao sam ih i od njih čuo kako je kod njih sve u redu i kako 'su nalazi koje sam nedavno učinio dobri'!
I neka su i neka takvima ostanu, što duže, jer makar taj čovjek nije jedan od mojih Ivana, on je moj rođak i borac za moj goli život!
On je taj koji me je na nemoguć i zakonom zabranjen način bio posjetiti u kazamatu svetošimunskog jada!
On dobro zna što je nepravda i zato mi je jutrošnji san u kom sam se susreo s njime i njegovom L. posebno drag.
A nazvao sam ga iz Klenovice kamo sam bio kupiti crva za jednog mog prijatelja.
Prije toga svratio sam u Novljansku luku kako bi posjetio 'šator' sina mog 'udomitelja' koji je vozač reli-utrka koje se danas i sutra održavaju na području grada Novog Vinodolskog. U njegovu 'stožeru' je i njegov šogor, 'crvolovac' s kojim sam popričao o opet hladnom moru i ribolovu.
Na putu do auta zastao sam na čas, jer sam s moćnog razglasa čuo pjesmu starih rokera, grupe Led Zeppelin, koju jako dobro znam!
Odslušao sam pjesmu Comunication breakdown i onda pošao dalje, po crva i na kavu u Klenovicu.
Svijet galame i 'oktana' ubrzo je zamijenio mir malog, nekad ribarskog mjesta koje danas živi od turizma.
Kraće vrijeme zadržao sam se u razgovorom s majkom 'crvolovca'.
Nakon što sam odabrao 'najbolju ješku na svijetu' otišao sam kupiti kruh i onda sam sjeo na terasu jednog kafića.
Sobom sam ponio prekjučer kupljenu knjigu koju sam, uz 'moj' bezkofeinski (zovu ga i 'bleifrei' - 'bezolovni'!) kapučino počeo čitati!
Pročitao sam samo dvadesetak stranica, no već sada mogu reći da odavno nisam u rukama imao tako jasno i snažno napisani tekst!
Mislim kako je velika ljudska drama koju je proživljavao autor knjige taj 'čimbenik' koji je od njegove nevolje učinio lijepu knjigu!
Nemam namjere prepričavati taj, opet bitno drugačiji 'svijet' od onih s kojima sam se danas već susreo, ali želim istaknuti kako bi bilo jako dobro kada bi ova knjiga bila uvrštena u obveznu lektiru u završnim razredima srednjih škola!
Kazujem tako, jer sam svjestan koliko je svakom, a posebno mladom, čovjeku dalek svijet budućih nevolja s kojima će se kroz život susretati!
Ova lijepa knjiga, makar se njen sadržaj odnosi na opise, gotovo grozničavog, življenja zadnjih mjeseci života autora, nije izvorište pesimizma i letargije!
Nikako!
Ona je Istina i kao takva ne može biti ništa drugo nego POUČAK o životu!
Moram priznati kako sam imao želju ne prestajati je čitati, no moj današnji plan 'rada' bio je drugačije postavljen!
Prije nego sam zaklopio knjigu vratio sam se na sam njen početak kako bi još jednom pročitao rečenicu koju ne mogu prenijeti u kontekst mog odnosa s djecom, ali koju ostavljam na znanje i njima i njihovoj djeci!
U njoj piše ovo: 'A ja mogu reći da će i djeca kada poodrastu sigurno proći fazu kada će žarko željeti znati tko je i kakav je bio njihov otac. ...'.
Da, sada maleni, željeti će znati sve o sada velikima i zato želim, u smislu te velike rečenice danas pokojnog Randy Pausch-a iz njegove knjige 'Posljednje predavanje', i ja iza sebe ostaviti poneko djelo koje bi jednom moglo namiriti 'znatiželju' - malenih kojima su veliki, radi svojih jadnih sebičnosti oteli jedan dio života!
Molim Boga da sve što sam napisao i skladao jednom dođe u ruke nevinih Anđela, ... kako bi sami mogli doći do zaključka o mojoj osobi!
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Nadam se da će tada moći uočiti kako sam od progonjenog čovjeka, označenog gubom današnjeg vremena (psihijatrijska dijagnoza!) koji je gotovo zamrzio život i sebe i umalo se ubio, postao gorljivi protivnik svakom NEČOVJEŠTVU (i 'struci') i mnogim podvalama financijskih i političkih 'moćnika', i zato još bliži Bogu i Njegovoj Istini koja, kroz ono što sam ja doživio od 'velikih', kazuje kako je čovjek lako kvarljiva 'roba' i veoma prijetvorno biće!
Na ovakvo moje razmišljanje lako mogu nadovezati današnja liturgijska čitanja u kojima se posebno ističe upravo priča o gubavcu koji se je Isusu obratio za pomoć, ali koji Ga nije ništa tražio!
Za razliku od mnogih ljudi koji 'nariču' i Boga mole da im nešto da, gubavac, paradigma izopćenika od ljudi, jasno kazuje:
''Učitelju, ako hoćeš, možeš me očistiti'(Mt 8,1-4).
Da! Volio bi da je svaki moj zaziv Bogu i Učitelju ovako formuliran i da ga Bog prihvati takvim, jer mi se čini da sam moleći za sebe i druge ponekad bio direktan u izjavljivanju moje želje i zato sličan ogromnoj većini današnjih 'vjernika' koji svojim LAŽNIM molitvama, iza kojih ne stoje ispravna djela i Istina nastoje, svojoj volji, podjarmiti i samoga Boga!
Ne želim biti takav i zato Te Bože ne išćem ništa, jer znam da ćeš učiniti najbolje za mene i onako kako Ti to želiš!
Meni ne treba nikakvo ekstatično iskustvo kojim bi mogao potvrditi Boga, jer previše sam 'malih' čudesa uočio, vidio i doživio, makar se to mnogim ljudima može činiti kao kakva 'slučajnost', podudarnost ili nekakav 'usud'!
Nije 'rupa u oblačnu nebu' kroz koju proviruju zrake Mjeseca nikakvo čudo ... Ne! Čudo je preživjeti, dobro narušenog zdravlja, nastojanja zlih ljudi da kroz tuđu žrtvu postignu svoj jadan cilj, nekakve svoje istine!
Takvih sam čuda svjedok! K tome, uspio sam izbjeći zamku 'šarlatanstva' koje mi je nudilo od sebe učiniti 'čudo čudotvorca', nekakvog klauna svijetu oko mene! I to je čudo! Moći svojim teškim životom svjedočiti Ljubav prema čovjeku i istovremeno mu imati snage i želje reći da je opasno zastranio u svojim 'istinama'!
Nadam se zato da je sve veći mir moje duše sam dar Neba što mi omogućava sve lakše, strpljivije i zahvalnije nositi se s nedaćama, tugom i bolestima koje jesu i biti će - samo moj križ.
Pitam se samo: čime sam zaslužio to dobiti? Možda zahvalnošću koju sam u stanju izreći i 'profuranoj dami' koja mi je svojim nerazumnim postupanjem omogućila susresti se s Bogom?
Kao evidentni gubavac (nisam li veliki grješnik?) ipak sam doživio mnoga čuda u kojima sam uspio uočiti što je sve Bog učinio za mene i radi mog spasenja. Nije li čudo da je gubavac doživio susret s Bogom što mu je omogućilo da cijeli svoj život, svu svoju stvarnost vidi i prima kao dar od Boga i zahvalno mu se klanja.
Volim biti gubavac ... i onda kada je to definirano kao psihijatrijska dijagnoza, jer sam svjestan da nikakvo psihotično stanje (postoji li uopće ili je to ipak neko drugo stanje uma koje je čovjek, jer mu nije jasno, definirao kao nešto o čemu sam nema pojma kako bi to mogao 'liječiti'?) nije, za razliku od čovjeka, nepoznato Bogu, ... niti moguće bez da On o tome nešto zna!
Nego, danas je dan Državnosti RH, koji je kao i mnogo lijepih uspomena i datuma postao 'dekoracija' političkom jadu! Kažem ovo na ovaj način jer je prema nekim kazivanjima pravnih stručnjaka nedavnom izmjenom Ustava dio SUVERENITETA RH darovan ... pitam se kome, ali i odmah odgovaram kako će oni koji su to učinili, ako se takvo što dogodi, živjeti tu izdaju u vječnom paklu!
Ipak, ovaj dan na pravi način štuju 'gubavci' sadašnjeg vremena i zato mi je drago da sam i ja jedan od njih! Takav gubavac nikada neće zaboraviti mlade živote koje je uništio bezvezni rat!
'Pensa, dobro smo se pripremili! Sutra polazimo na ratište!', rakao mi je to, davne 1991. godine, Marinko! Malo iza toga bio sam na prvom sprovodu poginulom hrvatskom vojniku i prijatelju Marinku, i onda Deanu, Dabi, Zvonku, ...
Danas su njihove smrti, po potrebi, simbolika i povremeni 'rekviziti' u rukama političara, ali meni, gubavcu to - nisu!
Žao mi je tih mladih ljudi, jer mi se čini kako je njihova žrtva pretvorena u RASPRODAJU svega što vrijedi u ovoj zemlji i samog ljudskog ponosa!
Slava vam poginuli junaci, invalidi i ČASNI učesnici nedavnog, opet ću reći, NEPOTREBNOG I BEZVEZNOG rata koji je, kao i svako drugo zlo 'djelo' bezumnika!
Zar je nemoguće živjeti čovjeka, koji bi trebao biti dobar domaćin i još bolji gost? Čini se da je tako, jer sam i sam isprobao kako se od dobrog domaćina postaje neželjeni gost u vlastitoj kući?           SADRŽAJ WEB-a
Takvi stvaraju ratove, mržnju, nevolju i ... onda se mole ... pitam se kome, jer Bog ne treba molitve bez djela Istine! To ga vrijeđa!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 26. lipnja 2010. - Hoću li i u nebu biti bez njih?!

Jučer sam napisao jednu jako lijepu rečenicu koja u svemu kazuje što živim i kakav je čovjek!
Evo dijela te rečenice:
'... koje bi jednom moglo namiriti 'znatiželju' - malenih kojima su veliki, radi svojih jadnih sebičnosti oteli jedan dio života!'.
Tu piše sve: tko sam, što mislim, tko su 'oni', što o njima kazujem i tko će, osim mene, biti žrtva idiotarije koja je trebala završiti mojim ludilom!
Ova znakovita rečenica pogađa u samu bit svega što sam uzaludno gradio (makar i na lošim temeljima!) i u što sam suludo vjerovao, jer sam u tom dugom vremenu (30 g.) propustio biti MUDAR i jer sam bio zaslijepljen nečim što je kasnije postalo žrtva prljavih interesa i nekakav (ipak šuplji!) pojas za spašavanje života ljudi nespremnih da budu - čovjek!
Zato, pitam se što li će uslijediti i možda već danas postati potvrda ove očajne Istine?
Nadam se da će me smrt lišiti doživjeti to teško i loše vrijeme!?
Ne osjećam se krivim ni za što, jer sam sve činio u dobroj namjeri kod čega sam nastojao biti i ostati čovjek, ... dobar čovjek, no to mi je u kraju postala opaka 'sudba'!
Neka je! Zaslužio sam to! Zaslužio sam biti nitko iz običnog razloga jer sam propustio mlađima da 'vode kolo', kod čega sam i sam povjerovao kako će njihova 'pamet' (a što li je ona?) biti i nekakva moja starost, ... kako će i meni pomoći njihov 'prvi milijun'!?
Budala od čovjeka, k tome prema svakom čovjeku dobronamjerna (osim lopovima i kršiteljima ljudskih prava), nekakav 'Martin u oblacima' i nije nego za - smeće!
Ne mislim doslovno, jer nijedan čovjek ne smije doživjeti biti odbačeno smeće, već ovom ružnom imenicom želim istaknuti kako je takvo razmišljanje o ocu koji je 'presušio' postalo 'light-motiv', staza vodilja gladnih k njihovom 'prvom milijunu'!
A taj 'prvi milijun', u naravi je obična beživotna zgradurina, lišena svega lijepog i pomalo i sve više strašna ukleta kuća u kojoj se je nastanilo zlo, koje iz nje nikakvim 'seansama', egzorciranjem, blagoslovima, promjenama vlasništva ili rušenjem i onda gradnjom nove kuće na tom mjestu NIKADA neće otići!
Tome je tako jer sam ljude koji su sa mnom živjeli propustio usmjeriti na - ČOVJEKA pa mogu reći, jer to potvrđuje povijest ljudskog roda, da će zlo iz otetog i ukradenog 'prvog milijuna' otići tek s krajem 'zadnjeg vremena' kada će Zemljom zavladati Dobro!
Kada će to biti to nitko ne zna, ali mnogi, pogledaju li oko sebe, lako mogu uočiti kako su ta, zadnja vremena, već odavno tu, pored nas, u nama, ...!
Strah od oluje koja bi mogla biti kobna po sudbinu naftnih platformi u Meksičkom zaljevu, koji pokazuje kako je čovjek ništa u odnosu na običnu moć prirode, govori upravo u prilog svemu što sam napisao, a što pohlepnici s lažno navučenim maskama 'ljubavi' prema bližnjem nikako ne žele shvatiti!
Možda im jednom sve postane jasno i istinito, no ... možda tada za bilo što osim za reći: oprosti - ne bude vremena?!
Hoće li tada ti prljavi 'milijunčići' biti jednako toliko važni kao što su bili od pamtivijeka?
Možda? Ta čovjek je u svemu sebi važan pa će i tada, kada svojim blesavim radnjama dokraja dovede život na ovoj planeti pričati kako je za to netko drugi kriv!
Hoće li za to optužiti samoga Boga?
Možda, jer hoteći biti Bogom, odabrao je sramotu i samu svoju - smrt!
Prošetao sam danas dobro popunjenim ulicama Crikvenice s jasnim ciljem da u ljudima na koje ću naići pokušam 'otkriti' njihovo stanje duha i budućeg života!
I? Što sam zapazio? Premalo vedrih i nasmijanih lica, puno bahatosti i borbe za 'ovo ili ono' (recimo parkirno mjesto ili blizinu naplatne blagajne!), i tek na licima malenih (dječice) iskrene poglede i pravi znak - života!                                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Na nesreću njihovih roditelja ti će znaci same Božje Ljubavi nestajati s godinama odrastanja malih Anđela i onda će i oni postati sebi-važni i egoistični ljudi!
Taj 'kružni tijek' nema tko prekinuti! Nijedna se poruka čovjeka koja je protkana osobnim iskustvima i željom da se iz ružnih sadržaja autora njenih priča nauči nešto, za sutra, dobro - ne vrijedi i ne sluša!
Svi smo pametni! Toliko pametni da nam je nevjerojatnim prihvatiti život kao jako promjenjivu 'veličinu' koja u čas od dobrog postane loše!
Promatrao sam danas ljude, svih uzrasta i vjerojatno različitih umnih i duševnih karakteristika, no tek sam kod vidljivo izražene sirotinje, ljudi 'pobrkanog uma i, kako već rekoh, malenih, mogao uočiti iskrenost!
Svi drugi ljudi, čak i kada su bili u paru, možda i zaljubljeni, djelovali su mi previše sigurni u sebe što sam povezao s jako izraženom proračunatošću, a to i nije nego 'dobar' put ka nekoj nevolji ili samovanju u domu za napuštene!
Vjerujem da će oni koji ovo pročitaju, a poznaju me, možda kako bi, jer su u napisanome pronašli komadić sebe, reći kako to nije točno i kako pišem tako jer sam prošao očajno iskustvo, no takve uvjeravam da im je nužno o svemu dobro razmisliti!
I ja sam bio uvjeren kako sve mora biti uvijek dobro i kao ću doživjeti biti ono što su mi oteli i pokušali zabraniti da budem, i ... govorim li zato nešto što nije moguće i što ne postoji?
Ne, kazujem Istinu koja, jer je JAKO BOLNA, nije prihvatljiva 'normalnom' čovjeku, kod čega je sve u glavama 'normalnih' - normalno ako je po njihovu, jer ... kako rekoh, takvi bi i samog Boga željeli podjarmiti!
Očito je iz ovoga kako je pravi generator mnogih nevolja ljudi i naroda upravo bolesna želja čovjeka da kroz tuđe stigne do 'svoga' što je pljačka, najčešće imovine, ali veoma često i zločin počinjen nad životom prognanog, odbačenog i pokradenog - čovjeka!
A ... čovjek je Božje biće (vama, 'Darwinistima' ostavljam da se i nadalje uspoređujete s majmunima, makar to bili i čovjekoliki!?) i zato je SVAKA NEPRAVDA UČINJENA ČOVJEKU zločin prema Bogu!
Ova mala 'filozofija' bez puno 'premisa' nudi mi jednostavan zaključak prema kojem mogu reći kako su zločin prema Bogu učinili svi oni ljudi koji su nekom čovjeku oteli njegovo pravo (recimo sve osobe iz gradske uprave koje su me ucijenile i znaju za cenzuru ovih stranica!), lažno ga optužili ('profurana dama', sudac, 'pticoubojica'), mučili ga (svetošimunski Mengeleovci) prognali ga iz njegovog, pokrali ga i ugrozili mu život ili ga čak i ubili!
Nabrojeno je jedan od oblika svakodnevnih 'svjetova Istine' kojeg nikakav 'make up' počinitelja zločina i nepravdi ne može prikriti, učiniti nevidljivim ili ga poništiti! Kod svega je jako upitan i sam čin ispovijedi tih zločina, makar u vremenu dok je žrtva na životu, jer Bog od nas traži da Ljubimo, tražimo oprost i da opraštamo!
Rado bi oprostio svakom za koga mislim da mi je učinio bilo kakvu nepravdu, no to mi nije moguće, jer takvi su 'pravda' i zato sigurni u sebe i svoje 'poštenje' - zauvijek meni nedostupni, radi čega se čin zla nastavlja, čak i kroz otimanje dijela života najmlađima, ... malenima!?
A to je: vrhunac zločina, jer su djeca više od ljudi! Ona su Anđeli!
Kažnjavati Anđele može samo destruktivan um i iznad svega čovjek koji je pobrkao vjeru i čovjeka s 'vjerom' i 'čovjekom' koji bi trebali biti definirani prema njegovu sebičnu i ludom umu!
Moliti za takve? Tako kaže nauk vjere, no pitam se ima li i to ikakva učinka na takve umove?
Mislim da nema, jer takvi ljudi nisu umno zaostale osobe što znači kako su svjesni sebe i zato JEDINI odgovorni za svoj - vječni život!
(Zato, reći ću i to: ne molim za takve! Na njih još neko vrijeme - čekam!)
Mislim kako ću u Nebu biti lišen društva nekih dragih ljudi!
Griješim? Baljezgam? ... Ma, neka! Ta ja sam ionako - nitko, ... gubavac ovog vremena, čovjek kog su 'zdravi' imali pravo žigosati kako bi namirili svoje potrebe i imali ga 'pravo' pokrasti!
Mislim kako ću u Nebu biti u društvu s mojim Anđelima, a to će mi (ipak!) biti dovoljno!                                                                   SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 27. lipnja 2010. - Nespretnost ili namjerna obmana s oltara?

Žurim napisati nešto samo zato kako ne bi razočarao redovite posjetitelje mog WEB-a, makar sam dosta kasno stigao kući!
Neću sada pisati o današnjem lijepom izletu u kom sam se pokazao kao odličan 'podvodni arheolog', jer to ću učiniti sutra!
Reći ću nešto, makar sam o tome kroz neke druge teme, nekih drugih dana već pisao, o: oprostu, Ljubavi i ispovijedi!
O ovim važnim 'elementima' kršćanske vjere slušam gotovo svake nedjelje na misi, pa je tako bilo i danas!
Često se, kada odslušam propovijedi upitam: pomisle li svećenici koji jako pojednostavljuju 'priču' o Ljubavi, oprostu i ispovijedi kako ovi elementi vjere imaju puno veće, i dok čovjek živi, čak drugačije, značenje?
Nadam se da je tome tako, ali mi onda nije jasno zašto ne naglase kako su svi činovi Ljubavi, oprosta i ispovijedi BEZLIČNI i na neki način lažni ukoliko se ne mogu izreći onome kome opraštamo, koga Ljubimo i onome kome smo nanijeli nepravdu koju nismo ispravili, a radi čega smo otišli na ispovijed?!
Kakav je smisao Ljubavi koju nije moguće pokazati, reći, pružiti, ...?
Ima li smisla oprostiti nekome tko je uvjeren kako nas je imao 'pravo' ugroziti, pokrasti, progoniti, ...?
Zar će nam Bog oprostiti neke loše radnje (grijehe) baš zato jer smo o tome sve rekli nekom svećeniku, a da oprost za učinjena nedjela nismo potražili od - oštećenog?
Kada bi bilo tako smisao i sam cilj vjere bili bi jedno veliko - ništa!
Čini mi se da mnogi 'vjernici', upravo radi jasno izražene NEDOREČENOSTI i nedovoljno precizno 'obrađenih' kazivanja o Ljubavi, oprostu i ispovijedi - ZLORABE samu vjeru, Boga i sve oko sebe pa tako i - crkvu!
Ovo je na moju veliku žalost veoma točno kazivanje, jer i sam znam kako u euharistijskom slavlju, uzimajući od svećenika hostiju (na dlan makar je to bogohulno!), mnogi krivovjernici čine naopak čin i onda si umišljaju samu svetost i bezgrješnost!
To je velika podvala svakom čestitom kršćaninu i samom Isusu koji je ustanovio sakrament Svete pričesti i zato ovako i pišem!
Pomalo sam ljut na ovakvo ponašanje 'vjernika' koje ne bi bilo moguće kada bi svećenik odbio dati Svetu pričest, makar, onim ljudima za koje zna da zloporabe vjeru, da lažno kazuju, čine i da ustrajavaju u tome!
Zar je ispovijed potkradanja oca svećeniku dovoljan čin za oprost od učinjenog smrtnog grijeha, makar je taj otac još uvijek živ ...?
Recite mi vi sveti ljudi, Petrovi nasljednici, zar je stvarno tako?
                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ako je, nije li onda i ubiti čovjeka i onda se vama ispovjediti isto tako SIGURAN put u raj?
Valjda, jer upravo takve riječi mogu čuti s oltara!
'Oprosti!', 'Ljubi!', 'dođi na ispovijed' ... koliko to vrijedi činiti ako je onaj kog Ljubim zloporabio moj život, ugrozio me i kod toga me doživljava kao negativca?
Oprostiti, samo u mislima, jer se to ne može izreći čovjeku koji me ne želi niti vidjeti, a kamoli poslušati, ... koji me je udario, progonio policijom i psihijatrijom i tjerao me da mu uzvratim istom mjerom što bi me odvelo u ludnicu i zatvor, ... ima li ikakvog učinka po bilo koga, ... i po žrtvu i po počinitelja?
I onda?
Zar je s takvim grijesima na duši (i u svijesti!) doći pred svećenika i tada to odšutjeti ili ipak priznati ... dovoljno kako bi čovjek-grješnik postao - bezgrješan?
Ne i ne i ne!
Ako bi ovo što sam napisao bilo suprotno stajalištima crkve onda imam pravo za reći kako mi ovakvo ponašanje 'vjernika' i njihovih duhovnika koji čak znaju za njihove prljave 'igre' sliči na prodavanje oprosta i blagoslova i za najteže djela što je jedno vrijeme bila praksa u odnosima katoličanstva i 'moćnika'!
Zapravo, ovakvo razmišljanje u kom je žrtvi ne reći 'oprosti' zamijenjeno s oprostom kog će grješnik otići potražiti od svećenika, ponašanje je veoma blisko simoniji koja je također nanijela velike štete ugledu i ustroju crkve! Zar se Boga može kupiti? ... Blagoslov platiti?
Dok slušam priče o 'apsolutnom oprostu' i danas imaginarnoj 'Ljubavi' uviđam da mnogi, čak i sam kler, misli upravo tako, a to je - strašno!
I je i biti će strašno sve dok svećenik pričešćuje 'vjernika', a da pritom zna kako je takav čovjek: neiskren, lopov koji nije vratio oteto, progonitelj koji nije omogućio povratak prognanog na njegovo, ... kraće: bilo kakav zao čovjek ili čak zločinac koji se nije OSOBNO ispričao žrtvi i popravio mu štetu!
U suprotnome, poruka s oltara mogla bi značiti kako nam je moguće učiniti zločin, nakon toga doći na ispovijed, pričestiti se i onda reći: NEVIN SAM I BEZGRJEŠAN ČOVJEK!
Nije li ova obmana ipak previše očita i zato velika uvrjeda Boga?
Toliko! Dio današnjih događanja u kom ću opisati pojavu i RAZLOG nastajanja 'policijskog falsifikata' i moju 'podvodnu arheologiju' opisati ću u sutrašnjem zapisu!
Laka vam noć! (nije lektorirano, radi 'cajtnota'!)            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 28. lipnja 2010. - Poruka životne priče? Slijednost? Utezi!

Prije nego opišem jučerašnji izlet i jedno razmišljanje o slijednosti zla, ispričati ću vam današnju, jako ŽIVOTNU priču!
Zašto? Pročitajte i saznati ćete!
Neobičnost današnjeg dana je niz 'podudarnosti' i nešto događanja što me je u konačnici 'primirilo', jer sam u cijelosti razumio što MORAM učiniti, ili bolje rečeno, kako nakon svega moram odbiti poći na dobar ručak i vratiti se kući, u mir nekih dalekih godina, nekih drugih ljudi!
A to je značilo i ... odustati od odlaska na kupanje makar je dan bio vruć!
Etanto, moj dobri prijatelj i ja našli smo se u Crikvenici i onda krenuli do tiskare u Rijeci (Viškovo) u koju je on pošao predati rukopis za svoj novi dvomjesečnik Korijen.
Putem smo o svemu 'ćaskali' i sačinili plan prema kome smo nakon tiskare svratili do mog usamljenog barbe kako bi mu dao nešto novaca i malu donaciju od g. H. (hvala H.), potom do Krimeje na kavu kod F. i M. i onda do Metroa te natrag u Crikvenicu!
Sve je išlo svojim redom i bez ikakvih problema (Korijen uskoro izlazi!) i onda smo došli na Krimeju!
Gužva na parkiralištima uz cestu bila je velika pa sam se PONUDIO J. da parkiram njegovog Golfa, što je na kraju ispalo - loše!
Njemački model 'šaltanja' brzina prema kome su prva brzina i pogon unatrag različiti samo utoliko što za 'rikverc' ručicu mjenjača treba pritisnuti prema dolje, što mi šema na njoj nije jasno pokazivala, zamijenio sam ISTOM radnjom, radi čega sam Golfa, umjesto prema natrag provozao - naprijed i onda se s njime 'naslonio' na zadnji branik starijeg Ford escorta, čija je limarija bila u odličnom stanju!
Naravno, oštetio sam branik forda, ali srećom nisam nanio štetu Golfu!
I? Naoko čini se kako u ovoj mojoj nespretnosti nije bilo ničeg neobičnog! Ali nije bilo baš tako!
Želeći do dragih prijatelja dovesti mog 'gosta' s Raba, oštetio sam vozilo čovjeka koji je nekad davno skupa sa mnom 'šutao balun', a koji je ujedno i dobar s mojim prijateljem, inače njegovim susjedom! ('zatvorena konstrukcija'?!)
Riješili smo moj problem tako što smo se dogovorili kako ću svu štetu ja nadoknaditi (u četvrtak kada opet idem do Rijeke) čime je taj čudno zatvoren krug poznanstava poprimio 'sretan kraj'!
Da, sretan sam, jer sam se uvjerio kako je sve lako učiniti kada čovjek ima svijest o - SEBI i svojim djelima!
Nakon kave s prijateljima, J. i ja pošli smo u Metro kamo je on pošao kupiti neke sitnice za svoju 'kuću'.
Prije nego smo stigli u Crikvenicu J. me je nagovarao da s njime pođem na ručak kod njegovih prijatelja (dobrih ljudi) no to sam energično odbio, jer sam u još par sitnica koje sam danas uočio, uspio razumjeti kako se moram što prije 'zaustaviti', što sam mu na indirektan način i rekao!
Prihvatio je moju želju i ispriku koju i ovim putem izjavljujem dobrim ljudima koji su me sigurno očekivali vidjeti na današnjem ručku i onda smo na kratko završili u T-comu kako bi J. aktivirao 'bežični' Internet!
Uto je naišao gosp. H. (koji je s 200 kn donirao mog Ševu! 'slučajno'?) pa smo nas trojca otišli u obližnji lokal na kavu!
Iskoristio sam taj kratki time-out kako bi na računalu J. aktivirao W'n'W internet i onda smo krenuli (konačno) do mog auta!
I sada sam tu! Kod kuće!
Otuširan, najeden i kao nov, makar mi je šteta za koju još ne znam koliko ću je morati platiti, poremetila planove!
Morati ću odgoditi kupnju kamere za neko drugo vrijeme, jer, makar imam dovoljno novaca, par tisuća kuna 'bačenih u vjetar' umanjili su moje mogućnosti investiranja u - internet domene!
Dodam li tome kako me je nedavno čovjek kom sam želio pomoći - pokrao neke će moje želje morati malo pričekati!
I to je to!
Obična, toliko životna priča koju sam vam ispričao kako bi vas uputio na to da u sličnim situacijama ne tražite 'lošeg Boga', već neki zaključak i poruku koja kazuje kako sam čineći dobro drugim ljudima morao platiti cijenu za to!                                                                   Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

No, to me nije i neće, ali i ne može, spriječiti da i nadalje ostanem ovakav: svakom čovjeku 'pri ruci' i spreman kod toga suočiti se s osobnom nevoljom! A Bog?
... On sve dobro zna i zato mi je jasno kako je i ovaj 'izgubljeni' (dali je?) novac moj susret s Njime, a ne nekakva Njegova 'kazna'!
Zli, ma koliko se trudio ne može poništiti u meni sve lijepo i dobro do čega sam došao OSOBNOM mukom i gubitcima mnogih materijalnih i ljudskih 'resursa'!
Nemoćan je zli, ... toliko koliko je moja sreća proporcionalna činjenju dobrih djela!
Nadam se da ste ovo shvatili na ispravan način i da će onome od vas koji to tako doživi pomoći da (po)ostane - dobar čovjek!
A sada, evo dviju pričica koje sam najavio u jučerašnjem zapisu!
Najprije ću reći nešto o svojevrsnoj 'genezi' policijskog falsifikata koji ne bi nastao da njegova 'autorica' nije slijednošću određena biti - mi/po/licajka!
Svojevrsni 'dokaz' ovakvom mom razmišljanju pročitao sam u jučerašnjem dnevniku (N.L.) u kom sam u priči o 'uzornoj' policajki saznao kako se je dotična podičila s veoma upitnom kvalitetom 'pedigrea' svog oca koji je bio milicajac i koji je službovao na GOLOM otoku!
Odmah kada sam pročitao ovako izrečenu 'samo-hvalu' policajke, shvatio sam kako njoj, kao nastavljaču ovakve obiteljske 'tradicije', ne ostaje ništa drugo doli do u besvijest vozati se biciklom kako bi (i to ona reče!) iz sebe odstranila 'negativne energije' (Bože, o čemu to priča?)!
Za daljnje čitanje tog članaka više nisam imao nikakve volje, a niti potrebe, jer mi je u til čas postalo jasno kako je toliko sebi-važna osoba koja nasilnike u obitelji lako smješta 'iza rešetaka' bez da ima imalo činjenica i stvarnih saznanja i pravih ISTINA o tome, mogla i za mene napisati kako sam notorni kriminalac koji je spreman učiniti zločin, sa čime je onda pokrenula tužiteljicu, ova pak 'profuranu damu' ... radi čega sam punih šest godina nakon malo podignute galame bio podvrgnut strahotama pravosudno-policijsko-'strukovnog', umno-tjelesnog maltretiranja!
Ne pišem o imenima, samo zato jer mi se ne da povlačiti po nepravednim sudovima i jer sam svjestan kako je ovako postavljen sustav u kome su ljudi koji se hvale slijednošću zločinačkih radnji svojih očeva (ili je GOLI bio - ljetovalište?), jako OPASAN sustav, koji se 'diči' mogućim magiste-rijima (?) ljudi koji su jako pobrkali STVARNOST i MORAL s NEMORALOM!
Toliko o slijednosti, koja osim rodbinske za sobom povlači i vezu sa zlom, a to je i bit će po mnoge ljude: sama nevolja!
I ... neka vam ova sličica i detalji na njoj pokažu nešto puno ljepše i romantičnije!
Nisam siguran da ćete uspjeti razumijeti što se nalazi na slici, jer je to što vidite staro skoro 2.000 godina, ima veze s Rimskim carstvom i jer je nađeno je na dnu mora!
Nije nađeno! To sam ja pronašao!
Radi se o oblicima utega za mreže za lov riba iz tih davnih vremena!
Neću vam reći gdje sam to pronašao, jer to ne želim NIKOME reći!
Zašto? Zato, jer sam se nebrojeno puta uvjerio kako je čovjek jako nezahvalno biće radi čega sam ove nalaze (ima ih još no ja nisam imao više 'kondicije' za ronjenje) poklonio i odlučio zadržati mojom tajnom!
Vjerujem da ću još koji put poći do tog podmorskog arheološkog nalazišta na kom bi želio naći komad mreže iz vremena Rimljana!
Vjerujem kako nisam daleko od još ponekog otkrića, no ... velim: neka to ostane moja tajna!                                                         SADRŽAJ WEB-a
Ova me je zemlja (RH, ali ne i moja Domovina) odavno jako uvrijedila i zato mi se s njenim 'vlastima' ne priča: ni o čemu, ni o kome!
Jad, koji si umišlja da sam 'Bin-Laden' i koji me je na neki način osakatio ne zavrjeđuje ništa više od prijezira kog ne želim živjeti, a što pokušavam 'kompenzirati' iznošenjem mojih ISKRENIH i JASNIH kazivanja o ... tom jadu! Toliko ... puče! Imajte na umu kako je biti za Istinu, hoditi nad ponorom, ali kako vam je tada siguran oslonac sam Bog! Tako je!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 29. lipnja 2010. - Sv. Petar i Pavao! Mislilac i govornik!

U Brezama sam.
Pišem dio današnjeg zapisa umjesto da radim redoviti posao, jer sam dio obavljenog posla ostavio kod kuće, radi čega ne mogu dovršiti neke obračune!
Tomu je kriv (famozni) 'STICK', naravno memorijski  na koji nisam presnimio zadnje učinjene poslove i zato sada nemam potrebne podatke.
Zato, kako rekoh, pišem dnevnik, dok ću posao od kog živim učiniti kada se vratim u Sv. Vid!
Na današnji datum prošle godine bio sam kod prijatelja na o' Rabu, u Supetarskoj dragi i tada sam, ispred crkve Sv. Petra vidio najveći oleander kog sam ikada vidio!
Stvarno je prelijep i valjda je još uvijek živ! (Tu je!)
Ove godine za blagdan svetaca Petra i Pavla koji su zaštitnici mjesta Bribir kojem na neki način i ja pripadam ostati ću kod kuće.
Neću poći na misu, jer se ne osjećam 'bribircem' i jer ne volim nikakva 'obilježavanja petrove', kako piše na plakatima koji su postavljeni po mjestu!
Ne postoji bilo kakvo obilježavanje nekog spomena, a najmanje imena i djela nekih velikih ljudi, svetaca, ..., jer njih se sjećamo i na 'njihov dan' ih slavimo!
Obilježavanje je naša riječ, ali znači nešto sasvim drugo od onog što je slavljenje i zato, jer u svemu osjećam 'štih' (negativan) komunističkih vremena, propustiti ću današnje svetkovanje domicilnom stanovništvu!
Maloprije sam nazvao mog dobrog prijatelja Pavela i čestitao mu imendan!
Popričali smo malo o njegovom skorom ljetovanju i poslu oko uređenja nekih prostorija u kući njegova sina i onda zaključili kako vrijeme 'leti' (tempus fugit).
A on je sada upravo u poslu - fugiranja, naravno pločica, nakon čega će imati par dana vremena u kom bi pokušao navratiti do mene i na jednodnevno kupanje!
Volio bi kada bi to uspio učiniti.
Danas je imendan i mom pok. didu Petru pa se eto i njega sjetih!
Ovo sjećanje malo me rastužuje, jer smo se u finišu njegova života rastali kao kakvi neprijatelji, naravno i opet radi materijalnih stvari, no ... mislim kako sam, makar sam štitio moje, ipak ja pogriješio i zato mi je danas krivo što tada nisam bio - MUDRIJI!
Suprotstavljao sam se čovjeku koji je gotovo proročanski odredio narav i 'djelo' žene (koja me je umalo uništila), što sam činio radi mog egoizma i jer sam bio cijelim bićem uz tu jadnu ženu!
Danas bi sve postavio drugačije i nikada ne bi dozvolio da mi bezvezne priče o mojim predcima, besprijekorno 'čistih ruku', poremete odnos s takvim ljudima!
Učinio bih tako, ali završene stvari i smrću nekih ljudi okončane odnose danas više ne mogu promijeniti!
Uči čovjek, ... dugo, ... uvijek i kroz cijeli tijek svog života, ali teško shvaća i prihvaća mudra zapažanja, misli, riječi i pouke starijih!
Naravno, tada jako griješi i zato ponekad i nastrada.
(Stradao sam!)
Nego, nešto sam jučer ispustio pojasniti.
Radi se naime o mom razmišljanju o NASTANKU falsifikata koji me je trebao uništiti kako bi ja, kao 'obiteljski zlostavljač', a prema želji i nakani 'pravednice' završio unutar luđačkih rešetaka!
Zaboravio sam navesti kako su, u trenutku kada je svjedok tužiteljice dokument koji me je teško optuživao, nazvao falsifikatom  - i SUDAC I TUŽITELJICA 'elegantno zaobišli'  taj navod i PROPUSTILI inicirati istragu koja je trebala utvrditi podrijetlo (POLICIJSKOG!) falsifikata i moguću nakanu te jadne podvale!
Dobra suradnja (zapravo, jako opasna i nepoštena) tužiteljice i policajke koja je nešto takovo navela u članku koji se je odnosio na opis njenog 'rada i djela' (i osobe!) nastavljena je na taj način ... na njihovo opće ZADOVOLJSTVO, makar su službene, pravosudno-policijske osobe jasno čule i kasnije to, drugim riječima, napisale u svojim izvješćima!                                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Jadan sustav po meni pun, od egoizama,  teško bolesnih osoba koje svoje predobro plaćene poslove i pozicije zloporabe i ovaj je put zaštitio SEBE, ne rekavši mi niti obično 'izvinite' (makar Hrvati kazuju: oprostite) ... ne ponudivši mi platiti bilo kakav trošak dangube, makar su svi ti OPAKI ljudi bili svjesni kako nikakav novac, osim eventualne lijepe riječi (ali iskreno iskazane) ne može čovjeku više nikada vratiti mir i lišiti ga sjećanja na stresne situacije!
Uostalom, misli li netko kako se policajcem i tužiteljem može biti ukoliko čovjek u sebi ima jasno naznačenu karakternu crtu protkanu finim nitima - MORALA, čovječnosti i osjećaja za TUĐI život?
Ja mislim drugačije i makar to izgleda kao kakva uvrjeda navedenih zanimanja, to je TAKO ... i postoji, makar kroz minimalno DVA oblika iskazivanja i ŽIVLJENJA, bitno drugačijih, osobnosti koje žive u takvim umovima!
Ovo neću elaborirati, jer je ovakvo moje razmišljanje o tim zanimanjima dio novog poglavlja moje NOVE antipsihijatrije u kojoj će biti priča o svetošimunskoj ludnici i svemu što sam tamo vidio, doživio i susreo!
Odavno postoje ljudi koji su svoje živote spremni održavati kroz sluganstvo bilo kojoj vlasti!
Srećom, takvi su manjina, ali u određenim vremenima (posebno ratova!) takvi postaju velika nevolja!
Od ovakvih zaključaka bježe i sami 'poznavatelji' tuđih umova, mnogi (možda i svi?) psiholozi, sociolozi i ini koji bi mogli, običnim statističkim prosjekom IQ-a i EQ-a te malo složenijim testovima za um spoznati ovisnost tih ljudi o sluganskim zanimanjima koja su u najužoj vezi s bespogovornim prihvaćanjem grubih PRAVILA SLUŽBE (sjećate se JNA-vojničkog PS-a?).
Zbog takvih je ljudi, kojima je u jednom djelu svog života pripadao i sv. Pavao, stradalo previše nedužnih ljudi!
Desilo se to i 'današnjim' svecima, apostolima, Petru i Pavlu koji su poginuli, samo radi svoje ISKRENO IZREČENE RAZLIČITOSTI koja nije bila 'po guštu' vladarima!
Ja sam, makar za sada, još i dobro prošao (hvala vam prijatelji i rođače) i zato mi nije nakana o ovakvim stvarima šutjeti!
Profili zla postavljeni u načinima rada, razmišljanja i činjenja nekih ljudi jasni su, kao što je jasno kroz kakav se i koji UM to zlo nastavlja bahatiti idući ovom prelijepom Zemljom!
Ja ne mogu učiniti zlo, ... već možda samo sebi (kako bi izbjegao tuđe nasilje!), jer sam slobodan od bilo kakvog oblika osobnog interesa koji bi mogao biti i postati tuđa nevolja!
Takvih je ljudi, sličnih meni, srećom, ogromna većina na ovoj Zemlji, makar nam je jasno kako oni drugi, ljudi bez kičme i poštenog stava o drugom čovjeku uništavaju 'plavu planetu'!
Tješi me činjenica da će ta velika većina (dobrih i poštenih) ljudi živjeti vječnost 'zelenih livada' Raja i mir i tišinu koje će jedino oni moći - čuti!
Nadam se da ću i sam biti s takvima, jer ne bi želio biti u mraku s ljudima kojima je beskonačna vožnja biciklom sredstvo s kojim se pokušavaju riješiti 'negativnih energija', što je već kao sama misao bezbožna glupost, jer te 'energije' u takve ljude ulaze baš kroz njihovu svijest koja im pokazuje da su - nitko, za što su sami krivi!
Takvima je jedino i pravo ufanje - Bog, kojeg redovito nastoje prevariti!
I kada ponekad pođu na susret s Njime oni to čine radi 'obilježavanja', recimo nedjelje (Uskrsa, Božića, Ivanja, Petrove, ...), a ne na način kako to jedino ima smisla i učinka činiti: kroz SLAVLJENJE Boga!
Nadam se da sam s ovim malim dodatkom uspio zaokružiti misao koja bi vam trebala reći kako se nije za dičiti s ocem koji je 'radio' sa zatvorenicima - nedužnim ljudima, kojima je i on u ćelije dovodio okorjele i teške kriminalce kako bi ih i na taj način omalovažio, plašio i ugrozio!
Goli nije bio nikakav 'hotelčić' već kaznionica puna jada u kojoj je svaki čovjek bio u rukama zla!
Tako treba kazivati i kroz to pokušati nedjela čuvara logora smrti i patnje učiniti Bogu prihvatljivima kako bi se i te Duše skrasile na beskonačnim zelenim livadama - mira i tišine!
Svako drugo kazivanje i isticanje nekakve 'važnosti' i 'utjecaja' milicajaca s Golog nastavljanje je zločina! ...                                  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 30. lipnja 2010. - Indulgencija! Kupovanje oprosta?!

Kada sam neki dan pisao o nastojanjima mnogih 'vjernika' da namjernim propustima tijekom ispovijedi ili pak lažima - kod čega takvi često pričaju svećenicima priče o 'tuđoj krivici', radi čega se ne smatraju odgovornim za svoje loše postupke prema svojim žrtvama - nisam se uspio prisjetiti pravog naziva za riječ oprost što na ovaj tragičan način, kroz jadan oblik trgovanja s grijesima postaje predmet trgovanja!?
Tada sam trgovinu oprostom, koju je u 16. stoljeću koristila katolička crkva (za gradnju crkve sv. Petra u Rimu), usporedio s jednom sličnom pojavom u katoličanstvu (kupovanje 'funkcija'), sa simonijom, no danas ću ispraviti taj propust i opet nešto reći o indulgenciji, ... OPROSTU grijeha koji se i danas, prije svega od strane 'vjernika' nastoji na određen način - KUPITI!
(Sa autoritetom svih svetaca (?) i sa milošću za vas, oslobađam vas svih grijeha i zločina i oslobađam vas od svih kazni za deset dana – Johann Tetzel)

Činim tako, jer već par dana za redom slušam neka razmišljanja o porukama biblijskog, 'malog', proroka Amosa koje su najčešće protkane pitanjima pravde i pravice!
Naravno, za tog je proroka kupovanje oprosta (indulgencije) nemoguć i neprihvatljiv način ponašanja bilo da se radi o svećenstvu ili 'vjernicima'!
Kod toga treba reći kako ovaj prorok naglašava koliko je vjernicima važno shvatiti da je Bogu važnija društvena pravda i međuljudska solidarnost, od bilo kakvog oblika obredne savršenosti.
Ova tvrdnja dobro se preklapa s mojim nedavnim osvrtom na, pomalo zloporabljene 'pojmove', Ljubav, oprost i ispovijed, već samim time što je iz nje lako zaključiti kako je svaki vjernik koji misli kako je Boga moguće obmanuti i potkupiti (u nekakvom 'ufanju' da bi On zažmirio na oba oka i previdio zlo koje počin/iš/e) - savršena idiotarija!
Znaju to dobro SVI vjernici i 'vjernici', no ipak mnogi od njih nastavljaju činiti te naopake stvari!
Možda bi s ovom temom trebao prekinuti, jer mi je savršeno jasno kako takvi nikada neće smoći snage priznati osobne pogrješke i zla, ... valjda, jer su sami sebi 'savršeni vjernici' i zato 'bezgrješna' bića ... no, oni to nisu i zato se osjećam obveznim reći još ponešto na temu otkupa grijeha, ispovijedi i kroz to iskazivanja i dosezanja Ljubavi!
Kada bi nepotpune i nekad lažne ispovijedi bile dovoljne za poništenje učinjenih grijeha, pitam se ne bi li i samo bogoslužje postalo - obmana i slično mitu?
Bi i zato mogu reći kako je jasno tko je, čineći ovako, korumpiran:
to smo mi, ljudi, loši 'vjernici', ..., a ne Bog!
Razgovarao sam na ovu temu s par duhovnika i čuo različite odgovore i stajališta o tome, no niti jednom nisam čuo jasno izrečeno stajalište prema kome bi bilo tko od njih (svećenika) imao snage i želje, a čini mi se i hrabrosti, odbiti pričestiti čovjeka za kog zna da takav nije ispovjedio neki teži grijeh i da nije naknadio štetu, izmirio se ili se ispričao - svojoj žrtvi!
Gdje su onda tu pravednost i pravica o kojima govori prorok Amos?
Ima li toga?
Osobna iskustva i saznanja kazuju mi kako jedan dio klera, službenog, ne odbija dati pričest rastavljenom čovjeku koji se je ponovno oženio, ili čak lopovima koji su pokrali vlastita oca!              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ovo je ružna, ali ipak Istina o crkvi koju je ustanovila žrtva Isusova na križu i zato je svaki ovakav čin pričešćivanja i davanja oprosta osobama za koje svećenici znaju da žive i ustrajavaju u grijehu sam čin - zlog, koji je na taj način najizravnije stigao do samog oltara!
Što je razlog ovakvoj praksi nije mi poznato, ali mogu zaključiti kako su 'razlozi' takvom postupanju isključivo 'ljudskog karaktera' kog definira - nekarakternost čovjeka!
Volio bi znati koji je svećenik odbio otpustiti grijehe i samim time odbio pričestiti čovjeka za kog zna da je svojim postupcima ugrozio život drugog čovjeka, što mu 'grješnik' nije ispovjedio i za što nije tražio oprost od svoje žrtve!
Volio bi to znati i tada bi svake nedjelje otišao na misu koju vodi takav svećenik!
No, ... ima li takvih?
Sumnjam, jer mi se čini kako je puno lošeg što ima veze s indulgencijom i euharistijom svojevrsno kompromisno ponašanje i 'vjernika' i svećenika?
Di je tu riječ proroka Amosa?
Ima li u tome pravednosti i pravice?
Nije li tako činiti, osim što je uvrjeda Bogu, pokazivati koliko je nevažna tuđa žrtva i sama osoba žrtve, koju su 'vjernik', svojim zlim postupanjima i svećenik, davanjem pričesti takvom 'vjerniku' - omalovažili?
Je! I vjerojatno je baš radi ovakvih postupanja dio ovakvih ponašanja unutar crkve opisan i pojašnjen u samom KKC-u (Katekizmu Katoličke Crkve) koji kazuje i ovo:
poštivanje ljudske osobe vodi tome da u drugomu promatramo 'svoj drugi ja'.
Pitam se kakav je to temeljni 'JA' svećenika i 'vjernika' koji svojim (opisanim) radnjama, sličnim trgovanju, izbjegavaju prihvatiti istinu o osobnosti i pravima 'vjernikove' žrtve?
Nema u tome Boga, makar se suze pod križem Otkupitelja mogu činiti i stvarnima!
Ne! Takvo što je ogavan čin iza koga se krije želja 'vjernika' da bude 'kao Bog' kada već i sam nije - Bog!
Srećom, takvo što ne može 'proći', ... valjda (?) samo zato jer Boga nije moguće potkupiti, makar se to pokušalo postići i podmićivanjem svećenika!
Lopov je lopov, ubojica će ostati ubojica, a progonitelj progonitelj ma koliko se oni to trudili sakriti i pri tome sve pokušali 'oprati' kroz primljene 'oproste' i pričesti!
Već sam napisao kako nam Božja riječ preko proroka Amosa govori da je Bogu važnija društvena pravda i međuljudska solidarnost od bilo kog oblika obredne savršenosti, pa mi se vezano uz to čini dobrim istaknuti kako se i pravda i međuljudska solidarnost mogu doseći samo dok su i žrtva i njen 'krvnik' - živi!
Nakon smrti bilo kog od njih sve prelazi u Božje ruke pa bi se moglo desiti da u susretu s Bogom mnogi od zlih ljudi završe u vječnom mraku za kog su bili uvjereni da će ga izbjeći, jer su za života - TRGOVALI s oprostom, Ljubavi i Istinom!
Bog od čovjeka ne traži puno, ali se to mnogim ljudima čini previše, ... samo zato jer im je preteško iskazati običnu solidarnost s čovjekom!
Bez solidarnosti, koja je prava kršćanska krepost, nemoguće je doseći Ljubav.
Bog je iskazao svoju solidarnost s nama ljudima poslavši među nas svoga Sina.
I onda se desilo da su neki ljudi, čudnog ponašanja, molili Isusa da ode iz njihova kraja!
Takvima su svinje bile važnije od zdravlja i slobode koju je Isus, pred njihovim očima, dao nekoj dvojici.
Takvi su svojim postupanjima najavili što će se Isusu dogoditi u vremenu njegove muke, kada je svojima došao, a kada Ga njegovi ne primiše.
Prevedem li to u sadašnje vrijeme, čini mi se normalnim i prihvatljivim shvatiti kako sam zato i ja (kao običan čovjek, gotovo kao prema nekakvom propisanom oblik današnjeg ponašanja egoizama i ljudskih strahova) doživio biti PROTJERAN od ljudi koji i dan danas trguju sa svojim grijesima, Ljubavi i *indulgencijom!
Loš sam trgovac pa mi se takvo što nije moglo desiti!   SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri!
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
(*indulgencija ili oprost; lat. indulgere - biti blag, obziran, popustljiv, u katoličkom nauku predstavlja otpuštanje vremenite kazne za grijehe.)