OPUSCULA VERBORUM: |
Na ovim stranicama naći će te MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će te pjesme starijeg datuma s mog božićnog CD-a!
|
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!
|
Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!) |
|
|
|
PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK |
PJESMA NA OVOJ STRANICI! |
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno! PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period - ne napišem ništa! Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!? KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA) |
SADRŽAJ WEB-a
|
A.D. / 1. prosinca 2009. - Passé! Prvi dan zadnjeg mjeseca u ovoj godini odveo me je u moje Breze! Kišovito vrijeme, no poprilično toplo za ovo doba godine 'pratilo' me je do Breza i kasnije do Rijeke kamo sam otišao radi servisa jednog uređaja koji nam je neophodan za rad, a kog je 'sredila' noćašnja grmljavina, ali i kako bi nabavio (za sebe) neke elektronske sitnice. Prije povratka kući navratio sam do dragih prijatelja! Popričali smo o mnogim lijepim stvarima koje će nam (nadam se!) ponovo podariti mjesec u kom slavimo rođenje našeg Boga! Čak smo i dogovorili neke susrete i druženja, no, ... zadržao sam si 'ekskluzivno' pravo na promjene sadržaja današnjih dogovora, jer ... 'nikad se ne zna'! ... Ništa što će bitri sutra, osim novog Božjeg dana i Boga, nije sigurno! Zato ... sačekajmo prijatelji! Sačekajmo ipak, da nam se lijepi dani Božića i Nove godine malo približe! Dok smo o ovome razgovarali, prisjećao sam se prošlogodišnjeg Adventa, jedne moje lijepe pjesme (poslušajte je!) koju sam tih dana učinio i svega lošeg, zapravo STRAŠNOG, što mi je uništilo: Božić, Novu godinu, jedan život i posljednje (neizrečeno) ZBOGOM, ... no prešutio sam to! Uostalom, preživio sam taj jad! Ta, sve je passé! Moje, tada, propale nakane, nepripremljena pašticada, Božićna večer u društvu dragih prijatelja i mog susjeda invalida D., ... i još puno toga nestalo je u strašnoj plimi strahota, bezobrazluka i lažne svemoći 'struke', 'njene' bezumne 'liječnice' i strašno 'ambicioznih' i zato jako opasnih državnih pseudo-pravednika! Ali, ... i to je passé, ... prošlost iz koje je niknulo moje još jače i 'bezobraznije' promišljanje o Bogu kao jedinome kom ogavno zlo 'nudeći' sveopću svjetsku psihijatrijsku podvalu, kao nešto što je 'dobro' i 'potrebno' - ne može nauditi! Usmrđeno meso za nepripremljenu VIŠKU pašticadu, poremećaj vida, metabolizma, ... uništena Božićna večer, smrt drage žene kojoj nisam uspio reći niti hvala, ... ma ... sve je to - passé! I 'oni' će, to bauljajuće zlo na Zemlji, kao i vi i ja čitaoče jednom biti - passé! ... No, On to nikada neće biti! Zato, dragi prijatelji, želim vam, baš sada, ovo reći: 'oni' mi više ne mogu nauditi i zato me samo bolest ili smrt mogu odvojiti od našeg skorašnjeg Božićno-Novogodišnjeg druženja! Stvarno sam sretan čovjek! Vozeći prema Crikvenici, nakon uspješno obavljenih poslova i ugodnog razgovora s M. moje su misli bile s Bogom! ... S Njegovim (i mojim!) Malenima! Sjetio sam se danas 'mojih' Malenih koje sam, jednom, nastojanjem i brigom za njih doveo do pravog puta ..., i ...(?) sjetio se tada kako me je jedan gostioničar u čiji sam lokal na ručak doveo 'moje' Malene, odbačene i zaboravljene 'klošare', ružno, kazujući mi prstom kog je upro u svoju glavu (ta zar si lud?) - 'opomenuo'! Shvatio sam što mi je tada želio reći! |
Toga me je dana ružnom gestom upitao: 'ta, zar si poludio?'! Nisam, jer biti čovjek nikada neće biti ludilo! Sjetio sam se svega iz tih vremena, ali mu to nikada neću reći, ... sjetio sam se svega što mi je, kao kakav 'odgovor' na čin dobročinstva - na put mojih stradanja dovelo Božje ljude, moje spasitelje, i onda sam (tek danas) shvatio radi čega je taj gostioničar, samo nešto kasnije - izgubio svog malog unuka! Razumijeste li ovo? Shvaćate li kako 'bumerang' svakog zla, podvale, kriminala, omalovažavanja i sebičnosti nije moguće izbjeći? S druge pak strane, sve lijepo, dobro, milosrdno i dobrohotno jednom postane naš spas iz neke nevolje, rješenje 'nerješivog', ... milost koju će nam samoinicijativno ponuditi, od Boga nam poslani - dobri ljudi! Razumjete li ovo? Nadam se, jer tada će vam umom prostrujati misao o potrebi popravljanja svega lošeg što ste, možda, nekome učinili! Nadam se, jer ... izbjeći shvatiti moć Istine može lako postati - tjeskoba, nevolja, muka, zlo, ...! Svega ovog što sam napisao ne bi bilo na ovim stranicama da sam danas popustio pod naletom 'misli' koje su me, još na putu do Crikvenice tjerale da od ovakvog, iskrenog, pisanja odustanem! Te su mi 'misli' (zli!) već više puta nudile da 'pripazim' na sadržaj i način pisanja i da budem 'oprezan' u iznošenju mojih 'transcendentnih' razmišljanja, ali me nikad do sada nisu uspjele u tome zaustaviti, ... promijeniti! Niti neće! Osjećam potpunu slobodu i neodvisnost o tuđim mislima i stavovima o meni! Takvo što treba i vama, dragi čitatelju! Čemu živjeti kao rob tuđeg uma, koji je k tome možda - zlonamjeran i opasan! Svaki čovjek treba i mora biti slobodan! Zar mnoge laži i ogovaranja nisu čin iskazivanja jada i jala, jer smo uspjeli nadići ponudu 'autora' zla? Jesu! Budite svoji, jer napisani i propisani 'standardi' ponašanja ljudi žele nas odvojiti od naših korijena, našeg Početka i vječnosti! Božić će uskoro pa mi je već sada zamoliti vas da dozvolite svom srcu da se u vama rodi Bog! Vi to možete! Zajašite vašeg Magarca i krenite putem Zvijezde do vašeg Betlehema, ... Beit Lehema - 'Kuće kruha' i nahranite vašu dušu! Pođite vođeni srcem, otvorenim svakom čovjeku, jer ... ne učinite li tako za života vaša bi vječnost već sada mogla postati (biti!) - passé! I konačno, malo 'zemaljskog'! Predvečer sam otišao do ureda T-coma u Crikvenici kamo sam bio ugovoriti telefonski i DSL priključak! Trebam brži internet, jer uskoro započinjem s održavanjem i izradom stranica za moje BREZANE, jednu prijateljicu i jednog dobrog prijatelja, a i ... dosadilo mi je predugo čekati 'upload'-anje sadržaja mojih stranica! Toliko! R.! Kada jednom pronađeš svog Jakova pođi za njim i idi s njim sve do tvog - Betlehema (Ovo ćeš jednom shvatiti! Ovdje je to!). V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri! |
|||
A.D. / 2. prosinca 2009. - Spaljene Kune, CIP i ISBN! Danas sam opet bio u Brezama. Otišao sam 'gore' kako bi na računala spojio novi printer kog sam u dogovoru sa 'šeficom' kupio za sebe, ali koga ću preuzeti nakon što nam servis popravi tek kupljeni, višenamjenski uređaj koji je stradao u prekjučerašnjoj grmljavini. Učinio sam taj poslić brzo i kratko se zadržao na marendi-ručku kog gospođa F. dobro priprema. No, želio bi reći nešto drugo! Naime i jučer sam se uvjerio kako je niz loše-dobro izmjenjiv ciklus koji nas prati tijekom našeg života i kako je prilično logičan! Objasniti ću to na jučerašnjim problemima s tehnikom! Nakon što smo jučer utvrdili neke kvarove na informatičkoj opremi 'zasukao' sam rukave i učinio neke radnje kojima sam, privremeno, 'premostio' problem! No, printer nisam mogao srediti, a kako je bio pokriven jamstvom odnio sam ga do servisa! Iz Rijeke sam nazvao S. i s njom dogovorio kupnju novog printera za što sam imao dovoljno novaca koje mi je ona bila dala. Kako već rekoh, kupio sam laserski printer kog ću uzeti za sebe, platio sam ga gotovinom i ...? E, tu je 'caka', vic, 'crni humor' ili samo moja glupost, ... ma sve to, ali i dokaz kako jedan problem 'zaziva' novi problem! Jutros sam, želeći podnijeti račun za učinjeno i kupljeno, uočio kako kuvertu s ostatkom novca iz blagajne pilane ne mogu naći! Pogledao sam na par mjesta u kući na kojima se je ona mogla nalaziti, ali je nisam uspio naći. Kako sam jutros žurio u Breze, odlučio sam zaobići novac i obračun i sve pokušati riješiti kada se vratim kući! I ... sada sam kod kuće! Istina, u Sv. Vid stigao sam tek nakon što sam s P.N.J. bio do Viškova (tisak njegovog Korijena), u trgovini informatičke opreme, na kavi, u šetnji Crikvenicom i u priči s bračnim parom umirovljenih liječnika, i onda sam, odmah po pospremanju stvari koje sam donio sobom i nakon što sam zapalio peć - potražio kuvertu s novcem! Nisam je pronašao! Nema je! Kako sam prilično uredan i kako su sve moje stvari uredno posložene, a i sve ostalo je na 'svome mjestu', vjerojatnost da mogu pronaći kuvertu s novcem pilane - više ne postoji! Jučerašnji dan u kom su se redom nizali problemi s kojima sam uspješno izišao na kraj ipak je 'naplatio' svoje uporno podmetanje problema! 'Uzeo' mi je novac! Neka mu! Ta nije to niti prvi, a nadam se, niti zadnji novac kog sam izgubio ili uništio! Šteta je poprilična, a kako sam jedini krivac za nju, jasno je da sam u mjesecu investiranja u knjigu, u Ulične svjetiljke (dobrotvorna akcija koju upravo pokrećem!) i u nadolazeće blagdane osiromašio moj ovomjesečni fond! Sada mogu reći kako ću sve do četvrtog mjeseca iduće godine (nakon registracije automobila) živjeti prilično skromno, no - tako je to! Uništio sam novac, jer mi se čini da sam ga zajedno s ambalažom jednog uređaja, koju sam bacio u peć - SPALIO! Spalio sam hrvatske kune! Učinio sam kazneno djelo protiv RH! Brr...! Možda me dohvate ... pravosuđe i 'zakoni'! Tresu mi se gaće! Umirem od straha, jer sam mojim činom bacanja Kuna na lomaču uvrijedio moju Domovinu! ... |
Naravno, malo sam se našalio s ovakvim pisanjem, no ostaje činjenica da sam nepažnjom oštetio - SVOJE! (S.? Što vi kažete na to! Jeste li se stigla nasmijati ovoj bedastoj priči? Ispričati ću vam do u detalje okolnosti kupnje mog jako skupog laserskog printera! Naravno, u petak, uz riblji ručak i čašu kole!) Skupo sam platio moj novi printer radi čega ću zauvijek žaliti što jučer nisam kupio dobru muzičku karticu za moj mali studio! Gotovo! Toliko o MOJOJ gluposti koja se je jako dobro nadovezala na niz jučerašnjih podvala zlog koje su mu dobrim djelom - 'prošle'! No, nije i neće uspjeti u svom naumu! Uspio mi je stanjiti budžet, ali me nikako ne može spriječiti da objavim moju Paklenu knjižicu! Čak vjerujem da ću uspjeti otisnuti i dovoljan broj primjeraka mog novog CD-a kog želim dijeliti zajedno s knjigom, no ne uspijem li to učiniti neću za tim žaliti! CD mi je manje važan od pisane riječi koja bi mnogima, koji se bore sa svojim umom, u toj borbi mogla pomoći! Uostalom, jutros sam dobio CIP i ISBN brojeve za moj naslov! Prijavio sam knjigu kao štivo koje obrađuje prava čovjeka i kao knjigu o - MEDICINI! Nacionalna i sveučilišna knjižnica prihvatila je moj prijedlog i sada mogu reći kako je prva HRVATSKA knjiga o antipsihijatriji tu! Stiže! Postaviti ću je i na internet, ali tek nakon što razdijelim otisnutu nakladu (400 primjeraka)! Već sada mogu pozvati svakog tko ovo čita da mi se, ukoliko je zainteresiran za knjigu (i CD), javi na moj mail! (Sve je besplatno!) Nadam se da ću stići dovršiti i CD pa je veoma vjerojatno da će prvih stotinjak knjiga biti 'obogaćeno' mojim novim CD-om! Požurite, javite se! OVAKO IZGLEDA CIP moje Paklene knjižice: CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA UDK 821.163.42-94 PENSA, Tomislav Antipsihijatrija / Tomislav Pensa - Bribir: vlast. nakl., 2009. ISBN 978-953-56009-0-9 120419086 (prvi oblik!), ili ovako: CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120419086ISBN 978-953-56009-0-9 (drugi oblik) ..., a ovo je ISBN - Međunarodni standardni knjižni broj: ISBN 978-953-56009-0-9 do ISBN 978-953-56009-2-3 (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu) Uspio sam! Moj progonjeni i silovani um Božjom Milosti - stvara! Sretan sam, jer za razliku od onih koji UNIŠTAVAJU tuđe živote, ja sam mojom iskrenom pričom, toplim ljudskim riječima i žestokim napadom na nehumanost - uz Malene i pravo čovjeka na nužno poštivanje osobnosti! R.! Nisam te zanemario! Stalno si sa mnom! Tvoje slike su na mom MBT-u, ekranu PC-a i na polici! Divna si moj mali Anđele! Čini mi se, a možda i zauvijek bude tako, kako si jedino ti moja Velika Ljubav! Uživaj! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 3. prosinca 2009. - Čemu knjiga ako je um nejasan? Možete li reći kako ste: SUPER? Pokušajte to, jer nikako nije dobro biti: DOWN! Samo, kako bi uopće mogli ili IMALI PRAVO reći da smo super važno nam je svima nešto znati: nužno nam je živjeti na način kako to čine Maleni i posebno na način kako žive - djeca, ... mali Anđelići! Naoko, jednostavan recept, baš i nije lako na sebi primijeniti! Ta, nije li odraslom čovjeku današnjeg (ali i prijašnjih) vremena jako teško biti: iskren, dobronamjeran, slobodan od utjecaja i stavova velikih svjetskih obmanitelja, osobnih interesa ili egoizama svih oblika? Je, prijatelju moj! Preteško je biti DOBAR i MALEN! Razumijem svaku osobnost koja se svakodnevno bori sa svoja dva LIKA! Borba je to jako teška koje se ishod ne može predvidjeti! Često sve završi predajom našeg Dobrog - zlu, ponekad takvo što traje do kraja našeg života, ali, ... ponekad netko od nas IPAK uspije postati - Malen! Toliko Malen da mu je lako dati sebe (naravno za nešto opravdano i razumno!), biti za drugog, postojati radi - Boga! Nešto od ovoga što sam napisao bilo je tema jednog današnjeg razgovora u kom sam čuo puno od onog što sam proživio, no radilo se tu o jednoj drugoj osobi! Jedna žena, zabrinuta (neka bude) prijateljica, kojoj je teško gledati svakodnevno propadanje druge žene, njenu navezanost na 'lijekove' za dušu (?) i već pomalo opasan bijeg od svakodnevice, zamolila me je da joj odmah po tiskanju PRODAM (ali besplatna je, ženo!) moju Paklenu knjižicu! Misli kako moja priča može pomoći njenoj ugroženoj prijateljici, ... kako bi to mogao biti komadić 'slamke spasa' za njen već dobro uništeni um! Misli tako, no nisam siguran da me je dobro čula kada sam joj rekao kako je za svaki pokušaj popravljanja i ispravnog življenja osobnosti nužno zadovoljiti jedan MALI uvjet! Nužno je biti svjestan sebe i odlučno se suočiti sa sobom! Može li to osoba čije 'misli' stalno posežu za 'lijekovima' koji su joj (p)ostali jedini 'prijatelj'? Može li čovjek, kog su 'doktori za dušu' uvjerili kako jedino s gomilom otrova u sebi može POSTOJATI i biti - uočiti dobronamjernost običnog čovjeka i činjenicu da je Božji, ali i da to mora - živjeti? Ma, ... jasan odgovor nije potrebno navoditi! Pokušao sam toj ženi predstaviti moju Paklenu knjižicu kao ono što jest, moje iskustvo, u čemu osim poruka i isticanja opakog i velikog zla ('struka') nema ničeg 'iscjeljiteljskog', no ona to nije željela shvatiti! Traži čudo za svoju prijateljicu, mada je pravo čudo koje jedino može pomoći da se netko oslobodi grotla umno-duševnog problema - čovjek! Naravno, dobronamjeran, iskren i nadasve Božji - čovjek! Kada sam joj to rekao shvatio sam da je tada počela prihvaćati moje riječi, bolje ih razumijevati pa sam joj obećao i prije službene promocije pokloniti koji primjerak knjige! U nastavku razgovora ta mi je žena rekla kako i ona ima potrebu nešto napisati, ali da za to 'nemam vremena', reče mi! Uobičajen izgovor mnogih ljudi, 'nemam vremena', i kod nje je samo oblik isprike za nešto u što i sama nije sigurna da - želi, može, hoće, ...! |
Rekao sam joj kako silno griješi ukoliko radi nekog (bilo kojeg?) razloga sputava svoju kreativnost, na što mi je odgovorila kako ona 'nema vremena', jer da 'puno moli'! I opet velika pogrješka, toliko svojstvena čovjeku, navela me je da joj pokušam objasniti da je molitva potrebna i dobra, ali i kako ona NE MOŽE BITI rješenje za nešto što čovjek može i onda MORA osobno učiniti! Ta čemu se moliti Bogu za spas (tuđe) duše kada odbijamo pružiti konkretnu pomoć potrebitom, što je nekada samo obična prijateljska gesta - obična ruka na ramenu? Mnoge molitve, u kojima molimo Boga da učini nešto UMJESTO nas, nemaju nikakav valjani karakter, ne vode k cilju i obično su gubljenje vremena! Zar će nas molitve odvesti do osobe kojoj je nužna naša prisutnost, riječ, ... pomoć? Ne! Na taj put, put MILOSRĐA, moramo krenuti sami i to odmah po saznanju da bi mogli bitno doprinijeti boljitku neke osobe, njenom spasu iz nevolje, duševnom oporavku, ... čak tjelesnom zdravlju! Bog je sve, ali smo mi veoma odgovorni za ono što smo propustili - reći i učiniti bližnjemu! Znam to dobro i zato ovako samouvjereno zborim o teološkom aspektu molitve kao čimbeniku koji bitno utiče na kvalitetu našeg života! Neupitno je kako je molitva moćna, ali je isto tako jasno kako uz nju, 'ruku pod ruku' ide i iskazivanje naše vjere kroz našu - malenost, ... i spremnost da pomognemo tuđoj potrebi, ... kroz naša djela Milosrđa! Taj naš, od Boga dobiveni dar, mnogi pokušavaju zaobići i onda mnogo toga pokušavaju riješiti molitvom, što tada čine redovito, gubeći pritom uludo sate, često dovodeći i sebe u tjeskobno stanje, ... umjesto da se pokrenu, ... odu k bratu u nevolji, do škrabice za malu Tošu (bio sam tamo!), do tebe, mene, ... njih , nas, ... vas! Pokrenite se! Otiđite bilo gdje i ... pogledate li tada očima Malenih, čista i otvorena srca - shvatiti će te kako ste zapravo JAKO sretna osoba, jer VIDITE potrebite i jer niste jedan od onih koji MORAJU ispružiti ruku koja malo traži, malo treba, ali jako malo ili gotovo ništa ne dobiva! Pokrenite se! Otrovi našeg vremena: novac, biznis s gripom, obmane političara, malo 'kruha i igrica', hedonizam, ... ne, to nisu djela čovjeka! To su nedjela zlog! Izađite na cestu, trg, u park i ... oslušnite svoju dušu, jer vam već sutra, nepravda i zlo mogu ponuditi svoje 'kraljevstvo' i TRNOVU krunu! Ženo, ne moli previše za tvoju prijateljicu! Otiđi do nje, uzmi je za ruku i povedi van, među ljude, ... da opet osjeti sve ono što je izgubila i radi čega je puno puta poželjela - nestati! A knjigu ... nju ću vam dati! I to u dva primjerka: jedan vama i jedan za vašu prijateljicu! Paklena knjižica?! Možda vam pomogne? Eto moj mali Anđele! Tako izgleda moje doživljavanje ljudi u ova moja NOVA vremena! U njima ne tražim posao, novac, interes, potvrdu sebe, ..., od njih ne očekujem ništa više od onog što bi trebali biti, no toga je tako malo! Zašto je tako? Uživaj Mila! V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri! |
|||
A.D. / 4. prosinca 2009. - Breze, smijeh i letak! Petak! Breze! Već nakon prvih jutarnjih pozdrava s par ljudi u Brezama mogao sam, ali nisam (!), razumjeti kako će moji današnji sati u druženju s mojim Brezanima biti - posebni! I bili su! Kada mi je S. na moj upit o tome kako je, odgovorila da je SUPER, a obično mi kaže da je dobro ili jako dobro, trebao sam shvatiti da je pročitala ono što sam jučer napisao! Pročitala je dobar dio mojih dnevnih zapisa pa smo se 'prelistavajući' zapise, zajedno nasmijali 'spaljenim kunama', prisjetili se našeg izleta na o' Rab, školskih 'nevolja' s ušima (nametnici), dobre kuhinje gđe. F, ...! I sada sam se, dok ovo pišem, nasmijao našem jutrošnjem razgovoru! Nasmijao sam se i zato, jer sam danas, na gotovo svakom licu kog sam susreo u pilani, lako uočio - smiješak i nekakav oblik zadovoljstva! S. je to prva uočila! 'Čudno' zadovoljstvo mnogih ljudi danas nisu mogli poremetiti ni kiša niti zahlađenje koje je iz sata u sat spuštalo nivo žive u termometru! U takvom okruženju sve je bilo i LIJEPO I DOBRO, ... i po mene jako 'inspirativno' i kreativno tako da sam s lakoćom sastavio letak s kojim ću sutra započeti s prikupljanjem sredstava za nabavku uređaja koji će poslužiti opremanju dnevnog prostora Doma za beskućnike u Rijeci! Današnje Breze bile su poseban doživljaj kojeg je odredio zadovoljan osmjeh na gotovo svakom licu koje sam u Brezama susreo! Hvala vam Brezani! Inače, iza ovih rečenica već je bilo puno toga napisanog što sam grješkom propustio spremiti u datoteku i sada toga više nema! Mislio sam sve ponovo sastaviti, ali neću! Prihvatiti ću moju pogrješku kao kakav 'znak' koji mi kazuje kako je prije napisano bilo loše ili možda netočno, radi čega odustajem od priče o mom susjedu D. i njegovu problemu! Bude li sve kako sam već bio napisao, a to nije kazivalo na dobro, napisati ću to sutra! Ovdje ću završiti s pisanjem, jer me čeka nekoliko poslića oko dovršenja moje knjige (korice!), aranžiranja dviju skladbi, snimanja pjevanja i uređivanja sadržaja i izgleda mog Božićnog CD-a! Umjesto teksta s opisom današnjih događanja na ovom ću mjestu priložiti, danas napisan, letak kojim sutra započinjem akciju za prikupljanje pomoći za Dom za beskućnike u Rijeci i njihove i naše: Ulične svjetiljke! |
Evo ga:
Sretan sam, jer 'oni' nisu uspjeli, jer mi je sloboda uma, kao i svaka druga sloboda, za koju ako treba valja i (po)ginuti, odavno 'poznata' kao beskonačna vrijednost ljudskog postojanja! Nju 'im' nikada neću dati! Uživaj Mila! V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri! |
|||
A.D. / 5. prosinca 2009. - Djeco! Ne šalite se! Stiže vam Sv. Nikola! 'Turbo dani', ... jure k'o ludi! Pitam se hoću li stići učiniti sve što sam naumio? Valjda! Srećom, dovršio sam rukopis knjige, a i učinio sam i korice! Upravo sam sve to poslao mailom do tiskare. Ostaje mi čekati ponudu i ... onda uplatiti za tisak! Uspio sam! Učinio sam onako kako mi nalaže ENERGIJA moje duše: u mojoj Paklenoj knjižici ispričao sam moja očajna iskustva i ukazao na veliko zlo današnjice! Kada se samo sjetim koliko novaca troše ti ljudi koji se predstavljaju kao 'sveznalice' za tuđi um i dušu (?), ali i koliko se novaca nepotrebno baca u 'bunar' kod čega nema nikakvih rezultata ili makar samo malo poboljšanja stanja ugroženih umova, dođe mi da ... zaplačem! Ogromnim svotama nagrađujemo zlo, rezultat čega je ništavan, dapače, štetan, dok ... ulicama i trgovima gradova lutaju beskućnici, ... dok u tihim tugama pate bolesna djeca i odbačeni starci, ... dok ...! Ej, Svijete naš! Kuda to ideš? 'Koji put do zvijezda odabrat ćeš znat?' (Korni grupa)? Ne znam! Jutros sam bio u Crikvenici pa sam 'službeno' započeo moju dobrotvornu akciju, nazovimo je tako: ULIČNE SVIJETILJKE! Nadam se da ću uspjeti u mom naumu i da ću zajedno s mojim prijateljima i drugim donatorima pokazati svakom zlu kako je jedini put čovjeka: put Ljubavi, Milosrđa i poštivanja svake osobnosti! Nakon dijeljenja letaka i dvije kave s prijateljima pošao sam kući kako bi dovršio rukopis i korice za moju knjigu! Ručao sam prekjučerašnje pržene srdele, pečeni paradajz i juhu! Na kratko sam se našao s mojim susjedom D.! Dobro je i to je - SUPER! Za vrijeme ručka sam, valjda radi srdelica koje je moj pok. otac volio (po)jesti u mom društvu, razmišljao o mom pok. ocu! Bilo mi je lijepo mada sam vidio slike njegova samačkog i teškog života! 'Natjeralo' me je to da mu čašom vina (samo dec!) ZAHVALIM na svemu što je (u)činio za mene! Učinio sam tako! Ta, isti smo - MI! Jesmo! |
Znam koliko mu je sada teško gledati izdaju koju su nam učinili 'naši', no isto tako znam kako 'one' - nisu naše! 'One' su nas izdale i baš su time potvrdile Boga i sve što je odavno rekao o - Mudrosti, čovjeku, ženi, djeci! Možda se danas i našalim! Na svoj račun! Možda večeras na pozor moje kućice stavim cipelu za Sv. Nikolu! Šalim se! No, ne šalite se vi - djeco! Vaše mame i tate spremili su vam poklone i pokoju srebrnu ili zlatnu šibu! Ali, ... bit će večeras i djece koja neće dobiti ništa, jer nemaju nikog svog, ... bit će večeras i djece kojima nikakva igračka, ma što da bude, neće značiti ništa, jer ... bolest im je otela dječju radost, ... bit će ... Pitam se zato: IMA LI ...?, ... a, IMA ... ima puno dobrih ljudi velika srca! Srećom, ... jer ovo što čovjek danas živi sve više sliči na 'vašar' propalih duša, izgubljenih života i otuđenih umova! Sv. Nikola, svetac koji je još od malena pokazivao kako silno Ljubi svakog čovjeka trebao bi nam svima postati uzor! Ova moja utopija zemaljskog vapaja neka vam svima koji ste radi osobnog interesa uništili, prognali, povrijedili ili obespravili nekog čovjeka i ned'o Bog neko dijete - odzvanja umom, silnim zvukom duboko ranjenih duša! Utihnite to! Pružite ruku vašem bratu! Trebam završiti, jer upravo me je nazvao moj dragi prijatelj i predložio mi da mu se pridružim u druženju sa Slavonskim lolama (večeras nastupaju u Rijeci)! Hoću! Idem s njime, jer osobno želim zahvaliti jednom 'loli' (M.) koji mi je nedavno poklonio dobar (studijski) uređaj za moj mali glazbeni studio! Možda moj prijatelj i ja putem susretnemo i Sv. Nikolu! Nikad se ne zna?! Djeco, želim vam obilje sreće, zadovoljstva i zdravlja, ... pune čizmice slatkiša i igračaka, ... tebi moj mali Anđele i više od toga, a vama dragi barba N. (ma, Nikola!), mir i dobro, jer jednom smo oboje jako pogriješili! Oprostite mi! Sretan vam imendan! Odoh! Laka vam noć, dobri ljudi! Čuvajte se - novca! R., mada već odavno to znaš i opet ću ti napisati: V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 6. prosinca 2009. - O jučer, o kolačima i o nama R.! Bilo je danas svega! Čime započeti? Sa sv. Nikolom, štrudlom, jučerašnjim izletom do Rijeke, s posjetom prijatelja, ...? Idem od - natrag! Jučerašnji, večernji, izlet do Rijeke i lokala El Rio u kom su nastupali Slavonske lole ipak je bio poseban! Ne, ni J. niti ja nismo putem susreli sv. Nikolu, ali smo doživjeli sate za koje smo (makar ja!) odavno zaboravili da postoje! Stigli smo u Rijeku oko 21 sat i odmah pošli do El Ria u kom su dečki iz Lola namještali ozvučenje i imali kratku, 'štih', probu prije nastupa koji je trebao započeti u 23,30 sati!? Nakon pozdrava i malo razgovora otišli smo s M. na večeru. I tada sam vidio ono što nisam mogao niti pretpostaviti: Riječko korzo bilo je prepuno mladosti. Najveći dio mladih nalazio se je u kafićima i na njihovim terasama, dok su drugi užurbano jurili do mjesta svojih okupljanja. Priznati ću kako mi je bilo malo nelagodno kada smo nas trojca upali u McD i kada sam uočio da smo tu 'višak', ... da stršimo! Dječurlija oko nas bili su jako mladi tinejdžeri! Nisam mogao vjerovati očima! Ta bilo je tu djece jedva stare kojih 14-15 godina! A, bila je noć! Bilo je skoro 23 sata! Nakon što smo se 'nažderali' (loše!) 'fast' hrane pošli smo do El Ria i onda sam shvatio kako nam je najbolje poći kući! Ta niti ispred ulaza u El Rio nije bilo nikog starijeg! Posvuda sam vidio samu dječurliju, hipijevski odjevenu, od kojih su mnogi bili 'nakićeni' s puno naušnica zakačenih po cijelom licu, ... odjeveni u tamnu, uglavnom crnu, odjeću, ...! Mladi svijet kog sam jučer vidio nije mi pružio neku nadu da će im NJIHOVO sutra biti dobar život! Iskreno, nadam se da je njihovo 'bezvezno' ponašanje i očajna 'moda' samo prolazni hir mladosti, jer ne promijene li svoj pristup - sebi - mogu već sada reći kako ih u budućnosti ne čeka ništa lijepo! Možda smo se baš radi svega što smo vidjeli, ali i čuli od M. koji nam je rekao kako će od petstotinjak mladih, 90% njih, već u ponoć biti pijano, J. i ja lako odlučili za povratak kući! Pozdravili smo 'band' i posebno dragog M. i pošli do auta! Divan doživljaj sati, kasne večeri, provedenih u Rijeci, koji mi je pokazao ono što sam nekada bio i ja, ipak me je oduševio! |
Kući sam stigao nešto iza ponoći. Pogledao sam mail-ove, odgovorio na njih i onda otišao leći! Ujutro (danas), sam bio na misi i onda na kavi u Novom. Vrijeme je bilo dobro pa sam uživao sjedeći na terasi dok sam pijuckao kavu i čitao zadnji broj časopisa Korijen! Tada me je nazvao F. i rekao mi kako bi popodne on i M. navratili do mene! Dogovorili smo se! Odmah sam pošao do dućana kako bi pribavio sastojke potrebne za kolač kog sam odlučio učiniti za dobre prijatelje! Konačno, nakon godinu dana danas sam opet bio onaj 'stari' - Tomica! Volja za životom, koju su mi zli ljudi umalo uništili, opet je u meni! Konačno sam učinio kolače i uz njih za sebe dobar ručak! 'Gušta san' u spremanju jela! Usput sam se malo družio sa susjedom D. koji je oko 14 sati navratio do mene. U 15,30 sati otišao sam do 'kapetana' u Novi kako bi dočekao moje drage prijatelje! U kafiću na novljanskoj rivi popili smo kavu, malo popričali i onda pošli do mog doma, u Sv. Vid! E, da znate, danas neću biti skroman! Ta i zašto bi ...? Štrudle od višanja i jabuka koje sam učinio za moje prijatelje oduševile su ih! Divan dan, pun susreta (neke ću preskočiti) s dobrim ljudima začinile su mi odlične 'kulinarske' ocjene koje sam 'dobio' od odlične kuharice i ljubitelja štrudli! Da sve bude i završi u 'stilu' dana sv. Nikole, pobrinuli su se F. i M.! Donijeli su mi poklon! (M., stolnjak dobro će mi doći! Postaviti ću ga za Božić! Hvala!) Naravno, cijelo vrijeme druge Adventske nedjelje u Sv. Vidu grijao me (nas) je plamen dviju svijeća! Siguran sam pa to i mogu reći kako za ovaj lijep dan mogu zahvaliti dobrom svecu koji mi je u Sv. Vid doveo dobre ljude! Konačno! Opet sam - ja! R.? Što ti kažeš? Jesu li te 'zatrpali' igračkama i slatkišima? Jesu, znam to, samo pitam se: zar misle kako ti mogu pružiti ono što su nam oduzeli? Uživaj Mila! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 7. prosinca 2009. - Isprika, 'PRIJATELJI', 'poznanici' i buisines! Ispričavam se dragim posjetiteljima ovih Crtica, jer sam u zadnjih par zapisa bio kratak i jer sam propustio iznijeti neka moja viđenja vjere, što rado čitate, no to je bilo nužno! Nagomilani zadatci koje želim uspješno obaviti natjerali su me na kratkoću pisanja! Tome su doprinijele i moje svakodnevne 'aktivnosti' kao i moja spremnost da se po potrebi odazovem svakom pozivu, bilo kog čovjeka koji me zamoli za neki posao ili za obično druženje! Takav sam, u tome uživam i takav ću biti dok živim! I danas ću biti kratak, jer sam previše vremena 'potrošio' na sređivanje moje 'tehnike' nakon čega je uslijedilo pometanje nereda, jedno druženje od par sati i sada ..., završiti ću, jer trebam, nakon što sam izvršio uplatu za uslugu tiskanja moje Paklene knjižice, još jednom pregledati napisano i onda to proslijediti mail-om u Čakovec! |
I samo još nešto: tražeći najpovoljniju tiskaru uočio sam kako je bilo svakojakih ponuda! Jedna ponuda, a to je bila ponuda tiskare jako dobrog prijatelja mog pok. oca, bila je dvostruko skuplja od ove koju sam (u)platio! I opet je PRIJATELJSTVO pogazio običan INTERES pa mi je, nakon puno sličnih 'dogodovština', jasno kako me je interes POGAŽENOG prijateljstva umalo koštao GLAVE! (Tuntune, ... 'okreću' li se u grobu naši pok. roditelji? Što li im učiniste?) Srećom, izbjegao sam tog opakog 'poznanika/prijatelja', ali sam ipak, radi njegove 'genijalnosti' - ostao sam! Vrijedi li zato i za mene ona, narodna: 'bolje sam nego loše kompanjan!'? Valjda! R., kada si ti u pitanju to ne vrijedi! S tobom bi jako rado bio - zauvijek dok postojim! No, to je samo moja pusta želja! Ipak, jedno je sigurno, malo te tko može Ljubiti kao tvoj d.! Mislim da takvog - nema! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 8. prosinca 2009. - I tmuran dan je - ČUDO! Tamno je! I jutro je bilo nekako čudno zatamnjeno! Oblaci i u brdima magla učinili su od dana sumrak, ... gotovo noć! Ipak i takve, tmurne, Breze i poneko umorno lice radnika pilane ljepši su od svakog sjećanja na prošlogodišnje dane mjeseca prosinca u kom sam zaprimao pozive za sud, kada sam ni za što uhićen, kada su u samo nekoliko dana umrle neke osobe iz mog 'okruženje', kada ... mi je svijet izgledao poput ... mračnog, oblačnog dana, kada ...! Ne ponovilo se! I neće! Više mi zlo nema zašto doći do vrata mog doma pa mi zato i ne može prići, a da mi prije toga ne bi bila jasna svaka njegova zla namjera! Pitam se, dok ovako razmišljam: što li žive ljudi koji su me povlačili po kaldrmama svojih duševnih razvalina? Zar stvarno misle kako im je takve postupke odobravao sam Bog ... ili možda 'zakon'? Ili, ...? Možda misle kako nema Boga? Zar misle, kako su njihova 'prava' na tuđe - ISTINA? Zar, ...?, ... pričom mogu poništiti ono što jest - istinu da jesam, najprije Njegov, zatim SVOJ, a tek onda - i to samo dobrovoljno - i njihov? Boje li se takvi ružne Istine o sebi? Ne znam i danas me se to uopće ne tiče! Svejedno mi je, jer takvima ne vrijedi pridavati preveliku pažnju! Oni nisu ČUDO, ali i njima i o njima treba govoriti svakom čovjeku, jer oni su odmetnuti od čovjeka i Boga ... Ipak, nužno je vjerovati i nadati se da će ih NEŠTO, kad već ne može NETKO, privesti - suočenju sa samim sobom i njihovom savješću! Bit će to njihov strašan trenutak u kom će spoznati koliko je nekome jednom nanijeta bol postala moćan 'ANTABUS' njihovoj opijenosti - 'pravom' na ...? Na, što? Ne postoji nikakvo pravo koje bi moglo opravdati pokušaj otimanja nečije osobnosti i svega što uz taj, od Boga dobiven i stvoren dar ide, ... što mu već samim začećem života - pripada, ... što je osobnost stekla, naslijedila, ... što zna, može i želi kako bi si osigurala - sutra! 'Oni' nisu ČUDO, to oni ne mogu biti, ... no, za nadati se je da će im se ČUDO dogoditi! Zapravo, kada bi takvi ljudi imali snage pogledati svoj nejasan um i kada bi mogli shvatiti kako žive strašnu samoobmanu, primijetili bi već sada i odmah, čudo! Čudo nije dugo moliti i biti sav uronjen u molitvu! Ne! Čudo je moliti i onda kad ništa ne osjećamo, ... kada živimo Božju šutnju ili Njegovu odsutnost, ... kada mnoštvo krunica zamijeni samo jedna jedina molitva, ... jedina koju umorna, odbačena i napadnuta duša još može izreći! |
Čudo je bl. Stepinac kojem sam u toj jedinoj molitvi predao sve moje nade, onda kada je On (Bog) šutio, ... kada su me razulareni 'pravednici', sami krvoločni vukovi pokušali raskomadati, ... kada su od mog bića željeli učiniti svoj objekt iživljavanja, ... kada me je moj Juda želio svojim dolaskom do mog kaveza - poniziti! Nije čudo kad vidimo nekakva ukazanja, kada čujemo nerazumljive glasove, kad nam se učini da su samo ukazanja, ozdravljenja i uslišanja molitvi - ČUDO! Ne! 'Čudo je u stvari neprotumačiva tajna. Svi željni ukazanja i ostalih čuda žele da su protumačiva - uvijek na njihov način! Čudo ostaje misterij. Možemo li protumačiti svaku boju, svaki oblik? Možemo li protumačiti i imati apsolutnu jasnoću o našim međuljudskim odnosima, o svim poticajima i porivima u nama? Znamo li mi, sa svim velikim dostignućima u ovom stoljeću, što su prava čuda, što je naš život, što je svijet koji nas okružuje, tko je Bog?' - tako o čudu govori M.Š. u svojoj knjizi meditacija! Nisu čudo oni koji su uz obilje hrane gladni, ... koji uvijek traže zasićenje svoje gladi negdje drugdje, ... tamo (ma gdje?) gdje je neće naći! 'Oni', nisu čudo nego stvarnost današnjeg načina življenja u kom čovjek idući k cilju zadovoljenja svojih 'istina' i hedonističkih potreba GAZI po mnogim leševima! Možda je takvima najbolje prenijeti riječi Ivana od Križa: Čovjek koji živi čudo života, nema nikakve želje ni za čudima ni za ukazanjima! Jednostavno? Naravno, no tko može reći da čovjek proganjajući tuđu osobnost može živjeti - ČUDO života? Ne postoji takvo što i zato je takvima nužno doživjeti 'veliko' čudo! Pitanje je samo, mogu li to oni? Treba vjerovati u to i nadati se da će jednom shvatit kako čovjek može puno toga izdržati, podnijeti i ostaviti, i onda nakon svega opet živjeti ČUDO života i u njemu stvarati! Nekad samo poneku pjesmu, neki stih, sliku, knjižicu, ...! Nije moja duša prazna da bih protiv sebe moro, Nek im pjesma bude kazna, pjevaj samo, pjevaj zoro! Baš tako! Odoh snimati pjesme, jer nema im veće kazne od mojih stihova i glazbe koje mi podari moći (u)činiti - moj Bog! Čudo je ovaj dan u kom su tamni oblaci i magla zastrli sunce, koje i kada ga ne vidimo (znamo da) postoji! Mnogi Ga radi tmastih oblaka svojih obmana i laži ne vide i zato ne vjeruju, no ... On je stvaran, ... postoji ... samo, to treba htjeti - ZNATI! Znam! Znam da to zna i moj mali Anđelić pa mi nije jasno kako to nisu u stanju shvatiti, onako kako On jest, i veliki 'klipani'? No, shvatiti će jednom! R., jesam li ti dosadan? Oprosti! V.t.t.T.! (paše li ti ova 'verzija' pozdrava?) |
|||
A.D. / 9. prosinca 2009. - Dva Svijeta: dobar i loš! Pročitao sam jučer napisano! Sviđa mi se! Rekao sam u tome puno o snazi Istine i Čudu kog mnogi ljudi žele i nastoje doživjeti na 'svoj' način! Naravno, takvi teško mogu doživjeti istinsko čudo pa se može reći kako i kada bi se našli, doslovce, 'oči u oči' s čudom, oni ga uopće ne bi razumjeli na ispravan način! Lakše je reći i onda shvatiti kako je čudo baš - sve! Uostalom, zar je moguće zamisliti da je neki veliki broj slučajnosti mogao, sve nas i oko nas, dovesti do ovako uređenog Svijeta kakav danas poznajemo i živimo? Kada ovo kažem jasno je da pod pojmom 'uređenosti' ne mislim na uređenost odnosa među ljudima, narodima i državama, jer taj oblik 'uređenosti' ima neka druga 'pravila' i zapravo, svojim NEREDOM, pokazuje ono što u naravi i jesmo - našu nesavršenost iz koje proizlazi postojanje nereda u jako dobro UREĐENOM Svijetu! Tu uređenost nije mogao proizvesti nikakav niz slučajnosti, naravno, niti darvinistička teorija evolucije života, dok je samo postojanje 'društvene neuređenosti' posljedica postojanja dobrog i lošeg Svijeta! Ova dva Svijeta, dobar i loš, definira čovjekov pristup vjeri u Boga! Za postojanje samo DOBROG Svijeta nužno bi bilo pretpostaviti kako svaki, da ..., SVAKI čovjek vjeruje u Boga! Nepostojanje ove nužne pretpostavke za postojanje samo sretnog Svijeta dovodi čovjeka do Istine življenja u kojoj je Svijet 'sretnog' čovjeka drugome postao - Svijet nesretnog! Ovo je gorka, ali ipak, Istina! No, unatoč postojanja sretnog i nesretnog Svijeta, ne treba se prepustiti malodušnosti i onda, radi ovako definiranog okruženja u kojem živimo, posustajati pod naletom nečijeg 'dobrog Svijeta' koji nam je postao naš - Svijet nesretnog! Nikako! To bi bila najobičnija izdaja samoga Boga, naravno i sebe samog, radi čega bi se 'Svijet dobrog', koji je zapravo samo doživljaj načina življenja nekog tko je zapravo loš, 'dograbio' nekakve prividne premoći! Tada bi sve postalo i bilo - Svijet lošeg! To čovjek, ma koliko mu bilo teško suprotstaviti se tako izopačenom razmišljanju drugog čovjeka i prihvaćanju njegova 'Svijeta dobrog' ne smije dozvoliti! Privid dobrog, sazdan na tuđem - lošem - traži odgovarajuću 'kontru'! Za to je čovjeku nekada nužno razmišljati (može li to?) mimo LOGIKE! 'Logika ispunjava svijet; granice svijeta i njezine su granice..... Ono što ne možemo misliti, to ne možemo misliti; dakle, također ne možemo reći ono što ne možemo misliti.' (Ludvig Wittgenstein, filozof, prema TLP 5.61) Ovo je jako točno, no Svijet dobrog i lošeg ne dolazi od logike, jer, prihvatimo li Boga, jasno nam je kako u 'onostranom' ne postoji logika u obliku kako je čovjek razumije! Naime, upravo je nemogućnost čovjeka da govori o nečem što proturječi logičkom redu svojevrstan DOKAZ - postojanja Boga i Njegove 'logike', o čemu čovjek malo može reći, jer ništa ne može potvrditi - logikom! Nije li to logično (retorika!)? Razmislite čitatelju, jer možda ste stvarajući si svoj Svijet dobrog nekog odveli u Svijet lošeg pa bi se logičkim redom moglo reći kako ste, mada vi o tome mislite drugačije, čak se molite i idete u crkvu svaki dan - NEVJERNIK! Nije li i ovo logično? Je, ..., jer, prihvatimo li postojanje Boga i njegovu stalnu prisutnost u nama, morati ćemo prihvatiti i Njegovu riječ, posebno Riječ Istine i jedan mali navod koji nam kazuje kako će Bog svakome uzvratiti po njegovim djelima i po njegovu prihvaćanju ili njegovu odbijanju milosti Duha Svetoga kao i prema načinu življenja prvog 'postulata' Ljubavi: 'Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!'. |
Živjeti Ljubav za bližnjega nije 'visiti' u crkvama ili danonoćno moliti, jer time se ne iskazuje Ljubav prema bližnjemu! Čineći tako, vjernik 'stvara' svoj 'zamišljeni svijet dobra', čime bježi od činjenice da je, izbjegavajući bližnjega i njegove potrebe (i svako PRAVO!) daleko od Boga i da je njegov Svijet 'dobrog', bližnjemu postao Svijet lošeg! Da, moj mali Anđele! Ti ovo još ne možeš razumjeti, ali ja mogu reći da je upravo ovakvo, 'logičko' razmišljanje o postojanju dva čovjekova Svijeta, moj Svijet lošeg preko kojeg su si 'vjernici' sačinili svoj Svijet 'dobrog' - na kraju postao - moj Dobar Svijet! Ovaj obrat, kojeg će potvrditi još puno (i ružnih!) događanja ne bi bio moguć kada ne bi bilo Boga! Besmisao razmišljanja o vjeri koja osobnim (naravno, pogrješnim) tumačenjem ima 'pravo' zaobići Istinu i bližnjega, bez obzira na eventualne 'razloge' i nije nego Svijet LOŠEG, kojega će 'na kraju vremena' uništiti naš Stvoritelj u što nitko ne treba sumnjati! Zato, vjerujte, svi, jer tada ne bi bilo: gladi, bolesti, nepravdi, ratova, ..., jer smisao ovog što sada vidite, čujete i o čemu sada mislite nema nikakvo značenje ukoliko smisao Svijeta ne bi postojao izvan Svijeta! U ovom, 'našem' Svijetu sve je, još od samih početaka onako kako jest! Sve se oko nas događa onako kako se događa i mnoge 'vrijednosti' 'našeg' Svijeta, o kojima (danas posebno!) JAKO ovisimo, na postoje i zapravo nemaju nikakve vrijednosti, jer kada bi bile (postojale!), onda one ne bi imale vrijednosti! Mislim da vam ovo mogu reći i na drugi način, ovako: svako nastojanje bilo kog čovjeka da prihvaćanje Boga objasni kroz neki objašnjivi pojam uvreda je Bogu, vjerniku i svemu Svijetu, jer na pitanje: 'postoji li Bog?' - odgovor je moguće naći SAMO izvan granica ljudskog (raz)uma! Jeli ovo i opet bilo preteško za razumjeti, ... za shvatiti licemjerje mnogih 'vjernika' i zabludu svih nevjernika koji u dokazivom i logičkom traže i pokušavaju naći - Boga! Tamo ga nema, mada On jest sve, jer, za naših života, dakle u nekom 'logičkom okruženju' nitko od nas neće Ga vidjeti! Uostalom, kada bi to bilo moguće i danas bi netko od nas (ljudi) bio pozvan poći na brdo Sion, u Šator sastanka i Dom pomirenja (Božji šator - Mojsije!)! Postoji li naš Sion? Ima li ga igdje na Zemlji? ...? Nema i zato valja reći kako je LOGIČNO vjerovati u Boga i tako održavati Svijet dobrog, jer je svakom znano da, sve što je nedokazivo ne mora (i nije) biti i nemoguće! Treba vjerovati ..., nekada je dovoljno vjerovati u čudo, a njega je tako lako naći! Treba samo - htjeti, jer nam iskustvo govori kako je samo postojanje Svijeta, čudo - neobjašnjivo ljudskom razumu, ma koliko se razne teorije fizičara, biologa, geologa, ... trudile o tome nešto reći! Čudo je ovaj Svijet kog možemo shvatiti kao kakav 'ratni poligon' na kom će se do 'zadnjeg vremena' boriti Dobro i Zlo! (ishod je poznat!) Zašto je tome tako? Zašto sve nije - samo Dobro? Pa ... rekao sam, jer dobar dio ljudi ne vjeruje u Boga ili, jer ga doživljava na 'svoj', pogrješan i jako opasan način! Bog nije nikakva čestica! Ne postoji Božja čestica, jer Bog je sve ... čak i ono što naša logika nije u stanju prihvatiti i razumjeti! Uporno negirajući ovakvo razmišljanje ljudi su već odavno 'proizveli' mnoga zla! Neće li to biti i LHC? Što li će nam donijeti projekt Large Hadron Collider-a? Možda otkriće čestice koja će nam moći nešto reći o Bogu? Glupost, jer Bog je sve! Sve što ovoj našoj Zemlji treba i što nas može odvesti na put do Šatora sastanka s Bogom je vjera koja nas k tome jedina može i pomiriti! Besmisleno je reći kako neki eksperiment može dokazati određeni razlog pa zato mogu reći kako LHC neće moći reći ništa više od onog što nam je DOZVOLJENO SAZNATI! Ili ... smo 'bogovi'? Laka vam noć! R., uživaj! V.t.t.d.! |
|||
| A.D. / 10. prosinca 2009. - Deklaracija iz 1948. i izdajnici! 'Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva.' - 1. članak Opće deklaracije UN-a o pravima čovjeka! 'Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.' - 14. članak Ustava RH! Lijepo izgledaju ovako definirana prava čovjeka i nema se tome išta dodati, osim ..., činjenice da se u mnogim državama ovog dobro-lošeg Svijeta pravo čovjeka na sve navedeno u člancima Ustava i Deklaracije UN-a često ne štuje i da se, zapravo, na svakojake načine krši! Neću pričati o stanju 'praktičnog' (STVARNOG!) prava čovjeka u Svijetu! Kako bi pokazao da su deklaracije pa čak i ustavi samo - deklarativni zapisi, jer ne žive svoju puninu, dovoljno je '(u)pitati' moju Domovinu: s kojim se pravom može opravdati otimanje tuđe osobnosti ili pak provođenje pokusa nad NEMOĆNIM ljudima? Volio bi čuti neki uvjerljiv odgovor, naravno, zasnovan na etici i moralu, kad već mnogi izbjegavaju Božji zakon, ali ... to neću čuti! Ne postoji nikakav 'ljudsko-pravni' odgovor koji bi me mogao uvjeriti kako su i mene u ime 'zaštite' MOJIH prava 'pravednici' svakojakih profila osobnosti, uvjerenja, vjera, naobrazbe, ... čak i rodbina ... imali pravo PROGONITI, UGROZITU, POKRASTI, OBESPRAVITI i MUČITI! Na žalost, postoje zato očajni ljudi i strašne vlasti, jer lijepo napisane riječi iz UN Deklaracije iz 1948. g. i Ustava ne žive u ljudima gladnima tuđeg i sigurnima kako su oni sami - 'bogovi'! Takvi su zlo i njima Deklaracije i Ustavi predstavljaju dobar paravan iza kojeg, dobro sakriveni od javnosti, snuju, zatim pišu i onda provode - NEZAKONITE radnje, suprotne čl. 1. Deklaracije UN-a! Toliko o pravima čovjeka koja su vješti pravnici u službi država, interesnih lobija i kapitala ugradili u 'zakone' prema kojima je čovjek - radi 'njegova dobra' - postao PREDMET bio-medicinskog, ali i svakog drugog - IŽIVLJAVANJA! Žalosno je vrijeme! No, proći će i to! Zato, pogledajte, dok još idete ovom Zemljom, poneku tihu Ljubav, prognanu Istinu i ovu Ljepotu koju u sebi nosi ogoljelo stablo KAKIJA, puno odličnih plodova! Naravno, ovo sam snimio u Rijeci, na Pećinama ...! Pamtim stablo ovog kakija još od mojih dječačkih dana kada sam pored njega prolazio idući do osnovne škole! Bilo je to davno i jako lijepo vrijeme mog života! A danas ...? Danas je kako je! (filozofiram?) Dobro! Nikad više neće mi biti odlično i idilično, jer mi je 'njihov' Svijet 'dobra' nametnuo Svijet zla iz kojeg sam se jedva - izvukao! Ali tako je to! Proći će i to! |
Sam dan kojeg sam dio proveo u Rijeci mogao bi opisati kao ugodan doživljaj susreta jednog starog poznanstva! Naime, idući ulicom iz jednog me je auta pozdravila jedna žena! Nisam je odmah prepoznao, jer je nisam očekivao susresti, ali i radi toga jer je već dugo vremena nisam vidio! Bila je to A.O., jednom moja dobra susjeda s Drenove, gdje sam neko vrijeme živio s mojom (uništenom?) obitelji! Kratko smo popričali i onda sam shvatio kako je (u međuvremenu) o meni svašta čula! Naravno, lošeg, što je pokušala prikriti svojim uobičajeno veselim nastupom i pričom kako je prekjučer postala baka! Čestitao sam joj na 'bakinstvu' i rekao kako i ja imam malog Anđelića kog za razliku od nje nikada neću vidjeti na što mi je odgovorila 'preporukom' da to - 'sredimo'! 'Dirnula' me je time u najranjiviji dio mene pa sam joj, onako ljudski, odgovorio kako to više nije moguće, jer su preveliki ožiljci doživljenih strahota prepreka suživotu 'luđaka' i 'božanske vjernice'! Rekao sam to baš onako kako mislim i tonom, tipičnim za moje dalmatinsko nasljeđe! Ne A., ... gotovo je s time, no možda se jednom pojavim na tvojim vratima i tako tebi i tvom I., mojim posjetom, uzvratim za poziv kog si mi uručila pozvavši me da navratim do vas! Možda, A.! Nego, upravo sam u vijestima na HKR-u čuo nešto o upadima pravosudno-policijskih službi u stanove nekih (bivših) djelatnika vojske RH! Prestravljan sam načinom i opisom 'razloga' radi kojeg je tako učinjeno! Shvatio sam ove OČAJNE postupke kroz što sam potvrdio moju misao kako ovom jadnom zemljom rukovode - HAG i NOVAC! Strašno je to! Što li misle svi ti ljudi koji se ovako bahato ponašaju prema Domovini i njenim TVORCIMA za koju ti bahati ljudi (SIGURNO!) nikada nisu podnijeli NIKAKVU žrtvu, strah, bol, ...? Što misle, tko su? Ma, Jude! Puna ih je Zemlja! Ljigavi 'svjedoci'-izdajnici, ljudi s 'kave' i 'kafanski' hohštapleri, promijenjenih prezimena, potomci ubojica, ... vode ovu zemlju u propast! Sada im za to trebaju 'topnički' dnevnici! Ne bi me čudilo da se odnekud i iznenada pojave neki takvi, ali falsificirani, zapisi koji bi onda postali 'krunski dokaz' - genocidnosti mog naroda! Pravo i Istina, kada njima barataju političke protuhe - nejasni su pojmovi! Strašna su ova vremena! Sva si moja Ljubav i moj Blagoslov! Vidiš, danas sam bio i s malom Tašom, lijepom curicom za čije se zdravlje bore mnogi dobri ljudi! Nju i njoj slične, dobre i drage ljude volim na onaj - prijateljski - način! Slikao sam 'Tašinu kutijicu' nade koju želim pokazati ovom GRUBOM Svijetu! Želio bi ovime svima, koji JESU i MOGU, poručiti da je nužno da shvate koliko su sretni, jer ne trpe neizvjesnost, bolest, samoću, odbačenost! Želim to! |
|||
A.D. / 11. prosinca 2009. - ... Nagovori dobre ljude ...! Lijepo sam ono jučer napisao! Nekako mi se najdražim čini sam kraj dnevnog zapisa u kom sam 'popričao' s mojom Velikom Ljubavi i podsjetio posjetitelje mojih stranica na - SREĆU! Učinio sam tako 'tjeran' svime što se ovih dana događa u mom i životu moje razdijeljene Domovine! S jedne strane nameću nam se humanitarna djela kao nešto što, očito, živi samo (!) u mjesecu prosincu, dok nas s druge strane zasipaju vijesti pune lošeg, beznađa i neprimjerenog nametanja - POSLUŠNOSTI! Mogao bi o ovome napisati cijelu, podeblju, knjižicu, ali neću! Reći ću samo (kratko) kako je SVATKO tko smatra da će mu nekakva asocijacija, koja se k tome ponaša jako AUTORITATIVNO, gotovo nasilnički, donijeti išta više od novih OBVEZA, NAMETA i gubitka vlastitog identiteta - obična BUDALA! Možda sam ovime nekoga, tko misli drugačije i u pokvarenom svijetu politike traži i vidi, nekakav 'izlaz' i 'rješenje' naših (hrvatskih) nagomilanih problema i uvrijedio, no, takvom je nužno reći kako je ili IZDAJNIK ili bedasto-slijep POSLUŠNIK! Argumenata za ovakve tvrdnje ima i previše! Ipak, prije pisanja o Božiću i Adventu, reći ću takvima, zapravo ih upitati, ovo: zar ste zaboravili slike višemjesečnog, SISTEMATSKI UNŠTAVANOG VUKOVARA I SVAKOG ŽIVOTA U NJEMU ili nekoliko TISUĆA NEDUŽNIH - POBIJENIH - žitelja Srebrenice? Niste? E, pa onda si (SEBI SAMIMA!) odgovorite i na OVO: nisu li to vidjeli i političari 'civilizirane' Europe i Svijeta? Jesu? Tada se priupitajte s kojim su namjerama, ciljevima, interesima i s kolikom razinom NEČOVJEČNOSTI ti 'humani' političari propustili pomoći jadnom narodu?! Odgovor je sažet u onom što od takvih ljudi i političkog poretka, vi, slijepi poslušnici - očekujete! Odgovor je u NOVCU kojeg će vam oni kojima nerazumno hrlite - OTETI! Mislim da sam s ovim logičkim redom (od … do), bio JASAN! Još mi je samo reći kako 'novac' nije samo papirnata novčanica! Gubitak imanja, svoje zemlje, kuće, posla i mnogih prava - i to je NOVAC! Zato mi ucjene i postupci Haga mogu biti razumljivi, no nikako ne mogu shvatiti da se za te jadne 'judine škude' može maltretirati i uništavati vlastiti narod i država! Kad je već novac, to nužno potrebno zlo koje lako opije svaki um, u 'igri' onda se baš preko njega želim osvrnuti na dane Adventa i Božića! Vjerujem kako ne trebam dokazivati kako se ozračje jedne vrste 'Božića', onog trgovačkog, posvuda oko nas može lako uočiti?! Vidljiv je 'božić interesa i rastrošnosti' u svakom djeliću naših gradova, sela, trgova i trgovina! 'Kupite, ... dođite, ... obradujte, ...' samo su neke od riječi slogana s reklama postavljenih, u ovo vrijeme Adventa, po izlozima trgovina! |
Uz njih se, kao podsjećanje na nadolazeće blagdane nude već dugo okićeni: borovi, detalji trgovina, raskrižja, ulica, ...! I takvo bi što trebala biti najava Božića, ... sam Božić? Nikako! 'Njima', kojima su mnogi 'legli pod noge' i čiji je novac 'zarađen' na muci Malenih blještavilo okićenih ulica i trgovina jest 'Božić', a nama ... i vama, koji još uvijek razmišljamo svojom glavom i imamo određen stav o svemu što nam sadašnjost i budućnost interesnih skupina i politike nudi, to nije i ne može biti - Božić! Mi, ostali i svi Maleni (bolesni, potrebiti, prognani, ugnjetavani i iskorištavani) rođenje našeg Boga, Boga Istine i Ljubavi, dočekujemo u tišini i razmišljanju o prolaznosti našeg zemaljskog vijeka, ... mi naše domove, skromne sobičke ili mjesta pod vedrim nebom ne kitimo kako bi na taj način išta zaradili, ... mi svoja blagdanska SVJETLA 'palimo' uvijek kada (u)vidimo tuđi ili svoj - MRAK, ... mi naše 'lampice' nosimo u srcu otvorenom za svakog čovjeka, što na Badnji dan iskazujemo gradeći Jaslice naših Ljubavi! Advent nije TRGOVINA, baš kao što niti Božić ne može biti - jučer, danas i sutra - interesu novca (kapitala)! Božić je svaki dan u kom se u našoj duši (srcu) 'rodi' osjećaj za nekog od Malenih! Za mene je Advent, vrijeme iščekivanja u kom nastojim pronaći Malene i onda biti s njima, dok je Božić svaki moj dan u kom mi neki čovjek, makar i samo tužnim pogledom, kaže: hvala ti BRATE! Hvala vam Braćo! Pokazali ste mi što je čovjek, kroz što sam shvatio - što je, tko je i što od mene očekuje - Bog! Jedno, još uvijek (možda i zauvijek?), ne mogu! Ne mogu reći da ću ikada više moći Ljubiti ikoga kao što Ljubim moju otetu mi Ljubav, mog malog Anđelića! S njom su SVE moje želje i nastojanja koja sam kao kakav veliki upitnik stavio pred Boga prije nego sam krenuo na moj put ISTINE, postale moja stvarnost i potvrda misli koja kaže kako Bog ispunjava mnoge naše želje i potrebe! Danas znam da su rođenjem mog Anđela, moje male R., namirene sve moje potrebe! Sve što slijedi nakon toga vodi me neizbježnom susretu s Njime, za što je svako vrijeme, moja prilika da Mu se još malo približim! Vrijeme Adventa idealno je za to! Osjećam se kao Sara, kojoj je, kada se je to činilo nemogućim Jahve ispunio želju i svoje obećanje i dao joj Izaka! O takvom Izaku učinio sam stihove za koje sam nešto kasnije stvorio glazbu, što ću sve zajedno, kao pjesmu o MENI, objaviti na mom Božićnom CD-u (vaš je naručite li svoj besplatan primjerak moje Paklene knjižice!)! Eto R.! Ovako bi trebao izgledati 'običan' Advent, vrijeme u kom prikupljam milodare za Ulične Svjetiljke! Nagovori ih (sve dobre ljude!) da mi pomognu upaliti blagdanska SVJETLA koja će, makar i na kratko, otjerati njihov MRAK! Uživaj! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 12. prosinca 2009. - Dobrohotan, diskretan i učtiv pozdrav! R.! Danas ću započeti s pričom o vama - malim Anđelima! Vidiš, mada nekada ni sam ne znam radi čega nešto činim, gotovo uvijek, s malo zakašnjenja, saznam zašto sam tako postupio i nešto uradio! I danas sam, ne znajući zašto, dok sam pregledavao mail-ove i listao statistiku mog WEB-a, pošao do ovih zapisa i onda sam, ugledavši sliku male Taše, pomilovao sličicu s njenim likom! Ti znaš što sam tada pomislio i poželio, no o tome neću pisati! Pitam se i sada, dok ovo pišem, radi čega sam tako učinio? Jesam li zato lud ili neka druga osoba, bedak kog je pregazilo 'moderno vrijeme', ...? Ma, briga me Anđele moj! Briga me za 'njihova' razmišljanja o meni! Eto, kako bi ovo moje 'briga me za njih' mogao posvjedočiti nekim događajem, već danas sam, 'slučajno' (dali?), naišao na jednu od 'njih', ... na jednu od mojih tužiteljica! Ma, briga me za nju! Pokazao sam joj danas kako tako i to ... i ŽIVIM! Pokazao sam to danas državnom poslušniku dobrohotnim, diskretnim i učtivim pozdravom, kod čega sam uočio nezdravo tijelo i tada shvatio njen, mnogim aferama i bezakonjima, uništen um koji me je prije godinu dana plačljivim, gotovo vapećim glasom svojstvenim odličnoj glumici i pričom o nekom njenom 'strahu od mene' - otjerao u kazamat svetošimunskih mučitelja! Sretan sam Mila, jer sam Božjom voljom nadišao njen opaki um! Bolest 'zemaljskih visina', 'važnosti' i gladi za tuđim nisu Božja kategorija, ma koliko se takvi ljudi trudili biti - božanstvo! Moram reći kako sam se u prostoru kafea supermarketa Bauhaus, u kom sam susreo propalo zlo, dobro osjećao! Prelijepo je bilo podsjetiti se kako sam, mada isitnit i s mišljenjem Ustavnog suda RH koji je potvrdio moje navode, radi 'prodane duše' završio u mučilištu koje me nije uspjelo 'samljeti'! Lijepo je radi takve spoznaje biti sretan i tu sreću moći podijeliti s prijateljima! Prelijepo je moći pogledati U LICE svog progonitelja, državnog činovnika koga očajno nepravedan i loš državno-pravni ustroj dobro plaća i štiti do granica ljudske boli! Prelijepo je - primiti Njegovu Milost i moći se blago osmjehnuti - zlu! Uostalom i sutrašnje Evanđelje priča o tome: 'Ne utjerujte više nego što vam je određeno... Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.'! Rječito je ovo i jako poučno! Ivanove riječi jasno ukazuju kako nitko ne smije zlorabiti svoju službu i svoj položaj i kako se ne smije bogatiti na tuđi račun! On svima stavlja na srce da rade oko uspostave svake pravde temeljene na ljubavi i solidarnosti. Da bi čovjek mogao tako činiti nužno mu je živjeti Riječi radosti - Radosnu vijest (euangelion) - Evanđelje! |
Živimo li ga? Inače, danas mi se bitnim čini reći kako sam nakon dužeg vremena susreo mladića čije me je stradanje potaknulo da započnem s pisanjem mojih dnevnih zapisa! U uvodu (vrh stranice!) zapisa napisao sam ovo: 'Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?' Radi se o Ž., mladom čovjeku kojeg je prometna nesreća odvojila od mnogih iskustava i življenja 'našeg' Svijeta! I danas sam od njega čuo opet istu priču o nasilju koje mora trpjeti, jer ...? JER JE DOŽIVIO NESREĆU koja mu je oduzela mnoge životne funkcije, radi kojih je i rodbini i društvu postao - TERET! Žalostan sam radi ove spoznaje, no i nemoćan učiniti bilo što za njega! Milosrđe, strpljivost i potrebno razumijevanje njegova stanja malo mu tko (nitko!) od njemu bliskih osoba želi iskazati! Rekao mi je kako je bio na psihijatriji ... na PROMATRANJU!? Našalio sam se gorko i tada ga priupitao, što je on ODLIČNO razumio ... 'i što su uočili?'! Ništa, jer taj soj ljudi pojma nema o čovječjem umu, duši i Emanuelu (Bogu u nama!)! Pojačana terapija koju su mu pripisali ljudi jako nečiste savjesti, možda i pomaže 'njegovima' ... i donosi im u kuću lažni mir, ali ... Ž.-u taj OPASAN KOKTEL RAZNIH OTROVA ZA UM donosi skoru umnu i tjelesnu NEMOĆ iza koje slijedi strašna umna i duševna patnja koju on ni na koji način neće moći izreći! Takvo što danas se pokušava predstaviti kao 'liječenje duše' koje nikada neće moći pokazati - IZLIJEČENOG, ... ili samo zaliječenog pacijenta, ... ukoliko se pod 'izlječenjem' ne misli na trajno eliminiranje svake čovječje volje, inicijative, želje, ..., svega što on jest pa makar on bio i INVALID!? Ž. i tvoj je, svaki nejasno napisan stih i svaka tvoja pjesma 'njihova' kazna! (Pjevaj samo, pjevaj zoro/Ž./)! Zato te i 'promatraju'! 'Promatraju' te, jer ne mogu shvatiti tvoje stihove i kako funkcionira proces mišljenja i veza tvog uma i duše s Duhom! 'Promatraju' te, kako bi u nečem, samo njima 'vidljivom', pokušali opravdati - SEBE, svoju krvavu plaću, privilegije i sadizam! Propast tog nauma jasna je pa se je s pravom upitati nisu li takvi ljudi - samo zlo? Reći ću i to kako su mnoge (skoro sve!) rečenice tog mladog čovjeka jasne, čak istinite i kako je on svjestan svoje NEMOĆI, iz čega mogu zaključiti kako je njegovo mirenje sa svime što mu, samo koju godinu nakon prometne nesreće počeše činiti zli ljudi, PORAZ zla, jer je privid mira njegove obitelji plaćen i 'kupljen' njegovim - životom! Njegov je križ sam Bog, ... no, malo tko to vidi i može i želi razumjeti! Egoizmi prikriveni nehumanom 'skrbi' nisu vječnost i kao takvi djelo su samog zla! Drž' se Ž.! Dok znaš za kavu i cigaretu i možeš proći gradom, nekoga 'ugnjaviti' svojom pričom i žicanjem koje kune ti - jesi, a biti ćeš i kada te ne bude, jer ti si - Njegov! |
|||
A.D. / 13. prosinca 2009. - Radost u darivanju Ljubavi! Bogatstvo! Volim ga! Ali, ne bogatstvo novca, imanja, stvari ili sličnih potrošačkih 'sitnica?! Više volim bogatstvo događanja koje mi olakšava svakodnevni odabir tema za moj dnevni zapis! I danas je bilo svega, ... samih bogatstava! No, najprije o Adventu! Zapalio sam tri svijeće na mom (hvala ti A.!) adventskom vijencu i tada se, u miru moje kućice, podsjetio na vrijeme prošlogodišnjeg Adventa, na sve što su ti zadnji dani života značili A., supruzi mog prijatelja i na strahotu ljudske gluposti koja je, samo dva dana kasnije pokazala svoju arogantnu 'moć'! (Bedast je današnji čovjek, jer živi daleko od stvarnosti koja nas svakodnevno opominje da činimo - dobro!) Osim mise i kave uz koju sam, u miru samoće, čitao lijepo štivo (danas je to bio Korijen!) danas sam sve moje misli usredotočio na Ljubav, naravno karitativnu, ... na Caritas (lat. Ljubav), koju sam donirao pozivom tel. broja preko čega je moguće dati koju kunu za pomoć potrebitima! 060 9010 - broj je karitativne Ljubavi! Pozovite taj broj! Nastavljajući moja razmišljanja u istom duhu i o potrebi uključivanja svih ljudi u neku od mnogih akcija kojima se u ovom vremenu prikuplja pomoć za potrebite, odlučio sam pozvati prijatelja kom sam još prije godinu dana posudio novac, a kog mi (sigurno!) nikada neće vratiti! Pomislio sam kako bi ga današnjim pozivom mogao zamoliti da se s nekim svojim prilogom uključi u 'moju' akciju prikupljanja pomoći za Dom za beskućnike u Rijeci pa sam tako i učinio! I? Dobar, ali odavno IZGUBLJEN čovjek, lako me je uvjerio kako je svaki razgovor s njime, na tu temu, obično gubljenje vremena! 'Ne mogu ti dati ništa, jer ...?, rekao mi je! Nema? Nema par desetaka kuna? Da, NEMA! Siromah je uz sva primanja koja uredno prima i koja bi mu trebala biti dostatna za puno više od onog što čini! Popričali smo na kratko i tada mi je rekao kako: '... smo u šatoru pa dođi do nas!'. Nema kuna, a ipak je u 'šatoru'! Nisam otišao do tog 'šatora' koji je obično ogledalo hedonističkog iživljavanja grada Crikvenice i njegovih 'privrednika' koji, 'prodajući' nam NJIHOV Božić i N.G., na svaki način nastoje zaraditi više novca! Taj 'šator' nije šator sa Siona u koji je Abraham odlazio kako bi se obratio Jahvi! U 'NJIHOV' šator, ja neću ići! Nikada! U njemu nema mjesta za mene, jer meni ne trebaju 'toplina' alkohola, trošenje novca na žderačinu, niti bilo što će se u njemu pokušati predstaviti kao 'kultura' (ne d'o Bog, vjera!) ili tradicija (MAŠKARE?!) ovog kraja! U zaklonu od hladnoće i vjetra ('ohladili' su se jako i dan i noć) ovog ogromnog šatora postavljenog u centru grada Crikvenice NEMA mjesta za promrzle, gladne i bolesne beskućnike i zato u njemu ne postoji ništa što bi me u njega moglo privući! |
Radi ovakvog mog stava i žalosti, jer moji dobri prijatelji razbacuju svoj novac na gluposti, danas sam se, nešto kasnije (oko ručka), isprikom koja nema nikakve veze s istinom odbio pridružiti društvu koje je navratilo u taj isti - šator!
Ma, briga me za taj šator! Ipak, te drage ljude, koji su se već prije priključili 'mojoj' akciji, nisam mogao zaobići pa sam im zato obećao kako ću predvečer navratiti do njih. Nego, kada sam kod mog 'osvrta' na današnju nedjelju Radosti i Ljubavi, možda nije na odmet da vam svima koji ovo čitate opet ponudim link (vezu) na moj tekst kojim objašnjavam razloge i moju želju da 23. prosinca o.g. obilježim na jedan poseban način! Zato, kliknite ovdje i pročitajte tekst u sivkastom polju tog 'prozora'! ... I ... javite se! Nedostaje nam nešto sredstava kako bi mogli nabaviti jedan dobar uređaj potreban za opremanje CJELODNEVNOG boravka namijenjenog - ULIČNIM SVJETILJKAMA grada Rijeke! Nije li svakoj duši - dobro djelo - koje učini radosna uma, zalog svakog - budućeg! Jednom sam opisao kako je jedan takav čin dobrote, s dosta podsmjehivanja, 'prokomentirao' jedan ugostitelj i ... nedugo nakon toga doživio je susret s nevoljom! Žalostan sam zato, jer mnoga ČUDA, koja su naša svakodnevica ljudi ne vide! Možda sam baš iz tih razloga moje pismo zamolbe dao i tom ugostitelju, ali ... on, ... ovaj put, šuti! Vječnost!? Kako do nje? Lako! Dobrotom i otvorenim srcem za brata u potrebi! Danas je i 'službeno', dan za neki takav čin! Učinite nešto! Ja ću vam za takvo što već sada zahvaliti stihovima jedne moje starije pjesme! Evo je (poslušajte je!): NEMOJ SE PREDATI! Vidim kako žuriš! Mislim kako želiš pobjeći u mrak! Daleko od svega zapitat' ćeš se: čemu … i opet strah! Jutro će sutra biti kao jučer: ustat ćeš i možda pasti! Nemoj se predati! Ruku ti pruža Bog! Potraži Ga! Brate, vjeruj mi, jer i ja sam prošao put kojim ideš ti! I tebe vidim! Brineš! Mala su djeca! Muči te strah! Ne tražiš čudo! Malo sreće i Ljubav, to ti treba sad! Ne vidiš nebo, jer oblak ti dugo prekriva svod! Nemoj se predati! Ruku ti pruža Bog! Potraži Ga! Sestro, vjeruj mi, jer i ja sam prošao put kojim ideš ti! Jednom kad saznaš za Ljubav koju daje nam Bog Imat ćeš sve! I mir … i puno Ljubavi! Sada kad nosiš tvoj križ i muku i bol, Sada je čas da otkriješ i ti u vjeri milost i nadu u spas! Potraži novi put! Bog čeka nas! R.! Ovako živim ja, tvoj d.! Što misliš o tome? Neću saznati, ali ćeš, svemu (lošem) unatoč, ostati JEDINA MOJA! Uživaj! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 14. prosinca 2009. - Šator - 'hram' samoobmane! Da šutim? Jučer sam napisao nešto o bogatstvu i tada sam zaboravio navesti jednu lijepu i jako točnu misao o tom pojmu! Propustio sam navesti OVO: 'bogatstvo je kao i Ljubav, ubija onoga koji ga drugima uskraćuje, a život daje onome tko ga daruje'! Bogatstvo!? Danas sam doživio niz ugodnih susreta i situacija koje su samo i PRAVO bogatstvo! No, prije opisa takvog 'bogatstva' reći ću kako sam danas dobio i potvrdu mojih razmišljanja i stavova o 'šatoru'! Onom, kog opisah jučer! Mislim kako svatko razuman i posebno svaki humani čovjek, nakon što ode do tog 'modernog hrama' (samo)obmane, može osjetiti apsurd vremena u kom živi(mo)! Ta šator, zamišljen kao kakav 'centar' blagdanskih i prazničkih dana i nije nego sredstvo pomoću kog mnogi ljudi nastoje pobjeći od - SEBE! Ali ... to nije moguće! Nitko, opet ću reći - svjestan svog bića, ne može pobjeći od sjene koja nas svih uporno prati! Ta, sjena je ... naša savjest, korektiv koji nam kazuje koliko smo se (opasno) odmakli od središta našeg bića, od veličanstvenog Svijetla! Premali kut u odnosu na Svijetlo, kada se udaljimo od Čovjeka i Boga, tada postaje još veći i izduženiji lik naše sjene i može nam puno reći o nama samima! Znam, teško se je čovjeku, ... jako teško, postaviti točno (90°) ispod Svijetla, no tome bi trebao težiti! Šator nam u tome SIGURNO neće pomoći! On nam odmaže i svojim nas hedonističkim PRIVIDOM nekakvog 'zado-voljstva', već slijedećeg jutra nakon večeri provedene u 'šatoru', odmah nakon buđenja podsjeti na izgubljeno vrijeme, uludo potrošeni novac, ... dok nam glavobolja izazvana neprimjerenim 'namirenjem' naših prohtjeva potvrđuje ono što nam tada postane jako jasno: da smo bedasti! Čuo sam to od mojih prijatelja koji su mi danas iznijeli svoje doživljaje o jučerašnjem posjetu tom - 'hramu' - otuđenosti! Čuo sam to uz ugodno druženje s M. i J. i odličan i raznovrstan ručak kog je pripremio beskompromisni borac za moj život! U današnjem malom druženju s dobrim ljudima imao sam i ja nešto za reći i za pokazati, jer sam jutros zaprimio pakete otisnutih primjeraka moje Paklene knjižice! Stvarno je 'paklena', jer osim što jako dobro izgleda, sada sam siguran U TO, jer sam je radi provjere, uz kavu u miru kavane Štrosmajer, ponovno svu pročitao - PUNO KAZUJE! Nakon ručka prepričao sam mojim prijateljima par 'crtica' iz knjige! Pri tome sam im, na samom početku 'priče' skrenuo pažnju na tekst u kojem sam napisao kako sam moju knjižicu učinio kako bi bila 'dar jako ugroženim građanima RH!' (besplatna je!). Vjerujem kako stalnim posjetiteljima mog WEB-a nije teško pogoditi radi čega sam napisao (i potpisao!) baš ovakvu misao! Mislim kako bi malo tko u Hrvatskoj potpisao 'autorstvo' ove misli pa me jako zanima hoće li me neki državni poslušnik, 'oboružan' 'zakonom' koji mu omogućava legalizirati progone ljudi i njihova uma, pokušati progoniti radi - 'VERBALNOG DELIKTA'? Taj dan nije daleko! Službenu promociju moje knjige započeti ću na dan mog uhićenja, 23. prosinca o.g.! |
Jedva čekam taj dan! Uostalom, nisu li nakon velikih muka koje su imali sa 'zakonima' i 'vlasti' dva velika pisca, Dostojevski i Solženjicin, napisali svoja iskrena i zato NAJBOLJA književna djela ... i ...? Da su radi takvog pisanja i nastradali njihova bi djela, baš kao što to ona i danas JESU, nastavila - postojati! Srećom, makar tako mislim, cenzure više nema i danas je više nije moguće provesti u 'djelo'! Arhivi 'mreže svih mreža' - interneta, siguran su zaklon mnogo čemu pa tako i mom rukopisu! Priznati ću ovdje, jer jednom i to mora doći na vidjelo, kako me je od objavljivanja moje 'ANTIPSIHIJATRIJE' odgovarao jedan moj DOBRONA-MJERAN prijatelj, jer 'mogli bi te opasno napasti i ugroziti', no, mada sam mu rekao kako ću tako učiniti i sve ostaviti za neka druga vremena - prevario sam ga! (Oprosti prijatelju, no možeš li pretpostaviti kako bi moja nagla smrt sav moj trud učinila bezvrijednim? Zato, više nisam mogao čekati! Oprosti!) Platio sam do sada preveliku cijenu pa mi ni na kraju pameti nije pokušati 'trgovati' s mojim 'mrvicama'! Nego, ostavimo se knjige! Ionako će redakcijski (tiskarski) oblik knjige, nakon podjele svih otisnutih primjeraka - postati dio ovog WEB-a! Nekako mi se jako točnim čini usporediti moj odnos s progoniteljima, moje nastojanje i moj nastup s objavom knjige s navodom M.Š. koji je u duhovnoj meditaciji 'Isusova ponuda' naveo ovo: 'Isus se je uvijek bojao oduševljenih ljudi i čudotražitelja, da bi na kraju upao u njihove nemilosrdne šake. Možda bismo i mi danas trebali učiti od njega, kojega želimo nasljedovati i na tom području. On tim ljudima nije želio pružati hranu koju su oni tražili, uklanjao im se s puta, bježao od njih, a kad je susret s njima bio neizbježan, onda im je znao on, koji je inače bio blaga i krotka srca, vrlo neugodne riječi upućivati i ostavljati ih bez čuda. Samo što su u čudu bili radi osude koju im je izrekao!'. R., ovo je za tebe: Prekinuo sam na tren pisanje o ovim 'odraslim' temama, jer sam slušajući net-radio HKR upravo čuo 'jingle' o NAŠIM - RIBICAMA! Znaš, uvijek kada nešto takvo, što me podsjeća i povezuje s tobom, čujem, vidim ili doživim - u tren se promijenim! Divno je to! Eto, danas sam na 'buvljoj pijaci' uočio ono što mi je svih ovih godina bilo teško zamijetiti: uočio sam 'štand' pun igračaka i robice ROZA-PINK boje za malene! Licem mojim preletio je blag, možda malo sjetan, ali ipak RADOSTAN osmijeh pa sam po buri i priličnoj hladnoći veselo nastavio moj put do mog 'ferrarija'! Super si mila! Moram ovo dovršiti pa ću te odmah i pozdraviti, jedini moj Anđele! Uživaj! V.t.t.d.! Oprosti puče moj na ovoj maloj digresiji (iskoraku, koju riječ ne volim koristiti jer su je kao nešto lijepo, što oni nisu, 'prigrlili' pederi!), no moja Malena iznad je svakog mog Svijeta! A 'svijetova' ima svakojakih! O jednom takvom, jako IZOPAČENOM svijetu, što svakim danom postaje 'INN', pročitao sam jedan članak u kom je pisalo kako je gradonačelnica grada Hustona (SAD) postala žena koja je za sebe potvrdila da je - lezbijka! Oh, Bože! Ludilo Nerona i razvrat starog Rima kao i razularenost grčkih 'bogova' (Dionis & co.) opet su tu! Ludilo! Pa da šutim? Neću 'nasmijani'! Čitaj što si! |
|||
A.D. / 15. prosinca 2009. - Sličica smrti, dokaz nebrige! 'Plavci'?! Moram sve ponoviti, jer mi je kratkotrajni prekid napajanja (nestanak struje!) uništio trud od jednog napisanog 'internetskog arka' današnjeg zapisa! A već sam bio napisao dosta o životu i smrti, konjima i čovjeku kog niti velika nevolja nije uspjela promijeniti ... koji će 'moj' letak sa zamolbom za priključenje jednoj humanitarnoj akciji - odšutjeti! Radi njegove ovogodišnje šutnje, koja je prije nekoliko godina bila njegov podsmjeh i izrugivanje iskazano na moj i na račun jedne beskućnice, njene male bebe i tada četverogodišnjeg A., moram ponoviti sve što mi je - Tesla 'uništio'! Ukratko, danas, svjestan svega kroz što je taj čovjek prošao, osjećam grižnju savjesti što sam mu nedavno uručio poziv 'čovječnosti'! Bojim se za njega i zato Boga molim da njegova šutnja koja i nije ništa drugo nego posljedica sveopće 'gladi' za novcem, ne postane njegova nova nevolja! Ne želim takvo što! Pomogni NAM Bože! Molim Te da mi oprostiš na nerazumnom postupanju s letkom i da tog čovjeka - (o)čuvaš od zla! Eto, sada sam mirniji! Rekao sam ovo danas i u Brezama, ... mojim Brezanima i Brezama u koje je, po hladnom i snježnom vremenu, na livadu u neposrednoj blizini pilane - stigla smrt! Srećom (mada je svaka smrt tužna) nije umro čovjek! Doteturala se je u blizinu naselja, srušila se na hladnu livadu i tu je, samo malo nakon što su je obišli S. i F., uginula! Napuštena i zanemarena od vlasnika kojima je bila potrebna samo kako bi si preko nje 'priskrbili' državni novac od potpore za uzgoj, čuvanje i brigu autohtone vrste konja - uginula je! Nadam se da će ova sličica SMRTI, kao svojevrsni dokaz NEBRIGE o životinjama za koje država isplaćuje velike naknade stići do vlasnika konja i NADLEŽNOG (resornog) ministarstva! Ova 'igra' s konjima, koja je sve samo ne briga o ovoj PLEMENITOJ i čovjeku vjekovima ODANOJ životinji - nema nikakva smisla! Zapravo, smrt napuštene kobile ogledalo je ove države u kojoj puno toga izgleda kao da je 'dobro' uređeno zakonima (?) koji u naravi bivaju i postaju sredstvo uništavanja novca (čak i života!) građana RH! (Dođite do Breza i Pletenog g. Ministre RH i pogledajte kako žive konji autohtone pasmine za koje država isplaćuje ogromne svote novca!) Život? Što li je? Zar je moguće kako je posljedica slučajne genetske varijacije i prirodni ODABIR, ... da nije Božje djelo? Iz ove dvije priče lako bi se moglo zaključiti nešto takvo, jer je jako dobro vidljivo kako oni koji ne drže do Boga, olako zaboravljaju na SVAKI život! 'I konje ubijaju, zar ne?', naslov je kratkog romana Horace McCoya u kom pisac istražuje i opisuje granice odanosti i izdržljivosti (čovjeka) u vremenu Velike depresije (velika kriza) koja je i opet jako blizu sadašnjem vremenu! Pomognite konjima ... i sjetite se ljudi koji u ove hladne dane tumaraju ulicama naših gradova, jer je jako opasno živjeti ideologiju egoizma! |
Bilo je i prilično hladno (-7°C) što radnike i vlasnike pilane nije spriječilo u obavljanju svakodnevnih poslova! Takvo što trebao bi doživjeti svaki čovjek koji je pun sebe i svog samoljublja, ... svoje 'istine'! Možda bi mu tada bilo lakše shvatiti - što je život, ... tko je čovjek? No, malo tko o tome razmišlja! Nego, želio bi se malo pozabaviti šalom! Zato ću sada učiniti mali odmak od uobičajenih razmišljanja i ispričati vam jedan vic 'a conto' još jednog tragičnog 'nastupa' 'ljudi u plavom' i nedavne smrti nedužna čovjeka prouzročenoj 'kaubojštinom' - 'čuvara reda'! Vic: Snijeg i led okovali su ulice grada, ali je lokalni poštar, želeći obaviti svoj posao krenuo obaviti dostavu pošiljki! Automobilom pošte krenuo je do svog 'rajona'! No, putem ga je 'prevario' led na cesti radi čega je u jednom trenu izgubio kontrolu nad vozilom i autom udario u zaštitnu ogradu! Kroz otvorena vrata automobila na cestu je izletjela njegova poštanska torba pa se je sva pošta prosula po mokroj i djelom zaleđenoj cesti! Naišli su policajci i koreći ga radi očite nepažnje predbacili i njemu i njegovoj Pošti, što je po lošem vremenu poslala 'takvog bedaka na posao'! 'Zar kod vas u Pošti nema pametnijih ljudi', upitao ga je tada, 'sprdajući' se s njime, jedan policajac? 'Nema', spremno mu odgovori poštar i na to doda: 'svi su otišli raditi u policiju!' Odlično! Dobro primjenjivo na nedavni tragičan događaj u 'režiji plavaca'! Držeći se 'plave logike' i Zakona kao 'pijan plota' progon podivljalog vozača prekjučer je završio smrću NEDUŽNE osobe! Ali, tako je to! IQ<90, jako POSLUŠAN um, danas ima ogromne ovlasti, ali svejedno stalno kuka kako mu je 'ugrožen' život! A što je s životima građana? Što smo mi: nedužne žrtve mnogih 'plavih' nasilja? NITKO, jer 'plavci' su 'red i sigurnost' i 'čuvari zakona', ... koji polako (zajedno s 'specijalcima' i vojskama) 'izrastaju' u pouzdane ČUVARE NASILNIH POLITIKA s kojima upravlja - NOVAC! Takvi već danas, pod pretpostavkom izmišljene opasnosti i često namještenih situacija - batinaju prosvjednike, maltretiraju uhićenike, ... i nikom za to ne odgovaraju, jer 'su postupili prema ovlastima'! Osjetio sam tu sirovu brutalnost i njihov P.S. (pravilo službe!) i zato mi se jako sviđa ovaj vic, čijem zaključku mogu samo dodati kako mi je jako žao takvih ljudi koji su svoju osobnost podredili - 'posluhu' i sebe 'čenčali' za nešto 'siće'! Kako je dobro moći takve ljude pogledati u oči, pozdraviti ih i ovo im reći na najizravniji način! Učinio sam tako i 23.12. prošle godine kada sam vezan k'o podivljali pas smogao snage reći 'plavcu' koji me je pratio, da, ma što on mislio o nekom, uvijek mora imati na umu kako je svaki čovjek vrjedniji od njegova - posla! Nije to shvatio, no jednom će to - osjetiti, jer P.S. ne propisuje kako se stiže do vječnosti! |
|||
A.D. / 16. prosinca 2009. - Oprosti mi R.! Remek djelo i Ps 49! Pogriješio sam! Jučer sam užasno pogriješio! Učinio sam nepopravljiv propust: na kraju mog dnevnog zapisa, kada se s par riječi obraćam mojoj Tihoj Ljubavi, nisam napisao V.t.t.d.! Shvatio sam to jutros, kada sam na radnoj površini ekrana mog PC-a ugledao prelijepu sličicu moje R.! U tren sam postao tužan i nezadovoljan sobom! Pitam se radi čega mi se je to desilo? Zašto sam propustio učiniti ono što mi je jako važno? Pokušao sam to popraviti osmjehnuvši se blago i pomalo tužno mojoj R., kada sam u mislima izrekao moje V.t.t.d.! Tužno je reći slici: volim te Malena ..., jer tada me to prisjeti na moj prošli život koji me je tako jadno izdao! No, neću danas o tome pisati! O tome već duže govori Vrijeme, neumitni svjedok Istine i svake Pravde! Neka umjesto mene govore Bog, Istina i Vrijeme! Ovaj moj tekst kog sam jedva dočekao napisati lako će razumjeti svi ljudi koji me ('nas') poznaju i koji razumiju i prihvaćaju kako nas nikakva 'moć' bogatstva i novca ne može otkupiti od smrti! A smrti je posvuda oko nas! Najgora je smrt duše kada izostanak praktične potvrde svake vjere i Ljubavi za bližnjega postane drugome njegov težak - križ života! 'Duhovnoj smrti' mnogih ljudi doprinose opasno zavodljivi otrovi za dušu čovjeka koje nam svijet 'bogatih i novca' nastoji predstaviti kao nešto dobro, ..., nešto što nam je nužno za život ili čak zakonima određeno! Takvima bi želio 'isporučiti' stihove Psalma 49. u kojem je opisano prokletstvo 'bogatstva' (novca) i svega u što nas 'glad' za novcem (čak tuđim?!) može odvesti! Oprostite! Na kratko ću prekinuti ovo razmišljanje, jer me je 'dodirnula' predivna pjesma sastava Deep purple, koju izuzetno volim, a koju sam upravo odslušao na HKR-u! When a blind man cries - njihov (Deep purple-ov) slijepi čovjek svakodnevica je naših okruženja, a nenametljiva solo gitara i prelijep vokal - mir mojoj duši! Poslušajte ovo remek djelo! Nadam se da ste poslušali rock-blues i tako vašoj duši darovali mir? Niste? Šteta je to, naravno vaša, što mi, jer vašoj, moguće (is)praznoj duši prijeti potonuće u podzemlje vječne smrti, nameće da vam i ovdje predstavim poruku Psalma 49 (red. 6-10). Evo je: Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? Ta nitko sebe ne može otkupit’ ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. Dosta jasna poruka ovog Psalma teško nalazi put do ljudskog srca! Čemu je tome tako? Ne znam! Znam, i to jako dobro, kako sam pišući pjesmu o beskućnicima za koju sam nadahnuće nalazio u susretu s njima, već tada, puno prije mog progona, napisao svojevrsni 'EPITAF' sebi, radi čega bi jako volio kada bi mi moji prijatelji (druge NE ŽELIM pored mog groba!), jednom kada odem 'vidjeti grobnu jamu' (Ps 49) - na drveni križ s mojim imenom postavili malu pločicu sa stihom iz te moje pjesme: 'Nemoj se predati! Ruku ti pruža Bog! Potraži Ga!'! |
Stvarno bi to želio! Pročitaš li (ovo) moj dragi prijatelj/u/ice ne zaboravi me! Sam stih, izdvojen iz ukupnosti ove pjesme/songa možda ne izgleda najpogodnije kao nekakav epitaf (nadgrobni natpis/stih), no meni on to - jest! Zašto? Pa zato, jer sam kroz cijeli moj život, osjećajući uvijek tuđu muku i potrebu, i sam se susrećući s njom, što sam ŽIVIO i prenio u tu pjesmu, odškrinuo vrata srdaca mnogih dobrih ljudi koji su mi pritekli u pomoć u najtežem periodu mog života! Sve što danas činim i živim omogućili su mi - ti dobri ljudi, moji prijatelji, a što i nije nego 'odgovor' Dobrote mom suosjećanju s bratom u nevolji! Danas više nemam nikakvih 'bogatstava', ... moj stan, moju kuću, moj auto, novac, ... čak niti sinove, ali imam gdje leći, moći se oprati, ugrijati hladne ruke, skuhati si čaj, ... a to je svakako - i više i vrjednije od 'zloba izdajica koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?' (Ps 49)! Zapravo, za upitati se je: kakvim to 'svojim' i 'silnim' blagom i bogatstvom raspolažu neki ljudi? Nije li 'bogatstvo' i 'blago' nekih ljudi njihova ukleta kula sazdana ponad tunela njihova osobnog podzemlja? Je! Dosta često to je baš tako pa se nije za čuditi kada jednom ovakav zaključak postane jako vidljiv i tada mučan doživljaj takvim 'bogatašima'! Jučer sam se radi jedne takve spoznaje morao obratiti Bogu, jer me je progonio nemir radi očite povezanosti okrutne 'sudbine' jednog mog poznanika i - njegova gomilanja 'bogatstva'! Nije li vrijeme početi istinski živjeti - Božić, to lijepo (neka nevjernicima bude makar i samo: bajka!) Otajstvo o kom u svojoj poruci za Božić, kardinal Bozanić reče i ovo:
Jeli ovako doživljen Bog - loš, a Božić - 'bajka'? Prelijepa priča rođenja (vječnog) Života trebala bi biti putokaz koji bi svakog čovjeka morao povesti k Njemu, dok bi idući tim putem svaki čovjek trebao biti - 'zaljubljenik' i štovatelj života i svega što on (dobro!) jest, od njegova začeća pa do PRIRODNE smrti! R.! Koliko još? Mislim, jesi li nestrpljiva? Je li ti već dosadilo čekati tvoju 'živu lutkicu'? Iskoristi tvoju mudrost i ne daj nikome da ti otme tvoje 'prijestolje', jedina moja! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 17. prosinca 2009. - '... Ovo su vremena ...' (via mail)! '... Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih duša, naglih obogaćivanja i šupljih veza među ljudima. Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ljepših i većih, ali razorenih kuća. Ovo su vremena pelena koje se bacaju, veza za jednu noć, pretilih tijela, tableta koje čine 'čuda' od veselja do smirenja i na kraju smrti. Ovo su vremena kada je život u 'izlogu' a 'skladišta' su prazna!' - (via mail: George Carlin, komičar) Ovo je ... dio teksta uz mail kog sam dobio noćas! Izdvojio sam samo ovaj komadić napisanog, mada sam mirne duše mogao objaviti baš sve što je uz ugodne slike MIRA, bilo napisano! Osobno sam podcrtao neke pojmove i riječi, jer jako dobro oslikavaju ono što sam doživio ili ono što o nečem (podcrtanom) mislim! Posebno bi istaknuo navod G.C.-a o 'čudu tableta', jer taj dio ovog Svijeta postaje sve agresivniji i čovjeku sve opasniji po njegovo zdravlje i osobnost! No, moje sam 'poslanje', bar što se tog opakog 'svijeta' tiče dovršio! Moja Paklena knjižica je tu, čiji oštar i beskompromisan 'jezik' obraćanja puku hrvatskome, čak i da SADA umrem, više nitko ne može - poništiti! Inače, ovaj zapis namjeravao sam započeti s opisom tuge koju mi učini posjet mog dobrog susjeda, invalida D.! Odmah po povratku iz Rijeke, kamo sam bio preuzeti printer koji je bio na servisu, kupiti ribu za moje Brezane, malo prošetati 'blagdanskim korzom' i onda posjetiti dragog prijatelja, D. je navratio do mene! I prije nego sam ga ponudio sokom i keksima (drugog nisam imao!) rekao mi je kako je ostao bez 'stare' kuharice i kako sada ima novu, ali samo do 4. mjeseca slijedeće godine i kako bi nakon toga mogao završiti u domu! Učinilo mi se da ga nisam najbolje shvatio pa mi je rečeno morao ponoviti! Sve lijepo što sam u duši, još od jutra, živio pokvarila mi je ova, naizgled bezazlena i jedino logična vijest! Možda se nekome briga o invalidu koji je nesamostalan, jer loše vidi i ima neke probleme s motorikom, čini dobrom - kada mu se najavljuje smještaj u neki od domova za napuštene, nemoćne, stare, ..., no, ja to doživljavam drugačije! Staromodno! Potvrdu mog stava o OPĆOJ dehumanizaciji Svijeta mogao bi potvrđivati s nebrojeno puno primjera - nečovječnosti, ali mi se ovaj put čini bitnim reći i tako pokazati - nehumanost današnjeg življenja - kroz navod dragog susjeda D., koji mi je rekao kako NE ŽELI IĆI U DOM! Rekao mi je to više puta, mada sam to znao i prije nego sam čuo njegov stav o njegovom 'sutra'! Bojim se da će sve biti onako kako D. to ne želi! Nada se da će mu njegovi (sestra i brat) pronaći nekog tko bi se brinuo o njemu! Hoće li? Hoće li uopće takvo što i pokušati? Neće! Ovaj nenadani obrat i nalaženje privremenog rješenja priprema je za ono što je već možda dogovoreno? Žalostan sam ljudi, jer znam i osjećam koliko trpi u duši ovaj Maleni čovjek! Puno! Toliko puno da mi je ipak morao reći kako su mu 'spustili tlak'! I meni su, D.! Znam što su samoća, odbačenost i život lišen djela onoga što smo bili i što jesmo i zato sam tužan! U ovo vrijeme Adventa, iščekivanja rođenja vječnoga Života, kada posvuda možemo čuti pozive za iskazivanje Milosrđa nije mi bilo drago ovo čuti! A čuo sam! Čuo sam ono što bi sutra moglo biti i moj 'usud'! |
Srećom, moje mi zdravstveno stanje daje za pravo nadati se kako to neću doživjeti ... kako ću umrijeti slobodan od domova i primanja tuđe milostinje! Nadam se tome i jednom vjetrovitom, burnom danu, možda Nedjelji, koji će me ponijeti do moje tihe, zelene livade! Strašno bi mi bilo znati da sam u domu za napuštene, nemoćne, jadne, ... zapravo - od bližnjih odbačena i zaboravljena osoba! 'Veliki ljudi i sitne duše' stvorili su Svijet' šupljih veza među ljudima' (cit. G.C.)! Sve će više očeva i majki, a sutra i njihovih sinova i kćeri završiti u domu! Ima li išta gore od činjenice kako 'isluženi' čovjek postaje objekt lažnog skrbništva, kog možemo označiti kao najobičnije - pilatovsko - pranje užasno okrvavljenih ruku! Više u lijepim i velikim, ali razorenim kućama ne žive 'glave' tih kuća! Ne! Pohlepa i samoživlje, egoizam i 'pravo' na tuđe gacaju tim beznadnim piramidastim grobnicama u kojima je sve više mladih 'Tutankamona' koji svoj nedohvatljivi mir pokušavaju naći u 'tabletama koje čine 'čuda' od veselja do smirenja i na kraju smrti'! (cit. G.C.) U takvom svijetu, u kom 'dvije plaće' u kući razvode mnoge brakove i u kom 'caruje' glumatanje sreće - raste potreba za domovima koji bi udomili odbačene živote što postaje pokazatelj izostanka svih etičkih normi, a to i nije nego - bijeg od našeg korijena, svakog čovještva i samoga Boga! Ludo vrijeme zaziva zlo, jer jedino u 'suradnji' sa zlim može opstati! Do kada? Ne znam! Nitko to ne zna! Proroci više ne hodaju ovom Zemljom, a mnoga čuda, u koja nesumnjivo spada SVAKI život i njegova nikad dokaziva tajna, ljudi - NE VIDE! Pored zdravih očiju previše je slijepaca pa se može reći kako onda i nije čudo da nam je mnogima naći se u - domu, pseudo humanoj ustanovi koja se pokušava prikazati kako nešto - humano! To nije moguće, jer je humanost definirana odnosom prema bližnjemu, što nikada neće moći biti PLAĆENA skrb, ma čiji to bio novac! Eto, moj D.! Mogao bi reći kako sam, danas zadanu, temu odradio na MOJ način: bez dlake na jeziku! Bijeg od bilo koje obveze prema bližnjem i 'skrb' o bližnjemu koju umjesto nas pruža nekakav 'plaćenik' - ne može prevariti Boga! To jednostavno nije moguće i zato će sva dobrota članova obitelji jednog invalida kog će oni 'udomiti', s njegovim novcem u plaćenu domu, postati - veliki grijeh tih članova obitelji! Je li takvo što i smrtni grijeh ja ne mogu reći, ali bi jako dobro bilo kada bi naši vjerski pastiri nešto o tome rekli! Zašto mnogi od njih šute? Zašto se boje ući među svoje stado i pogledati 'usude' svojih ovčica? Mislim da odgovor na to znam: jer su i sami posrnuli pod naletom hedonističkog egoizma! Služiti nije lako! Za takvo što treba najprije proći jako blatnjavom cestom na kraju koje će nam se osmjehnuti smrt! Znam to! Od dana prebogatog događanjima reći još samo kako me je nazvao moj dobri prijatelj P. kako bi mi rekao da 'se vidimo 23.12.!'. Vidimo se P., u Rijeci, jer ću tog dana zajedno s još nekim od prijatelja posjetiti Ruže sv. Franje! Nakon toga možemo poći kuda god poželiš! Slaviti ćemo, bez obzira na tragiku istog dana prošle godine! Ta mi tada nismo učinili ništa loše! Zaslužili smo - veseliti se! R., i ti ćeš biti sa nama! A 'oni', ostali? Nikada više! V.t.t.d.! Uživaj! |
|||
A.D. / 18. prosinca 2009. - Neobuzdani smijeh - nasmiješene budale! Bura! I danas puše! Puše već danima i poprilično je hladno! Jutrošnja temperatura u Brezama iznosila je oko -8°C! Hladno vrijeme nije omelo mladog tatu (I.) i njegovu malu kćerkicu da učine jedan 'đir' sanjkanja po prostranoj, snijegom pokrivenoj livadi. Baš kada sam pristigao u Breze, radost sanjkanja male H. bila je dovršena! Zamolio sam njenog oca da mi dozvoli učiniti jednu sličicu njihove sreće, i kada mi je rekao da to mogu učiniti napravio sam pogrješku! Fotografski aparat bio mi je podešen na video način snimanja pa sam umjesto slika učinio, loš, video zapis (tu je!) i samo jednu sličicu, no tada mi je H. bila okrenula leđa! Nadam se da ne trebam objašnjavati kako sam u tim trenutcima živio jedan drugi Svijet, ... dječje igre u kojoj sam vidio moju malu R.! Tko zna dali je i ona već upoznala snijeg i dali joj je najdraža 'igračka' njen nonić? Ni čokolada niti 'klementina', koje sam joj ponudio nisu mi pomogli da dobijem njen (give me) 'five'! Tvrdoglava je! Voli svog dedu! Inače i danas sam u Brezama (do)živio Svijet običnog i marljivog puka! Krasni su to ljudi koji mi svojom bezrezervnom podrškom svaki trenutak mog vremena proveden u Brezama i s njima u društvu (u)čine - lijepom uspomenom mog 'novog' života. Sada već uobičajeni, riblji, 'menu' kojeg imamo petkom i danas je bio 'začinjen' odličnom juhom od povrća (hvala gđo F.!) i salatom od mladog motovilca. Nakon nešto poslova (plaće, inst. printera, dogovori, 'Svjetiljke', ...) i ukrcaja cjepanica za ogrjev u moj 'ferrari' krenuo sam na put do kuće što sam iskoristio za razmišljanje o svemu što mi je pomoglo spasiti se giljotine progona i teške psihijatrijske stigme! Za takvo što mogu zahvaliti Bogu koji mi je na put mog stradanja doveo veliki broj 'mojih Šimuna' i mnoge Veronike i Magdalene! Nije li to čudo? Meni je, ali je 'onima' koji su za te ljude u stanju reći kako su NITKO i moji 'nikakvi prijatelji' (cit jedne propale duše, koju bi trebalo zapitati: a što ste vi? Niste li lopov i izdajnik?!) - to sâmo djelo zlog! Procijenite sami, čitatelju, no kod toga svakako uzmite u obzir kako je jako ispravno razmišljati da je spas svakog života i samim time i spas duše - čudo! Uostalom, radi jednog (a ima ih zapravo još puno više) takvog čuda, koje na sreću ne (pro)cijenjuju fanatični 'vjernici', uskoro će pok. papa I. Pavao II. postati blaženik što je za mene svjedočanstvo - Istine! Što se mene osobno tiče, blaženstvo pok. I.P.II. jasna je stvarnost, kojoj mogu osobno svjedočiti (to činim i sada!) mojim uslišenim obraćanjem Njemu (I.P.II.) koji mi je, kada sam gotovo kao beskućnik, dok sam trpio jaku zubobolju - na moju molitvu 'odgovorio' rješenjem mog problema! Bilo je to prije pune tri godine i još uvijek nisam posjetio - zubara! Vjerujete li u čudo? Vjerujte, jer nisam se poslužio ničim što bi bilo, bilo kakav, lijek za moju zubobolju! Čuda su posvuda, no mnogi ih ne žele vidjeti, jer bi se tada morali suočiti sa sobom i priznati si svoju ništavnost do koje, često, 'stižu' uništavajući sve oko sebe! Za vjerovati je i nadati se da će takvi doživjeti svoje OSOBNO čudo i da će se makar tada - promijeniti?! |
Kažem, za nadati se je, jer 'protiv neugodnih Istina samo je jedan lijek; treba se s njima pomiriti!' (A. Camus). Dok sam tražio pogodan link na ovu izrijeku poznatog francuskog pisca i filozofa naišao sam na jednu latinsku miso i onda se spontano i slatko nasmijao! Pogledajte radi čega: 'po neobuzdanom smijehu moraš upoznati budalu!'. Hm...!? Vidio sam jedan takav smijeh jednako kao što su ga vidjeli i moji prijatelji koji su me 2. veljače o.g. dočekali ispred suda u Crikvenici! Ne samo da sam vidio taj 'neobuzdani smijeh budale', već sam ga MORAO i slušati, radi njega trpjeti biti predstavljan kao kakav objekt promatranja njemu sličnim ljudima, ... a sve radi - nacističkih metoda rada nekih službi i strašnog 'zakona' u RH! Treba znati učiti ... uvijek i od prošlog (povijesti), jer je onda vjerojatnost da će se do Mudrosti doći najtežim, od tri puta (Konfucije), putem 'škole' - osobnog iskustva - mala! Danas znam kako sam, kada je u pitanju Mudrost bio (jesam li još?) loš 'đak' radi čega sam morao proći mnoga loša iskustva kroz koja sam se suočio s Istinom o tome: kako nije mudro imati preveliko povjerenje u - izdajnike, kako je teško - imati pa nemati, kako je opasno - težiti Istini, kako su svi 'zemaljski' zakoni napisani - radi očuvanja vlasti, kako Svijet zla treba znati - zaobići, kako ...! (tko zna čita li ovo još uvijek 'nasmiješeni' koji mi je, smišljajući priču o mom umu, žestoko predbacio što sam na mom WEB-u opisao tragediju - nemajke?) Odoh! Odoh opet do 'umoznanaca'! A kako i ne bi! Ta, svakodnevno izmišljaju svakojake nove bolesti uma! Kod toga se nastoje pokazati kao jako uvjerljivi i sigurni u to što govore! Eto, najnoviji 'psihički poremećaj' postala je želja čovjeka da si, idući supermarketom kupi nešto, njemu bitno!? Bolest? Budalaština od ovako shvaćenog ponašanja čovjeka, kom je zapravo jedini problem što nije u stanju obuzdati svoj 'džep', treba ... psihijatre!? Br...! Neobično mi je bilo drago nešto ovakvo pročitati, ... smiješnu i običnu glupost prema čijoj bi 'postavci' (načinu razmišljanja) o ponašanju čovjeka, mnogi (možda SVI) ljudi bili - 'psihički' bolesni! Svaki hobi, želja da si za potrebe slikanja, sviranja, šetanja, planinarenja, ... ma bilo čega što nije BULJENJE u TV ili zijevanje na premekanoj fotelji - čovjek pribavi neki rekvizit - postalo je, od DANAS (danas sam pročitao te 'misli umoznanaca' iz Osijeka!) - BOLEST PSIHE! Ludilo smiješne 'struke' nema kraja! Sreća je da psihijatri nisu postojali i u 15. stoljeću, jer bi se, radi zadovoljenja svoje 'bolesne' znatiželje i 'nerazumnog' puta u nepoznato, kada je otkrio Ameriku (1492.g) - Kristofor Kolumbo našao u - ludnici! Kupnjomanija? Ima li za nju 'lijeka', mislim - psihijatrijskog? Najveći 'mađioničari', točnije - jako OPASNI iluzionisti današnjice, kada je u pitanju stvaranje bolesti iz NIČEG i danas su me nasmijali ... Više puta! Hvala vam 'struko', jer znano je da je smijeh BESPLATAN i apsolutno neškodljiv lijek svakoj duši, što se nikako ne može reći za 'vaše lijekove' pa čak niti za (običan) Persen! (Čime li 'liječite' imanje 'zmija u džepu'?) 'Vrijeme je veliki učitelj - šteta je, međutim, što ubija svoje učenike!' (H.Berlioz) No, ja sam još uvijek živ i zato imam prilike još ponešto - naučiti, ... o - zlu čovjeku - i reći vam, svima koji ste me pokušali obezvrijediti: Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti!' (A.P.Čehov) Sviđa vam se ovo? Meni jako! |
|||
A.D. / 19. prosinca 2009. - Ptice, pauk, život i Svijeća! Jučer sam si postavio pitanje na koje mi je već danas stigao odgovor! Danas znam da moja Tiha Ljubav zna za snijeg! Ako nikada prije, danas ga je sigurno gledala kako pada i, nadam se, da je po njemu i trčkarala, i možda 'gradila' svog prvog snješka! Ovaj put mi je narodna izrijeka 'tko pita ne skita' - darovala brzi odgovor! Noćašnji snijeg koji je (to mi reče prijatelj J., jer ja sam tada hrkao!) stigao s grmljavinom padao je posvuda po Hrvatskoj i zato sam odustao od svakog nauma da odem do grada, po kruh i dr. Ipak, već odmah nakon buđenja morao sam riješiti 'složeni' zadatak! Potjerano snijegom i hladnoćom do stabla pored prozora moje kuće stiglo je poveće jato malih ptica! Većinu su činile sjenice koje su u potrazi za hranom dolazile i do okvira prozora i čak mi, kao da traže da im pomognem, kljunom kuckale po staklu! Učinio sam tako, jer kupovnih više nisam imao, i onda im 'kuglice' objesio na grane stabla! Nadam se da sam prirodi učinio još jedno dobro djelo? Sretan sam zato! Učinilo mi se da sam s malo truda ta divna bića 'uspio nagovoriti' na druženje kojem su se ptičice 'odazvale' svojim slijetanjem na prozorsko okno! Tek nakon toga krenuo sam u kupaonicu i kasnije si učiniti čaj i zapaliti vatru u peći, jer je jutros bilo jako hladno! (temperatura u ulaznoj verandi bila je samo 1°C!) Snijeg, mada sam autom mogao poći do Novog ili Crikvenice, danas mi je bio kao kakav 'suradnik'! Hladnoća i dosta vremena kojeg sam imao na raspolaganju 'krivci' su mnogim mojim današnjim aktivnostima! Nakon doručka otišao sam u kupaonicu postaviti grijalicu, zatim sam se pozabavio s pranjem robe i knjiženjima poslovnih podataka, jer od ponedjeljka ću imati jako malo vremena za sebe! Naravno, skuhao sam si jednostavan ručak i sredio si malo kuću, ... čak i neke 'važe' s cvijećem, kako bi pripremio mjesto za moje PRVE jaslice koje ću sagraditi nakon vremena proživljenog progona i pljački svega što sam bio i imao! Uspjeli smo moji dragi prijatelji, no nemojte nikada pomisliti kako bi to bilo moguće da se u sve nije 'upetljao' naš - Bog! Zato, veselite se i radujte, baš onako kako sam se ja radovao dok sam danas promatrao lijepe ptičice i dok sam mojim mislima pokušao 'prodrijeti' u tajnu njihova POSTOJANJA! Naravno, objašnjenje ovog 'fenomena' - postojanja - je samo jedno: one su tu radi nas, ljudi! Dobro bi bilo da to shvate izgubljene duše i uništeni umovi, jer bi im takvo što pomoglo naći mir! Uostalom, 'družio' sam se s jako pitomim jatom sjenica već na samom početku mojih nevolja, još dok sam bio u mojoj kući! (Jesu li 'im' i one - smetale?) Nego, misli li itko kako je pokušati 'prijateljevati' s ptičicama - bolest uma? A što bi tek takvi 'umnjaci' rekli na moje druženje s 'kućnim' paukom! Imam jednog takvog, radi kojeg nisam uredio i prebojao dio zida u kupaonici! Pogledajte ga! (Slika je malo nejasna, jer sam je učinio na brzinu i u nepovoljnim uvjetima.) Moj 'tihi prijatelj' veoma je skroman i nadam se da nije gladan, jer po zidovima kupaonice nema ničeg što bi mu moglo biti hrana. Duže vrijeme nisam ga viđao i već sam bio pomislio da je uginuo, kad ... danas mi se je pokazao! Pokazao mi se i podsjetio me kako nije dobro donositi nikakve zaključke o onom što nam nije sasvim jasno ili nam je pak - nedostupno! Nažalost neki postupaju upravo tako i na takvom postupanju stječu čak i doktorate! No neka ih! Farizeja je bilo, ima ih i biti će ih! |
'Sveznalice' za koje je bolje reći kako se ponašaju kao ovovjeki farizeji grade svjetove svojih uvjerenja i kada to ne bi bilo na štetu drugog čovjeka sve bi se moglo shvatiti kao šala! Ali ... s njima nema šale! Oni 'sve znaju' ..., a pojma nemaju što je život i kada on počinje postojati! Filozofsko razmatranje o temi života preopsežan je materijal pa bi takve, koji olako ubijaju ptice, konje i čovjeka priupitao: je li život jedna oplođena stanica? Odgovor je jako jasan i najbolje ga opisuje misao kako je u toj, JEDNOJ, OPLOĐENOJ stanici sadržano sve što će se ili bi se, moglo razviti! Zamislite tu savršenost sićušnog života! Krasna je ta, nama zauvijek nedostupna tajna, čijem ćemo otkrivanju stalno težiti jer želimo biti - već ovdje na Zemlji - vječni! Pogrješan pravac kretanja kroz vrijeme odavno nas vodi u propast, no takav je čovjek! Jednom je, radi svoje nezasitnosti zagrizao u jabuku, tada otkrio svoju sramotu koja nas je dovela i do propalih pokušaja dogovaranja zakonitih okvira koji bi spriječili - Apokalipsu! Hanover je 'gola' Istina o svemu što čovjek - jest i kuda juri! Hanover je potvrdio kako je zemaljskim 'vođama' novac važniji od 'nekog sutra' i svakog Boga, ali ...! Mali 'sabijeni file (datoteka)' kog predstavlja svaka PRVA stanica, budućeg puno složenijeg, višestaničnog organizma sačuvati će 'tajnu' života koju je nemoguće shvatiti i prihvatiti bez Boga! Ili je život slijednik (posljedica) slučajnog spleta okolnosti koje su 'stvorile' život i tako i po čovjeka bile, naš 'Big Beng'? Razmišljajte o tome, jer tako se također može doći do Boga! Ne može se za nešto što je čovjeku nedokučivo reći da nije moguće i da ne postoji! Kada bi tome bilo tako sve što sada je ne bi bilo! Ili? Imate neku drugu 'filozofiju'! Ako je tako ne morate mi je reći! Vama je sve što vas čini čovjekom - novac! Imajte ga, jer i preko njega se može doći do Boga! Sve što vam tada treba je - izgubiti ga! Možda ga pronađe netko tko će i s njime znati ostati čovjek? I, za kraj ovog podužeg pisanja, reći ću vam kako u 'mojoj akciji' sakupljanja sredstava za nabavku TV uređaja za cjelodnevni boravak beskućnika - NISAM uspio! Nedostaje mi (nam!) nešto manje od pola iznosa pa će prikupljeni novac biti iskorišten za nabavku radio uređaja i nešto hrane! Šteta! No, jednom ću vam ispričati sve čega sam se naslušao od ljudi koji su previše vezali na novac, kog imaju sve manje i kog će jednom - izgubiti! Do tada zabavite se ovom lijepom pričom koju sam prenio iz časopisa za beskućnike! Kazuje i više od onog što nam svima treba! Uživajte! R.! Tebi ću reći nešto puno romantičnije: Jedina si i neponovljiva! V.t.t.d.!
|
|||
A.D. / 20. prosinca 2009. - Zadnja nedjelja Adventa! Rebeka? Na stolovima kršćana (katolika) danas su gorjele sve četiri svijeće adventskog vijenca! Romantično i prelijepo, sve je što mogu o tome reći! Moram se, i opet, za ovaj lijepi vijenac zahvaliti, danas, na žalost, pokojnoj A., ... no dobre želje doprijeti će do beskraja i lako pronaći tu dragu osobu! Nego, jeste li uočili moju jučerašnju pogrješku? Hanover?! Pitam se o čemu sam razmišljao kada sam jučer umjesto imena grada Kopenhagena naveo ime Hanovera? Jasno! Pogriješio sam! Ispričavam se puku, no nadam se da ste iz napisanog uspjeli razumjeti kako sam ime (ovo je točno!) Kopenhagena naveo kako bi napisano povezao s još jednim neuspjelim 'summit'-om o budućnosti Zemlje! Shvatili ste ono što je bitno? Već vam je odavno znano kako malo tko od 'moćnika' misli o našoj planeti? Žalosna činjenica samo je potvrda svega što postoji, živi i onog što čovjek - nije, ili: ne bi smio biti!! Komercijalizacija, bolje rečeno, rasprodaja svih dobara koje smo naslijedili od naših predaka (možda im ukrali?) žestoko juri sveopćem kaosu! U sva tome slična nastojanja interes novca uspio je 'uvaliti' i blagdan Božića, pokušavši ga predstaviti kroz 'djeda božićnjaka', nekada 'djeda mraza', ... Rekoh, uspio je, no ne na dugu stazu! Božić je rođenje Vječnog života pa mu ne treba nikakva komercijalizacija! Vječnost nije moguće doseći novcem, a oni koji se tome nadaju i tako misle te se jako 'trude' poništiti vjeru i Boga, koji su jedina prepreka 'zlatnom teletu' današnjice, svojim će krajem posvjedočiti - Istinu! No, ostaviti ću takve u miru! Neka 'uživaju' u svojim blindiranim 'jaslicama' u kojima mogu odsanjati nemoguće u kolijevci obloženoj novcem! U tim jaslicama nema ničeg lijepog! Svjetla okrutne pozornice 'njihovog' Svijeta nisu Maleni, pa se može reći kako ispod tih svjetala nema - Boga! Inače, jučer sam naveo kako se nadam da je moja Tiha Ljubav, možda, učinila svog prvog Snješka, i onda sam, već sam danas, na jednom od trgova Novog pronašao - 'mog' snjegovića! Tu je, za moju Malenu R.! |
Pogledaj ga! Ima sve: metlu, nos, usta, kapu, oči, ... i sav je od snijega! Najveći dio posla ipak sam učinio! Ostaje mi nedorečena pjesma u dvije R. (Rebeka i moja Malena), jer ma koliko puta opjevao tu pjesmu, još nisam zadovoljan s učinjenim! Probati ću sve ponoviti sutra! Ne uspijem li shvatiti ću to kao poruku koja mi ima (ma već je!) što reći! Mislim da je moja želja o moje dvije R. (p)ostala moja pusta želja i da zato ne uspijevam učiniti tu lijepu pjesmu! Neka! Meni je dovoljan jedan R., moja Malena, jer je sve poslije nje ... (?)! (B...m s. t. r..i!) Nego, reći ću vam nešto lijepo! Kako bi se malo odvojio od slušalica, mikrofona i rada na 'miksanju' pjesama, otišao sam do prijatelja u Crikvenicu i onda s njime na piće u kavanu hotela Internacional! Završili smo u 'atriju' kavane i tako odslušali lijep koncert tamburaškog orkestra mladih iz ovog kraja! Moram pohvaliti njihovu savršeno preciznu i jako dobro izvedenu glazbu! Naravno, pohvale idu i na 'račun' njihovog voditelja! Stvarno su me oduševili! Posebno mi se je svidio način sviranja 'bajsiste' i nekoliko prim tamburica, dok me je Petar (tako su ga zvali) oduševio (mislim namjerno učinjenom!) grješkom i odmah iza toga odlično odsviranim nizom 'ulaznih' ritam akorda neke 'južnjačke' (latino) pjesme! Nenadani užitak u potpuno drugačijoj glazbi od one kojom se ja bavim, malo je pokvarila činjenica da je u atriju bilo (pre)malo ljudi! Jeli tome krivo hladno vrijeme ili su crikveničani 'oguglali' na kulturna zbivanja, koja su podveli pod - maškare? Ne znam! Nakon malo druženja s J. otišao sam kući i sada žurim ovo napisati kako bi stigao, još večeras, smiksati moj Kyrie Eleison! Zato ću sada završiti! Želim vas sve koji volite - bijeli - Božić, ali i sve vas druge vjere ili pak bazbožnike pozdraviti i poželjeti vam mir u srcu! R.! Tebi sam već rekao nešto, no ne mogu završiti moje 'pisanije' bez da ti kažem, NAŠE: V.t.t.d.! Ono 'puno' što ide uz pozdrav tebi - to ti je dobro znano već odavno! Uživaj Mila! |
|||
A.D. / 21. prosinca 2009. - C.G.Jung, 21, Ferrero ...! Zašto? Simbol(ika)? Tko zna što li je? Ili je ipak jasan pojam? Evo što o tome kaže Jung: 'simbol(ika) je izrazito kompleksna pojava, on(a) nije ni racionalne ni iracionalne prirode, ima jednu stranu koja se odaziva razumu ali i jednu koja je razumu nepristupačna iz razloga što se simbol(ika) sastavlja iz svih psihičkih funkcija, onih racionalnih ali i onih iracionalnih činjenica čisto unutarnjeg i vanjskog opažanja... simbol(ika) je ono objašnjenje koje upućuje ne neko još nepoznato i nerazumljivo (transcendentno) stanje stvari'. Ne znam jeste li ovo razumjeli, no nebitno je o tome zboriti! Mislim kako se je svaki čovjek, svjestan sebe, susreo sa simbolima i simbolikom nekog, nečeg ili pak kakvog vremenskog slijeda! Moju 'simboliku' čine mnoge stvari, datumi i događaji, nerijetko i ljudi, kojih je, ako se to želi promotriti, nekad i s trancedentne strane, puno i posvuda! Eto, jedan od 'simbola' koji se nameću mom životu svakako su datumi koji su neobično isprepleteni i povezani! No, predugo bi trajalo nabrajanje svega što mi se čini povezanim, a ima veze s datumima i zato ću se danas malo našaliti na moj i na tuđe 'račune', jer mi je 21. datum, ovog mjeseca ponudio prisjetiti se istog broja, ali drugog mjeseca (veljače), što čini datum mog rođenja! 'Simbolika' današnjeg dana započela je loše, nastavila mi činiti nevolje i još pojma nemam kako će sve završiti! Već ujutro, nešto prije ustajanja progonio me je dugotrajni nedostatak zraka radi čega sam često zijevao! Trajalo je to predugo, ali sam se ipak odlučio za odlazak do Crikvenice kako bi za ovu godinu završio s posjetima poreznoj upravi! Odnio sam im jutros zadnje ovogodišnje poslovne izvještaje i na kratko se našao s prijateljima na kavi. Učinio sam iznimku i S. već danas uručio primjerak moje Paklene knjižice (javite se i vi - poslat ću vam besplatno vaš primjerak!), jer više nemam želje navraćati do 'grada' (upravni organi, sudovi, ..), ..., jer želim u ovom vremenu Blagdana izbjeći svaki pogled u kuću iz koje su me prije godinu dana odveli do moje velike traume i 'nezaboravnih' doživljaja! Pitam se: ne čini li mi upravo približavanje ovog datuma sve ove tegobe, jer, iskreno, misli su mi već poduže u 'tom danu'! Traume je nemoguće zaboraviti, strašne ljude tog vremena i jadne 'institucije' također, no najteže mi je svakodnevno prisjećanje na one radi kojih sam u tako jadnu situaciju 'upao', a bili su nekad 'moji' (jesu li još?)! Možda mi simbolika današnjeg dana i broja 21 želi i o tome nešto reći? Ne znam o tome ništa, ali ću u ovom zapisu svemu od danas (simbolici!) odgovoriti na moj način! Nakon što sam se iz Crikvenice vratio u 'moju' kućicu i jedva nešto pojeo, čuo sam se s dragim prijateljem koji me je pozvao da s njime pođem do otoka Raba! Samo koju sekundu prije telefonskog poziva prijatelja začuo sam iz moje sobe neugodan, ritmički zvuk! Odmah sam shvatio o čemu se radi, pošao do sobe i ugledao (i čuo) kako kapljice vode padaju sa stropa moje sobe na pod sobe i na moj krevet! Reći ću odmah kako sam tada poželio da se ove kapljice pretvore u nabujalu rijeku u kojoj bi nestala nekad moja kuća! |
Poželio sam tako, jer sam u simbolici kapljica shvatio OKRUTNOST postupanja prema meni koja je bila 'plod' (otrovan?) tuđih želja i 'potrebe' za egoističnim mirom! Simbolika dana, broja 21 i vode koju neobično volim rekla mi je i danas puno, zapravo, samo me je podsjetila - na zlo! Neumorno je! U jednom trenu uspjelo me je navesti na svoj put, ali sam s toga očajnog pravca skrenuo na vrijeme (za sada!) u novi - mir! Oprostite mi vi na koje sam maloprije, u jednom trenu, bijesan, jer moram trpjeti svakodnevne nedaće kojih ste velikim dijelom i vi - AUTORI - što sam vam poželio bujice, potop, ... nevolju! Molim vas! Draži ste mi živi, udomljeni u toplim i SUHIM prostorima moje kuće, uhlebljeni u jadnim državnim institucijama, ...! Da draži ste mi kao živi ljudi, jer dok je tako jednako ste moja prilika kao i ja vaša! No, pitanje je možete li vi to ili, želite li vi to - shvatiti? Moj današnji 'sudar' s nedaćama, samo par dana uoči Božića, u mnogome sliči istim danima prošle godine, ali mi je sve (ipak!) i danas, nakon 'bitke s vodom i nakon puno posla oko sređivanja 'novog' mjesta za spavanje i za rad na PC-u, taj strašan umi 'pressing' donio - mir! Sada sam miran! Lakše dišem i mučnina od svega što mi (u)čini 'simbolika' mnogih datuma valjda će me ostaviti na miru! Valjda? ... Ma, ... neće! Upravo me je nazvao moj dobri prijatelj S. i ...? Što mislite što mi je rekao? Nešto lijepo? Uhu i duši ugodno? NE! NE i NE! Ružan dan iz čijih sam se ralja na kratko bio izbavio radom oko saniranja problema, nastavljla svoj 'pakleni ples'! Nisam zadovoljan, ali bi, nakon onog što sam maloprije čuo mogao reći kako sam unatoč mnogim nevoljama i strašnoj samoći - sretan čovjek! Mada moj život više sliči životu starozavjetnog proroka Joba nego životu nekog 'skorjevića' u bijeloj limuzini - sretan sam! Ta živ sam! Iako ozbiljno narušena zdravlja živim uobičajeni ritam u kom se izmjenjuju dani 'bez zraka' s ljepotama mojih susreta s dragim ljudima, pticama, ... morem, ... pjesmama, tekstovima i ...! Takav svijet, svijet kakvog-takvog života danas je mom dragom prijatelju P., 'potonuo' u nalazu CT-a (glave!)! Oluja života koju nitko nikada neće moći predvidjeti ... i koja će do (svakog) nas doći nenadano pokazala mi je i ovaj put kako je moći patiti, znati zamoliti za oprost (radi današnje 'bujice') i htjeti suosjećati s čovjekom u nevolji - zemaljska prolaznost i kušnja u kojoj se očituje stanje našeg uma i duše! Moja je duša danas opet ranjena! Žalostan sam! Ove kante na podu moje sobe u koje sakupljam vodu sa stropa simbolično mi govore o svemu što je život! Mijena! Stalna mijena u kojoj neke pojave, ljudi, događaji, datumi, ... i još puno toga, nama nekad nejasnog i nisu nego susret s transcendentnim ... samo, mi to teško možemo shvatiti, radi čega takvo što nismo u stanju prihvatiti kao 'naputak' za naše - bolje sutra! R.! Ja moje bolje sutra (po)znam i jako dobro osjećam! I samo jedan dan ili pak stotine dana samo su jed(i)no bolja 'sutra' - to si ti, Malena! Uživaj! V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri! |
|||
P.S. Ovo je za tebe moj dragi prijatelju P.! Ne mislim kako je svršetak ove male crtice B. Ferrera koju sam ovdje priložio tvoj 'usud'! Ne! Nadam se, zajedno s tobom, tvom izliječenju i otklanjanju tvoje nedaće ... no, prepustimo to Bogu, dobrim (nadam se!) liječnicima i našim molitvama! Ovaj put želim ti reći kako sam već sada, od časa kada sam čuo za tvoju bolest - s tobom! Neka ti ova priča to potvrdi! A ... Jaslice, koje si mi pripremio za prošli Božić, ... ma, neka ...? Zapravo, ne znam? Ne znam što ti reći? Možda ipak, već sutra, dođem do tebe i uzmem ih! Samo, bojim se i pomisliti da bi ti, ove moje riječi uma kog su nečiste sile željele starti i radi čega su 'naše' jaslice ostale kod tebe, mogao pogrješno shvatiti! Bojim se, jer znam kako je u nevolji razum krhak i kako mu tada samo komunikacija s transcendentnim i svaka dobra, prijateljska riječ Ljubavi (Agape) - može pomoći! Ne daj se! .. A ja ... rekoh ti: možda već sutra dođem do tebe! Možda, no znaj da sam već sada - s tobom! Bog neka te čuva prijatelju!
|
||||
A.D. / 22. prosinca 2009. - Ipak TV! Hvala Vam! Radujte se sa mnom! Danas nisam otišao do prijatelja! Osjećam se kriv radi toga, no nadam se da će to svatko tko ovo pročita uspjeti razumijeti! Žurim i jednostavno nemam dovoljno vremena za sve što sam si zadao učiniti! Pretjerao sam, ali neka! Danas sam veći dio dana posvetio prikupljanju sredstava za kupnju dar(ov)a za kuću beskućnika! Već od jutra i mog susreta s Brezanima, nakon dobrog ručka gđe F. (sarme) i nakon malo druženja s mojim susjedom D., činio sam to dobro raspoložen i sretan! I Žurio sam! Žurim i sada! Želio bi stići dovršiti sve moje 'projekte'! Jedan sam priveo kraju mada me je zli, po tko zna koji put pokušao u tome omesti! No, nije uspio! Nije me preplašio iznenadnom tahikardijom koju je 'tempirao' upravo u vrijeme kada sam do mog 'ferrarija' prenosio paket s TV-om kog sam kupio darovanim novcem mojih prijatelja i poznanika. Unatoč aritmiji i 'lupanju' srca, paket je tu: u Sv. Vidu i mom autu i sutra ću ga zajedno s jednim prijateljem odvesti u Rijeku! Imamo i nešto hrane! Nadam se da smo ovu akciju Milosrđa učinili na pravi način, bez nametanja i s puno dostojanstva za što već sada zahvaljujem svima koji su me podržali i svojim prilozima doprinijeli da naš naum privedemo cilju! Hvala Vam dragi ljudi! Hvala i Tebi Bože, jer si mi dao snage pobijediti nagon za samoodržanjem kojeg mi je nametnuo zli, a što me je danas trebalo odvesti do bolnice! |
Kod kuće sam! Sretan, jer znam da mogu pobijediti sebe i otrpjeti prisilu samoodržanja! Ipak, ovaj lijepi dan u kojem me je najveći dio dana pratilo zadovoljstvo 'pomutila' je činjenica da nisam stigao otići do dobrog čovjeka, ... do prijatelja P.! Popraviti ću to već sutra, jer ću nakon 15 sati imati dovoljno vremena za moj neugodni posjet ozbiljno bolesnom prijatelju! Neće mi bit lako, ... možda ću morati odglumiti neukost i čak lagati sebe, no sve ću učiniti za korist i ufanje P.-a! Moram skratiti ovaj zapis kako bi se uhvatio rada na CD-u! Više o tome i svemu što će se sutra odigrati u kući beskućnika pokušati ću objaviti u ovim crticama sutra ili na Badnjak! Sutra je moj VELIKI dan u kom je muka postala Dobro, a to treba - proslaviti! Zato vas, sve koji ste mi pomogli, a jer vas doživljavam kao sam dar Boga, molim da se radujete sutrašnjem danu i da, ma gdje bili, nazdravite našoj pobjedi! Uspjeli smo! Sutra će mnogi od vas dobiti moju Paklenu knjižicu u kojoj bi želio da osjetite moju zahvalnost Vama i Bogu! Hvala vam! Hvala Ti, Dobri, jer si me i opet iščupao iz kandži zla! R.! Što ti misliš? Raduješ li se skoroj izradi svog drugog borića, lampicama i darovima koje ćeš pronaći podno bora na Božić? Raduj se Mila! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 23. prosinca 2009. - Hvala! ... i 'vama i Vama i Tebi R.! Godišnjica! Moja godišnjica i to prva, nakon dana u kom sam iz 'prve ruke' spoznao bijednu 'moć' opakog čovjeka, destruktivnog uma, ničim zasluženog 'božanskog' u 'njima', ... a sve kroz moju osobnu muku! Bože hvala Ti! Hvala Ti što si mi to omogućio spoznati kroz moje iskustvo i na 'mojoj koži'! Hvala Ti, jer bezumnici, koji se 'pravdom' čine i dalje imaju uobičajen, 'miran' (?) život, ... toliko svojstven svakom otuđenju od moralnog, etičnog, čovječjeg i naravno, Tvojeg - Božjeg! Ne, ne zahvaljujem Ti na današnjem danu života i radi toga što su 'oni' takvi! Nikako! Zahvaljujem Ti što si ih ostavio u miru kako bi im vrijeme koje Ti jedini razumiješ dalo prilike suočiti se s Istinom! Želja mi je samo da nešto od toga doživim, jer s mojim je skorim krajem svaka prilika za popravak bilo čega što je bilo i jest LOŠE, zauvijek izgubljena! Toliko Bože ... i o 'vama' - koji se silnima držite, kojima je 'znano' što sam mislio, što mislim i što ću misliti! 'Vama' sam posebno zahvalan, jer bez 'vas', 'sitnom' i od vama sličnima jako ugroženom puku, ne bi mogao predstaviti moju 'Paklenu knjižicu'! Ovako, jer ste se 'istinski potrudili' uništiti mi život u čemu 'vas' je spriječila Božja ruka, napisano je tu, ... u mnogim rukama i već pročitano! Možda će me netko zauvijek radi toga zamrziti i izvrijeđati, ali takvima je nepotrebno bilo što o tome reći! Takvi, do svog dana u kom će smrti pogledati u oči neće htjeti, željeti ili (ipak?) moći shvatiti - život i neotuđivo pravo SVAKE osobe da bude ono što jest, a ne kemijom i postupcima silnika lobotomiziran um, potreban tuđe pomoći, ... ne treba ..., a sve ...? Radi čega? Možda, radi - koga? Ništavni ste 'vi' koji ne poštujete tuđe živote i zato obratite se i pogledajte oko sebe! I mrtav kamen življi je od 'vaših' ubojitih postupaka punih oholosti i ljigave nadutosti, jer mr., sc., dr., ... nisu čovjek sve dok se ne pokažu da su u stanju SLUŽITI tom istom čovjeku kog svakodnevno pokušavate (na žalost i uspjevate!) uništiti! Možda bi u svemu što bi o 'vama' još trebalo reći, jer za 'vas' nisam u stanju naći neki pojam koji bi mogao shvatiti i opisati pridjevom Božji, jest, zapravo, DATI 'vam' mali naputak prama kojem bi trebali pokrenuti 'vaše' sc., dr., mr. - vijuge: otiđite do sirotinje, invalida ili do nekog odjela dječje bolnice! Zastanite tada na trenutak u prostorima takvog života, pogledajte u oči ljude i djecu koje će te tamo zateći i recite si: ŠTO JE ŽIVOT? Možda 'vam' tada sve postane puno jasnije i možda uspijete shvatiti kako je svaka, radi 'vas' rastužena duša, uništen um, razorena obitelj, ... 'vaš' budući križ kojeg će te morati ponijeti uz osobnu Golgotu, na kojoj će 'vas' pribiti 'vama' slični ljudi, ali s kojeg ćete - uzići u Nebo! Uskrs je uvijek tu, radi čega 'vam' želim da ga što prije doživite, već na Zemlji, baš onako kako u ovom času doživljavate nadahnuće rođenjem Vječnog Života kog, shvaćajući sve kroz novac i IMATI, pokušavate 'kupiti' u supermarketima! |
Jasna pogrješka, koju sam donedavno i ja živio meni je jasna, ... razumijem je i baš zato ne mogu 'vas' mrziti, željeti 'vam' zlo, ... jednostavnije mi je oprostiti 'vam' (izrekao sam 'vam' to javno, na sudu!) i pomoliti se da se u miru Božjeg krila, jednom, svatko prema svome redu, nađemo u raspjevanom i veselom kolu na 'mojoj' zelenoj livadi, ... kod Njega! Do tada, imat ćete dovoljno vremena: mrziti me, smatrati me bolesnim, čak ludim i možda mi poželjeti da nestanem, no ... i tada će te biti, malo drugačiji od onog što bi čovjek trebao biti, ali ... Božji! Proslavite ovaj dan sa mnom, jer ste na današnji dan u meni 'rodili' Ljubav, a to je zaista veliki razlog za slavlje! Slavite sa mnom ... Boga! Eto, za one koji me poznaju ili su već pročitali moju ANTIPSIHIJATRIJU, sve što sam napisao dovoljno je jasno! Inače, dan je osvanuo topao, više nalik kakvom vlažnom, proljetnom danu, što smo (mnogi!) jedva dočekali! Već ujutro susreo sam se s mojim rođakom koji je na polasku u Dalmaciju (Split) svratio u Crikvenicu! U ugodnom razgovoru izmijenili smo par riječi, misli i dobrih želja! Tom dragom čovjeku i njegovoj L. uručio sam moju knjigu i CD kog još nisam u potpunosti sredio! Baš me zanima što će mi o svemu tome reći! Odmah iza tog ugodnog susreta pošao sam s jednim prijateljem do Rijeke kako bi Uličnim svjetiljkama, točnije njihovu domu Ruže sv. Frabnje isporučili zajednički dar mojih 'podupiratelja' i mene! Pogledali smo prostorije tog doma i shvatili kako smo učinili dobru stvar! Voditeljica doma V. rekla nam je kako će novi TV u dnevnoj sobi beskućnika biti njihov novogodišnji 'prijatelj'! I M. i ja bili smo zadovoljni učinjenim i viđenim! Shvatili smo kako cijeli 'projekt' udomljenja beskućnika počiva na radu volontera i dobrih ljudi! Zato ću opet ponoviti, mada ću svima koji su mi pomogli da beskućnicima grada Rijeke doniramo korisne stvari zahvalnicu uručiti osobno, ovo: HVALA! Mislim kako u ovo vrijeme blagdana ne treba ništa više reći! Hvala, ... ionako se prerijetko čuje u našim svakodnevnim susretima! Hvala! Hvala Ti Bože, ... Vama dragi prijatelji i poznanici, ... i 'vama' o kojima sam danas već i previše napisao! Žurio sam ovo učiniti, jer s prijateljem, koji me je zamolio da ga povedem do Raba, uskoro idem na Rab! Volim vas sve, makar mi je to nekima nemoguće i jako teško objasniti, jer moje pisanje i svako moje djelo oni - ne žele, ne mogu i neće pokušati - shvatiti! Hvala! Zašto? Saznati ćeš kada odrasteš! V.t.t.d.! P.S. Sličica prikazuje 'plod' darovanih priloga mnogih ljudi, spreman za polazak do Rijeke! Uspjeli smo! |
|||
A.D. / 24. prosinca 2009. - A ... BADNJAK je! Badnjak je! Dan uoči Božića! Pomalo umoran od svega što sam radio zadnjih dana odustao sam od ranijeg ustajanja! I nisam pogriješio! Naspavao sam se i opet stigao učiniti sve što sam bio naumio, a toga je bilo podosta. Od puno svega istaknuo bi moj odlazak do Rijeke i 'raspačavanje' Paklene knjižice, ali i jedno lijepo druženje uz ručak i odličan bakalar 'na bijelo' i još bolji 'bijeli brudet' od bakalara! Bravo kuharice! Na putu do Rijeke svratio sam do recenzenata knjige kako bi im isporučio njihove primjerke s mojoj zahvalom i četrdesetak primjeraka za njihove poslovne suradnike, članove obitelji i prijatelje! Kod njih sam se kratko zadržao, jer sam morao požuriti kako bi se našao s par prijatelja kojima sam također uručio Božićni poklon, no ipak bez mog 'Božićnog' CD-a kog još nisam dovršio! Nakon kratkog zadržavanja u Crikvenici s buketom cvijeća i svijećom krenuo sam u Rijeku, do groblja na Zametu! Tamo idem svake godine na ovaj datum, jer mi je nesretni događaj, još prije 35 godina u bitnome odredio sadašnji život! Kako nesreća (na žalost) skoro uvijek sobom 'vuče' i svoju 'sestricu', samo koji mjesec nakon te tragedije koja je odnijela jedan mladi život naletio sam na moj 'usud' koji me je nedavno prognao i imao namjeru isporučiti - ludnici! Žalosno je ovako pisati, ovo reći i to znati, no ... tako je! Smrt moje tadašnje djevojke i prometna nesreća koju je skrivio drugi vozač, odveli su me u 'krilo' odmetnute duše, no tada to nisam mogao shvatiti! Opjevao sam to u jednoj pjesmi, tek prošle godine, ali ipak! (poslušajte!) Danas mi je sve jasno, no, za bilo što osim biti drugačiji - kasno je! Danas sam i opet shvatio koliko malo vrijedi čovjek kada se kao nekakva prepreka nađe na putu tuđih želja, interesa i - opake 'vjere'! Jasno mi je, čak i previše - što je čovjek! Beznačajna prolaznost, ali na sreću samo drugim ljudima, no ... ne i Bogu! I to me tješi, daje mi snage ovako pisati i iskreno reći kako me je 'usud', naše trideset i pet godina stare nesreće, isporučio - nevolji! O, kad bi ..., o, da je?! Ali nije i nikada neće! Neću reći da sam zato tužan, ali sam duboko potresen svime što mi je i današnji dan 'ispričao'! Da! A, rekao mi je puno! Puno su mi ispričale vaze na grobu mlade djevojke u kojima sam, po prvi put u 35 godina zatekao SAMO plastično cvijeće i pored kojih nije bilo niti jedne zapaljene svijeće! Shvatio sam kako je moja nekadašnja djevojka (p)ostala potrošeno sjećanje i kako njen grob održava i možda ipak nekad posjeti samo njen brat! Shvatio sam danas da su njeni roditelji mrtvi i da zato danas nisam našao vazu s vodom koju mi je, na današnji datum, svake godine, kako bi u nju stavio 'moj buket' cvijeća ostavljala njena mama! Shvatio sam ...! |
Shvatio sam, koliko je lako zaboraviti bližnjega i kako je uredno složeno plastično cvijeće možda konačni ures groba i skori kraj svakog sjećanja na mladu djevojku za kojom je prije 35 godina žalio veliki dio Zameta! Shvatio sam i razumio kako je i meni život, mada sam još živ, podario - zaborav! Shvatio sam i zato sam danas s puno pijeteta i Ljubavi, u 'posudu' izgorjele svijeće ulio vodu, stavio SVIJEŽE cvijeće i u mislima rekao njenoj mami (i tati) - zbogom i hvala, jer, mada K. ima brata, čini mi se kako sam ostao jedini koji želi doći do njenog groba! Tužno je to, ali ja zato nisam tužan! I to je život! Okrutna Istina o prebrzoj prolaznosti i brzom zaboravu! Srećom, ja nisam takav! Nisam okrutno srce, zaboravljiv čovjek, nezahvalna obitelj, a ... nisam još niti mrtav pa ću možda imati priliku još koji put doći do groba devetnaestogodišnjakinje od koje me rastavi nesreća, ... kako bi mogao pored plastičnog cvijeća postaviti buket svježih uspomena na ono što čovjek jest, ... na ovozemaljsku konačnost! A ... Badnjak je! Trebao sam sve doživjeti drugačije i zadovoljan, jer su na grobu jedne nesretne Ljubavi pored mog buketa trebali biti i buketi njenih roditelja, brata, ... i možda još nekog?! Ali nisu! Plastično cvijeće danas je izgledalo jako uredno, čak lijepo, ali u njemu nisam na(i)šao (na) iskrenost i sjećanje na današnji dan u kom je prije trideset i pet godina nestao mladi život, ... nakon kojeg sam pošao nekim drugim putem, za kojeg je vrijeme pokazalo kako je od 'široke ceste postao razrušena kaldrma? (poslušajte!) A ... Badnjak je! Trebao sam učiniti bor za moju Malenu, potražiti za nju neki dar, ... i biti sretan, jer mi je davna tragedija ipak dala moje sutra! Trebao sam, a nisam i više nikada neću! A ... ručak je i danas bio odličan ... i društvo veselo i dobrohotno ...! Je li sve moglo biti drugačije? Jesam li mogao promijeniti tijek vremena u kom su se susrela dva mlada čovjeka, ... u kom je jednu Ljubav razdvojila nesreća radi čije sam samoće 'završio' kao kakav plijen gladne zvijeri, u rukama ...? Koga? Ne znam! Ne znam što čovjeka pretvara u zvijer gladnu do besvijesti, ... žednu tuđe krvi, ... u kakvo 'goropadno božanstvo' ispred čijih se nogu može i smije jedino - puzati?! Ne znam! Ne želim znati! Ne želim znati kako je možda tuđa smrt postala nečiji život! To ... NE ŽELIM ZNATI! Želim imati Božić i zato ću sada prekinuti ovo pisanje kako bi moje umorno tijelo, i svime što sam danas vidio i shvatio ispred groba nesretno uništenog života jedne mlade djevojke - shrvan um - malo odmorio i kako bi u sjećanje na prošlogodišnju 'polnoćku' koju sam 'proslavio' u kazamatu ludog nasilja - SEBE mogao darovati Tebi, Bože! Idem na polnoćku! Ovaj put radi mnogih potrošenih sjećanja, plastičnog cvijeća, 'goropadnih božanstava', strašnih 'pravdi' i ... vas koji u tuđoj nevolji tražite - SEBE! Pridružite mi se! Proslavimo dostojanstveno rođenje Vječnog života kojeg živi, nekad i danas, moja K. - plastičnom cvijeću unatoč! R.! Ovo je preteško za tebe! Sanjaj stablo puno igračaka, baš kao što sam jednom davno takvo što sanjao i ja ... kada sam ujutro, na kišom natopljenoj cesti ispred kuće na Pećinama pronašao nekoliko staklenki (špigule/franje/špekule)! Čudo? Možda, ... ali 'gola' Istina! V.t.t.d.! |
|||
A.D. / 25. prosinca 2009. - ('moj') BOŽIĆ! Božić je! Dan prisjećanja na, povijesno gledano, najveći dan u povijesti postojanja čovjeka! Objava Boga u siromaškoj kolijevci, davno, prije više od dvije tisuće godina, ... ma koga se to uopće tiče? ... Mislim na, pravi, evanđeoski način razmišljanja o tom velikom događaju! Rođenje Vječnog života postalo je danas nekakav deklarativni 'čin', nepotpunih vjernika, jer su i Božić i Uskrs kao svakodnevna potreba načina razmišljanja o njima, Bogu i o prolaznosti svega što čovjek jest, odbačeni iz mnogih života, zajednica, naroda, političkih sustava, ...! Ali ... neću o tome! Rađe ću na današnji dan, na ovako 'imaginarno' iskonstruitranoj podlozi, (internetom) poželjeti sve najbolje mojoj Malenoj R.! Nadam se da joj je Božićno jutro donijelo prelijepi dar ispleten od zdravlja, mira, sreće, svakog dobra i puno Ljubavi! Nadam se da je u tom kolopletu lijepog za moju R. bilo i nečeg što joj je, prema mojoj želji i zamolbi, donio moj 'mali' Bog?! Nadam se, jer jučer sam, ispred groba mlade djevojke, osobno spoznao okrutnu Istinu o prebrzoj prolaznosti i brzom zaboravu - čovjeka! Mnoge čestitke pune dobrih želja, koje sam danas primio i na koje sam odgovorio, rado bi zamijenio za, makar i kratak, pogled moje Tihe Ljubavi! No, to nije moguće! Neka tako i ostane! Uostalom, i moj prošlogodišnji Božić nije bio nimalo ljepši, niti bolji! Bio je puno gori, točnije - strašan! U popodnevnim satima 25.12.2008. godine u sobu zatvorske ludnice u svetošimunskoj ulici, u koju sam doveden radi laži i progona mojih Juda, stigla su dva policajca koji su mi naredili da odem u drugu sobu! Pošao sam, prilično ravnodušan, jer sam ionako u tom vremenu bio odustao od sebe! U susjednoj sobi čekao me je pripremljen krevet za mučenje! Bez ikakvog razloga raspamećen um nekog, meni nepoznatog 'moćnika' koji si je dao za pravo odlučivati o mojoj osobnosti, odredio je da me policajci svežu za krevet, nakon čega su mi u desnu ruku zabili 'brunilu' na koju su prikopčali cjevčicu koja je išla do boce s nekakvom - 'infuzijom'! Strašan, prošlogodišnji Božić u kom je brzo nestajao moj svijet nade da će progonitelji, lopovi i njihovi pomoćnici, ipak moći shvatiti svoje očajne postupke, što nisu, nemoguće je zaboraviti! Jesam li radi toga noćas, vraćajući s ovogodišnje polnoćke u mislima i onda naglas, u mom autu, zazvao moju pok. mamu? Jesam! Jesam Majko, jer tvog su Tomicu i noćas progonila sjećanja na nekad drage mi ljude, nekad moju obitelj, radi čijih sam postupaka doživio prošlogodišnju božićnu strahotu! Ipak, i ti su očajni trenutci mog današnjeg Božića, koje je danas tako dobro na mom 'licu', ali i u ponašanju uočio moj dragi prijatelj J., prošlost, opet pretvorena u sjećanje, ... u moj novi križ koji će mi se jednom ispriječiti na mom putu do - Boga! Kada? Ne znam, mada često poželim da to bude odmah! Teško mi je živjeti osamljen, 'bez ruke na ramenu' nekog od onih kojima sam dao veliki dio mog života i k tome sa svakodnevnom 'izložbom' slika ljudske bijede i jada, jer tada osjećam kako je svako njihovo provociranje mog uma i mog odgovora na to nekim mojim neprimjerenim ponašanjem koje me je trebalo odvesti u ludnicu ili pod noge 'vjernici' - 'njihov' križ! |
Osjećam, i sada, kako je 'njihov' svaki urešeni bor neiskrena, ali i neuspjela, podvala Vječnom Životu koju će 'oni' pokušati 'upotpuniti' na dan pokopa mog leša - posljednjim 'pozdravom' upućenim 'bolesnom čovjeku' kog su radi toga 'imali pravo progoniti, odbaciti i opljačkati'! (mislim da se ovakvom mišlju svakodnevno 'brane' od onog što su!)! Teške su ove riječi Istine i nisu blagoslov, jer ja nisam, ne želim i neću biti slijepi Izak! Još vidim, čujem, osjećam, jesam i zato neću blagoslivljati nikog, ... ni prvorođenog ni mlađeg, ni buduće (osim moje Malene!) ...! Neću! Neka križ prokletstva kojeg je zazvala 'njihova' strašna pohlepa ponese svatko tko je u podzemnom svijetu lažnih 'bogova' za sebe pošao tražiti potvrdu svog osobnog 'božanstva' i 'svoje' pseudo pravde! Ja nisam takav i taj i zato mi je lako ovo reći! Ja ne sudim, jer sudili su me! Ja samo kazujem, opominjem i molim Istinu da svakog lopova, koji je lopov sve dok ne vrati (meni um, djecu i materijalno!) sve ono što je nekome oteo - zauvijek opominje i ponekad podsjeti na to - što je! To nije kletva! Ja ne zazivam, ne prorokujem, ne 'vidim' i ne 'čujem' (to može 'ona'?)!, ... ja samo znam, jer nedavna me je povijest, ta divna učiteljica života naučila kako je glupo vjerovati čovjeku, čak i nekad vlastitoj ženi! To je - Istina, kao što je Istina da su se s mojim bićem poigrali slijednici zla kojima ništa od mene izrečeno, a što je oprost, 'njima' ne jamči sutrašnji - mir! Svjedočanstava za takvo što ima na ovom Svijetu i previše! Treba ih znati, zapravo HTJETI, vidjeti i priznati i prema zaključcima o njima onda tako - živjeti! 'Oni'? Postoje li? Do kada? Boje li se? Spavaju li mirnim snom? Mogu li zaspati bez 'bombončića' ili prije nego postanu izmoreni nemirnim satima tamne noći? Božić! On zna odgovor na ova pitanja pa je za nas, ljude, prava sreća da današnji dan možemo posvetiti rađanju Vječnog Života! Bez tog, najvećeg i najznačajnijeg događaja u povijesti čovječanstva, ja nikada ne bi vidio moju R.! Ovako, jer Boga ima, jednom ćemo i ona i ja i njeni i moji - opet biti skupa! Volim Božić, sve vas i 'vas' koji niste u stanju razumjeti pravo svakog čovjeka da bude svoj na svome, jer jedino tako on je ono što Bog želi - Njegov! Otimajući čovjeku bilo što od toga uvrijedili ste Boga radi čega 'vas' čeka udobna stolica u 'čistilišnom kinematografu horrora'! Film kog ćemo možda morati pogledati zajedno mogao bi biti jako neugodan horror-film, napet i pretežak za poneku duhovnu dušu, no ... nitko ne treba radi toga brinuti! Za to se je 'pobrinuo' sam Bog i darovao nam Božić! BLAGOSLOVLJEN I SRETAN VAM - SVIMA - BOŽIĆ ... dan rođenja Vječnog Života kog nikakva sila zla ne može uništiti! Volim vas! R., zar moram i opet reći da si ti prva, najveća i moja jedina - Ljubav! V.t.t.d.! P.S. Na koncu ovog dana, malo prije pisanja ovog dnevnog zapisa nazvao sam moje u Dalmaciji i uživao u razgovoru s tetom A., koja se još od svog djetinjstva nije uspjela riješiti križa koji je stalno prati! Takav sugovornik, pun životnog duha, moja draga teta, rekla mi je ovo: 'Tomislave, znaš jednom mi je moja tada mala unuka rekla - bako, ti si nasmijana, ali nisi sretna!' - Djeca ... s lica nam čitaju ..! Nasmijao sam se, ...! |
|||
A.D. / 26. prosinca 2009. - Moj Tata, Mučenik i malo 'moje' alegorije! Dan nakon Božića i opet mi je 'ponudio' ići do groblja! Jako 'zgusnuti raspored' događanja u ovom blagdanskom vremenu, ne da mi nimalo vremena za bilo kakvo opuštanje, ... za nekakav oblik mira! No, tako to mora biti! Na dan, kada nam liturgijska čitanja nude tekst o prvom Mučeniku kršćanske crkve, sv. Stjepanu, kojeg je podivljali narod, nakon izrečene mu osude kamenovao i tako ubio, rođendan je mog pok. Tate! Danas bi moj Tata navršio 82. godinu! Tko zna kakav bi starčić bio i što bi mislio, ali i rekao onima koji su ga tako lako odbacili i proglasili nikakvim, mada je po svemu bio čovjek izvan svog vremena i uvijek spreman pomoći drugom čovjeku! Silne, naravno lažne, optužbe za kojima su znali posezati mnogi, samo malo nakon njegove smrti, postale su česta 'duševna hrana' jednoj uništenoj ženi koja je kroz komentare o 'stilu' života mog pok. Tate meni željela nešto 'poručiti', no niti ona niti komunjare kao ni mnogi zavidni ljudi nisu uspjeli denuncirati lik moga Tate i kroz njega mene! (Pitaju li se takvi što i kakvi su bili njihovi očevi?) Nisu uspjeli, jer zlo ima ograničenu 'moć' radi čega se na kraju samo nađe u rupi svog bezdana! Ta 'rupa bezdana' ogleda se i kroz izbjegavanje posjete i iskazivanja minimalnog pijeteta prema svekru i didu u čijoj kući, radi tako jadnog ponašanja 'stoluje' zao duh! Nikakvi blagoslovi kuće u koju su ugrađene strašne 'sudbine' dva života, koja su okrutna srca sebi dovoljnih 'bogova' - tako olako omalovažili, protjerali i proglasili 'čudnima' - neće moći ništa promijeniti! Na zlu sazdana 'budućnost' i opet je zlo, ... ukradeno i kada promijeni vlasnika i postane prodano i opet ostaje - uklet novac i stvar! Silna 'vjera' protumačena i doživljena kroz 'pravo' na tuđe i isključivost, i danas mi je potvrdila svoju opaku narav! D........ć i L....a, više nemaju nikakve potrebe doći do svog d.! Njegovi slijednici, preskočivši Božji red svojom vražjom motkom, dosegli su svoj 'cilj', ... njihov osobni 'rekord' za kog misle da ga više ništa na ovoj Zemlji neće moći oboriti! Do tako 'velikog' rezultata dobro 'uštimana' ekipa stigla je uz pomoć svoje 'trenerice', uvjerene u svoju 'božansku moć'! Opasan, 'trener' ipak je u nečem pogriješio: svojim je 'igračima' dao preveliku dozu dopinga! 'Rezultat' je postignut, 'cilj' ostvaren, no ... neobičan bi, danas veoma čest 'obiteljski' rekord, ... svjetski rekord kada je u pitanju strašan odnos prema čovjeku, mogao cijeloj 'ekipi' jednom biti - oduzet! Zašto? Radi - 'dopinga' i uporabe NEZAKONITIH sredstava i metoda pomoću kojih su postignuti ti 'briljantni rezultati'! To se još nije desilo, jer 'komisija' koja odlučuje o tome ipak želi malo sačekati, vjerujući kako će 'medalje' s ove krvave 'olimpijade' nepošteni 'igrači' i njihov 'trener' jednom uredno vratiti na svoje mjesto! 'Komisija' koju čine Otac, Sin i Duh imaju dovoljno vremena i zato još uvijek - čekaju! Do kada? Možda i do kraja njihovih zemaljskih života, no pitanje je bili itko pametan na takvo što imao hrabrosti - računati? Neće li već sutra lopovima tuđe duše i stvari Istina i Vrijeme isporučiti račun za ovakvo očajno ponašanje? Tko zna? On, ... to je sigurno: ZNA,... a ja , vi, ti, mi, ... mi pojma o tome nemamo! Znamo tek toliko koliko nam kazuje iskustvo vjekova! Ipak, za mene je i to jako puno, jer iskustvo života govori nam kako je svaki NEPRIZNATI zločin, bez obzira na nekakvu zamišljenu 'vrijednost' cilja, ostao biti zločin i da je onda opet izrodio - zločin! Tata, jesmo li žrtve nepriznatog zločina? Danas bi o tome volio znati sve što si Ti o tome znao! |
Znano mi je kako naši predci nisu počinili nikakav zločin i kako nikada nisu ugrozili druge osob(e)(nosti) i zato ovako zborim! Pitam se, dok gledam sliku Tvog (i Maminog) skromnog groba: zar je moguće da mi nisi želio reći sve što si znao o 'njima'? ... O nepriznatom zločinu i odmetnicima od svoga roda i naroda? Pitam se, jer me ljutnja i ogromna tuga koju sam osjetio pored Tvog groba tjeraju na traženje odgovora na ova teška i jadna pitanja! Tjera me na to 'čojstvo' (tako vele ponosni Crnogorci!), jer mi je jasno da MI (mislim na Pense do mog vremena) nikada nismo ni pokušali biti - zločinci! Takvo što nama ne može pasti na pamet, mi to ne možemo biti, ... no dali 'oni' to: jesu, učiniše i čine! Ljut sam Tata! Toliko ljut da mi se čini kako moj blagoslov, kog poželim dati uvijek i svakom čovjeku, ne mogu izreći i 'njima'! Slika Tvog i od tih i takvih, 'tvojih', napuštenog groba tjera me da krenem na put do jednog sela u Dalmaciji, kako bi se tamo raspitao o svemu u što ozbiljno sumnjam, o čemu nešto naslućujem, ali nedovoljno znam, jer je ... i najcrnja Istina ipak Istina, a ... znano nam je svima da nas: Istina oslobađa! Moram poći dolje, do kapelice sv. Luke i onda kod nje skrenuti s magistrale makar se opet susreo s najcrnjim mrakom koji mi je ne tako davno, na tom mjestu (?), zaprijetio svime što danas (sada) JEST, ... što mi je rekao Tvoj časni i od svih (osim mene) zaboravljeni grob! Zatekao sam danas u na Tvom grobu, u vazi s plastičnim cvijećem jednu bijelu, i opet plastičnu, ružu! Uslikao sam je i onda je bacio u kantu za smeće! Čemu ona i od koga? Zar je tako teško otimačima Tvoga truda, u koje smo vjerovali, samo u dva navrata godišnje, doći pred Tvoj grob sa stručkom svježeg cvijeća, s jednom svijećom i s molitvom na usnama (i možda srcu?)? Je! Preteško im je pogledati sliku Tvog nevinog lica koja bi ih tada podsjetila na Tvoj težak život i kako 'oni' - nisu dobri! Razdire ih savjest i dok izlaz iz svog mraka traže u bijegu od svojih korijena, tješe se onim što nisu, nečim što nije, ... s laži da su - mi! Nisu! Sada, kada sam se u to uvjerio, znam da im ni tone cvijeća na Tvom grobu ne mogu pomoći! Onog časa kada su Te izdali i zaboravili, a mene progonili i opljačkali, zavrtjeli su vrtuljak osobne propasti! Učinili su tada sebe 'bogatima', 'sigurnima' u sutra, 'istinitim', 'pravima' i 'pravednima', ali i Ti i ja i mnogi pošteni ljudi znamo da to nije nikakvo bogatstvo, sigurnost, istina, pravo i pravednost! To se ne može 'kupiti' umnažanjem 'roda' i zato im nije lako u duši! Meni je još i teže i zato te samo jedno molim, jer Ti to možeš: čuvaj ih od zla i ponekad ih podsjeti da sam i ja Tvoj, dio Tebe, da si Ti moj Tata, a ja da sam Tvoj sin! Molim Te (u)čini tako, zamoli bl. Stepinca da usliša vapaj moje muke i da od sveg zla čuva moju i Tvoju Tihu Ljubav, našu Malenu, mog Anđelića! Drugo mi ne treba! Imam sve pa Ti mogu obećati da ću na Tri Kralja otići potražiti Istinu, makar se nikada više ne vratio s tog puta! Moram saznati sve, jer psihijatrija nije od Boga! Ona je saveznik zla i kao takva stigla je do samog Vatikana! Mogu li to shvatiti oni koji se uzdaju u 'liječenja' tuđih osobnosti? P.S. Najavljujem vam dio sadržaja sutrašnjeg zapisa u kom ću predstaviti niz 'slučajnosti' koje su tako očito povezale moj život s 'Rebekom' i prelijepu biblijsku priču o Izaku o kojoj ste film mogli pogledati večeras na TV-u! Kada sam danas povezao sve što sam (u)činio u zadnja dva mjeseca, a što je imalo veze s 'fabulom' filma o Izaku ... i s mojom Malenom, jer u podlozi jedne moje glazbene 'ideje' upravo je ONA, duša mi se je 'sledila'! Zato sam, radi 'velikog šoka' kog sam doživio, odgodio za sutra pisati o mojoj, još jednoj, 'slučajnosti', možda S.F.-u, običnoj podudarnosti, čak 'šizofreniji' ili ipak ... ČEMU ... ili KOME? |
|||
A.D. / 27. prosinca 2009. - Sirah, obitelj i niz 'podudarnosti'!? 'On to sigurno zna', napisao sam jučer ovu misao koja mi dobar dio dana nije dala mira! Razmišljajući o toj Istini 'ulovio' sam stanje moje duše kog sam shvatio kroz - gorčinu! Da! Baš sam takav! Pun gorčine, jer misli mi ne mogu razumjeti Božić bez čovjeka, ... jer mi blagdan Svete Obitelji (danas!) nije jasan u ovom vremenu u kom je: ostaviti, izbaciti, izdati pa čak i ugroziti, bližnjega svoga - 'normalno ponašanje'! Ne mogu to prihvatiti ma na koji način, o svemu što znam o raspadu obitelji, razmišljao! Iz vjerničkog rakursa gledano, u ovom mi se vremenu, svaka moja misao o zajednici Božjih i poštenih ljudi čini kao utopija i uzaludno 'gubljenje' vremena! Na žalost tome je stvarno tako! Strah ljudi od jasne prolaznosti života mnogima je nametnuo egoizam kao nešto što će nam dati više pa bi u tom 'začaranom' krugu unutar kog su suprotstavljene dvije Istine: - o onom što smo (makar bi trebali biti!) i odakle dolazimo i - o onom kuda ćemo poći, trebalo pokušati 'rastvoriti' 'magičnu kuglu' zlog obmanitelja! Nije to nemoguće! Nekad je za 'bijeg' iz 'začarane kugle' potrebno samo pokušati razumjeti čovjeka (možda oca?), no kako bi takvo što čovjek zaobišao, 'izmislio' je sredstvo kojim pokušava opravdati svaki bijeg od čovjeka, Istine i samoga sebe! Izmislili smo 'svoje PRAVO', makar nam je Mojsije odavno objavio Božji zakon - Dekalog, taj toliko jasan i jako precizan, k tome, vječni zakon! S 'pravom na' ... nešto što smo si samo dodijelili, propisali i izglasovali u parlamentima država ovog Svijeta, čovjek je postao - bezvrijedan! Takav zaključak kojeg mi potvrdi susret s grobovima ne tako davno nedavno umrlih, dragih mi osoba - ogorčio je moju dušu, ali me nije obeshrabrio! Boriti ću se do kraja mog života za Istinu i čovjeka, jer je i moj Tata (bio) - čovjek, ... jer sam i ja čovjek, ... jer su D., Ž. i sve Ulične svjetiljke ovog Svijeta - ljudi! Svima kojima je teško u duši i koji su radi izostanka čovječnosti i poštivanja Božjeg zakona - ogorčeni - za takvo stanje njihove duše krivi su 'pravednici', a takvih je posvuda i previše! Radi takvog odnosa među ljudima nestali su, nestaju i nestati će mnogi narodi, ..., a sve samo zato, jer im je temeljna zajednica, koju je odredio Bog, obitelj - uništena mnogim gorčinama i ustrajanjem članova njihovih obitelji na nekakvom - 'pravu' na tuđe! Sjećam se, kada sam s mojom (danas uništenom) obitelji stigao u Dramalj kako smo se čudili velikom broju razdijeljenih obitelji, posvađanih braće i sestara, rastavljenih muževa i žena! Danas se tome više ne čudim! Prokletstvo materijalnog i 'moć' glagola IMATI, uništili su kraj u koji sam stigao mojom velikom grješkom! Uništili su mi i obitelj od koje mi je samo ostalo zamišljati sve što mi znači moja Malena! A ... čovjek sam! I zato sam ogorčen! I otac sam i imam Tatu! Imao sam i obitelj koja se nakon svega što mi učini ima hrabrosti zaklinjati u svetost! Koju? Kakvu? Grabežljivu 'svetost' o kojoj mudrost iz Knjige Sirahove puno kazuje (Sir 3,12-14)! Kazuje o tome i jedan komentar današnjih liturgijskih tekstova! Evo djelića od toga: 'Današnje prorokovo upozorenje traži osiguranje prava na starenje. Ljudi imaju pravo starjeti, imaju neporecivo ljudsko dostojanstvo i vrijedni su ljubavi i u slabosti i u bolesti i kad im razum klone i kad podjetinje. Prorok dodaje da se poštivanje i ljubav prema starcima »uračunava u oprost grijeha«. Ako već netko ne bi poštivao starenje svojih roditelja iz ljubavi prema njima, trebao bi to činiti iz ljubavi prema Bogu ili barem zbog straha Božjega.!'. Kazuju o tome i Vrijeme, Istina, Iskustvo i T.I. u jednoj od svojih emisija! Pričao je tada T.I. o obitelji i rekao (poslušajte ovaj poučak!) puno od onog što sam osobno proživio! Nisam se zato propio, potukao, učinio zločin, postao kockar, ... nisam, jer mi je od svega toga važnije reći vam ISTINU, koja boli! Jako, ali i to je život! |
OK? Nadam se da je bilo poučno, nikako deprimirajuće, a nekima 'obveza' da prihvate promjene i da se i sami - promijene?! A sada nešto o onom što sam najavio jučer! Znam što želim i nadam se da sam dovoljno pismen za nešto reći, no ovaj put 'prepreka' mi je trnscendencija, njeno nesavršeno definiranje i veoma nejasno pokazivanje, iskazivanje i poimanje! Za nju je jedino mjerodavno vjerovati, dok se za razliku od transcendentnog svaka izrečena riječ i misao mogu protumačiti na više načina! Greške su moguće! No, krenimo!
| | ||
A.D. / 28. prosinca 2009. - I u malo vremena mogu napisati - puno! Skoro će 'podne', 'noćno' i zato ću samo kratko opisati nešto od današnjeg dana i događanja! Kasnim s pisanjem, jer sam izrađivao moje CD-e koje sutra nosim sobom u Breze! Stigao sam sve učiniti, ali ću radi toga ovo morati skratiti. A sam sam kriv! Pošao sam do prijatelja, na malo 'ćakule' i onda se kod njega previše zadržao. Ovaj 'telegrafski' izvještaj započet ću s jutrošnjim odlaskom do riječke luke kamo sam pošao do trajekta koji je oko 7 sati stigao u luku! Ne, nisam išao po nikoga! Bio sam preuzeti pošiljku vina, maslinovog ulja i prošeka koje mi je poslao M. sa Hvara! Odradio sam to brzo pa sam na povratku svratio u Kraljevicu kako bi otišao na misu za nevinu pobijenu dječicu koja se slavi u sjećanje na strašan Herodov čin kojim je, želeći ubiti tek rođenog Isusa dao pobiti svu mušku djecu do dvije godine starosti! Nije uspio, jer mu to nije bilo ni na koji način moguće! Ipak, na misi nisam bio, jer sam stigao previše rano, a kako je bilo prilično hladno odlučio sam poći kući. Na povratku sam svratio u Crikvenicu kako bi s prijateljima podijelio pošiljku s Hvara. Zadržao sam se malo više vremena pa zato i radi toga sada žurim. Kada sam stigao kući više nisam imao želje za bilo kakvim spremanjem ručka. Zadovoljio sam se sa 'suhom' hranom koju sam pojeo u društvu s mojim susjedom D.! Inače, dan je bio prebogat događanjima i veoma mi je teško odabrati samo ono, meni, važno. Važnim mi se čini reći kako sam dobio nekoliko jako lijepih pohvala na račun napisanog u mojoj Paklenoj knjižici radi čega sam sretan! Shvatio sam kako su u napisanome ljudi prepoznali svu bijedu jedne jako opasne 'struke' koja je i suviše opasna i koja mi je pokušala uništiti svaki oblik života! No, nisu uspjeli! Nisu me uništili! Ovo jako korumpirano i veoma loše društvo političara i njima podložnih podanika na svim razinama upravljanja državom postaje opasan teret napaćenom puku! Sve što se može uočiti, čak i kroz jučer održane izbore za Predsjednika države i nije nego - upitna budućnost i naroda i države! Podaništvo i korupcija, virtualno 'pravo' i još nestvarnija 'pravda', ... i mnogo drugog što se može uočiti u 'radu' (nezakonitom!) uprava gradova, županija, ili pak sudova, policije, ... strašno ZVEČI! Sve izgleda poput pustog 'cimbala'! Gotovo je nemoguće naći bilo kakav sklad, ... nekakvu harmoniju ljepote i poštenja koji bi čovjeku današnjice (malom, neopterećenom politikom, željnom dostojanstvena života!) pružili nadu u - sutra! Ma kakvo sutra? O čemu zborim? Koga je briga za sutra, za buduće naraštaje, unuke, ...? Nikog! Danas se živi na način trenutka, onog što je sada! Sebi, u se i poda se! A Predsjednici ... mislim na kandidate - žalost su ovog vremena! Pokazuju mi to podatci o broju birača koji su se odazvali glasovanju! I onda će, kada netko od njih prema MANJINSKOM sistemu (manje od 50% glasova evidentiranih birača!) bude izabran reći: 'predsjednik sam Hrvatske države!? |
Ma s kojim pravom? Obmana kojoj je cilj bio pasivizirati puk traje! A puk je - pasivan, malodušan, dezorijentiran i UPLAŠEN! Baš zato, radi uplašenosti i nemoći POŠTENJA da u ovoj nezdravoj zajednici bilo što promijeni, do mene stižu pohvale za moju knjižicu! I stizati će, jer sam sve napisao otvorenim, jasnim, oštrim i istinitim jezikom - koji zaziva PRAVDU, PRAVO na dostojanstvo svake osobe, što će 'doktorima' ničeg, štoviše, možda kupljenim diploma(nti)ma, biti trn u oku! Društvo premreženo očajnim zakonima i velikim brojem, za nikakav posao sposobnih, poslušnika mora loše završiti, jer tako nam kazuje povijest! Vrijeme Heroda, djecoubojice, živi i danas ... u jednom drugom obliku, ali živi! Kapital i strah od smrti nadjačali su mnoge umove i pretvorili mnoge 'moćnike' u PREGLADNJELE zvijeri! Kada takvi sve požderu što li će im ostati? Ništa! Ovo je ružna, ali Istina protiv koje ima samo jedan 'lijek': treba se s činjenicama o sebi suočiti! Mogu li to lopovi, korumpirani poslušnici, 'poznavatelji' tuđih umova i (čak) duša, nesposobni političari i karijeristi svih oblika? Volio bi u to vjerovati, ali mi previše loših podataka, osobnih iskustava i afera potvrđuje kako se tome nije nadati! Engleska ima Mick Jaggera, a Hrvatska Milana Joggera (ne trči li?)! Švicarska ima - nepoznatog mi predsjednika, a našeg (možda budućeg) do 'božanskih' visina podigne partijski sustav s kojim tek nedavno skopi 'savez' radi obostranih - INTERESA u kojima nema ničeg osim: osobne koristi i sluganstva KAPITALU! Žalosno vrijeme, ispraznog duha, lišeno javnosti vjere i Djeteta kog su takovi ljudi ubili i nije nego za reći nešto ovako: ISKRENO! Politika: protjerani Ismail, ubijeni Abel, razapet Isus, kamenovan Ivan, ... zapaljen Rim, ... I. i II. svjetski rat, gomila imperijalističkih ratova, ... zaludjeli totalitarizmi, ... trgovina ljudskim životima, podvala opasnih tvari kao kakvih 'prehrambenih' ili 'ljekovitih' tvari, ... ma sve što 'oni' žele - MALI bi čovjek MORAO odobravati!? Zar je takvo što SUTRA ova Zemlje? Je i čini mi se kako to i nije nikakvo SUTRA, već DANAS u kom će (nije li već?) silna akumulirana (potencijalna) moć (energija) Zemlje pokrenuta i inicirana nasiljem nad čovjekom i prirodom u 'režiji' političara i prljavog novca - započeti JEDNOSMJERAN nekontroliran i nesavladiv proces - samouništenja svega živog na planeti koju nam dade Bog! Odoh ... predaleko, no nisam mogao stati na 'sličicama' hvarskog malog plavca, svježeg i čistog maslinovog ulja, domaćeg prošeka, ..., jer ne zustave li se MEGALOMANIJE nezasitnih 'božanstava', sutra će sve postati - samo sjećanje! R.! I ovo je preozbiljno za tebe, no tvoj d. je takav! Samo radi tebe volio bi da su ovakve moje misli čista UTOPIJA, jer ... želim ti sve najbolje, no ... 'oni', ... 'oni' o tome ne vode računa! Gladni su mada imaju i previše! No, ti ne brini! I kada nam sve unište mi ćemo biti s Njime! Nije li nam to dovoljno? V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri! |
|||
A.D. / 29. prosinca 2009. - Sv. Toma i umjetnost! Toma Becket, svetac, kog danas slavi moja vjera nije moj 'pravi' imenjak i zato danas ne slavim moj imendan, no ipak ću o tom svecu i njegovu imenu nešto reći. Kao i mnogi sveci katoličke crkve tako je i ovaj svetac, jako pouzdani suradnik kralja Henrika II., kasnije, kao nadbiskup - postao žrtva nasilja! U toj 'sudbi' nije bilo ništa od onog što i danas nije dosta 'uobičajeno' ponašanje nekih zajednica čovjeka (čak i obitelji?), no u ta daleka vremena (12 st.) nakon što su poludjeli vitezovi smaknuli nedužna čovjeka, Tomu, narod je ustao na noge pa je svojom upornošću i ustrajanjem da se žrtva nadbiskupa štuje i prizna - prisilio i samog kralja da se pomoli i pokloni na grobu sveca Tome! Znakovit čin (podsjeti me na zalaganje mojih dragih prijatelja za mene), kog današnji 'konkvistadori' zaodjenuti u bogato urešenim haljama njihova 'prava' i 'demokracije' nastoje na svaki način ZAOBIĆI, dobro bi došao i puno značio građanima moje domovine! Predugo prepucavanje i lamentiranje brojevima i nacionalnostima mnogih žrtava na ovim prostorima, kojeg u određenom vremenu, radi OSOBNIH koristi, iniciraju političke protuhe NIJE DOBRO i zapravo je veoma štetno po sve građane Hrvatske, pa bi bilo jako dobro kada bi se SVI oni koji misle da su u pravu kada iznose svakojake podatke o mnogim stradalnicima svih totalitarizama – POKLONILI i pomolili (svatko prema običajima svoje vjere, ako vjeruje?) nad grobovima tih 'malih svetaca'! Samo tako i nikako drugačije moguće je doseći potpun i pošten suživot svih SLJEDNIKA (naroda i narodnosti) tih žrtava i mir u duši! Sve drugo je, ono što i dalje traje - trgovina s vlastitim korijenima i veliki odmak od pravde koja je, kao pravo na život svakog čovjeka, tim ljudima - ODUZETA! Zato je nužno da se mnogi 'etablirani samozadovoljnici' odu pokloniti nepotrebnim i nevinim žrtvama kako bi na taj način priznali da su i 'moji' i 'vaši' u određenom vremenu učinili djelo protiv čovjeka i Boga! Nužno je to pa mi se dobrim učinilo, kroz komentar 'usuda' svetog Tome, izreći ovu nasušnu potrebu koja nam svima, … baš svima, može biti izlaz iz svakog jada uma, duše i mnogih nevolja! Radi nekih mojih sumnji u 'podrijetlo' svega što sam doživio, a što bi moglo biti posljedica sličnih postupanja 'njenih' u prošlim vremenima spremam se na jedan, možda mučan put, ali - put Istine! Nužno je htjeti razriješiti svaku nedoumicu i suočiti se s Istinom! Nije li? Nije li takvo što jedini put do pomirenja svih 'duša' ove napaćene zemlje? Inače, Toma, čije ime u izvornom (aramejskom) jeziku znači blizanac, dobro je udomaćeno ime u Hrvata u oblicima imena Tomo, Tomica i Tomislav (moje ime!) koje je nastalo kao složenica staroslavenskih riječi TOMITI (krotiti, miriti) i SLAV(e)! Sviđa mi se ova 'kovanica', jer kazuje kako (ipak?) Tomice uspijevaju smiriti i krotiti SVOJU - slavu? (Šala!). Nego, da vas nešto priupitam: što mislite čemu služe razni oblici umjetnosti? Nemate pojma? OK! Možda se u ovom opisu/definiciji krije odgovor: 'umjetnost je osobita ljudska djelatnost koja uključuje stvaralački zanos, stvoreno djelo, i doživljavanje samog djela. Umjetnost je ujedno i svaka sposobnost estetskog oblikovanja govornom i pisanom riječju, zvukom, glasom, bojom, plastičnim oblikom, pokretom, i na druge načine. Umjetnički oblikovano djelo djeluje na misli, osjećaje i imaginaciju, obogaćujući čovjeka i ljudsku kulturu.' I …? Na ovo bi još samo trebao dodati razmišljanje o onom što me oduvijek najviše zaokuplja, o glazbi kao jednom od oblika umjetnosti i u novije vrijeme književnosti, koju od prije 'upražnjavam' pišući stihove za moju glazbu, a što od nedavno činim kroz neki oblik 'populističkih' crtica! Evo što o tim podvrstama umjetnosti kaže enciklopedija: 'Glazba je umjetnost čiji je 'medij' zvuk kojeg organiziramo u vremenu, uglavnom po nekom planu i namjerno, iako ima i drugih načina. Stvaranje, izvođenje, važnost, a nekad i definicija glazbe veoma ovise o kulturi i socijalnim aspektima. Glazbu dijelimo u žanrove i podžanrove, ali njihove granice i veze ponekad ovise o osobnoj interpretaciji.' 'Književnost je sveukupnost pisanih predložaka, djela, dokumenata, spomenika jednog jezika, naroda, kulturnog kruga ili civilizacije. |
Književnost je i zbir tekstova pedagoškog, filozofskog, religijskog, općenito humanističkog značaja, za razliku od djela uže znanstvene, prirodnjačke, tehničke ili praktičke naravi.' Lijepo je ovo rečeno i daje mi za pravo reći kako ja stvaram MOJU glazbu i MOJ oblik književnog djela! Zašto tako mislim? Pa, zato, jer odem li u područje razvrstavanja podžanrova, i glazbe i književnosti, u tome ne mogu pronaći - sebe! Čini mi se da sam u mojoj glazbi 'pomiješao' i klasiku i pop i etno, a da sam u mom književnom prvijencu, Paklenoj knjižici, spojio elemente filozofije, religije, pedagogije i žurnalistike s prirodnjačkim i dijelom znanstvenim razmišljanjima! Jesam li? Pojma nemam, ali tako mislim i zato rado primam svako mišljenje o mojim djelima, ali tvrdim - tako je to MORALO BITI! Veliki dio mog 'opusa', gledano iz mog današnjeg rakursa, protjeranog, opljačkanog i progonjenog čovjeka gotovo da se može podvesti u nekakvu 'najavu' svega što se zbilo pa mi je radi toga moj život, … život moje umjetničke duše, jako važan, veoma drag i sam lijek svim mojim mukama! Ne mogu to egzaktno 'dokazati', jer su mi mnogi moji radovi oteti i možda uništeni, no tako je to bilo! Njima pak, koji su se ponijeli kao inkvizitori i kroz to na lomaču svog jada odveli - sebe - nužno je jednom shvatiti kako je svaka moja žrtva, moje 'spaljeno' djelo i progon do smrti (a ipak sam živ!) - jedan oblik 'praktične' obuke o moći, snazi i nepobjedivosti Istine, samoga Boga koji se očituje u mnogim omalovaženim, osporavanim, zabranjenim, otetim i spaljenim djelima! Sretan sam, jer sam za života upoznao taj, nevjerojatno moćan 'dodir' umjetnosti koja me potiče na stvaranje! Čovjek oprost od grijeha dobiva stvarnim pokajanjem, a ne kroz novac i to je bit moje 'umjetnosti'! Kroz nju pričam o sebi, kada se na određen način, iznoseći Istinu - kajem! Znam da mnogi, zapravo SVI koji su na se navukli tunike raznovrsnih 'sudaca' kako bi mogli odglumiti JUSTITIU i onda tako suditi i presuditi svemu što sam, što su moja djela i što su bili moji predci - i sada, dok ovo čitaju, odmahuju glavom, omalovažavaju napisano i možda se sprdaju s ovim riječima, s ponekom mojom pjesmom i napisanim, ali takvi ne mogu shvatiti da ja … ne trebam ništa više od onog što je, dok je gorio u plamenu lomače želio i Jan Hus: milost sina Davidova! To i imam i zato ne trebam ništa što nije Istina koja me kao takova 'tjera' stvarati umjetnost kroz koju mogu reći ubojici ljudskih umova da je 'pticoubojica', uništavaču tuđih duša da je 'profurana dama', a progoniteljima svih oblika i lopovima mojih djela i imovine da su ono što su odabrali biti - NIŠTA! Moćna je umjetnost, cijene je mnogi, štuju pravedni, vole zaljubljenici u ljepotu, čitaju, slušaju i gledaju željni pravednosti i … ona uopće nije skupa! Sva su moja djela besplatna! Poslužite se! Od 00,00 sati 1.siječnja 2010. godine s ovog WEB-a moći ćete preuzeti ukupan sadržaj mog najnovijeg CD-a (Božićni CD) i svih 13 skladbi kao i moju Paklenu knjižicu! Vrijedi to i za vas - 'vi' i 'oni'! Možda vam napisano i ispjevano posluži kao osnova za moj novi pravosudno-strukovno-obiteljski progon, ovaj put zasnovan na 'verbalnom deliktu', jer ja osim djela koja su moja riječ ne učinih drugog zločina! Ili: 'Ti kažeš!' (Pilate!)?! Umjetnost, neiscrpan je 'kovčeg' svega što je čovjek izrekao i što će još izreći, a da se kod toga neće dati podčiniti zlu, interesu, novcu i egoizmu! Jasnije rečeno, umjetnost su predivna djela unutarnjeg života nekog čovjeka kojima on izriče - sebe i svoje viđenje stvarnog, nestvarnog i NEDOKUČIVOG svijeta kojim putuje lišen interesa i nadahnut milošću Boga do svog konačnog cilja: do vječnog života! I kada gore, na lomačama ljudskog bezumlja, djela ne nestaju! Ostaju zapisana u protoku vremena kako bi jednom, na kraju tog istog vremena, ponovno zaživjela na predivnim livadama apsolutne sreće i mira! To vam ne mogu dokazati, ali vam mogu preporučiti da to tako shvatite, da prema tome odredite svoj život i nastup prema drugim ljudima i da im - VRATITE njihova oteta: djela, živote (priznati žrtve!) i stvari! Previše je to, … uzan je to i trnjem posut, ali JEDNI put do Njega! Umjetnost! Znam da je u meni! Volim je! R.! Zar je potrebno ponavljati? Ta, jasno je svakom da si moja jedina velika Ljubav! Uživaj! V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri! |
|||
A.D. / 30. prosinca 2009. - Tuđa bol ne boli, ali OPOMINJE! Sanjao sam neki dan ružan san koji me je usred noći probudio, ali sam tog dana to 'noćno iskustvo' prešutio! Nisam želio pisati o ružnim slikama i svemu što mi se učinilo da mi taj san želio 'isporučiti' Odlučio sam sačekati koji dan, nadajući se da će mi 'oni' javiti nešto lijepo što bi me uvjerilo kako je taj san obična - laž! Ali nisu! Nisu mi javili, jer 'oni' takvo što smatraju - NORMALNIM - ponašanjem radi čega danas pišem ovako! Pišem ovako, jer će neko 'sutra' potvrditi ono što 'oni' nisu željeli, a mogli su, promijeniti! Šteta, no tako je to kada ljudska ZLOBA i LUDILO, u onom pravom, ljudskom obliku, lišeno bezveznih dijagnoza 'struke' caruje umom lopova i progonitelja! Zaključiti ću ovo i za UVIJEK završiti, jer: strašno su pogriješili! Znam da još nije r....a, ali ne znam što se događa? No, to nije bio moj odabir! Čekao sam neku vijest o tome umjesto koje sam i opet spoznao strahotu zla koje je iniciralo otvaranje uklete pandorine kutije za koju tek moram istražiti - što je?! Žao mi je, no straha nemam! Moj je život i sve što sam bio, jesam i što ću biti moja Malena, meni jasan Božji znak, kojeg nikakvo zlo ne može poništiti ili ugroziti! Njeno sutra sigurna je sadašnjost dok je sutra onog što tek treba biti i trajati ugrozila bijeda ljudske pohlepe i umišljenih 'božanstava'! Jesu li tako čineći uništili jedan .....? Volio bi to ne znati i zato ništa neću reći! Inače, kraj još jedne godine stigao je do vrata naših domova! Posvuda oko nas čine se analize prošlog vremena u kojima je previše toga što se može izreći mišlju: da smo makar...; da nismo, ovo ili ono, ...! Same propuštene radnje i prilike ili pogrješne radnje koje su u nepovrat odnijele jedno vrijeme nisu nikakva utjeha razrušenim i poremećenim međuljudskim odnosima i to je očito! 'Inventura' naših života i godine koja će za nešto više od jednog dana postati prošlost pokazati će nekima kako je željeti IMATI, biti izgubljen čovjek, prijatelj, ... čak smrt, a to je strašna činjenica koja unatoč jasnim pokazateljima i dalje živi! Kada se prisjetim kako sam jednoj, egoizmom i tragedijom, uništenoj duši nedavno u ruke dao letak u kojem je bio istaknut poziv za pridruženje humanitarnoj akciji i kada znam da je i on kao i još neki od pozvanih ljudi to jednostavno odšutio, što još reći? Koliko je nevolja potrebno ljudima doživjeti da bi shvatili svoju prolaznost i ništavnost egoizma kog žive? |
Čini mi se da na to nitko ne može dati precizan odgovor, jer su parametri tuđe nevolje, navodno 'sretnima', nedovoljni da bi takvi shvatili realnu opasnost koja im u određenom času nametne nekakve, tada osobne, patnje, nevolje i muke! Kraj svakog takvog križa je smrt, ali se do nje ne stiže na lak način! Mnogo od ovog što sam napisao moglo bi se izbjeći, ali to čovjek, uljuljan u samobitnost kao da ne želi prihvatiti i znati! Vjeruje kako su tuđe muke i patnja, koje vidi, ali ne osjeća - tuđe! Jesu, jer tuđa bol ne boli, ali ona ... OPOMINJE! Opominjem, ne mojom mukom, jer s njom sam se pomirio živjeti, ... već prešućivanjem i čekanjem da se dogodi povratak na put Dobrog mnogih 'izgubljenih sinova', ali ... to ne prolazi! Zaposjednute 'kote' s kojih se na Istinu gleda s visoka, čak s prezirom kojem se pridodaju laž, nepravda,'pravo' i 'moć', samo zato kako bi se vlastiti um moglo opravdati pod 'naletom' Božjeg korektora, savjesti, ostaju dobro čuvane točke u kojima će nastati vulkani osobnog jada, mnoge nevolje, ... u kojima će 'municija' za samoobranu od SEBE, jednom korištena za napad na drugog čovjeka, eksplodirati! Eksplodirao sam u snu te noći ... radi 'njih', odšutio sve, ... u nadi, očekujući poziv i dobru vijest, a dočekao sam - poraz svega što su i što bi trebalo biti 'njihovo', kad već nije i moje, sutra! Rugajući mi se dok sam se trudio pružiti malo utjehe i pomoći potrebitoj sirotinji i njenim malim Anđelima, 'šutljivac' je doživio sudar sa samim vragom, ... no niti to mu nije bilo dosta! Dok sam prihvaćao pljačku moga kao nešto normalno i dok sam, drogiran 'lijekovima' kimao glavom, bio sam 'im' ... što? Kada sam progovorio riječima Istine i onda, nakon mog teškog monologa, raspadnutoj zajednici ponudio prijateljstvo 'oni' su izabrali - prokletstvo! Strašno je to! Rugajući se Istini moguće je doseći samo nevolju, a pametan i dobar čovjek to ne treba i ne želi! Ili? Ili je čak i tuđa 'bolest' dobra ispričnica kojom se može pokrenuti odmazda kojoj je cilj - ukrasti, odbaciti, ...? Napisao sam jučer kako i oteto, čak spaljeno, ali uvijek tuđe - živi i čeka kraj Vremena u kom će opet zaživjeti! I biti će tako! Nisam 'popušia život' na način kako sam to opjevao u pjesmi koju su mi oteli, ali sam tim stihovima rekao puno! Ne razumiju to 'pravednici' koji pojma nemaju kako nikakvo uskraćivanje vijesti o budućem ne može uništiti, obeshrabriti ili omalovažiti - čovjeka! Takvo što tada postaje sredstvo jačanja duha kroz uvjerenje i razmišljanje o tome kako duhovna stvarnost, ovo što i ja živim, nadilazi svako 'njihovo' i bilo koje i kakvo - materijalno! R.! Što misliš kako te zamišljam? Naravno, sretnu i veselu, izuzetno mudru i to želim da budeš zauvijek, jedina moja, Malena! Uživaj! V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri! |
|||
A.D. / 31. prosinca 2009. - Inventura mog života: kraj mojih iluzija! Prije čitanja mog, oko podneva, napisanog teksta kog sam nekoliko puta pročitao, jer u njemu je 'bilanca' mog života i naputak o 'smjernicama' za neko buduće razdoblje, želim vam svima reći kako, makar vam se napisano učinilo ludim, od vas očekujem da shvatite da sam sve napisao iz rakursa mog razmišljanja o EVIDENTNOJ i brzoj prolaznosti života, prejeftino shvaćenoj Ljubavi, izostanku svake čestitosti i poštenja mnogih s kojima sam 'imao posla' i u koje sam bezrezervno vjerovao, ali i jer je prošlo (više od tri godine) dovoljno vremena koje je do kraja 'posušilo' slabašne oaze mojih nada na kojima sam umjesto vode ispijao posljednje kapi otrovne žući navodne 'brige' o meni, o mom zdravlju i MOM IMANJU! Mojih stvari i imovine nisam se odrekao dobrovoljno (pokraden sam!), brigu o meni su na najbolji mogući način 'odradili' pravi ljudi, a zdravlje je, mada sve lošije, dovoljno dobro što mi dozvoljava (još) svjedočiti o postojanju pakla na Zemlji! Zato vam, napisano oko podneva, ostavljam za čitanje u onom obliku kako sam to tada sročio! Priznati ću kako mi je teško u duši radi toga, no s 1.1.2010. želim prestati živjeti opterećen bezveznim nadanjima, imaginarnim 'ljubavima', postojanjem 'njih' koji nisu naši i svime ružnim što mi je stigavši u moj život donio - partizanski HORUK! Sretna vam svima Nova godina! __________________________________________________________ Zadnji dan ove godine! Posvuda žurba! Žurim i ja, sada, dok ovo pišem, jer želim otići do Rijeke kako bi dragim ljudima odnio komadić 'mog srca' i zaželio im svako dobro! Spasili su me ti dobri ljudi, mislim na moje tijelo i um, no sada se, nakon godine koje sam početak proveo u zatvorskoj ludnici pitam: čemu, moji dragi prijatelji? Zar zato da bi ovako pisao, stvarao knjige, činio pjesme? Ma sve da i je tako trebalo biti i opet se pitam: čemu? Ne znam! Pogledam li unazad i oko sebe čini mi se kako je jako dobro što vrijeme juri, ... svakim danom sve brže i kako je dobro što ga čovjek ne može '(u)krotiti'! Dobro je tako! Nije dobro kada se nagomilaju neostvarive želje i kada čovjek ne uspije odraditi sve što je naumio! I ja ću danas (ovo pišem u 12 sati, jer ŽURIM!) nešto propustiti, jer vrijeme leti (tempus fugit - juri)! Dok čekam da se ispeku štrudle koje nosim dragim prijateljima, koristim ovih par minuta da vam i danas, na zadnji dan ove godine nešto kažem! No nemam nekih ideja! Praznina, taj 'sudrug' samoće danas me sputava u mnogim mojim namjerama! Možda je svemu krivo i vrijeme! Očajna, sitna i uporna kiša, a u brdima magla zasigurno će mnogima pokvariri raspoloženje i doček Nove godine! No, neki će to lako zaobići! U tome će uspjeti svi oni koji će se danas naći u krugu dragih ljudi, obitelji i na zabavama! Oni neće uočiti ovu 'tugu vremena' ... makar samo na kratko! Makar ovu noć! A ostali ... sami, napušteni, odbačeni, zaboravljeni, bolesni, ... ma, koga briga za njih? Živi se za danas, za sada i za sebe! Živite! Možda griješim kada ovako zborim, jer u meni ima gorčine koju ništa ne može izbrisati, ali tako mislim! Nekada sam i ja živio za zabavu, pjesmu, zezanciju, ... ali mi danas nije do toga! Želio bi susresti Boga i poći k Njemu! Čini li vam se ovo suludim? Možda je tako, no što bi mogao poželjeti čovjek koji nema nikog SVOG? Prijatelje? U redu! Imam ih! Puno, divnih i pravih, ali ... (i opet) više nemam 'njih'! |
Tako to izgleda kada se na putu života ispriječe svakojaki interesi i osobni egoizmi! Zato ću sada napisati nešto jako teško i nekom možda ružno i kroz to zamoliti sve koji to pročitaju da tako i postupe! Imam veliku potrebu reći, na kraju još jedne 'obiteljske poslovne' godine uništene glupošću kako na mom grobu, ma kada umro i ma gdje me pokopali moji prijatelji, NE ŽELIM VIDJETI NIKOG TKO IMA IKAKVE VEZE S RODOM NADE BALJAK, moje bivše supruge! U te osobe treba ubrojiti i njene sinove i sve one koji imaju veze s njima! Ovo je moja teška odluka, ali i stvarna želja! Mrtvi ne trebaju suze koje su im živi - oteli i uskratili! 'Inventura' mog života i u NIŠTA i NIKOG potrošen život ne treba lažnu Ljubav, samilost u smrti, radi čega, trgovačkim jezikom rečeno: nemam što iz te 'inventure' prebaciti u knjigu popisa i neku, početnu kalkulaciju s kojom bi mogao nastaviti - ČEKATI u Novoj godini! Ovo znači da više nemam čime održavati moje nade! Gotovo je! Prošlogodišnja 'ekskluzivno' provedena noć dočeka Nove (ove, 2009.) godine u ludnici svetošimunaca, u samom zemaljskom paklu u društvu jadnih 'pacijenata' i očajnih voditelja nehumane ustanove, kada je večera ili ručak bio 'obogaćen' plastičnim-PIK kobasicama i ništa boljim prilozima, ... uvijek ista i na svaki način smrdljiva hrana - ne mogu postati moj zaborav! Zato, ne postoji ništa, osim činjenice da su mi život spasili prijatelji, što bi mogao prenijeti u Novu, 2010. godinu, a što bi bilo - humano, lijepo i dobro, ... možda kakva nada ili moja želja osim ovog što sam napisao i što činim! Zato sam možda ovakav, ... gotovo nehuman, jer branim nekad mojim sinovima i svima koji imaju veze s njima da jednom, kada za to stigne čas, priđu mom grobu! Očaj njihove duše ionako neće moći oprati u šaci zemlje kojom se simbolično rastajemo od mrtvih! To jednostavno nije moguće, jer oni previše vole sebe i moj novac! Teške riječi iza kojih stoje mnogi podatci i činjenice o nevaljalim radnjama koje sam morao (o)trpjeti i radi kojih sam na koncu probao kako je biti silovan po pravosudno-interesno-'strukovnoj' vezi i moja prošla 'Nova godina' - traže od mene da iskažem jasan i konačan sud o svemu! Rukavice mi ne trebaju, jer nemam potrebe radi bilo čega sakrivati moje čiste ruke! Poraz nekih ljudi, koji nikada neće obmanuti Boga, konačan je zaključak prošlogodišnje bilance u kojoj sam idući po tankoj žici iznad velikog ponora, strpljivo očekivao, sada mogu reći: NEMOGUĆE! Jasno mi je kako sam izgubio sav moj ulog u pokvarenom 'dioničkom društvu' koje na žalost nosi ime mojih predaka! Takvo što nisam nikada mogao zamisliti, o izdaji nisam mogao niti 'sanjati', ali sam ipak sve to doživio! Znao sam da čovjek može puno ... i lošeg, no do samo prije tri godine nisam znao koliko može biti - opak! Stoga, dragi prijatelji, ostanite do kraja sa mnom i ne dozvolite mojim Pilatima da se iživljavaju nad mojim grobom! Molim vas da nikada i nikome ne (u)činite ništa slično onome što su mi učinili 'pravednici', koje odlično određuje pljačka svega mog u vremenu dok sam ležao na odjelu kardiologije! Molim to sve vas kojima je Bog život, a čovjek brat! Ostanite s čovjekom i onda kada vam se učini da je nepovratno izgubljen! Nije! Uvijek je Božji, no 'vjernici' to teško mogu razumjeti! Njima je oduvijek lakše od Boga moliti oproste, (od)rješenja za osobne nevolje i loše postupke, ... čak prolijevati suze nego li na ovoj Zemlji, dok su živi i dok mogu, činiti prema Dekalogu ... činiti DOBRO! Uživajte u ovoj noći dragi ljudi, moji prijatelji i svi kojima je čovjek u srcu i ne zaboravite kako zemaljske vječnosti nema, a da onu drugu, Božju, treba moći i znati zaslužiti! Sretna vam Nova godina! Hvala Ti, Dobri! |
|||
PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik |
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. |
HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE! |