TPenCRO Verborum   
TPenCRO    
product of CROATIA - www.tpencro.com - AD 2008.
OPUSCULA VERBORUM:
Na ovim stranicama naći će te MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će te pjesme starijeg datuma s mog božićnog CD-a!
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!

Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!)

                                                                       PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK                      
PJESMA NA OVOJ STRANICI!
/PISANE CRTICE - ožujak 2010./
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica (www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)


PDF/rar format PDF/rar format  2008./2009.  --------------  2010.WORD/docxDOC format
SADRŽAJ WEB-a
NASLOVI U 03. mj. 2010.
A.D. / 1. ožujka 2010. - Što o 'krvavom biznisu' kaže nauka?

Stigao je ožujak.
Proljetni mjesec! I vrijeme je proljetno. Zatoplilo je.
Posvuda se osjeća 'dah' novog godišnjeg doba!
Bademi su još prije par dana procvjetali, ptica je sve više, a i kosovi su stigli u naselja.
Toliko lijepog što nam daje ovaj mjesec, kao da žele poništiti svakodnevne loše vijesti koje nam javljaju o potresima, poplavama, tsunamijima, ljudskim žrtvama, ... velikom otapanju ledenih površina i kidanju ledenih 'brjegova' na polovima, ...!?
Možda griješim, no reći ću kako mi se čini kao da je otpočeo 'proces razgradnje' našeg Svijeta, koji se nikako ne može odigrati u nekom kraćem vremenu, radi čega je veoma teško utvrditi ima li sve nabrojeno ikakve veze s mojim 'zapažanjem'!
No, jedno nam je znati (makar meni!):
Zemlja NIJE ukrasna kuglica za Božićnu jelku i zato je glupo očekivati da će eventualni, OPĆI, katastrofalni proces razgradnje i promijene uvjeta za život na Zemlji biti neki brz i kratak događaj!
To nije moguće, ali je moguće vjerovati i misliti kako će jednom, kada bude 'aktiviran', proces 'raspada' Zemlje početi pokazivati znakove svog djelovanja!
Nisu li možda opisane nevolje znak da je taj 'proces' već započeo?
Nego, evo vam, prije teme koju jučer najavih, i nešto o meni!
Nije baš nešto dobro, ali je tako!
Slično razmišljanju o 'procesu razgradnje Zemlje' neki su mi neugodni 'doživljaji' koje sam proživio u zadnjih par dana, što mi je noćas bilo izrazito neugodno trpjeti, dali misliti ... kako je u tijeku 'raspad' mog sustava? Volio bi da griješim, no mada još nemam sve potrebne liječničke nalaze i makar još uvijek postoji - ufanje ... (u čudo?) - mislim da sam u pravu! No, koga briga? (Samo mene!)

Jeffrey Lacasse, an Florida State University doctoral candidate and visiting lecturer in the College of Social Work, and Jonathan Leo, a neuroanatomy professor at Lincoln Memorial University in Tennessee, found that reporters who included statements in news articles about depression being caused by a chemical imbalance, or a lack of serotonin in the brain, were unable to provide scientific evidence to support those statements.








Ovako kazuju ljudi koji nisu, kao ja - 'medicinski laici'!
Prije malo priče o 'krvavom biznisu' uz ovu tvrdnju dobro je 'prikačiti' i navod Francisa Collinsa, direktora američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH), koji kaže:
'Bio sam šokiran otkrićem da ljudi potpisuju članke koje nisu napisali oni, već neki drugi, posebno oni koji rade za kompanije i očekuju (financijski) interes od objavljenog rada' (C-SPAN, prosinac 2009.)'.
Ova rečenica uglednog znanstvenika komentar je učestale pojave tkz. Ghostwriter-a ('ghost' - duh, 'write' - pisati), koji za račun farmaceutskih tvrtki potpisuju, od strane tvrtke napisane 'znanstvene' članke čije su kopije o 'učinkovitosti' nekog lijeka najbolja reklama kojom, onda, trgovački putnici lako uvjere liječnike u kvalitetu i prednosti novoga lijeka.
Liječnici, ukoliko i oni nisu potkupljeni, teško mogu razlikovati ovako plaćeni 'oglas', koji ima sve 'atribute' (lažirane!) studije, od pravoga znanstvenog rada koji nosi 'pečat' visoko-znanstvene ustanove i potpise stručnjaka!
U tekstovima objavljenim na ovu temu ističe se velika šteta koja se 'naručenim radovima' nanosi ugledu znanstvenika i znanstvenim institucijama, ali i to kako se sve čini kroz jedan oblik nasilja nad znanošću!                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Dezinformacije i prijevare ... kao i lažno autorstvo u području biomedicine konačno su postali teme medija, od kojih su neki (NYT, 11.09.2009.) ovakve radnje nazvali 'akademskim zločinom'!
S mnogih strana svijeta stižu alarmantna svjedočanstva o velikoj štetnosti 'lijekova' koji su se pojavili u ljekarnama i bolnicama na temelju podvaljenih 'znanstvenih radova'.
Posebno bi se trebali zamisliti nad uporabom mnogih takvih 'lijekova' namijenjenih liječenju 'duševnih poremećaja' kao što su:
- antidepresivi Seroxat (paroksetin) i Zoloft (sertralin),
- antipsihotik Vaira (olanzapin),
- psihostimulans Ritalin (metilfenidat), ...
Svi navedeni lijekovi, ali i mnogi drugi iz tih ili srodnih 'razreda' mogu izazvati tragične posljedice o kojima u naručenim studijama, s lažnim potpisima, ne piše - ništa, piše to u najnovijem prilogu medicinskog časopisa 'PloS Medicine'!
I konačno, ... DA: KONAČNO je i vjerski tisak, Glas koncila, objavio članak na ovu temu, mada bi meni osobno bilo puno draže da je netko iz njihove redakcije objavio nešto o Zakonu o 'psihićima' i posebno čl. 16. tog zakona!
Evo što navodi GK:
"Lijek za reumatske bolesti Vioxx (djelatna tvar rofekoksib) najpoznatiji je noviji slučaj farmaceutskog 'blockbustera' (farmaceutski proizvod čiji godišnji promet prelazi milijardu dolara) iza čijeg se brzog uspjeha na tržištu kriju naručene studije potpisane lažnim autorima. Ta publikacijska prijevara otkrivena je nakon afere u kojoj je širom svijeta (uključujući i Hrvatsku) više od 150 tisuća pacijenata doživjelo srčani udar, a oko 50 tisuća ljudi je umrlo zbog konzumacije Vioxxa (JAMA 2008, 299). Očigledno je da lažni potpisi znanstvenika na studijama kriju i lažne informacije o ispitivanom lijeku."
Krvavi biznis kojem su i milijarde dolara postale 'sitnica' ne preza ni pred čime!
Čovjek je, sada to mogu s puno prava reći, postao: ROBA!
... K tome jako jeftina i obična - potrošna roba, što bi iz mog rakursa bilo upravo ono što sada, kada sam se uspio oduprijeti 'prljavom biznisu' radi čijih sam 'radnji' i 'nastojanja' izbačen i odbačen od ljudi kojima sam se davao - i živim: 'život' stare, pokidane i zauljene krpe!
No, to, mada je težak život, nije ništa prema strahoti opisanih činjenica koje (u)kazuju na put čovjeka koji juri k ništavilu!
Stara krpa!? Danas mi je ova sintagma nekako bliska i, mada to ne želim jer nije baš neka 'ljepota', osjećam se upravo tako!
Kao stara krpa!
Maloprije sam se vratio iz šetnje koju sam s dosta truda i nekoliko 'zatamnjenja' jedva odradio!
U jednom sam času čak bio pošao do hitne, ali sam od namjere da odem do šaltera i prijavim 'kvar' odustao!
Vratio sam se u Sv. Vid! Teška noć i neugodan dan oneraspoložili su me!
Živim nemoguć život i pitam se: zašto baš ja? Da! Zašto?
Ups! Na kratko sam morao prekinuti ovo ružno pisanje!
Maloprije me je nazvala jedna draga gospođa!
Kaže kako dolazi u Crikvenicu na terapije pa bi mi mogla donijeti neke stvari koje sam jednom ostavio kod nje!
Ponudio sam joj da to obavimo u Crikvenici i da se, nakon što ona obavi terapiju, nađemo u Aqui (kafe pored Thalasotherapije)!
Kratak razgovor s njom 'vratio' me je u život!                 SADRŽAJ WEB-a
Pitam se nije li možda i njen poziv dio nečeg što ja nikada neću razumjeti? Možda je sve neki tračak ufanja i komadić malo boljeg večerašnjeg raspoloženja? Možda, mada mi nije stalo do bilo čega!
Zaista sam čovjek! Moje dobro raspoloženje 'slupali' su mi veoma lako loši dani, posjeti doktorima, pregledi, ... ! Čemu?
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 2. ožujka 2010. - I.P.II., u tvoje ruke polažem život moj!

Jučer sam 'zvučao' - pesimistički.
Stvarno je dio zapisa u kom sam pisao o sebi baš takav - nikakav!
Umjesto da sve prešutim, 'stisnem zube' i ostavim u miru život koji se je 'okomio' na mene, ... kukao sam!
Neću više!
Obećavam sebi kako više neću javno iznositi bilo što o mojim zdravstvenim problemima!
Neću! Ima puno ljepših i svrhovitijih stvari od - kuknjave.
Jedan takav primjer je i činjenica kako sam jučer, prilično umoran, otišao leći s jednom jedinom mišlju u mojoj glavi, nekakvim oblikom molitve, koju sam uputio I.P.II. (Ivan Pavao II.)!
Taj mi je Blaženik (za mene Svetac!) već puno pomogao, o čemu sam na ovim stranicama pisao, pa je sasvim logično da sam mu se jučer obratio mojom večernjom molitvom.
Nisam tražio puno: samo malo mira, miran san i tihu noć!
Trebao sam to kako bi na taj način, naspavan i odmoran, imao volje i snage odraditi današnji dan!
I dobio sam, … sve što sam trebao!
Sada sam u Brezama  i ovo pišem nešto prije marende/ručka.
Dobro mi je!
Sjedim (sam) u kancelariji i pitam se čime sam  zaslužio biti ovdje, među tim dobrim ljudima s kojima, kada sam, svaka moja  ružna misao, jednostavno nestane?
'Usud'? Ta, zar je sve što živim (i ovo sada?) samo nekakav 'usud' ('sudbina')?
Što je s čovjekom, ... sa mnom?
Koliko u svemu, svim tim događanjima i 'modalitetima' mog života 'učestvujem' svojim postupcima, mislima i riječima?
Puno! Puno, dragi ljudi, jer sve što živimo sami stvaramo!
I tu je i to je - moj i vaš problem!
Neobjektivna slika o stvarnosti koju stvara naša želja da se na neki način 'dokopamo' boljeg sutra u suprotnosti je s potrebom da do toga dođemo isključivo kroz prihvaćanje vlastite osobnosti, te krhke, gotovo fluidne 'inačice' našeg duhovno-misaonog svijeta!
Jučer sam vam, pišući iz mog 'usamljenog srca', baš onako kako sam proživio jučerašnji dan i neka događanja prošlih dana, gotovo na opipljiv način, skoro pa materijalistički, pokazao svu krhkost naših duhovno-misaonih bića!
Srećom, moje doživljeno i strašno loše 'iskustvo' s postupanjem navodnih dušobrižnika dovoljno je jak 'motiv' koji me odvraća od bilo kakve nakane da pokušam potražiti 'pomoć' za moje duhovno-misaono biće kod kakvog – 'psihića'!
U trenutcima kada naš 'fluid' ostane sam, jako stisnut nedaćama i kada pritisak misli i lošeg osjećanja nadire na njega ne postoji ništa izvan nas samih što bi bio učinkoviti 'lijek'!
Ovo ne treba prihvatiti kao apsolutni 'naputak', jer i tada, kao i za sve kroz što čovjek prolazi i što živi možemo 'u pomoć' pozvati - Njega!
Bog i Njegova Božanska sila uvijek su nam 'pri ruci', ali nam se unatoč toj Istini, zaziv Bogu (ili nekom Svecu) veoma često  (u)čini predalekim i 'nevjerojatnim rješenjem'!
Osobno, ovakvo kazivanje doživljavam kao ispovijed čime želim naglasiti kako ću se upravo kroz moje vezivanje uz zaziv upućen I.P.II. pokušati držati obećanja prema kojem više neću javno iznositi bilo što o mojim zdravstvenim problemima (bilo kojim problemima!)!
Želja mi je intenzivirati moju vjeru u svetost I.P.II. i tako si pokušati priskrbiti dodatnu Milost Neba, toliko potrebnu samačkom životu, kog INTENZIVNO živim!                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Vjerujem kako su redovitiji posjetitelji ovog odjeljka mog SITE-a uočili kako u trenutcima kakve zdravstvene tegobe ne činim ništa što bi bilo uobičajeno postupanje 'običnih ljudi' u takvoj 'prilici'!
Ne zovem hitnu, ne idem kod doktora, ... zapravo tada izbjegavam svaki kontakt s ljudima i jedino se želim, poput 'starog slona', što prije povući u osamu 'moje kućice', ... i tada, s krunicom u lijevoj ruci, leći u krevet!
Učinio sam tako nekoliko puta i za sada, bez intervencije liječnika i tuđe pomoći, preživio jako neugodne i opasne srčane tahikardije, nesvjesticu i tko zna što još!?
Doživljavam to kao samo čudo i zato se od danas odlučujem moj preostali život podrediti - čudu!
Volio bi da me kod toga 'običan puk' krivo ne shvati, već da me pokuša razumjeti, jer, mada sam poput Abrahama morao izbjeći od svoga doma, želim ostati vjeran njegovu križnom putu! ... Tu vjernost želim pokazati mojom POSEBNOŠĆU u što treba svrstati moju današnju - NEOPOZIVU - odluku!
Nadam se da ću u tome, zagovorom I.P.II. moći ustrajati, čak i onda kada me bude 'lomio' - nagon za preživljavanjem!
Uostalom, ovdje je istina, u stihovima Psalma 49:
'Ta nitko sebe ne može otkupit’
ni za se dati Bogu otkupninu:
životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti
tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.'
Ima u ovom Psalmu puno toga što bi mogao povezati s mojim 'usudom' pa vam ga preporučam za čitanje!
Osobno mi se jako sviđa 16. stih za kog bi mogao reći kako sam njegovu PORUKU osjetio i doživio, još ovdje, na Zemlji. Evo ga:
'A moju će dušu Bog ugrabiti podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.'.
Ta nije li me Bog već 'ugrabio podzemlju iz pandža i milostivo me primio'?
Je! Onima pak od kojih me je 'ugrabio' namijenjeni su drugi stihovi ovog Psalma!
Recimo ovaj (13. stih): '... Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.'.
Jeli razuman onaj čovjek koji opljačka, ugrozi, progoni, otme, ugrozi tuđi život, truje tuđi um, zatvara i muči, optužuje i sudi, jer je ... možda moćan, u većini, nekakva 'vlast' ili jer je bogat?
A ima takvih! Čak previše i u samoj našoj blizini!
Jao takvima poručuje im psalmist u ovom Psalmu!
Da, jao takvima ...:

17
 Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:

18 kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.

19 Ako se u životu držao sretnim
– »Govorit će se da ti je dobro bilo!« –
20 i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.
21 Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba.

Ivane, idući Tebi u susret stigao sam cilju! Kada sam ostao bez doma primio si me u svoju kuću! Nisam imao novaca i dao si mi posao! I snage si mi dao da si uredim dom! Došao si po mene kad sam umirao i opet mi dao život!
Ivane, ne ostavi me!
Daj mi Milost Neba kako bi mogao podnijeti svaku nevolju, nepravdu, bolest, samoću i nasilje mojih 'zemaljskih' misli ...           SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti Ivane P. II.!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 3. ožujka 2010. - Večeras ću vrata ostaviti otvorena!

Hvala Ti, Ivane!
Najljepši dio dana, večer, kada daleko od svakih misli o ružnim stvarima i događajima stvaram raznovrsna 'djela' i kada odlazim na spavanje s mislima i u nadi vječnog života, ... kada se sa zazivom tvog Imena prepuštam dubokom snu, postao mi je - istinski doživljaj!
Jučer me je u tom vremenu, kada u svemu što činim želim pronaći komadić mog duha, neposredno prije spavanja, nazvao moj dobri prijatelj P.N.J.!
Već u njegovoj prvoj riječi osjetio sam kako je promukao!
Pomislio sam kako je možda prehlađen, no on mi je na svoj uobičajeni način, kroz zagonetku, 'nudio' da pogodim što mu je!
Ne sjećam se jesam li pogodio što mu je no shvatio sam kako su mu stradale glasnice!
A kako i ne bi kada svaki dan mora predikati puku kog je u crkvi sve manje i koji sve teže prihvaća - Riječ Božju!
Kršćani smo, a puno je toga što živimo - nekršćansko!
Trebate dokaz za to? Možda ovo:
nije li imati ime samo jednog čovjeka na 'popisu' neriješenih odnosa bezboštvo - uzaludan pokušaj obmane Boga?!
Je! A to je - nekršćanski!
Na žalost i sam sam takav, nikakav, ... no malo što mogu promijeniti!
Ljudi s kojima bi trebao na neki, Bogu prihvatljiv, način riješiti 'neuredne' odnose nedostupni su mi, što oni vjerojatno misle i za mene!
Znam da je tako, mada 'znam da ništa ne znam' (Sokrat).
Život, ta još uvijek velika nepoznanica nedokučive Božje 'jednadžbe' nudi nekakva 'znanja' i 'saznanja', ali i nadalje ostaje - nedokučiva tajna!
Ostati će to dovijeka iako će se na temu života iz dana u dan gomilati svakojake 'teorije'!
Mudrima je jasno kako sve 'zemaljske' teorije o životu nikada neće moći biti potvrđene, 'pametnima' će one poslužiti kao sredstvo podvaljivanja i uvaljivanja gomile laži kao istine, a Malenima ...?
Njima je svejedno što čovjek misli o životu, jer oni svoje ishodište (početak!) imaju i žive u Bogu u kom i s kime žele poći u vječnost!
Ovo sam napisao kao mali uvod u zaključak prema kojem želim reći kako će svatko tko se je nekome grozio, tko je nekoga sudio i osudio, tko ima veze s zlom nanijetim nekom drugom, ili je činio neke grješke - osobno podnijeti posljedice i štetu, čak i ako sam nije bio u stanju spoznati svoju zatupljenost pseudo-istinom!
Ta nije li izvan svakog racionalnog zaključivanja ludo misliti kako je ispravno da je netko morao patiti radi tuđe krivnje?
Je, ali je upravo to:
patnja radi tuđeg zla, najteža optužba počiniteljima, a to onda vodi u - vječnu propast!                                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Ljudi koji ne uspiju spoznati osobnu grješnost koju 'dostižu' činjenjem osuda, zala i sličnih grješaka i nisu nego: jadni nesretnici (Korijen br. 78/str. 23).
Takvima nije moguće pomoći, jer su moralno propali i (možda za vječnost?) izgubljeni!
Nadam se da nisam takav čovjek i da je moj 'kut' Istine (ipak) Istina, ... mnogima NEUGODNA, čak jako bolna, čemu je tako jer nikako ne mogu živjeti istinski stoicizam (volio bi to moći!), ... pravu i potpunu ravnodušnost, adiaforu, koja kazuje da treba biti ravnodušan prema zlu koje se krivo pripisuje nekome tko nije kriv (Korijen, br. 78)!
(adiafora - grč., pojam su koristili stoički filozofi da označe stvari koje nisu ni dobre ni loše, koje ne pobuđuju nikakvo posebno zanimanje kod mudraca - npr. je li zbroj zrna pijeska na plaži paran ili neparan?).
Ravnodušnost! Želio bi je moći živjeti uvijek kada sam napadnut, obespravljen, prognan, izopćen, ..., ili kad me 'trese' tahikardija, nemoć, muče aritmije, boli u prsima, ... ali ne mogu! Ne mogu biti ravnodušan!
Istinski se 'borim' živjeti pomirljivo s nedaćama koje su postale toliko 'guste' da mi se čini kako tom nizu lošeg - nema kraja!
No, jedva uspijevam!
Sve mi večeras izgleda drugačije nego jučer!
Večeras mi vrijeme prolazi jako sporo!
Pitam se nisam li, 'igrajući' se nepažljivo s mojim satom sustigao moj čas?
Je li večerašnja šetnja, koju sam morao prekinuti, nekakav znak?
Bez Boga i krunice u ruci već bi odavno popustio ogromnom pritisku svjesnosti o preteškoj samoći koja u trenutcima nekog lošeg događanja pokaže sav jad ovakvog (u progonstvu) života!
Trebam moji Veroniku ... no, gdje je ta žena? Postoji li?
Trebam i Šimuna, ... da mi pomogne dići se ... no, tko li je taj? Postoji li?
Ne znam! Znam da ništa ne znam!
Znam da imam samo Tebe, Ivane, i moju želju da budeš sa mnom uvijek kada mi bude slabo, kada onemoćam i kada moje samotne misli požele naći mog Šimuna i moju Veroniku!
Njih sam nepovratno izgubio, ali se nadam da imam Tebe Ivane!
Ivane, ne ostavi me!
Daj mi Milost Neba kako bi mogao podnijeti svaku nevolju, nepravdu, bolesti, samoću i pritisak mojih 'zemaljskih' misli ...
Daj mi još samo jedan san u kom ću opet lebdjeti ... u kom se moj duh više neće vratiti tijelu!
Odavno nisam 'lebdio', ... ili bio na zelenim livadama, ... niti susreo moju Ženu u bijelom, ...
Sam sam ... jako sam sam i zato želim biti s Tobom!       SADRŽAJ WEB-a
Večeras ću vrata 'moje' kućice ostaviti otvorena! Zašto?
(Možda vam to sutra objasnim! Sada, plačem! Možda vam i to objasnim?)
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 4. ožujka 2010. - 099 8267308 i tel. poziv: plitka podvala!

(Možda vam to sutra objasnim! Sada, plačem! Možda vam i to objasnim?)
Ovim navodima završio sam jučerašnji zapis, pa mi se čini logičnim učiniti onako kako sam jučer najavio!
Najprije ću reći nešto o tome radi čega sam noćas ulazna vrata 'moje' kućice ostavio otvorenima!
Mislim da već pogađate radi čega sam tako učinio!
Neugodna večer dobro 'popunjena ' tahikardijama, aritmijama i mučninom u kojoj sam (do)živio spoznaju ostavljenosti na jedan neobično ružan način, natjerala me je da pomislim na moj kraj i da tada (čak?) poželim doživjeti moju zadnju noć, radi čega sam, 'obuzet' tim dojmom i pun ufanja u mogućnost da skončam u snu, ostavio vrata nezaključana, ... na taj način svakom otvorena!
(Žao bi mi bilo, radi činjenice da su vrata zaključana i da ih više nema tko otvoriti, proizvesti štetu na kućici koju sam dobio na korištenje!)
Toliko o vratima koja sam jutros, ipak, prije polaska u Rijeku - zaključao!
Pitate se radi čega sam jučer zaplakao?
Razloga za plakanje mogao bi nabrojati puno, no ovaj sam put 'zasuzio', jer me je jedna priča koju sam tog časa bio odslušao na radiju podsjetila na - mog izgubljenog sina!
Nisam se mogao suzdržati od suza, jer ... ipak (ili još?) nisam kamen!
Već dobro 'rasturen', jučer se nisam uspio suprotstaviti očinskom osjećaju koji me je odveo do suza i sjećanja na jedan dan dalekog ljeta na Velom Drveniku!
Moj, tada mali, danas izgubljeni, sinčić došao je na mul pored kojeg sam čistio ulovljenu ribu! U jednom času, pogled kojim sam ga potražio 'zaledio' me je! Na mulu ga nije bilo! Bio je jako mali i još nije imao pojma o plivanju i moru i zato sam ga odmah (srećom, ili po Božju?) išao potražiti baš tamo gdje je i bio:
u moru pored mula!
Ležao je na dnu mora, na dubini od jedva osamdesetak centimetara! Izvukao sam ga iz, njemu opasnog, plavetnila i shvatio kako sam očinskim instinktom spasio život mom malenom sinu! Bio je iznenađen padom u more, ali nije bio uplašen niti je plakao .... Čak se nije bio niti 'nagutao' mora! Toga dana Bog je bio 'brz' i tada nisam plakao!
Učinio sam to jučer!
Uostalom možda će vam puno toga biti jasnije poslušate li izvadak (malu priču) iz emisije HKR-a: Tražimo istinu!
Ta priča podsjetila me je na Istinu koju ne trebam tražiti! Znam je!
Zaboljelo me je to jako, pa sam jučer, dodatno 'uništen' porukom prelijepe priče - poprilično utučen otišao na spavanje!
Srećom, nisam se puno gnjavio!
Zaspao sam brzo i ujutro se probudio svjestan svoje osobnosti (živ) koja je jučer prošla kroz još jedan, traumama ispunjen, dan!
Niti danas nisam bolje prošao!
Smrknute misli koje mi ne nude ništa bolje od velike neizvjesnosti 'potpio' je novi niz nedaća i ... 'nešto' (ma koga briga što?) što ću morati dočekati sam, napušten i poražen s mišlju i spoznajom o okrutnosti uma, nekad 'mojih ljudi'!
Težinu ovakvih misli povećao je i jedan susret na bolničkom hodniku na kom sam danas susreo oca i SINA, koje odlično poznam i koji su mi, ne tako davno priskočili u pomoć!                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Njih dvojca, otac i sin, podsjetili su me na dane kada sam s mojim pokojnim roditeljima obilazio bolničke odjele ... no to je bilo davno!
Srećom, oni su tada, kao što S. ima G., imali mene pa im jadne misli o bijedi ljudskog uma, kakve ja danas živim nisu mogle 'pasti na pamet'!
Imali su mene!
Teško mi je i pomisliti kako ja, koji sam na sličan način pomogao još nekim ljudima, danas moram sam lutati bolničkim hodnicima sa samo jednim pitanjem na kog samo dragi Bog zna odgovor!
Zašto?
Ne znam!
Ne znam ništa više od ovog što kazujem i činim!
Odavno nisam znao živjeti mudro pa se možda baš u toj činjenici nalazi 'sukus' mog današnjeg, ovakvog, života?
Ivane, osjećam kako te i opet moram zamoliti za Milost Neba!
Ne tražim nikakve dane, mjesece niti godine života na Zemlji!
Njih sam doživio i previše, jer probao sam i doživio svašta!
Ne!
Molim Te da za mene izmoliš kraj iza kojeg neće ostati neki neobavljeni posao, tužan čovjek ili neko nesretno dijete!
Da su mi već danas ponudili ostati na odjelu, ... (nisu, jer nedostaje još samo jedan nalaz!) odbio bi to, jer:
- želim pokušati dovršiti posao za kog sam predobro plaćen;
- moram na mom stolu posložiti pojedinačne zahvale dragim ljudima;
- želim izbjeći tihu jezu samotnih bolničkih dana, ...
Nego, rekao bi nešto (vrijeme je i za to) vezano uz statistiku mog WEB-a (ovih internetskih stranica)!
Primijetio sam kako je 'čitanost' (posjećenost) mojih zapisa uvijek bitno veća kada opisujem dane ispunjene teškim životom i nedaćama, kroz što tada kazujem nešto o lošem stanju mog uma (misli) i duše!
Iz ovog podatka može se iščitati više stvari!
Najstrašnije je, čak i pomisliti (ali je tako!), kako mnogi koji se tada 'pojavljuju' trebaju neku (moju) LOŠU vijest!
Drugi pak (moguće 'struka'? ili progonitelji) u takvim zapisima traže nešto što bi im bilo 'dokaz' nekakve njihove 'istine' koja bi im tada mogla poslužiti kao - 'čistač' njihove uništene savjesti!
Neki su možda samo znatiželjni ili im je žao što u mom pisanju nalaze izričaj moje boli ... pa, eto, čitaju!
Ma što da je razlog tako povećanom interesu, meni osobno to nije toliko važno!
Cijenim (ocjenjujem) samo ono što mi, kao kakav stav ili u 'direktu' rečeno o zapisima, navedu osobe s IMENOM (i možda prezimenom).
Nešto slično (znatiželjom 'obojeno'!), na što sam odgovorio učtivo mada nimalo nisam povjerovao riječima koje sam odslušao, doživio sam danas u jednom telefonskom razgovoru!
'Uređujete li stan ili možda trebate novi namještaj?' upitao me je (meni nepoznat) ženski glas kada sam nakon upornog ponavljanja poziva ipak podigao slušalicu telefona!
Nije to bio nikakav 'marketinški poziv'!
Broj mog kućnog (imam ga samo radi DSL uređaja) telefona nedostupan je 'nepozvanima' pa mi je jasno kako je današnji poziv bio 'lakmus papir' koji je trebao potvrditi neku misao/ideju znatiželjnika koji me je na taj način pokušao 'cimnuti', ... koji me jako dobro pozna!
Neka mu je!
Neka vjeruje kako sam 'pao' na tu plitku podvalu!
Možda mu boja mog glasa pomogne očistiti njegovu jadnu savjest!
Toliko narode! Nije mi lako, ali je tako! (pjesnički!)         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 5. ožujka 2010. - Zločestoća i korizma!

Jučer sam radi previše podataka i svakojakih 'čuda' i misli propustio povezati (objasniti) broj MBT-a iz naslova jučerašnjeg zapisa s nečim logičnim!
Možda sam na taj način učinio malu 'zbrku' pa ću to popraviti danas.
Dakle, broj 099 8267308 koji sam spomenuo našao sam u SMS porukama koje mi, uredno, svakog dana stižu na moj MBT!
Evo sadržaja poruke:
'Korisnik +385998267308 moli vas da ga nazovete. Poruka je poslana na zahtjev T-Mobile korisnika usluge SMS Daj nazovi.'
Ne znam što bi na ovo rekao, jer mogućnosti zloporabe komunikacija dobro su mi znane (to sam i sam iskusio) no mogu misliti kako se u ovoj poruci krije želja vlasnika da sakupljanjem poziva na tom broju dođe do 'bodova' koje će onda rabiti za svoje potrebe, ... ili da me na taj način, ako 'padnem' na podvalu i nazovem taj NEPOZNATI broj, njegov vlasnik (koji me tada sam siguran dobro pozna) 'evidentira' u svom 'dnevniku'!
Ma što da je, obična je podvala na koju sam odgovorio jasnim SMS-om!
No, uporna budala nastavlja s bedastoćama pa sam nakon mog SMS-a opet (danas) zaprimio isti, 'molećljivi' - SMS!
Svašta!
Svijet je u potpunosti zastranio! U gomili pogrješno usmjerenih ideja zlo postaje sve bahatije i bezobzirnije!
Zato mislim kako je vrijeme da nešto kažem o tome kako ja vidim, doživljavam i ćutim - zločestoću!
Uostalom, korizma je, a to je idealno vrijeme (no, tako treba činiti stalno!) da se upitam što je zločestoća i jesam li i sam zločest.
Zločestoća nastaje kada čovjek prestaje iskreno i stvarno preispitivati što je dobro a što je zlo! Tada on započinje živjeti i djelovati prema makijavelističkom načelu (Makijaveli je naučavao da pravo počiva na sili i da takvo djelovanje ne podliježe ocjenjivanju sa moralnog stanovišta!) samo kako bi postigao neki svoj osobni, zapravo sebični cilj.
Kako svaku osobnu ambicioznost uvijek ograničavaju ili čak sputavaju moralne i etičke (pozitivne) norme osoba koja je naumila pod svaku cijenu doseći svoj cilj, bez obzira radilo se o hedonističkom, materijalnom ili čak duhovnom cilju, mora se, najprije diskretno, a s vremenom sve snažnije i sve odlučnije - riješiti 'okova' pozitivnih normi i uzanci!
Kada ovako razmišljam i nije mi nego reći da je svaka zla osoba zapravo pokleknula pred naletom nekog sebičnog cilja kog tada želi po svaku cijenu, bez obzira na eventualno gaženje prava i dostojanstva drugih ljudi - prikriti!
Često je sam početak zločestoće dobro prikriven nekim 'općim ciljem' što kao takovo, izvanjski i izgleda te od trećih ljudi ne biva prepoznato ni uočeno!
Zločeste osobe izuzetno se trude pred javnošću imati čisti obraz i sačuvati imidž dobre osobe!
Postoji to i pokušava se 'prodati' čak i samom Bogu!
Kod razmatranja svega što je zločestoća treba istaknuti kako ona silno 'buja' nakon početnih uspjeha čime sve više rastu apetiti za još većom uspješnošću!
Ukoliko uspjeh zločestoće radi nekog razloga zapne ili počne stagnirati, javlja se frustriranost koja tada postaje 'generator' novih apetita zločestoće!
Osobno sam svjedok strahote zla radi čega ovo vrijeme korizme, koje nas podsjeća na vrijeme u kom je Isus svojim ODBIJANJEM ponuda zlog, izrekao svoje odlučno 'ne' zločestoći - smatram idealnim za reći što JA mislim o zločestoći!                                        Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Sažetak 'priče' o velikom problemu - zločestoći najbolje svjedoči činjenica kako je ljudska zločestoća veliki problem svakoj osobi (i meni!) koja je doživi od druge osobe, ali je bez ikakve sumnje nerazmjerno u većem problemu, s pozicije ljudskog, moralnog i vjerskog aspekta, neizmjerno poniženija osoba koja je popustila svojoj zločestoći!
Veliki dio mojih današnjih problema (i zdravstvenih!) posljedica je bujanja zločestoća ljudi koji su sve pokušavali skriti kroz pseudo-dušobrižništvo!
No, nisu uspjeli!
Tek će smrću žrtve zla, zlo koje čovjeku nanosi drugi čovjek, bilo pojedinačno bilo kroz interesnu skupinu, postati neizbježni - PORAZ posrnulih osoba, no takvima tada više neće biti moguće (iz)reći: OPROSTI!
Postoje razni oblici zločestoća no jedna je zločestoća posebno bolna!
Taj oblik, zločestoće bliskih osoba iskusio sam osobno pa vjerujem kako sam i sam 'zaražen' tim opakim virusom iz laboratorija zlog, radi čega sam (ne činim li to i sada!) puno toga izrekao (ništa učinio!), na način kako to čine - zli!
Mislim kako je to sasvim izvjesno radi čega ću i sada izreći, svima, univerzalno: OPROSTITE, jer ja ipak nisam ZAO!
Do tog jadnog stanja uma kog se želim svim svojim bićem otarasiti dovela me je tuđa zločestoća!
Na nož zarinut u leđa nisam odgovorio mačem i to mi daje za pravo reći kako se dolje citirani dio iz jednog vjerskog tjednika ne odnosi na mene, već na 'njih'!
'Iskustvo zla koje je posljedica zločestoće, osobito je gorko i bolno, ako dolazi od bliske osobe s kojom se mora npr. živjeti pod istim krovom ili surađivati na istom projektu ili radnom mjestu zbog, u dobroj vjeri, uspostavljenih odnosa. Gorčina i bol posebno dolazi do izražaja ako se osoba, koja je dopustila da je zahvati zločestoća i s kojom čovjek mora živjeti ili surađivati, prikazivala u potpuno drugom svjetlu ili ako ta osoba po svojoj npr. vjerskoj pripadnosti ili po važnoj službi koja joj je zakonito povjerena u nekoj zajednici nikako ne bi smjela popustiti zločestoći jer je to naprosto nespojivo bilo s vjerskim opredjeljenjem bilo s odgovarajućom službom u zajednici. Oni koji žive s osobama koje su popustile i ogrezle u zločestoći često imaju iskustvo da su izložene suptilnom nasilju, ponižavanju, instrumentaliziranju, tj. svođenju na sredstvo koje služi kao alat za ostvarenje nekojega zacrtanoga sebičnoga cilja te ambiciozne odnosno zločeste osobe. Prepoznavanje nečije osobne zločestoće nažalost je povlastica osoba koje su u neposrednoj životnoj ili suradničkoj blizini zločestih osoba, no takve osobe, koje su zapravo žrtve, iznimno rijetko mogu pomoći zločestoj osobi da prepozna svoju profesionalnu, ljudsku, a ako je riječ o vjerniku i vjerničku stranputicu. Zločesti najčešće ne mogu ozbiljno uzeti ono što im glede njihova ponašanja žele i pokušavaju dobronamjerno reći njihove žrtve, oni od žrtvi čuju i prihvaćaju samo ono što može poslužiti za ostvarivanje nekoga njihova osobnog sebičnog cilja.' (GK 8/2010.)
Pročitali ste ovo?
Možete li i poželite li reći: NE ŽELIM BITI - ZLOČEST!?
Ja to želim reći i zato, jer ne želim ostati zločest, molim svaku osobu koja misli kako sam joj učinio nešto nažao da mi taj ružan čin mog bića opiše i javi na neki od 'komunikacijskih načina' (mail, tel., MBT, ...), ili uz kavu!
Naravno, sve rečeno što je za nekoga MOJA zločestoća trebalo bi biti definirano uzročno-posljedičnim slijedom!
Npr.: uzeli (ukrali) ste mi moje pa sam vam ljut (po vama tada zločest) rekao kako ste - lopov!
Uzrok mojoj 'zločestoći' sama je po sebi zločestoća (u krađi) pa je glupo u mojoj, jasno izrečenoj, Istini tražiti zao čin!                    SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 6. ožujka 2010. - Njegov križ, Pilat, Dizma i 'Oni'!

Pišem već dugo, svakog dana i makar samo nešto malo teksta, kako bi održao nekakav 'kontinuitet' ovih zapisa!
No, kako to u životu dosta često biva, ima dana kada mi je svaka riječ težak teret i kada jednostavno nemam neku ideju!
I danas se tako osjećam!
Nekreativno i pomalo 'šuplje'!
'Potrošilo se (me) vrime' (O.Dragojević - Stine!) ... ili sam dosegao točku zasićenja (otopine!) iza čega slijedi - kristalizacija!
Ovu usporedbu s jednostavnim 'eksperimentom' sa zasićenom otopinom kuhinjske soli nisam tek tako odabrao!
Učinio sam to namjerno, jer se nadam kako će uskoro jako 'zgusnuta', k tome dosta loša, događanja, doslovce - iskristalizirati bit svega i ponuditi mi KONAČNO rješenje, ma kakvo bilo!?
Preteško je, na svaki način, probijati se kroz vlastitu zasićenost!
Toliko teško da i sada mojim umom 'dominira' misao o tome kako li će oni koji su mi oteli smiješak i ručicu moje Slatkice, kada se susretnu s Njime ili možda i prije, na Zemlji, radi toga - proći?!
Zločin sakaćenja nečijeg duhovnog i umnog života puno je teži od odsijecanja ruku, ranjavanja tijela i samog ubojstva čovjeka!
Posljedice takvog čina nepopravljive su, trajno opterećujuće i užasno bolne, ... a vrijeme nam - ističe!
Svima! Nekome polako, a nekome brzo, ... i uvijek nas, ma koliko se trudili vraćati kazaljke naših ura unatrag - brzo sustigne!
I? Onda smo opet tu ..., pogledamo li POŠTENIM SRCEM, u očaju sadašnjosti u kojoj bi nas sjećanja na prošlo trebala privesti svijesti o - budućem, ... a to je - jako ružna slika neke staračke nemoći, zaboravljenosti i odbačenosti, ... ili pak mlada bolest, smrt i - velika tuga puna neizrecive boli!
Križni put čovjeka kom su oteli Ljubav(i) završiti će sramotnom smrti na križu na kojeg su ga 'zakovali' OTIMAČI ljudskosti, čavlima napravljenim od vlastitih krutih srdaca!
Hoće li takva (naša, moja, tvoja) smrt tada moći spasiti neku posrnulu dušu i tako nekome vratiti mir?
Neće! Samo je On to mogao učiniti!
Samo je Njegova sramotna smrt na križu jamac našoj vječnosti!
Samo je On, Sin Božji, mogao i znao oprostiti rimskom vojniku, uzeti za ruku razbojnika koji mu bijaše s njegove desne strane, prihvatiti Riječ Oca i za nas - uskrsnuti!
Čovjek to ne može! Ne može uskrsnuti ukoliko to ne učini 'u Njemu'!
Čovjek to ne zna! Čovjek ne zna oprostiti! On to zna samo - reći!
Čovjek to ne želi! Čovjek ne želi prihvatiti ruku 'pokajnika'! On to ne treba!
Čovjek treba sebe, svoju 'istinu', (tuđi) novac, lažni mir i zato nakon što na križ pribije Ljubav mora stalno trčati, poput plahe srne, progonjen od sebe samog, od svoje opasne zvijeri - od sebe!
Tada mu više nitko ne može pomoći! Samo ... On!
No, kako stići do Njega? Koji je to put?
Taj put nije opisan u školskim knjigama, njega se ne može naučiti, ... niti KUPITI!
Taj put posut je osobnom mukom, jadom, nevoljom, tugom i zato mi se čini kako sam danas i sam na tom putu!
Od kada živim život prognanika spoznao sam kako na njemu ima puno, jako puno, živih, ljudi!                                    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Toliko puno da mi i nije nego ustvrditi kako su uzana vrata Neba odavno preuska za 'prihvat' tolikog broja - odbačenih i po mnogo čemu Malenih - Božjih ljudi!
Na tom putu nema 'njih'!
Ne vidim ih!
'Ti', ... drugi, ... svi koji su na raskrižju zemaljskih putova odabrali ići putem lagodnog života, na kom su radi sebe pogazili čovjeka, ... uvijek kada su ga kukavički udarili, lažno optužili, isporučili nevolji ('struka'!), pokrali, progonili, životno ugrozili, opljačkali - 'oni' ... bi trebali shvatiti Njegov križ kao svoj spas za što im je potrebno samo malo učiniti!
Mogu li to? ... Ili im je lakše i 'bezbolnije' posegnuti u džep, uzeti TUĐU novčanicu i 'darivajući' je 'siroti' pokušati kupiti (?) Boga?
Farizeji!
Ispovijed u kojoj će prešutjeti svoje zle čine ili će ih pokušati opravdati 'pravom i samoobranom', iza koje će, 'oprani od grijeha', poći po sakrament presvete krvi Kristove, ... te SVETE čine - 'oni' će bezbožno zlorabiti!
Na bogati 'švedski' stol pun Očinske Ljubavi 'oni' će nastojati postaviti duhovnu 'hranu' iz svoje 'vjerske kuhinje' koju će začiniti otrovnim gljivama - vlastite sebičnosti!
'Oni'! ... Hineći Ljubav uništili su čovjeka, ... uvrijedili Boga kada su njegovim Malenima 'darovali' - tuđe!
'Oni' - nisu u stanju napisati mail, okrenuti broj telefona ili na cesti zastati i reći obično 'dobar dan', ... jer - oni su - izgubljen mir, posrnula duša, kameno srce, ukradena Ljubav!
'Oni' ne mogu prihvatiti Istinu koja im kazuje kako ove teške riječi i rečenice namijenjene 'njima', mogu postati PREDIVNA prošlost iz koje je moguće NAUČITI sve o sadašnjosti i kako (do)živjeti PUNINU budućnosti!
'Oni' - poznaju samo tuđe grijehe, tuđe uvrjede, tuđe zločine, ... jer vole imati i vladati - TUĐIM (umom, imovinom, 'usudom', ... životom pa čak i vjerom!)!
'Oni' još nisu shvatili i spoznali snagu i moć UČITELJICE ŽIVOTA i zato suznih očiju iz kojih naviru LAŽNE suze (na)riču podno križa na kom je Raspeti, umjesto da se raduju silini nedokučivog Otajstva koje nam je ponudilo shvatiti sebe u vječnosti!
'Oni' - pojma nemaju da i 'njima' i 'nama' (meni) svaki, pa tako i predstojeći Uskrs, doživimo li ga, na najizravniji način nudi suobličiti se s Njime, kada to nismo bili u stanju (u)činiti - stalno, ... svakog dana, sata, minute ili sekunde koje nam neumitno protječu u činjenju - jada!
Razmislite ljudi!
Ako je i samo obična 'legenda' nije li priča - o razbojniku na križu kog je Isus poveo sobom, ... o razbojniku koji je kao dijete izliječen od kuge zato jer ga je njegova majka oprala u vodi u kojoj je malo prije nje Marija okupala svog malog, PROGONJENOG Isusa - PREDIVAN 'NAPUTAK' čovjeku koji danas živi daleko od - SEBE!
INRI - natpis kog na križ postavi zli (Pilat), postao je simbol budućeg vremena i same vječnost! U tim je slovima 'dobri' Razbojnik, imenom Dizma, na Veliki petak prepoznao svoj život kojeg mu je darovao Isus!
Ako nikada prije, onda makar u svom konačnom padu pod teretom križa života postanimo slični 'dobrom Razbojniku' - Dizmi ...
('iscurilo' je ovo iz mene na neki neobičan način radi čega sam, potaknut danas napisanim, odlučio UNIŠTITI jedan dio moje 'posljednje želje' kog sam sastavio 8. siječnja 2010. godine, a što sam vezao ('linkao') uz riječ NAREDBA napisanu u dnevniku od tog dana!)                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 7. ožujka 2010. - Odjel X je čistilište!

'Oni' ne mogu prihvatiti Istinu koja im kazuje kako ove teške riječi i rečenice namijenjene 'njima', mogu postati PREDIVNA prošlost iz koje je moguće NAUČITI sve o sadašnjosti i kako (do)živjeti PUNINU budućnosti!

Zadržati ću se malo na ovoj, meni, predivnoj misli koju sam jučer izrekao 'obuzet' čistoćom i snagom skorašnjeg uskršnjeg otajstva, kada sam pun ufanja u samo čudo koje bi im ('njima') trebalo 'isporučiti' napisano poželio da se desi SVE za čim 'vapi' - naš 'ranjeni' Bog!
No, čuda se rijetko dogode, a kada tako i bude to 'dožive' odabrani ljudi, često žrtve teških 'usuda', a i ja i 'oni' očito je: (još?) nismo takvi!
Nismo žrtve! Nikako!
Budale smo koje panično brane 'svoje busene' iza kojih ne stoji Božji čovjek, ... a ispred kojih (busena) se nalazi (is)prazna ledina posuta mržnjom i egoizmom!
Budale ne mogu biti žrtve, jer ne mogu kao istinske žrtve osjetiti tuđi križ i doživjeti u njemu Boga!
Budale šeću ulicom, voze bijelu limuzinu, 'vise' za računalom, sanjaju svoj prvi milijun (€?) i tako propuštaju biti - žrtve!
A onda spoznaja o žrtvi postane stvarnost i bude kasno, već sada, sutra sigurno prekasno, a 'prekosutra' i nemoguće shvatiti stvarnost i Istinu težine riječi vapaja s križa:
Eli! Eli! lamâ azâvtani!
Nije nas i neće nas nikada Bog ostaviti!
Mi, ja i 'oni' ostavili smo Ga puno puta, ... čak uvijek kada nam je pokazao sebe u liku kakve Nevolje, Boli, Patnje, Nesreće, ... pored kojih smo tada prošli gotovo kradom, kao kakvi lopovi ili smo im radi straha za sebe ipak udijelili jeftini 'materijalni' cjelov, ... a trebali smo ... pokazati koliko nam je SRCE i da Ga poznamo!
Budale! Same budale i ja s njima! Budala (na brigu?) koja vjeruje u čudo i tada uspijeva napisati predivnu misao koju - budale, ne mogu, neće ili ne žele ISPRAVNO - razumjeti!
Budala sam, no srećom, 'njihova', ... za 'struku' i više od toga - lud čovjek i ipak, unatoč 'njihovim' takvim razmišljanjima, Njegov - Božji čovjek!
Ne sumnjam u to pa me jedino muči obično 'zašto' koje od mene skriva mnoge odgovore o svemu što pokušavam razumjeti kao život, žrtvu i križ!
Hoće li ovo stići do 'njih'? Hoće li išta shvatiti? Hoće li moći 'dodirnuti' fluid mojih misli i osjećaja koji vapi za Slatkicom?
Ne znam! 'Znam da ne znam!'.
Znam zato, i to jako dobro, kako su me radi osobnih nejasnoća i jer još nisu dosegli moći shvatiti Žrtvu, i sudac i tužiteljica i 'strukovnjakinja' i progonitelji nastojali poslati 'u ustanovu kao što je Odjel X ...'
'Odjel X je čistilište! Pacijente s kojima nitko ne zna što da radi jednostavno šalju na odjel X!'? (cit. iz knjige Drugo ime za Ljubav).
Pogodili ste? Kada je moj 'dnevnik' u pitanju to uopće nije teško!
X nije oznaka nepoznanice nekave jednadžbe, još manje obično slovo!
X je, u predivnom psihijatrijsko-psihološkom romanu, oznaka odjela kojeg ja zovem onako kako bi to trebalo činiti uvijek! X je - ludnica u kojoj su radi potpunog izostanka duhovne razine ljudskog bića - ludi baš svi!
Na žalost, malo tko ima snage, želje i volje, a čini mi se i HRABROSTI to javno izreći!                                                   Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Mada na odjelu X svi izgledaju kao kave žrtve, to i nije tako!
Ne postoji tamo žrtva, jer ta plemenita ljudska 'sudbina' traži SVJESNOST o sebi čega nema na tim odjelima!
Tamo su svi 'drogirani'!
Pacijenti 'lijekovima', a osoblje osobnim 'uvjerenjem' kako čini nešto što je čovjeku dobro?!
Strašnu obmanu koja svojim 'radom' ovom jadnom Svijetu u kraju ipak 'isporuči' - Žrtvu o kojoj, ukoliko ne umre u teškoj duševnoj boli, netko mora brinuti, svjedoči još jedan 'sitan' citat iz ove predivne knjige:
'Liječnika koji ga je poslao ovamo trebalo bi izvesti pred prijeki vojni sud! Uskratiti naredniku Wilsonu priliku da se opere od prljavih optužbi i otpremiti ga, umjesto toga, u ustanovu kao što je odjel X, to je postupak koji predstavlja sramotu za vojsku!'.
Sudac, tužiteljica, 'struka' i progonitelji bili su moj 'liječnik'!
'Oni' su svojim postupcima uništili sve radi čega sam u uvodu današnjeg zapisa ponovno naveo moju, meni (trenutno), najdražu misao!
'Sramota' iz citata iz knjige koja se odnosi na 'vojsku' u mom slučaju treba neki 'jači' izričaj, jer ja sam proživio oblik ozakonjenog (?) - fašizma koji je kako nam je poznato, u vrijeme Hitlera, rabio - nacizam!
'Mislim da je sramota zbog jedne tučnjave i vrlo sumnjive optužbe upropastiti život ...', piše u knjizi ... ali, tako se to i danas čini!
Svakodnevno i odavno!
Radi čega? Možda 'pravde', 'zakona', 'reda', ...?
Ne!
Tako to čine samo 'oni' - ovozemaljski 'bogovi' koji su si dali za pravo - suditi i igrati se 'boga'!
Srećom, 'oni' ipak nisu JA SAM KOJI JESAM, Jahve, sveprisutni Bog koji nikada nije osveta, presuda, progon, ... kog nisam i neću vidjeti, ali za koga, živeći danas moju 'budalastu' Žrtvu, mogu reći da JE, JER JEST!
'Poštuj ...' i još devet rečenica na kamenim pločama koje u ruke dobije Mojsije - samo su one - ZAKON!
Nisam Abraham, ali sam prošao kao njegov Izak pa mogu reći kako me je jako zagrijala 'misao' o tome kako bi 'oni', u ovom vremenu do Uskrsa, ipak mogli pročitati i ispravno shvatiti moju, meni, najdražu misao!
Hoće li? Hoću li to doživjeti?
Hoće li 'struka' postati istinska pomoć čovjeku koji od svega više - treba Riječ?
Tempus fugit - pa je sasvim izvjesno kako će Uskrs pokazati koliko je od mojih dobrih želja, izrečenih 'krutim' jezikom Žrtve, stiglo do 'njih'!
Kada je pak 'struka' u pitanju teško je očekivati neki pomak ka boljem u postupanju s ljudskom osobnošću, jer njom upravlja 'materijalno zlo' kom su tuđi um (ne duša!) i život običan biznis!
Naravno, KRVAVI biznis 'vrijedan' (meni prezira!) koju stotinu milijardi USD ($ ) ili EUR-a (€) / na godinu!
'Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!' (... ali znaju i zato su jako odgovorni za svoj život u vječnosti!), dobro je podsjetiti se na ovu veliku rečenicu kada su u pitanju radnje - 'strukovnih' bezumnika!
I na kraju nešto malo o - meni!
Danas sam potvrdio moju očitu starost i to kada sam, prema naputcima 'dotura', u popodnevnim satima bio 'na jednu uru bacit oko' (malo leći)!
Preporuku sam izvršio nerado, jer volim (i trebam!) nešto raditi, a ne se izležavati! No, jasno mi je kako imam jako malo - izbora!
Poslušao sam savjet! Neka bude! Oprostite mi!            SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 8. ožujka 2010. - Magic: Čudnovato!

'Oni' ... ne vide čovjeka stvarnog, onakvog kakav ostaje biti i nakon svih svojih uspona i padova, nego u svemu vide samo svoje 'metode' i pritom misle kako će svojim 'radom' i 'molitvom' – materijalnim ili "duhovnim" – već nekako od njega 'učiniti' nekog novog čovjeka, ... svog čovjeka iz epruvete čiji 'sadržaj' pun ludosti 'mućkaju' u svom laboratoriju u kom obavljaju biomedicinska iživljavanja s Božjim u čovjeku!
I opet čine pogrješku, koja bi mogla postati njihova 'fatalna' budućnost, jer čovjek nije sredstvo, kemija ili predmet, već slika Boga!
Griješe tako 'oni', iz dana u dan i stalno, ... baš kao kakve - budale!
Znaju to dobro i zato nastoje naći neku drugu budalu, pokazati joj svoju 'moć', 'vjeru', 'proroštvo', 'slike i glasove', ... sve samo zato da bi pokušali ostati ono što jesu, ali što ne znaju pokazati - Božji ljudi!

Ovo sam napisao samo zato kako bi na neki način započeo današnji zapis!
Čini mi se da i nije tako loše i da se lijepo nastavlja na moja razmišljanja od jučer?
Čini mi se tako!
Nego, jeste li uočili kako je ova zima, čak i kod nas, na moru, prilično neugodna, već odavno preduga i dosta hladna!
Sada, kada sam još jednom, 'pritisnut' nedaćama morao promijeniti 'ritam života' i kada dosta vremena provodim u kući, još više uočavam koliko mi nedostaje moja Slatkica!
Kada bi mogao biti s njom, 'višak' mog vremena ne bi mi bio problem!
Ona bi mi, sigurno, veoma lako 'uništila' (po)koji sat vremena!
Zamišljam (smijem li 'struko'?) nas (Nju i sebe!) kako pokušavamo postati mali pjevači, slagači nekakvih kockica, ili 'šarači' neobičnih slika koje žive u našoj mašti, ...!
(Jednom sam, možda vođen 'predosjećajem' ili možda poput kakvog proroka poradio na jednoj pjesmi koju sam, dok je još nije bilo, namijenio mojoj Slatkici! Na moju žalost, nisam je uspio dovršiti i snimiti radi čega imam samo nešto od tog 'materijala'! Tu je! Poslušajte makar samo glazbu moje pjesmice učinjene NJOJ - MAGIC: Čudnovato!)
Zamišljam taj svijet kog mi je očaj ljudske duše oteo samo zato, jer sam doživio biti - sotoniziran, i to na najizravniji način, od inače običnih ljudi koji su si dali za pravo poigrati se sa mnom i biti pseudo-egzorcistima mog uma! Strašno je to i pomisliti, no znam da je tome tako!
Zato je iz svega i 'izrastao' ogroman zid kog 'izgradi' (moja?) Istina!
Ali ...!
Da, 'ali', taj suprotni veznik koji se najčešće rabi kako bi se nečem, već izrečenom, predstavila oponirajuća misao i Riječ dobro mi dođe za reći:
ali, ...!
Ali, ... Nema kod 'njih' - 'ali'! Ne znaju za njega!
U tom svijetu opasnih apsurda postoji samo ultimativno: ili-ili!
U tom svijetu normalnije je, čak i od svakog jasno izrečenog osobnog stava koji 'njima' nije po volji - biti peder, lopov, progonitelj, ... evidentni nasilnik nad tuđim umom, ...!
Kada vam takvi ljudi kažu da ste nešto loše, tada vam i nije potreban nikakav 'ali', jer oni - jesu - ono što vam izreknu!
Takvi stalno čine pogrješku, koja bi mogla postati njihova 'fatalna' budućnost, jer čovjek nije - sredstvo, već slika Boga!
Nije li smiješno čuti iz usta čovjeka, i to s 'pozornice' (može biti i oltar!): 'Obrati se!'
Koliko je takvo što izrečeno svisoka uvjerljivo?
Visoko 'izdignut', dobro 'pozicioniran' i sebi važan čovjek, koji ima smjelosti i BEZOBRAZNE 'hrabrosti' osuditi tuđi um i osakatiti nečiju Ljubav, što li je doli - budala!
Ne, nije on nikakva 'kreativna' budala!          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Budala je, jer ne može shvatiti kako mu je sići s pozornice (prije nego ga s nje skinu!) i sjesti do brata-grješnika puno više od svega što živi!
Obrat, prije svega karaktera, nužno je živjeti svakog dana, jer malo tko od ljudi može reći kako je toliko puno obraćen da si može dati za 'pravo' izdvojiti sebe iz mase nas, koji se moramo svakog dana, iznova, obraćati?
Obraćenje je cijelo-vječno i obnavlja se svakodnevno!
A 'obrata' ima svakojakih!
Ponekad nas mogu iznenaditi velike promijene ponašanja ljudi iz naše okoline, ali ih tek kada bivaju usmjerene ka lošem, uspijevamo uočiti!
Dobro nam oduvijek olako promiče!
Dobro u ljudima, koje susrećemo, brzo zaboravljamo!
Zlo se pamti! Ono nas 'privlači'! Postaje hrana našim NIKAKVIM 'dušama'!
Ne želim biti takav!
Zašto? Evo zašto:
Godinama sam živio s osobom (pod istim krovom!) i vjerovao da sam dobro upoznao sve njene dobre i loše strane!
Vjerovao sam joj do - ludosti, a onda mi je ta osoba priredila takvo iznenađenje da se i danas pitam jesam li je uopće poznavao?!
No, bilo je u njoj (valjda ima još?) dobrog i zato je neću pamtiti samo po lošem! Nikako!
Ne želim zaboraviti (kad se već svega MORAM sjećati!) sve dobro što smo živjeli i što mi je učinila, jer tada bi je počeo suditi (procjenjivati) samo po počinjenome zlu, a onda bi (u)činio baš onako kako je to ona meni učinila!
Ne želim vjerovati, niti misliti, da je učinjeno zlo njena jedina stvarnost, mada je sve bilo nedavna prošlost, radi koje živi(mo) očajnu sadašnjost!
'Neka pazi tko stoji da ne padne!' - puno govori i sve mudre i razborite ljude obvezuje:
da sjednu do brata-grješnika, što smo SVI ( i ja; i ti; i on; i mi; i vi; i oni!)!
Siguran sam kako nam je svima jasno da je vrijeme četrdesetnice (Korizme - Kvadragezime) idealno vrijeme za činjenje VELIKIH pomaka ka boljem i jedino ispravnom življenju vjere u - Istini?!
Ne činite ništa što bi bilo čin namijenjen postizanju samoostvarenja!
Toga ima već previše i posvuda oko nas! Čak i u Crkvi u kojoj se ljudi 'željni' samoostvarenja znaju vješto sakriti!
Takvi previše pričaju o osobnim 'uspjesima' koje im 'učine' stalni molitveni susreti, takve i te molitve, njima 'važni' postovi, ...!
Takvi su poput farizeja kojima treba, osim Božjih zapovijedi, još puno više, .... više od petsto njihovih, zapovijedi koje onda stavljaju iznad jedinih, Božjih zapovijedi!
Ne trudite se biti novi Apostoli izmišljajući osobna 'čudesa'!
Za svetost i za vječni život na zemlji dovoljno je živjeti Božje zapovijedi, njih - samo deset!
Više od toga služi (vjerskoj) samoobmani i sliči na nekakav oblik 'vjerskog egzibicionizma'!
I još nešto:
odsijecanjem i negiranjem vlastitih KORIJENA (čitate li ovo P.N.J.?) nužno vam je znati kako će vam stradati vaša (predivna?) krošnja!
Vrijedi li toga nečiji uništeni život?
I budale znaju ispravan odgovor! Ne budite - idiot!
Tata, vidi ribice! Puno ih ima! - upravo sam odslušao jingle s ovim tekstom i priču dvoje mladih voditelja emisije BUM (na HKR-u), koji su u najavi 'himne' učinjene za predstojeći susret mladih katolika (u Zadru), rekli nešto o - MENI!
Nisu spominjali moje ime, ali su istakli kao je 'jedan gospodin u svojoj skladbi upotrijebio', njihov jingle!
Mada moju skladbu nisu pustili i mada je (još) nisam čuo na radiju (možda je jednom puste?), moja je duša sretno zaigrala i opet otišla k mojoj - Slatkici!
Malena, volim te ... puno! Uživaj!                                    SADRŽAJ WEB-a
Dade li Bog možda jednom skupa otpjevamo tvoju pjesmu: ČUDNOVATO!
Znam da je ovo danas predugo, ali takav sam! Kada me 'ide', onda teško - stajem i zato tada - nastradam!              Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 9. ožujka 2010. - Obratite se! Za Hagio.hr pišu ... psihijatri?!

Upravo sada (20,30 sati), kada sam se namjeravao 'uhvatiti' pisanja mog današnjeg zapisa čuo sam s valova HKR-a glas, mog imenjaka, T.I. koji je u samom početku emisije, u uvodnom razmatranju i 'pripremi' današnje emisije spomenuo - obraćenje!
Naravno, ovaj je pojam u najužoj vezi s Korizmom pa je i on 'posegnuo' za tim toliko spominjanim, ali jako malo primjenjivanim 'sredstvom' koje može puno učiniti svakom umu i onda u Božje stado vratiti, svaku, 'izgubljenu ovcu'!
No, nije mi namjera ništa od onog što sam jučer napisao ponavljati!
Želim istaknuti neobičnu 'slučajnost' kada je u pitanju 'odnos' mojih misli zapisanih u ovim 'crticama' i priča koje ponekad (na radiju) ispriča T.I.!
Nije ovo prvi put da smo se on i ja 'našli' na istim 'valnim dužinama', pa mi se tako u par navrata učinilo kao da je T.I., samo koji trenutak prije nastupa na radiju, pročitao neki moj zapis!
Dok ovo pišem on nastavlja sa svojim 'naputcima', sebi svojstvenim, 'animatorski' produhovljenim stilom, no ja ... njegove emisije više ne doživljavam na način kako sam to činio prije par godina!
Danas živim moju 'hagio' koja je moja subjektivna (originalna) inačica života u vjeri i u okruženju (u mislima) sa svetim ljudima i svecima!
Rado slušam emisiju koja je u tijeku (svakog utorka od 20,30-22 sata na valovima HKR-a!), no kako sam proživio nasilje psihijatara za koje taj kateheta (još uvijek?) nalazi riječi opravdanja mada je, vjerojatno, svjestan kako drogirani um neće lako naći put k Bogu (a tu je 16. članak nacističkog zakona!) - samo ga slušam!
Puno rečenog lijepo zvuči, ali je neprimjenjivo u situacijama kada je um ODVOJEN od duha, ... kada je transcendentni 'komunikacijski uređaj' čovjeka - mozak - drogiran opasnim psihijatrijskim 'lijekovima', koji su upravo to - droga - 'pilule sreće' učinjene u laboratoriju - zlog!
Svjedočim ovako, radi čega bi netko mogao pomisliti kako sam protivnik (u stavovima i razmišljanjima o - svetosti) tom čovjeku, no ... to nije tako!
Bogatstvo Svijeta je u raznolikosti, što vrijedi i za stavove i mišljenja, sve dok kroz njih ne uništavamo druge osobe, njihov um i dok im našim postupcima ne razaramo - duh!
Pišem, grijem se, slušam ga i razmišljam kako bi izgledao naš razgovor o svetosti, duhu, umu ... životu, obitelji, ... čovjeku?
Stvarno! Tko zna bili ga uspio uvjeriti u ogromnu ŠTETNOST današnjih metoda 'rada' psihijatrije i u to kako u našoj napaćenoj Domovini 'živi' - prisutan, kroz strašan Zakon - 'duh nacizma'?
Kroz emisiju o hagio-terapiji (terapija svetošću) provlači se uvijek ista tema, koja od vijeka zaokuplja misli čovjeka ... koju malo tko može ispravno shvatiti i protumačiti, a koja se odnosi na našu - duhovnost!
Spomenu T.I. upravo sada i sv. Franju i njegove ribe koje su ga znale slušati! Pitam se pomisli li ponekad taj vrli voditelj kako bi sv. Franjo danas prošao sa svojim pristupom prirodi i razgovorom s ribama!
Loše, cijenjeni T.I.!
Završio bi u ludnici!
Znam to dobro! (Psihijatrija je kočničar - vjere!)
Pričao sam jednom i ja priču o mojoj ribi i ptici jednoj izgubljenoj duši, u najboljoj vjeri i želeći je time potaknuti da shvati kako i ja živim - duhovni život, i ... ?
Što sam doživio? Njena priča o mojoj 'fantaziji' i trabunjanja njene djece, što je postalo opasni HETEROGENI podatak o 'stanju mog uma' - umalo me stajaše glave!
Srećom, izbjegao sam okove lobotomičara, ali sam baš radi moje izrečene (iskazane) duhovnosti (i naivnosti, jer ne bijah mudar) izgubio puno ovozemaljske - Ljubavi!
No, ni tada nisam bio poražen!
Ostala mi je ipak jedna - moja Ljubav, koju mi dade Njegova Ljubav!
Priznajem, kako je ovo povremenim 'čitačima' mojih crtica teško shvatiti i zato ponekad moram ponoviti 'fragmente' psihološko-obiteljske drame u kojoj sam (bio?) jedan od 'likova'!                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Oni drugi likovi, koje od nekog vremena zovem 'oni', ... 'oni' su sama hagio (svetost) i valjda im zato nije potrebna nikakva terapija!
'Terapiju' psiho-ubojica 'oni' su bili namijenili meni, jer bi tada, slomljenog uma, postao ono što im je trebalo, ... 'opravdanje' za mnoge loše čine!
Ali, ... čovjek snuje, a Bog određuje i zato sam - tu, za stolom u mom dnevnom prostoru kog griju (danas, jer je prilično hladno i jer jako puše - dosta slabo) toplina kalijeve peći i Milosrdna srca mojih 'udomitelja', jedne divne obitelji koja je i bez prevelike vjere, 'bogomolja', pustih molitvi i silnih postova ... SVETA!
Njima ne treba obraćenje, jer oni to stalno žive!
Takvi su moji 'udomitelji'! Pravi Božji ljudi!
Želim biti kao oni! Ja trebam i želim živjeti obraćenje i zato MORAM pričati o mojoj ribi, ptici, 'krvavom snu' o kom neki ljudi znaju Istinu, ... ma svemu što živi jedan bolestan čovjek (ali ne lopov ili izdajica i progonitelj!), još uvijek živi svjedok mnogih teških obmana koje se čovjeku 'nude' kao nekakvu 'sveto rješenje'!
Sveto? Rješenje? Što li je to? Kako to izgleda? Javite mi!
Upravo čuh 'biser' T.I. koji izrekne jednu očajnu glupost:
'psihijatrija je narasla!'?!
U čemu? U broju novih naziva IZMIŠLJENIH (nedokazivih) psihijatrijskih 'bolesti' ili možda kroz broj 'novih lijekova'?
Ma dajte profesore! Ne pričajte tako!
Razmislite i zaključite nešto dobro nakon što pročitate ovaj moj UPIT:
kojim je to 'parametrima', a koji nisu EKSPERIMENT s umom čovjeka, utvrđena 'djelotvornost' i ' neškodljivost' nekog psihijatrijskog OTROVA?
Ili vam se više sviđa ova ISTINA:
um i misaone procese ljudskog mozga NEMOGUĆE je istražiti na nepristran i POSREDAN način iz najobičnijeg razloga što ŽIVI mozak, u trenutku BILO kakve promijene stanja OKOLINE i UVIJETA u kojima se nađe - trenutno MIJENJA sve parametre/postavke (kemija, struje, metabolizam, enzimi, prijenosnici, 'širina' sinapsi = udaljenost 'antena', ...) osobnosti čovjeka, a tome je tako, jer ... (stignem li to napisati saznati će te u mojoj novoj knjižici!)!
Za sada ću vam Tomislave (i vama posjetitelji) reći samo to kako je mozak, ovakav kakav je, upravo takav, jer su u njemu ZAPISANA sva vremena! Možda vam ovo dragi čitatelji nije najjasnije, jer ste u školi učili nešto o čovjeku prema 'Darwinovoj evoluciji', ali neka vas to ne smeta!
Zbunjeni ste? Tada se priupitajte kako je moguće da je priroda, najbolji Darwinov (i jedini!) stvaratelj života, slučajnim odabirom 'stvorila' život, na lancu kojeg se nalazi čovjek s NEPOTREBNO velikim mozgom, od koga koristimo tek manji dio?
Odgovor je jasan, ali nam za to znati treba željeti prihvatiti pravog Stvoritelja svega (i živa!) i Istinu koja nam kazuje kako eksperimentirajući s umom ljudi nužno ubrzavamo - kraj naše 'vrste'!
To je štovani Tomislave, imenjaku moj, ono što treba 'trubiti' u trublje koje jedine mogu uništiti leglo zla, današnje Sodomu i Gomoru!
'Njihove' (S. i G.) zidine nisu od kamena! One su od 'moći' - novca koji zlorabi nauku i prodaje nam 'serume', 'cjepiva', 'lijekove', ... dok nam s druge strane 'servira' - bolesti, glad, ratove, muku, jad, ... smrt duha!
Obraćenje! Treba nam svima, a ... posebno - 'njima'!
'Dosta vam je loših vijesti? ... Hagio.hr čovjeku vraća smisao ... di svi drugi staju mi počinjemo, ... za Hagio.hr pišu ... psihijatri ...'!
Ovaj časopis nikada neću pogledati! Zašto?
Odgovor nađite kod - psihijatara!
Uvalili su se u samu crkvu, a to vjernicima može biti jako, jako - opasno!
Duh treba - razum i ČISTO srce!
Duh treba djetinju narav koja nam jedina uvijek i u lice kaže - Istinu!
Dijete vam nikada neće reći kako ste 'elegantno popunjeni', ako ste debelog droba i tromi! ..., ali će vas i takvog rado imati ukoliko živite OBRAĆENJE i djetinju Ljubav!
Mi (kršćani) nemamo 'gurue'! Mi imamo samo Njega, najpoznatiju 'osobu' svih vremena ovog Svijeta, najpoznatiju žrtvu ljudskog jada, prijatelja Malenih i mog dobrog prijatelja - Isusa!
'Laka vam noć, puno vam Božjeg blagoslova, za vas i vaše!', upravo nas s valova HKR-a pozdravi glas uvaženog profesora T.I.!
I vama, profesore! Pomogli ste mi ovo napisati!             SADRŽAJ WEB-a
Laka vam noć dragi ljudi!                           Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 10. ožujka 2010. - Kapitalistički internacionalizam - prijetnja!

Nevjerojatna je ova zima!
Na početku ovog hladnog godišnjeg doba, kada su me prošlogodišnji 'doživljaji' podsjećali na mrak ljudskog uma i nisam primjećivao koliko je ove godine zima - uporna!
No, sada je osjećam! Osjećam njenu hladnoću kao nešto što mi nikako ne 'paše', jer ... više nemam 'šprice' (ovo bi bilo nešto kao svježina ili snaga).
Jutros sam, po prvi put ove zime, nešto prije ustajanja zapalio vatru u mojoj peći što sam činio i prošle godine u ovo vrijeme, no tada sam živio jedan veoma težak život i gotovo da me nije moglo ništa - ugrijati!
Danas hladnoću osjećam na jedan drugi način i nastojim je izbjegavati!
Kada hladnoći dodam i dosta jaku buru koja uporno puše sve mi se čini još hladnijim.
Zato, već par dana izlazim samo u 'jutarnjem terminu'!
I danas sam bio vani! Otišao sam do Crikvenice!
Obavio sam nešto posla, obišao prijatelje u jednoj mesnici, bio na kavi s dragim prijateljem i bio u 'nabavi'!
Kupio sam nešto namirnica i dva lijepa cvijeta koja sam stavio na prozor u sobi!
Rununculus mix, tako piše na etiketi na važu u kojem je cvijet, na kojoj piše kako je ova lončanica proizvedena u Nizozemskoj - zemlji tulipana!
Volim cvijeće!
Jedan dio 'mojih' sadnica, koje sam sam uzgojio poklonio sam prijateljima.
Nego, kad već pričam o prirodi onda je red da nešto kažem i o 'mojim' pticama!
Ne, nemam pticu u krletci!
Moje su ptice - slobodne, lete posvuda i idu kuda požele!
Ipak, neke od njih navraćaju do mog prozora, točnije, do grana jednog stablašca koje raste pored prozora moje sobe.
Dolaze se prehraniti 'kuglicama' (neka smjesa loja i sjemenki) koje im redovito 'vješam' na grane stabla.
No, kako sam jučer zaboravio postaviti nove 'kuglice' za sjenice i gardelce, jutros sam doživio jedan neobičan 'nastup' tih malih ptičica.
Negdje iza sedam sati čuo sam zvuk kuckanja po staklu mog prozora!
Odmah sam shvatio kako po mom staklu nešto udara, a kako je vjetar jako puhao pomislio sam da taj zvuk stvara udaranje neke grane stabla po prozoru!
Nisam se želio dignuti i otići pogledati što to 'kucka' po staklu!
I onda sam u čas sve shvatio!
Palo mi je napamet kako sam mojim pticama zaboravio postaviti novu hranu i kako bi to mogle biti - one!
I? Bile su! U nekoliko navrata jedna (ili više njih?) je sjenica slijetala na okvir prozora moje sobe i onda je svojim kljunom kuckala po njemu!
Podigao sam se i vidio taj mali znak (čega, 'struko'?) Božje prisutnosti koji me je pozivao da što prije ispravim svoj propust!
Ustao sam, prišao prozoru i, kao da pričam s čovjekom, objasnio toj ptičici kako ću kuglice hrane postaviti onda kada pođem prema Crikvenici!
Učinio sam tako i na stablo objesio više kuglica, jer je u blizinu kuća u Sv. Vidu danas došlo puno ptica!
Snijeg i jaki vjetar potjerali su tu malu Ljepotu, u potrazi za hranom, do kuća i do mog prozora!
Mada je bilo hladno jutarnji izlazak nisam tako doživio!
'Oko srca' bilo mi je toplo!                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Sretan sam što sam ovo doživio i tako spoznao koliko je nekome, pa makar to bila i 'obična' ptičica, činiti dobro - dobro i meni!
Nadam se da vam ova mala pričica nije zasmetala i da vas je ponukala na misao o vrijednosti SVAKOG života!
Dobro, nekima ovakve 'sitnice' ništa ne znače, no, požive li takve osobe do starosti sigurno će upoznati Ljepotu života!
Možda baš ovako kako je i ja doživljavam?
Divna je moja Domovina!
Puna Ljepota i sitnih čuda!
Na moju žalost nešto ovako lijepo ne mogu reći za državu u kojoj živim, za RH, jer ona nema veze s čarima i svime što nekom narodu znači Domovina!
RH je politički-vojno-zakonom i granicama određena tvorevina koja je daleko od svega što je - čovjek!
Otuđeni političari, dobro samonagrađeni i zaštićeni opasnim 'zakonima' bauljaju ovim prostorima i pomalo nas vode prema ponorima duha!
Za nadati se je da im takvo što neće uspjeti!
No, pitanje je koliko će 'čelnici' države za sobom ostaviti štete i jako zagađenog smeća?
Previše!
Uostalom, da išta vrijede mogli bi se podičiti nekim umjetničkim djelom, posvećenim njima, ali to ne mogu!
S druge pak strane moja Domovina - Hrvatska ima na 'polici' svojih 'odličja' puno, ... puno, ..., ma, jako puno prelijepih djela ruku i uma naših ljudi!
'... novi dan se budi kao sreća osvaja!...', i onda se, kada konačno stigne taj dan, u dobro plaćene 'dužnosničke' fotelje - uvale političari koji čineći sebi, uništavaju naše, radi čega 'sutra' ne obećava ništa dobrog!
Samo da sve ne 'ode k vragu'!
Bilo bi veoma dobro kada bi ta 'državnička svita' shvatila kako Država mora (MORA!) nastojati biti - Domovina!
Nije to nimalo lak zadatak, ali je - moguć!
Za početak bilo bi dobro kada bi političari započeli s 'rezanjem' svojih nerealno velikih primanja i svih oblika privilegiranosti, što bi im onda dalo za pravo zatražiti da i puk 'stisne kaiš' i da im se pridruži izbaviti moju Domovinu iz opasnih ralja - KAPITALISTIČKOG IMEPRIJALIZMA I INTERNACIONALIZMA!
Drugačije, ma što da učine mala Jadranka i barba Ivo, demagogija neistinitih i NEMOGUĆIH sveznanja i lažno iskazana (pseudo)-socijalna 'osjetljivost' dobro 'potkožene elite' - biti će:
još veća ŠTETA mojoj Domovini!
Zar itko tko danas odlučuje i vodi ovu zemlju može zamisliti neko buduće (skoro?) vrijeme u kom bi opet imali Domovinu bez Države?
Dosta!
Prekidam ovakvo pisanje!
Pazite, 'vi koji stojite da ne padnete!'.
Toliko! Imam dosta posla sa završnim knjiženjima za moje Breze i oko uređivanja našeg WEB-a: www.pilana-breze.hr (pogledajte nešto od učinjenog i pošaljite mi vaše mišljenje!), a želio bi malo poraditi i na nekim mojim novim pjesmama!
Ta već (pre)dugo na ovim 'prostorima' nisam postavio neku moju novu skladbu!                                                                          SADRŽAJ WEB-a
Uživajte, jer ... volim vas čak i kada me s visoka gledate!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 11. ožujka 2010. - Kultura SMRTI!

O čemu pisati?
Opet o 'struci'? O ljudima? O 'njima'?
Nemam ideja!
Ne znam!
U očekivanju sam nečeg, možda konačnog i zato mi se čini kako do tada i nemam više što reći!
O vjeri sam rekao puno, mada o njoj nikada nije moguće reći sve!
O ljudima i svemu što je čovjek (danas) puno govore mnoge tragične sudbine ljudi koje se nižu iz dana u dan!
Ne, o tome danas neću pisati!
Neću pisati niti o 'njima'!
Ne trebam ružna podsjećanja!
Šteta je takvim stvarima narušavati idilu sirotinjskog mira, sreću ptičjeg 'kucanja' po oknu mog prozora, današnji sunčani dan i dobro učinjen posao!
Pisati ću o 'struci' i mojoj Paklenoj knjižici!
Psihijatrijski 'bisernjaci' neumorni su u iskazivanju svojih bedastoća!
Toliko bolesnih umova na tako malo pseudo-liječničkog 'prostora' nemoguće je naći unutar bilo koje druge 'djelatnosti' čovjeka!
Još kad se psihijatar pojavi kao forenzičar, onda to i nije ništa drugo nego - uništavanje Istine i svega pametnoga što označuje forenziku kao 'DOKAZIVU djelatnost'!
Obično se forenzika vezuje uz postupke utvrđivanja (utemeljenih na DOKAZIVOM!) nekih stvari i stanja koja su se već dogodila i koja je nemoguće ponoviti, ali je MOGUĆE DOKAZATI!
Ali, ... kod 'struke' to postaje SF kategorija koja, mada je NEDOKAZIVA, postaje dokaz utemeljen na 'nalazima' prikupljenim provođenjem 'psihološko-psihijatrijske autopsije' tijekom koje se osim 'proučavanja' životnih zapisa, vode intervjui s trećim osobama kako bi se došlo do spoznaje o stanju uma preminule osobe prije njene smrti!!!!!
Ovo bi trebalo biti istinito, točno i za neke (daljnje) postupke, u najčešće sudskom procesu - bitno!
Žalost!
Podvala čovjeka podređenog zlu nametnula se je, nakon puno učinjenih zločina, kao ono što NIJE: istina!
Zamislite da ste psihijatar (ali to ne poželite NIKADA biti!) i da vam je potrebno donijeti zaključak o stanju uma osobe koja je preminula prije, recimo, samo godinu dana!
Jasno vam je kako su vam ŽIVI mozak i djelatan um tog čovjeka nedostupni i zato se morate poslužiti s nekim drugim 'forenzičkim psihijatrijskim metodama' prikupljanja podataka o stanju i 'kvaliteti' uma pokojnika!
Ovdje bi trebalo s ovim razmišljanjima (glupostima) zastati, jer je pametnom i moralnom čovjeku, koji k tome ljubi Istinu, već sada jasno kako će svaki zaključak o MRTVOM umu biti sigurno pogrješan, jer će jednim (većim?) dijelom biti učinjen prema subjektivnom kazivanju trećih osoba, koje mogu biti:
mrzitelji pokojne osobe, njeni istinski neprijatelji, ljuti na nju jer ih je izvlastila, sami po sebi bedasti, lažni, pokvareni, ...!
Koliko li vrijedi subjektivno izrečena misao takvih ljudi o umu pokojnika? Ništa!
Ali - 'struci' (psihijatrima) ... njima to vrijedi! Čak puno!
Vrijedi im toliko puno da se intervjui (?) o pokojniku, učinjeni s trećim osobama, doživljavaju (no to je samo 'doživljaj') kao nakakav dokaz stanja pokojnikova uma dok je još bio živ pa se kao takvi postavljaju iznad tkz. kliničkih intervjua (ma što da su i oni su - glupost, jer su u ovom slučaju neprovedivi, a kada bi um bio živ - neistiniti!), uvida u socijalnu povijest pokojnika (i opet bez sudjelovanja pokojnika!), psihologijskih testiranja (mrtav je pa je to nemoguće učiniti!), pregleda životnih zapisa (možda njegovih knjiga, pjesama, umjetničkih radova, ili sadržaja sličnih mojoj Paklenoj knjižici ili IPAK nekakve medicinske dokumentacije u kojoj je netko drugi (za)pisao nešto o pokojniku), ...!?
Strašna je ta 'struka', ... strašno je to vražje leglo koje je, danas, 'pod svoje' uzelo čak i najmlađi naraštaj i time ugrozilo svako NORMALNO (a to je Božje!) sutra - čovjeka!
Čini mi se kako je i sada nužno da ovaj Svijet podsjetim na jednu prilično uvjerljivu i istinitu misao:
'onaj tko ne poznaje povijest mora je ponoviti!'
(zar i opet novi zločini, nevolje, patnje, ...?) Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Mislim da je čitateljima mojih zapisa sada sve jasno!

Silni zločini psihijatrije očito su (olako!) zaboravljeni, što je posljedica povijesnog sprezanja istinskih lobotomičara (psihokirurgija!) i zločinaca (A4) s farmaceutskom industrijom koja je jadne pseudo-doktore uvjerila u 'korisnost' njihovih 'bombončića sreće', kako bi ih koristila za zgrtanje. KRVLJU jadnika, uprljanog novca!
Ovo je VELIKA ISTINA, koju malo tko ozbiljno shvaća!
Ova strahota 'živi' samo kada postane osobna 'stvar' mnogih 'pacijenata' psihijatrije no tada sve biva zakašnjela reakcija bezvoljnog i izgubljenog ega što redovito završava nekim tragičnim - krajem!
No, tako je to kad o 'položaju' psihijatrije odlučuju (čak kroz zakone!?) njima slični, bezlebaći, političari, vrsta ljudi koja si umišlja da je današnja 'civilizacija' i da je ona vrhunac pameti i znanja roda ljudskoga!
Vjerujem kako neki od takvih (možda 'nasmiješeni' ili 'profurana'?) čitaju moje zapise pa mi se čini jako 'zgodnim' objasniti im kako je ono na što se 'pozivaju' svaki put kada je nužno da nečime obmanu stradalnike - a čime se služe i što čine - 'njihov plod' civilizacije koju vezuju uz Zapadni svijet - NIŠTA drugo doli 'civilizacija' nastala: nasiljem, kolonizacijom, razvojem (profanirane) znanosti i tehnike i dakako razvojem modernog naoružanja i vojne sile te svakojakih UMJETNIH nadomjestaka za ono što oduvijek postoji u živom i 'mrtvom' svijetu Zemlje!
Nego, jeste li me uspjeli 'slijediti'?
Pišem li 'bezglavo', nejasno ili 'mojim teškim stilom'? (javite mi!)
I ... da sve ne bude po mome i kako nisam u pravu kada TVRDIM da je nemoguće donijeti OBJEKTIVNI sud o bilo čijem umu u bilo kom vremenu, evo vam malo tuđih misli i riječi u kojima ima nečeg što bi moglo biti poveznica napisanog s mislima dvojice amerikanaca:
- profesorom, antropologom, filozofom i etičarom Donald de Marcom i
- teologom Benjamin Wikerom, autorima studije (knjige) 'Arhitekti kulture smrti'!
'Struka' je upravo to: ARHITEKT KULTURE SMRTI, čemu samo treba dodati 'objekte' nad kojima se 'ona', kao 'arhitekt', iživljava : DUH, UM i MOZAK!
Ovako misle, kazuju i pišu spomenuti 'ameri':
'… Povijest ljudskoga roda vjerojatno nije vidjela takvo doba opsjena kao što je naše. Svijet iluzija nikad nije bio tako privlačan kao danas. Ideje, vrednote, moral, svjetonazori svode se na neka opća mjesta i stereotipe da bi bili pitkiji, površniji i prihvatljiviji, dok još uvijek bubnjaju glasovi protekla dva stoljeća koji pozivaju na rušenje.!'
'… Svijest čovjeka se mijenja i on duhovno i kulturalno sve više mutira. Prezir prema transcendenciji postao je stil mnogih koji drže da su intelektualni značajevi (psihići i političari!/op. T.P.), a metafizika se drži kao nešto preživljeno i mračno. Bog ne samo da je za takav svijet već odavno mrtav, nego je on prema Bogu posve ravnodušan. Bog mu ne treba, religiju mrzi kao relikt prošlosti, slavi svoju neobuzdanu volju, svoj divlji ego, svoju sebičnost i samoživost proglašenu za apsolutnu slobodu. To je svijet kulture smrti, o kojoj se toliko govori, a da malo toga znamo o njezinom pravom sadržaju…'.
I ... dodao bi dijelu ovih misli u kojima se spominje Bog:
'Intelektualni značajevi' u svemu tome ZLOPORABE VJERU, CRKVU i BOGA! (Da mi je vidjeti kako izgleda 'njihova' - normalna distribucija? Ima li oblik zvona i sliči li Gaussovoj krivulji? SUMNJAM!) Nađite, kupite ili posudite ovu knjigu! I naravno, pročitajte je! Ovako je najavljuje njen nakladnik:
  • Područje: popularna znanost
  • ISBN: 978-953-235-100-2
  • Izdavač: Verbum
  • Godina: 2007
  • Broj stranica: 415
  • Format: 14x21
  • Uvez: tvrdi
'Ova knjiga je uradak dvojice uglednih   američkih sveučilišnih profesora.  'Kultura smrti' postala je popularna   fraza te da se o njoj govori sve više i u   akademskim krugovima, kao i u   činjenici da su oni prvi koji su   znanstveno potkrijepljenim, a ipak   čitateljima bliskim načinom ocrtali život i ideje dvadeset tri utjecajna mislioca, kao što su Schopenhauer, Nietzsche, Darwin, Marx, Comte, Sartre, Beauvoir, Freud, Reich, Mead, Kinsey, Singer itd. i tako učinili jasnim i opipljivim devijantnu misao i pakosne namjere koje su sudjelovale u oblikovanju Kulture smrti. Ipak, ovo nije pesimistična knjiga. Ističući da se kultura smrti temelji na pogrješnom i fragmentarnom shvaćanju osobe i gubljenju osjećaja za nadnaravno i Boga, autori s nadom i velikim očekivanjima pozivaju na obnovu kulture života koja se temelji na ispravnom shvaćanju ljudske osobe i ponovnom otkrivanju Boga i njegovih dobročinstva.' 'Struko', pročitaj ovo i počni POMAGATI čovjeku! OBRATI se!
Uživajte!                                                                         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 12. ožujka 2010. - Kultura SMRTI - II.dio!

Danas znam o čemu ću pisati!
Osim malo priče o Brezama u kojima sam bio poslom i prema uobičajenom 'dnevnom' rasporedu, u ovom ću zapisu dovršiti jučer započeto 'obraćanje' - psihijatrima, jer je sve što sam jučer napisao zapravo namijenjeno čitateljima koje želim uputiti na POTREBU da s tom opakom i jako NASRTLJIVOM 'strukom' izbjegavaju doći u kontakt kroz svaki 'posao', svaki 'aranžman' i kroz bilo što - što oni nude!
No, najprije malo o Brezama!
Bio sam s dragim ljudima, koji još uvijek najveći dio posla obavljaju u zimskim uvjetima!
Snijega je i danas bilo posvuda, no više nije bilo tako hladno!
Kada sam danas stigao u Breze S. me je dočekala s čajem (hvala S.!)! Brine o mom zdravlju! Brzo je 'naučila' kako više ne pijem kavu!
K tome iznenadila me je i s dobrim ručkom od smrznutih liganja i s odličnom juhom u kojoj je bilo dosta povrća!
Nakon ručka-marende popričali smo o završnom računu kog sam joj obećao učiniti do ponedjeljka!
Učiniti ću to, mada smo analizirajući neke knjigovodstvene podatke uočili dodatni posao oko potrebe da uskladim 'naše' podatke s nizom proizvoljnih preknjižavanja knjigovodstvenih podataka nekih naših poslovnih partnera, za koje nam oni nisu poslali nikakve obavijesti!
Tako se to radi, još od vremena 'udruženog rada' što nam prema konačnim IOS obrascima za prošlu godinu čini dodatni posao!
Srećom tako rade samo 'državne' tvrtke, jer one mogu - sve!
Ukratko, u Brezama sam i danas, na skoro osamsto metara nadmorske visine, okrijepio i um, i moje tijelo i dušu!
Volim Breze, brezane i sve te drage ljude koji u veoma neugodnim radnim uvjetima pošteno zarađuju svoju 'koricu kruha'!
Kada bi takvo što trebali činiti 'strukovnjaci', ili kako ih američki sveučilišni dvojac prozva, intelektualni značajevi, ne bi trebao o njima bilo što kazivati, jer bi im u surovoj 'igri' za golo preživljavanje u potpunosti postao jasan život čovjeka, u svoj svojoj veličini i značenju kog ima!
Ovako, moram nastaviti s 'piskaranjem' o 'struci', kako bi i na taj način UPOZORIO potencijalne žrtve psihijatara na tragičnu sudbinu koju bi im mogao donijeti taj - đavolji podsvijet!
Prije nastavljanja 'priče o njima' reći ću i to kako sam od velikog broja ljudi koji su pročitali moju Paklenu knjižicu dobio same pohvale!
Oduševljeni su mojom iskrenošću i hrabrim iznošenjem jedne tragične Istine, ali i mojim 'opstankom' kog je, unatoč pretrpljenim nevoljama, nepravdama i unatoč velikoj tuzi koju mi učini gubitak Ljubavi moje Slatkice, 'zabetoniralo' vrijeme!
Kako bilo, naklada moje knjige gotovo je potrošena!
Imam još samo tridesetak knjižica pa razmišljam o reizdanju u koje bi pokušao dodati novi ulomak u kom bi pokušao opisati - transcendentno u čovjeku!
No, trenutno mi je važnije uhvatiti 'korak' s redovitim poslovima, a ... nužno mi je sačekati i neke liječničke nalaze!
Zato, neka za sada sve što želim i imam reći ostane sadržaj ovih crtica!
Kada sam jučer u mom zapisu, većim dijelom, pisao o 'forenzičkoj psihijatriji' (koja li budala to izmisli?) reći ću kako sam se za to odlučio na temelju nedavno objavljenog u dnevnom tisku u kom je, uz članak o jednom MORBIDNOM ubojstvu, bila istaknuta izjava 'forenzičnih psihijatara' koji su se tipično poimanju svoje 'INTELEKTUALNE ZNAČAJNOSTI', nekog oblika 'intelektualne narcisoidnosti' - upetljali u ono što je bilo jako očito, ali što su oni, 'obdareni' svojom 'stručnošću' prikazali kao čin samog - krvavog - Jacka trbosjeka!
Opis osakaćenog leša ukazivao je na nešto takvo, no i tada je, prije spominjanja imena 'krvavi Jack', trebalo sačekati obdukcijske nalaze i utvrđivanje identiteta ubijene (raskomadane) osobe!
Ovako je, 'potkrijepljen mišljenjem forenzičke struke' naslov u novinama o 'Jacku', makar samo na jedan dan, utjerao 'strah u kosti' puku grada Zagreba!
Počiniti ubojstvo, bez obzira na 'razloge', uvijek je čin 'poremećenog' uma, ali je isto tako uvijek i SAMO - zločin, što bi trebalo biti dovoljan razlog za trajno utamničenje ubojice, kog je od činjenja tog teškog nedjela NEMOGUĆE 'liječiti' i izliječiti!            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
I to je to: ČINJENICA prema kojoj bi temeljem izjave 'forenzičkog psihijatra' takva osoba mogla završiti u ludnici umjesto u ZATVORU!
Lud je ovaj svijet, jer će 'popušiti' (uz dobrog odvjetnika to je lako moguće!) 'priču' o tome kako je okorjeli kriminalac 'u trenutku počinjenja kaznenog djela bio BITNO smanjeno uračunljiv ...'!
NIJE! Bio je JAKO svjestan sebe, svog čina i osobnosti svoje žrtve!
Isplanirao je okrutnu osvetu (valjda razumom i umom), pripremio je i odredio potrebne uvjete za provođenje svog nauma u 'djelo' i onda je, jer je nekom želio isporučiti svoju jasnu (MORBIDNU) poruku, UNAKAZIO LEŠ (može li se to bez svjesnosti, razuma i uma?)!
To nije neuračunljivost, već kriminal, ... najgore vrste, za kog ne postoji NIKAKVO pseudo-medicinsko 'rješenje'!
Takva osoba MORA završiti u zatvoru i tamo do kraja života i ostati, jer je takav um nemoguće, uostalom kao i svaki drugi, 'izliječiti' nekakvim smiješnim, ali jako OPASNIM, 'lijekovima'!
'Forenzička psihijatrija' je, čineći ono što bi joj trebalo zabraniti i radi svoje 'važnosti' (SAMOBITNOSTI), istrčala za tisak izreći glupost koja je u mnoge duše glavnog grada (ali i šire) unijela NEMIR i STRAH!
A sve je ipak bilo drugačije!
Obračun podzemlja, običnom čovjeku jako nejasan, uvijek je i jako KRVAV, jer podzemlje i nije svijet 'dnevnog svijetla'!
A psihijatri, 'forenzičari', misle da o tome nešto - znaju?!
Bauljaju, kao i obično!
Ide im to jako dobro pa bi se moglo očekivati da će na sudu izreći i to kako je ubojica u trenutku ubijanja i sakaćenja svog 'kolege' kriminalca, radi 'potpune umne rastrojenosti i neuračunljivosti, MISLIO da u ruci, umjesto noža ima papir s tekstom moje pjesme i kako je za krv na odrubljenoj ruci žrtve mislio kako je bistra crvena rijeka!'!
Malo sam se našalio s ovim, ali ... nisu li mnogi okorjeli zločinci, baš na temelju ovakvih idiotarija izbjegli odslužiti ZASLUŽENU zatvorsku kaznu?
S druge pak strane, ti isti 'forenzici' reći će (ne, to tako prihvaćaju), kako je biti PEDERČINA - normalno ponašanje!
I onda, kao sukus svega, ti ljudi u svoje (kakve?) ruke uzimaju čak i sudbine naših mladosti za koju nismo u stanju imati dovoljno strpljenja, razumijevanja i PRAVA da ih odgojimo kao ljude, jer i za njih postoji 'rješenje' - pučki pravobranitelj za prava djece!?
I njemu ću reći kako bi bilo jako dobro da pođe do neke ludnice, do odjela za djecu, samo sjedne na klupu hladnog (bezdušnog) hodnika i da:
- posluša nejasne dječje krikove utopljene u beznadni plač i
- pogleda u bezizražajna lica djece na kojima će lako uočiti strah!
Stanite, vi - 'intelektualni značajevi'!
Ostavite u miru ovaj svijet ili makar samo - djecu!
Ne činite od njih socijalne probleme, kriminalce, 'drogaše', ubojice i samoubojice misleći kako je ADHD, ... ma svaki dječji 'gaf', hiperkinezija koja je IPAK (DOKAZANO!) posljedica uporabe štetnih zamjenskih obroka koji se LEGALNO prodaju i koji se, još u najranijoj dobi djeteta, rabe za njihovu prehranu, ... a za što je i opet kriva:
glad za lako (u krvi') zarađenim novcem!
Dr. Neil Ward, kemičar na Sveučilištu Surrey, utvrdio je da od 357 djece koja su imala dijagnozu hiperaktivnosti čak 87% djece ima jake alergijske reakcije na umjetne boje i 72% na konzervanse koji se standardno koriste u namirnicama. (Ne kazuje li ovo puno ... ili je ...?)
Slatkice, valjda ti ne kupuju 'fruteke', 'bočice', 'hrskavce', 'punjene slatkiše', 'žvakaće', 'gumi bombone', 'müsli'...?
Jedi ribu, čokoladu, lešo povrće ubrano na našim poljima, maslinovo ulje, (imam naše, DRVENIČKO, ali ti ga ne smijem dati?) domaći kolač, pravi šlag, pravi sir, griz na mlijeku, voćnu rižu, ... jer ... otrove u hrani danas jedem ja, tvoj d., 'stari otpisani slon', ... jedem E-otrove dosta često, jer mi se ne da spremati jelo!
I čuvaj se (neka te paze!) svake gotove hrane (umjetne) kupljene u trgovinama koja ima naglašenu (intenzivnu) žutu boju (tartrazin), ali i mnogih drugih E-otrova!
Čovjek je postao roba, no ti si, Tiha, nešto drugo!
Ostani takva!
Uživaj!                                                                             SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 13. ožujka 2010. - Prispodoba: Progonjeni otac!

Proljeće! Stiglo je proljeće! Makar samo na koji dan!
Jutros sam uživao u lijepom danu.
Bio sam u Crikvenici kako bi izvršio obvezu dostave devet primjeraka moje Paklene knjižice NSK (nacionalna sveučilišna knjižnica) i kako bi platio neke račune.
Knjige sam poslao, no račune danas nisam platio.
Kod poslovnice FINE, kada sam namjeravao poći do šaltera poslovnice susreo sam nekad moje susjede koji žive u Njemačkoj.
Došli su (ona - Hrvatica, on - Njemac) na mjeseca dana u svoju kućicu u Dramlju.
Nakon pozdrava pozvali su me na piće!
Prihvatio sam njihov poziv pa smo otišli do terase kavane Inter i uz piće ugodno popričali.
Naravno, Paul (Pavao) slabo govori Hrvatski radi čega smo razgovarali, malo na njemačkom, a malo na hrvatskom jeziku.
Pričali smo o prošloj srijedi kada su po veoma lošem vremenu putovali do Dramlja, o jednom drugom susjedu (Rudi) Dramlju i, umalo, o 'njima' što sam nastojao po svaku cijenu izbjeći!
U tom naumu samo sam djelomično uspio tako da sam ipak odslušao kako ČAK i nekad moji susjedi imaju više saznanja o mojoj Slatkici, kojoj su donijeli neku igračku (mislim Zeku) i neke slatkiše!
Srećom, dalje od ove priče nismo išli!
Na rastanku sam im poklonio moju knjižicu i onda se 'pozabavio' s mini PC-om mog dragog prijatelja M. koji je u međuvremenu došao do nas!
Žurio je pa smo samo djelomično riješili problemčić njegovog računala!
Brzo je stiglo podne i tada sam shvatio kako više ne mogu izvršiti uplate za struju i vodu!
Učiniti ću to u ponedjeljak!
Prije polaska kući još sam se našao s J., njegovim sinom i (valjda) njegovom budućom nevjestom.
Mladi ljudi, puni života i iznad svega veseli bili su nam odlično društvo.
Od M. (sin) sam dobio par dobrih naputaka o Flash-u, što sam već isprobao tako da jedva čekam završiti tekuće poslove kako bi započeo s izradom mog NOVOG, ovaj put samo video-glazbenog SITE-a!
Nešto sam od flash skripti već pribavio pa vjerujem kako ću uspjeti napraviti dinamičan i 'živi' WEB!
Osim korisnih naputaka i nešto savjeta M. (još ima diplomski na ETF-u) mi je poklonio DVD s 'krekiranim' Win 7 pa ću se uskoro i s time pozabaviti!
Sve u svemu, jutro današnjeg lijepog dana korisno sam iskoristio!
Kada sam stigao kući više mi se nije dalo spremati ručak pa sam se poslužio (otrovanim?) instant jelima!
Šalim se, nisu 'otrovana' jela!
Provjerio sam više puta neke proizvode i sada kupujem sasvim određene 'false' juhe, konzerve cikle, paprike, krastavaca, ... i sve što u sebi nema - konzervanse!
Nije mi pošlo za rukom pronaći bilo kakve kekse bez aditiva, a niti čokoladu, pa mi uopće nije jasno kako su u vrijeme moje mladosti postojale, recimo, bajadere bez tih 'sranja' i kada ih nisu 'čuvali' opaki aditivi, konzervansi, zgušnjivači, ...!?
Na policama dućana još nisam našao niti jednu vrstu njoka koji bi bili 'čisti' pa mi je jedan jednostavan s njokima, ali jako dobar menu, propao!
Neću kupovati ništa što ima E-xxx!
To ne činim radi brige o mom zdravlju, već samo zato jer mi je jasno kako je u lovu na novac čovjek postao - progonjena divljač!
Industrija loše (ali lijepo upakirane!) hrane neumoljivo nas 'dere'!
Uništava živote ljudi što je veoma lako potvrditi kroz ogromno povećanje broja TEŠKO oboljele djece, kroz neobično velik porast broja alergijskih bolesti, 'šećeraša', 'masnih' ..., što je sve posljedica konstantnog trovanja ljudi, koji su gotovo PRISILJENI konzumirati te - otrove!
Jadan je ovaj svijet u kom je na taj način mladi naraštaj osuđen na loše!
No, o tome će govoriti netko drugi, ... za možda desetak, dvadeset godina kada se posljedice nerazumnog načina 'pripremanja' hrane budu počele očitovati u svom jako velikom broju!
Dodati ću tome i moje razmišljanje kako će KONSTANTNO izlaganje glave visokofrekventnim valovima (900/1800 Mhz), male, ali stalne snage MBT-a koje masovno koriste već sasvim mala djeca - 'REĆI SVOJE' - kroz strašno povećan broj oboljenja od (zloćudnih) tumora!
Tako to čini čovjek! Sam sebe uništava i priča o pravu čovjeka na život, čisti zrak, zdravlje, ...!
Žao mi je čovjeka i posebno mladih, koje smo, već sada je to moguće potvrditi, pretvorili u konzumente opasnih proizvoda, otrovane hrane i opasnih 'lijekova'!                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
K tome, sve je veći postotak uništenih obitelji, što je zapravo posljedica potpune otuđenosti ljudi od svega što je ETIČNO i MORALNO!
Možda bi čitateljima ovih redaka mogao preporučiti da sutra odu na misu i da tada pažljivo poslušaju najljepšu priču (usporedbu, prispodobu, parabolu) evanđelja o milosrdnom ocu (ili izgubljenom sinu!) u kojoj je SVE ... što čovjek - JEST!
Ova (pre)divna 'priča' opisana je u mnogim književnim djelima, naslikana je na mnogim platnima i opjevana u puno pjesama!
Znam i previše o toj Isusovoj prispodobi kojom je On u potpunosti porazio ideje farizeja i u kojoj je istaknuo važnost - svakog života!
Osobno sam iskusio biti (još sam!) 'lik' iz te prelijepe priče, ... na jedan drugi, ali jednako 'poučan' način!
Jedino ... kada sam ja u pitanju više bi mi se sviđao naslov koji bi kazivao kako se u tekstu Isusove parabole govori o 'odmetnutom sinu'!
No, takav je (i to je) i 'on' (x2)!
Mogu mu i sada reći samo to da sve što sutra čuje, dobro posluša, jer sam ja, za razliku od izgubljenog sina iz parabole, umjesto njega završio (progonjen i napadnut) u Egiptu, gotovo u svinjcu iz kog me je izbavilo Božje Milosrđe, njemu nepoznata 'kategorija' - obične ljudskosti!
S puno vjere u Dobrog preporučio bi svakom 'živom' da u sutrašnjem čitanju pronađe bit ove prispodobe koja kazuje ono što svakodnevno činimo jedni drugima, a što je Isus odbijao činiti!
Čovjek, uvijek kada mu drugi čovjek postane neka poteškoća, 'rušitelj' njegovih često sebičnih želja, prepreka nepoštenom stjecanju novca ili imovine, ... ma da mu je taj čovjek i sam otac - lako odbaci čovjeka!
Isus to nikada nije učinio!
On ne pozna odbačenost i napuštenost!
On ne čeka već žuri pripremiti gozbu za SVAKOG zabludjelog 'povratnika'!
Ovu Istinu predivno je, do u detalje, na svojoj slici 'Povratak izgubljenog sina' naslikao jedan od velikana likovne umjetnosti, Rembrandt!
Pogledajte ovu divnu sliku i proučite sitne detalje ruku, pogleda, razmještaja osoba, 'igru' sjena i svijetla, odjeću, ogrtače, ...!
Preciznost krasi ovo veliko (i dimenzijama!) djelo koje nam puno govori!
Pođite na misu i sjetite se - odlutalih, odbačenih, izgubljenih, ... kojima ste možda i vi svojim shvaćanjem 'vjere', 'pravde' i 'prava' - učinili nevolju!
Ne čekajte! Pođite Mu u susret!                                      SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 14. ožujka 2010. - Želim živjeti polako ...

Žurim!
Danas sam se kasno 'uhvatio' pisanja, jer sam imao dosta posla oko izrade bilance koju sam sa svim usklađivanjima koje je trebalo provesti pokušao učiniti u jednom danu!
Uspio sam, ali ... s dosta muke!
Kako to obično biva kada čovjek nešto radi 'na brzinu', već gotovi rad morao sam popravljati, jer sam propustio unijeti neke uobičajene stavke knjiženja!
Jurnjava nikad nije dobra što sam i ovaj put iskusio!
Kasnim radi čega pišem brzo (nastavljam - žuriti!) i kratko kako bi na vrijeme pošao na spavanje!
Neću učiniti čak niti korekciju napisanog pa se unaprijed ispričavam za neki stilski ili gramatički propust/pogrješku!
Nego, jeste li bili na misi i odslušali evanđelje?
Priznati ću kako sam danas imao namjeru ne ići na misu kako bi na taj način 'izbjegao' slušati Istinu koja se je u svoj svojoj dimenziji 'obrušila' na mene!
No, pošao sam!
Sjetio sam se kako ja za danas bio najavljen posjet riječkog nadbiskupa mojoj župi, a to nisam želio zaobići!
Nadbiskup Devčić stigao je u Bribir u pratnji svojih ljudi s kojima je predvodio današnju misu!
Odmah ću reći meni bitno:
osim čitanja prelijepog evanđelja nisam čuo ništa drugo što bi bilo u svezi s temom prispodobe (parabole) kojom se je Isus 'efektno' obračunao s uvijek dosadnim sumnjivcima ... farizejima i nevjernicima!
Možda je tako i bolje!
Čemu slušati priču o izgubljenom sinu koju - živim kao prognani otac!
Ipak, bilo je danas na misi i nečeg jako dobrog!
Sav prikupljeni novac na današnjoj misi (kolekta, milodar, lemozina) pridodan je fondu kojeg će Riječka nadbiskupija potrošiti za nabavu medicinskog uređaja za onkološki odjel Dječje bolnice na Kantridi!
Kada sam s oltara čuo tu obavijest nasmijao sam se u sebi, jer sam za to imao puno razloga!
Ta još sam jučer napisao nešto o onkološkim (i drugim) bolestima koje silno 'napadaju' najmlađe, što je ipak nekakva (ali ne i jedina) 'poveznica' s danas prikupljenom kolektom!
K tome, kada sam čuo za što će biti upotrijebljen prikupljeni novac shvatio sam kako je moja namjera da prije mise razmijenim krupnu novčanicu u sitnije vrjednote, od čega sam odustao, bila - 'poruka' koju sam znao poslušati!
Danas mi sitan novac za 'lemozinu' nije trebao!
Imao sam deset kuna za GK, dok sam uobičajenih 10-20 kuna za lemozinu zamijenio s nešto većom novčanicom!
Danas sam u 'škrabicu' s puno radosti priložio nešto više novca, svjestan svega što mi je kroz moje jučerašnje misli i odustajanje od usitnjavanja krupnih novčanica 'namjestila' ljepota - Neba!
Volim Malene, jer oni su, za razliku od odraslih koji su dobrim dijelom kukavice i zato sebični lopovi - Anđeli!          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Nakon mise pošao sam u šetnju i bio na kavi uz koju sam čitao jednu lijepu knjigu nakon čega sam se vratio kući kako bi nakon ručka dovršio posao oko bilance, što sam nenadano odgodio za večer!
Mada ne volim raditi nedjeljom, ovaj sam put napravio izuzetak!
Bog neka mi 'prosti, no On zna da drugog puta nije bilo!
Vjerojatno bi posao stigao učiniti i prije noći, ali nisam imao srca odbiti poziv mog dragog prijatelja koji me je pozvao na kratki izlet do Senja!
Volim Senj i zato sam se rado odazvao njegovom pozivu iako sam znao kako će mi radi toga 'propasti' večer!
Našli smo se kod 'mandraća', u Novom, i zatim pošli do Senja.
Prošetali smo Senjom i završili u kavani ('Mališa') hotela Libra u kojoj smo uz 'ćakulu' i kavu naručili i 'slatko' (kolači i sladoled)!
Moram reći kao su slastice u toj kavani izuzetno kvalitetne i dobro napravljene! (Slatkice - neka te povedu tamo!)
(Bravo senjani!)
Iskoristio sam lijepo vrijeme i konačno učinio par slika koje sam namjeravao postaviti na WEB, ali za to više nemam vremena!
Žurim, mada tako više ne volim činiti!
Želim živjeti polako, ... baš onako kako se pomalo i osjećam, po ... starački!
Prije nego s ovim završim dodati ću i to kako sam, dok sam se šetao, valjda 'gladan' dobre propovijedi na temu izgubljenog sina, odslušao još jednu misu, ovaj put putem radio-valova!
I ... čuo sam, ... baš ono što sam želio čuti!
Istinu o tome koliko je jadno u DRUGOME tražiti opravdanje za svoja nedjela!
Svejedno, mada sam izgnani otac, volio bi biti milosrdan mojim - sinovima!
Uskoro će Uskrs! Volio bi doživjeti puninu tog velikog dana!
Ima li za čin iskazivanja Ljubavi boljeg vremena od ovog u kom smo sada?
Nema! Možda ga više za nekog od nas nikad niti ne bude, jer sutra ... sutra je novi dan za kog nitko ne zna što nam (lošeg) može donijeti!
Možda je za ovu priliku dobro navesti misao velikog Einsteina (danas mu je rođendan!) koji je užasnut snagom atomske bombe rekao kako će se treći svjetski rat voditi s nuklearnim oružjem, ali da je isto tako siguran kako će se četvrti svjetski rat voditi - kopljima!
Čemu ratovi? Zar u ime i za Boga?
Mada je moja misao o 'nama' i sada ružna siguran sam da ću i večeras sretno usnuti, jer sreća dolazi iz čistog srca!
Mogu to reći, čak javno, jer nikog nemam na duši!
Nitko, osim 'božanstava' nije me odbacio, čak niti onda kada su mi zli ljudi prišivali 'tešku i opasnu bolest' koja je trebala postati 'deterdžent' jako uprljanim srcima, dušama, ... umovima!
No, to se nije desilo!
Pilati su me osudili, razularena 'struka' me je pribijala na križ, ali me je s njega skinulo Njegovo Milosrđe!
Milosrdan je moj Otac!
Nemilosrdni su (neki) njegovi sinovi!
Jesam li milosrdan dok u nadi 'našeg' uskrsnuća kazujem bolnu Istinu?!
Ne čekajte Ga! Pođite Mu u susret!                                SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 15. ožujka 2010. - Želim živjeti polako ..., ali mi ne ide!

- Pensa! Jedna naša kola idu do Riječke bolnice. Držite ovo! To su vaši papiri. Samo hrabro! Ta oni vam ne mogu ništa! Vi ste u redu! - obrati se kratko dežurni liječnik Hitne pomoći u Rijeci, vidno umornom, iscrpljenom i 'zakrpanom' pacijentu, kojeg je nasilje jednog drugog liječnika (s jedne druge Hitne), policije i njegove obitelji te noći, po drugi put u samo petnaestak sati, dovelo na njegov odjel!
Očekivao je Pensa taj poziv i spremno ga prihvatio!
Ta samo sat vremena ranije, odjel hitne izgledao je drugačije, a on sam bio je u teškom zdravstvenom stanju!
Doveli su ga s jakom tahikardijom i s puno aritmija!
Sada je sve drugačije!
Tahikardija se je smirila, a ritam srca ... pa bio je na neki način dobar! Njegov! Pun preskoka, zastoja, ali ... njegov!
Više nije bio vezan u 'ludaru' koju su mu nasilnici, hineći brigu o njemu, navukli na terasi njegove kuće!
Tu 'predstavu', koju su, ove mrkle, ljetne noći, vidjeli mnogi iz njegove ulice, ... a koju su, vjerojatno zadovoljni ostvarenjem svog nauma, promatrali njegovi sinovi, nevjesta i, danas bivša, supruga on neće nikada moći zaboraviti!
- Hvala! - odvratio je ljubazno dežurnom liječniku koji mu je u dušu ulio malo nade kada je odbio od svog kolege iz Crikvenice preuzeti njegov 'slučaj'!
Sjećanje na jasno i odlučno odbijanje dr. M. da prihvati nastaviti započeto s progonom i maltretiranjem u Dramlju, Pensi će vremenom postati neki oblik 'duhovne hrane', ... s kojom će, pokazalo je to i vrijeme, teško, ali uspješno broditi kroz silnu oluju života, puno strašniju od nevere koja se je uz bljeskove munja približavala iz pravca zapada!
Zahvalio se je dobrom i savjesnom liječniku, pružio mu ruku pozdrava, uzeo liječničku dokumentaciju i pošao do dostavnog bolničkog kombija!
Prije samo nešto više od sat vremena bio je vezan i nikako nije mogao razumjeti kako se je moglo desiti da ga odjednom ostave u miru, oslobode 'ludare' i čak zamole da, nakon što mu 'urede' srce, pođe na pregled na odjel psihijatrije u Riječkoj bolnici!
- Neka! Ovo je vaše nedjelo, doktore! Meni je svejedno i čak poželim umrijeti pred vašim očima! Valjda bi tada smogli snage shvatiti kako je sve što mi činite obično nasilje koje me je dovelo do novog problema sa srcem! - odzvanjao mu je u glavi ovaj monolog kojeg je izrekao jednom drugom doktoru!
Ušao je u kombi i sjeo je do vozača!
Bio je zadovoljan svojim noćašnjim 'nastupom' u kom je smogao izreći optužbu 'hipokratovom čovjeku', koji je pod pritiskom prijetnji njegove obitelji popustio želji ljudi koji su si uzeli za pravo biti sudac njegova uma!
Čudan dan u kom se je, bježeći od nasilja umalo otrovao i u kom je iscrpio sve svoje tjelesne i umne snage donio mu je očajnu noć, no nije posustajao!
Jako umoran, napušten i sam morao je odraditi još jedan čin svoje osobne drame u kojoj je postao objekt iživljavanja mnogih ljudi!
Prazne ulice, duboku noć i usnuli grad gotovo nije niti primjećivao!
Dobro poznati dio grada u kom je (od)živio dio svoje mladosti nije mu predstavljao ništa više od sjećanja!
No o tome nije razmišljao!
Jeli to bilo radi bezvoljnosti ili radi umora nije mogao spoznati!
Ostatkom svijesti koja je trebala mir, san i neku prijateljsku riječ, razmišljao je o načinu kojim će se suprotstaviti psihijatrima, o kojima više nije imao nikakvih iluzija! Shvatio je što su!
No, morao je obaviti taj noćni pregled!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Obećao je liječniku M. s hitne da će tako učiniti i zato je bio jako miran!
- Dobra večer! - pozdravio je dežurnu psihijatricu nakon što je ušao u dežurnu psihijatrijsku ordinaciju!
- Dobra večer! Recite, o čemu se radi? Dajte mi to, da vidim! - čuo je milozvučni glas žene kojoj nije mogao odrediti godine, ali koja mu se već 'od prve' učinila opasnim protivnikom.
Nije mogao procijeniti razlog svog takvog stava o toj ženi!
Možda je do takvog zaključka došao samo zato jer je psihijatrica, ... ili, jer ga je u puno detalja podsjećala na bivšu suprugu?
Jasno je vidio široko lice te žene, žuto obojenu kosu, ... čak i stas, ... Ma skoro sve na toj psihijatrici podsjećalo ga je na ženu koja mu je smjestila ovu očajnu zamku!
- Dajte mi te papire, Pensa! -
- Koje papire? - odvrati, ne skrivajući cinizam koji je u njemu rastao iz sekunde u sekundu!
- To su moji papiri, gospođo! - izusti i, osmjehnuvši se ipak ih položi na jedini stol 'noćne' ordinacije u koju je u međuvremenu bio stigao pogolemi medicinski brat!
Primijetio ga je tek kada je, odmičući se od stola, pošao do stolice na koju je sjeo!
Nije bio zadivljen njegovom snagom niti hladnim i prijetećim pogledom!
Zadnjih dana nagledao se je svakojakih lica pa mu je bilo sasvim svejedno stoji li mu iza leđa grubijan ili neko normalno, ljudsko biće!
- I? - postavi mu najkraće pitanje, u bijelu liječničku kecelju odjevena, 'žuta' psihijatrica!
- Recite? - gotovo jednako kratko i bezvoljno izusti Pensa dok ju je odlučno i bezobrazno gledao u lice!
Dekolte na kecelji psihijatrice bio je duboko naglašen!
Namjerno je nakrenuo glavu, kako bi na taj način pokazao kako je uočio veliku ogrlicu s još većim, jako ružnim, gotovo poganski šarenim kuglama koje su trebale biti ukras njenog razgolićenog vrata!
Dok je psihijatrica značajno prelistavala njegove papire Pensa se je prepustio razmišljanju koje je u okruženju zloćudne tišine uspoređivalo ekstravagantni neukus ove žene s diskretnim obilježjima ženstvenosti mnogih, običnih, žena koje je u svom životu susretao!
Sjetio se je tada i svojih ranih ljubavi, bezbrižnih dana i ...!
- Ispričajte mi Pensa, o čemu se radi? Radi čega ste ovdje? - prekine ga u tom razmišljanju 'žuta', na što on odgovori kratkom pričom o svemu kroz što je danas prošao!
- Pa, možda je ipak sve bilo drugačije? Pročitajte i potpišite ovo kako bi vas mogli smjestiti na odjel! Kasno je i vjerojatno ste jako umorni? - značajno mu se obrati psihijatrica koju Pensa, kao i mnoge druge psihijatre, nije mogao niti želio zvati liječnicom!
- Ne gospođo! To neću potpisati! Doveli su me do vas protivno mojoj volji i zato nemam nikakvu želju potpisivati bilo što, a najmanje moje utamničenje na vašem odjelu! Činite što želite, no to će biti sigurno protivno mojoj volji! - odgovori joj, svjestan svog neugodnog položaja! ...
E, moj narode!
Ne mogu dalje od ovog! Želio sam vam predstaviti malo više napisanog teksta koji je sam početak mog prvog (moguće autobiografskog) romana, no morao sam od te namjere odustati!
I opet me je 'napala' žurba!
Upravo sam zaprimio poziv od S. koja me je zamolila da za ujutro učinim jedan financijski izvještaj!
Moram prekinuti s pisanjem! Čini mi se da mi je propao pokušaj kojim sam kroz prve ('popodnevne') rečenice mog novog rukopisa naumio pokušati 'pobjeći' umoru i napetosti kog mi učini 'pressing' iznenadnog posla!
No, što je tu je! Čujemo se, bar se tako nadam - sutra!
Bog s vama! Uživajte!                                                     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 16. ožujka 2010. - Bankarska SF 'priča'!

E, moj narode!
Nije lako imati posla s bankama!
Stalno nešto traže i onda u svemu očekuju da im se predstave podatci o poslovanju koji se odnose na buduća razdoblja poslovanja!
Nadam se da je ovogodišnji 'ciklus' sastavljanja svakojakih izvješća o poslovanju 'moje' pilane za banku završen!
Maloprije sam se vratio iz Breza (16 sati) i odmah sam, nakon iskrcavanja nešto drva za ogrijev, sjeo za PC!
Želim, još 'vruć' od emocija, koje su se morale uhvatiti 'u koštac' s nelogičnostima, napisati kako je krivac za mnoge nevolje svemu (ekonomski) lošem niz 'vizija izlaska iz krize' i sličnih, 'vidovnjačkih' (?) bedastoća!
Danas sam se radi potreba sastavljanja izvješća o poslovanju morao pozabaviti upravo s tom, očitom - budalaštinom!
Morao sam moći 'predvidjeti' uspješnost poslovanja za idućih 5 godina?!
Ludo je ovako i pričati, a kamoli takve upite rješavati!
U jasno NESIGURNOM vremenu za bilo što, što danas živimo i činimo, morao sam donijeti odluku o budućem, ... što je, ako ništa drugo, a ono radi tisuća razloga, uvjetovano općim uvjetima poslovanja koji su - NEPREDVIDIVI!
Ili? Netko misli drugačije?
Čemu, osim zadovoljenju BIROKRATSKI ustrojenih zahtjeva, može poslužiti priča o btto dobiti nekog 'SUTRA'?
Možda, zapravo jedino, zadovoljenju - forme (propisane?) na obrascima!
SF - fikcija očito je postala etalon i moćno sredstvo 'pretkazivanja' pa mi je jasno kako će, sve dok se u takvim 'predviđanjima' u obzir ne uzme STVARNOST jasno utemeljena na dugoročnim logičnostima i svemu što je već POZNATO, neko bolje sutra ostati - SF priča!
Uostalom, pričekajmo učinak silnih mjera i najava Vlade RH!
Uskoro će svakom stanovniku RH, koji nije plaćenik državnog budžeta, postati kristalno jasno kako je sve što se čini podređeno puzanju ka EU s kojim se nastoji 'zatvoriti' što više 'poglavlja' koje nam je nametnuo PRLJAVI kapitalistički imperijalizam!
Dok ovako pišem pomalo žalim svaku hrvatsku maslinu, srdelicu, žuto klasje, bor i bukvu, mir livada i šuma, vjekovne visove Velebita, predivne hridi i svaki otok, ribara, seljaka, radnika, poštenog intelektualca, ... obitelj koja će morati prestati postojati, ... koju će u skoroj budućnosti određivati želje 'isto-spolnih', 'emancipiranih intelektualki' (umjetna oplodnja) i vojno-redarstveno-politički organizirani - neprijatelji naroda!
Woah! Postao sam anarhist!
I neka sam!
Divim se mojoj preobrazbi koja mi je omogućila nadići nacionalno, vjersko i svako drugo opredjeljenje koje me je činilo biti suzdržanim od ljudi koji ne misle kao ja i kojima je, kao i meni, 'lobi budućnosti' (nešto kao internacionalni masonizam) namijenio kontrolne (elektronske) narukavice!
To vrijeme nije daleko!                                  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Za sada se u obračunu s 'anarhistima', žednim Istine, kao nadomjestak za 'potkožne čipove' i druge oblike nadziranja osobnosti ljudi koriste, zakonom propisane (?), 'usluge' ogavnog psihijatrijskog svijeta!
Kod toga, ova očita sadašnjost, od svega svog zla što čini ljudima dobro živi i puno zarađuje, radi čega možemo reći kako živimo 'posljednja vremena'! Jesmo li dosegli 'vrijeme antikrista'?
'Progonstvo, kako navodi Katekizam Katoličke Crkve (br. 675), što prati putovanje Crkve na zemlji, otkriti će 'otajstvo bezakonja' pod oblikom religijske obmane koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. A vrhovna je religijska obmana upravo obmana Antikristova, to jest obmana 'pseudomesijanizma' u kojemu čovjek slavi sam sebe mjesto Boga i Mesije koji je došao u tijelu. To je stvarna opasnost na koju crkveni nauk upozorava, dodajući da se ta Antikristova obmana već ocrtava u svijetu.!'
Ovo je iz GK-a i može se uzeti kao dobar naputak za život, u svakom vremenu koje je uvijek 'posljednje vrijeme', kog bi se morao pridržavati svaki - dobar čovjek!
'Mesija' ionako danas ima previše!
Posvuda!
Čak i uz same oltare i ispod Svetoga Križa!
Nisu li mnoge priče o Ljubavi koje i odatle stižu samo i uvijek - priče?
Mogu li njihovi 'glasnogovornici' pokazati neka svoja djela? ...
Podičiti se skromnošću, pruženom rukom, osobnom žrtvom, ...?
Trpjeti za brata, ...?
Malo je takvih!
I sam sam nikakav! Nisam u stanju 'preboljeti' izdaju i od nje učiniti sveti spomenik Ljubavi, Bogu na slavu!
Krhak sam čovjek, podložan grijehu! No, pokušavam to ispraviti!
Činim sve što mogu svakom čovjeku koji mi pruži ruku, kaže nešto, ... uputi pogled pun nade!
Jeli to dovoljno? Jeli učiniti nekom dobro i tada biti sretan, umijeće življenja Njegova Zakona?
Nadam se da je tako i zato sam sretan, jer sam danas dragim ljudima učinio po volji unatoč mom drugačijem razumijevanju dokazivog što smatram JEDINIM ispravnim načinom življenja suživota ljudi na svim razinama ljudskog, dok ... predvidivo, nejasno i nedokazivo ostavljam VJERI!
Samo Bog može nešto predvidjeti, nejasno rasvijetliti i nedokazivo - dokazati!
Mada je tome tako u glavama mnogih ljudi živi - antikrist, radi čega Malenima i nije nego čuvati se 'religijskih obmana koje će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine!'.
Važno je moći ostati uz Istinu, čak i onda kada radi nje doživimo osobna razočaranja, progone, pljačku i ... samu (nasilnu) smrt tijela i uma!
A ovo ovdje, to što možete vidjeti 'ispod' ovog teksta ... i to je djelo čovjeka!
Apokaliptični pejsaž najlon-vremena djeluje nestvarno, ali on postoji!
Ova slika dokaz je koliko smo nemoćni oduprijeti se interesnom nasilju današnjice!
Što li će biti sutra?
I konačno, mislim kako neke osobe koji me poznaju možda zanima kako izgleda dio sela Sv. Vid u kom živim, radi čega se ispod ovog teksta nalazi sličica koju sam snimio s prozora moje spavaće sobe!
Laka vam noć!
Osobno, večeras ću pokušati mislima poći do zelenih livada, jer uskoro će divne slike prirode moje Domovine postati - prošlost, zabilježena na nekoj fotografiji, umjetničkoj slici ili u sjećanju i mašti - dobrih ljudi!
Oni, drugi ... i 'struka' ... oni su - antikrist!
Čuvajte ih se! Bog s vama! Uživajte!                              SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 17. ožujka 2010. - Suze!

POVEĆAJTE! Započeti ću sa slikom!
Mali detalji ili sitnice postale su mi važan dio svakodnevice i skoro bi rekao kako od njih 'živim'!
Ovaj detalj snimio sam u crikveničkom portu (luci) dok sam šetnjom išao do kafića u kom sam se susreo s ... (neću o ovome dok ne prođe Uskrs, jer bi mi budalasta razmišljanja o mojim prijateljima mogla pokvariti vjeru u, gotovo nemoguć, susret s možda uskrslim dušama!)
Divan dan u kom sam dovršio jedan posao, predao trajne naloge banci za neka plaćanja računa i u kom sam podigao uređaj 'token' ('internet bankarstvo') 'začinio' sam druženjem s mojim dobrim susjedom D.
Nego, prije nego nastavim s nekim opisom ili s mojom 'filozofijom o vjeri', ispričati ću vam nešto o suzama!
Pravim! Onim kapljicama sreće ili tuge koje nam nekad poteknu iz očiju!
Jučer sam osjetio ogromnu, gotovo iscjeljiteljsku, moć tih malih, bistrih kapljica!
Nevjerojatno je koliko to malo vode može promijeniti stanje čovjekove duše pa samim time i uma!
Bilo je to jučer!
Idući uvečer kući, svratio sam do trgovine u kojoj sam kupio par sitnica i dva kolača koja sam namjeravao podijeliti sa susjedom.
Na ulazu/izlazu u trgovinu susreo sam jednog mladog tatu (F. iz Dramlja) kog poznam i njegovu kćerkicu. Bili su pored automata koji za pet kuna nudi igru s 'dizalicom' kojom se može (nejčešće neuspjelo) pokušati podići dječja igračka!
Sačekao sam ishod unaprijed izgubljene igre i onda se malo našalio s tatom lijepe curice!
Nije se naljutio! Ta, valjda je svjestan kako je sve što se nudi za malo novca - uvijek u funkciji nečije zarade!
Malo iza toga pošli smo prema našim autima i tada sam, s JAKO puno zadovoljstva, jer ničeg prikladnog nisam imao, njegovoj curici ponudio kolače!
Nije se sramila i rado ih je uzela i tako mi učinila veliku radost!
Mada je nešto starija od moje Tihe Ljubavi u ovom 'malom' susretu doživio sam dodir čiste Ljubavi!
Na putu do kuće, dok sam vozio 'škurim' predjelima osjetio sam nalet silnih, pozitivnih, emocija koje su mi razgalile dušu tako da sam imao osjećaj kako je moj mali poklon djevojčici - bio poklon uručen mojoj R.!
Istovremeni osjećaj tuge i radosti otvorio je 'špinu' na mojim očima!
Pustio sam da suze, koji mi i sada, dok ovo pišem, zamagljuju pogled, poteku niz moje lice!
Ovaj put nisam se odupirao tom divnom osjećaju sreće do koje me je dovela moja (naivna?) duša!                        Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Gotovo do same kuće, kojih pet kilometara puta, mali potočić koji je izvirao u mom srcu velikom je snagom 'lupao' po zatvorenim vatima tuđih srdaca koja su u tom času 'vidjele' moje misli!
To lupanje već dugo 'oni' ne čuju!
Bolna Istina o ćudi 'mojih' ljudi, svakom je kapljicom ove, možda posvećene vode, postajala moja sve veća sreća!
Kada sam stigao kući opet sam, nakon dugo vremena, zasvirao na moj 'prepoznatljiv' način!
Sve je postalo hrana Ljubavi! Glazba!
Emocije su postale glazba, koja će biti dio mog 'mjuzikla' u kom ću pokušati, u četrnaest 'postaja' ispjevati sadržaj Staroga zavjeta!
Eto, tako to izgleda kada samoća (do)živi Ljubav!
Tako to izgleda kad čovjek uspijeva pronaći zadovoljstvo u - sitnicama!
Mada su mi zatvorili sva vrata, još uvijek imam prozor kog mi otvori - Bog!
S njega mogu pogledati u Nebo i tada poželjeti bilo što!
Poželio sam nešto!
Odgovor toj mojoj želji dati će večera Velikog četvrtka!
'Odradim' li tu večeru SAM, biti će to jasan znak kako mi je tri iduća dana velikog blagdana nužno provesti na otoku Rabu, u samoći i miru starog samostana i uvale Sveta Eufemija!
Odem li tamo biti će to potvrda žalosne Istine koja kazuje kako na misu u crkvu idu ljudi koji nisu u stanju shvatiti radost Uskrsne nedjelje i Svetog trodnevlja, koje ove godine za mene započinje dan ranije - na Veliki četvrtak!POVEĆAJTE!
To vrijeme nije daleko!
Mogu li ...?
Hoću li ...moći odbaciti sebe i poći za Njim?
Bog zna!
A, ovo ovdje, lijevo, na slici ... to je lijep 'uradak' konobarice u kafeu Vrba u Bribiru koja ispisanim 'krasopisom' udahnjuje 'život' u neobičan oblik pružanja ugostiteljske usluge!
Rekao bi kako je ovaj ispis jedan oblik 'primijenjene' umjetnosti! Osim toga, kapučino (bez kofeina!) je bio odličan!
Mogu ljudi! Mogu puno, ali najčešće, za razliku od konobara u Vrbi - neće!
Vjerujem kako ni 'oni' neće moći shvatiti što je Uskrs i kako je nužno doživjeti ga još dok smo na Zemlji!
No, ... progledati će!
Svjesno okrećući leđa svakodnevno ponuđenom životu, samo zato kako bi izbjegli vidjeti sebe, ugrožavamo svoje sutra, jer nismo bili u stanju povjeriti Gospodinu svu svoju brigu!
Tada, izostaje Njegova okrjepa, a to može po čovjekov život na Zemlji biti veoma neugodan 'doživljaj'!
Odavno sam sve 'elemente' moje muke, boli i brige predao u ruke Boga i zato ću, ako me ne pozovu na 'našu' Veliku večeru, mir i samoću Uskrsa u svetosti kamenog samostana doživjeti kao iskazanu mi Ljubav najdivnijeg otajstva moje vjere!
Sv. Franjo poželio je doživjeti Milost boli Kristove muke što je, nešto prije smrti i doživio, a ja? ... poželim da me ta ista Milost uputi u potpuno razumijevanje tajne vječne Ljubavi, koja je svu svoju ljepotu i moć pokazala u Velikoj noći!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 18. ožujka 2010. - HRT i Apokalipsa!

Sloboda, vrhunac svakog oblika življenja ... čini mi se kao da mi je na dohvat ruke! Ovaj put, tako stvarna i u svoj svojoj raskošnoj ljepoti!
Jutros sam, makar tako mislim, a što se mene tiče tako će i biti, odradio moj posljednji sud!
Na svim sudovima Svijeta nema više predmeta koji su u tijeku i u kojima se spominje moje ime!
Danas je, u samo 5 minuta, zatvoreno jedno očajno 'poglavlje' mog života u kom sam prošao kroz 'sito i rešeto'!
Vjerujem kako me je taj očaj, što je trebala biti 'njihova pravda', pošto me nije uništio, ojačao i širom mi otvorio vrata Nebeska!
Duša moja je čista!
Nisu me uništile sile zla koje su se veoma lukavo umotale u zemaljske zakone!
Moram reći kako mi je danas potpuno jasno i kako znam radi čega je moje potezanje po sudovima i ludnicama postalo moja sloboda, ali ću svakom živom dozvoliti da o tome sam promišlja i da onda 'svojom glavom' donese zaključak!
Srećom, današnja rasprava nije bila sazvana radi nekog mog kaznenog ili prekršajnog gonjenja pa sam prilično 'lagana koraka' pošao do suda.
Danas sam pred sucem Općinskog suda u Crikvenici zastupao i branio stavove i prava Malenih, kojima se bez mogućnosti da slobodnom voljom nešto odaberu ili promijene nameću izmišljena 'božanstva' i obveze plaćanja navodnih usluga JAVNIH institucija!
Zakon o HRT-u, politička je 'umotvorina' koja nemilosrdno troši novac kog POLITIKA i svi zaposleni u HRT-u na silu ubiru od građana RH!
Ako je nešto od JAVNOG interesa i zato važno državi, to MORA biti financirano isključivo iz sredstava proračuna!
Nasilno, naplaćivanje pretplate za javnu (medijsku) kuću HRT, koju je nemoguće ODBITI običan je oblik ozakonjene pljačke koja kao takova NEGIRA SVAKU SLOBODU što dokazuje obijesnu bahatost i 'moć' politike i 'zakona'!
Povukli su se! Odvjetnički ured koji jako dobro živi od pružanja usluga prisilne naplate za HRT, povukao je tužbu!
Ne! Neću im radi toga reći hvala!
Nikako! Učinili su tako, jer im je postalo jasno kako je 'tuženi' odabrao veoma 'neobičan', gotovo uvredljiv, način iznošenja svojih stavova i argumenata u tom postupku, a to ... to 'oni' ne vole!
Tada se povlače, na sve navlače veo 'tišine' i onda sve lukavo - odšute!
Ne vole 'oni' nikakvo 'talasanje'!
Uostalom, ja im i nisam neka 'mušterija', jer je lako dokazivo kako nemam i NIKADA neću imati TV prijamnik!
Što će mi ta kutija iz koje naviru nejasne 'senzacije', podmetnute 'kontakt emisije', pseudo-skrb o potrebitima, ... što u konačnici postaje moderan oblik tragičnog oblika VLADANJA ljudskim dušama prema modelu rimskih careva: KRUHA I IGARA!
Postoje puno ljepše igre od onih koje nam nudi politizirani HRT svijet, dok 'njihov' kruh nije nikakva 'mana s Neba'!      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Oni NISU BOGOVI!      
Trebali bi biti moralni i etični ljudi, no nisu niti to!
Etika i moral danas su podvaljene 'floskule' iza kojih se kriju osobni, DOBRO NAPLAĆENI, interesi ..., a kada je tome tako, onda se za sve ljude koji žive od podvale, nasilja i ispraznih 'priča' o boljem sutra može reći da su ...? Zaključite!
Nisu li 'moderni' imperatori ili pak jedini koji imaju pravo, svojim 'palcem' odrediti moje, tvoje, naše ili vaše - sutra?
Glad za materijalnim dosegla je opasne razmjere!
Razmislite o ovome!
Zar vam nije jasno kako vam je politika, koja brine samo o sebi, već odavno odredila:
- da plaćate kišu, snijeg i tuču, ... što se zove 'oborinska voda' ... ili,
- da vam naplaćuju usluge kanalizacije prema potrošnji pitke vode s kojom možda zalijevate vaš vrt i vjerojatno dio potrošite za spremanje hrane i za piće ... ili,
- čak i ulaz na plažu za koju je netko drugi dobio koncesiju ... ili,
- HRT 'maglu' mada plaćate uslugu MAX-a; korištenje frekvencija što odavno postoji, kao fizikalna pojava, posvuda oko nas; 'paušale', 'naknade', ...!
Gladan je 'njihov' svijet pa se je zabrinuto upitati što li će takvi sutra poželjeti JESTI!
Reče mi jedan prijatelj kako je samo pitanje vremena kada će i crni i žuti i muslimani i budisti i katolici, ... ma svi Maleni, postati 'kritična masa' koja će složno krenuti na 'centre moći', koji nisu nikakva fikcija, već u mnogo čemu - dokaziva sadašnjost!?
Nisam mu na to ništa odgovorio!
Moj odgovor bio bi predug! Čemu ponavljati napisano u - Apokalipsi (Apokálypsis)?
Progoni, svih oblika (i moj?), radi bilo kojih 'razloga' i na svim razinama, u što spadaju i progoni vjera, a posebno katoličke Ckve, prikazani su kao 'zvijer' koja, na poticaj Sotone (Otk 12; 13,2-4), želi nauditi Crkvi i Bogu.
Dok mojim 'sadašnjim očima' gledam slike nepravdi, gladi, bolesti, ratova i kataklizmičkih pojava razmišljam o tome kako je čovječanstvo potrošilo dobar dio Ivanovog evanđelja (pogl. Otk 6-17), te da smo jako blizu opisu razorenog Babilona (Otk 18) i pjesmi otkupljenih pravednika (Otk 19,1-10) iza čega slijede PONOVNO uništenje 'zvijeri' ('oni'! - Otk 19,11-21), kušnja BLAGOSTANJA ('njihovog' - Otk 20), uništenje zlog i uspostava novog Jeruzalema (Otk 21)!
Upitaju li se ikada 'nedodirljivi pravednici' na koje sam se danas 'obrušio', radi nametanja nelogičnosti i otimanja slobode izbora (to nam odavno dade Bog!), jesu li kao takvi, ... (nasilni, gladni materijalnog, progonitelji, otimači, ...) Božji narod kojeg On u sve vrijeme i u svim teškoćama, kušnjama i progonstvima - čuva od zlog?!
Ne, jer oni imaju svoga 'boga'- novac, koji izmišlja i piše zemaljske 'zakone'!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 19. ožujka 2010. - KLAUDIJA!

Petak je!
Bio sam u Brezama i onda sam, odmah po povratku u Sv. Vid sjeo za PC kako bi zapisao jedan lijep doživljaj!
Ali, prije toga želio bi reći kao mi je jako žao što sam morao odbiti poziv za današnju proslavu imendana jednog Josipa (sretan Vam imendan Vlč.).
Trebao sam poći u Jablanac i tamo se naći s 'duhovnjacima' (ne ljutite se na - 'navodnike'!) koje poznam, ali za to nisam imao vremena.
Danas je u Brezama bio na redu posao oko obračuna plaća, a to je bio dovoljno važan razlog radi kojeg sam, ipak lako, odustao od puta u Jablanac.
Obračun plaća je napravljen i sada sam kod kuće (13 sati)!
Prije početka pisanja ovog zapisa zabavio sam se s odabirom i obradom slike i zvuka s moje 'nokie', jer, pogledate li i poslušate li te zapise shvatiti će te (možda!?) ogromnu Milost koju - kroz takve 'sitnice' živim!
Danas je, nešto nakon ručka/marende, u našu 'menzu/dnevni boravak' u pratnji svog oca, koji je došao na naš poziv kako bi obavio servis jednog stroja, stigla jedna mala djevojčica !
D. je svoju djevojčicu ostavio u društvu nas 'velikih' i s I. pošao u pogon.
Simpatična djevojčica veoma se je brzo 'aklimatizirala' na, za nju, nove okolnosti pa je isto tako brzo započela sa svojim 'monologom'!
Izuzetno pričljiva i otvorena ispričala nam je puno toga o sebi, vrtiću, tati, mami, baki, bratu, ...!
Mada me je čekao još jedan dio posla nisam pošao do kancelarije!
Ponudio sam joj sok (rekla je:'od jabuke!') i odlučio ostati u društvu S., I. i te curice, i strpljivo poslušati njene priče.
Povremeno bi se mi odrasli, zadivljeni njenim jasno iskazanim mislima i dosta dobrim izražavanjem, gotovo u čudu pogledali, jer takvo što nije bilo obična stvar!
Jako otvoreno kazivanje i bistrina uma te curice odmah su 'zaokupirali' svu našu pažnju!
Odlučio sam pokušati snimiti njeno kazivanje koje je oslikavalo život male curice za koji smo u međuvremenu saznali da živi bez majke, ... sa samohranim ocem i starijim bratom!
Kada sam saznao kako je ona dijete rastavljenih roditelja shvatio sam silnu energiju i otvorenost tog djeteta!
Svakim svojim pokretom i svakom rečenicom nastojala je doseći ono što joj nitko od nas nije mogao dati:
izgubljenu Ljubav, za koju ne postoji nadomjestak, ... Ljubav koju bi joj mogla dati samo njena majka, no ... ona više nije s njom i njenim bratom!
Klaudija, kako nam je na samom početku našeg druženja rekla da se zove, odrasta puno brže nego je to uobičajeno za njenu dob!
I dobro je da je tako, mada s takvim životom gubi neke dječje radosti!
Srećom, čini mi se kako se s, meni neprihvatljivim, odricanjem njene majke od nje ta mala djevojčica dobro nosi!
Sve zna!
Čuli smo od nje sve o vrtiću, djeci i njenim prijateljicama i prijateljima, o 'ušima' radi kojih neko vrijeme neće ići u vrtić, njenom malenom bratiću, njenom dragom tati, velikom (7 g. starijem) bratu koji od nedavno mora nositi naočele kao 'Harry Potter' i koji se kao i ona bavi karateom, CD-u s crtićem o Trnoružici, ... Sve ona zna!
Život te djevojčice, kojeg ona još nije u potpunosti svjesna i njen nepravedan 'usud' duboko su me potresli!
Mada sam u njoj vidio radost i ljepotu nastavljanja života, ta mi je razmišljanja 'pomutila' činjenica koju sam shvatio kada je S. u svoje krilo posjela to malo biće!
U tom je trenu mala Klaudija, potrebita milovanja, pažnje i Ljubavi, pomilovala ruku S. i rekla nam kako se voli maziti!
Voli kada je tata mazi i to je otvoreno rekla!
A ona ... sve zna!      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Siguran sam da sve zna o svom životu kog živi bez svoje majke, što je bilo lako zaključiti prema njenom iskazanom velikom povjerenju u svakog od nas!
Sa svima je lako uspostavljala kontakt, a da se kod toga nije nimalo sramila! Takvo što svojstveno je ponašanju djece koja odrastaju lišena neke, njima važne - Ljubavi i pažnje!
POVEĆAJTE!Dio današnjeg druženja I., S. i mene s malom Klaudijom zabilježio sam mobitelom (zvuk) dok je ovu sličicu, malo nejasnu, ali dovoljno dobru da vam predstavim to divno LJUDSKO biće Klaudija učinila - sama!
Dok sam joj pokazivao sličicu moje Tihe Ljubavi koju imam na zaslonu mog MBT-a, znatiželjno je krenula svojom ručicom prema mobitelu i onda sam joj ga prepustio!
Zadivilo me je njeno baratanje tom modernom 'igračkom'!
Brzo je pronašla mapu sa slikama i počela ih pregledavati!
Mada je moj MBT pun svakojakih slika tražila je sasvim određene slike moje Slatkice koje je zatim povećavala i gledala!
'Veća sam od nje', više je puta zadovoljno zaključila i onda mi rekla:
'Hoćeš da ti ovu (sliku!) stavim ...?'
Shvatio sam njenu namjeru i želju da mi pokaže svoju 'spretnost' s MBT-om i zato sam joj odobrio da se poigra s pozadinskom slikom mobitela!
(I sada je na zaslonu MBT-a jedna druga sličica moje unuke, ... ona koju je odabrala mala Klaudija!)
Kada sam shvatio kako jako dobro barata mobitelom i kada je na njemu započela s igranjem 'igrica', donio sam 'čudnovatu' odluku!
Rekao bi: 'tipično moju'!
Trebao sam poći dovršiti posao, a kako nisam želio prekinuti igranje Klaudije, ostavio sam joj mobitel i kratko dobacio S. da na to obrati pažnju!
Po završetku posla vratio sam se u naš 'dnevni boravak' i tada mi je djevojčica odmah, sama, pružila mobitel i rekla mi još jednu svoju želju!
Željela je mobitelom slikati S., mene, sebe i svog tatu koji je u međuvremenu svratio vidjeti svoju kćerkicu!
Pokazao sam joj kako se aktivira 'fotkić' pa je i taj 'zadatak' uspješno obavila!
Slike su dobre, ali nisu za javno objavljivanje!
Privatnost svake osobe treba poštivati, a kako ni S. ni D. (tata male Klaudije) nisam pitao ništa o postavljanju njihovih slika na WEB - u moj današnji zapis priložio sam samo 'autoportret' male Klaudije!
Ubrzo sam krenuo kući i tada doživio ljepotu 'sitnice' koju sam osjetio u ispruženim ručicama djevojčice kojima me je ona radosno pozdravila i zatim otpratila do ulice! To se ne zaboravlja, jer to je bila Milost!
Vjerujete li kako je ovo što sam danas doživio bila - Milost?
Ja - VJERUJEM!
Taj 'dodir' svetosti pratio me je putem do kuće i vjerojatno će me tek sada, kada sam završio s opisom malog 'čuda PRAVE Ljubavi' - napustiti!
Ali ... neće nestati!
Neće me, zauvijek, napustiti, jer samo o nama ovisi koliko i kako ćemo taj 'dodir svetosti' - znati, moći i željeti - (do)živjeti!
Čini mi se kako sam tu 'lekciju' dobro naučio!
Vjerujem, ... kako bi malo tko svoj, trenutno jedini mobitel (jednog sam nedavno poklonio, a drugog (3Gs) prodao, jer nema radio?!) - dao nepoznatoj djevojčici da joj bude igračka!
A to je baš to: čin Slobode - koja mi je dala MOĆI odreći se materijalnog!
Danas sam bio spreman prihvatiti, kao nešto sasvim 'normalno', čak i gubitak/oštećenje uređaja!                                             SADRŽAJ WEB-a
No, ostao je cio i - bogatiji za jedan mali 'autoportret' i zvučni zapis, dio koga možete poslušati i vi (mono MP3, niske kvalitete, ali - ODLIČAN!)
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 20. ožujka 2010. - Imendan, najava NOVOG proljeća?!

POVEĆAJTE!Današnji zapis započeti ću sa sličicom!
Što vidite na njoj? Odmor nekog šetača, pijanicu na klupi ili ... Istinu koja bi nas u vrijeme odricanja i iščekivanja velike pobjede života nad smrću (Uskrs!) trebala podsjetiti kako je svaki čovjek - čovjek, a to znači Božje biće i samim time naš (moj i tvoj) brat?
Osoba na slici je beskućnik, koji je nakon duge hladne zime i još dužih i hladnijih noći dočekao (!) moći leći na prostirku i klupu u blizini crikveničke rječice - Vinodolčice!
Snimio sam ovo radi više razloga od kojih je meni najvažnije istaknuti onaj koji kazuje kako su mnogi od nas, u čemu sve nas predstavljaju državna i lokalna uprava, NEOSJETLJIVI na tuđe nedaće pa samim time i na činjenicu da u našoj neposrednoj blizini žive napušteni, odbačeni i zaboravljeni ljudi - beskućnici!
Prijetila mi je takva 'sudbina', no ja sam za razliku od ovog 'nesretnika' sa slike, izbjegao ovaj opaki 'usud' što je postalo osuda neke moje 'braće'!
Pitam se kako li će takve osobe shvatiti i moći odslušati sutrašnju poruku evanđelja! (Onu ... o bludnici, progonu, osudi, presudi i kamenovanju)?
Vjerujte mi puno je lakše živjeti život bludne žene iz sutrašnje priče nego bilo koga imati na duši!
Mnoge 'prljave igre' ljudi, koji nakon što progonjeni, suđeni i osuđeni čovjek ne prihvati igrati njihovu prljavu igru koju su mu nametnuli pokvareni ciljevi i namjere modernih farizeja, sadržajno su bliske sutrašnjem evanđelju i navodu iz Pavlove poslanice filipljanima (Grčka!) u kojoj on navodi kako zakoni postavljaju standarde i prosuđuju jesu li ti standardi ispunjeni, ali i to kako je ISTINSKA pravednost oslonjena na Krista!
Pročitali ste ovo? Odlično! Tada vam je shvatiti kako ste UVIJEK (ako ste, ... a tko NIJE?) kada ste bili nečiji loš usud, progon, sudac i osuda počinili težak grijeh, ... kako ste tada zaboravili na Krista i uvrijedili Boga!
Osobno svjedočim takav užas nekih ljudi i iskreno se nadam kako će ih moja otvorenost i iskrenost u iznošenju nekih podataka o tome potaknuti na dobro, ... no, sve što kazujem takvima može biti i postati 'poticaj' za iskazivanje mržnje i nastavljanje činjenja teških grijeha!
Nekada je grješniku lakše na drugoga baciti kamen nego prihvatiti činjenicu kako je i sam - grješan!
Volim ovo vrijeme u kom će Pravednik biti slavljen (Cvjetnica) i onda nepravedno osuđen na sramotnu smrt na križu (Veliki petak), što će postati - život vječni (Uskrs)!
Nadam se da će sutrašnja propovijed biti povezana s evanđeljem i nadahnuta činjenicom kako ovom Zemljom hodi previše umišljenih farizeja i 'svetosti'!
Nevin sam mada 'zborim pakleno' i zato osjećam kako je moj križ duboko uronjen u otajstvo Velikog trodnevlja!
Danas mogu reći baš ono što sam jednom opjevao: Isti smo mi!
(Isti smo mi, naslov je pjesme koju učinih mom pok. ocu na sjećanje, čiji je križni put započeo - 'pravim' KRIŽNIM putem u režiji komunjara i partizana!)                                                    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Da! Isti smo tata! ... samo, mene su razapeli - naši!
Pitam se (reci mi tata!) nisam li možda trebao odšutjeti ovu bolnu, ružnu i optužujuću Istinu?
Jesam? Čemu mi onda svako zaklinjanje u Njega, vjera u Boga i Ljubav za Malene?
Može li vjera poništiti Istinu?
Hoću li sutra na misi čuti kako sam sve ružno i prošlo trebao zaboraviti?
Kako sam trebao poslušati riječi proroka Izaije koji je od Izraelaca tražio da se previše ne oslanjaju na prošlost, kako bi tada oslobođeni 'tradicije' bili sposobni uočiti izvanredne novosti koje je Bog činio njima naočigled!
Ne znam!
Možda griješim, ali mi se čini kako unatoč mom 'oslanjanju' na prošlost koja me podsjeća na ljudske strahote, mogu uočiti Božje novosti!
Za to mi nekad treba 'pomoć' sa strane, no nekad je to toliko očito da mi je baš radi toga takvo što teško prihvatiti!
Božja novost o kojoj govori Izaija jučer je bila 'moja' mala Klaudija!
Kako? Na interesantan i lako razumljiv način!
Pa, danas je, na dan početka lijepog godišnjeg doba, toj maloj curici IMENDAN! (Sretan ti imendan Klaudija!)
Moj jučerašnji susret s tom pametnom djevojčicom, kojoj je majka okrenula leđa, što mi je bio dovoljan razlog da to maleno biće doživim kroz moj križ, bio je očiti 'uvod' u (ČIJE?) NOVO proljeće, što nije nikakva 'slučajnost'!
Volio bi kada bi oni koje sam danas, samo koju rečenicu prije, 'oprao' pročitali ovo i kada bi iz napisanog nešto razumjeli!
Zato ću, s dosta nade, (sa)čekati slijedeću (novu) Božju novost i kod toga se nadati 'našoj' (skoroj?) Velikoj večeri i istinskom Uskrsu!
Ne bude li ništa od toga, dan nakon Uskrsnog ponedjeljka napisati ću, svemu što smo još jednom propustili BITI - odmjeren, ozbiljan i svečani 'nekrolog' u kom ću istaknuti bolnu Istinu, koja će jednom zazvati i 'njihov usud', a koja već sada, stavljena u kontekst nedavne prošlosti kazuje kako bi čovjek MORAO IMATI NA UMU činjenicu da su ljudi (uvijek) kada nisu željeli povjerovati i ući u raj, završili u logorima, u kojima su bili mučeni - za što im je rečeno kako se sve to čini uime raja na zemlji! (Auschwitz, Bleiburg, Jasenovac, Križni put, Guantanamo, Svetošimunska i druge ludnice, ... Goli, ...!)
Uime 'njihovog' raja i danas mi otimaju Ljubav ..., a to je ... daleko od 'biti Božji', od Uskrsa i od svega što je čovjek!
No, čekati ću, ... možda se dogodi i čudo pa na sličan način na koji mi je Milost na put dovela malu Klaudiju, jednom stignem upoznati i moju Veliku Ljubav?!
Možda se desi čudo?
Možda, ... jer kada je čovjek u pitanju ništa nije - sigurno!
Proslavite današnji početak proljeća (u 18 sati 32 minute), ravnodnevicu lišenu svake ravnodušnosti i imendan male Klaudije!
Uživajte!
P.S. - DOBRA VIJEST: jučer sam idući prema Brezama, na mjestu koje sam u zapisu od 16.03. dokumentirao sličicom koju sam nazvao 'Apokaliptični pejsaž najlon-vremena' - uočio radnike 'komunalca' koji su čistili ugroženu prirodu!                                                                           SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 21. ožujka 2010. - ... Zar to nije čudesno?!

Danas na nedjeljnoj misi nisam čuo ništa o onom za što sam jučer mislio da će biti 'tema' današnje propovijedi (ova korizmena nedjelja poznata je i kao - gluha nedjelja)!
Šteta je da je tako, no nešto sam, o potrebi da sve ružno i prošlo pokušamo zaboraviti, čuo na radiju (HKR)!
Kao i obično riječ upućena s radija uvijek je upućena drugoj osobi kojoj može ponekad, čak i kada je dobar naputak, postati problem!
Lako je nekome reći: zaboravi sve, to nema nikakvog smisla, ostavi to, ne tuguj radi ... bilo čega, ...
Stvarno je lako biti na taj način 'mudar' i pametan, ali je ... puno teže i zahtjevnije osobnim 'radom' postići cilj nekog dobrog (tuđeg) naputka!
Zato, što se mene tiče, Izaijino proročko kazivanje Izraelcima u kojem im je on gotovo naredio da zaborave progon (Egipat)) i ropstvo (Babilon) kako bi tada mogli uočiti Božju prisutnost, nikada neću moći doseći i primijeniti na sebe!
Evo zašto (primjer):
Zar je moguće da netko može od mene očekivati da zaboravim riječi koje čuh, još prošlog ljeta, od none (baka) moje Tihe Ljubavi i njenu priču kako je 'naša R. jako lijepa ...', a da kod toga ne osjetim dozu gađenja na podvaljene mi riječi, koje jesu Istina, ali koje su mi 'sasute u brk' samo zato kako bi mi nanijele još veću bol i tugu koje živim radi nemogućnosti da se vidim i družim s mojom Slatkicom!
Ne! To nije moguće!
Ja nisam čovjek bez Ljubavi mada su mi i nju pokušali uništiti!
Takvi su 'oni' i 'ona' koja mi je pokušala ispričati nešto što sam ja trebao i MORAO OSOBNO (do)živjeti!
Samo, ... silno kamenje kojeg su bacali na mene i opet je tamo gdje mu je mjesto: na podu po kom hodim, ranjen, čak teško ranjen, takvim postupcima dvoličnih ljudi!
Pitam se kako li će 'bacači kamenja' na mene, ta umišljena 'božanstva', živjeti svoje posljednje minute života ili možda dio života kada im puno toga (nisu li zaslužili?) pođe po lošem i stigne na naplatu?
Hoću li i za takvo što (ja) biti krivac?
Neću, mada će nečiste savjesti sve loše što ih snađe željeti prikazati mojim 'prokletstvom' i moguće nekakvim 'djelom'!
Budem li tada živ moći ću ih samo žaliti i sebi predbacivati što takvim ljudima nisam uspio u glavu 'usaditi' praktičan savjet (dobar!) kojeg nam nudi poučak o 'učiteljici života' (povijest)!
Znam koliko će im tada biti bolna 'nova' (čija?) stvarnost, jer sam i sam, propuštajući svoju pamet pretočiti u mudrost, od sebe učinio patnika i budalu!
Kada?
Ma, u više navrata, ali o tome danas ne bi 'divanio' (pričao).
Mada mi ure života cure na sve strane siguran sam u ovu Istinu koja me je poput bumeranga sačekala i na grub me način poučila o tome ŠTO može biti i postati - čovjek!
Srećom, ima(m) Boga koji mi je podario puno dobrih prijatelj(stav)a što mi je 'omogućilo' ovako kazivati!
I kada je Istina jako ružna ona ostaje biti - Istina!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
I ovo je Istina:
'… Zar to nije čudesno? Upravo kada pomisliš kako nećeš izdržati još jedan dan boreći se sa svim tim ..., probudiš se i ugledaš najljepši dan što ga je Bog ikad podario Zemlji, ... ili ugledaš ovakav prizor (more, otoci, priroda, nebo, ptice - op. T.P.), ... ili se dogodi nešto što te natjera da pomisliš kako sve ipak nije tako ružno! (cit. C. McC)
Nije sve tako ružno, ali je, i ove godine doživljeno u ozračju 'moje' Korizme i podsjećanja na Sveti križ života, puno toga - očajno!
Očajno je ne moći prebrisati sjećanja u kojima su 'oni' na prvom mjestu!
To - boli!
'Do kosti'! I ... razara! Baš sve!
Čak i moju misao i ufanje da ću ikada susresti moju Ljubav!
Zar ću umrijeti bez da je dodirnem, pomilujem, poljubim i zagrlim?
Odgovorite mi! Recite mi - 'vi' - koji ste me imali hrabrosti, Bogu naočigled, kamenovati i kojima je Bog (pitate li se ikad: radi čega ili zašto?) podario imati uz sebe novi Život kog ničim niste zaslužili!?
No, dobro je da je imate!
Dobro će biti i da stignete doživjeti njeno odrastanje i vrijeme u kom će vas MOJA Ljubav upitati: što ste nam to (u)činili?!
Što ćete joj odgovoriti?
Možda da ste njenog d., slušajući 'preporuku struke' i radi osobnog STRAHA od njega, imali pravo progoniti, pokrasti, ugroziti i otjerati ga s njegovog 'ognjišta' i od Ljubavi?
Vjerujem kako će vas i prije toga svijest o zločinu podsjetiti na nužnost da za to (buduće) vrijeme 'pripremite' za nju - istiniti odgovor!
U suprotnom nikad nećete saznati što je to Isus pisao po tlu dok su ga farizeji pokušavali, podvaljujući Mu SVOJE zakone i grijeh bludnice, navesti na grješku kako bi Ga mogli - osuditi!
Moja je 'zemlja' po kojoj i sada pišem ovaj 'elektronski papir' u kom je sve zapisano i tako svima lako dostupno pa se iskreno nadam kako će moji tužitelji i suci (jednom) ovo pročitati i onda moći ISPRAVNO shvatiti - da živim samo radi Njegove velike Milosti koju ničim nisam zaslužio!
Zašto je tako?
Zašto ću tek u Njemu (Isusu) biti što nikako ne mogu doseći sada - zaboravljiv čovjek, njen d.?
Ukoliko je netko napisano doživio kao nečiju osudu moram ga zamoliti da shvati kako ne sudim niti ne osuđujem nikog, samo ... mrzim i osuđujem grijeh pun dvoličnosti koji me je udaljio od moje predivne (M, ne samo lijepe!) Tihe Ljubavi i naših 'ribica'!
Glazba je hrana Ljubavi, reče Sheakespeare, no ja sam sa svakom mojom novom pjesmom sve gladniji Ljubavi mog Anđelića!
Zar ću ...?
Hoću, jer 'oni' imaju 'svoga Boga', meni nepoznat materijalizirani egoizam i 'pravo' na tuđi život!
Strašan je ovaj Svijet!
Jučer sam u zapisu spomenuo Guantanamo, a danas ga je prodrmao potres! Strašan je ovaj Svijet!
Koga li će sutra 'prodrmati'?                                            SADRŽAJ WEB-a
To ne zna nitko, ali ćemo prekosutra to svi znati!
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 22. ožujka 2010. - Veliko slovo 'G' i 'politička zastara'!

Napisao sam na ovim stranicama nešto o tome kako ja doživljavam snove (one noćne, jer dnevni nam se obično ne ispune!) i tada sam ih razvrstao u tri skupine!
Nisam baš siguran koji sam 'oblik' sna noćas doživio, ali ću o njemu ipak nešto reći!
Važan dio mog noćašnjeg sna je slovo 'G'!
I to ne bilo kakvo slovo!
Slovo s kojim sam u mom noćašnjem snu jednoj 'tužnoj' (ovo kazujem od milja, jer ona je zapravo - progonitelj) ženi trebao nešto pojasniti bilo je neobično veliko, ne prema gramatičkom poimanju velikog i malog slova, nego prema onome kakvim sam ga 'vidio'!
Veliko slovo 'G', zlataste boje postalo je veoma važan detalj sna u kom sam upirući prstom u njega pokušao objasniti neki veći problem kog bi mogla imati ta 'tužna žena', no ... tek kada sam se probudio shvatio sam kako to nisam uspio postići!
Nevjera te žene u postojanje onog što je bilo oslikano na povećem zidu bila je nepremostiva prepreka i zato sam se, pomalo zabrinut, zapitao o mogućoj poruci koju je taj san kazivao!
Teško mi je bilo što zaključiti, jer slovo 'G' nije nebitan dio mog života, ali i zato, jer mi je jako teško prihvatiti bilo koju misao o nečem, moguće lošem, što bi imalo veze s noćašnjim 'G'!?
Čak me niti, kasnije ('slučajno') pročitano, podsjećanje na riječi iz Ivanovog evanđelja 'neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši' nije uspjelo umiriti!
No, ja ne bi bio 'ja' kada i u toj rečenici ne bi pokušao naći neku poruku koja ima veze s mojim noćašnjim snom!
Mislim da se objašnjenje noćašnjeg 'velikog G' nalazi u jednom drugom danu i kako je to jako moguće, no tada mi je potpuno nejasno s kojim sam razlogom bio tako uporan ustrajati u kazivanju nečeg u svezi s 'G' 'tužnoj ženi' iz sna koja je svaki moj navod uporno odbijala prihvatiti!?
Pokušao sam i to razumjeti pa sam se potrudio njenu pojavu protumačiti kao nastavak njenog destruktivnog postupanja, koje me je trebalo dovesti do pogrješnog zaključka i tako me 'uvući' u 'bed' (loše!), jer ona dobro zna da je 'G', ma koliko mi je teško prihvatiti to što mi je to 'slovo' učinilo, ipak meni i mojoj Tihoj Ljubavi važna osoba!
Moj noćašnji san, pokazati će to skoro vrijeme, djelom je 'posljedica' moje kratke molitve Bogu u kojoj sam Ga, samo koju minutu prije sna, zamolio da u moju blizinu 'dovede' dobre (Male) Anđele!
S tom sam mišlju ubrzo zaspao i onda pred jutro doživio 'žive slike' sna u kojem je 'veliko G' simbolično predstavilo Anđela (Arhanđela) Gabrijela!
Ako je tako, a razloga za ovakvo moje razmišljanje ima još, sve će biti smislenije na dan 25.03. kada Katolici štuju Bogojavljanje, čin objave Boga prema kojem je upravo 'veliki G' - Anđeo Gabrijel, najavio Djevici Mariji njeno bezgrješno začeće i rođenje Isusa Krista za 9 mjeseci (25.12.)
Mogao bi se kod tumačenja noćašnjeg, jako naglašenog, sna i 'velikog G' poslužiti i s činjenicom da je do reforme katoličkog kalendara (1969.) kalendarski spomendan Gabrijela bio na dan 24. ožujka, dan uoči blagdana Blagovijesti!
Zašto? Pa ... zato, jer ću toga dana (prekosutra) saznati 'usud mog srca'!
Tog dana jedan će pregled reći (točno) ono što sam noćas - usnuo!
Nadam se da ovako razumijevajući moj sinoćnji san ne griješim, jer bi neko drugo 'tumačenje' bilo veoma blisko - velikom nemiru moje duše i imalo bi veze s mojom Tihom Ljubavi, a to - ne želim!
Pomišljam kako je moja velika želja da odspavam u 'društvu' Anđela, što mi je na Zemlji nemoguće doživjeti kroz druženje s mojim Anđelom, dar Neba u kom (možda) trebam iščitati i nešto u svezi s mojim jako naglašenim emocijama (R.!) i bolesnim srcem (u srijedu ću i o tome puno toga znati!), jer Anđela Gabrijela povezuju s emocijama i srcem.
Jedno je sigurno: noćašnji san me je 'prodrmao'!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Nego, kada već spomenuh Anđele red je da nešto kažem i o njima i Arhanđelu Gabrijelu! Evo:

Anđeli su, prema katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja 'uvijek gledaju lice Oca nebeskoga' (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (gr. angelos = glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arhanđeli i među njih spadaju Mihael, Gabrijel i Rafael.

Arhanđeo Gabrijel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9,17-21). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38). Spomendan Gabrijela, zajedno s Mihaelom i Rafaelom, je 29. rujna . U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci. U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.










Toliko o snu i Anđelima!
Nego danas čuh nešto što mi potvrdi moje velike sumnje u POŠTEN rad i namjere zaposlenika 'hrvatskog' (ode u navodnike, jer takvi su - nitko!) pravosuđa!
Vjerojatno ste čuli kako je službena osoba, zaposlenik pravosuđa, državni odvjetnik, skrivenim od javnosti i nadležnih 'čuvao' spis prema kojem je trebalo pokrenuti kazneni postupak, što se nije desilo, jer je u međuvremenu došlo do zastare!
Jad i bijeda ljudi koji 'vode' (kamo?) RH poprima sve idiotskije obrise i postaje jasan i gotovo univerzalni obrazac, prema kojem su vjerojatno mnoge kriminalne radnje učinjene pod okriljem POLITIKE - zataškane!
Sramota, vrijedna 'bijednih' 80.000.000 kuna zaslužuje 'prljav' komentar, jer se je po tko zna koji put pokazalo kako je politički sustav podredio svojim NEČISTIM radnjama i namjerama sve institucije 'pravne države'!
Ma koje pravo? Samo ... 'njihovo', iza kojeg slijedi 'učinkovito' postupanje represivnog aparat, ali samo ... prema - Malenima!
'Šuti rajo', sve je što se može iščitati iz danas objavljene vijesti!
'Ja sam gazda! Tvoj, demokratski (?) izabran političar koji činim što mi je volja!' - mogao bi biti 'slogan' kojim bi moja Domovina mogla moralno i etički posrnulom Svijetu predstaviti svoju državnost!
Zar je moguće da će građanima RH OTETIH 80 mil. kuna nestati u nekakvoj 'pravnoj ZASTARI'?
Sigurno! U zemlji u kojoj će sve što vrijedi uskoro postati Europska 'prćija', koju vodi gomila nesavjesnih 'podanika Europskim integracijama', koji od 'puka' skrivaju pravi sadržaj veoma opasnih 'prijedloga, naputaka i rješenja' koje im pod nos turaju 'moćnici' i nije nego u to biti siguran!
Jadna je moja Domovina koju i opet uništavaju državni dužnosnici!
Zar je moguće da je narodu tako dobro da više ne kupuje niti srdelice koje su danas prodavane po 5-7 kn (riječka tržnica), jer ... više voli i može si priuštiti skupi ombul, biftek, velike škampe i jastoge, ...?
Ne! Više nikome, tko nastoji živjeti od svog poštenog rada, nije lako!
Samo je 'njima' lako!
Oni mogu sve!
Njima je moguće poništiti svako pravo, zakon, ...!
A što je s nama, Malenima! Ništa!
Srećom, mada nijednom POŠTENOM čovjeku nije lako slušati priče slične, danas objavljenoj vijesti o zastari koja je od zaslužene kazne 'spasila' velikog (političkog) lopova, i lopovi trebaju znati kako je svaki život određen svojim trajanjem do smrti iza čega će uslijediti 'primjena' načela ISTINSKE pravednosti oslonjene na Krista!                     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 23. ožujka 2010. - Tako to biva u životu!

Ružo! Moja Ružice, sviraju i pjevaju na radiju 'prljavci' dok ovo pišem i tako me podsjećaju na moje drage roditelje i naše zadnje dane druženja u kojima sam s njima obilazio ambulante, liječnike, ...!
Molim ih da sutra oni budu sa mnom, jer opet se 'vucaram', ovaj put radi mojih problema, po ambulantama i bolničkim odjelima!
Molim te Mama i tebe Tata da mi sutra budete 'nevidljiva' pratnja!
Trebam vas, jer osim pokojnih Ljubavi i možda ponekog prijatelja koji će noćas za mene izmoliti Oče naš, nemam nikog kome bi, ako me 'poklope' loši nalazi - nešto o tome rekao!
Tako to biva u životu!
Uvijek i svima pri ruci, doživio sam biti - napušten!
Naoko tužna Istina ipak mi nudi, unatoč tuzi koja me 'gricka' radi spoznaje postojanja strašnih umova i zauvijek izgubljenih duša, radost koju mi u ovom času čini sjećanje na moje 'nebeske' Ljubavi koje će, ma što da sutra doživim, uvijek biti i ostati uz mene!
Možda mi se u sutrašnjem 'điru' pridruže i moji Anđeli i sam Gabrijel?
Jeste li uočili koliko sam - čovjek?
No, sutra će sve biti drugačije!
Konačna Istina, ma što da bude, olakšati će mi život!
Neizvjesnost je oduvijek bila neugodan 'doživljaj'!
Nisam joj uspio 'uteći'! K tome danas sam morao učiniti puno posla za moje Brezane, kog nisam mogao odgoditi!
Banke u RH posluju na jedan neobičan način koji nema veze s Istinom i zato je tome tako!
Čine sve kako bi komitentima otežale položaj i kod toga čak štite interese države, radi čega ću zaključiti kako su i same PREPUNE NAMJEŠTENIH I NAPUHANIH, naravno lažnih, bilanci koje su u funkciji odljeva NEPOSTOJEĆIH dobiti u inozemne centrale tih banaka!
Pitam se što čeka NB?
Vrijeme je za ozbiljne revizije poslovanja SVIH banaka u RH!
Mislim to ozbiljno, jer sam siguran kako se rezultati poslovanja banaka 'friziraju', što se čini i u mnogim drugim poduzećima u vlasništvu 'inozemaca'!
No, što o tome zna Jadrankica? Ništa, jer o tome ne smije ništa znati!
Svaki bi pokušaj kontrole poslovanja napuhanih 'veličina' izazvao veliku riku (galamu) Europe!                                   Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

No, kada ovo što sada pišem postane očito, tada će za bilo što osim za preuzimanje uništenih poduzeća biti kasno!
Kasno je već sada, jer dok je Ivici jedini posao nastojati PROKAZATI hrvatske branitelje - drugo nije moguće zaključiti!
E, moj Ivice!
A kako bi bilo da nam podastrete popise UDBAŠA, KOSOVCA, PARTIZANA-UBOJICA, popise njihovih 'zasluženih' mirovina i 'zarađenih' imetaka i imena mnogih drugih krpelji koje su predugo (to čine još i sada) pile hrvatsku krv?
Ma, šalim se! Pustite ih u miru!
Nisu vječni! Možda bi im samo trebali preporučiti da se okane friziranja bilanci svog života, jer u Nebu one nemaju nikakvo značenje, dok je ovo što se dešava i čini na Zemlji ... ionako djelo - zlog!
Sviđa mi se ova priča o 'bilanci života'!
Mnogi je nastoje 'frizirati' no, ne ide im!
Bilanca! Čemu i ona kada joj je učiniti jednakost između pasive i aktive!?
Prevedeno na živote ljudi moglo bi se zaključiti kako je 'stavke' dobrog i lošeg u našim životima moguće izjednačiti!
Glupost! Bilanca života vrijedi samo onda kada je aktiva bitno istaknutija i veće od pasive!
No, to nije nimalo lako postići!
Aktiva života treba mnogo pokazane Ljubavi i odricanja, čak od sebe samog, dok je pasivi potrebno živjeti sebično, hedonistički, nemoralno, ... lopovski, ...!
Te dvije bitno različite 'pozicije' u bilanci naših života ne mogu izjednačiti nikakve 'formule' ili pravila vođenja poslovnih knjiga!
Poslovne knjige pune su obmana, što se pokušava podvaliti i u bilancama života koji su izdali čovjeka, no ... to neće proći!
Naše 'završne račune' osobno ćemo predati Isusu iza čega će uslijediti 'revizija' kada ćemo saznati - sve o sebi!
Jeli vam ovaj prikaz 'ekonomije' života bio OK?
Možda nekima i nije, no takvi su svi oni koji uporno ustraju u bježanju od sebe samog i svoje sjene!
Moram ovo dovršiti, jer sam s pisanjem današnjeg zapisa kasno započeo! Moram ići leći, jer mi je nužno, prije sna, 'popričati' s mojim Anđelima!
Trebam ih, jer ćutim - zlo!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 24. ožujka 2010. - To znamo samo On i ja!

O, majčice!
Izrekao sam ovo na glas kada sam ušao u moj dom!
A ušao sam umoran! Poprilično, mada sam se cijelog dana trudio izgledati veselo i odmorno.
Jurnjava, već od jutra, tek sada je pokazala koliko sam 'kondicijski' slab!
Nema više u meni dovoljno 'einspritz'-a!
Možda sam baš radi toga dozvolio dobrim ljudima s kardiologije da na meni provedu jedan neobičan pregled!
Bilo mi je svejedno što će mi (u)činiti!
Nisam osjećao čak ni bol od nekoliko (neuspješnih) 'bockanja'.
Živio sam jutros moj svijet i svima darivao toplu riječ, osmijeh i ispriku.
A čuo sam svašta!
Lijepog u tome nije bilo, ali je to baš tako!
I neka bude!
Zaslužio sam, po mnogo čemu, sve moje križeve, no nisam se nadao da će mi ih na leđa 'nabaciti' oni u koje sam bezrezervno vjerovao.
Pitam se samo koliko će trajati 'dan' moje muke!
Priznati ću kako me jako plaši svaka ovisnost o tuđoj pomoći!
O toj 'temi' razmišljao sam skoro pola dana.
Vidio sam danas puno starih, nemoćnih ljudi, ljudi sa štakama i potrebitih tuđe pomoći, no vidio sam i to kako neki pored sebe nisu imali nikog!
Promotrio bi tada lice takvog čovjeka i u njemu vidio istinsku samoću!
Samoću koja jako boli!
Još nisam u tako očajnom stanju i mogu poći s odjela na odjel, do 'šaltera' i bilo kuda, ali mi unatoč tome danas nije bilo nimalo ugodno!
Priznati ću, ma koliko se to nekome moglo učiniti čak i ludim, kako su mi stalna molitva i misao o dušama koje sam poželio da budu uz mene bili od velike pomoći.
Etanto (kako god bilo!) i tome je došao kraj!
Neizvjesnost je postala (ne)izvjesna budućnost o kojoj ne mogu i neću više ništa reći!
Nakon obavljenih pretraga otišao sam na ručak kod dragih ljudi u čijem sam se društvu uspio opustiti!
Dugo sam bio kod njih.
Kada sam krenuo kući poželio sam otići prošetati Crikvenicom pa sam tako i učinio.
Nisam prošetao 'punu dužinu' (do kafića Aqua), jer sam putem susretao mnoge poznanike i prijatelje!
Nakratko sam bio i na kavi s dvojicom poznanika, nakon čega sam dobro 'izmožden' krenuo kući!
Na cesti prema Bribiru doživio sam nasilje jednog poluvozača, kog sam nakon njegove uporne vožnje na 'repu' mog 'ferrarija', propustio na jako upečatljiv način što je 'šoferčinu' povećeg džipa naljutilo i to mi je jasno pokazao svirkom trube i svjetlima sva četiri 'žmigavca'!
Jadan čovjek nije me razljutio, ali me je uznemirio, što mi nakon jako 'uzbudljivog' dana nikako nije 'sjelo'!
Konačno, maloprije sam stigao kući i nakon potpale vatre i umivanja činim jedino do čeg mi je trenutno stalo: pišem!
Možda bi bilo točnije kada bi rekao kako POKUŠAVAM pisati!
Ideje su mi isprazne i nemaju nikakva smisla.
Trenutno se osjećam kao ispuhani balon ... kao kakva naborana koža koja visi o podbratku 'gušava' starca!          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
O, majčice! Što bi ti rekla na OVO što danas živi tvoj Tomica?
Ali ne tuguj! Nemaš radi čega!
Nikome nisam naudio, branio sam svaku Istinu i onda (sada!) kada je bila teška optužba mojih najbližih, pomagao sam i tako činim i danas mnogim ljudima, pretrpio nepravde, otimačine, progone, ... i zato: ne tuguj!
Lijep je naš Svijet produhovljenih sjećanja i uspomena!
Lijepo je imati nekog uz sebe!
Imaš me i imam te! Imam i tatu i nju ... i vaše molitve!
Dok ovako pišem pitam se stižu li ove moje riječi do tebe, do njega, do nje ... do vas!
Jeste li me čuli dok sam vas danas uporno dozivao u mojim mislima!
Jeste li me čuli? Dali ste bili sa mnom dok sam se 'povlačio' po odjelima bolnice, dok su me 'ubadali', kada sam svratio do bolničke kapelice, ...?
Volio bi to moći znati i za to imati nekakav 'dokaz', no onda ne bi bio nikakav vjernik!
Vjera koju bi potvrdio bilo kakav 'dokaz' prestala bi postojati u svoj svojoj punini kakvu je moguće doživjeti samo kroz nešto što nam nije moguće u potpunosti razumjeti!
Znam da je ovako što rečeno teško razumljivo mnogim ljudima, radi čega bi takvima za razumijevanje vjere bez 'dokaza' 'ponudio' da si odgovore na slijedeći upit:
dali bi na Svijetu postojao ijedan nevjernik kada bi mu bio jasno predstavljen bilo kakav dokaz vjere? Ne bi!
Vjerujem i zato - jesam! Da nije tako odavno me ne bi bilo!
Jedino što IPAK ne mogu je to da vam rečeno ničim ne mogu dokazati, jer je svaki moj 'doživljaj' u kom sam se možda susreo s vjerom, MOJ osobni 'doživljaj' za kog svatko može reći što mu je po volji!
No, meni je svako tuđe razmišljanje o 'mojim' slikama Boga - nebitno!
Priznajem kako sam radi tuđih mišljenja o mojim 'znakovima vjere', čemu su dodana i 'svjedočenja' zlonamjernika, umalo nastradao, no to je prošlost!
'Obmana ćutila', toliko draga 'fraza' okorjelih protivnika svake svete slike, u jednom je času postala moja 'dijagnoza', no sve je završilo na dobro iza čega je 'svijetlo dana' ugledala moja Paklena knjižica!
Vole je ljudi! Čak i 'struka'!
Dok sam čekao nalaze današnjih pregleda popričao sam o mojoj Antipsihijatriji s jednom simpatičnom liječnicom s kardio odjela i tada joj rekao kako ne bi želio moju knjigu 'dilati' među liječnicima, na što sam čuo njenu želju kako bi ona voljela pročitati što sam napisao!
Shvatio sam njenu želju ozbiljno pa sam joj obećao donijeti jedan primjerak!
Zamolio sam je samo da ga, kada joj ga donesem, zadrži za sebe i ne posuđuje kolegama iz bolnice!
Zašto? Pa ... samo zato kako s mojom knjižicom ne bi 'uletio' unutar prijateljevanja liječnika i 'struke', jer znam za neka, takva, njihova poznanstva!
Riječ! Moćna je riječ! Sve ovo što sam napisao razbudilo me je do te mjere da mi se čini kako ću još večeras i zasvirati!
Možda ne s onim zanosom s kojim stvaran dok pjevam 'iz srca', no ipak ću zasvirati!
I kad već spomenuh glazbu želim reći kako sam na neko vrijeme odustao od kupnje jednog dobrog uređaja za uređivanje glazbe! Zašto?
To znamo samo On i ja!                                                   SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 25. ožujka 2010. - Ne gospođo! To neću potpisati!

POVEĆAJTE!Pogledajte ovu lijepu školjku!
Jučer sam je dobio na poklon od mog dobrog prijatelja i tada se uopće nisam sjetio pomisliti kako je pomalo 'čudno' da sam je dobio baš u danu u kom sam bio na jednom pregledu SRCA!
'Slučajnost' u što uopće ne vjerujem, ovaj se je put 'poklopila' s prilično neugodnom spoznajom o ... o kojoj neću ništa reći, jer želim izbjeći sažaljenja! Toliko o srcolikoj školjci!

- Ne gospođo! To neću potpisati! Doveli su me do vas protivno mojoj volji i zato nemam nikakvu želju potpisivati bilo što, a najmanje moje utamničenje na vašem odjelu! Činite što želite, no to će biti sigurno protivno mojoj volji! - odgovori joj, svjestan svog neugodnog položaja! ...

Na ovom sam mjestu, dana 15.03.2010., zastao s pisanjem jedne od crtica za moju novu knjigu i od tada do danas nisam učinio ništa novog!
No, probati ću nastaviti s radom na veoma opsežnom poslu, jer slijedeća knjižica trebala bi biti prava knjiga, neki oblik autobiografskog kazivanja svega što sam doživio od mojih najranijih dana do danas!
Naravno, sukus napisanog trebao bi biti opis nevolja kroz koje sam morao proći, a koje je inicirala moja obitelj, želeći me prikazati kao notornog luđaka, nesposobnog za odlučivanje i samostalan život!
Sada neću ponavljati razloge 'njihova' takova postupanja, jer bi time 'ogolio', možda najintrigantniji (osim opisa seksulanog, sportskog, glazbenog i obiteljskog života!) dio moje buduće knjige, uz koje ću opise 'vezivati' kratke priče iz mog UKUPNOG života!
Nastavljam s radom na tom rukopisu, jer mi je pomalo neugodno, mnogim zainteresiranim ljudima koji su pročitali moju Paklenu knjižicu, ponavljati priču o tome kako radi malo vremena ne mogu učiniti puno na izradi nove knjige!
Motiv za pisanje imam i on postoji, i prije svega je sazdan na mojoj želji da predstavim Istinu, ma koliko to bilo bolno i - meni samom!
Pokušati ću sastaviti svojevrsni 'povijesni izvadak' mog života, sadržaja sličnog POVIJESNOM GRUNTOVNOM izvatku u kojem je - ISTINA!
No, do te Istine moram doći postepeno, jer mi je neobično važno u toj priči-romanu opisati nasilje kazamata jedne OČAJNE 'ustanove' u RH koja je najobičnija NEHUMANA ludnica, gotovo fašistički logor!

Nastavak na napisano 15.03.2010.:

... No, Pensa se nije bojao! Učinak i podrijetlo straha, tog najvećeg neprijatelja čovjekova uma, pomalo su nastajali u njemu!
Bilo mu je svejedno što će s njime učiniti, jer je toga dana, ... te noći donio jasnu odluku o tome kako više nikada neće dozvoliti nikome da se poigrava s njegovim umom!
Smiješak, koji mu je u tom času stigao do lica, u sebi je krio snagu te važne odluke, no ni psihijatrica ni 'golemi' (medicinski brat) nisu to mogli primijetiti!
- Nego gospođo, nešto bi vas zamolio - obrati se Pensa svojim, još neodređenim pitanjem 'dežurnoj', upravo u trenutku kada je uočio kako se sprema ustati iz stolice!
Učinio je to kako bi je malo 'prodrmao' i rekao joj što misli o svemu kroz što sada prolazi, i o njoj koju je doživljavao kao propalu dušu, duboko uronjenu u prljavi novac kog je zarađivala trujući umove ljudi!
- Recite! - kratko mu odgovori psihijatrica i ponovo se vrati sjesti u svoju fotelju!
- Pa - započne Pensa, pri tome namjerno glumeći zbunjenost - želio bi znati koliko je sati? Još od prošle večeri prolazim kroz čudne situacije, radi čega sam u potpunosti izgubio osjećaj za vrijeme! Interesira me koliko je sati? - upita je!
- Čemu će vam to? Ta noć je! Dovršimo ovo! Potpišite i tada će te se moći poći odmoriti! - odgovori mu dežurna psihijatrica, izbjegavajući mu reći bilo što o satima koji su brzo prolazili!
- Ipak, vjerujem da vam nije problem pogledati na sat i reći mi točno vrijeme! Nemam pojma koliko bi sati moglo biti! Jeli već prošla ponoć? - nastavi Pensa, odlučan da do kraja sprovede u djelo svoju smišljenu i pomalo uvredljivu podvalu, nastavljajući s glumom!
- Ma, dobro! Kada vam je to važnije od kreveta i pomoći koju vam mi želimo pružiti, reći ću vam! Sada je četiri sata, naravno ujutro! Preostalo je još samo nešto više od sat vremena do početka svitanja novog dana!
I to je bilo to! Upravo je bio čuo odgovor kog je upornošću i glumeći zbunjenost dobio i kog je trebao!
Konačno je mogao privesti kraju svoj naum kojem je jedini cilj bio - omalovažiti, uvrijediti i, bez mogućnosti da radi toga pretrpi neko nasilje, u samo dvije rečenice reći dežurnoj što misli o njoj, njenom 'radu', o 'struci' koju više nije mogao prihvatiti kao bilo kakav oblik pružanja pomoći ljudima i o nasilju koje mu, ona i njoj slični ljudi, čine!
Smirenim glasom, naglašavajući samo njemu važne riječi, gotovo kao u razgovoru s nekim dragim prijateljem, mrtav hladan, obrati joj se - Gospođo, moram vam reći, jer mi je jasno kako o tome uopće ne vodite računa i ne razmišljate, kako sam u ovo vrijeme, mnogih mojih noći, naučio spavati čvrstim snom! Do sada nikada u mom u životu, u ovo gluho doba noći, nisam vodio ovako jadan, glup i isprazan razgovor! - i prije nego završi, s blagim osmjehom na licu nadoda - A samo mjesto na kom se nalazimo, ... ono je puno jada i izuzetno je nehumano!
Čuvši ovo, dežurna psihijatrica pokušala je održati razgovor s njime na toj razini, u čemu je nazirala tračak nade da će ga možda tako uvući u svoju podlu 'mrežu', no više osim - Završimo s ovim! Ili me zatvorite ili pustite! - od beskrvno hladnog Pense nije mogla čuti!
Mada je proživljavala jedan od težih trenutaka u svojoj 'karijeri' psihijatrice nastojala je, s dosta uspjeha, prikriti svoj bijes!
Shvatila je kako je nemoćna bilo što promijeniti, ali i kako nije sposobna i odlučna donijeti neku osobnu odluku o daljnjem tijeku ove čudne noći i možda nasilnom zadržavanju Pense na odjelu!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Dali radi nekog straha ili jer je postala svjesna kako za bilo kakvo nasilje nema nikakvih razloga ... ili jednostavno zato, jer nije imala 'petlje', posustala je!
Um tipičnog birokratskog 'strukovnjaka', kakvim je doživio 'dežurnu', toliko sličan umu mnogih 'potrčkala' na koje je u svom životu često nailazio, ovaj je put bio poražen!
Svoju nemoć da učini nešto i da donese konačnu odluku, k tome suočena s jasnim odbijanjem 'pacijenta' da svojevoljno prihvati, u praksi uobičajen i učinkovit način podvale budućim 'pacijentima', dragovoljni oblik hospitalizacije (što se inače nudi svakom 'pacijentu' koji je došao svojevoljno na pregled i koji nije priveden po sili zakona), dežurna psihijatrica nije mogla podnijeti!
Izašla je van iz psi-ambulante; krenula je dugim hodnikom do ureda njenog kolege nadajući se kako će njegov, 'muški', autoritet lakše uvjeriti Pensu na prihvaćanje dragovoljnog ostanka na odjelu!
Da si je u tom času mogla makar samo predstaviti koliko je, unatoč velikom umoru i strašnoj iscrpljenosti, um nenadanog noćnog 'pacijenta' odlučan odbiti svaku 'pomoć' psihijatara, vjerojatno bi odmah odustala od te nakane, napisala nešto kao nalaz i riješila se nelagode! No, ona to nije znala!
U svom je 'radu' naučila lomiti volju ljudi koji su joj se obraćali za pomoć! Uostalom, ona je živjela od toga; i to ne bilo kako!
Živjela je ugodan, lagan i bezbrižan život!
Vjerojatno su mnogi liječnici u bolnici, drugih (pravih!) zvanja i specijalnosti, bili ljubomorni na svoje 'kolege' sa psihijatrije, jer su za razliku od njih oni za svoj rad, i za svaki svoj pogrješan postupak i pogoršanje stanja pacijenta do kojeg je došlo nekom njihovom lošom procjenom ili učinjenim propustom u liječenju, bili odgovorni!
Na psihijatriji nitko nikada nije odgovarao za učinjenu pogrješku, uništeni um ili život čovjeka i to je Pensa dobro znao, radi čega je bio odlučan odbiti svaki oblik psihijatrijske 'pomoći'!
- Dobra večer! - ulazeći u ambulantu obrati se Pensi psihijatar koji je stigao u pratnji dežurne!
- Dobra večer - odgovori Pensa, mada mu nije bilo ni do kakvog glumljenja 'finoće'! No, on i nije znao niti mogao učiniti drugačije!
Dobar kućni odgoj, kom je 'temelje udarila' njegova dobra baka, 'bečanka', Hilda (puno ime: Hildegarde), postao je dobar automatizam pristojnog ponašanja, kog mnogi njegovi vršnjaci, odgojeni u vremenu totalitarnog komunizma nisu uspjeli naučiti!
Automatizam dobrog odgoja, ovom je ogromnom, skoro dva metra visokom psihijatru, odgovorio onako kako to ovaj nije očekivao!
'Veliki' je psihijatar, nakon što je značajno izrekao svoje ime, započeo kraći monolog u kom je previše pričao o sebi u čemu je umorni um Pense nazirao, moguću, novu podvalu!
- Dobro! Čuo sam sve od kolegice i zato vas neću pitati ništa o razlozima i svemu radi čega ste stigli do nas! Recite mi, jer vidim da ste umirovljenik, kolika vam je mirovina?
- Velika! Cijelih 800 kuna, taman toliko koliko mi treba - sprdajući se s visinom svoje mirovine, odgovori mu!
- Kada ste umirovljeni?
- Prije šest godina!
- Koji je razlog vašeg umirovljenja? - upita ga potom 'veliki', očito dobro obaviješten o razlogu umirovljenja Pense, koji je bio u najužoj vezi s njegovom 'strukom'!
Shvatio je Pensa namjeru psihijatra koja se je krila u ovako postavljenom razgovoru i pitanju pa je, izazavan da kaže nešto o onom što mu je počelo bivati veliki problem, odlučno rekao kako je taj dio uredio i dogovorio prije šest godina s poznanikom, psihijatrom!
Mogao je to reći izravno! Čovjek koji mu je pomogao doći do mirovine u međuvremenu je umro!
Dok je iznosio svoju priču o umirovljenju sjetio se je riječi tog pok. psihijatra koji mu je tada, jako ozbiljnim glasom, skrenuo pažnju na to kako se nije dobro 'igrati' sa psihijatrijskom dijagnozom i kako sve što je on napisao u nalazu može biti neugodno po njega!
Tada to Pensa nije ozbiljno shvatio, ali mu je značenje tog navoda pokojnog psihijatra, već na dan prvog progona kog mu namjesti njegova obitelj, postalo jasno!
Za postojanje te dijagnoze očito je znao i 'veliki' psihijatar radi čega je, glumeći razumijevanje položaja u kom se je ove noći Pensa našao, odabrao kroz nju postići svoj cilj!
- No, shvatili ste? Vaš problem nije od jučer ili od sada! On traje već šest godina, što vas je dovelo do prilično lošeg duševnog stanja! Istina, ne mogu vas na silu zadržati, jer vaši su odgovori, mada pomalo nepristojni i uvredljivi, jasni, ali vam zato mogu preporučiti da pristanete na hospitalizaciju! Makar na desetak dana; u kom će se vremenu vaši moći smiriti i opet vas prihvatiti kao člana obitelji! No, kako rekoh, nemam načina da vas na to prisilim! Recite! Što ste naumili učiniti! - dovrši podužu priču 'veliki' i značajno pogleda umorno lice Pense, uvjeren kako je na dobrom putu dosezanja uobičajenog cilja svakog psihijatra! Vjerovao je da će i od Pense, kao i od mnogih ljudi koji su tražeći pomoć stigli do njegove psihijatrijske ambulante, učiniti hospitaliziranog psihijatrijskog pacijenta!
- Rekao sam sve 'dežurnoj' i više vam nemam što reći! - odgovori mu Pensa odlučno i zatim posegne za mobitelom u kom nije bilo SIM kartice; što 'veliki' i 'dežurna' nisu mogli znati! Nisu znali da mu je, u želji da mu onemogući svaki kontakt s drugim ljudima, karticu ukrao njegov sin; prije samo desetak sati, kada ga je vodio na hitnu pomoć!
Pensa je, kartaški rečeno, odigrao svoj posljednji 'adut'!
- Učinite kako vam je po volji! Bilo što osim mog trenutnog odlaska s ovog jadnog mjesta biti će dobar razlog da pozovem mog odvjetnika! Nadam se da sam bio jasan i da ste shvatili što želim?
- U redu Pensa! Ipak, predlažem vam, jer je već prilično kasno, a vani je i nevrijeme, da ostanete kod nas i malo odspavate! Sve ćemo dovršiti ujutro!
Mada je osjećao kako ova ponuda 'velikog' u sebi krije novi pokušaj da ga nekako pokuša zadržati na odjelu, Pensa je, nakon što je pregledao 'prijamnu sobu' u kojoj su ležala dva, od pijanstva, polumrtva čovjeka, svjestan svoje iscrpljenosti - prihvatio ostati! Bio je na samom kraju snaga i trebao je san!
- Može, ali samo do jutra!...                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 26. ožujka 2010. - Umetak!

U Brezama sam! Kako sam najveći dio redovitog posla obavio, na što me je 'natjerala' banka, pomalo mi je dosadno, radi čega sam još prije marende/ručka započeo s pisanjem ovog zapisa.
Vani (u pogonima i na platoima pilane) je gužva. Radnici su u punom pogonu. Dobro je da je tako u ovo vrijeme koje baš i ne pogoduje radu.
Stiglo nam je i 'pojačanje'! S. je zamijenila S.!
Jedna je S., ova 'naša', 'brezanska' iz općih poslova kojih je važan dio pripremanje hrane za radnike, otišla u pogon pa je na njeno mjesto došla druga S., šogorica 'naše' S.!
S.! Obije su super! 'Naša' S. (p)(d)okazala je to i praktično, recimo sa svojim zauzimanjem za moj život, kada je zajedno sa suprugom pokrenula akciju mog izbavljenja iz svetošimunskog  mučilišta i kada mi je bila ugovorila nastup u TV-emisiji, kog sam, radi osobnih razloga odbio prihvatiti!
Prati me kroz život ovo slovo abecede, no to ću objasniti u mom romanu.
Za sada mogu reći kako su 'I' i 'S' veoma bitni inicijali imena ljudi koji su mi puno pomogli.
Hvala im, jer bi bez njih odavno posrnuo i vjerojatno se ne bi uspio izvući.
Sreća je da na ovom Svijetu, punom jada svake vrste, postoje Šimuni i Veronike!
Sreća je imati za prijatelja osobu koja je spremna uložiti čak i dio svog osobnog života u tuđu i prilično neizvjesnu 'sudbinu'!
Vjerujem kako su njihova djela Milosrđa dovoljno rječita samom Nebu! Takvi nemaju potrebe dokazivati svoju vjeru učestalim 'lizanjem' oltara!
Mada bi mi neki (umišljeni) 'pravi' vjernik mogao predbaciti kako se ovo moje kazivanje bitno razlikuje od nauka Katoličke crkve, što je dijelom i točno, opet ću reći kako samo 'naricanje' ispred Svetog Križa i, makar i bezbrojne, molitve nisu - vjera, ukoliko iza svega ne stoji - POŠTEN I MILOSRDAN odnos prema svakom čovjeku!
Volim ovako reći, jer tada 'ciljam' na sasvim određene 'duše' za koje je ovakva moja tvrdnja oblik (možda lažne?) optužnice, no takvo što postići - nije mi cilj! Ne optužujem  nikoga! Samo slažem činjenice koje ukazuju na - Istinu!
Žao mi je ljudi koji tražeći Boga nisu u stanju uočiti čovjeka!
Upravo radi takvih ljudi volim reći koju 'oštru' riječ i izjaviti, njima neugodnu, misao!
Ali … čemu? Pitam se čemu, jer mi je jasno kako takvi ljudi nikada neće moći sagledati jasne činjenice koje bi im mogle biti putokaz na raskrižju života, koji bi im ukazao na jedini put k Bogu!
Taj put ne traži od nikoga da bude što nije! Taj put od nas traži da BUDEMO, ali da naše BITI ne postoji samo kako bi - IMALI!
Bog ne traži od nas da se odreknemo materijalnih dobara i da čineći djela Milosrđa postanemo sirote!
Ne! Bog to ne treba! Bog treba čovjeka svjesnog sebe i svoje, nazovimo to tako, OBVEZE da štuje, kako u jednoj pjesmi reče pok. Papa I.P.II.:  djelo Njegovih ruku, što je svako ljudsko biće!
Na nesreću 'umišljenih vjernika' - oni to ne razumiju! Mnogim 'lizačima' oltara lakše je izmoliti beskonačan niz molitvi i stalno ići u crkvu nego nekome reći.: hvala, oprosti, mogu li ti nekako pomoći, što ti treba, … i možda 'volim te!', jer nisu u stanju sagledati ono što Bog jest - Istinu, ma što nam ona kazivala i ma kava da je!
Bijeg od sebe, mogao bi to tako nazvati, kojim se želi naći spasenje u Bogu, nedovoljno je učinkovit način življenja kršćanstva koje nam je podarilo divan primjer samoodricanja i veliki čin iskazane Ljubavi! (Uskrs)
Mogu li to shvatiti ljudi koji radi osobnog, ali nestvarnog i zato nemogućeg mira SMIJU (?, i tako to čine!) - žrtvovati tuđi život?
Mogu li ljudi svjesni sebe, dakle umno cjeloviti i razumom 'čisti' biti Božji ili samo OBIČNI, dobri i humani ljudi, dok žive svjesnost o nepravdi koju su učinili drugom čovjeku (bližnjemu!), radi bilo kojeg (SVOG!) 'razloga'?
Ponekad se, dok pišem, znam našaliti i onda se tako sjetim 'malog mađioničara' Ivice (bog mu dao pokoj duši!) koji je na mnoge upite i kao komentar nekog (političkog) mišljenja znao reći: 'Ma, dajte molim vas!'.
Ma, dajte molim vas!
Zar je moguće da 'vjernik', onaj koji je na bilo koji način uništio nečiji 'usud', oteo pravo bližnjemu i doveo ga svojim ponašanjem u opasnost, može živjeti u uvjerenju kako mu je Bog to oprostio, jer ... visi u Crkvi, nariče pod Križem i lažno se ispovijeda , ...?
Ne i ne i ne! To ne može biti dobro i po Božju, jer je predaleko čak i od najsirovijeg  humanizma!
Ali, to postoji! Bilo je toga uvijek, to postoji i zato je lako zaključiti kako će ovako očita i prevelika glupost, koja živi unutar vijuga ljudskih umova, postojati i sutra!
Osobno, nastojim raščistiti nered unutar 'odjeljka' mog uma koji je nešto slično radio i živio, no čini mi se kako sam nekad nemoćan nadvladati moja sjećanja i emocije, što potvrđuje i moj današnji zapis!
Čemu mi ovo treba? Kome pisati i možda kroz to slati nekakvu poruku koja će biti pogrješno protumačena i shvaćena? ... Koja će postati novi 'argument' uperen protiv mene? ... Koju će zlo, koje živi na izvorištu egoizma, te teško savladive prepreke, upotrijebiti kako bi opravdalo svoje zločine?!
No, nadam se da sam osobni egoizam svake vrste uspio potisnuti mada bi i sada, kao uostalom i uvijek do sada i do zauvijek, poželio biti sretan, zdrav, možda malo 'bogatiji', …, njen d., …?!
Tračak ufanja u uspješnost mog nadvladavanja egoizama vidim u činjenici kako za mene ne postoji neprijatelj, mada sam tako doživio mnoge (ljude) koji su me nečovječno maltretirali i grubo izigrali!
Ipak, takvi mi nisu neprijatelji što može potvrditi podatak kako im ne želim nikakvo zlo!
No, kako loši ljudi ostaju biti prijetnja Dobru moram reći kako me misao o njima navodi na zaključak kako oni do Metanoje mogu stići samo kroz muku i OSOBNI križ!
Pitam ih zato: zar su zaista uvjereni kako su uništavajući tuđi život i pravo činili Bogu na volju?
Ovo sam napisao u Brezama u kojima, kada sam s 'mojim' radnicima, živim život Malenih ljudi koji se trude svojim poštenim radom i velikim odricanjima, biti i ostati – čovjekom!

- Pa - započne Pensa, pri tome namjerno glumeći zbunjenost - želio bi znati koliko je sati? Još od prošle večeri prolazim kroz čudne situacije, radi čega sam u potpunosti izgubio osjećaj za vrijeme! Interesira me koliko je sati? - upita je! (ovdje treba ubaciti UMETAK!)

Ovo sam napisao jučer, no propustio sam objasniti čudnu situaciju iz prethodnog dana koju sam u toj rečenici naveo! Učiniti ću to danas!
Za bolje razumijevanje napisanog potrebno je danas napisani tekst, (umetak) ubaciti u jučer napisanu crticu!      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Ovdje! (UMETAK:)
Njegov jasan pogled upućen neumoljivim očima 'dežurne', očima kakve je često susretao u osoba koje su se 'kitile' nekakvim 'društvenim statusom' ili su si umišljale važnost svoje osobe radi neke 'titule', imao je samo jedan cilj; pokazati toj prepotentnoj ženi svoju svijest o sebi!
U kratkom vremenu, u kom je očekivao njen odgovor, Pensa se je prisjetio mučnih događanja iz prethodnog dana, kada je umalo učinio veliku glupost!
Sjetio se je kako je jučer, razočaran odnosom članova njegove obitelji prema njemu, teško ranjen i omalovažavan, čemu je osobno doprinio prihvaćanjem grube ucijene svoje supruge i djece, radi kojih je prije godinu dana, dragovoljno otišao na psihijatriju, umalo posustao! Negdje oko podneva potajno je u džepove trenerke, koju mu je za njegov 54. rođendan kupio mlađi sin, nagurao kutije svih mogućih 'lijekova' i onda je, bez riječi, otišao na put do mjesta do kojeg je često znao došetati. Usput je svratio do trgovine kako bi kupio, mislio je jučer tako, svoje posljednje čokoladno mlijeko s kojim će na pustom kamenjaru iznad mora, popiti preveliku dozu raznih tableta. U džepu je imao psihijatrijske tablete, tablete za snižavanje tlaka, beta blokatore, ... puno toga, ... dovoljno za brzu i ...? Kakvu smrt? Idući putem do pustog krajolika koji se je prostirao uz lošu bijelu cestu između mjesta u kom je živio (Dramalj) i Jadranova, razmišljao je o tome. Pokušavao je zamisliti nemoguće: kako izgleda biti otrovan velikom količinom opasnih tableta? Boli li to? Koliko traje umiranje? Kako to izgleda? Jučer to nije saznao! Svijest, mada jako ranjena, ili možda običan kukavičluk, bili su mu i opet velika prepreka. Našao je jučer mirno mjesto s nešto malo trave na koju je sjeo. Zagledan more, njegovu veliku ljubav, neko je vrijeme razmišljao o svom životu, o ljudima koji su ga iskoristili i progonili, o svojim dragim roditeljima, preranoj i nesretnoj smrti njegove djevojke, ... glazbi, moru, ... o njima! Konačno, posegao je u džep kako bi tablete odvojio od 'ambalaže'. U ruci je imao desetke sićušnih šarenih 'bombica'. Kako ih uzeti? S mlijekom, ... sve odjednom ili pak pomalo, jednu po jednu? Opasan 'ritual' samoubojstva započeo je s par tableta za snižavanje tlaka i nekakvim sedativom. Popio je i gutljaj, njemu uvijek dragog čokoladnog mlijeka i malo sačekao. Lagana nemoć i 'uljuljanost' bili su prvi simptomi djelovanja opasne kemije. Osjećao je umor no i tada je razmišljao o sebi i svemu što sada čini. Pomalo je bio razočaran samim sobom; shvatio je kako nema snage ubiti se! Ispio je čokoladno mlijeko i tada je ... odustao. Odustao je od suludog čina, istovremeno ljut i žalostan što je uopće dozvolio da mu se nešto ovako očajno dogodi. Nazvao je sina, no uskoro je njegov glas zamijenio neumoljiv glas njegove supruge, koja je inzistirala da do njega dođe zajedno s njegovim mlađim sinom. Bilo mu je loše! Dogovorili su se i onda se je, gotovo pijan od kemije koja je i u malo većoj količini od uobičajene pokazivala svoju razornu moć, podigao i krenuo prema dogovorenom mjestu susreta. Jedva se je nekako dovukao, ušao u auto i naslonio svoju, sad već dosta umornu, glavu na krilo supruge. Krenuli su! Pošli su do Rijeke .. do hitne pomoći. Čuo je tada, po zadnji put, dosta teško izrečene, riječi utjehe svoje supruge. Zvučale su mu neiskreno! Bio je nemoćan i jedva je čekao da ga primi dežurni liječnik hitne. Konačno, stigli su. Nakon kratkog pregleda i vađenja krvi dali su mu da popije neku crnu tekućinu. Kasnije je sazno kako je to bila otopina aktivnog ugljena koji je trebao 'pokupiti' preostale otrove koji su ostali u njegovu želucu. Tlak mu je bio jako nizak, no nije gubio svijest. Ostao je živ, ali je ubrzo nakon što se je oporavio shvatio kako je radi odbijanja da dragovoljno ode do psihijatrije, što mu je na nagovor sina predložio dežurni liječnik, opet ostao sam. I sin i supruga, otišli su kući! Ostavili su ga samog! Protrnuo je kada je primijetio policajce koji su ušli u prostore hitne i kada je shvatio kako s dežurnim liječnikom pričaju o njemu. Brzo se je oporavljao i zato je još brže shvatio kako su mu pripremili zamku. Ta čemu mu je, bez ikakva razloga, prišao policajac koji mu je rekao kako je - sve u redu g. Pensa! Mi odlazimo!? Zašto mu je to rekao? Ubrzo je stigao liječnik i rekao mu kako može poći kući. No, zaboravio je nešto! U očitoj žurbi, kako bi ga što prije i odmah nakon što prijeđe prag hitne uhapsili, osoblje hitne pomoći zaboravilo mu je iz ruke izvaditi brunilu! Učinili su to tek kada je s brunilom u ruci došao do dežurnog liječnika. Izvadili su mu brunilu i tada je mogao poći kući. Svjestan policijske 'namještaljke' i kada je provirujući s ulaza u hitnu, na cesti, samo pedesetak metara dalje, ugledao policajce koji su ga čekali u zasjedi, promijenio je naum. Krenuo je u suprotnom pravcu, dugim hodnikom prema bolničkim odjelima i onda se privremeno sklonio u sobičku bolničke kapelice! Sjeo je i neko vrijeme razmišljao o svom slijedećem potezu i onda je odlučio! Vidno izmoren i tek 'zakrpan' odabrao je poći prema Kostreni sporednim ulicama, koje je odlično poznavao. Izvukao se je neopaženo iz kruga bolnice i čak uspio u bolničkoj kantini kupiti sendvič i sok kako bi utažio glad i žeđ. Nakon skoro sat vremena hodanja konačno je stigao u Kostrenu u kojoj je sačekao autobus za Kraljevicu. Bio je jako umoran, no jednako tako i odlučan zaobići psihijatre i nasilje policije! Ta nikom nije bio ništa učinio, a sebi ...? To nije mogao! ... Nakon dugog pješačenja od Kraljevice do Šmrike stigao je do kuće prijatelja koji ga je svojim autom prebacio do Dramlja. Zahvalio mu je i krenuo prema svojoj kući. Odlučio se je 'predati', jer više nije imao snage, ali i zato, jer je na horizontu, iznad otoka Krka uočio tamne oblake koji su nagovještavali skoru neveru. Stigao je. Pokucao je na vrata svoje kuće koja mu je neobično brzo otvorio njegov stariji sin, koji ih je, odmah po njegovu ulasku u kuću još brže i zaključao! Nije se iznenadio. Bilo mu je svejedno što će se desiti. Shvatio je kako su mu opet pripremili neku nevolju i novi progon, no više nije imao snage bilo što (u)činiti. Sjeo je u fotelju i mirno čekao. Ubrzo su, u pratnji policije, ispred njegove kuće stigla kola crikveničke hitne pomoći. Dugo, verbalno, natezanje s liječnikom hitne i policijom završilo je, nakon što je odbio s njima dragovoljno poći do psihijatrije, njegovim vezivanjem u 'ludaru'! Krenuli su! Opet u Rijeku; ovaj put do psihijatrijskog odjela Riječke bolnice, upravo tamo kamo se je sada nalazio. No, prije toga, završio je na Sušaku, na hitnoj, jer mu je tijekom vožnje do Rijeke pozlilo. Ozbiljan poremećaj rada srca prisilio je liječnika crikveničke hitne da odustane od njegovog sprovođenja do psihijatrije! U samo dvanaestak sati, po drugi je put završio na Sušaku. Ovaj put imao je više 'sreće'. Dežurni liječnik hitne pomoći pridržavao se je osnovnih pravila LIJEČNIČKE struke! Svojim je autoritetom i pristupom nasilno dovedenom Pensi osigurao zaštitu!(slijedi jučer napisano:)
- Čemu će vam to? Ta noć je! Dovršimo ovo! Potpišite i tada će te se moći poći odmoriti! - prene ga iz ovih sjećanja odgovor dežurne psihijatrice, koja je izbjegla reći mu bilo što o satima koji su brzo prolazili! ... (dalje)                                                       SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 27. ožujka 2010. - Rebeka, takav čovjek nužno je osuđen ...!

Jeste li pročitali jučerašnji 'umetak' kog sam napisao kako bi ga ubacio (dodao) unutar teksta s kojim započinje moja nova knjiga?
I? Jeste li se 'prestravili'? I neka ste (ako ste!)!
U njemu je 'gola istina'; strašan opis dana u kom sam umalo učinio najveću idiotariju u mom životu!
Srećom, nisam! I neću! Čemu valjanom može poslužiti biti tuđi idiot i tako svojom osobnom nesrećom hraniti propale duše, umišljene poznavatelje tuđeg uma, lopove, progonitelje, očajan pravosudni sustav, ...?
Ne! Takvo što bila bi velika glupost. Nisam rođen kako bi bio bilo čiji osim - Njegov! (Odlučio sam već odavno ustrajati u trpljenju i tako ću učiniti!)
Hvala Ti, Dobri što si me sačuvao od nasrtaja zla i što si ostavio komadić svijetla u mom umu koje mi je omogućilo izići iz njihova vječnog mraka!
Učini nešto slično i njima! Molim te! Pokaži im svijetlost vječnog života i - oprosti im, jer (ja još uvijek vjerujem u to) tada nisu znali što čine!
Učini to radi mene kog toliko voliš! Ne dozvoli da na dan Velikog petka, kad ću otići u Rijeku prisjetiti se smrti mog pok. oca i I.P.II., budem morao otići daleko od mjesta u kom sam nekad živio!
Vremena je malo, no čudo nam svima možeš učiniti samo Ti! Učini čudo ... okupi nas za stolom Tvoje posljednje večere! Vremena je malo!
Narcisi - POVEĆAJTE! Žuto cvijeće! Narcisi! Pogodili ste zašto su ovdje? Oni su simbol patnji žena i u 'vezi' su s bolesti raka dojke! Danas je dan u kom nas simbolična prodaja ovog cvijeća po ulicama i trgovima gradova treba ponukati da se sjetimo te opake bolesti i da se onda, svojim novčanim prilogom pridružimo humanitarnoj akciji!
Prije nego nastavim pisati o ovome, moram reći kako mi je moj 'raznovrstan' život 'darovao' mnoge poveznice s puno toga što može biti dio nekog dana u godini!
Tako sam (na moju žalost) doživio biti i 'aktivni' sudionik u borbi protiv ove opake bolesti! Od raka dojke, prije tridesetak godina oboljela je i moja pok. Mama! Bilo je to davno, ... Moja Mama bila je tada relativno mlada, rastavljana i sama, a ja ... ja sam tada bio 'obiteljski' početnik!
I kako to u mom životu često biva, kada mi se je učinilo kako se je cijelo nebo srušilo na mene, Bog mi je ponudio rješenje koje je (po)trajalo dugo ... punih osamnaest godina nakon dana utvrđivanja vrste tumora dojke moje Mame! Nikada neću moći zaboraviti dan kada sam otišao po nalaz uzorka tumora, ... kada mi je moj, danas dobri i dragi prijatelj, morao reći grubu Istinu! 'Mama ti ima rak', čuo sam tog dana i bio jako utučen tom strašnom spoznajom! Odmah nakon tog saznanja otišao sam do moje bake kako bi 'olakšao dušu' i, tada to nisam tako shvatio, od nje čuo puno riječi utjehe! Nikada neću zaboraviti kako mi je s puno sigurnosti u to što mi je tada rekla, više puta ponovila kako mi ' mama neće umrijeti od toga!' (I bi tako, moja Bako!) Nakon kirurškog zahvata, 'zračenja' i oporavka u čemu mi je svojim 'vezama' i novčano pomagao moj Tata, nekad mamin suprug, i teškog maminog privikavanja na drugačiji način življenja i na estetsku invalidnost, sve je krenulo k dobru!
Kako rekoh, potrajalo je to 18 godina i onda se je, baš ispod mjesta koje je bilo 'meta' kobalt 'bombe', ponovo pojavio rak, ... ovaj put druge vrste, ... kao primarni rak (makrocelularni) pluća!
Znao sam odmah kako je svaka nada u izlječenje te bolesti utopija!
Primijetio sam tada kako je moja Mama bila nekako 'čudno' pomirena s tom činjenicom!
Imao sam dojam kao da više ne želi živjeti i kako jedva čeka umrijeti!
Umrla je tiho, bez većeg trpljenja boli i samo koji sat nakon što je iz mojih ruku, pojela nešto hrane i tada me po zadnji put pomilovala po toj ruci!
(Majko, plačem! Ne ljuti se!) Danas znam kako me je milujući mi ruku, po zadnji put pozdravila i rekla mi: volim te!
(Znam Majko! I ja tebe!)
Nadam se da ne plačete! No, ja ... morao sam ovo na čas prekinuti!
Otišao sam po mandarinu i sada ću je očistiti i pojesti!
Pojeo sam je! Opet sam miran!
Pitam se ponekad žive li i drugi ljudi ovoliko tuge kao ja?
Nadam se da - ne! ... I ... tako ... sve pomalo postaje povijest!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
FOSILI u Senju - POVEĆAJTE!I ovo što sam napisao već je povijest! Istina nije zapisana u kamenu, kao što je to upisano na ovoj sličici na kojoj su ostatci fosila. Nemam pojma koja je to vrsta, jer u tome nisam dobro 'potkovan'! Ove fosile 'našao' sam u Senju, u kamenom bloku senjske obale! Lijepi su! Ovo sam snimio jučer! I sada (16,30 sati) idem do Senja! Idem s prijateljima preuzeti Velebitski med (od jednog poznanika), na malo šetnje senjskom rivom i na odlične (možda i bolje nego su Francekovi u Zgb!) kolače u kavanu hotela Libra.
Slatkice (ovo je samo za nju!) volio bi te dobre kolačiće pojesti u tvom društvu i 'omusaviti' moja usta i lice baš onako kako to ti - činiš!
Ali ... neću! Meni je živjeti - tugu! Raduj se!
I još nešto! Moram ispraviti jedan, za mene, veliki propust!
Naime, pišući zapis od 23.03., samo dan uoči dana kada sam se morao suočiti s istinom o mom srcu, vjerojatno sam radi 'zbunjenih' misli, propustio navesti meni važan detalj tog dana!
Dana 23.03. bio je imendan Rebekama, pa tako i mojoj, danas nestvarnoj, ali ne tako davno - VELIKOJ želji!
Mislim da se redovitiji posjetitelji mog WEB-a sjećaju kako sam u nadi da ću imati i drugu unuku, u tom vremenu živio život nadahnut pričom iz Biblije u kojoj sam priču o Izaku, Ezavu, Rebeki, Raheli i Jakovu povezao s mojim obiteljskim životom, što sam prenio u stihove i glazbu!
Mada nisam dočekao ostvarenje moje želje, jer 'čovjek sanja, a Bog određuje!', ipak sam se jako navezao na ime Rebeka, jer je ona u tom biblijskom opisu važna osoba u životu prije spomenutih imena (osoba)!
Zato ću sada, sa dosta zakašnjenja, ali radostan, čestitati imendan svim Rebekama i poželjeti im da nikada ne prevare svog - Izaka!
Ovo je, mada se zove Rebeka, tvoja pjesma moj Mali Anđele!
Mislio sam s ovime završiti, a onda sam pročitao jedan zanimljiv članak!
Članak je poduži i zato ću iz njega prenijeti samo manji dio, s jasnom namjerom da izgubljenim dušama pokažem što im je činiti kada učine zločin 'trošenja' drugih ljudi (podnaslov u članku)! Pročitajte!
Moguće je da čovjek okupiran svojom osobnom važnošću - bilo zbog svoje funkcije, društvene uloge ili položaja u formalnoj ili neformalnoj zajednici, bilo zbog svoje uspješnosti na različitim područjima života ili zbog svoje neutažive gladi i žeđi za osobnom važnošću - sve druge ljude smatra manjima i nevažnijima od sebe pa ih beskurpulozno instrumentalizira za svoje osobne ciljeve, za utvrđivanje svoje osobne važnosti, nepogrešivosti i uspješnosti. Pojave takvoga 'korištenja' ili 'trošenja' drugih ljudi moguće su u neformalnim vezama, u bračnoj zajednici, u obitelji, u različitim ljudskim formalnim i neformalnim zajednicama, uključujući i radne zajednice koje se temelje na ugovoru o radnom odnosu. Svaki čovjek, jer je stvoren na sliku Božju i jer uživa jedinstveno ljudsko dostojanstvo, s punim se pravom smatra važnim pa je i u opasnosti da druge ljude 'troši', da ih treba dok mu sjajno ispunjavaju određene potrebe, a kad to više ne mogu, ili kad čovjek procijeni da više nisu za njega dovoljno dobri, onda je u napasti da ih odbaci. Svaki čovjek koji bi na takav način 'trošio' druge ljude, očitovao bi najelementarniju nečovječnost, izravno bi sam postao nečovjek, tiranin, eksploatator i najveći sebičnjak.
Čovjek koji je spreman 'trošiti' drugoga čovjeka ili druge ljude najčešće nije sposoban prihvatiti ni upozorenje ni prigovor drugoga da je njegovo postupanje ispod razine minimalne korektnosti, a kamoli na razini pune ili prave čovječnosti. Ako do prigovora ipak dođe, onda je takav čovjek spreman upotrijebiti sva sredstva, uključujući neistinu, organizirati suptilne ili grube intrige i pribjeći nasilju, samo da bi zaštitio sebe, svoje interese, svoju važnost. TAKAV ČOVJEK, AKO SVJESNO NE ODUSTANE OD TAKVOG PONAŠANJA, NUŽNO JE OSUĐEN DA PRIJE ILI KASNIJE BUDE OSOBNO NESRETAN, DA SAM SEBE DOŽIVI KAO POTPUNI PROMAŠAJ. ... Izlazak iz tog pakla nepodnošljivih međuljudskih odnosa, koji imaju teške posljedice trpljenja za sve ljude koji su u njih uključeni, bitno je izvjesniji za kršćanskog vjernika koji je spreman ispitati svoju savjest, koji je spreman suočiti se sa svojim ponašanjem te se za njega pokajati...                   SADRŽAJ WEB-a
Ovome nemam što dodati, osim potrebe da uz ovaj tekst opet izrazim strah za živote ljudi koji su radi sebe 'trošili' tuđi (i moj) život! (Srećom, prilika za 'njih' još uvijek postoji, jer ja još nisam - do kraja potrošen!)
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 28. ožujka 2010. - Cvjetnica, Križni put A.Š.-a, Rab i kapar!

Jeste li ... danas 'mahali' cvijećem i grančicama masline ili palme?
Jeste li bili na misi? Nadam se!
Mogao bi tako zaključiti prema jutros viđenom u 'mojoj' crkvi, u Bribiru i prema neobično 'živahnoj' Crikvenici, kamo sam bio prošetati nakon mise!
Bilo je danas dosta pučana u crkvama i baš sam zato današnji zapis započeo, rugajući se pritom malo 'povremenim' vjernicima, s dva pitanja!
Bilo je danas u crkvama, na misama, puno grančica i cvijeća.
Ja sam učinio drugačije; nisam ponio nikakvu grančicu (žao mi je kidati život!) već sam sve to imao sobom, ... u srcu i u mojim mislima!
I nisam nimalo pogrješio. Ma, ne! Kući sam se vratio s jednom lijepom maslinovom grančicom koju mi je, dao vidjevši valjda kako u rukama nemam prigodni 'rekvizit', moj sumještanin I. (stalno to I.!).
Hvala mu! Sada je njegova grančica ponad svete slike koju su mi 'ostavili' pok. roditelji jednog drugog I. (opet I?).
Inače, dan je osvanuo zaista lijep i kao da nam je želio reći kako i mi moramo postati tako - vedri, prozračni (jasni!) i istinski Božji.
No, sumnjam u to! Doživio sam današnju misu kao kakav 'folklor' i 'običaj'.
Po ulasku u crkvu, nakon kraće procesije, dugo vremena nisam mogao razaznati riječi koje su nam bile upućene s oltara!
Žamor pun svakodnevnih 'ćakula', mada prigušen, ukupno je bio dovoljno glasan! Prejak!
'Povremeni vjernici', navikli na nedjeljnu kavu i priču, nisu mogli izdržati bez uobičajenog 'rituala' pa su i crkvu 'opteretili' svojim ćakulama!
Šteta! Lijep ugođaj velikog zajedništva vjernika, što se rijetko (samo u dane blagdana) događa u našim crkvama, na ovaj je način izgubio dio od onog što je, već sama po sebi, Cvjetna nedjelja (Cvjetnica - nedjelja muke Gospodinove).
No, unatoč tome, osobno, uživao sam!
Uživao sam u liturgijskim čitanjima i kazivanju svećenika; i priči o klicanju i razapinjanju na križ, kog i sam već dugo nosim!
Nego, upravo je sada, dok ovo pišem, na radiju HKR (Učka 106,7 mhz) u tijeku emisija o Križnom putu koje je autor A.Š., onaj isti svećenik na kog je, na tako davno, jedna posrnula duša jurišala (doslovce!) svom svojom silinom, radi nekakve sumnje u njegov svećenički život i valjda zato, jer je željela učiniti nekakav, svoj, 'red' unutar radova crkve!
Dirati, k tome neovlašteno, iz nekog vjerskog uvjerenja ili možda ljubomore, u tuđu privatnost mora završiti nečim lošim i to je, zajedno sa mnom i okusila!
A on, A.Š., kao da je znao da ću ga sada slušati, u svom je 'scenariju' viđenja Isusova Križnog puta odabrao učiniti usporedbu života Isusa i njegove Muke sa - životom, padom i uzdizanjem svojim i svojih 'kolega' - SVEĆENIKA!
Nadam se da sam to dobro uočio!
Već nakon prvih njegovih rečenica shvatio sam koliko je bila strašna osuda njegove osobe, koju sam i sam (dok sam živio s 'njom') počeo prihvaćati, mada tog čovjeka nikada nisam upoznao!
Vjerovao sam u priče, tipa 'rekla-kazala', za koje i kada bi bile Istina, ipak ostaju privatnost osobe čemu ja nikako nisam mogao biti 'sudac'!
Uostalom, postoji li u ovom Svijetu logična potreba i pravo čovjeka na - popravljanje moguće učinjene grješke?
Trebalo bi biti tako, no prije ikakve 'šanse' (prilike!) koja bi bila pružena grješniku kako bi se pokušao izvući iz lošeg mi ga - OSUDIMO!
Strašno je znati kako se olako poseže za tim 'pravom' ... za presudom!
Nije li i svećenik, samo kao čovjek, ponekad potrebit tuđe empatije, ... željan susresti neku 'svoju' - Veroniku?        Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Je! Ta čovjek je!
Ako i pogriješi, i onda se podigne (promijeni) i ustraje u svojoj životnoj odluci - njegovi će ga najteži križevi, oni duhovni, s kojih se prečesto može vidjeti samo rezignacija, ... ustraje li - biti njegovo spasenje!
Ima li on (svećenik) pravo na to? Ima! ...
I zato neka mi autor današnjeg Križnog puta (A.Š.) oprosti što sam i sam bio budala i što sam lakovjerno i gotovo bezumno podržavao prljavu igru jedne 'vjernice'!
Danas sam drugačiji; volim svakog čovjeka i zato mu, ako griješi, dajem priliku da to popravi, ali još uvijek jako mrzim - laž, nepravdu, zločin, pokušaje 'trošenja' drugih ljudi radi ostvarivanja osobnih ciljeva i potvrđivanja nekih svojih stavova, ...!
Volio bi kada bi ovakvo moje kazivanje i stav prema ljudima bilo 'posljedica' djelovanja Duha na moje tijelo (um!).
Nekako osjećam i doživljavam da je tome upravo tako ..., no ničim to ne mogu dokazati ...!
Možda je to zato jer volim priču o Križu i nadolazeće svete blagdane, iako ću (vjerojatno), kako bi izbjegao 'pritisak' svijesti o nemogućnosti da se približim mojoj Tihoj Ljubavi, najljepši blagdan moje vjere, Uskrs, morati provesti podalje od Dramlja!
Malu mi 'nevolju' čini i podudarnost dana smrti mog pok. oca i Velikog petka (2.4.), no nastojati ću i to 'apsolvirati'.
Morati ću prije puta na Rab otići do Rijeke i do groba mog pok. oca pa bi se moglo desiti da zakasnim (trajekti!) doživjeti samoću i suton Velikog petka unutar zidova starog kamenog samostana kakav je samostan Sv. Eufemije!
Ni sam ne znam radi čega imam ovakvu želju, no možda ipak, na Veliki petak, još za dana, stignem na otok Rab?!
Uspijem li u tome i ne zaustavi li me - čudo 'naše' (posljednje?) večere, sve ću opisati u zapisu od subote.
Zamišljam te dane na otoku kao nešto posebno, mada bi više volio da do mene stigne 'nenadani' poziv za susret s 'njima' i mojom Slatkicom!
Jeste li se nasmijali ovome? Meni to nije smiješno! Znam da je ova moja želja pusti 'sanak' i da ja više ništa ne mogu učiniti, ali ...
Imam li se pravo ufati i kod toga za to zamoliti Boga da mi pomogne?
'... izbavi nas Bože iz svih tjeskoba naših!' (Ps 22,25)- zvuči li ovo loše?
Kao kakva bedastoća ili nešto 'naopako'?
Izbavi me Bože ... iz tjeskobe moje koju mi učine moje Ljubavi uskraćujući mi pogled, dodir ručice i pogled moje Tihe Ljubavi!
Kažnjavati nekog kako bi 'bili' - nije li to zločin?
Nego, kada već spomenuh lijep samostan reći ću kako sam, sadnjom reznice, uspio (za sada) uzgojiti biljku kapar!
Sjećate se, to je ona divna biljka koja raste po kamenim zidinama starog grada Raba i samostana u Kamporu i o kojoj sam pisao prošlog ljeta!
Moje su nove 'mladice' podrijetlom iz Kampora i nikle su (propupale) iz 'reznica' koje sam ubrao na kraju ljeta i tada ih stavio vazu sa zemljom!
Sve zajedno bilo je do prije par dana na dosta hladnom i vlažnom mjestu no čini mi se kako mogu reći kako bi uskoro mogao imati dvije nove biljke!
Uspijem li do kraja u mom pokušaju uzgoja kapara i ako ga uspijem presaditi u neki kameni zid, na ovim ću stranicama opisati 'moj' postupak!
Volim Rab!
Na tom otoku u divnom skladu 'žive' nalazišta fosila, geologija, 'kamena' povijest, duhovni mir, ribe, crvi za ribolov, šetnice, brda, krasne uvale, plitko i duboko more, etno-muzej, ... Ovaj niz, kog su stoljećima zajedno stvaraili Bog i Čovjek, narušava žicom ograđena ludnica u mjestu Kampor!
Šteta!                                                                              SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 29. ožujka 2010. - 'Autostopistica', stariji čovjek i bickl!

- Dobar dan gospodine! Pa di si? Dugo te nisam vidio. - obrati se P. svom prijatelju I.
- Bog! Kakav gospodin? Ti si gospodin. - prihvati ovaj običan razgovor I. i nastavi - Tu sam. Još malo pa ću preuzeti smjenu! Nego moram ti reći kako smo jučer ja i moj sin poveli sobom tvoju ...
- Stani! - gotovo naređujući odbrusi mu P. Ne pričaj mi ništa o tome!
No, I. se nije dao smesti! Nastavio je svoju priču.
- Bili smo na misi u Kraljevici i onda nas je tvoja ....
Čuvši ponovni 'uvod' u neku priču koju nikako nije želio čuti P. ga više nije pokušavao zaustaviti!
Potapšao ga je po ramenu!
- Ne želim to slušati! - dobaci mu, pozdravi ga i hitrim korakom krene niz ulicu, dok je I., ovaj put govoreći nikome, još nešto mrmljao!
P. to nije čuo! Nije želio čuti! Učinio je jedino moguće!
Na pomalo grub način rješio se je neželjene priče i prijatelja!
Morao je tako učiniti, jer je još onoga dana kada mu je žena, o kojoj mu je I. danas želio nešto reći, posprdno i jako uvredljivo rekla 'bolestan si!', odlučio ne slušati bilo što, od bilo koga, o njoj!
Tada je, još uvijek bio pod 'udarom' sudova i zato joj nije smio ništa odgovoriti, ali danas ... danas bi joj s guštom sasuo u oči ... ma što? ... Istinu?! Čemu? Ta ionako će sve, jednom, doći na svoje!
Svaka će laž, lopovština i podmukao čin uperen protiv njegove osobnosti jednom biti sastavni elementi povelikog računa koji će sigurno stići na naplatu!
Sjećanje na to kako je toj ženi nekad bio 'taksist', natjeralo mu je smiješak na lice!
S puno se je gušta nasmijao sebi 'u brk'
Shvatio je, danas, mada mu to I. nije stigao reći, kako je njegova progoniteljica moleći I. za prijevoz od Kraljevice do Dramlja, ili ostala bez 'podrške' ili smislila neku priču s kojom želi nešto postići!
'Neće! Makar što se mene tiče', odlučno prostruji glavom P.
Rekla-kazala, isprazne priče uz kavu, posjete Lj. jedne rastavljene žene i njeni destruktivni 'savjeti', ogovaranja i konačno progon nevinih ljudi, odbacivanje i uvrijede ... to više nije dio njegovog života! ...

I? Recite mi (mail-om!) što ste pomislili čitajući ovaj tekst?
Kako je napisano dio moje nove knjige?
Ne! Nije! Napisano je površni opis današnjeg stvarnog događanja!
Danas sam zaista morao naprasno završiti razgovor s dragim prijateljem, jer mi je odvratno, od bilo koga, slušati prepričavanja o nečem što ima veze s članovima nekad moje obitelji i sa mnom!
Ne trebam posrednike! Tu sam! U Sv. Vidu i spreman sa 'crvenim tepihom' i svakom počasti dočekati povratak izgubljenih sinova, no priče o 'njima' i meni, ispričane tuđim ustima ne želim slušati!
Ovo su dobro naučili gotovo svi moji prijatelji i poznanici, no I. ... on je poseban čovjek!
Jako je dobar i pametan, ali mu svejedno nikako ne mogu usaditi u glavu da je nužno da shvati kako sve što zna o 'njima' - meni mora odšutjeti!
Znam da sve čini u dobroj želji i namjeri i zato mi je nakon ovakvih naših susreta i 'razlaza' teško!                               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Pomislim tada kako sam ga možda svojim postupkom povrijedio i uvrijedio!
Tada, nemam mira i zato sam i danas, koji sat kasnije, navratio do njega u radnju kako bi mu svojim dolaskom pokazao da mi je jako stalo do našeg prijateljstva i njega kao čovjeka!
Trudio sam se činiti tako da ne primijeti moju 'grižnju savjesti' pa sam za to iskoristio moj (vjerojatni) odlazak na o'Rab!
Pozvao sam ga da mi se pridruži, što je odbio (ta biti će sa svojima!) i onda sam ga zamolio da mi za četvrtak sačuva kilogram odličnih čvaraka koje proizvodi njegovo malo mesno 'gazdinstvo'!
'Ma, nema problema', odgovorio mi je i u toj sam rečenici osjetio kako je brzo zaboravio jutrošnji 'incident'!
Dobar je I. Jedan od 'aševa' iz mog flash-pokera (četiri I.) koji me je sačuvao teškog stradanja! Hvala ti I.!
Eto, neće ovo u moju novu knjigu, ali neka se zna!
Kad intima obiteljskog života postane tema ulice, tada je jedino sigurno kako će na ulici završiti ili netko (ili svi) od inicijatora javnog blaćenja svetog kršćanskog sakramenta - obitelji ... ili blaćeni!
Na ulici sam (bio!)! Tko će biti slijedeći?
Kada je čovjek spreman upotrijebiti sva sredstva, uključujući neistinu, organizirati suptilne ili grube intrige i pribjeći nasilju, samo da bi zaštitio sebe, svoje interese, svoju važnost, TAKAV ČOVJEK, AKO SVJESNO I NA VRIJEME NE ODUSTANE OD TAKVOG PONAŠANJA, NUŽNO ĆE BITI OSUĐEN DA PRIJE ILI KASNIJE BUDE OSOBNO NESRETAN, DA SAM SEBE DOŽIVI KAO POTPUNI PROMAŠAJ.
Čovjek je umno, misaono, dakle razumno (možda?) biće i zato se od njega s pravom očekuje da nauči nešto od sveg' svog' ponašanja i življenja i da to onda i primijeni!
Mislim da sam osnovu života naučio!
Volim sve ljude, no nisam spreman niti za koju 'ljubav' živjeti bez svijesti o - sebi!
I na kraju današnjeg zapisa, jer smo Cvjetnicom zakoračili u Veliki tjedan, 'otkriti' ću vam - nestvarnu (?) Istinu:
jučer sam na cesti, idući iz Bribira prema Crikvenici, naišao na starijeg čovjeka na biciklu! Uočio sam ga, ili bolje rečeno, osjetio sam u sebi neku potrebu za nečim u svezi s tim biciklistom, ali sam od svega samo malo detaljnije promotrio nogavice njegovih (tamno sivih) hlača koje su se 'vijorile' i njegov, 'niklovani' stariji bicikl!
Produžio sam dalje i brzo zaboravio na njega, ali sam danas shvatio kako sam propustio uočiti - Boga!
Propustio sam u svjetlu nadnaravnog prihvatiti, naoko nevažan detalj: starijeg čovjeka i njegov bicikl!
Danas sam saznao kako je taj čovjek nastradao i kako ga je S LEĐA pomela - za sada (javnosti) nepoznata vozačica iz Klenovice!
Pogledao sam 'crteže' policijskog uviđaja i shvatio kako je vozačica vozila prilično brzo i kako napisano u novinama treba poslužiti - skrivanju Istine!
Pitam se: nije li vozačica iz Klenovice ...?
A, ... što ako je?
No, možda je sve u svezi s mojim 'propustom' ipak - 'slučajnost'?!
Postoji li - 'slučajnost'?
Laka vam noć ... i vama, 'autostopistice'!                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 30. ožujka 2010. - Svijet! Sunce će zaći!

Breze, 30. Ožujka 2010. Upravo sam ručao i sada sam za PC-om, jer mi je neugodno otići prebrzo s posla mada sam sve što je bilo potrebno obavio brzo.
'Potrošiti' ću još malo vremena i nešto napisati za moje 'crtice'.
Nisam baš nadahnut nekom mišlju i ne pada mi na um neka dobra tema koju bi mogao obraditi.
Pisati o ljudima koji rade u pilani, i čak ih na taj način procijeniti, ne želim!
To su divni ljudi i mislim da je ovo sasvim dovoljno kako bi svatko tko ovo pročita mogao razumjeti kako postoje – dobri ljudi.
Treba ih samo pokušati potražiti, no kod toga nam je nužno, već u prvom razgovoru s njima, pokazati našu blagost i dobrohotnost.
Nekada je to teško učiniti, jer smo možda i sami u nekakvoj lošoj situaciji ili možda opterećeni ozbiljnim brigama, no, vjerujte mi da će nam i naše eventualno 'glumatanje' pred njima kako ne bi odali svoje loše raspoloženje, vratiti 'uloženi' trud!
Ljudima je dosta svakojakih nevolja i pomalo su umorni od dosta naporne svakodnevice i misli o nesigurnom 'sutra' … i zato će nas lakše primiti pristupimo li im vedrog raspoloženja, nasmijani, s nekom idejom o načinu dosizanja  boljitka, … s nečim dobrim, ... sa željom da odmah uoče kako im želimo pomoći.
Možda bi najbolje učinio kada bi kao model uspješnog međusobnog susretanja ljudi i za njihovo upoznavanje naveo ponašanje male djece!
Vjerujem kako ste uočili kako se mala djeca veoma brzo i lako međusobno sprijatelje i isto tako brzo i započnu s druženjem!?
Kako to objasniti osim činjenicom kako su njihove misli neopterećene svakojakim, nekad i bezveznim, čak glupim, stvarima što im ostavlja širom otvorena vrata 'zajedničkog (doma)' u kojem tada mogu lako prenijeti jedni drugima  sve što ona jesu!
Bit ću izrazito neugodan i NAMA, odraslima, reći kako smo – bezveznjaci koji su svoj prednji (misaoni) čeoni režanj (mozga, naravno) stavili u funkciju tuđe – nevolje, ali ne kako bi nekome pomogli, već kako bi, ako treba i kroz tuđu patnju (nevolju) opravdali svoj uništeni ego!
I onda, ... kada nas poklopi zaslužena kazna, jer smo se bahato odnosili prema 'učiteljici života' (povijest ljudskog roda) koja nam je 'isporučila' na tisuće pouka, svakojakih iskustava i svega što smo trebali 'ubaciti' u naše misaone procese i naša razmišljanja o životu, čovjeku i Bogu - nismo u stanju shvatiti kako je sve tako, jer smo nekada bili i vjerojatno ostali biti – loši 'krojači' svog i tuđih života!
Nema s tim Bog nikakve veze! On nas ne kažnjava!
Moglo bi se reći kako na neki način 'plače', jer nismo u stanju prihvatiti stalno pruženu ruku koju nam nudi kroz tuđe 'usude', ... nekad toliko tragične i teške, da se gotovo nemogućim učini kako to nismo mogli (?), željeli (??) i htjeli (???) prihvatiti!
Žalostan sam radi ovakvog kazivanja, ali ne radi toga jer sam i sam možda nikakav, ... ne!
Žalostan sam, jer nisam iskoristio puno 'jakpot-ova' koji su mi bili na dohvat ruke, ... jer sam olako zaboravio moju 'domaju' i sve što me je moglo održati u krugu mog roda s kojim imam još samo poneki, telefonom obavljeni, razgovor!
'Duga, očajna kiša! Magla zastire zrak ... nas će odvesti vlak', divni su stihovi A.Dedića u pjesmi Moderato cantabile koju upravo slušam! Mogu nam svima puno reći! Čak više od svake 'filozofije', no može li čovjek to shvatiti, razumjeti i onda primijeniti u svom preteškom životu?
Ne znam!
Zašto sve ne može ostati 'avantura' (iz pjesme Moderato cantabile, ovaj put u izvođenju AZRE!) dobrih ljudi, bez obzira na protok vremena koji  sobom, nužno, donosi razočaranja, tugu, bolesti, ... i konačno smrt?
Zašto je za biti 'JA' dozvoljeno i moguće uništiti 'NJEGA/NJU'?
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Na ovo pitanje kog određuje postojanje jedne grube Istine o uništavanju tuđih života i čovjeka - nitko ne može dati bilo kakav odgovor!
I 'za' i 'protiv', kao mogući odgovori, jednostavno ne bi smjeli postojati!
Ali ... postoje!
Čemu onda i Uskrs? Radi iskupljivanja nepravdi? Vjerojatno i radi toga, no rekao bi kako nam ga je Isus dao kako bi, makar nekad ili samo jednom, prije našeg kraja, u njemu susreli - čovjeka!
Nije Uskrs nikakav socijalni nauk, ali u sebi nosi snažnu socijalnu, društvenu, poruku o potrebi podređivanja osobnog krutog srca, svakom čovjeku! Nije li takav Uskrs ono čemu se trebamo radovati?
Nije li umrijeti za život najveći doseg čovjekova postojanja, čovjekovu kukavičluku teško prihvatljivo, nejasno i nedokazivo otajstvo jedine prave Ljubavi i vrhunskog otajstva Milosrđa?
Je, ali je uspjeh, novac, karijera, namirenje egoizama, trčanje za životom (doslovce i kao jogging!), osobna 'visost' (veličina), biti: prvi, bolji, veći, jači, bogatiji, moćniji, ... već odavno teško savladiva prepreka DOBROM, HUMANOM, ETIČNOM i Božjem načinu življenja - sebe i ljudi oko nas!
I zato će i nadalje bujati jedan oblik čovjeka - 'caulerpe taxifolie' - koji živeći za i radi sebe uništava svaki drugi život!
Uskrs! Biti ću na Uskrs podalje od mjesta na kom ovo pišem kako bi izbjegao misliti o 'caulerpama', što i neće biti nego bijeg od Istine o ...?
Znaju oni o čemu i o kome, ali će svejedno imati i želje i snage i volje sjesti zajedno za stol za kojim neće biti mjesta  za Istinu i Ljubav!
Može li (hoće li), čak i obilje raznovrsnog,  jela, pića i 'delicija' nadomjestiti odsutnost samoga Boga?
Vjerojatno, ali samo kroz laž i 'neslane šale' koje će i tada biti izrečene na račun - 'bolesnog brata'!
Što je bolest?
Biti drugačiji? Vjerojatno!
Možda imati snage i moći reći: OPROSTI? Sigurno!
Poći na dalek i neizvjestan put radi novog života? APSOLUTNO!
Bolest je ... jednom zauvijek umrijeti za život!
A Svijet je ...? Dobar je dio Svijeta teško bolestan, jer ne može živjeti bez da: 'ima', na mnoge načine ubija, truje, uništava, zagađuje, ... jer ne ljubi, jer nastoji živjeti bez istine!
WORLD (Svijet)  - volim odavno tu pjesmu, kao i mnoge druge od 'starih' Bee Gees-a, ali sam tek danas pokušao razumjeti riječi te pjesme:

Now, I found, that the world is round
and of course it rains everyday.

Living tomorrow, where in the world will I be tomorrow?
How far am I able to see?
Or am I needed here?

If I remember all of the things I have done,
I'd remember all of the times I've gone wrong.
Why do they keep me here?

'Sada, znam da je Svijet okrugao i da negdje sigurno kiši' (i u meni, u mojoj duši i u mojim …)!
Svijet (World)!
Poslušajte ovu krasnu pjesmu! Nećete požaliti, uvjeravam vas!
Ukrao sam i jedan komentar objavljen uz 'spot' pjesme WORLD s YouTube-a i malo ga preradio. Sada izgleda ovako:
I want to dedicate this beautifully song to Karmela who passed away on december 24th '74. She will always be in my heart. Why? She knows!
(What’s with you? Could you understand the way I feel?)
Sunce će zaći! (vjerujete li makar u to?)                         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
A.D. / 31. ožujka 2010. - Smijem li pomisliti bilo što drugo?

Danas ću možda skratiti zapis, jer sam veći dio dana bio po vani i jer sam pomalo umoran!
Cijeli sam dan proveo u nabavi nekih stvari za moje brezane i za sebe, kako bi prekosutra mogao dobro 'opremljen' otići na Rab!
Bio sam i u Rijeci, navratio na kratko do dragih prijatelja, bio do Korza, ..., ali nisam pošao do groblja mada me je nešto 'tjeralo' da to učinim danas umjesto prekosutra kada se navršavaju pune 23 godine od dana kada je umro moj dobri tata!
Po svemu kako sam ga doživio zaslužio je malo pažnje, radi čega sam čvrsto odlučio dio Velikog petka dati njemu i tek nakon toga poći na o'Rab!
Inače, dan mi je proletio brzo i zato i sada pomalo žurim.
Dok sam popodne bio u robnoj kući i čekao da mi trgovkinja naplati račun 'doživio' sam jaku bol u lijevoj strani prsnog koša, u području rebara, baš na strani moje rasturene desne klijetke, ... ali ...!
Nisam se uspaničio!
Mada je bol bila prilično neugodna, koja je uz to trajala nekoliko minuta, nisam se uplašio!
Mirno sam sačekao 'kusur', uzeo moje stvarčice i izašao na Korzo, gotovo kao da se to dešava nekom drugom, a ne meni.
Nevjerojatan sam!
Bol radi koje bi se mnogi savili do poda, nije me prisilila na traženje nekog 'paničnog rješenja', jer sam se od nje i svega lošeg što je ona mogla biti 'branio' (divnom) mišlju i osjećajem kako je ta bol zapravo dar Neba, Božji dar koji mi ima nešto za - 'reći'!
Mada se nekome ovo može učiniti ludim reći ću kako mi je moja samo-kontrola misli, koje su potisnule svaku paniku i oštru bol, i moje usmjerenje ka Bogu i 'zazivu' I.P.II, omogućila sve to shvatiti i primiti kao sam dar Neba, ... kao neki oblik Božje intervencije na mom bolesnom srcu! Ostao sam na nogama, miran, sabran, koncentriran i 'neoštećen'!
Nisam prekidao 'šetnju'! Nastavio sam ići do mog 'ferrarija' još odlučnije i hrabrije, gotovo kao kakav 'mladac', a ne kao dobro 'načet', stari čovjek!
Zapravo, nakon tih par minuta proživljenih u nekakvom 'čudnom' raspoloženju, osjetio sam veliki optimizam i pozitivni 'predznak' moje boli!
Mislim kako sam danas doživio 'zabilježiti' 'korekciju' mog srčanog mišića, ... desne klijetke?!
Doživio sam do sada više puta slične 'doživljaje' i zato me nitko na ovom Svijetu ne može uvjeriti kako je svaki put to bila moja 'uobrazilja' ili možda oblik samozavaravanja!
Rado bi ispričao neka moja takva iskustva i njihovu vezu s mojim obraćanjem pok. papi I.P.II, no to bi bilo preobilno 'štivo' radi čega ću od toga (za sada) odustati.
Možda se nešto od toga nađe u mojoj novoj knjižici, no ako toga i ne bude, volio bi kada bi čitatelji mojih crtica shvatili kako u 'tome' ima 'nečeg'.
Ima! Svetost pok. Pape, danas sveca (za mene), neupitna je!
Njegov zagovor kod Boga održao me je u životu, dok mi je moja 'Žena u bijelom' u više navrata 'najavila' neki, predstojeći, problem i onda mi ponudila rješenje i spasila mi život!
Mislim tako, vjerujem u to i znam da je tako!
Zašto? Možda radi obične 'matematike života' koja mi je već više puta ponudila susresti se sa smrću, ali koja me nije - ubila!
Žašto je tome bilo tako?
U odgovoru na ovo pitanje nalaze se istinska svetost I.P.II, snaga i svetost (moje) vjere i potvrda mojih, ovakvih, razmišljanja!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Svako drugo mišljenje o tome kako to nije Istina i kako je sve što sam izrekao glupost meni je, osobno, nebitno, jer mi je jasno kako je bez 'intervencije' svetosti i Neba, nemoguće preživjeti trosatnu nesvjesticu, ondulaciju (300 otk/min) srca, veliku aritmiju, žeđ i tri sata vreline ljetnog sunca ... i nakon svega toga još dva sata vožnje gliserom i kolima Hitne pomoći do bolnice na Sušaku (u Rijeci).
Kada tome dodam još nekoliko sličnih situacija, preživljavanja opasnih situacija, nesreća i bolesti (sepsa i tri dana s temperaturom od preko 41°C!), mogu li misliti bilo što drugo?
Zapravo, pravo bi pitanje bilo:
SMIJEM li pomisliti išta drugo osim da sam miljenik Boga?!
Bez obzira na moguće izrugivanje s mojim, ovako iznijetim, kazivanjem i opet ću reći: ma briga me što tko misli!
Briga me što misle propale duše podređene svemu što od njih 'traži' vrijeme u kom žive i u kojem tako čineći odustaju od - sebe!
Briga me za 'titulare', 'funkcije' i svaki oblik 'važnosti' koji bi mi mogli predbaciti kako pričam gluposti, jer ja u takvim 'mišljenjima' mogu nazrijeti samo - kukavičluk - podređen zlu i sebičnosti!
Biti! Da! Želim biti, a to mi može 'osigurati' samo onaj koji me odavno zna!
To ne može biti čovjek, ma koliko me netko od ljudi dugo poznavao, jer su mnogi (i nekad 'moji') ljudi zarobljeni 'svjetovnim' i veoma često ideologizirani - 'sekularnom vjerom'!
'Sekularnu vjeru', mada ju je gotovo NEMOGUĆE objasniti, odabrao sam kao (novostvoreni) pojam kojim želim pokazati tim i takvim ('važnim') ljudima, koji olako NEGIRAJU svako pravo čovjeka da iskreno priča o obvezi, potrebi i želji svog uma i duše - kako tako govoreći, misleći i čineći jako griješe i od sebe čine - ništa!
Takvi su bezidejni 'kreatori' jadne prosječnosti (određene zemaljskim 'mjerilima')!
Među njima nije moguće pronaći pisca, kompozitora, izumitelja, ratara, ribara, uspješnog liječnika, poštenog i dobrog 'biznismena', bilo kakvu NJIHOVU kreativnost!
No, zato će nam takvi, na svaku iskrenu riječ i možda suočeni s nekim TUĐIM (ma bilo kojim i bilo kakvim!) djelom, kada se za to ukaže pogodan trenutak - 'spustiti' i reći nam neku jadnu misao o tome kako smo: prepotentni, bedasti, dosadni, previše pričljivi, ...!
Tome se ne treba čuditi niti bilo što takovo uzeti za zlo!
Čemu čovjeku koji nikada nije znao, mogao i želio puhnuti u frulicu, na njegovu (lošu i omalovažavajuću) kritiku tuđe glazbe i teksta bilo što - (od)govoriti?
To nema nikakva smisla, jer dobro naučeni 'reproduktivac' pa makar završio i nekakav doktorat, zauvijek ostaje - 'REPRODUKTIVAC', ... možda dobar i dobro plaćen 'reproduktivac', ali u konačnici - ništa!
Svako negativno mišljenje ili 'podbadanje' sa strane čovjeka lišenog neke ideje ili nekoga tko živi daleko od onog što jest, samo zato kako bi lakše opstao unutar KREATIVNIH - nije vrijedno truda!
Na žalost, takvi kroje i sada i sutra ovog Svijeta kroz što nas nastoje odvojiti od Boga! Mene više ne mogu!
Izbjegao sam 'modernu (nasilno-kemijsku) lobotomiju' i zato se još više osjećam - Božjim, što mi je posebno drago reći sada, u vremenu Korizme, Velikog tjedna i Uskrsa!
I zato ću, jer će čudo Ljubavi i opet (sami su za to krivi!) 'zaobići' propale duše, otići u samoću samostana, na misu s 'ludima' (u Kamporu!) i do Kamenjaka, kako bi s najvišeg brda o'Raba (i simbolički) bio - bliži Bogu!
Više mi uopće nije važno koliko me i zašto me netko pljuje, jer mene neki ipak vole i, što mi je posebno i duši drago, vole me malena djeca, Njegovi Anđeli!                                                                             SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
Vincit pertinax bonitas!
VJEČNU BORBU DOBRA I ZLA TREBA RAZUMIJETI (SHVATITI) U DUHU TRAGEDIJE I ONDA JE TO PODVIG - DUHA!
  PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik
ZASTAVA
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P.
HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE!