OPUSCULA VERBORUM: |
Na ovim stranicama naći će te MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će te pjesme starijeg datuma s mog božićnog CD-a!
|
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!
|
Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!) |
|
|
|
PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK |
PJESMA NA OVOJ STRANICI! |
| Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno! PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period - ne napišem ništa! Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!? KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA) |
SADRŽAJ WEB-a
|
A.D. / 1. veljače 2010. - Samo trinaestak minuta za ...? Ponedjeljak je! Prvi dan mjeseca u kom je dan mog rođenja! Na prošlogodišnji ponedjeljak u ovom mjesecu, koji je nosio datum '2.', nakon točno četrdeset dana mučenja koje mi priskrbi moja (?) Domovina, meni osobno sličnija fašističkom 'društvenom uređenju', oni isti ljudi koji su mi smjestili nasilje svetošimunske ulice i jako OPASNA 'struka' oslobodili su me, ali ..., traume su, kao kakav podsjetnik na ZLO ostale biti zauvijek - očajan dio mog života! No, o tome više - sutra, jer ipak sutra je DATUM 'prave godišnjice' moje 'nove' slobode u progonstvu! Inače, veljača je započela s vedrinom i sunčano! Hladno je. Bio sam do Crikvenice kako bi obavio neke poslove u svezi predaje poslovne dokumentacije PU i radi dogovora s prijateljem kom nastojim urediti WEB portal! Našli smo se na kavi i u društvu s J. poćakulali o nekim osobnim iskustvima o kojima se danas nikome ne govori. No, mi smo drugačiji. Lišeni ikakvih računica i interesa 'otvorili' smo svoje duše. U jednom trenu našeg današnjeg druženja prisjetili smo se naših najdražih igračaka, još iz najranijeg djetinjstva i onda shvatili kako i one, koje smo sačuvali (ja nisam, jer moj je Pišta možda u smeću ili u rukama zlog!) do starih dana, imaju određeno značenje i kako u sebi nose komadić naših dječačkih duša! Puno od danas rečenog bilo je nekakav oblik 'duhovne ispovijedi' čime smo željeli istaknuti naše doživljaje duhovnosti, mada smo po poimanju vjere poprilično različiti! Ali, zar bogatstvo nije upravo u toj različitosti koja nam, prihvatimo li s pozitivnog stajališta drugog čovjeka može dati samo - dobro? Je! Zato mi je i bilo ugodno! Nisam žurio kući, ... u rashlađen stan u kom me nema tko sačekati! Nego, svemu unatoč rekao bi kako sam i jutros odsanjao 'budan san' u kom sam opet vidio jedno malo dijete, ovaj put muškića, ... i to u ne baš dobrom stanju! Muče me ti snovi, jer mada sam vjernik i svjestan 'one': 'san je laž, a Bog Istina!', ipak nemam mira! Uostalom postoje i danas (živi) svjedoci kako su mi neki slični snovi 'pokazali' put ka rješenjima nekih situacija, čak bolesti, a to baš i nije 'bezvezarija'! I opet ću reći: nadam se da je i jutrošnji san posljedica moje neiskazane Ljubavi prema mojoj Slatkici! No, da li je tome tako? Bojim se misliti drugačije, jer svjestan sam, a to znadu i moji progonitelji, kako su mnoge 'neobične' okolnosti u mom životu bile neki oblik najave nekog problema ili pak rješenje za izlaz iz njega! Dok smo danas pričali o dosta sličnim osobnim iskustvima, na um mi 'pade' kako sam, nešto prije nego sam izbačen i opljačkan, želeći naći bar neki mir, nedjeljom odlazio na misu u grad Senj! Danas znam kako niti to nije bilo nekakva 'slučajnost'! Išao sam tamo kako bi, neshvaćen u mojoj 'kući' koja je grcala u sve većim problemima, susreo čovjeka koji mi je, svojom 'slučajnošću' stvarno vratio mir, ali i kako bi se susreo s, meni vječnom zagonetkom o poimanju vremena, kada sam u samo petnaestak minuta uspio stići na nedjeljnu misu u grad Senj, ... a trebao sam odvoziti četrdesetak kilometara, parkirati auto i ulicama starog dijela grada doći do katedrale! |
Reći ću i to, makar me 'razapeli' 'strukovnjaci' i njima sličan ološ, kako sam vozeći se magistralom od grada Novog do Senja uočio kako se kazaljke sata u mojoj (nema je više!) Mazdi, gotovo ne miču! Minute su tog dana prolazile sporo! Stigao sam u Senj, parkirao auto kod srednje škole i došao do katedrale - koju minutu prije deset sati! Stigao sam prije početka mise! Nemoguća priča bila je tog dana moja stvarnost koju niti danas ne razumijem! Samo trinaestak minuta za puno toga što mi je te nedjelje bilo jako potrebno 'dohvatiti' - za biti na misi u gradu u kojem sam nedugo iza toga doživio dva ozbiljna srčana napada (ali kada sam ostao živ) - ima neko značenje! Koje? Nije mi znano! Bilo je toga još ... i uvijek kada sam se našao u nekom 'škripcu' makar to bili uobičajeni problemi običnih 'međuljudskih' odnosa! Sjetio sam se danas i jedne knjižice i čovjeka koji mi je sam prišao i, kasnije sam to shvatio, tako mi vratio potreban mir i pokazao mi kako ići dalje, uzvodno do izvora Milosti i Mira! Toga dana, sve moje 'bogatstvo', jadnih tridesetak kuna potrošio sam na knjižicu naslova 'Nisi napušten' u kojoj sam našao Molitvu s kojom sam se uspio 'otrgnuti' nadolazećem zlu koje mi je počelo 'rastakati' um! Anselm Grün napisao je ono što mi nije mogao niti htio reći nitko u mojoj blizini! I tada sam se (čudom?) uspio izvući iz prijetećih ralja zla koje me je neobično strpljivo čekalo s dugo pripremanom zamkom! Ovo što sam do sada napisao neka vam bude potvrda kako ono što ne možemo razumjeti, što čak niti ne možemo dokazati, ali što nam je na neki 'neobičan' način promijenilo stanje uma, tijela i sam život - POSTOJI ... postoji kao nedokaziva transcendentna 'veza' koja, poslušamo li pažljivo njenu poruku, može biti naš bijeg iz 'naručja' zla! Pobjegao sam mu (njoj!) (zlu), gotovo onako kako je Isus prema jučer čitanom evanđelju - odšetao od razularene mase koja Ga je bila dovela do ruba zidina kako bi Ga strmoglavila u bezdan! I meni su se trudili učiniti nešto slično, neki, poganima slični, ljudi - ali nisu uspjeli: na čudesan način, prvog ponedjeljka u mjesecu veljači, prošle godine - 'odšetao' sam iz jadne sudnice u kojoj sam izrekao moje - opraštam vam, mada mi nitko od tih sićušnih 'bogova' koji su me izručili zlu nije niti pokušao reći, ... makar: žao mi (nam) je! Odšetati od takvih 'osoba' i to PRAZNIH ruku, stvarno je ugodna šetnja koju je moguće tako doživjeti samo ukoliko do nje stignemo uz pomoć nesebične Ljubavi ljudi koje nam tada, to je apsolutna Istina, šalje jedina istinska Ljubav, ... Njegova, Božja, bezuvjetna Ljubav! Ali ... mogu li ovo razumjeti egoisti, pohlepnici, 'pravednici', 'suci', ..., možda 'vjernici'? Ne mogu, radi čega im nije nego sačekati susret s osobnim jadom kada će im savršeni korektor svega lošeg, transcendentno u nama - savjest - pokazati kako je opasno igrati se životima nevina, ali i svakog drugog čovjeka! Do tada, 'stisnut' između ovakvih razmišljanja i 'postulata' života, svaki moj san u kom će Maleni biti prikazani kao žrtve ili ugroženi životi jako me plaši! Transcendentno? Sumnjate li u postojanje - svoje vječnosti? To vam ne treba! Vječni ste, što ne znači da vam je moguće uništavati tuđe osobnosti, um, tijelo i dušu! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 2. veljače 2010. - Dogodilo se na današnji dan! ... 'Pensa, spremite se uskoro idete!', odzvoni kratki eho suhoparnog, zapovjednički sebi-važnog glasa, dugačkim i hladnim hodnikom ove jadne ustanove! Pensa? Shvatio sam, mada mi to više ništa nije značilo, da je opet stigao novi dan, neki moj 'red' da idem negdje, točnije, da me negdje povedu! Znao sam kuda će me odvesti, no i sama činjenica da će me i opet, vezanog k'o psa, posjesti u 'gepek' zatvorskog kombija, na hladnu metalnu klupu i da ću po tko zna koji put u ovih četrdesetak dana doživjeti biti komad vezane stoke koju voze u klaonicu, na sud s kojeg su me u ovu jadnu ustanovu i doveli, užasavala me je! Poziv upućen meni nije me iznenadio! Očekivao sam ga, jer mi je još u subotu, hladno lice i bezličan glas 'psihića' Lonca rekao kako 'u ponedjeljak idete na sud! Možda vas oslobode, jer čuo sam kako vas 'nova' dijagnoza oslobađa pritvora i kazne!'. Možda bi netko drugi na mom mjestu ovu 'vijest' doživio kao nešto što bi bilo dobar razlog nekakvom veselju i nicanju nade u umu i duši, no, rekoh, meni se je i to gadilo! Gadio mi se, do beskraja, ovaj sumanut svijet poluljudi u kojem sam se našao radi želje 'mojih da mi pomognu'! Dok sam, sav raščupan i zgužvana lica spremao u vrećicu neke papire i par sitnica za osobnu higijenu, razmišljao sam o tom, prošlom vremenu, koje me je, gotovo nepogrješivo 'dovelo' u đavolju instituciju! Ne, nisam tražio odgovore na pitanja o podrijetlu svega radi čega sam morao doći do moje spoznaje o bijedi ljudskog uma, koji čak i kada predstavlja nekakav Zakon ili misli da čini čovjeku dobro, ostaje hladan, proračunat, pun sebe i nekakve 'moći', ... koji radi osobnog uništava tuđe! Ovdje, u svetošimunskoj ludnici, takvi ljudi uništavaju čak i um čovjeka pa nije čudo da je moje tijelo postalo bezlična masa! Emocije, toliko važne svakom životu nisam mogao zaobići, no danas mi one nisu 'nudile' ništa lijepog! Moje emocije, pomiješane s bezvoljnošću i tugom radi spoznaje o ovom jadnom načinu življenja, kog mi 'darovaše' mnogi 'pravednici', do čega me dovede 'ljubav' moje djece, bile su mi jednako veliki problem kao i nedokučivost razumijevanja ponašanja ljudi kojima sam, radi njihovih želja, interesa, 'vjere' i jer sam im rekao istinu, postao 'bolesni' objekt čime su nastojali pokazati kako imaju pravo na - mene i na sve moje! Rekoh, čak su mi i um nastojali oteti! Boli su me u ovih četrdeset dana i cinično promatrali dok sam si u usta morao uguravati nekakve 'lijekove', ali me još uvijek nisu 'imali'! Nagon čovjeka, koji ga tjera pokušati ostati živ, puno je jači od želje za krajem. Taj, gotovo životinjski, nagon održao me je u životu, sačuvao mi nešto svijesti i 'doveo' me do ovoga danas: do ponovnog odlaska pred suca, koji me je u dogovoru s opakom vještakinjom, valjda u nastojanju da se nametne kao 'perspektivan mladi sudac' smjestio u ludnicu! Iz ovakvih razmišljanja prenu me ponovni poziv zaleđenog lica čuvara ludnice: 'idemo, Pensa!'. Idemo, odgovorim sam sebi potiho! Krenuo sam, ali sam se samo nakon par koraka vratio do uzane i smrdljive ćelije, jer bio sam zaboravio ponijeti vrećicu mojih 'stvari'! Uzeo sam je makar mi nije ništa značila! Ono, meni najvažnije, malu krunicu koju sam bio učinio sam stiskao sam u lijevoj ruci! Sve drugo bile su pobrkane misli koje već dugo 'putuju' sa mnom i koje mi opasna kemija otrova za um nije uspjela dokraja uništiti! Osjećao sam moju svijest! Znao sam sve o sebi, raspoznavao sam boje i zvukove, pamtio lica i imena ljudi mada mi do njih uopće nije bilo stalo i ... osjetio hladan zrak, isto tako hladnog dana dok sam bezvoljno hodio hodnikom i stubama za 'plavcem', mojim 'novim vodičem'! U njegovoj pratnji stigao sam u 'prijemni' odjeljak ogavne zgradurine u kom sam, kod ulaska u ovaj jad, moju urednu odjeću zamijenio grubom pidžamom, ispranim frotir-haljetkom, a tople i udobne cipele s tamno-smeđim plastičnim papučama koje su bile različitih brojeva! Plavac je otišao, nakon što me je, slično predaji bezvrijednog paketa, 'predao' svom kolegi, ništa manje jadnom čovjeku koji je odabrao raditi jako ružan posao! Dok su njih dvojca obavljali neku formalnu zadaću, promatrao sam na policama složene kartonske kutije u kojima je bila roba svetošimunskih 'pacijenata' i razmišljao o bijedi do koje može potonuti ljudski um, osoba, ... i tijelo! Kakvi su njih dvojca, ljudi, koji su odabrali služiti 'zakonu', upitah se, ali bez želje da na to pitanje sam sebi odgovorim! Znam da sam sam sebi rekao kako ne postoji novac za kog bi bilo što tome slično radio! Nikada! No, možda sam upravo radi toga i bio tu! 'Požurite', prekine moja razmišljanja oštro izrečena naredba 'dispečera ljudskih sudbina'! Na brzinu sam zažnirao cipele i spremno dočekao mog novog 'svodnika'! Shvatio sam kako će me upravo pridošli plavac pratiti na putu do suda u Crikvenici! Bez da mi je išta rekao učinio sam ono što od vas tada očekuju. Ispružio sam ruke na koje mi je plavi stavio lisice koje je zatim jakim kožnim remenom fiksirao oko moga struka! Sav ljudski jad prožeo je moj um! Čemu, upitah se po tko zna koji put? Čemu to, Tomislave, kada više ništa nema smisla? Ta već si ionako izgubio one za koje si dugo vremena živio, kojima si sve davao, ... koji su ti bili život? Čemu trpjeti ovo nasilje? Zar je tako teško na ovom zemaljskom putu umrijeti kao čovjek? Odmah? Baš sada? Želio sam to iako mi je samo koji dan prije zatvorski 'psihić', Lonac, najavio mogućnost da upravo danas budem oslobođen svih ovih muka! Zamotuljak mojih stvari, svu moju 'imovinu' sprovoditelj ovog jadnog čina odnio je u kabinu pravosudnog kamioneta! Ušao sam u hladnu 'kabinu', prilagođeni teretni odjeljak kamiončića, sjeo na još hladniju, limenu, ničim obloženu klupu i sačekao da krenemo na put u još jednu, moju - neizvjesnosti! Krenuli smo! Relativnu 'gužvu' na jutarnjim prometnicama Zagreba uskoro je zamijenila prostrana autocesta! Krenuli smo put juga! K toplini, pomislih i onda shvatih kako će me dobro okovanog sprovoditi ulicom, hodnicima i stubištem suda i kako će me tako očajno sputanog, ... ma nikakvog, vidjeti netko od meni poznatih ljudi grada Crikvenice! Još jedan u nizu omalovažavajućih užasa uznemirio je moju svijest! Gotovo da sam se osjećao kao sam Bin Laden koji je konačno uletio u šake 'demokracije i pravde' koja onda može sve! Može! ... maltretirati, iživljavati se nad tijelom i umom čovjeka, trovati ga navodnim 'lijekovima', vezivati kada to poželi, ..., može ...! |
Može! Ma neka, pomirljivo pomislih! Ta ovo mi ne čini moja Domovina, jer ovakvu državu punu nepravde i nasilja ne mogu doživjeti kao moju Domovinu! Ove ružne misli uništile su u čas u meni svaki tračak optimizma i vjere u neko sutra, jer mi je postalo jasno kako, nakon odbacivanja moje osobe što sam doživio od vlastite djece, ovo današnje suočenje s nasiljem 'pravde' i 'Zakonima' države koja metodama Hitlerove Njemačke štiti svoje administrativne poslušnike, njihov nerad i bezakonje - ne želim živjeti! Na moju nesreću, Bog ovaj put nije mario za moje želje! Trebao sam mu, za neki samo Njemu znan razlog, baš ovakav i zato mi je davao nadljudsku snagu umu koji je na taj način mogao šutke podnijeti sve ove strahote, ... koji je na svaki upit 'vizite' mogao odgovoriti kratko s lažnim 'dobro sam', ... koji je zato imao snage i dovoljno bezobrazne hrabrosti nasmiješenom 'psihiću', koji mi se vještačeći moj um (?) predstavio kao sam ,bog' - reći: 'tako je! Dobro ste pročitali napisano na mojim WEB stranicama, no sami ste i proizvoljno mojoj priči dodali ime koje vam se učinilo prozvanim, jer vjerujem kako ste shvatili da profurani likovi, koji nakon posrtanja u vremenu koje neumitno zaziva Istinu, ne mogu biti lišeni teških posljedica uništenog života, što je ... dovoljan razlog da svatko pametan shvati kako ostarjela nemajka ne može biti lišena ružnog subjektivizma, ... kojeg sam postao - žrtva!'. Na tren, moje neraspoloženje postalo je vedar duh! Nedužnost koja je postala žrtva ogavne 'moći' potaknula me je misliti kako, ma što da bude, nisam postao ono - što su 'oni' željeli da sam! 'Uzalud vam trud svirači', sjetih se stiha jedne pjesme i tada odlučih, kako ću kroz molitve i otupjeli pogled, uperen u daljinu, ignorirati sve kroz što danas još moram proći! Pojam vremena danas mi uopće nije jasan, a i nije me bila briga jeli dan ili noć i zato i nisam primijetio kada smo umjesto u Crikvenicu stigli u Rijeku! Zatvorski kamionet doveo me je pred zgradu Okružnog zatvora! Vozač i 'moja pratnja', plavci, poveli su me unutar zgrade, u neku prljavu, išaranu i mračnu sobu i tu me zaključali! Bio je tu nekakav WC pa sam se s guštom ispišao i pritom zamišljao kako pišam po svemu što su ti jadnici napisali, rekli i mislili o meni! Nedugo nakon ovog malog 'time-outa' opet smo pošli do kamioneta! Ovaj put vozili su me magistralom! Krenuli smo prema Crikvenici! Konačno stigli smo ispred zgrade suda u Crikvenici! Iz kamioneta, parkiranog na nogostupu izvukli su me van i tada sam shvatio što je - Ljubav! Učinilo mi se da sanjam! Radi mog jadnog raspoloženja jedva da sam se mogao snaći u neobičnom metežu u kom je dominiralo pljeskanje desetak ljudi i njihova glasna podrška upućena meni! 'Drži se!', 'ne damo te!', 'uspjet ćemo', ...! Bilo je tu i poruka poruge nasmiješenom psihiću, opasnoj 'strukovnjakinji' i sustavu koji, sada je to bilo očito, nije bio dorastao moći dobrote! 'Ma što da bude, što god da mi presude danas će biti moja, ... ne, nego NAŠA pobjeda', obradova me ova iznenadna misao! Optimizam kog sam opet doživio nisam mogao izreći! Živio sam ga! Osjećao sam kako moje negativne emocije uništava silna Ljubav koju sam osjetio, ... koju nisam znao niti mogao izreći tim hrabrim ljudima! Ta bio sam im običan znanac, nekome možda samo prijatelj ili suradnik u poslu, a oni su, do jučer međusobni neznanci, bili tu ... organizirani i odlučni da me spase od daljnjeg trpljenja nasilja, ... smještanja u ludnicu na Ugljanu, ...! Želio sam zaplakati, no nisam mogao! 'Blok' mog svjesnog bića bio je potpun! Ni sada ne znam kako sam i jesam li uopće odvraćao na upućene mi pozdrave i riječi podrške! Ne znam! Znam da sam se ubrzo našao u onoj istoj sudnici, okružen istim ljudima i 'nasmiješenim' te da je uz mene bio odvjetnik kog su za mene angažirali ljudi s ceste, ... željni Istine i istinske Pravde! Početak rasprave, uobičajeno čitanje 'generalija', prijedloga tužiteljice, dokaza, i 'dokaza', i onda ... ! Na 'scenu' ovog jadnog skupa istupi 'nasmiješeni'! Nakon podosta bljuvanja i mnogo napisanog, previše izrečenog, ali malo istinitog 'nasmiješeni' je sve to sažeo u samo jednu rečenicu: 'psihopatologija uma optuženog nije mi jasna!'. Sloboda! Nije mu jasno? Što? Ono što nikada neće moći razumjeti, a što je njegovoj 'kolegici' bilo nešto što 'zna', radi čega mi je nalijepila nepostojeći krimen koji me je odveo u sam ovozemaljski pakao! 'Sudac donosi Rješenje o ...'? O čemu suče? Slobodi koju ste mi željeli uništiti trovanjem u nekoj od ludnica u RH? Šutio sam i mislio da sanjam! 'Prokleti priokret' znala bi reći moja baba za 'oslobodioce' u drugom ratu, 'pomilovao' me je! 'Prihvaćam mišljenje kolega iz zagrebačke ludnice, jer su do zaključka o psihopatologiji uma optuženog došli na temelju više relevantnih (?) podataka i kroz duži vremenski tijek!', bila je završna 'misao' lobotomičarke, koja je pobijajući samu sebe potvrdila moju slobodu! Njena izjava, čin cinika koji je moguće pogriješio snažno me je dojmila! Čak više od sadržaja same presude koja mi je ipak donijela slobodu! Očekivao sam da će makar netko od 'službenih osoba' u sudnici reći nešto obično! Nešto kao: žao nam je ili možda: oprostite, ali ogavna 'moć' to ne zna! Ona je uvijek u pravu! Čak i danas kada je postalo jasno kako je očita proturječnost iskaza koji su me umalo koštali glave - postala moja sloboda! Kada to ne mogu 'oni', reći ću im ja ... i tako učinih! 'Opraštam vam', rekao sam na kraju današnje rasprave, mada sam bio siguran kako njihov 'svijet' ' to nikada neće moći razumjeti i prihvatiti! Znao sam da ih ova topla riječ vrijeđa, no to više nije bio moj problem! Ta to je ipak njihov život, ... život podanika, poslušnika i umišljene 'moći', ..., ali jako opasan život koji je mnogima nanio ogromne nepravde! Puku formalnost ispisivanja Rješenja dočekao sam u kamionetu, opet nakratko vezan, a onda sam, po zadnji put danas, u pratnji plavaca pošao do sudnice! Oslobođen vražjih okova potpisao sam Rješenje o oslobađanju mog uma i išetao van, ... u zagrljaj dobrih ljudi! Radostan, mada danas ni taj osjećaj nisam znao iskazati, pošao sam zajedno s njima do restorana u blizini suda! 'Fešta' je mogla započeti! Trijumf Dobra, ta velika moć iskrene Ljubavi tjerala me je u plač! Zamolio sam te divne ljude da mi oproste što ću zaplakati! Znam da im to nisam trebao govoriti! Ta znali su gotovo sve o meni, o doživljenim progonima, pljački moga, ... o nepravdi! Konačno, zaplakao sam! Kratko i u grču, jer sam u smrdljivoj i zagušljivoj katakombi ludnice, trovan kemijom za uništavanje osobnosti ostao čak i bez suza! ... A trebao sam taj plač, ... te suze radosti i tuge! .... (Dio zapisa iz crtica za moju buduću knjigu? Možda!) Pogodili ste? Danas je godišnjica moje slobode uma za koju moram i želim zahvaliti I., J., M,. S., D., M., S., H., ... ma svima koji su stali u obranu očuvanja mog prava da živim život DOSTOJANSTVENO i slobodno, čak i onda kada mi od svega što sam bio i imao, ne osta - NIŠTA! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 3. veljače 2010. - 'Četvorka'! ... 'Pensa, spremite se uskoro idete!'. Ne, nisam pogriješio! Ponovio sam ovo kako bi istaknuo kako sam i danas krenuo ..., a nije mi se - 'tamo' - uopće išlo. Krenuo sam jutros do kardio-ambulante u Rijeku! ... ... Na pregled kog mi je dogovorio moj dragi prijatelj i koji me je na taj način obvezao da idem do kardiologa mada mi to baš nije bila namjera! Otišao sam jutros, putem imao problema s autom (riješeno!), iskoristio šlep-službu da me dovede do bolnice na Sušaku, 'zlorabio' poznanstvo s jednom medicinskom sestrom kako bi izbjegao čekanje u redovima ispred 'šaltera', bio na ručku kod M., bio preuzeti mog 'ferrarija', svratio s P.N.J. do Metroa (ja nisam ništa kupovao!) i onda se vratio u mir 'moje' kućice! Moram reći kako me je to malo umorilo, ali i to da me je moj tihi dom vratio u dobru kondiciju! Žurim ovo napisati kako bi malo poradio na WEB materijalima za jednu auto-školu i kao bi možda malo zasvirao, jer već skoro desetak dana nisam 'ispraznio' taj dio mog bića! Nego, jeste li pročitali jučer napisano? Mada je sve tek nabacani niz mojih misli i doživljaja što ću, poživim li, pokušati iskoristiti za moj roman o životu, čini mi se dovoljno dobro napisano! Tek sada, kada je ovaj komadić dospio na internet i kada sam taj dio pročitao više puta shvatio sam da imam što reći i da to moram nastojati učiniti! Pokušati ću! Inače, danas sam uočio još jednu u nizu 'podudarnosti', kojoj ne mogu dati značenje, ali koja je - Istina! Naime, dok sam u čekaonici ambulante Kardio II čekao na moj red za pregled, prolistao sam Bolnički karton i tada uočio kako sam, samo malo prije nego će me pogromiti članovi 'mog plemena', 16.1. 2005. godine hospitaliziran na kardio-odjelu Sušačke bolnice! Ostao sam na liječenju do 3.2. 2005., dakle punih 18 dana što je bilo premalo da bi mi u posjet, makar SAMO jednom došla moja djeca! Ostavimo ovu žalosnu činjenicu o ljudskoj okrutnosti na 'procjenu' Bogu! Čini mi se puno važnijim pokušati shvatiti JASNU VEZU dana (datuma!) dolaska u bolnicu, otpuštanja s odjela, današnjeg datuma obavljenog pregleda i - datuma smrti moje drage, pok. mame! 16.1. i 3.2. neobično su jasno povezali navedene 'događaje' i to sam tek danas uočio! No, ovome treba dodati i činjenicu kako sam baš danas (3.2.) bio na pregledu kojem je prethodio ozbiljan srčani problem kojeg sam doživio 16.1.! Nadam se da ne trebam objašnjavati ovu međusobnu vezu brojeva, jer iskreno, i sam nisam siguran što bi iz ovoga trebao zaključiti! Mada se radi o ozbiljnim stvarima koje su datumi 16.1. i 3.2. povezali meni se ovo IPAK SVIĐA! Bit ću kršćanski 'bezobrazan' i reći: |
živ sam, unatoč velikim problemima koje sam sa zdravljem imao na dan 16.1. 2005. i 2010. godine, samo zato, jer još nešto moram spoznati, ... možda reći, posvjedočiti, napisati, ...! U te dane velikih nevolja pomogla mi je moja draga mama koja me na neki čudnovat način štiti i izbavlja živa iz ralja smrti! I onda, 3.2. sve postaje bolje i manje pogibeljno! Hvala ti mama! O samom današnjem posjetu kardiologu, tijeku pregleda i prognozi razvoja bolesti neću ništa reći! To je od danas 'ekskluzivna briga' moje - starice, ... moje pok. mame! Odlučio sam tako i zato niti jedan nalaz, mišljenje i bilo što u svezi s mojim srcem neću dostaviti kartoteci ambulante primarne zaštite zdravlja! Za to, osim već opisanog 'razloga', imam jako dobar razlog još iz vremena kada me je egoizam tuđeg uma progonio, ... kada je na bezobrazan i podao način, lukavo nasamario 'moje' dvije 'primarne' liječnice od kojih je dobio moje OSOBNE dokumente kojima me je progonio! Ima li boljeg razloga od ovog koji potvrđuje što sve čovjek nije u stanju činiti kako bi dosegao svoj - pokvareni cilj? Ima! Bolji je razlog poruka datuma i podudarnost tih 'brojeva' iza čega se nazire neki - POŠTENI i za mene, dobar - konačni cilj! Od danas sam još odlučniji braniti moje pravo na življenje moje osobnosti kod čega sam spreman platiti najvišu cijenu, koja je u naravi sitnica u odnosu na - život vječni, ljepotu susreta s umrlim i dragim ljudima, 'čujenu tišinu' i mir zelenih livada, ... susret s Bogom! Vjerujem kako ovo malo tko može, a i ŽELI, ispravno razumjeti, jer za takvo što nužno je znati i moći - u pukim 'sitnicama': ptici, biljci, moru, ribi, ..., broju i naravno ljudima - pronaći poruku Boga! Zaista, to uopće nije lako! To može biti i jako opasno, ali je sigurno da je - 'isplativo'! Sumnjate u ovo? Ta, slobodni ste misliti i činiti prema osobnom stavu o svemu što mislite da je život, čovjek, Zemlja, Mjesec, Sunce, ... ma, cijeli Svemir, jer to vam usadi biti naš Stvoritelj! Pitanje je: dali Ga, kako i koliko prihvaćate kao jedinu Stvarnost koja nadmašuje svaku ljudsku misao o (pra)početku svega što smo do danas spoznali, a što je manje od najmanje kapljice u moru Tihog oceana! Nego, kako ovo moje teško razmišljanje o nečem što mi nije moguće dokazati ne bi u čitatelja ostavilo bilo kakav trag zamora - odmorite se, ... uz ovaj lijepi i nesvakidašnji prizor kog sam, jučer uvečer, snimio u rapskoj luci! Kriju, no to sam odmah razumio! Neobično 'bijelo pleme' brojalo je - četiri člana ... nekad sam i sam bio dio jedne takve 'četvorke'! I opet poruka? Pitanje je - kome?... ili možda: zašto baš jučer? ...! Razmisli prije nego kažeš i osudiš, pjeva Fabrizzio Moro u pjesmi: PENSA! (Pensa prima di dire e di giudicare!) Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 4. veljače 2010. - 'ČOVJEK'! ČOVJEK?! Ovako izgleda jedna od definicija čovjeka: 'Čovjek je misaono (može zaključivati, crtati, razmišljati...), društveno (živi u društvu), duhovno (osjeća što je dobro i zlo i trudi se biti što bolji prema drugim ljudima) i prirodno biće (dio je žive prirode).' I ovaj 'lik' na slici koji bespomoćno leži na cesti ... i on je - čovjek! No, danas sam se, po tko zna koji put, opet uvjerio kako baš i nismo svi - ljudi! Prošlo je pored ovog čovjeka sa slike podosta automobila bez da su se njihovi 'šoferi' pokušali na čas zaustaviti i 'virile' su neke znatiželjne oči iza poluzatvorenih škura, ali nitko nije pokušao prići tom ljudskom biću i pomoći mu, makar samo zato, jer je čovjek! Dobro, bio je 'muški' pijan radi čega je idući nizbrdicom 'poletio' i završio na hladnom asfaltu, ali i tada je valjda bio i ostao biti - čovjek!? Ili? Nije? Da, nije! Nažalost ovo ljudsko biće za mnoge znatiželjnike i prikrivene promatrače ove mučne scene, danas nije bio čovjek! Opako vrijeme u kom svatko gleda 'svoje posle' utisnulo je još jedan trag neljudskosti u knjigu o čovjeku u kojoj je već odavno zapisano previše sličnog - zemaljskog jada! Jadan li je čovjek! Nehuman sam prema sebi i, jer je previše siguran u neko 'svoje sutra' ne razumije kako sve čemu nerazumno okreće leđa, već sada može postati (i je!) nečiji i njegov pakao! Čemu nas to vodi! Namjerno se ne upitah: kome?, jer Njega, ... i ovaj moj današnji doživljaj to potvrđuje - ne priznajemo! Čovjek ovog vremena nema Boga, ili Ga 'posjeduje' na način na koji mu takav 'bog' daje za pravo opravda(va)ti svako bezumlje i nečovječnost! Zato nam se i nije čuditi kako su neki ljudi, koji su zaobišli pružiti pomoć pijanici dok je bespomoćno ležao na prometnici - olako pogazili svetost života! Ma čiji život? Koji i kakav? Tko za to danas mari? Mislim da to danas čine samo 'nevoljnici' i 'raja s dna društva', jer svi drugi, čak i oni 'srednji' (?) više nemaju nikakvih moralnih i duhovnih - vrlina! Tužno mi je bilo ovo doživjeti i susresti se s potvrdom činjenice kako pijanoj sirotinji (to vidjeh kada ga dovedoh njegovoj sirotinjskoj kući!) nitko nije želio pomoći! Izbjegavali su ga čak i njegovi (su)mještani, koji ga osobno poznaju! Svoju svetu obvezu, mada to ne doživljavam kao obvezu, izvršio sam na najbolji mogući način i mada mi vjera priječi o tome 'zvoniti', 'zazvoniti' ću, ... jer ovo što živimo nema nikakvog smisla! |
U se', na se' i podase', ... zar je to život? Očito je kako prema tom 'naputku' živi dobar dio ljudi današnjice, no čemu se takvi nadaju? Vječnosti, miru, Ljubavi, razumijevanju vlastite osobe, nekoj pomoći kada onemoćaju, ...? Ne vjerujem! Ne vjerujem kako će čovjek, čak dijete koje ocu u oči izrekne kako će 'još malo', jer mu je 'beskoristan' predak kojeg je pokrao postao smetnja - živjeti bilo što drugo osim velike osobne patnje, ... naravno, jednom kada za to stigne Vrijeme! Igrati se s ljudskim životima i onda kada: 'on nije moja briga', 'jer je pijan', jer ga 'ne poznam', 'jer je bolestan, ... potrošen, nemoćan,...' - zaista je opasna igra u kojoj nema ničeg što bi čovjek trebao biti drugom čovjeku! Čitate li ovo - neljudi? Čitajte i ... očekujte, da vam jednom vaše vlastito dijete okrene leđa, otme imovinu i strpa vas u dom, ludnicu ili neku sličnu 'ustanovu', jer - bili ste nekom čovjeku - nečovjek! No, ... kako bi ova tvrdnja bila PRAVILO, neka vam sve dočara 'izuzetak koji potvrđuje Istinu', što će te naći u svemu što sam do sada napisao i ukoliko pokušate shvatiti kako sam i ja - 'nagrabusio'! Jesam, no tješi me da nikome nisam odbio pomoći i da sam baš radi toga - sretan izuzetak koji može svjedočiti strašnu - nečovječnost! To činim i danas! Siromah, k tome pijanica, nemoćan da se pomakne, ... taj 'lik' sa sličice mogao sam biti i ja, ali ... nisam, jer dobro se vraća - dobrim! (hvala vam dobri ljudi!) I za kraj današnjeg zapisa, kog, jer sam jako sretan mojim činima, ne želim rastegnuti, ipak ću reći nešto o - forenzici, naravno - psihijatrijskoj, o čemu već nekoliko dana izvješćuje dnevni tisak (bijeg ubojice)! Biti ću kratak: forenzička psihijatrija osnovana je s ciljem i namjerom kako bi se svakog 'svojeglavog' i 'nemogućeg' ('teškog') kriminalca, kog je veoma teško nadzirati i 'čuvati', nakon što ga sud osudi, a psihijatrija ga proglasi 'bolesnim' - moglo lišiti svih prava i vlastite osobnosti, kako bi ga se nakon toga moglo na 'ZAKONIT' (slično naci-ideji!) način SILITI da trpi svojevrsni oblik iživljavanja i čak provođenja bio-medicinskih 'pokusa' nad njegovim umom, ...! Osim užasa ovakvog postupanja prema ljudskom biću, pa makar to bio i okorjeli ubojica, za upitati se je što je cilj 'liječenja' koje ništa, osim što ubija ljudsku psihu, NE MOŽE PROMIJENITI? Za (u)pitati se je - što je s pravom kriminalca da sam odluči o sudbini svog uma? Ili, ... je forenzična psihijatrija već započela svoje 'novo poslanje' (nastavak zločina) koje je zapravo LEGALNO provođenje obračuna s umom i ponašanjem - 'problematičnih osoba'? Pensa prima di dire e di giudicare! ..., jer Njegovu sudu nije moguće pobjeći! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 5. veljače 2010. - O bogoljublju i čovjekoljublju! Živim poprilično interesantan i posebno raznolik život! Nekadašnjim dugim šetnjama prirodom, ribolovu i glazbi, nakon što sam uspio 'opstati' i izaći iz okvira 'ponašanja' koje mi je nametalo zlo, pridružio sam puno drugih stvari pa mogu reći kako je, makar djelomično, istinita tvrdnja narodne poslovice: 'nije svako zlo za zlo!'! I nije! Bolji sam! Mislim tako, osjećam se tako i, kada mi nešto pohvalno o meni reknu drugi ljudi, ... znam da je tako! Istina, uvijek će biti ljudi koji će mi u takvom zaključivanju biti 'oporba', no i 'oni' i ja smo kod toga - isključivi i prije svega subjektivnih stavova! No, moja subjektivnost nikako nije riječ jednog, pa istog dana i drugog poznanika, koji su pohvalili moje 'hrabro i jasno iznošenje' opisa opasnosti koje u sebi krije današnji način razmišljanja i 'zakonitih' odlučivanja o TUĐEM umu, što sam opisao u mojoj Paklenoj knjižici! Čovjek sam (makar se tako osjećam) i zato mi je drago čuti svaku pohvalu na moj 'račun'! Zato ću nastaviti s ovakvim kazivanjem i reći kako mi je i 'lokalni' poštar izrekao lijepo i uhu ugodno mišljenje o meni, koje je u potpunosti nastalo prema kazivanju mojih udomitelja, obitelj S.! Lijepo je znati da na ovom svijetu postoji netko tko me ne cijeni i ne 'doživljava' kroz interes, osobnu obmanu, (POT)KUPLJENU 'dijagnozu', ..., nego će rađe poslušati svoj Božanski duh, ono Kristovo u nama! Ostali, ... zli, nedobronamjerni, zainteresirani za propast nekog bića i svega što čovjek jest, ... koji i na taj način žele dokazati svoju budalaštinu kao nešto 'dobro', ma ... tko su? Zapravo, pravo je pitati: što su takvi ljudi, jer je lako dokazivo kako je osobnost opakih uvijek podređena materijalnom koje nema dušu i zato nije NETKO, što materijalnom podčinjeni i njemu slični (materijalisti) ljudi onda i postanu: NEŠTO, ... možda kao etablirani javni silnici, ... čak nekakve 'važne osobe', ..., ali zauvijek - budale! Naravno, i ovo kazujem iz mog vjerskog 'svjetonazora', kao kršćanin, jer mi je, ma koliko se trudio, nemoguće razumjeti i dosegnuti um mnogih (i nekad 'mojih') 'bogoljuba'! Uostalom, možda će čitateljima mojih zapisa biti lakše prihvatiti tuđu misao o tome, ... zato, pročitajte misao o bogoljublju koju napisa B.B. na stranicama vjerskog portala - Križ života: '... Bogoljublje koje nije popraćeno čovjekoljubljem nije vjera u punini. Zbog toga u brizi za vjeru treba brinuti i za čovjeka pojedinca, a nasilje kao oblik ostvarivanja ciljeva je suprotan Kristovom nauku. U tom smislu svi oni koji potiču ili provode nasilje ne mogu se smatrati kršćanima'! Oni koji štuju Krista znadu da o tome mogu puno naći u Markovu (Mk 12, 28-34), Matejevu (Mt 22, 34-40) i Lukinu (Lk 10, 25-28) evanđelju! Mnogo lošeg na ovom Svijetu i gotovi svi narušeni međuljudski odnosi bili bi lako rješivi kada bi napisano u ovim redcima čovjek znao i želio živjeti! Nesreća je u tome što se takvo što - ne želi! Bez pravog življenja vjere (bilo koje!) ili čak bez vjere, čovjek si 'otvara prostor' svog univerzuma, neke zamišljene 'beskonačnosti', koja je toliko kratka i u kraju kad biva svedena na KONAČNOST - (tada) jako bolna Istina! Imati nije biti, ali je postalo - živjeti, što je samo po sebi veoma tragična stvarnost u kojoj je čak i bogoljublje postalo - 'biznis'! Odreći se oca i pokušati njegov život unovčiti čineći ogavan čin veleizdaje i nije nego pseudo-bogoljublje, ... puno opasniji oblik 'vjere' od svakog agnosticizma* ili ateizma*! |
Oblici pseudo-bogoljublja ovise o 'maštovitosti' njegovih 'autora' i po svojoj su 'kvaliteti' proporcionalni većoj vrijednosti 'emocionalne inteligencije' koja je, makar i samo malo, uspjela nadjačati (potisnuti) 'običnu' inteligenciju! Nadam se da ste ovo uspjeli shvatiti! U trenutku kada EQ (emocionalna!) nadvlada IQ (racionalnu!) inteligenciju bogoljublje lako postane pseudo-bogoljublje i onda je, takvoj osobi, sve dopušteno i moguće!? Ovu 'filozofsku' konstataciju lako bi bilo dokazati, ... čak i u samoj crkvi, ... na misi! Ovako: Na svećenikov upit i zaziv upućen s oltara, 'neka u crkvi ostanu samo oni vjernici koji iz svog okruženja nisu, radi bilo kojeg razloga ili namjere, otjerali ili pokrali neku osobu' ... svaka bi crkva postala - nepotrebna i suvišna! Ružno je ovako govoriti, no i to je stvarnost! Može li netko zamisliti kada su oni kojima je Bog 'isporučio' Zakon, etiku i moral ovako - loši, kakve je 'kvalitete' život u zajednicama agnostika ili ateista? Dobar, ...?, kao i kod mnogih 'vjernika', ... ali samo do onog časa u kom se u dobre odnose zajednice počnu 'upetljavati' - 'MOJE PRAVO', 'MOJA ISTINA', ... sama 'MOJA SVETOST', ...! Tada na scenu stupa - 'MOJ BOG', u čije ime mogu: suditi i osuditi, protjerati i pokrasti, ugroziti i čak ... ubiti?! Ludo? Svakako! Ali ... istinito! Mogao sam o tome svjedočiti javno, na TV-u, no moje mi bogoljublje to nije dalo učiniti! Nemoguće mi je bilo zamisliti TV scenarij u kome kamera i novinar (nenajavljeno) kucaju na vrata moje kuće, jer u njoj više nema i nikada neće biti - mene! Bogoljublje mi 'zatvori' put Istini, no ne sprječava me pisati o njoj! Jesam li zato pravi vjernik ili sam 'vjernik'? Probati ću to saznati! Nadam se da i o tome nešto piše u Evanđeljima i u Bibliji ... nadam se kako ću naći neku Riječ o načinu, potrebi ili pak zabrani iznošenja Istine na 'vidjelo dana'! Inače? Možda sam gori od mojih progonitelja? (Po)Truditi ću se to saznati, no, On to već odavno jako dobro zna, jer 'znao me je i prije nego se rodih!'. Pozdrav ljudi! Odoh tražiti neko 'mudro' rješenje za prikaz slikovnog-albuma na WEB stranicama! Potruditi ću se i to učiniti na meni posebno drag način: koristeći imaginaciju i osobnu želju, koje ću provesti kroz uloženi trud! Želim učiniti nešto što još nisam nikada radio! Ljudski je htjeti, ali je jako bogohulno kod toga uništavati! Srećom, ovaj put trebam obične kôdove, ... programske, vjerojatno neki 'javascript' kog neću uništiti! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 6. veljače 2010. - To NISAM rekao! Ja, 'Odisej'?! '... na vrata moje kuće, jer u njoj više nema i nikada neće biti - mene!', ovo sam jučer napisao u jednoj rečenici i zato moram nešto od svega što mislim, istaknuti i reći! Naime, pričajući jučer o bogoljublju napisao sam kako me je bogoljublje odvratilo od svake moje nakane da se na bilo koji način pokušam izboriti za povrat otetog mi vlasništva i onda sam naveo spomenuti citat! Kada sam danas opet pročitao napisano shvatio sam kako bi netko, a i oni koji su me opljačkali, mogao iz napisanog, gdje tvrdim da u mojoj kući 'više nema i nikada neće biti - mene', pomisliti ono što NISAM REKAO, što NE MISLIM i što nikada neću 'blagosloviti', ..., a što je dok me bude na Zemlji - najobičnija pljačka i otimačina moje imovine! Sve drugo, kada je u pitanju 'vlasništvo' izdajnika i lopova nad mojom imovinom, ostaje biti oteto-prokleto i 'njihovo', ali lišeno svakog mog blagoslova i zato jako upitno kao - Božje i pravedno stečeno! Ovo sam morao reći, kako netko tko me pozna ne bi pomislio da sam pričajuću o toj, za me zlokobnoj kući, u kojoj 'više nikada neće biti mene', učinio bilo kakvu gestu - poklanjanja ili darivanja! Nisam! To dobro znade najjadnije biće ove planete, radi čega mi i nije nego biti sretan što sam smogao snage velikom zlu ne odgovoriti još većim zlom, ... uostalom, ja nisam kao 'oni', ja sam - DOBAR i nedovoljno bedast da bi radi bilo koje 'ljubavi' 'amenovao' - zločin! Kraće: kuća u Dramlju iz koje su me istjerala vlastita djeca - MOJA JE! Nadam se da sam dovoljno jasno rekao ovu Istinu koja će ponekog podsjetiti na mene i nastaviti postojati i kada me više ne bude! Nisam li to lijepo izrekao u mojoj Paklenoj knjižici, u zaključku razmatranja nesretnog Izakovog kraja, kada sam napisao ovo: "... 'Grobnica umirućih duša', kako je Izak znao nazivati (u svom 'nerealnom' svijetu?) svoju kuću, dobro napravljena kuća, izdržati će još dosta vremena, no treba se upitati: koliko će vremena trajati sjećanje na Izakov 'lud' i nepotreban (da li?) čin? Malo, jer upravo toliko vrijedi ljudski život kada se nađe na putu nečije Istine, pohlepe i 'stručnosti'!" Bogu hvala izbjegao sam 'lud i nepotreban čin' i danas znam kako je to bio jedan od mojih najboljih životnih 'poteza'. Iz mučne šah-mat pozicije izvukla me je Njegova Milost koja je na moj put, kao kakva silna rijeka, nanijela puno istinskog Milosrđa! 'Moja' Nausikaja, na čiju sam obalu isplivao uz pomoć čarobnog vela Leukoteje, rekla mi je, slično kao Odiseju, istinu o tome kako Bog (njoj to bijaše Zeus!) 'dijeli siromašnima kao i bogatima, onako kako on to želi. Ako ti je dao nevolje, trebaš ih podnositi ...!' - Tko li je ona? Znam da postoji i da me održava biti slobodnim i živim unatoč ogromnoj boli koja me tjera činiti geste Ljubavi i prinosa svakom čovjeku, što svijetu koji nastoji na tuđoj nevolji 'zaraditi' (?) 'svoj' prvi milijun nije lako razumjeti! |
Ja više ništa ne radim radi bilo kakve računice, jer je Istina života jača je od svake računice, ideologije ili utopije!Što vrijedi život ako se ne žrtvuje i ne daruje? Malo, ... tek malo ovozemaljskog zadovoljstva kog će ionako jednom potrti nevolja, bol i muka! Samo, ovo treba znati shvatiti kako bi mogli izbjeći zamku poimanja žrtve, koja se često doživljava kao tuđa 'obveza', a ne univerzalni i osobni način nasljedovanja Kristove žrtve i življenja - bogoljublja, kroz - čovjekoljublje! Mogu li progon i krađa biti nešto takvo? Odoh! Predaleko u želji da pojasnim jučer 'nepraktično' izrečenu misao! Uvijek kada pokušam opisati neki dio mog životnog iskustva raspišem se! Kada bi ovo mogla vidjeti moja profesorica Hrvatskog iz vremena gimnazijskih dana vjerojatno bi me i ona svrstala u 'neobične' ljude! Ne vjerujem da bi sve ovo mogla shvatiti kroz 'dvicu' koja je za me bila velika 'k'o kula'! Mijene, stalnost svakog života, posvuda su oko nas pa nije čudo da sam kroz veliku (pro)mijenu jednog načina življenja zavolio pisanje! Nevolja moja je u tome što pisanje o bilo kojoj temi iziskuje dosta vremena, a toga mi pomalo nedostaje! Nego, danas ću skratiti 'piskaranje', jer želim raditi WEB stranice i pokušati malo zasvirati! Reći ću još samo to da sam se jutros našao na kavi s dva prijatelja (I. i G.) i da sam im obojci poklonio moju knjižicu! Nisu to nekakvi 'bezveznjaci' tako da mislim da su knjižice završile u pravim rukama! Jedan od njih bio je G., lik u mojoj priči o ludilu iz te knjige! Taj mi je čovjek, zajedno sa svojom suprugom puno pomogao i bio uz mene kada sam prolazio kroz najteže dane mog života! Nikada neću zaboraviti pidžamu koju su mi on i Lj. donijeli u bolnicu! Tu pidžamu dugo sam koristio, a danas je čuvam, uredno opranu i složenu zajedno s tenisicama s kojima sam dopješačio u Međugorje - u znak sjećanja na to vrijeme! I. je već pročitao moju knjigu, ali kako nije imao svoj primjerak rado sam mu poklonio moj 'književni prvijenac'! Reče mi jutros kako ne voli čitati knjige, ali kako: 'sam tvoju pročitao u komadu'! Usput me je upitao tko je 'strukovnjak' kom sam nadjenuo ime 'dr. Pticoubojica'! Šapnuo sam mu na uho pravo ime tog jadnika, na što mi je rekao: 'Poznam mnoge na tom odjelu i dosta toga znam, ali ovo nisam znao!' Toliko! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 7. veljače 2010. - 3x7=21 ... kavala!
Nedjelja! Dan odmora! Sedmi dan u knjizi Postanka! Mari li itko za nedjelju ili je i ona postala 'običan dan', toliko slična radnim danima i svemu što nam ti dani 'nude'? Jesu li danas za istim stolom bile obitelji ili su razjedinjene osobnosti samovale i 'umirale od dosade'? Volio bi znati kako Nedjelju ŽIVI većina čovječanstva!? Volio bi kada bi većini Nedjelja bila bitno drugačija nego meni i kada bi sve vjere ovog Svijeta postigle da njihovi vjernici istinski štuju sedmi dan tjedna kao Božji dan, ... ma kojeg Boga da slave i štuju! Volio bi, jer bi takvo življenje sedmog dana svima donijelo mir, ... prije svega u srcu i duši, a posljedično tome i sveopći mir, svakom čovjeku, narodu, rasi, ...! Sedmi dan! Nego, kad već spominjem brojeve ispričati ću vam nešto o broju 21, koji je u puno navrata bio (i je!) meni važan broj! O ovom broju reći ću nešto kroz pisanje o prošlom, jer prošlost nam je veoma bitan dio - budućnosti! 'Kada prošlost više ne osvjetljava budućnost duša čovjeka luta u mraku!' - tako kazuje Alexis de Tocqueville i tome nemam što dodati! Zato, početi ću 'odostraga'! 21 je neobično interesantan broj, ali kako se u brojanju nalazi podalje od sedmice kojih 'nosi' u sebi (x3) - red je reći nešto i o tom broju! Osnova ovakvom zaključku su tri (x3) bitne odrednice življenja i prepoznavanja svetosti koje su detaljno navedene u Starom i Novom zavjetu, kroz opise SEDAM darova Duha svetoga, SEDAM smrtnih grijeha i SEDAM Svetih sakramenata! Evo ih: Sedam svetih sakramenata:
Sedam darova Duha svetoga:
Nadam se da sam sada pokazao kako broj 21 ima puno 'dodirnih' točaka s mojom vjerom i to me posebno raduje!
Kako i ne bi! Značenje broja 21 i sam broj 21 prate me od mog rođenja! Nego, prije nego krenem dalje s ovom pričom o broju 21, upitati ću i vas: živite li prema ovim načelima ili samo 'mislite' kako tako činite? |
Priznati ću, jedan, i to Sveti sakrament, 'pogazio' sam, no na to sam bio natjeran neumjerenim zahtjevima uperenim na moj račun, sam moj um i osobnost što je bilo posljedica tuđe oholosti, srditosti i izostanka svake mudrosti, razuma i pobožnosti! (Morao sam raskinuti propali brak!) No, ostavimo to, jer to više nitko ne može promijeniti! Umjesto puno 'filozofiranja' o ovom predivnom broju, o 21, ispričati ću vam dvije 'ribarske priče' u kojima 21 riba (a riba je najraniji simbol kršćanstva!) može biti i možda i je - simbol i poruka Boga! PRIČA 1. Jednoga dana, točnije jutra, u ljetu, daleke 1987. godine, kada sam s mojom obitelji i prijateljima F. i M. bio na ljetovanju na 'mom' otoku Velom Drveniku otišao sam, onako kako sam to činio svakog drugog dana ljetovanja u ribolov! Tada sam već jako dobro poznavao sve dobre 'pošte' za lov ribe oko V. Drvenika o čemu sam puno saznao od mog pok. djeda Petra ('idi od mene, Gospodine, jer ja sam grešan čovjek!', reče Petar Isusu nakon uspješnog ribolova!) pa sam tog jutra odabrao otići malo podalje od samog mjesta! Trebao sam nešto bolje ribe, jer želio sam valjano počastiti mog dobrog prijatelja! Skoro sat vožnje sporim kaićem (barka+T4!) do nenastanjenog otočića Orud isplatilo mi se! Mada su kavale 'noćna' riba, koju sam znao loviti uglavnom za vrijeme noćnog ribolova za puna mjeseca, tog su jutra moje udice i veliki crv negdje oko sedam sati (po danu?) 'pronašle' tu ribu! Do tog časa, relativno loš ulov odjednom je postao obilata lovina! U malo vremena nalovio sam puno te kvalitetne, bijele ribe! 21 kavala, ulovljena udicom, iz ruke (tada su na štapove lovili samo 'vlaji'!) ), taj moj 'neobičan' ulov našla se je u mojoj 'kofi' (košara od pruća!)! Nevjerojatno, bila je jedina misao koju sam idući kući nosio u sebi! Nisam tada razmišljao na način na koji to danas činim, ali sam s puno ponosa i 'gušta' uživao u pohvalama prijatelja i zajedno s njima u dobrom ručku u kom su dominirale te prelijepe i JAKO ukusne (pečene) ribe! PRIČA 2. Jako sličan, mogao bi reći identičan da se sve nije dogodilo na otoku Kaprije (kod Šibenika), ribolov doživio sam jednog ljeta 'osamdesetih' godina, kada sam s obitelji bio u gostima kod moje drage tete N. i njenog supruga A. Na Kaprije smo stigli početkom ljeta i kako tada nije bilo prevelikog 'nautičkog' turizma na 'raspolaganju', za ribolov s udicom, imao sam predivne krajolike otoka! Mula, M. i V. Nozdra, Smokovo, Vanjska, ... super 'pozicije' za udicu i crva pomalo su me umorile, jer sam svakog jutra pješačio po divljim kamenjarima otoka, no ... uživao sam! Jednog jutra pošao sam u ribolov u društvu barbe i njegovog prijatelja, inače riječanina K. (frizerski salon Ilonka!)! Nitko od njih dvojce odavno nije bio u ribolovu udicom, radi čega sam za taj izlet bio dobro pripremio! Ta, imao sam posla s pravim amaterima! U ribolov smo pošli s 10 m velikim brodom barbe u pravcu otoka Žirje, ... do 'pošta' na kojima je on, jednom davno lovio ribe! Tereni su na oko bili odlični, ali ribe smo ulovili jako malo! Uporni 'k'o konji' dočekali smo tako 10 sati! U 'kofi' je bila sama 'štrgač' (malena, 'koštunjava' riba!)! Imali smo još malo crva kada smo krenuli kući! Bio sam poprilično razočaran ulovom, dok je moj barba, inače jako temperamentan i drag čovjek 'beštima' (psovao) sve od reda! K. je šutio i malo me 'bockao' pričom o tome kako sam im podvalio loš pribor i ješku! Naravno, to nije bila istina, ali razumio sam ga! Prije ulaska u uvalu mjesta, mada je već bilo 11 sati i bilo je vruće, predložio sam barbi da zastanemo na kratko na poziciji Smokova, jer sam na tom mjestu znao uloviti dobre ribe, koje ponekad nisam mogao 'istegnuti'! Morsko je dno na tom mjestu bilo puno 'škrapa' i 'stina'! Zastali smo i već sam, nakon prvog zabacivanja na udici imao poveću - KAVALU! Izvukao sam je i odmah 'naciljao' istu poziciju! Pogađate? Nizao sam kavale jednu za drugom i usput slušao, u više oblika izrečenu dalmatinsku 'misao': 'bolje se roditi bez k.... nego bez sriće!'. Simpatična glupost nije me uznemirila! Imali smo malo ješke pa sam se ovaj put ponio sebično, no isplatilo mi se je biti takvim! Nakon samo pola sata u brodu smo imali 21 kavalu i nešto drugih riba! Ukupno preko 15 kg oborite, bijele ribe! Dovoljan razlog za malu 'feštu' koju smo učinili u konobi mog barbe, ... u 'Luli mačkovoj'! Sjećanja, puna simbolike i svega što se može objasniti brojem 21 dio su mog života! Onaj - ljepši dio - koji mi pomaže izdržati puno lošeg što mi učini 'simbolika' nekih drugih - vražjih, brojeva! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 8. veljače 2010. - '... ne skrivaj lica svoga od mene!' (Ps 27) "... Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: 'Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujući efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita.' Zakle se Gospodin Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela."'! Odabrao sam ovaj ulomak iz Knjige (malih) proroka kog je izrekao prorok Amos, jer mi se čini prikladnim kroz ovo proročanstvo ustvrditi kako je ono i danas jako aktualno! Čujem kako je u mojoj (ima toga posvuda po Svijetu!) malenoj državici na 'čudnovat' način nestala ogromna količina u silose uskladištene pšenice! Količina koja se spominje napunila bi do vrha sve komore tri velika silosa pa je jasno kako i danas mnogi gaze potrebite i satiru uboge, one koji su svoj pošteni trud uložili u - ispada tako - maglu! Grabež, na svim razinama i posvuda oko nas postao je 'način' življenja!? Znam radi čega je tako, no oni koji bi to trebali imati na umu u trenutku kada 'bace oko' na TUĐE, daleko su od onog što smo rođenjem postali - Božjeg bića! Zaboravljaju takvi, a ima ih i previše i čak su nam i prvo 'koljeno' kako nas je Gospodin pozvao da intenzivno razmišljamo o svome odnosu prema svemu onomu što imamo, što nam je On povjerio i darovao. Zaboravljaju takvi da je iznad svih Njegovih sličnih upita, o čemu nam govori i prorok Amos, ponajprije pitanje na koji su način stekli ono što imaju?! Nije li svako njihovo IMATI 'stečeno' varkom, podvalom, 'krivim mjerama', prodajom 'tuđe kože' na 'vašaru bezbožnosti'? Silosi nestale pšenice jednom će otkriti svoju Istinu i onda će, u vječnom vremenu, počinitelje, bez obzira na 'zemaljsku' kaznu 'sačekati' zakletva Gospodina: 'Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela'. Pišem ovako samo zato kako bi bezumnike, koji zaboravljaju i zaobilaze, ponekad namjerno 'frizirajući' svoju 'vjeru' - jedinu Istinu, naveo da na vrijeme spoznaju svoju opačinu, jer svatko je, na ovaj ili onaj način, u prilici prevariti, zakinuti, ukrasti, 'gaziti i satirati' druge (one koji su još nemoćniji od njega!)! Razmotrim li riječi proroka Amosa, koje su u naravi Božje upozorenje onima koji se smatraju pobožnima, a koji istodobno varaju i bogate se na račun svojih bližnjih, na račun sirotinje - razumijem sve u kontekstu davnog vremena pa mi je nužno reći kako NAJVEĆI među svim prorocima kršćana, Isus, jasno naglašava da u nepravednoj LAKOMOSTI, PLJAČKI I PROGONIMA ne postoji 'veliko' i 'malo' nepoštenje, već da je svako nepoštenje - nepoštenje! 'Priče' koje nam se danas često podastiru kao kakvo opravdanje za (u)činjenje nedjela, jer da je to 'danas tako' ili, jer 'to svi rade' ne 'drže vodu' |
Nepoštenje i zločin uvijek su to što su: jasna bezbožna djela koja nikakva 'učestalost' i 'uobičajenost'(?) ne mogu, ni na koji način, učiniti Bogu prihvatljivima! U svemu je nužno razmotriti i to da bogatstvo i nekakva 'moć' stečeni nepošteno, jednako kao i poštena 'stečevina', mogu biti čimbenici nastajanja (novih) zala, jer tada je jako bitno znati služiti se onime što imamo, onime sto je moje ili 'moje'!? Pri tome svatko od 'posjednika' mora imati na pameti da je sve što ima dar Božji, ... da to zapravo pripada Bogu? Čak i POŠTENO stečena imovina i imanje što nam ga je Bog povjerio nisu ništa dobrog ukoliko kroz njih ne pomažemo drugima, ... onima koji su u potrebi? Ovakvo zaključivanje ne odnosi se samo na materijalna dobra, nego i na svačije vrijeme, trud, darove i sposobnosti koje posjeduje! Kako se je jučer u mojoj vjeri štovao DAN ŽIVOTA, čini mi se da sam u potpunosti i na najbolji način, uz osvrt na taj dan, odabrao prokomentirati riječi 'malog' proroka Amosa! Ovovjeka barbarizacija mnogih (ili čak svih?) etičkih, moralnih i SVETIH vrijednosti, koje zajedno čine KULTURU ŽIVOTA - treba 'odgovor' kršćana, ali i svih drugih monoteista i poštenih ljudi! Kada je osobnost čovjeka i svetost svakog života u pitanju niti jedan vjernik ne treba se i ne smije povlačiti niti pred čime što, 'prodajući' nam se danas kao 'moderno', ... pokušava uništiti (bezuspješno!) SVETO! I ... za zaključak ove priče o GAŽENJU I SATIRANJU radi bogaćenja, na koju me potakne pisati moje sjećanje na meni bliske lopove i NESTANAK ogromne količine, mukom seljaka, proizvedene pšenice, evo vam par riječi iz evanđelja po Luki (Lk 16,1-13), koje ukazuju na put SMRTNOSTI svim 'satiračima' i 'gaziteljima' tuđeg: ' ... ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?' Preobilno sam prokomentirao 'pokradenu pšenicu' i gaženje i satiranje moje osobe i imovine, radi čega ću samo kratko prokomentirati naslov današnjeg zapisa koji je citat iz Ps 27: '... ne skrivaj lica svoga od mene!' Naime, noćas sam, nešto prije sna i tijekom sna, sve do jutrošnjeg buđenja osjećao blizinu bića koje mi je iskazivalo svoju, nazovimo to tako, naklonost! Pamtim, mada sam spavao, da sam Ga (jeli to stvarno bio On?) molio da me povede sobom, ... da me ne ostavlja ovom Svijetu! Pred samo buđenje osjetio sam neki neobičan nemir srca i laganu mučninu! Znam da sam tada još jasnije vapio za tom 'rukom' ...? Čijom? O tome ništa ne znam! O tome mogu samo misliti! Malo iza toga probudio sam se pomalo razočaran, jer je moj vapaj ostao - neuslišan! Koliko još? Molim Te, ... ne skrivaj lica svoga od mene, Dobri! |
|
A.D. / 9. veljače 2010. - '... was Jackson's personal physician!' Zima! Ove je godine dosta 'bogata' snijegom, makar što se tiče Breza i lokolnih šuma iz kojih pilana, u kojoj sam pronašao jedan drugi život, nabavlja sirovinu (trupce) za rad. Polako nam nestaje trupaca i uglavnom se svaki posao svodi na organiziranje sušenja već prije ispiljenih elemenata i piljenja jelovine prema narudžbama i po mjeri - građevinara. Inače, kako je utorak, jasno je da sam i danas bio u mojim Brezama. Danas, kada sam stigao u Breze, nije bilo hladno kao jučer (-8˚c) mada je rano-jutrošnja temperatura (-10˚c) najavljivala hladnoću (ojužilo je!) pa sam već prije marende-ručka u moj 'ferrari' nakrcao 'refile' za grijanje. Primijetio sam tako da se baš svaki put kada to činim prisjetim moje pok. bake Hilde i vremena kada sam je kao dječaćić pratio do tristotinjak metara udaljene privatne stolarske radnje u kojoj je (sirotinjski, ali izuzetno požrtvovno i POŠTENO) u jutene vreće punila otpadnu piljevinu i poneki komadić drva, za 'peć na drva', koju je onda 'teglila' do stana u kom smo živjeli u velikoj zajednici! Bio sam dijete, premalen da bi shvatio kako joj je taj težak posao, kojim je pokazivala koliko brine o svojim ukućanima, nametnulo teško vrijeme i sirotinjski način življenja! Danas, baš sada dok ovo pišem, moje su sjetne oči zasuzile! (Bako, hvala ti! ... nadam se da me čuješ i da razumiješ što sam danas osjećao! Ponosno, mada jako teško, hrabro si iznijela teret velikih nedaća, a da to, mi maleni, tvoji unuci nikada nismo primjećivali!) Volim tu baku, posebno sada kada sam saznao kako mi je teško biti dida bez 'portfelja'! Ne šalim se kada ovako kazujem i u navodnike stavljam politički obojenu imenicu! Stvarno mislim tako, tako se osjećam i tako živim: kao did' bez unuka! Nadam se da će ovo razumjeti ispravno makar samo oni koji me osobno poznaju! Sve drugo, neka loša misao o mom 'didovštvu', obična je neistina, jer ja sam silno želio biti dida, … za taj sam se sveti čin osobno otišao obratiti Bogu i zato sam danas - tužan, jer nikada neću biti dida, ... na način kako sam to zaslužio biti! No, pustimo to, 'njima' na dušu, Bogu na sud, a meni kao moju vječnu tugu! Nego, da sve ne bude moja 'žalopojka' neka vam vijest o preksutrašnjem obilježavanju Dana bolesnih, u svezi čega će se održati nekakav 'skup važnih' ljudi u pseudo-bolnici u Kamporu (o' Rab) ispriča - tragediju! Tragedija je prisutna već u samoj činjenici da se je jedan oblik provođenja nasilja nad ljudima, što se podvaljuje kao 'liječenje duševnih poremećaja', koji se obavlja u navodnoj 'bolnici' - etablirao kao čin POMAGANJA čovjeku! Nema toga u toj ustanovi, koja će iskoristiti i samu svetost života, koji je često ugrožen i napadnut svakojakim bolestima i poremećajima, kako bi kroz (važno, jer biti će tu 'poznatih ljudi'?) 'OBILJEŽAVANJE' tog dana nekakvim 'stručnim' skupom - podvalila sebe kao nešto što brine o čovjekovu zdravlju! ... Ogromna zabluda, iza koje stoji sam 'pročelnik' PAKLA, sotona, traje, … u 'ime i za račun' farmaceutske industrije opasnih droga, biomedicinskih (?) 'pokusa' nad umom nemoćnih, plaća ljudi koji svojim 'radom' uništavaju zadnje tragove ljudske osobnosti i za ... 'važne' posjetitelje dobro honoriranih 'skupova', 'stručnih tribina' i sličnih obmana, ... naravno, na štetu zdravlja i života čovjeka! |
Vjerujem da će se prekosutra u toj jadnoj ustanovi naći i sam predstojnik, možda prave (?), bolnice (recimo Riječke) i da će nesvjestan (ili ipak svjestan?) sebe - pričati i VELIČATI 'postignuća' i 'dostignuća' ovog - jada! Žalosno je ovo vrijeme koje brojeći novac stvara 'hrpe' - uništenih ljudi! No, tako je to pa kako osobno ne mogu ništa promijeniti, jer su MKB-10 i sve što je 'bolest psihe' odredili 'ZDRAVI' (?) ostaje mi pokušati, nakon žalosnih osobnih iskustava i susreta s predstavnicima pakla, pišući i govoreći, savjetovati i tako od 'usluga' zla - odgovoriti - moguće žrtve jedne opasne 'struke'! Uostalom, zar je istinitost mojih navoda potrebno dokazivati? Nije, a budalama se ionako ništa ne može dokazati! Takvima bi, a danas ih ima previše, skrenuo pažnju kako je 'osobni dušobrižnik' pok. Michaela Jacksona OPTUŽEN radi propisivanja opasne 'terapije' svom - 'pacijentu'! (... Prosecutors charged Murray, who was Jackson's personal physician, with causing the pop star's death "without malice" by acting "without due caution and circumspection.") Jeli nasilna smrt poznatog pop-pjevača još jedan u nizu bisera psihijatrije koji je na svjetlost dana isplivao samo zato, jer Michael nije bio Pensa?Je! Svima koji ovo pročitaju, a misle kako 'liječenje' umnih i duševnih (što li je to? Odgovor zna samo Bog!) poremećaja treba usmjeriti u bitno drugačijem pravcu, koji na prvom mjestu MORA imati postulate NEŠKODLJIVOSTI i POŠTIVANJA čovjekove osobnosti, obraćam se ovim putem sa zamolbom da ovu stranicu i mnoge druge sadržaje mog WEB-a, kroz koje sam 'napao' psihijatriju - proslijede svojim poznanicima, prijateljima, rodbini, institucijama , ... ma: svakom čovjeku, jer vas već sutra može zadesiti 'Michaelovski usud' - smrt uma i tijela u 'režiji' - umoubojica! Čini mi se da sam ovo dobro rekao! Na moju žalost, mada sam imao priliku o ovome pričati na TV-u, ponudu TV postaje morao sam odbiti, jer sam želio ostati otac, kada mi već nisu dali da budem - dida! Jesam li tako učinio grijeh pred Bogom nije mi poznato, no mada sam svjestan kako je bolje da strada jedan nego mnogi drugi (tako postupi Isus!) ljudi, ipak sam izabrao biti - individualni borac s ovim opakim zlom! Tako makar, u slučaju pojave bilo kakvih neugodnosti, neću ugroziti nikog osim - sebe! Mislim kako je to jako pošteno?! Znam da ustaljenu 'praksu struke' neću puno ugroziti , ali ću se truditi biti i do mog kraja ostati - ja! Jastvo = svjesnost o postojanju zlog koje ne bi imalo nikakav smisao kada ne bi bilo Boga! (moja 'filozofija'!) Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 10. veljače 2010. - Za nas! Tebi, Alojzje! "... Još jedna očajna noć! Koja, ... uopće mi nije važno, jer nemam pojma koliko ću još takvih, očajnih noći, provesti u ovoj umobolnoj jazbini! Osjećam kako užas, kog moram trpjeti, pomalo postaje moja navika koja je odjek svijesti o mojoj stvarnoj nemoći da bilo što promijenim. Moj cimer, inače veoma tih, povučen i prilično tajnovit čovjek, kom čak niti ime još neznam, obilato doprinosi tom 'ugođaju' očaja i predugim i neprospavanim noćima! Neobičan noćni 'ritual', kog Neznanac čini nekoliko puta tijekom noći, ubija u meni svaki ostatak nade u neko bolje sutra. 'Bezimeni', kronično i jako ovisan o nikotinu, osim što tu svoju potrebu obilato podmiruje tijekom dana, mora svake noći, u nekoliko navrata, nakon ružnog i jakog napada kašljanja, sjesti na rub kreveta i zapaliti cigaretu kako bi onda, dimom cigarete, smirio svoj kašalj! 'Srećom', njegov kašalj niti ove noći nije me probudio! Ta i kako bi mogao, kada već noćima ne mogu duboko i opušteno usnuti! Ni noćas nisam usnuo, ali sam zato imao dovoljno vremena u kom sam se na vrijeme, s glavom ispod pokrivača, bio okreno na suprotnu stranu od lica Neznanca! Noćas sam spremno dočekao neznančev neugodni 'ritual'! Duboko udahnuti dim cigarete Marlbora i ove je noći prilično brzo smirivao napadaje njegova kašlja, no mene je, kao i sve noći prije ove, sve to umno uništavalo! Ja, nepušač, jedini pritvorenik ludnice, osumnjičen za pretpostavljeno (?) nasilje našao sam se u ovoj rupi punoj osuđenih kriminalaca, ... u sobi s nepoznatim umom i okorjelim pušačem! Kazna?! Svakako! Velika, ... veća i od samog mučenja kog moram trpjeti dok me svakodnevno u dupe bodu uništeni i pomalo sadistički nastrojeni umovi osoblja ludnice! Bolestan svijet i ja u njemu! Bolestan sam?! Jutros sam po prvi put od kada sam nasilno pritvoren osjetio veliku moć destruktivaca i svega što se ovdje čini, a što se ljudima koji su 'izvan žice' opisuje i predstavlja kao nekakva 'skrb' o osuđenicima! Nema tu ničeg dobrog! Sve je uporno i tragično trovanje uma ljudi, koji pritisnuti svojim zločinima nisu izdržali navalu svoje dobre osobnosti, radi čega su postali pravi ovosnici o 'uslugama' ove bezbožne ustanove! Jad! Sama nevolja i ja u njoj! Zašto? Prečesto me svakog dana, svakog sata i minute ostatak moje svijesti podsjeti na ovaj jednostavan, a tako bolan upit: zašto? Zar radi Istine, ... možda pravde, nečijeg interesa, potrebe ili samo zato, jer sam rođen pod 'nesretnom zvijezdom'? Umoran sam i teško slažem misli pa mi uopće nije do traženja bilo kakvog odgovora na ovo pitanje. Ta odgovor je odavno dio 'njenog' tvrdog srca! Zar je moguće da je i taj 'odgovor' pokušala podvaliti Isusu? Ma, koji Isus? Što On ima s time? Čovjek je taj ... u čovjeku je odgovor, ... u 'doktorima' i u 'njoj' čije me je zlo lažnom pričom o mom umu strpalo u deseti krug zemaljskog pakla! Učinila je to! Svjesno? Svakako, jer izdaja nije 'slučajnost'! A ovi? ... Trebali su to! |
Trebali su priču kojom me pokušavaju srediti, jer ... dirnuo sam u samu 'svetost' kojoj sam se odbio nakloniti, ... kojoj sam u oči rekao što je, zapravo da je: nitko i ništa, ... obična krpelj žedna krvi Malenih ljudi! Istina, toliko bolna Istina, udružila je pokvarenjake i dobro plaćene obmanitelje u namjeri da mi pokažu ...! Što? Moć? Pravednost? Pravo? Zakone? Čini mi se da su uspjeli! Pokazali su mi što su i kod toga iskoristili optužbe posrnulih umova osoba kojima sam, još do jučer, davao sebe! Ma koliko patio, ne spavao, trpio nasilje i želio ne postojati, ... ta stvarnost ovih uzničkih dana za koje nemam pojma koliko će ih još biti, ... sve to - kazuje mi da sam još uvijek, čovjek! Zatvoren sam i u prilično neugodnoj situaciji, ali sam i takav i tada, ... za razliku od svega što sam do sada mogao vidjeti i čuti od plavo-bijele gomile neljudi, još uvijek čovjek! Ne! Ipak još nisu uspjeli! Ta, mislim! Mada mi danas to ide prilično teško, još uvijek sabirem misli i još uvijek uspjevam uočiti te hladne poglede, sleđena lica, nadmen podsmjeh, ... Srećom to nisu pogledi, lica i umovi jadnika u ludnici niti mog zimera za koje više ne postoji nada u sutra! Postoji li uopće moje sutra? Kako li će izgledati? Ružno? Vjerojatno, jer svakom sutra prethode i dan i noć ovog 'sada', ... moje 'danas' u kom više nemam ni volje niti želje - biti! Popuštam li? Ta čemu sam onda, još jučer, stiskajući u lijevoj šaci moju malu 'deseticu' (krunica), molio Boga za Milost i za dobar život moje Malene? Jesam li? Ma, jesam, ali danas to više ne mogu učiniti! Ne mogu moliti i tako se, makar mislima, odvojiti od ove opake stvarnosti. Oče naš, Zdravo Marijo, ... Vjerovanje! Kako ih moliti? Oče naš koji ...?.. koji ...? Kako dalje? Ne mogu dalje! Više ne mogu moliti! I neću! Čemu se mučiti? Možda Bog baš to od mene treba? Možda želi da sve zaboravim? Ali kako, kada to nije moguće? Ili, možda ipak je? Moram prestati ovako misliti! Osjećam kako me ova razmišljanja sluđuju! Neka bude! Desetine molitvi, krunica, od sada će biti samo jedna molitva! Ali za koga, ... kome upućena? Za Malenu ili ipak za isakanje malo Milosti za mene? Za nas! Tebi, Alojzije, mučeniče i uzniče! Tebi Stepinče! Tebi upućujem ovu, u meni jedinu preostalu molitvu! Usliši moj vapaj i daj mi nešto od svega što je bilo tvoje 'oružje' kojim si nadvladao jad i bijedu tvojih mučitelja i sudaca! Usliši me! Neću te izdati! Izmoliti ću svakog dana Oče naš! Mogu i moći ću to! ...! Za nas, ... tebi Alojzije! ... itd. " --------------------------------------------------------------------------------------------- (Upravo ste pročitali dio zapisa iz crtica za moju buduću knjigu? Možda!) Svaki je zločin, zločin, ... jer: zločin je zločin! Jedan je zločin na današnji dan, prije pedeset godina, umočio svoje prljave ruke u nevino prolivenu krv, ali time nije uspio uništiti njeno blaženstvo, ... meni sveto, jer sam po muci i trpljenju te nevine žrtve, uspio, sa samo jednom izrečenom molitvom, izaći iz samog pakla i ostati ono što sam oduvjek bio - dijete Božje! Hvala ti, blaženiče! Živi sam svjedok tvoje svetosti i konačnosti zla! (10.02. - Stepinčevo) Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 11. veljače 2010. - Lourdes, rođendan, Bolnica i 'struka'! Danas je dan posvećen bolesnima! Makar je tako u poslanju katoličke crkve! ... I zato: bolesni (a i ja sam s vama!), ma koliko da trpite, neka vam je sretno i Bog vam dao puno zdravlja! Osobno, želim vam svima puno zdravlja do kog je lakše doći ukoliko u svoja nadanja i želje 'ugradite' osobnu vjeru u život vječni! Razmišljajući tako riješiti će te se opasnih posljedica koje vam čini strah od smrti, ... koja je svakim rođenjem postala - naša neminovnost, ali koja nema nikakva smisla, što uzrokuje strah - ne prihvatimo li vjeru kroz bezvremenost života! Inače, dali 'slučajno' ili namjerno, što uopće nije bitno, danas sam se našao u okruženju bolesnika i liječnika, jer sam bio na jednom pregledu u Riječkoj bolnici! Trudio sam se svakom čovjeku s čijim sam se pogledom tamo susretao, bilo da je bio pacijent (bolesnik) ili 'službena' osoba zaposlena u bolnici, vedrinom mog lica i dobronamjernom gestom izreći sve što sam maloprije napisao! Jesam li uspio u toj nakani, kojoj je jedini cilj bio 'rastjerati' tmurne misli tih ljudi, pojma nemam! No, trudio sam se! Kako na pregled nisam došao u uredovno vrijeme, morao sam se 'poslužiti' poznanstvom s jednim doktorom! Odavno se poznamo i zato nisam imao nikakvih problema s obavljanjem pregleda! Iskoristio sam moj današnji susret s njime kako bi mu, nakon što sam saznao da među riječkim 'psihićima' nema posebnog prijatelja, poklonio moju Paklenu knjižicu! Nisam je bio potpisao s posvetom, ali sam na njegovu primjedbu o tom propustu, na poleđini knjižice napisao par riječi: 'Dobrom čovjeku i dragom prijatelju ...'! Nisam bio iznenađen kada mi je rekao kako zna 'sve o meni', ali sam bio jako začuđen kada mi je odmah iza toga ispričao kako ima problema s interpretacijom pojma - 'zlostavljanje', radi čega je stigao do suda! Nije mi bilo teško pogoditi o čemu se radi! Prokletstvo materijalnog rastura ovu Zemljicu po širini (paralele) i po dužini (meridijani)! Nakon posjeta bolnici otišao sam do centra grada kako bi u knjižari kupio poklon-knjigu koju sam nešto kasnije odnio jednom prijatelju! Tom dragom čovjeku, koji mi je neobično puno pomogao, s puno sam radosti čestitao (x-ti!) rođendan kojeg se datum poklapa s danom bolesnika! Kad ovome dodam kako je i on liječnik, trebam li išta zaključiti? (Vjerujete li u 'slučajnost'?) Mada je bio u 'gužvi', jer u kući 'ima radnike' nije mi dao otići bez ručka! Ručao sam odličan ručak, bakalar na brudet (jušno!) kog jako volim i onda krenuo do Crikvenice kako bi J. isporučio neke sitnice koje sam mu kupio u Rijeci! Kod njega sam otisnuo 'cover' (nešto kao etiketa) na par 'blank' CD-a koje moram 'napuniti' glazbom s mog zadnjeg 'albuma', a što mi treba za kompletiranje poklona koje šaljem (možda, nosim!) u Sloveniju! |
Inače, jučer sam, nakon što sam moj dnevni zapis postavio na WEB-u otišao, u šetnji i u miru pustog grada, odslušati (walk-radio!) misu koja je bila prikazana u čast istinskog Blaženika i onda sam čuo ovo: 'Postoje vrijednosti od kojih se ne može odstupiti, jer se ne može zanijekati istina. Ako se to dogodi, život ostaje bez smisla, a življenje bez radosti. Vjernost Istini zbunjivala je neprijatelje, ljutila ih i bila pokretačem novih neistina. Blaženi Kardinal je to znao i upravo zbog toga nije dopuštao da se umnaža mržnja, da postane sastavnim dijelom ljudskih suodnosa. Prihvatio je patnju koja ga je pročistila; ali ne samo njega, nego i vjernike kojima je bio pastir.' Volio bi zlo, koje mi je nanijela neistina tako (od)živjeti, ... no ne ide mi! Predaleko sam od svetosti, ali ipak mirne savjesti, pa mogu, slično Blaženiku reći: 'presuda je napisana jučer', jer tako je bilo i s mojom osudom i meni dosuđenom presudom! Jučer sam, dok sam slušao emisiju u kojoj je puno toga rečeno o životu pok. A. Stepinca, saznao puno o sebi, a danas sam, dok sam slušao 'priču o Lourdesu', čuo potvrdu stvarnosti Istine o 'mojoj Ženi u bijelom', koja je mjesto Lourdes, još u 19.st., kroz 18 ukazanja male Bernardice u kojima joj je Gospođa u bijelom otkrila da je ona Bezgrešno Začeće, učinila najpoznatijim hodočasničkim mjestom na Zemlji! (Iskoristiti ću i ovu 'priču' kako bi kroz nju ukazao na to kako je mala Bernardica imala 'SREĆE' - a radilo se zapravo o Božjoj naklonosti!, jer puno bi toga za nju i vjernike bilo drugačije da su je dohvatili 'strukovnjaci' i njihovo 'razumijevanje i tumačenje halucinacija' opisani u MKB-10 kod čega se rabe izuzetno 'dojmljive fraze i opisi' slično ovome: ... trajne bizarne sumanutosti koje su nemoguće ili nesukladne bolesnikovoj kulturi i intelektu: ... nemoguć politički, znanstveni ili religiozni identitet!) Shvatili ste? Ili možda niste? Evo vam 'zadatka', po svemu nerješivog, kroz što će vam postati jasno koliko je NEDEFINIRANOG postalo - 'simptom duševnih poremećaja': pokušajte razumjeti i opisati što je to NEMOGUĆ RELIGIOZNI IDENTITET? Samo je jedan odgovor ovome: NIŠTA! Glupost, prema kojoj 'dr. psihić' koji štuje Alaha, kršćane doživljava kao bolesnike koji boluju od shizofrenije, jer iskazuju 'bizarnu i nemoguću sumanutost, nesukladanu intelektu i kulturi'?! Jad i bijeda! I prije nego dovršim zapis želio bi istaknuti (baš tako: ISTAKNUTI) kako sam idući danas do stare zgrade Riječke bolnice, dok sam prolazio pored odjela psihijatrije osjećao 'bizarnu i sumanutu' radost, koja je očita posljedica 'nesklada mog kulturnog, intelektualnog i socijalnog' bića, koje kao takovo 'uživa u obmani ćutila' kako u toj zgradi ima jako malo Dobra, koje je isključiva 'privilegija' 'pacijenata' te jadne ustanove! Bolestan sam 'psihići', jer doživljavam vas kao Zlo? Srećom, od takve se bolesti ne umire, a ne treba je niti liječiti! Ona je dobrodošla i poželjna kako bi svako duhovno i umno biće koje 'ugazi' u glib 'rešetkastog' odjela moglo izdržati ogromnu nevolju koju mu tada mogu nanijeti izmišljotine i postupci - 'strukovnjaka'! Živjeli mi! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 12. veljače 2010. - Konačno malo pameti u, nekad mom gradu! Žurim! Previše poslova: odlazak po drva za grijanje, poneka kava, ručak s prijateljem, izrada WEB-ova, 'tiskanje' par primjeraka mog zadnjeg CD-a i pakiranje Paklene knjižice što sutra nosim u Sloveniju (ako puhne bura prijatelj s Raba neće moći doći i onda ću to morati odgoditi!) ..., sve nabrojeno - razlog je ovom skraćenom zapisu! No, nadam se da će moji vjerni čitatelji znati razumjeti moju ispriku: oprosti mi Narode! Moram se pripremiti za sutrašnji izlet, ali se nadam da ću vam s puta u 'Deželu' donijeti puno ljepših priča od onih koje nam 'serviraju' njihovi i naši - političari! No, trebam još nešto reći o jučerašnjoj 'podudarnosti' mnogih događanja i jučerašnjeg datuma! Naime, zaboravio sam navesti kako je jučer bio rođendan mom prijatelju P.N.J. s kojim sutra idem do Ljubljane! Čestitao sam mu još jučer, telefonom, rođendan, ali i sada ću reći: sretan vam rođendan N.! Što predstavlja? Povećajte je i možda uspijete dokučiti što je na njoj! Samo za to vam treba znati nešto o VF naponima i strujama ili štogod o komunikacijama, ili ... Konačno je u grad u kom sam nekad živio, u koji navratim dosta često, stiglo malo pameti! Nauka, predstavljena kroz otkrića, patente i izume naših ljudi predstavljena je na izložbi koja je u obliku ilustriranih i pisanih 'panoa' predstavljena u 'atriju' kavane Inter! Konačno nešto pametno! Nešto što nisu 'narodni običaji' (maškare), prodavanje kave i alkohola, iznajmljivanje soba, ... prazna tlapnja i gomila raspadnutih obitelji! Sretan sam kao malo dijete radi toga! Uživao sam danas 'pogladiti' ovu TESLINU ('magičnu') kuglu, kada je prema mom dlanu 'sijevnula' jedina munja, do tog momenta raspršena u niz sitnijih 'gromova'! Učio sam o tome, puno znao, bavio se konstrukcijama VF uređaja, ali sam tek danas shvatio kako je taj veliki čovjek, bez mogućnosti da uči o onome što će tek otkriti, ... bio veliki um! Pogledao sam 'njegovu' formulu i jedva se prisjetio onog što sam nekada znao, ... a on je ..., VOĐEN 'rukom' Neba, silom svog uma pokrenuo Svijet do neslućenih razmjera! |
Bez njega ne bi bilo niti ovog što sada činim, no malo tko o sličnim Istinama razmišlja ili se samo sjeti - imena i dijela jednog od naj-umova Svijeta! No, da ne ispadne kako je samo Tesla predstavljen na ovoj izložbi, reći ću vam kako su tu još R.Bošković, Penkala, F.Vrančić, ... ma, mnogi koji su s ovih 'sićušnih' prostora, Svijetu, darovali svoju pamet! Izložba je otvorena do 21. veljače, a to je datum mog rođendana pa sam i danas mogao uočiti koliko je 'slučajnosti' preplavilo moj NOVI život! Bogu hvala, o tome hrabro zborim pa zato molim svaku dušu koja me radi toga možda ne voli, mrzi ili me čak proklinje da se pozabavi - sobom, jer prazan duh i nije nego jako ISPRAZAN um, bez obzira na neko 'briljantno' djelo, 'uspješno' obavljen sluganski posao ili štogod slično! Znati, htjeti i željeti iskoristit svoju sposobnost i onda kroz djela svog uma drugom čovjeku učiniti DOBRO, ... to je bio - TESLA! Danas bi i on bio 'čudak', čak luđak, jer je imao neke, za ono vrijeme, 'bizarne i sumanute' ideje koje su čovječanstvu donijele - Božje svjetlo! Malo tko to uviđa! Gotovo nitko nikada nije pomislio kako su 'Tesline' bijele rukavice i pribor za jelo u džepu njegova kaputa bile - njegov odziv poruci Neba! Tupim? Ne! U teslino vrijeme 'sušica' je bila smrtonosna, uostalom kako i mnoge druge danas 'obične' virusne i bakterijske infekcije, a Tesla nije SMIO prerano umrijeti! Poslanje Neba tražilo je od njega da nam predoči svoje znanje i izume, i tek je onda, kada je sve krenulo 'nizbrdo', kada je postao previše interesantan vojnoj industriji (smrti!) svoje najveće, ali 'opasne' izume - ponio sobom u vječni život, kojeg je zaslužio svojim - čovještvom! Dođite do Crikvenice, u Inter-kavanu, popite kavu, pojedite kolač i pogledajte izloženo! Pameti, te predivne ljudske sposobnosti premalo je danas oko nas! Dobrim dijelom postala je OPASNO oružje u rukama krvožednog čovjeka! Tesla, Vrančić, Bošković, ..., bili su drugačiji - Božji ljudi! Budite takvi! Pametni i na korist drugim ljudima! Ne umišljajte si 'pametnost' ukoliko ste izdali, uništili, progonili, opljačkali, ugrozili ili samo ogovarali i zamrzili - samo jednog (bilo kog) čovjeka! Takva je pamet destruktivna GLUPOST koju NIŠTA ne može opravdati! Poznam jako pametne, ali jako opasne i zato nimalo MUDRE ljude što me je 'natjeralo' u ovakvo razmišljanje o - velikom umu! Samo je NEVIN um - veliki um ..., a kada mu se pridoda neupitna sposobnost brzog rješavanja mnogih zamršenih zadataka, ... tek tada se može reći kako je takav čovjek - istinski VELIKAN! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 13. veljače 2010. - Ljubljana, Sveta zemlja i Domžale! Bio sam! Bio sam u Ljubljani, Trzinu i u Domžalama! Mali izlet koji sam danas učinio oduševio me je i u potpunosti ispunio moja očekivanja. Učinio sam kako sam bio naumio, a sve zahvaljujući velikom prijateljstvu s P.N.J. koji me je pozvao da mu budem društvo na njegovu 'polu-službenom' putu na koji je pošao kao ...! E, to vam neću reći, jer ne želim pričati što čine drugi i to posebno kada se na nekom 'zadatku' nađu po službenoj dužnosti! Kako bilo, jutrošnja šetnja do Ljubljane u odličnom društvu dala mi je novu snagu koja će mi dobro doći u savladavanju svakodnevno jadne sudbine - vuka samotnjaka! Nakon što smo uz pomoć 'Garmina' nepogrješivo stigli na odredište u Ljubljani (Tržiška cesta 85), kako smo bili uranili imali smo vremena poći u obližnji kafić! Vrijeme je, prema 'ustaljenom' običaju kada je u 'igri' razgovor ugodni, brzo protjecalo. P.N.J. je pošao 'svojim putem', dok smo ja i P. krenuli u Trzin (Domžale?) u omanju kavanu u kojoj nas je čekao B., inače 'softveraš'. Nakon srdačnih pozdravljanja započeli smo današnju priču kojoj je početak bio 'sazdan' od sjećanja na dan kada su me, nakon što sam oslobođen zatvora u svetošimunskoj ludnici, to dvoje divnih ljudi, samo tri dana nakon oslobađajuće presude, posjetili u Crikvenici! B., kog nisam vidio skoro godinu dana, ispričao mi je kako u svom radu, dok se bavi programiranjem, rado sluša moju NOVU (u progonstvu učinjenu) glazbu koju 'sam svu skinuo s tvog WEB-a', rekao mi je to jutros i onda mi ispričao kako je nekad, za 'background' radnog 'ugođaja' slušao Bacha i Beethovena! Divno je bilo čuti riječi pohvale izrečene na moj račun pa sam mu s puno zadovoljstva poklonio primjerak moje Paklene knjižice i moj zadnji CD! Ugodna 'ćakula' povela nas je, kroz naše teme o elektronici, komunikacijama i programima do priče o 'namještaljki' koju ovom jadnom Svijetu čine svakojaki 'lobiji' i prljavi novac! U jednom sam trenu osjetio kako, mada dolazimo iz dvije različite državice, mislimo na isti način pa sam ga priupitao nije li na tragu 'modernih' anarhista! Naravno, ovakva konstrukcija u sebi nije sadržavala ništa osim jasne svijesti o gomili podvala koje se danas, Malom čovjeku, pokušavaju predstaviti kao kakva pseudo-briga o zdravlju i zaštiti 'prava' čovjeka! 'Nisam', odgovorio mi je, i onda dodao: 'još!'. |
Zanimljiv razgovor završili smo izmijenivši par podataka o našim stranicama na kojima se nalaze neke nove ideje i njegova 'knjižica' za koju sam mu obećao da ću je 'skinuti' i onda pročitati! P. i ja otišli smo kod njega kući gdje nas je sa spremljenim ručkom čekala njegova N.! Bila je kod nje i njena slatka unučica, 'Spominček v mleku' kako je od milja zovu, no kada smo stigli spavala je! Nakon srdačnih pozdrava, uvijek prijateljski 'nastrojena' obitelj P. lijepo me je ugostila! Pričali smo o ..., svemu i tek se usput spomenuli dana koje smo znali provesti u zajedničkim ljetovanjima i kod mene u Dramlju! Daleka prošlost više nikada neće moći postati sadašnjost pa smo uz malo komentara o nevjerojatnoj 'sudbini jedne obitelji' zaključili kako puno priče o tome više nema nikakva smisla! Za mene od te priče postoji samo moja Slatkica, koja mi je dovoljan razlog za život, ma kakav bio i ma što proživio! Živim za nju, kako bi nošen tim samozatajnim i neobjašnjivim (?) zanosom mogao služiti dobrim ljudima! Kao i obično, kada je u pitanju hrana koju priprema N., ručao sam obilat i jako dobar ručak! Nešto prije povratka do Tržaške ceste, kamo sam morao poći snimiti par kadrova za mog prijatelja N., stigla je B.! Moram reći da sam je zagrlio s nekim 'očinskim' osjećajem radosti, što do sada nikada nisam mogao učiniti ili pokazati! Tada se je probudila i mala Lana, Spominček koja me je, mada me je već vidjela, gledala sumnjičavo i 'ispod oka', ali je ipak prihvatila čokoladu! Sramežljiva je i bila je 'iza sna' pa mi je bilo jasno kako ću jako teško od nje čuti poneku riječ! Pokušao sam sa smiješkom, pričom, milovanjem, ... čak sam joj pokazivao i sličicu mog malog Anđelića, ali od nje danas nisam čuo niti jednu riječ! Malo nakon toga pozdravio sam Spominčicu, B. i N. i onda s P. krenuo u Ljubljanu! Kada smo stigli do odredišta, Komisarijata Svete zemlje u Sloveniji pozdravio sam se s dragim prijateljem i onda ušao u crkvu u kojoj je u tijeku bila misa iza koje je uslijedio blagoslov službenih prostorija Komisarijata i nakon toga mala zakuska! U povećoj sali samostana fratara bilo je puno svijeta kojeg su uslužni domaćini počastili s odlično pripremljenim 'švedskim stolom'! N. mi je predložio da uskoro krenemo kući što sam ja rado prihvatio, jer sam bio presit hrane, a i zato jer sam želio stići kući do 20 sati kako bi pokušao ugrijati moju kućicu! I bi tako! Već oko 19,30 sati bio sam kod mog 'ferrarija' kog sam bio parkirao u Crikvenici i onda prije 20 sati u Sv. Vidu! Sve u svemu bio je ovo još jedan krasan izlet na kom sam bio u društvu s dobrim ljudima! Hvala vam dragi prijatelji! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 14. veljače 2010. - Hitna pomoć? 'Matematika' i Vlada? Kakav sam? Nikakav! Evo zašto: Jučer me je između 1. i 2. sata iza ponoći nazvao poznanik s jako valjanim razlogom, a ja sam, naglo probuđen iza 'prvog sna' i malo uznemiren, jer sam pomislio da me u rane sate zovu 'moji' reagirao loše! Istina, bio sam pomalo umoran i ujutro sam se trebao ranije ustati, radi čega sam, na zamolbu da čovjeku koji je satima imao problema s tahi-aritmijom, koji me je zamolio da mu dostavim beta blokatore (lijek za srce!), uporno inzistirao da to riješi s hitnom! Uzalud mi je on pričao kako je hitna bila, kako ništa nisu učinili, kako mu nisu napravili EKG jer nisu imali portabl uređaj (?), kako mu nisu mogli dati lijek, jer ga nisu imali (?) , jer ... su ljekarne u Crikvenici u noći zatvorene, ...! Umjesto da se odmah obučem i krenem do Crikvenice, u uzaludnom razgovoru potrošio sam desetak minuta, nakon čega sam, prilično nerado, ali ipak, krenuo do Crikvenice! Kada sam stigao predao sam lijekove sinu bolesnog poznanika, čuo zahvalu njegove supruge i tek tada, u dva sata ujutro, shvatio da sam, IPAK - učinio nešto dobro! Ipak - radi čeaga sam zahvalan Bogu što me je 'potjerao' u 'akciju' za što, kada danas promišljam, ne mogu naći neki odgovor na pitanje kog je bit sažeta u misli/pitanju: što mi se to događa? Zašto baš ja, ... u noći, na ulici, ...? Zašto? Čudno živim! Ovakve se stvari ne događaju 'običnim' ljudima! Srećom, moj odgovor na mnoge neobične upite i situacije za sada je dobar! Uostalom, kako bi izgledalo da sam (mada sam to u više navrata osobno doživio) odbio pomoći čovjeku u nevolji? Nikako! Jesam li nikakav? Djelom, jer nisam 'od prve' uspio savladati moj 'pospani' i 'uzbuđeni' - noćni nagon koji me je tjerao biti - nikakav! Dobro je da nisam učinio glupost! Moj 'noćni trud' dobro je 'nagrađen': oko podneva javio mi se M., osobno, kako bi mi zahvalio na noćas učinjenom! A srce njegovo? ... 'Podesilo' se je! Nego, volio bi znati kako su kršćani doživjeli riječi i poruke današnjih liturgijskih čitanja u kojima Bog proklinje, a Isus kazuje svoje poznato: 'Blago vama ...' koje je sadržajem i porukom jako slično Njegovu 'Jao vama ...? 'Blago vama ...' iz Lukinog evanđelja (Lk 6,17.20-26) veoma je teško prihvatiti ovdje na Zemlji, jer čovjeku je teško shvatiti da bi gladan, tužan, uplakan, zabrinut ili trpeći čovjek mogao biti - blaženim? Mnoge poruge, ismijavanja i optužbe izrečene na nečiji račun od strane susjeda, kolega na poslu, prijatelja ili čak rodbine, radi vjere u Boga i radi javnog iznošenja takvog vjerovanja, mogu li se prihvatiti kao blaženstvo? Ovo je teško prihvatiti, no to postoji i moguće je! Osobno, današnju sam Božju Riječ doživio kao blagi ukor, jer sam nešto od nabrojenog ipak proživio i bio (jesam)! K tome uspio sam ostati svoj, čime sam sačuvao obilježje (osobnost) koje je rođenjem u mene 'usadio' Bog! Zato ..., mogu reći, prema usporedivom djelu Lukinog i Matejevog evanđelja (sinoptička evanđelja!), da sam se jutros, na misi, osjećao sretan, jer znam da sam čista srca (... oni će Boga gledati!) pokušavao ponuditi mir (Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!) kog sam dosegao tek u progonstvu (Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!), prognan i prezren od 'mojih'! |
Učinili su (mi) tako, jer nisam želio, slično 'nauci' raznoraznih gurua koji traže apsolutnu poslušnost i podložnost sebi, kao kršćanin - izdati sebe i Boga! Ta nismo li SVI samo pokazatelji (vjere i Boga) koji, stekavši određeno iskustvo, mogu to iskustvo predati dalje, i opet biti tražitelji čime ostajemo jedni drugima pratitelji u traženju? 'Jao vama ...' - puno 'opakije' žvuči Isusova riječ opomene upućena oholima, 'bogatima', 'sucima', 'pravednicima', progoniteljima, ...! Nisu li svi oni propao pokušaj da nam se nametnu kao kakvi 'duhovni vođe'? Zar su zaboravili Istinu koja kazuje kako je za biti dobar učitelj, nužno htjeti - stalno učiti? Ponekad pomislim kako ovako pišem baš radi takvih ljudi i samo zato kako bi takve naveo na put Istine, jer ih sve drugo vodi u propast duše, ... još na Zemlji kada će radi svojih loših postupanja svoje nemire, depresije, ispraznosti i teška stanja uma - početi 'povjeravati' - 'psihićima' i 'njihovim lijekovima'!? Blago ...! Kome? Mudrima, jer znadu baštiniti od Boga darovani um! I za kraj današnjeg zapisa evo vam malo 'matematike' prema ideji Hrvatske vlade koja ne dajući ništa, priča o 'darivanju' što se u naravi svodi na novo prikupljanje EUR-a za proračun! Kako? Ovako: U slučaju prodaje 2.500 (manji dio od neprodanih!) stanova po sadašnjim cijenama za m2, kupci će, 'prvog' stana veličine do 70m2, u državnu blagajnu uplatiti 26.250.000 EUR-a PDV-a (iznos umanjen za odgođeno plaćanje PDV-a u iznosu od 200 EUR/m2)! Ostatak, privremeno 'poklonjeni' PDV, u iznosu od 35.000.000 EUR stići će na naplatu za 20 godina (s pripadajućom kamatom?), što ukazuje na POKUŠAJ VLADE DA OVOM 'AKCIJOM' pokuša napuniti praznu blagajnu s, TRENUTNO NEDOSTUPNIH par milijunčića EUR-a, kod čega bi građevinari došli do novca, s kojim možda i prežive, ali kojeg će dobar dio opet OTIĆI u DRŽAVNU blagajnu kroz 'akciju' podmirivanja njihovih dugovanja na računima koji se vode kod PU! Ovo bi trebao biti oblik 'poticanja' ili možda 'sufinanciranja' kod čega se i opet može nazrijeti LUKAV, politički definiran, pristup MALOM čovjeku, kojem se kroz 'formalni', kasnije naplativ 'popust', želi što prije uzeti novac! Možda je ovoj problematici, jer očito je kako su mogući otkazi u građevinskim poduzećima koji onda postaju teret države, DRUGI 'stavak' ovog 'plana', - trebalo prići na drugi, konačan i trajan oblik rješavanja, koji bi svima donio pogodnosti, posebno ukoliko bi to promotrili na duži rok! Kako? Jednostavno! Stopu PDV-a na prodaju novoizgrađenih stanova treba dovesti na razinu od 5-10% čime bi cijene stanova bile bitno manje; čime bi građevinarima bila osigurana dinamika poslovanja i likvidnost; čime bi radnici u građevinarstvu bili sigurni za svoja radna mjesta; ... čime bi ... ali neće, jer Vlada (opet) svoju 'matematiku' gradi na postulatima - obmane! Uzmu vam 350 EUR-a, iznos umanje za odgodu plaćanja 200 EUR-a i odmah vam naplate: 150 EUR-a! Vidi li itko u ovome - izlazak iz krize ili kakvu pogodnost? Samo bedak! +, - i % valjda vam nisu problem? U ovom 'računu' poslužio sam se s 'okruglim' znamenkama, jer su mi se brojevi TOČNOG izračuna činili mogućim uzrokom nerazumijevanja mog 'predloška' kojim sam želio pojasniti novu podvalu politike! Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 15. veljače 2010. - Pojašnjenje o '200 EUR-a', HTV i moj brat! Nešto sam jučer propustio učiniti (napisati)! Zaboravio sam napomenuti kako 'moja' matematika, koja je u naravi 'obična' matematika, nikako nije nekakva 'čarobna formula' koja bi ovom narodu mogla priskrbiti bolje sutra! Pišući i kroz to komentirajući 'novi' zakon o prodaji stanova želio sam ukazati kako sve 'razine ljudi' u ovoj zemlji olako prihvaćaju 'pojašnjenja' i stavove političara, a to nije dobro! Na taj se način svakojake gluposti nameću važnima i 'istinom' pa se kao takve ozakonjuju temeljem čega se kasnije čine velike nepravde! Nikakvi 'popusti' i 'olakšice', koje to i nisu (pokazao sam to jučer!) neće nam pomoći 'skresati' - ISTINU - o postojanju ogromnog vanjskog duga. Potrebno je znati: KOJI su ekonomsko-društveno-gospodarski prioriteti i ciljevi ove zemlje, jer tek se nakon jasnog određivanja mnogih 'parametara' takve 'strategije' može, i tada mora, započeti s provođenjem, tada učinkovitih i korisnih mjera! Sve drugo, kao i zadnja 'mjera' Vlade kroz priču o 'poklonjenih 200 EUR-a' samo je ODGODA konačnog sloma već jako nagriženog 'stupa' na kom počivaju mnoga zla korupcije, krađa i ugovaranja štetnih i namještenih 'poslova'! Hoćemo li se opredijeliti za turizam, poljoprivredu, šumarstvo, pomorstvo, tranzit i bilo što drugo, ili pak za sve grane privređivanja istovremeno manje je bitno od jadne činjenice da niti za jednu gospodarsku granu NEMAMO učinjene REALNE i dugoročne planove razvoja! Zato, osobno, mislim kako je vrijeme za - Istinu! Nije li nas uništila činjenica da smo od nekakvih (malih) proizvođača i ponuđača postali, gotovo isključivo - KUPCI tuđeg (čak i smeća!). Toliko o temi od jučer koja je bez ove dopune bila nepotpuno izrečena! Inače, sam dan nije mi ponudio ništa posebnog! Pomalo se osjećam ispuhan, ... bezidejan i da mi nije raditi tekuće poslove i internetske stranice za moje drage prijatelje bilo bi mi dosadno, a to - nije moj 'stil'! No, prije 'općih' tema, moram reći kako sam danas, nakon puno vremena, zaprimio žuti poziv za preuzimanje nekakve preporučene pošiljke! Otišao sam odmah do pošte u Bribiru, no poštar je još bio na terenu tako da nisam uspio saznati o čemu se radi! Želio sam odmah biti 'na čistu', jer žuti me poziv podsjeti na vrijeme proživljavanja velikih trauma što me i sada muči! No, tako živim: u stalnom stresu koji je posljedica mnogih neljudskih postupaka koje mi 'priuštiše' vlast i 'moji'! Hvala vam svima na iskazanoj 'brizi' i neka vam Bog podari jednako puno 'veselja' sličnog onom koje ste mi nesebično 'podarili' - bila bi prava rečenica, izrečena s pozicije trpećeg čovjeka, no ja IM je neću izreći! |
Opraštam vam jade (to sam vam već više puta izrekao, ali bez vašeg pokajanja to vam neće pomoći) i nadam se da mi i opet ne šaljete neki poziv kako bi me 'stručno' osoblje svojim znanjem o mom umu isporučilo bio-medicinskim 'istraživačima', a sve radi moje navodne 'bizarne i nemoguće sumanutosti, nesukladane mom intelektu i (VAŠOJ!) kulturi ...'! Nadam se da ovo što sam izrekao pod dojmovima prisjećanja na strašne traume neće biti stvarnost i da ću sutra, od poštara, u ruke dobiti poziv za raspravu na kojoj trebam, jednoj političko-društvenoj 'tvorevini' (HTV-u) objasniti činjenicu kako rođenjem nisam postao obveznik podmirivanja na silu nametnute mi obveze za nešto što NEMAM, NE KORISTIM i što mi ništa ne znači! Bude li tome tako, potruditi ću se obrazložiti ove navode, jer mi je jasno kako nauka o genetici još nije uspjela izdefinirati 'nasljedni' genom prema kojem bi od oca i majke 'naslijedio' rizik za trpljenje 'bolesti' HTV nasilja! Sviđa li vam se ova 'naučna' šalica? Meni, jako, no ona uopće nije - bezazlena! Nasilje nad voljom i slobodom odabira pružatelja TV/Radio usluge, u vrijeme digitalnih komunikacija, kada se programi mogu (od neplatiša) zaštiti kodovima - i nije nego NASILJE POLITIKE! Vrijeme je da se, tkz. nacionalni programi i njihov rad počnu financirati iz nacionalnog budžeta, a ne prema modelu kojim je svakom živom u RH određeno, čak i kada nema TV, plaćati TV/Radio pretplatu! Kakva je to tržna demokracija, koja bi svima morala osiguravati iste uvijete rada? NIKAKVA! Danas je i 'malim bebama' u vrtićima jasno kako je demokracija postala dobro 'manipulativno oruđe' kojim politika određuje što smije, a što ne smije činiti - većina! Serem? Redovito! Svakog dana, još od vremena kada sam, svetošimunske patnje zamijenio s časnim, sirotinjskim i sretnim življenjem u Istini i za - Istinu! A Istina je: da slušam (samo) HKR, da nemam TV i da sam učinio puno 'verbalnog delikta' čime sam svjesno 'povrijedio' umišljena - 'božanstva' i njihovo 'pravo' da nam čine nered i zlo! I neka sam! I još ću, jer nepravde i zla ima i biti će je sve dok čovjek čovjeku bude (jest) - vuk! Nisam kao Vlada i to me silno veseli! Ja, za razliku od nje imam moje 'ciljeve i prioritete' koje mogu sažeti u samo jednu riječ: čovjek, čemu jedino treba dodati - SVAKI, jer ma kakav da je, čovjek je Božje biće i zato moj brat! Na moju nesreću i među vama ima i onih koji su moja loša braća, čak izdajice i moji progonitelji, no takvi su mi silno dragi, jer im, samo dok živim, mogu pokušati pomoći da 'makar u zadnjoj uri' (O.Dragojević) budemo čovjek - čovjeku - čovjek: braća u Bogu! Pitanje je mogu li to takvi (lopovi i otimači, progonitelji, 'suci' i 'pravednici')? Ne, jer ih 'povrjeđuje' ružna Istina koju ne žele učiniti lijepom! Neka (im) bude (kako 'oni' žele!)! Hvala Ti, Dobri! |
|
|
A.D. / 16. veljače 2010. - Zašto vjerujem? Zima! … S imenom hladnog godišnjeg doba započeo sam, prije sedam dana (9.2.) pisati moj zapis kojeg sam i tada napisao u Brezama! Danas to mogu ponoviti. Zima ne napušta ovo 'podneblje'. I opet me je, samo desetak km od Novog, dočekao snijeg. Dok čekam da mi S. pripremi neke poslovne podatke, pišem jutrošnji dio zapisa nakon čega krećem 'nizbrdo', … sa 750 m nadmorske visine, najprije do Ledenica kamo idem jednom prijatelju podesiti kasu i onda kući - u Sv. Vid. Kući sam stigao oko 15 sati. Najprije sam iskrcao drva za ogrjev iza čega sam se pozabavio s čišćenjem poda i zalijevanjem biljaka. Bile su žedne, ... naravno biljke, pa sam u vodu za zalijevanje usuo malo umjetnog (tekućeg) gnojiva. Ujutro sam se probudio malo uznemiren, jer još uvijek, svaku poštansku obavijest (žutu) doživljavam kroz sjećanja na 'muke po njima', radi čega sam požurio do pošte. Preuzeo sam pošiljku i kada sam na omotu ugledao vrstu spisa (P-1021/09) 'duša' mi se je umirila! Poziv se odnosi na 'tlapnje' HRT-a koji me tereti za neplaćenu pristojbu s kojom nemam nikakve veze! Moram ići na sud i gubiti vrijeme s 'ljigavcima', samim podanicima zla koji, samo zato jer u nekakvoj njihovoj evidenciji, na 'kontu: potraživanja od T.P-a, imaju upisanu neku sumu novca za koju ja nemam nikakvih saznanja o načinu 'nastajanja' kao niti o porijeklu takvog zaduženja! Jad, rekoh to jučer, koji ima ogromne plaće (čak do 50.000 kn/mjesec) treba svaku kunu, jer su 'isisani hrvati' postali loše platiše! Špine su presušile, a suši se ne nazire kraj! Poneka 'financijska oaza' više sliči fatamorgani i nedovoljna je za namirenje sve većih potreba pregladnog i prezaduženog 'političkog krpelja'! Srećom, nemam više ništa i zato mi nikakva prisilna naplata ne može uzeti nešto bez čega sam već odavno naučio živjeti! Ustvari ovakvo življenje i nije loše! Loša vremena koja silovito nadiru ne mogu me uznemiriti, jer nemam potrebe misliti što je i što će biti - s 'njima'! 'Njih' više nemam, materijalno sam 'bezzemljak', a financijski - 'siromašan umirovljenik' i ... to je to: magična 'formula' za dosezanje jednog oblika mira, ... mira od pritisaka raznovrsnih misli koje nastaju uvijek kada se nađemo u brizi kako osigurati doličnu skrb svojim bližnjima! Ja takve nemam pa je ovaj mali 'nemir' kog mi učini HRT, a radi kojeg ću se (SAMO PISANIM putem) 'istresati' na njihovog pravnog zastupnika, tek podsjetnik da sam živ i da živim unutar pohlepnog, nehumanog i neetički postavljenog svijeta! Nisu sudovi, vlade, vojske, policije, zakoni, nacionalne televizije i još puno toga što se predstavlja kao BITNO nikakva bitnost, jer u mom 'nerealnom' Svijetu postoji 'sveopća bitnost' - transcendentno, s čime (kime!) je moguće kazivati Istinu i onda kada nam 'samobitni' zaprijete otimanjem osobnosti i golog (tjelesnog) života! Te 'sitne duše', koje ne poznaju glas Neba, 'kristijani', ali možda samo krštenjem, a nikako vjerom ispunjeni, nisu ... nešto bitno! Farizeji i carinici tek moraju (no hoće li?) postati preobraćeni Savao/Pavao, a to može potrajati - do samog kraja Vremena! Nego, kada već napadoh 'samobitne' red je da nešto kažem i o MOJOJ vjeri! |
Zapravo, trebao bi pokušati dati odgovor na temeljno pitanje o vjeri koje izgleda ovako: zašto vjerujem? Ima li itko tko bi na ovako teško pitanje mogao dati dobar odgovor? Zašto vjerujem? Zar radi kulture i nasljeđa, ili možda po navadi mog 'plemena', ... jer očekujem, tražim i trebam pomoć s Neba, ...? Vjerujte mi ne mogu vam reći zašto vjerujem! To mi je nemoguće izreći riječima! Što bi rekli kada bi vam rekao kako vjerujem, jer mi se život bez vjere čini - besmislenim? Bez vjere u Boga prisutna besmislenost svega što upravo vidite, činite ili mislite - pravi je 'motiv' da (po)vjerujete! Ta čemu je život i nakon njega smrt ako ne postoji Bog? Čemu, upitajte se?! Nemoć iskazana kroz negaciju Boga, ... kroz svjesnost o kraju bez nastavka potjerati će vas da se zamislite nad postojanjem mogućeg i vječnog, što bi trebalo biti dovoljno da shvatite kako postoji 'vaš' Bog! 'Oni', okrenuti materijalnom potražiti će i uvijek će tražiti odgovore unutar svijeta 'nauke' i 'otkrića', ali će samo MUDRI odustati od te blesave nakane prema kojoj bi se podrijetlo svega što doživljavamo 'MATERIJALNIM očima' moglo (pro)naći u nekoj 'čudnovatoj čestici' ili 'fizikalno mjerljivoj sili'! Takvo što nije moguće, jer Bog je - SVE! Da, baš SVE, radi čega je glupo, slično traženju objašnjenja za umno i misaono, u bilo čemu tražiti 'komadić Boga'! Slično mislima, koje su 'satkane' od mnogih 'djelića' naše UKUPNOSTI, radi čega će one čovjeku ostati vječna tajna, čovjek bi se (KONAČNO) trebao POMIRITI s činjenicom kako mnogi 'djelići' onog što mislimo da smo upoznali i još puno svega o čemu pojma nemamo - postoji i čini nemjerljivu cjelinu u - Bogu! Eto, zato vjerujem! Vjerujem, jer znam da sam Njegov komadić beskonačnog, što ste i vi dragi posjetitelji mog WEB-a, ali od čega, te 'apstraktne' i transcendentne Istine - poneki od vas - bježe! Pitanje je zašto neki od vas tako žive? Mislim da vam je odgovor poznat!? Bez vjere u Boga, 'darwinovsko čovještvo', kao jedina 'istina' o životu i svemiru dozvoljava čovjeku da drugom čovjeku bude - vuk! A tada ... moguće je, u 'miru' (?), živjeti život pokvarenog političara, izdajice Domovine (S.S.), majke, oca (...), ... biti lopov, progonitelj, otimač tuđeg, ... ma, najobičniji pseudo-čovjek kog nesumnjivo čeka čas susreta sa Stvoriteljem kada će mu biti nemoguće ne pogledati Ga u lice! Što li će Mu takav, 'darwinov', čovjek tada - reći? Oprosti? Nisam znao? Mislio sam ...? ... Što li će Mu reći Jadranka kada je upita radi čega je nastojala (i uspjeti će!) progurati izmjene Ustava RH o kojima ni dan danas nitko ne zna što im je cilj i u kom pravcu (na)vode građane RH? Oduzeti nekom pravo na državljanstvo moglo bi biti rezanje KORIJENA osjetljivoj 'narodnoj biljci' ... iza čega će uslijediti, neminovno, uvenuće DRŽAVE! Ovom 'biseru' dodati ću poruku ministra zdravstva koju sam danas čuo, a koji je na primjedbu kako u riječkom KBC-u nedostaje kemoterapijskih lijekova, zaobilazeći (političar!) odgovor rekao nešto slično ovome: 'što netko ne priča o tome kako oboljeli od karcinoma u riječkom KBC-u ne čekaju na provođenje radio-terapije koja se je, prema kazivanju liječnika, pokazala puno boljom od kemoterapije!'! Reče to i ostade živ, i vjerojatno nesvjestan kako je, u jednom obliku 'samoobrane' - izrekao bedastoću! Darwin! 'Oni'? Vjerojatno! Ja? Ne! Nikad kao 'oni', kao čovjek nastao od majmuna! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 17. veljače 2010. - Memento homo, quia pulvis es, et ... ! Srijeda je! Kraj karnevala! Čista srijeda! Početak Korizme u kršćana! Jeste li se 'posuli pepelom'? Odlučili ste se, u ovom vremenu priprave za Uskrs, najveći blagdan Katoličke crkve, odreći nečega? Bili ste na misi? Postili ste? Ne znam što bi mi rekao neki od mojih prijatelja, duhovnika, kada bi od mene čuli kako ja danas nisam bio na misi, ali da sam ipak postio i kako sam razmišljajući o odricanju od neke navike, stvari, ponašanja, hrane, ... bilo čega, shvatio kako se nemam od čega - odreći! Ne pušim, ne pijem (čak niti 'lijekove' - hi!), ne žderem, nemam bogatstava, obitelji, niti neko 'sutra' pa mi je jasno kako se još mogu odreći samo života, a to - neću! Znam da neke zlobne duše baš nešto takovo od mene očekuju, ali im taj mali 'užitak' neću priuštiti! (ponuditi ću im nešto puno bolje - u nastavku!) Uostalom čemu bi dobrom moglo poslužiti odricanje od svoje osobnosti, jastva, koje ionako nije naše 'vlasništvo'! Naš bitak, kog smo na 'korištenje' dobili od Boga, nemamo pravo 'uludo' uništavati i žrtvovati, jer time bi počinili grijeh prema Bogu! Naravno, isto vrijedi s našim pristupom odnosu prema drugim, tuđim, osobnostima kojima smo dužni pružiti potporu i razumijevanje, čak i kada nam se to učini - besmislenim! Zato, ne odričite se od - NIKOG! Odrekne li se pak netko od vas pokušajte to razumjeti u ozračju muke, smrti i uskrsnuća, ... što će uslijediti nakon Korizme koja će prestati na Veliki petak/subotu! Kako rekoh, osobno se neću ničeg odricati, jer sam mišljenja kako je svaka moja dobra riječ, rado učinjen posao i pružena ruka, što živim tijekom cijele godine, najbolji oblik odricanja kojim učinkovito svjedočim Boga, kroz iskazivanje svega dobrog - drugom čovjeku! Nastaviti ću tako, jer alternative dobru nema, ali i kako bi oholicama, punim straha od smrti koju radi svoje krivovjere ne mogu razumjeti, pokazao put k Istini koju svakodnevno potvrđuje protok - Vremena! Korizma je čin iskazane dobrote, u čemu je uvijek prisutan Bog! Ostalo: odricanje od pušenja, obilatih jela, slatkiša, pića, ... nema u sebi ništa od onog što bi trebalo biti obilježje Korizme! Korizma je puno više, ... ona je Ljubav koja je spremno umrla za nas! No, pitanje je samo ima li takve Ljubavi među nama, ljudima? Vjerojatno ima, no veoma je rijetka, a zna, ako je jednom i postojala, lako nestati u 'dubinama' ispraznih razmišljanja koja se tada pravdaju 'slikom' nekakvog 'mog', 'tvog', 'njihovog', 'našeg' ili 'vašeg' - Boga! Ne postoji takav Bog, ali zato postoje mnoge izigrane Istine, uništene 'sudbine', odbačeni ljudi, ..., nepravde, ...! Tu je naš Bog! Baš tu pa bi u vremenu Korizme bilo jako poželjno ponovo 'otkriti' pravu Istinu, uništenima vratiti dostojanstvo, a odbačenima pružiti ruku, ... ispraviti nepravde! Ali ...? Takvo što čovjeku je pretežak 'zadatak' radi čega će mnogi 'vjernici', nakon današnjeg posta - u SVOJ put k Uskrsu, 'utkati' - sebično odricanje od, recimo slatkiša, čime će možda dostići željene kilograme i dobru 'liniju', ali što će biti - NIŠTA, ... jer je takva 'korizmena žrtva' obično namirenje - egoizma! |
'... vratite se Gospodinu Bogu SVOME ...' i pokažite svoje ČISTO srce, zapravo, potrudite se skupa sa mnom - očistiti srca naša - od svake opačine koju učinismo jedni drugima! Svede li nam se Korizma na odricanje od slatkiša i na završni čin uživanja u obilatom, ribljem meniju na Veliki petak, ostati ćemo ono što smo i sada: zarobljenici 'vjere u osobnog boga' po kojem nam je moguće uništavati osobno i tuđe - čovještvo! Ima li tada ikakva smisla otići se pokloniti Isusu i u ozračju ljubičaste boje, tog simbola patnje i muke, slaviti Boga? Nema! Pozivam vas ... sve, da zajedno pokažemo kako smo - Njegovi! Nikakav nam novac, skupi bakalar, niti stol 'dupkom' pun slatkišima i 'delicijama' za to ne treba! Još od rođenja imamo sve što nam je važno: srce, koje moramo otvoriti iznutra, ... svojom VOLJOM i ŽELJOM koje MORAJU proisteći iz naše svijesti o grješnoj savjesti! Pokore, askeze i čini odricanja ... to nam nije nužno! Ni posipanje pepelom nema nikakva smisla ukoliko je taj pepeo izašao iz vatre u kojoj smo spalili - čovjeka! Ili? Mislite drugačije? Slobodni ste imati svoje mišljenje pa se nadam kako će mnogi od mojih vjernih čitatelja shvatiti da i ja imam pravo 'biti svoj' ... i onda kada razmišljam o dubini i 'obliku' mog vjerovanja i shvaćanja Riječi iz Svetih knjiga! No, jedno ne zaboravite: pozvao sam vas ... što sam doživio kao sam čin posipanja pepelom (bio je to jednom omalovažavajući čin!), čime sam svima koji me ne vole, izbjegavaju ili mrze odaslao jasnu poruku! Spasiti čovjeka, ... svaki život, vrhunski je doseg moje vjere! Smatram se ODGOVORNIM za neke loše ljudske 'usude' koje danas lutaju ulicama grada i magistralom, kojima bi zato rado, na dan pomirenja, Veliki četvrtak - dao dio sebe, ... onaj najvrjedniji dio čovjeka ... Lj....!? Svetost broja četrdeset (veoma često spominjan broj u Bibliji!), broj je i dana trajanja Korizme ... četrdeset dana bio sam zatvorenik svetošimunske ludnice, ... meni 'dovoljno dugo' da shvatim - nekima nemoguće, rijetkima jedva poznato, a meni: moju svetu muku u kojoj sam se jedva izborio za ostati biti - ja, jer mi je zli još dugo nakon toga 'nudio' - brzo, kratko i JADNO 'rješenje od izbavljenja' od mnogih muka! No, nije uspio! Živ sam i zato ovako JASAN i DIREKTAN! Svi vi do kojih je došla ova moja riječ, a koji ste u napisanome našli neku poveznicu vaših života i djela s mojim životom, potrudite se malo i nakon osobne duhovne katarze nađite u sebi Boga i smognite snage napisati mi mail, nazvati broj mog MBT-a ili ... ako ne mognete to, zaboravite ovo, jer ovo sam namijenio Božjim ljudima! Vrijeme pokore i obraćenja, tih 40 dana, koje je Isus proveo u pustinji, ... neka nas ne uvede u još jedan 'fatamorganični' Uskrs! Uskrsnimo ... već ovdje, na zemlji, ... iskoristimo Korizmu! Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris ... Obratimo se evanđelju! Sretni vam dani Korizme! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 18. veljače 2010. - Javna uvrjeda kršćana/vjernika! Zadovoljan sam! Prije svega tekstom kog sam jučer napisao, jer sam to učinio baš onako kako sam u životu sve i radio: s puno 'sebe', iskreno i bez ikakve 'računice'! ... I onda sam, kao kakav 'odgovor', danas, ... VEĆ danas primio novu potvrdu silne moći Dobrog kroz Milost koja se je očitovala u jednom liječničkom nalazu! Neću na ovom mjestu govoriti o čemu se radi, jer to i nije toliko bitno! Važnim ističem reći kako sam jutros neobično miran pošao do Rijeke kako bi preuzeo nalaz i na tržnici, usput, kupio ribu za sutrašnju marendu/ručak u mojim Brezama ..., kako sam jutros, gotovo 'slučajno' (?), svratio u crkvu ('kosi toranj') Uznesenja BDM u kojoj sam, ispred oltara Majke Marije izmolio molitvu mojoj Ženi u bijelom! Ističem i to kako sam u toj crkvi, još kao osmoškolac (davno!) primio sakrament Svete pričesti! Sama Milost po kojoj, mada prilično 'rasturen', postojim i radim i ovaj mi je put darovala - ufanje! Pitam se samo: čime li sam sve to zaslužio? Koliko me to Bog voli? Zašto? No, na ova pitanje ne trebam tražiti odgovore! Ta Bog nas sve ljubi, bez obzira na naše 'zasluge' pa mi je (konačno?) shvatiti kako mi, baš sada, kada se moj život po tko zna koji put 'prelama', daje svojevrsni poticaj za novo sutra, kroz: Njegovu Ljubav! Za sada je očito, samo to, kako - moram - ići dalje! Jasno mi je da toliko Milosti ima veze sa svime što sam do sada (u)činio što me potiče na misao kako još nešto moram reći! Ali što? Vrijeme će to pokazati, kao što je i danas pokazalo mojim današnjim nalazom, koliko je 'bilogizam' opako blesave 'struke', ta potvrda jadno postavljenog sustava nadziranja uma ukorijenjenog na zlu i na gomili pretpostavki koje nitko ne može potvrditi (ali niti negirati) - NIŠTAVNA ideja, radi koje sam (iz)gubio puno vremena i propatio nasilje pseudo-bogova! "Gubitak 'čvrstih dokaza' o postojanju Izakova organskog sumanutog poremećaja bio je za njega (dr. Pticoubojica!) ozbiljan poraz njegova sadizma!", napisao sam u mojoj Paklenoj knjižici, još puno prije nego sam i danas doživio Milost u spoznaji Istine! Ne, tada nisam ništa pogodio niti najavio! Nikako! Zato sam danas, sada (17 sati), s puno GUŠTA zapalio svu dokumentaciju koja je imala bilo kakve veze sa ovim opakim zlom, što je 'posljedica' mog 'sumanutog vjerskog' razmišljanja koje je, mada je to po 'struci' 'suprotno mojim intelektualnim sposobnostima' - meni bilo dovoljno da danas shvatim kako u kućici pok. roditelja mog dobrog prijatelja I., u kojoj sam zatekao svetu sliku Žene u bijelom i mir davnih vremena, NEMA i ne može biti mjesta za bilo kakve misli i zapise koje učini ovo zlo! |
Danas su u ognju moje peći nestali pisani tragovi izopačenih zaključaka i misli ljudi koji si umišljaju da su bogovi! Konačno! Zlo je protjerano iz ove časne i svete kućice! (Hvala Ti, Dobri!) Nego, kada sam već 'načeo' temu o zlu koje se na razne načine 'dovija' kako biti (čak i na samom oltaru) što bliže kršćanima, reći ću i ovo: uvrijeđen sam, i to jako i zato razočaran svime što danas, nama kršćanima, učini, već prvog dana 'predsjednikovanja' 'novi' predsjednik! Danas je na Markovu trgu, ispred stare crkvice Sv. Marka (?) javno uvrijeđen i (bezuspješno) omalovažen (naš) Bog! Jad od čovjeka, kom će 'službena crkva' izbjeći reći ovo što je EVIDENTNA ISTINA, neka čuje ovo! Obmana zlog nije uspjela mada je danas predstavljena kao 'svečani čin inauguracije ...' kom su prisustvovali mrzitelji kršćana! Tragičan čin u kom agnostik (a što li je nego nevjernik!?) prilikom izricanja prisege polaže ruku na Svetu knjigu kršćana, na ono u što ne vjeruje i nije nego za JAVNU osudu! Nadam se da ova obmana nije 'oprala mozak' kršćanima/katolicima u RH?! Nevjerojatan čin podlog iskorištavanja Svetosti u 'ime' političkog cilja daje mi za pravo postaviti upit o samoj VJERODOSTOJNOSTI izrečene prisege! Današnju prisegu 'novog' predsjednika kršćanski puk u RH MORA osuditi i odreći joj VALJANOST! Ja to ovim putem i činim! Javno! Radi laži i obmane kojom se je poslužio agnostik dr. Ivo Josipović - taj čovjek nije nikakav predsjednik države koje sam državljanin! On je za mene i nadalje - samo: dr. Ivo Josipović! RH - nema predsjednika! Sumanuto? Podanicima zla sigurno, kršćanima - ISTINITO! Smijem li izreći najavu (nikako proroštvo!) i 'poruku' ove farse? Evo je: slijede rasprodaja i uništavanje ove male državice! Znaci? Pa recimo: ukidanje vjeronauka u školama i micanje katoličkih obilježja iz svih, najprije državnih, a onda i iz drugih (samo javnih?) prostora! No, možda i (po)griješim, jer Bog je svemoguć pa mi je moći vjerovati kako će dr. Ivu dotaknuti na svoj, jedinstven način u kom će dr. 'progledati' i od Savla postati - Pavao! I konačno reći ću i ovu 'sitnicu'! Danas sam, kod ulaza u Bolnicu, u slastičarni PIK-a, kupio par kolača kako bi na ovaj, meni važan dan, počastio mog dragog susjeda D. i ...? Bio sam ugodno iznenađen, jer sam nakon dugo vremena naišao na slastičarsku uslugu koja još uvijek kupljene kolače slaže na papirnate tacne koje onda omata - papirom! Danas su Saher, Spirala i Mozart kocke (kolači) imali drugačiji okus! Odličan! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 19. veljače 2010. - Nikad kraće! Kako je dobro ne imati u kući (uz sebe!) papire ispisane glupošću! Tek sada, kada je veliki dio moje osobe istinski slobodan od svega što su drugi poželjeli da sam i da im budem, i kada je plamen moje peći uništio sve tragove zla u 'mojoj' kućici - dišem ... punim plućima, mada vjerojatno nikada neću moći do kraja shvatiti ljudski um koji je uspio napisati toliko gluposti i koji je na taj način ubio puno tuđih umova! To mi je nemoguće razumjeti, čak i kroz čin apsolutnog oprosta! Ovakvo moje razmišljanje proističe iz činjenice kako 'ubojice umova' mnoga zla čine potpuno SVJESNI svojih postupaka, a to je jako - opako! Nego, pustimo taj jad! Bilo ga je i biti će ga, jer dok je čovjeka na Zemlji - postojati će i zlo! Jedno je čovjek, pa onda, DOBAR čovjek, a drugo je - njegova zloća! Srećom, u mojim Brezama nema - zla! Tamo rade i žive obični, jednostavni i marljivi ljudi! U takvom ozračju lako je učiniti svaki posao i još lakše 'nadići' sebe! Osjetio sam to danas, kada sam u veoma kratkom vremenu, lako, riješio dva obimnija radna zadatka. |
I S. je danas bila u 'motu' pa je pržena (frigana) riba danas bila posebno dobra! Marendali/ručali smo papaline, pišmolje i male osliće, lešo krumpir, salatu i nezaobilaznu - juhu! Prema 'običaju' u Sv.Vid sam se vratio oko 14 sati nakrcan s drvima koja sam posložio u verandi kako bi se prosušila. Sada su već 22 sata i završiti ću moj današnji zapis! Nemam nikakvih ideja što je, vjerujem, 'posljedica' lijepih tekstova koje sam napisao jučer i na prvi dan Korizme! Uostalom, stvarati nije uvijek lako! Nije! Zato sam odlučio malo predahnuti i zabaviti se s radom na stranicama koje izrađujem za crikveničku autoškolu TA d.o.o. (www.autoskola-ta.hr)! Pogledajte moj 'uradak' i javite mi se s vašim ocjenama i prijedlozima! Možete mi i pomoći! Javite mi kako je najlakše izraditi WEB stranicu kojoj bi sam korisnik mogao (u tekstualnom dijelu!) mijenjati sadržaj, na način sličan pisanju u nekom tekst-programu, što bi onda sam i 'upload'-ao na WEB poslužitelj! Ima li nešto takvo? (Unaprijed vam hvala!) Laka vam noć dobri ljudi! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 20. veljače 2010. - Probuđena svijest i neprijatelji! Pogledao sam jučerašnji zapis i danas shvatio kako sam jučer bio jako 'umno' umoran! Bilo je tako, ali sam i takav ipak smogao snage otići do dobrog čovjeka i prijatelja H. kako bi mu pomogao da shvati i nauči koristiti njegov novi 'synth'! Nisam siguran da me je moja spremnost da se odazovem svakome i svima jučer odvela do dobrog 'poteza', jer sam se nakon što sam stigao kući jedva 'nosio' sa snom! I onda sam, umjesto da odem spavati, sjeo za PC i u usporenom radu uludo (po)tratio vrijeme! Valjda sam baš radi takvog, bedastog, postupanja prospavao 'slatku' noć u dugom snu. Jutros sam se probudio odmoran pa sam odmah nakon tuširanja otišao do Crikvenice! Našao sam se s prijateljima, popio BK (bezkofeinski) kapučino, kupio neke sitnice i vratio se kući kako bi si priredio ručak od - ribe! Odlučio sam ovih četrdesetak dana Korizme 'trošiti' riblji meni i samo utorkom (dobre sarme, divljač, dom. kobasice, .. u Brezama!) jesti neko jelo od mesa! Nego, jeste li uočili koliko je tmurnog, kišovitog i hladnog vremena 'sjelo' na ove naše prostore? Previše i zato se nadam da će sutra osvanuti - sunčan dan! Hoće li? Bog zna! Zna! Zna sve i samo velike budale misle da Ga nema! Takvima je nužno da se s(us)retnu sa svojom PROBUĐENOM svjesnošću! Da bi im se takvo što desilo valja im uletjeti u teške životne prilike, nešto slično mom stradavanju. Tada postoje samo dva rješenja. Kao u svemu i uvijek, jedno rješenje je u dobrom, a drugo je zlo! Razina svjesnosti u tom periodu života postaje tada odlučni čimbenik i jedina nas može odvesti k pravom cilju, kojeg je najlakše doseći ako sve svoje muke i brige povjerimo Gospodinu! Agnostik i nevjernik trebati će tada doživjeti veliku promjenu svoje 'osobnosti', ali ni vjerniku neće, u 'sudaru' s zlim, biti ništa lakše odrediti se i znati odabrati pravi put! U trenutcima osobnog jada i nevolje, kada nam se učini da smo postali bezvrijedni, pojavi se u mnogim umovima sumnja u postojanje Boga! Čovjekov, nesavršeni, um tada ne može prihvatiti postojanje Boga - koji 'šuti'! Za razumjeti je to, ali je isto tako potrebno znati da u svemu pa tako i lošem, možemo (i moramo) (pro)naći 'ruku' našeg Stvoritelja! Kako? Napisao sam to maloprije: samo kada svaku kušnju, bol, muku i sve loše u što smo 'uletjeli' pokušamo nadvladati PROBUĐENOM svijesti koja nam govori kako ne trebamo slušati tuđe riječi i ponuđena nam 'rješenja' (redovito loša!), već da nam je nužno iskoristiti 'energiju' Istine, čije riječi ne možemo čuti, ali koje možemo osjetiti i onda, tako 'probuđeni' i motivirani - izbjeći ružni 'usud'! |
Tada nam je nužno znati biti drugačiji! Možemo li to? Možemo li postati drugačiji? Zar biti drugačiji zaista znači - biti 'sumanut'? Sprdajući se s ljudima, mnoge su politike, ali i pojedinci, udruge i interesne skupine, za sve one koji jasno progovaraju o uočenim podvalama, lažima i zločinima, kako bi takve prikazali 'odmaknutim' ili kao denuncijatore izmislili riječ: 'zviždač' i MKB10 odjeljak namijenjen psihijatriji! No, jedno je, ipak neupitno i jasno: 'zviždači', 'denuncijatori' ili 'odmaknuti' ne zvižde, slično tihoj većini kojoj se 'na sve fućka', već rastjeruju tamu i kroz to, uz veliku osobnu žrtvu, svjedoče - Boga! Povučem li nekakvu 'paralelu' s ovakvim kazivanjem, mogu reći kako je moje ukazivanje na NEISTINU, počinjitelje zla i na opasnosti 'struke', njihovih metoda 'liječenja' i navodne 'lijekove', za lašce, progonitelje i farmceutsko-politički-'strukovnu' interesnu skupinu, baš to - bezvezan 'zvižduk', ali i to da se zapravo radi o TOČNO navedenoj Istini! Nedavna 'igra' s 'pandemijom svinjske gripe' koju je, kada je na Svijetu bilo evidentirano svega 50.000 oboljelih proglasila WHO (međ.zdr.org.) - dovoljno jasno govori o zlu koje se iz dana u dan, koristeći se lukavo 'slabom točkom' čovjeka, novcem i zdravljem, nameće - jasno oslikava istinitost i moć svega što se može postići - PROBUĐENOM svijesti! Na nesreću (ili ipak sreću?), do tog VRHUNSKOG 'stanja' čovjekova racionalnog bića moguće je doći tek kroz osobnu nevolju, koja redovito nastane kao posljedica postojanja nekog oblika - interesa ili čak neprijateljstva! Smatram da sam, slično razmišljanju egzegeta, koji tumače da je neprijateljstvo za biblijskog čovjeka činjenica, jer smo uvijek suočeni s neprijateljima - nečiji neprijatelj! Nije mi potrebno otići predaleko kako bi shvatio i potvrdio tu činjenicu! Psihijatri i sve čemu i kome oni služe doživljavaju me tako: kao 'bolesnog' neprijatelja i to je - DOBRO da je tako! Njihovo iskazano nasilje nije božanska sila, a formalno iskazivanje 'prijateljstva' kojeg oni nude 'pacijentima' je - još od početka pojave obiteljskog nasilja u Bibliji (Kain i Abel, Jakov i Ezav, Saraja i Hagara, Josip i njegova braća,...) - neprijateljstvo! Takvima i mnogim Kainima današnjice ne treba biti neprijateljem, jer u konačnici oni će, ne susretnu li prije svoju PROBUĐENU svijest, biti poraženi kada se dogodi izmirenje svih ljudi u ozračju (uoči) muke KRIŽA! Jedna takva 'prilika' na dohvat nam je ruke! Dan prije Velikog petka (muka) imati ćemo Veliki četvrtak! Toga dana trebao bi svaki 'neprijatelj' - nestati i pokušati učiniti onako kako je to rekao evanđelist Matej: 'Ako prinosiš dar na žrtvenik i ondje se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, (5,23) '... ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar' - izmiri se i ne odgodi to! Mogu li tako učiniti ljudi koji još nisu upoznali PROBUĐENU svijest, ... koji još nisu susreli istinsku muku, tugu i bol, ... kojima je svrha (ego) opravdanje sredstvu (progon!), ... koji - vole samo sebe!? Laka vam noć dobri ljudi! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 21. veljače 2010. - Sve me (pod)sjeća na tvoju SMS 'čestitku'! Sunčano je! Jutros je osvanuo sunčani dan! Vjerojatno je vani ugodno, no uskoro ću i to saznati! Pišem ovaj mali dio današnjeg zapisa na brzinu, jer uskoro idem na misu (8 je sati i 20 minuta)! Poželio sam ovom danu, odmah, posvetiti par riječi i već ujutro zahvaliti Bogu na mom ... (pogledajte kako je to izgledalo prije godinu dana!)! Krasan dan, nakon puno lošeg vremena, što li mi ima za 'reći'? Nešto lijepo, srcu drago, uhu ugodno, duši - potrebno? Volio bi nešto takovo, no ne ufam se puno u to! Već predugo znam koliko je čovjek loš i kako mu je lako zaboraviti drugu 'sudbinu', a sve radi - gluposti i zadovoljenja neopravdanih egoizama! Ali tako je to! Makar na ovoj, majci Zemljici, čak i danas kada je okupana Suncem! Sunčano je! Odoh, do crkve! Moram požuriti! Danas je prva korizmena nedjelja pa ne bi želio propustiti čuti liturgijska čitanja mada ih znam! (11 sati) Vratio sam se, čuo što sam znao, bio u dućanu, priredio dvije štrudle (sir i jabuka), počistio nered, prekrcao drva koja sam jučer uzeo u Lednicama i na kratko sjeo zapisati još jedan dio današnjeg zapisa! Čuo sam u homiliji (propovijedi) svećenika, osim poslanice nadbiskupa Devčića i jednu njegovu priču o pokapanju čovjeka, kada je bio svjedokom pokopa ŽIVE osobe! Na njegovu žalost, što je jasno izrekao, bio je JEDINI koji je čuo udarce po mrtvačkom kovčegu, koji su dolazili 'iznutra', ali je to odšutio, jer, kako reče: 'pomislio sam ako nisam u pravu da ću završiti u Vrapču (razuman strah - T.P.)!' - pa je (OŽIVJELA) starica ipak pokopana! Dva dana kasnije, kovčeg je otvoren za potrebe utvrđivanja identiteta starice, prema zahtjevu dijela rodbine koji je stigao iz 'pečalbe' i tada je sumnja svećenika u sebe samoga - nestala! Mogu samo zamisliti kako je ta jadna starica proživjela tešku agoniju umiranja što se je moglo zaključiti prema položaju ruku koje su ostale zgrčene dok je sama sebi čupala - kosu! Strašna smrt poslužila je velečasnom kako bi ispričao nešto o našem Duhu koji ne umire i svemu kroz što čovjek prolazi u svom životu! Mene je ovo pokapanje ŽIVA čovjeka podsjetilo na mnoga 'pokapanja' ljudskih života koja se i danas čine kroz svakojake oblike iskazivanja 'prava', interesa i 'skrbi' nekog o drugom čovjeku! Svjedok sam takvog 'pokapanja' u kom mi je 'nuđeno', slično kao što je zli, iskušavajući Ga, Isusu 'nudio' bogatstvo i moć, da se zadovoljim živjeti kao ŽIVI leš, ... što sam na kraju morao odlučno odbiti! Danas znam da sam ispravno postupio! Odbijajući biti 'živ pokopan' sačuvao sam, osim života i moj um i dušu! Strašno je biti živ pokopan, još strašnije na tom 'putu' ići kao Zombi-lik, trovan 'lijekovima za dušu'! Mada me je zli navodio biti - NITKO - ostao sam, ja: živi svjedok jednog od, mnogih, načina pokapanja živog čovjeka! Prekidam (12 sati!), jer idem do Rijeke! Dragi ljudi i dobri prijatelji pozvali su me na ručak! (22,30 sati) Vratio sam se prilično kasno, ali zadovoljan svime što mi je ponudio današnji dan! |
Odličan ručak, nešto 'ćakule' i manji izlet do Opatije, kamo smo pošli na kavu, dar je samoga Boga! Prije godinu dana sve je izgledalo puno lošije, zapravo tragično i jako stresno ... no, preživio sam! Preživio sam puno nevolja, ali još uvijek trajem za što mogu zahvaliti dragom Bogu koji mi je, u ovom vremenu 'kulture smrti' i jadnih egoizama, na put doveo puno divnih ljudi! Čuo sam se danas s nekima od njih i zato, nakon svega što je danas bilo lijepo kao i ovaj lijep i sunčan dan, odlučio spaliti sve ... da, baš sve što ima veze s meni 'montiranim procesom' i maltretiranjem mog bića! Učiniti ću to sutra! Ne želim da netko, kada me više ne bude, pronađe bilo kakav pisani materijal o mojim nevoljama! Preživio sam, slobodan sam, sam, napušten, opljačkan, ali nakon svih progona i muke ipak živ i zato mi bilo kakvo - papirnato (misaono ne mogu izbrisati!) podsjećanje na zlo - NE TREBA! Neću, kao moj pok. otac kog jednom davno progone komunjare, ostaviti zapise slične njegovom 'arhivu' koje je naslovio s: NEVOLJE i NOVE NEVOLJE! Kome to treba i čemu bi moglo poslužiti? Nikome i ničemu i zato ću sutra s puno gušta potpaliti vatru u mojoj peći! Volio bi kada bi isto to bilo moguće učiniti i s mislima, ali to nije moguće! Baš, ova, 'nemoguća želja' odvodi me do zaključka kako su mnogi ljudi, pokušavajući 'pobjeći' od (nametnutih im) loših misli, odlutali na ulicu, u gostionu, do droge, kocke, ... u vlastitu prijevremenu smrt za koju na Zemlji nitko nije odgovarao, ali što će Bog znati 'vrednovati'! Žalim te ljude, ali još više one koji su ih svojim postupcima otjerali u zlo! Tek sada shvaćam koliko sam mojim uspjelim 'opstankom' u nemogućim uvjetima, u što su me odvele lude 'želje' - 'pravednika' - pomogao tim jadnim ljudima, ... koliko sam pomogao čovjeku (za kim i danas plačem) koji mi je prije samo godinu dana, u ovom vremenu, poslao SMS 'čestitku' - nezaboravnog sadržaja kojim mi je, nakon neuspjelog obračuna sa mnom - zauvijek rekao zbogom i tako me lišio moje Ljubavi! Jesam li mu, preživjevši mnoge njegove loše postupke prema meni produžio život, pomogao mu smoći snage nositi se s nadolazećim problemima, ... ili ipak nisam? Ne znam! No, žao mi ga je, ... jako! Rado bi mu dao (vratio?) ono što on uporno uništava, a bez čega neće moći izdržati! Može li se, konačno, okrenuti SEBI, ... pogledati U sebe i shvatiti 'matematiku' života i jednadžbu prema kojoj sve što mi učini(še) nakon znaka jednakosti postaje identičan rezultat na drugoj strani jednadžbe? Ravnoteža, narušenih odnosa teži jednom obliku 'poravnanja', što se s vremenom potvrdi, a što može biti jako bolno! 'Sretan ti t...' - ... što? Opstanak? Preživljavanje? Život u samoći ... život bez Slatkice? ...? 'Ne! Sretno ti t... - NIŠTA, jer to si nam! Ništa!' Misli li taj čovjek ovako? Vjerojatno i zato mu, kada uleti u osobnu muku, doturite moj današnji 'slavljenički' zapis - možda mu pomogne(m)?! O, Bože, zašto sam danas ovo rekao? Zar radi sebe, Nje, njega, Istine, ... radi Tebe? Za neko bolje sutra? Ali sutra će kiša! Želim kišu! Neka u njoj nestanu suze plača mog odbačenog srca! Hoće li sutra padati kiša? Laka ti noć (dobri?) čovječe! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 22. veljače 2010. - Dan poslije! Neka živi! Kiša! Dan nakon moje 'godišnjice' koju je (po)milovalo sunce stigla je kiša! Hoće li s njom nestati i svaki trag mojih suza koje više nemaju nikakva smisla? Nadam se tome! Inače, kako sam jučer najavio, iz 'moje' kućice su s današnjim popodnevom nestali svi pisani tragovi ljudskog jada! U mom je arhivu ostao samo papir koji me je zauvijek oslobodio svake vezanosti na propalu ženu, koja me je za potrebe opravdavanja pljačke moga i moga progona - opasno ugrozila i umalo - ubila! Taj papir neću uništiti! Meni on ne znači ništa više osim ovog što sam naveo, ali ga neću zapaliti! S rješenjem o raskidu braka riješio sam se posljedica opasne pseudo-brige jednog jadnog ljudskog bića koje će, obmanuto osobnom 'svetošću' iza koje je dobro prikrivena glupost i idiotarija, umrijeti u zabludi svog nerealnog prava da me ima kao objekt nad kojim će izvoditi rituale njenog boga, što je trebalo biti i postati moja - shizofrenija! Sadržaj njene otvorene pandorine kutije, iz koje se je na sve strane širio smrdljivi zadah njenog 'prava' i 'istine' više mi ne može nauditi! I sama smrt bolja je od bilo čega što bi mi takav um mogao ponuditi! Zato sam od svega napisanog što ima bilo kakve veze s takvim čovjekom, zadržao papir moje - slobode! Mada malo žurim, jer uskoro idem na Rab, ipak sam se stigao 'obračunati' sa svakim tragom zla! Sretan sam radi toga i ponosan na svaku moju napisanu i izrečenu riječ, jer mi je jasno kako bi malo tko na mom mjestu govorio baš onako kako se osjeća i kako živi! Danas je takvo što nepoželjan način ponašanja ljudi, radi čega su istina i osobni stav postali - sračunati potezi - gotovo uvijek učinjeni samo radi sebe! |
Iskrenost je postala OPASAN teret životu i umu, samom opstanku čovjeka i zato mi je još draže istaknuti kako sam, kroz dugu i bespoštednu 'borbu' uspio zadržati svoj bitak neokaljanim i, ako treba i do same smrti, biti spremnim ostati 'odmaknutim' u iznošenju i predstavljanju činjenica o uobičajenim podvalama politike, prava, zakona i postupanja i ponašanja prema ljudima! Sloboda! Samo nam ona može, i to tek kada je shvaćena kao APSOLUTNA vrijednost radi koje se nikada ne smijemo dati 'saviti', ponuditi miran san i potrebnu umnu stabilnost, toliko važnu za sasvim OBIČAN - život! Neki drugi način života u kom je čovjek daleko od onog što je, od sebe i kada živi kao kakav 'klimavac' i istinski grješnik, čak lopov ili možda progonitelj mogao bi čovjeku pomoći doseći i same 'visine', no to je u konačnici ipak siguran put k lošem kraju do kog se tada stiže kroz jako bolno suočenje s Božjim u nama, ... s našom savješću! Imali to ikakva smisla? Nema, ali je unatoč tomu, takva 'podobnost' danas često u 'primjeni'! Vidio sam u mom životu mnogo takvih ljudi i na vlastitoj 'koži' osjetio opaku 'moć' njihove 'istine'! Oni su tu, do nas Malenih i običnih ljudi, od vijeka prisutni! Ponašaju se i predstavljaju kao kakve 'važne' osobe! No, pravo je pitanje nisu li takvi - 'ekvivalent' često spominjanim likovima u evanđeljima, u kojima su opisani kroz likove carinika i farizeja? Koji li će od takvih ljudi smoći snage od progonitelja postati - prognanik? Možda nitko, no priliku za to ima - svatko! Nego čini mi se jako ugodnom ova toplina koju mi učini plamen sagorjelih - gluposti! Samo moju Slatkicu, no to ne ovisi o meni! Nju mi je otelo prokletstvo ljudske oholosti i pohlepe! Njena baba, 'Ona' je mrtva! Neka živi! Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 23. veljače 2010. - Vjerujte! Vjerujte! Ako ste i najobičniji, materijalnom podložan čovjek i onda vjerujte! Zapravo, vjera vam je tada neophodna! Vjera vas, a to kazujem prema osobnom iskustvu, zaista ništa neće koštati! Možete ostati škrti, sebi okrenuti, čak egoistični, …! Ne smijete samo biti šteta drugim ljudima i svemu Svijetu! Dakle, vjera vas neće koštati niti lipe! Jednom će vas privesti punini života i uvijek vam, kao najbolji sudrug biti - 'pri ruci'! S druge strane i s protokom vremena, jednoga dana kada vas pritisnu neizbježne nevolje bilo kojeg oblika, nećete biti neugodno 'zatečeni', jer vjera će vam tada pomoći shvatiti - nemoguće: činjenicu da ste i vi došli 'na red', jer to nam je rođenjem određeno! Jesam li vas uvjerio kako je jako dobro vjerovati ... naravno, u Boga?! Mada sam jučer učinio još jednu inventuru mog 'životnog skladišta' (u kom se je godinama nakupljala svakojaka 'krama') kada sam podvukavši crtu ispod koje ne želim, ne smijem i neću ići, veliki dio 'arhiva' uništio i zauzeo konačan stav prema osobi koja mi je na vrat navalila mnoge nevolje, uspio sam odspavati lijepu noć! Takvo što NEVJERNIKU nije moguće! Čemu je tako? Razmislite i vjerujte mi: samo zato, jer iskreno kazujem ono što mislim i osjećam! To je moguće činiti samo ako čovjek živi vjeru koja je na Zemlji iskazana kroz odnos prema čovjeku! Naravno, ovo nikako ne znači da se radi vjere čovjek treba ponašati suludo i onda svakoj 'šuši' dozvoliti da na bilo koji način MANIPULIRA s njegovom osobom! Treba činiti suprotno i uvijek nastojati, ako je to ikako moguće - kroz dogovor, rješavati sporne situacije i poremećene odnose! Kako u tome nije dovoljna volja (blagost!) jedne strane jasno je da i najiskreniji pristup drugoj osobi i iskazivanje krajnje granice strpljivosti može biti - 'fijasko'! Takvim, drugim, osobama treba reći, makar i teška srca – zbogom! Mudar čovjek, a takav nisam bio (možda sam danas?), nikako ne može biti - budala! 'Virtualni poraz' samoga Boga moguć je ukoliko prihvatimo biti - nitko! To nije po Božju i nema nikakve veze s vjerom, dobrotom, opraštanjem, a kako je umu nemoguće zaboraviti propala nastojanja iz kojih se kasnije izrodi kraj odnosa među ljudima, nije nam nego upitati se: čemu sve i u … 'ime' i radi – čega? |
Puno je vrjednije živjeti o 'siromaškom kruhu' nego u obilju stečenom na nepošten način! Takav moj stav jučer me je ponukao učiniti 'inventuru' - koja me je na kraju i ugrijala (!). I onda sam, već prošle noći, primio Njegovu Milost koja me je 'odvela' spavati u okruženju mojih Malenih s kojima sam proveo veliki dio noći! Vidio sam one za koje bi mogao pogaziti sebe, ... koje nikad neću susresti, ali koji su - moji! Bilo nam je lijepo! Istina, moja Slatkica bila mi je nešto bliže! Sjedila je do mene na sicu mog 'ferrarija', dok sam Malca promatrao s povišenog zidića, ... kriomice, vireći iza neke željezne ograde! Cijelo vrijeme pokušavala me u tom zadovoljstvu omesti jedna žena, no ... nije u tome uspjela! (I neće!) Ljubav koja je 'iskovana' u muci ni na koji način nije moguće - utihnuti! Krasan san predivne noći, koji je uslijedio nakon što sam u samo desetak minuta pronašao i isprobao rješenje za WEB mog prijatelja (editiranje dijela WEB-a lišeno mog uplitanja u taj rad!) i kasno otišao na spavanje – dokaz je, makar MENI (ja tako vjerujem!), vrhnaravne moći - vjere! Vjerujte, jer to će vas koštati samo malo odricanja od glupe želje da budete ono što niste i što ne možete biti, a što ste živeći oholo i 'boreći' se za nekakav 'status u društvu' - prestali činiti (biti!) Ovaj dio današnjeg zapisa napisao sam u mojim Brezama, u pauzi marende/ručka i nakon što sam, nevjerojatno brzo sredio poslove za koje sam nekada znao gubiti sate i dane! Vjerujem da je sve baš tako, jer - vjerujem! Volim Breze! Tu žive i rade 'obični', marljivi i pošteni ljudi, ... možda manje vjernici, ali ... dobri ljudi! Odoh nakrcati malo drva pa idem kući! Sada je večer (22 sata). Nastojim dopuniti ovaj zapis, no osjećam kako baš nisam nadahnut riječju! Zato ću ovaj 'internetski arak' popuniti sa slikom 'potočića' koji juri podno prozora moje spavaće sobe! Možete je i čuti! Tu je! Sve što činim i živim zadnjih dana doživljavam kao Milost - pa tako i ovu vodu! Uostalom, nisam li 'Ribica' (tako me znala zvati moja pok. mama)? A ... ribice vole - vodu! Volim vodu! Puno! Sjećam se, kada sam jednom bio u posjetu prijatelju P. u Domžalama i kako sam ga već samo koji sat nakon dolaska pitao o nekoj rijeci/potoku u Domžalama. Kada mi je rekao kako mogu stići do te 'vode', otišao je čuti i osjetiti! Volim vodu! U njoj plivaju ribice! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 24. veljače 2010. - Pustinja! Što mislite: koliko je svetosti prisutno u jednom 'običnom' (i danas uobičajenom!) progonu čovjeka? Puno! Ne šalim se! Stvarno tako mislim. Mada je čovjeku nepojmljivo povezati svetost i progon, razmišljam kako je svaki (a iznad svega nepošteni!) progon prilika da se iskažemo, ... da pokažemo MOŽEMO li, kada nas nevolje pritisnu, ostati na nogama! U tim trenutcima, kada nam život uleti u pustinju ljudske bijede, bilo bijede progonitelja, bilo naše, kada je svaka nada 'oaza' priviđenja, tada nam je Bog najbliži, a to je nesumnjivo 'prilika' da mu se - pokažemo u punom svjetlu! No, to nije lako, jer nam naš, tada 'rascijepani um', koji se je radi želje da odgovorimo zlu istom mjerom odvojio od našeg duha - predstavlja veliku prepreku! Veliki raskol kom se je veoma teško suprotstaviti tjera nas da na bilo koji način pokušamo vratiti ono što smo izgubili, što je naše, a to može biti veoma opasno! Probao sam takav život, kada sam potaknut tuđim nasiljem razmišljao o zločinu, ... čak jako okrutnom zločinu i uništenju svega što je moje, no ... moja tanana nit koja (po)vezuje vječni duh s prolaznim umom - izdržala je ogromnu silu svakojakih misli i navalu zla! Teško, ali ipak, suočen s pustim beskrajem kom nisam mogao sagledati kraj, prihvatio sam krenuti na 'drugu stranu' pustinje! Nisam tada mogao ništa isplanirati, predvidjeti, ... jer o takovu životu ništa nisam znao. Do tada nikada nisam bio u 'pustinji'! Puno puta poželio sam se s tumaranja po njoj vratiti svom domu iz kog su me sile zla protjerale! U par navrata to sam čak i pokušao, ali sam svaki put bio grubo otjeran i odbijen! Nikada neću (SMIJEM LI!) moći zaboraviti riječi jednog oholog uma iz tog vremena, koji mi je na svaki moj pokušaj prijetio policijom, luđacima, ...? Svijest o tako opakom zlu, kom sam uludo nudio mir i prijateljsku ruku, polako me je privela 'razumu' pa sam od prognanika otjeranog u bespuće pustinje uspio postati živi svjedok - svetog - prognaničkog života! Moj čudesan (?!) prolaz pustinjom jada nikada neću moći razumjeti, ali ću ga baš radi toga shvatiti kao sam čin Milosrdnog Boga! |
Sveta ja svaka pustinja koju čovjek mora proći radi ljudskih opačina! Sveta je, jer se na njenom kraju nalaze prostrane livade Nebeskog Oca, koje nas očekuju! Nevolja je čovjeka u tome što je već prvi korak po sipkom pijesku toliko teško suočenje s osobnom nevoljom da nam je NEMOGUĆE shvatiti i osjetiti blizinu Boga! ... Nemoguće nam je tada vjerovati u čudo koje će, ustrajemo li se suprotstaviti 'ponudama' zlog, postati - naša stvarnost! Nisam o tome imao nikakvih saznanja, još manje nekog iskustva, no ... znao sam se i ipak uspio suzdržati - jedva, ... i tek malo, ali dovoljno za danas imati i živjeti - novi život! Slično basni o stablima iz Biblije, koja se nisu željela odreći svojih plodova, sokova i svega dobrog što je u njima - za postati 'kraljem' - i ja sam tada želio ostati - što sam! Dah smrti pustinje dugo je bio moj 'sudrug' kog sam morao udisati, ali koji me ipak nije uspio otrovati! Konačno, nakon mučnog 'tumaranja' i nekoliko mjeseci nakon 2.2.2009. g stigao sam do moje 'zelene livade' i još ovdje, na Zemlji, doživio mnogo od svega u što mnogi ljudi ne vjeruju, ... o čemu se mnogi boje javno govoriti, čega se - boje! Zato, nemam nikakva razloga misliti bilo što drugo osim da je prolaz kroz pustinju ljudskog jada bilo što drugo osim - zaziv svetosti! Bilo mi je preteško doći do ove jednostavne misli, no danas sam, u vremenu kada k (ovogodišnjem) Uskrsu kročimo kroz četrdesetodnevnicu koja nas podsjeća na dane u kojima je Isus boravio u pustinji, shvatio kako se je baš On - pobrinuo za mene! Vrijeme je zato da Mu na svemu zahvalim! Vrijeme je da počinitelje zla zauvijek ostavim i zaboravim, i da pođem Isusovim putem, na kom ću susretati 'moje' Malene! Protjerali su me, tjerali da tumaram 'pustinjom', više puta mi okrenuli leđa pa je vrijeme da ih, simbolično, ali jako stvarno - ostavim i pođem za Njim! Danas, sada, sam ih ostavio, ... njima SAMIMA i njihovoj pustinji iz koje je teško izaći bez Ljubavi, jer njihova je 'ljubav' činila - zlo! Isuse, idem! Povedi me, jer želim služiti Nevoljnicima, Bolesnima, Sirotinji, ... Odbačenima, ... Tvojim Malenima, ... mojim Brezanima, 'potpisnicima' peticije za 'očuvanje' mog uma, četvorici Ivana koje si mi poslao onda kada su mi čak i vlastita djeca odbila pomoći, doktoru, glazbenicima, ...! Tebi! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 25. veljače 2010. - MW8CX! Odličan 'lijek'! Breze! Danas sam bio u Brezama! Otišao sam 'gore' kako bi ažurirao podatke u godišnjim prijavama osobnih dohodaka za neke radnike pilane, koje sam jučer priredio. U Breze sam stigao nešto prije marende/ručka. Nakon obavljena posla i marende u moj sam 'ferrari' ukrcao nešto drva za ogrjev, malo 'poćakulao' sa S. i s par radnika i onda se 'spustio' do Crikvenice. Bio sam do 'porezne' kako bi predao obrasce! Sretan sam, jer sam na taj način pomogao Malenima kojima je svaka kuna 'velika k'o kuća', a to mi puno znači i još više kazuje! Ove godine i ja bi od države trebao dobiti 'povrat' novaca, no, mogao bi prema 'mom ustaljenom obrascu', koji mi uglavnom (od)uzima, ne dočekati taj mali darak (2.700 kn!). Država je na koljenima, a niti ja nisam 'fit'! Loša politika i meni neshvatljivo odustajanje vanjske politike moje Domovine od traženja neke dobre veze s naklonjenom nam državom, pokazuju svoj pogubni 'učinak'! Igra s Europom iscrpljuje svaki atom 'snage' moje male državice pa mi je jako blisko razmišljati kako će prazna državna blagajna morati odgoditi ovogodišnje povrate preplaćenih poreza! No, računam s tim novcem i zato, nakon što učinim jedan jako važan pregled koji će u bitnome odlučiti o mom 'sutra', odlazim u meni dragi 'šoping': kupiti ću si odličan glazbeni proizvod (MW8CX) kako bi moj slijedeći CD mogao opremiti odličnim zvukom i dobro snimljenim pjevanjem! To mi je želja i potreba mog duha! Želim učiniti moje 'remek djelo' - nezaboravnu glazbenu priču o - Bogu i čovjeku! Mada sam odustao od nekih ljudi ne želim odustati od onog što sam oduvijek i što sam bio puno prije nego sam upoznao 'moju' pokoru i 'dobio' - 'njih'! Želim to kako bi i pjesmom mogao slijediti jedinoga Boga koji me je podario predivnim darom i ljubavi prema glazbi. U ostvarenju mog nastojanja da si priskrbim dobar glazbeni 'kućni studio' pripomogao mi je i prijatelj J. koji je od mene otkupio (meni nepotreban jer nema mogućnost slušanja radija (?) što mi je bitno) novi Apple 3GS uređaj (iPod). (Hvala J.! Sve moje pjesme i 'multimedijalno' računalo već sam ti oporučno ostavio pa se nadam da ćeš jednom nešto od toga moći iskoristiti!) Inače, dan je osvanuo okupan suncem, kog je dobar dio jutra mjestimično sakrivala magla. U Brezama je danas bilo izuzetno toplo i bez magle. Na povratku iz Breza snimio sam ovu lijepu 'maglovitu' sliku! Sve drugo, čak i samo more, skrila je magla radi čega sam imao dojam kako 'lebdim' iznad oblaka. U Crikvenici je pak bilo dosta sunca pa sam nakon obavljena posla u društvu s M. i J. uživao u pravom proljetnim danu. Predvečer, sve je bilo drugačije. Opet su oblaci prekrili nebo i najavili sutrašnju kišu! Opet kiša! ... a sutra moram na pregled!? Ne sviđa mi se ova 'igra' prirode! Krije li ona u sebi neku poruku? Mislim da sam to već negdje napisao, no ponoviti ću: preglede srca obavljam samo zato, jer je to od mene zatražio moj dobri prijatelj koji mi je dobar dio pregleda i ugovorio i jer ga ne želim - razočarati! Činim i učiniti ću tako mada mi je odavno jasno kako moje 'srce' živi puno drugačiji 'život' od uobičajeno shvaćenog i određenog načina rada - 'normalnog srca'! Nedavni dobar nalaz, koji je mogao imati upliva na rad srca potiče me na to da, razmišljajući o nedovoljno shvaćenom 'mehanizmu UKUPNOSTI' čovjekovog bića - pokušam shvatiti utjecaj transcendentnog (neka bude duha na um!) na sve što živim! |
'Vjera te (je) tvoja izliječila!? - je li vam znana ova Božja Riječ? Doživio sam previše 'slučajnosti' koje nikada neću moći objasniti, ali koje su se dogodile, radi čega mi je potpuno jasno kako 'transcendentna moć', naravno Dobrog - postoji! Neću opisivati 'događaje' niti navoditi imena osoba koje su svjedoci doživljenih 'slučajnosti' što im je u BITNOM (na dobro!) promijenilo život, jer ne želim činiti nemoguće, ali i NEPOTREBNO - dokazivati postojanje Boga! Znam, kao i mnogi od vas koji ovo čitate - kako je, naoko NEMOGUĆ EKSTREM 'čudnog' ozdravljenja potvrda čuda, a to je ... Bog, sam Isus, koji je bolesne, radi kojih je postao čovjekom, liječio - vjerom! Nije to bila nikakva Hagio-terapija o kojoj tek nešto naslućujemo, malo znamo i teško je prihvaćamo! Ne! Čudesna izlječenja desila su se uvijek i SAMO onda kada je čovjek smogao snage svojim SVJESNIM bićem prihvatiti jednostavnu Istinu koja kazuje kako je bolest pomanjkanje zdravlja, što je posljedica SUMNJE i svake nevjere i krivovjere, ... neki oblik pseudo-duhovnog života koji je do pojave bolesti bio bezbrižan i sebi okrenut život! Ovakvo razmišljanje jedan je od razloga što sam postao i biti ću do kraja moga života, veliki PROTIVNIK 'liječenja' mnogih (posebno 'psihičkih'!) bolesti samo kroz uporabu, često opasnih, 'lijekova', tkz. 'pojačivača' imuno-sustava i svih drugih 'stimulansa' namijenjenih čovjekovu zdravlju! Reći ću, jer tako mislim i znam kako je porast broja autoimunih bolesti, raznoraznih oblika alergija, nedefiniranih glavobolja, loših raspoloženja i još puno toga, POSLJEDICA nepotrebno provođenih (preventivnih?) i preuranjenih 'tretmana' s 'lijekovima' - još u najranijoj mladosti - koji su svojim 'djelovanjem' POTISNULI u drugi plan najsavršeniji oblik - AUTOZAŠTITE, čovjekov obrambeni i endokrini sustav! Ovakav pristup rješavanju, čak i obične prehlade, oslabljuje Božje u nama, vezuje naš organizam uz ovisnost o izvanjskom čimbeniku ('lijeku') i u konačnici nas 'priprema' biti predodređenima oboljeti od svake bolesti! Kraće rečeno: imunologija čovjeka, potisnuta čestom uporabom 'lijekova' postaje neaktivan dio našeg sustava, ...! Čuli ste nedavno kako je AVANDIJA (pseudo lijek za dijabetes/'šećer') do sada ubila mnoge ljude? Biti ću direktan i bezobrazno ustvrditi kako još uvijek ne postoji PRAVI lijek za šećer! Zašto? Zato, jer se do nalaženja 'lijeka' za dijabetes nije krenulo kroz shvaćanje i OTKRIVANJE nastajanja i djelovanja 'uzročnika' dijabetesa! Taj posao preobiman je i teško razumljiv (mnogoznačan je i ponekad individualno ODREĐEN!), radi čega se farmaceutska industrija, okrenuta NOVCU I BRZOJ ZARADI, priklanja sumnjivim - STATISTČKIM (možda lažnim?) podacima o 'uspješnosti' 'lijeka' - što, eto - ponekad biva PREURANJENA I NEPOTREBNA SMRT pacijenata! Kada je u pitanju zdravlje čovjekova bića potrebno je ZNATI da je svako liječenje osim liječenja koje je zasnovano na poznavanju djelovanja i nastajanja uzroka bolesti - BIZNIS i moguća šteta! Dijabetes će biti izliječen tek onda kada lijek bude mogao aktivirati naše 'resurse'! Do tog vremena, učinak dijabetesa biti će samo POTISNUT pseudo-lijekom - dakle, NEIZLJEČEN! No, nekada je i to NEŠTO, ali samo ako se prihvati kao privremenni oblik 'pomoći' iza kojeg bi trebalo nastojati, VJEROM, ISTINOM i DOBRIM djelom doseći poboljšanje zdravlja i čak - potpuno izliječenje bolesti! Na žalost, ljudima je puno lakše prihvatiti uzimati 'lijekove', što je prečesto - nepotrebno i neučinkovito po ljudski organizam! Vjerujte, budite DOBRi i živite Istinu! Ići ću sutra na pregled, ali ću svjestan moje nesavršenosti, prije bilo kakve odluke, moj um 'posavjetovati' s transcendentnim, ... iza čega ću sačekati Njegovu Riječ i tek tada prihvatiti ili odbaciti MEDIKAMENTOZNU (ali i kiruršku!) terapiju! Zašto? Jer vjerujem u beskonačno SUTRA! Jesam li radi toga lud, ... jer se ponašam na NEUOBIČAJEN način za vrijeme u kom živim ...? To neka ostane moj 'problem', kao što takvo što MORA OSTATI slobodno odlučiti svakom čovjeku na ovoj Zemlji! Otrove koje nam podvaljuju kao 'lijekove' isprobao sam! Čak i mimo moje volje i ...?! Mogu reći kako su jako-jako opasan, đavolski proizvod (čast izuzecima!). Bože, idem! Neka bude volja Tvoja! Tebi! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 26. veljače 2010. - Gubljenje vremena? Nasilje nad djecom! Požurio sam napisati dio današnjeg zapisa, kako bi istaknuo neko neobično, sretno i zaista čudno, raspoloženje. Još jutros, kada sam u bolnici susretao zabrinuta lica ljudi, um mi je počeo razmišljati o prolaznosti u vremenu, koja je predaleko od svake misli u sadašnjosti, radi čega su mnogi ljudi 'smrknuta lica'! Bio sam i ja takav, uplašen za život i trebalo mi je proći kroz razne 'oblike' života kako bi shvatio besmisao takvog straha i s lica skinuo 'masku' zabrinutosti! Moram umrijeti i od te me 'sudbe' ne može ništa spasiti! Imam jednog dragog prijatelja kom užasno smeta kada govorim ovako, ... kada pričam o mom kraju, o smrti, jer ...? Što? Zar će mi bijeg od Istine produžiti život? Ili će me priča o mom kraju prije - ubiti? Srećom, danas mi je jasno kako svaki oblik praznovjerja, u što ubrajam i bijeg od priče o kraju života, nema nikakve veze s životom, bolešću, ... ili lošim životom! Odavno je sve Božje pa mi je neobično žao kada vidim slike tužnih, zabrinutih i uplašenih lica, koja na taj način ništa ne mogu i neće promijeniti na bolje. Treba moći prihvatiti svaku Istinu! Eto, za koji dan saznati ću puno više o mom 'sutra' i ...? Bude li mi predočena loša slika mog zdravlja što ću tada učiniti? Ništa! 'Proučiti' ću sve postojeće 'ponude' liječnika i onda MIRNO nastaviti put k svome - ovozemaljskom - kraju! Naravno, kada ovako kazujem to ne znači da će mi na bilo koji način i radi bilo kog razloga biti 'drago' čuti nešto loše o meni! Volim život i nadam se najboljem, ali životu, koji bi trebao biti - strepnja, ne želim robovati! Možda sam baš radi ovakvog (neko će to nazvati - defetizmom!) stava o sebi danas miran i pomalo zadovoljan! Jesam li baš radi toga, kada sam vraćajući se iz Rijeke svratio u Inter na kavu i kada sam sjedeći sam za stolom kafea zadovoljno promatrao dva mlada para ljudi ... čija su me vedra lica i smijeh uspjeli 'spustiti' do vremena moje mladosti i svega što sam tada bio - bio sretan? Uživao sam u njihovoj sreći, na kratko se susreo s nešto tuge, i onda im, kroz smiješak kog nitko nije mogao uočiti (duše!), potiho, u sebi, poželio dug i sretan život! Zašto sam tako učinio? Radi sebičnosti, straha, neizvjesnosti koju živim, ... ili preteške samoće koja će me jedina ispratiti do kraja mog puta? Ne znam! Možda sam sve tako učinio samo zato, jer sam i danas shvatio koliko su ljudi okrenuti materijalnom! Čuo sam danas misao koja mi je željela reći kako je sve što činim, a što neće biti 'materijalizirano' (novac, stvari, ...) - gubljenje vremena! Bit ću filozof i reći kako je zaista sve gubljenje vremena, jer će tek konačni gubitak sveg ovozemaljskog vremena biti i postati - vječnost! Slažem se, kako je stvarati glazbu, pisati tekstove, knjige, ... željeti svakom čovjeku učiniti nešto dobro izvjesna 'glupost', no to je tako samo čovjeku koji živi za sebe i strepi za sutra! Ja živim drugačije i to nikada neću, ni za što, promijeniti! Nije me briga hoću li (a neću!) nekom mojoj pjesmom zaraditi koje 'šolde', ... hoće li moja knjiga postati 'bestseler' ili će mi netko platiti neku moju uslugu! Ne treba mi niti ikakva pohvala! |
Činim sve, baš tako, radi potrebe da kroz to iskažem dar dobivene Milosti. Trebam i ja novac i kakvu-takvu 'poziciju' u društvu, jer mi je nužno živjeti, no to je daleko od moje želje da radi takve potrebe postanem ono što NISAM, što me nikada ne bi moglo učiniti ni sretnim ni zadovoljnim čovjekom! Čini mi se kako mi ovakvo razmišljanje, čak i onda kada s prevelikom tugom pogledam Njenu sličicu na mom 'desktopu' - vraća dobro raspoloženje i neki, izuzetno blag i milosrdan, 'pozadinski' osmjeh! Ne! Ne čini mi se! To je tako! I tuga može biti radost ako je doživimo kroz Istinu koju nismo, radi tuđih 'razloga', u mogućnosti - promijeniti! Divan je ovaj kišni dan na kraju kog se može nazrijeti vedro nebo! Možda već večeras 'isplakano' nebo postane vedra noć? Toliko o mojoj potrebi da se 'isplačem' nad činjenicom kako je danas svako djelo 'duhovnog' karaktera u kom nema - novca, gubitak vremena! Meni to nije tako i zato ću sutra otići kupiti dobar uređaj koji će mi poslužiti samo zato kako bi moj unutarnji život kog znam preslikati u pjesmu, bio jasnije i preciznije prikazan! Nahraniti ću moju dušu ma što tko mislio o 'svrsishodnosti' i nekakvom 'smislu' takve - 'nepotrebne investicije'! A sada, odoh malo prošetati! Možda doživim još poneku Sreću? Tu sam (21 sat)! Slušam radio, pišem i usput razmišljam o križu! Simbolika križa kojim je ispunjeno moje razmišljanje o Uskrsu puno mi znači! Ta i ja sam imao (imam i sada) moje Šimune (Cirenac), Veronike i tek sam sada, nakon što sam smogao snage spremno prihvatiti i na leđa namjestiti moj križ - simbolički kazano, 'uskrsnuo'! Do kada? Ma, ... znam se na svoj račun našaliti i tada reći: 'koga briga!'. No, kako danas čuh neki se jako brinu o sebi, čak i onda kada postane jasno koliko su OPASNI! Pogađate? Radi se o farmaceutskoj industriji! Moćan 'bogatun' koji sve bezobzirnije trguje zdravljem čovjeka, požurio je, čak i u mojoj Domovini, 'obznaniti' svoju 'istinu' prema kojoj je nedavno potvrđena ŠTETNOST 'lijeka' za dijabetes, Avandije, neistina. Čuvši ime, mislim da je gospodin doktor, Izeta Aganovića i sve što je on ispričao o Amandiji, gorko sam se nasmijao pomisli kako je dotični postupio prema naputcima - proizvođača lijeka! Ne bi to bilo ništa nova! Ta i sam sam bio svjedokom poslića kog je dr. Pticoubojica radio za potrebe proizvođača opasnog otrova za um - Rispolept (Risperidon) kemikalije! Nego kad već spomenuh opasni 'antipsihotik' (?) evo vam svima koji LJUBITE čovjeka malo materijala za razmišljanje o tome da su već i djeca postala ŽRTVE nedefiniranih dijagnoza i slijedno tome - medikamentoznog NASILJA! Obratite pažnju na nazive i definicije navodnih 'poremećaja' opisane u tekstu kao i na 'priču' (Reklama! Plaćena?) o uporabi 'lijekova' za um! Netko će morati položiti račun Bogu za ovakvo OČAJNO postupanje s UMOM djece (što li o tome misli 'autorica' ovog jada?), za koju imamo sve manje strpljenja i vremena, radi čega ih tada proglašavamo - 'bolesnima'! Ludilo! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 27. veljače 2010. - Yamaha, Roland, ... ništa! Ufanje? Odakle započeti? Od lošeg? Ili ipak od dobrog? Od dobrog! Od činjenice kako sam se jutros probudio i kako sam već s prvim pogledom kroz prozor uočio - proljeće! Jučerašnji mali trag vedrine postao je lijep, sunčan dan. Predivno vrijeme upravo je bilo ono što sam trebao, jer sam, 'podalje' od sebe osjećao kako mi danas skoro ništa neće 'ići od ruke'! I bi tako! Morao sam poći do bolnice, naravno 'poslom' pa sam sobom ponio dva primjerka moje Paklene knjižice koje sam namislio pokloniti dvjema medicinskim sestrama, kad ..., niti jedna od njih danas nije radila. Promijenio sam naum i zamolio treću sestru da im uruči moj 'darak'! Nakon obavljena 'posla' pošao sam do centra grada (Rijeka!) gdje sam se trebao naći s J., no on mi je javio kako neće doći, jer je noćas 'prekardašio', a i želi (na)snimiti pjevanje na jednu matricu! Shvatio sam ga odmah i složio se s njegovim prijedlogom da današnje, propušteno, druženje 'upriličimo' sutra! Zato sam sam pošao do trgovine u kojoj sam želio kupiti 'dobar uređaj', ali ni to nisam obavio! Jedini primjerak kog su imali u dućanu prodali su nedavno pa sam ostao 'kratkih rukava'. Pošao sam zato do trgovine Roland glazbalima, nadajući se da ću tamo naći neki sličan uređaj, no i oni nisu imali ništa na zalihi što bi mi bilo interesantno! K tome i cijena Edirolovih ('marka' od Rolanda) DSP miksera dosta je veća od sličnih Yamahinih uređaja. Pomalo razočaran nazvao sam 'Yamahu' i zamolio ih da mi jave kada će dobiti mixer. Tek za 25-30 dana, rekli su mi! A ja se ponadah, već danas, imati meni dragu 'spravicu' ... no danas je sve bilo 'protiv' mene! Prihvatio sam taj zaključak i u svemu što sam doživio (ono najvažnije ipak neću reći!) shvatio 'poruku': nužno mi je do daljnjega biti strpljiv i ... nadati se ...!? Ipak, jedna sitnica danas me je obradovala! U trgovini glazbalima susreo sam jednog mlađeg čovjeka i njegovog sina (jedan od njegovih petero djece!) kog dugo vremena nisam vidio, a koji je jednom, ne tako davno, kod mene snimao demo snimku jedne pjesme za Uskrs-fest! Popričali smo o glazbi i nešto malo o osobnim životima! Začudio se je kada je čuo kako se je moj nekadašnji život 'raspao', no i dodao mi kako razumije koliko je opasno živjeti vjeru bez razuma, što je i sam okusio. Pohvalio mi se je kako se je uspio riješiti ovisnosti o alkoholu ('ne pijem već tri godine!'). Upitao sam ga jeli to uspio postići bez 'lijekova' na što mi je odgovorio potvrdno! |
Mislim da se je na taj način uspješno riješio opake ovisnosti, jer bi rješavanje alkoholizma uporabom 'lijekova' i 'uslugama lobotomičara' bio njegov neizbježni poraz! Uspio je pobjeći od zla snagom svoje volje i to je odlično jamstvo njegovoj dobroj budućnosti. Ispričao sam mu o mojim tragičnim 'susretima' sa 'strukom' nakon čega smo skupa pošli do mog 'ferrarija' kako bi mu uručio primjerak 'knjižice'! Prije polaska kući svratio sam u Crikvenicu kako bi moje prilično loše jutro pokušao učiniti ljepšim! Prošetao sam gradom i poželio susresti neku poznatu osobu, ali mi niti to nije uspjelo. Istina, M. me je pozvao da s njegovom obitelji pođem na izlet do Vele drage, no nisam imao volje za to. K tome nisam se osjećao 'fit' za kanjon Vele drage koji je prilično zahtjevna, polualpinistička, destinacija. Ipak, nešto malo topline sunca i tiho vrijeme 'probudili' su me! Ovaj put učinio sam iznimku! Trebao sam malo 'topline', makar i od jednog običnog decilitra vina! Sada sam pored PC-a. Maloprije sam se vratio iz šetnje i s malo ćakule uz kavu koju sam u društvu s J. popio kod 'kapetana' (kafe u Novom). Susreo sam se tu s jednim dragim i dobrim čovjekom koji je u pratnji svoje obitelji i par prijatelja na kratko navratio na piće! Iznenadio me je i to puno! Toliko da sam na kratko protrnuo! Susreo sam čovjeka koji se je upravo vratio iz Njemačke kamo je bio na teškoj operaciji (tumor na mozgu)! Vidjelo se po svemu koliko je propatio, no smogao je snage, baš kao i ja, biti ono što je bio! Prišao sam mu i srdačno ga pozdravio! Moram priznati da se je on jako dobro držao! Odglumio sam 'uobičajenost', no ni sada ne znam jesam li bio dovoljno uvjerljiv! Zaželio sam mu puno dobrog, no svjestan sam kako je njegovo sutra dobrim djelom u rukama Boga! Obećao sam mu, sada kada se je vratio kući, doći do njega i to ću učiniti uskoro! I ...? Reći ću još nešto o njemu! Taj mi je čovjek za Božić 2008. godine, kada su me, samo dva dana prije Božića sile zla 'pokupile' i odvele u ludnicu - učinio Jaslice! Takav je to čovjek, ... dobar i jednostavan i zato mi je večeras bilo jako teško prihvatiti ružnu stvarnost! Zašto baš on, Bože? Hoće li još noćas, ponovno, 'proplakati' nebo? Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 28. veljače 2010. - 400! Zajednički nazivnik i SVE VAS VOLIM! Odlučio sam moj današnji zapis napisati još za dana i ne čekati večer. Zašto? Zato, jer imam dovoljno tema, 'općeg' sadržaja radi čega mi ne treba neki 'dnevni' događaj ili doživljaj! Najprije ću navesti kako je današnji zapis pomalo jubilarni, 400.-ti zapis i kako se poklapa sa zadnjim danom 'mog' mjeseca, veljače. Nazdravite tome prijatelji moji i budite veseli, jer sve ovo postoji samo zato, jer ste mi, u za mene presudnim trenutcima, pokazali kako izgledaju - Milost, prijateljstvo i Agape! Divno je živjeti s takvom spoznajom i samom potvrdom vaše - svetosti, koju su neki, meni najbliži ljudi svojim ponašanjem pokušali, naravno bezuspješno, obezvrijediti i svesti na 'zemaljsko' poimanje tog Božjeg dara! Kako sam na neki način željan - 'neobičnosti', ... nečeg što bi me moglo potaknuti na činjenje dobrog i što nije 'uobičajena svakodnevica', postajem sve uvjereniji kako mi 'usud', sam od sebe, nudi neka takva događanja. I danas sam, nakon što sam s mise sa knjigom u ruci pošao na jednu 'usamljenu kavu' doživio - neobičnost. Dok sam razmišljao o terasi na kojoj ću 'odmeditirati' dio današnjeg prijepodneva, ugledao sam auto mog prijatelja M. i odmah ga pozvao MBT-om! Dogovorili smo se naći kod 'kapetana'. Stigao je u društvu jedne mlade djevojke kojoj pomaže savladati (ponovno) vozačku vještinu! Pisao sam o toj djevojci nedavno i zato mi danas nije namjera nizati bilo kakve podatke o njoj i velikoj nevolji koja joj je na najgori mogući način - promijenila život! Uživao sam u njenom društvu i društvu mog HUMANOG prijatelja! A ... svijet je stvarno mali! Mada je mladi život 'borbene cure' (borba s nedaćama!) preko 35 godina mlađi od mog ipak smo našli 'zajednički nazivnik' koji nas na neki način povezuje! I ona i ja znamo iste ljude (Munivrana, Bućo, ..) mada je njen dom koju stotinu kilometara udaljen od mog; i ona i ja smo sudionici prometne nesreće u kom su stradala dva mlada života, ... dvije mlade djevojke! Svaki susret s ovom djevojkom vrati me u dane mladosti i tada više nikako ne mogu ostati - 'isti'! Pojave se tada mnoga pitanja za koja ne znam odgovore i tada zažalim što sam prije 35 godina dozvolio da me prijatelji nagovore da pođem s njima na kavu u Trst (Italija). Moje 'da za kavu' promijenilo je tada mnoge 'usude' i živote pa tako i moj, koji me je doveo do prognanstva, beskućništva, ludnice i odbačenosti u čemu mi 'pomogoše' ljudi koji pojma nemaju kako već sutra sve što pričam može postati i njihov 'usud'! O, ... da nisam, ... ali jesam i zato jako dobro mogu shvatiti svaku riječ mlade djevojke u čijem mi je društvu bilo izuzetno ugodno. |
Toliko o 'usudima'! Nego, jeste li možda upoznati sa sadržajem današnjeg prvog misnog čitanja u kom se nalazi tekst koji govori o sklapanju saveza Boga s Abrahamom? Ukratko: Bog je odlučio sklopiti savez s Abrahamom kom je obećao dati bezbrojno potomstvo (koliko je zvijezda na Nebu)! Ništa posebno nije za to tražio osim da Abraham prinese neke životinje za žrtvu! I to je to! Žrtva! No, nije mi namjera pojašnjavati povijesno značenje tog pojma! Želim istaknuti kako je u to daleko vrijeme prinijeta žrtva, recimo ovca, prije stavljanja na oltar bila raspolovljena i kako je kasnije svaka polovica ovce obješena! Tada su, oni koji su se 'zaklinjali' u tu žrtvu morali proći između te dvije, obješene, polovice, čime su na simboličan način izrekli da ih se u slučaju da raskinu savez, svoje izrečeno 'da', može - raskoliti! Kada bi danas ovaj strašan običaj bio u uporabi odveo bi mnoge, lažno zaklinjane, ljude u samu - smrt! Reći 'da', a onda izigrati (bez obzira na 'razloge') drugu stranu, dovesti je do praga preživljavanja, do ugroze života, ... i nije nego za osudu, ... srećom, danas se takve osobe ne 'cijepa' po pola! Najčešće ih se niti ne osuđuje, jer takvi imaju uvijek pri ruci 'rezervnu kartu'! Koliko im to vrijedi kod Boga? Ništa! Reći 'da' i onda opljačkati, progoniti, ugroziti, ... čime li se to može 'opravdati'? Već je i Abraham znao kako takvo što nije moguće! Povjerovao je i onda je doživio - čudo! Dobro je da se danas kod sklapanja bilo kakvih 'saveza' i ugovaranja bilo čega potvrda saveza ne čini na način kako su to učinili Bog i Abraham! (Tek sam ručao, a već imam puno toga napisanog! Super!) I još samo ovo: Dok sam ovo pisao slušao sam radio i čuo riječi malog Dominika kom su svojevremeno slušatelji tog radija i mnogi drugi DOBRI ljudi pomogli (financijski) u liječenju njegove bolesti! I? Evo što je on, kao završnu rečenicu priloga izrekao: 'SVE VAS VOLIM!'. Kada to izrekne malo dijete onda to nije ništa doli - ANĐEOSKA misao! Doživio sam to tako i malo rastužen pomislio kako me ne vole nekad moja mala djeca D. i L. i kako nešto tako lijepo nikada neću čuti od moje Slatkice! Zašto? Jer govorim Istinu? Zato jer lažem? Vrijeme je to već - obznanilo: jer sam žrtva! I za kraj 'jubilarca' jedna najava! Najavljujem za sutra: zapis u kom ću navesti par ČINJENICA kako bi nekim ljudima, koji su mi s pozicije stručnosti predbacili što sam se 'nekritički i nedovoljno stručno' obračuna(va)o s puno toga što je (prema mom mišljenju i iskustvu) jako suprotno etici, moralu, pravima čovjeka i vjeri - otvorio vidike! Ovaj put citirati ću - ZNANOST i tako propovijedati ono što mi je Bog učinio - skrb za svaku osobu, svaki um i svaku dušu! Hvala Ti, Dobri! |
|
PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik |
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. |
HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE! |