Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica (www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF/rar format           PISANE CRTICE      WORD/DOCx format

A.D. / 1. rujna 2009. - RAT i divan komentar uz Mt 7!

Rat! Naopako ponašanje čovjeka! Strahota, bol, muka, patnja i užas!
Danas je pravi dan za reći nešto o tom opakom "sudrugu" čovjeka!
Godišnjica (70.-a) je početka šestogodišnjeg rata, 2. svjetskog rata, koji je započeo napadom vojske hitlerove Njemačke na Poljsku!
Bilanca tog rata? Preko 50.000.000 poginulih ljudi!
Koncentracioni logori, progoni i uništavanje života i imovine!
Takav je i to je rat! Užas!
Ali čini mi se kao da malo tko uopće razmišlja i razumije što je rat, jer rat su i mnoga druga loša ponašanja i radnje koje činimo!
Rat je već sama mržnja ili pak želja da se ovlada tuđim! Rat nije samo sukob dvaju ili više naroda! Rat je i sukob sugrađana, susjeda ili obično "ne" nekom od članova obitelji!
Da, posjetitelju: rat je užas!
Za započinjanje, vođenje, trajanje i postojanje rata ne postoji nikakvo opravdanje!
Rat je uvijek šteta s nesagledivim i ponekad nepredvidivim posljedicama!
Znam to, jer proživio sam rat!
Gotovo se može reći kako su sve generacije ljudi prošle i doživjele rat!
Danas, jer mislim drugačije od svega što sam nekada mislio o čovjeku, reći ću kako je zadnji rat u mojoj Domovini, Domovinski rat, bio djelo samog zla i bolesne želje da se ovlada tuđim!
Miru nije dana prilika! Mržnja je nadvladala razum!
Jasno je kako je sve moralo završiti u velikoj patnji i s mnogo žrtava, kao što je (nadam se) svima jasno kako se taj rat nije smio – desiti!
O tome tko je krivac za taj rat, danas mi se čini nebitnim pisati!
Ta kriv je – čovjek, uvijek "gladan" tuđeg, željan vlasti, pohlepan i – nerazborit!
Takav čovjek, prognan iz Raja "sudbina" je ljudske vrste!
Žalosno je to, ali ničeg, što bi moglo navijestiti nestanak tog zla – nema!
Ta i danas Zemljom "bukte" ratovi:
osvajački, imperijalistički, vjerski, genocidni, … - ukratko, bratoubilački, jer svi smo Njegova djeca!
Osim ovakvih ratova postoji i niz "malih", "lokalnih" ratova unutar istog plemena, obitelji i između pojedinaca.
Jedan takav rat, o kom nisam u mogućnosti dati bilo kakav zaključak, jer uporno traje, nametnuli su mi interesi sebi važnih i "jedino ispravnih" ljudi iz mog plemena!
Žalosno je ovo reći i još tužnije znati, ali - tako je!
Bez mudrosti i "salomonovskog razuma" (o tome sam pisao jučer!) nepovratno je uništeno preko trideset godina (kakve?) Ljubavi iz koje su se rodila moja djeca! Pustoš "ratnog" razaranja tek će uslijediti!
Svaki novi sat starosti članova mog plemena i približavanje kraju života, moguća bolest, samoća i "žeđ" za "rukom na ramenu" postajati će sve veća - praznina i otuđenost koja će u nekima od nas postati - besmisao!
Zašto? Čemu rat? Radi nečijeg prava? Imovine? Straha (od koga?)? Zaštite interesa (čijih?)? ...?
Puno, jadnih, pitanja ostati  će zauvijek bez razložnog odgovora!
Posezanje za laži i izmišljanje razloga uz istovremeno negiranje Istine i samoga Boga, postali su uvjet započinjanju "agresije" na jednu ljudsku osobnost!
Rat, glupost na kojoj mogu ustrajati samo idioti siguran je put u propast svega što će biti! Može li itko pametan odbiti ruku pomirnicu? Možda, ali baš radi toga dok god sam živ govoriti ću svakom tko mi je "namjestio" RAT: PAX ET BONUM!                                   Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 2. rujna 2009. - Izlet na o'Cres i o' Lošinj! 'Susret prijatelja'?

Divan ljetni dan odveo me je s dragim prijateljima na izlet do mjesta Osor na o' Cresu i do uvale Čikat na o'Lošinju! Sve je bilo super i mada bi opisujući današnji izlet kroz to mogao opisati i jedan nenadani (meni ne, jer očekivao sam to!) susret s dobrim čovjekom, neću puno pisati! Razloga za opis susreta u trajektnoj luci Merag na Cresu ima bezbroj, no neka sve ostane - uspomena i daj Bog, skori zaborav!
Ne trebam priče o tebi R. i tvojoj sestrici (želiš li bracu?) kojoj bi ime moglo također započinjati s "tvojim" slovom, s "R"! Ne! O mojoj Velikoj Ljubavi ne želim slušati niti od koga! Želim moju malu R. osobno pomilovati, a s njenim B. mogao sam danas pričati samo o ribama, no do te teme nismo mogli stići! Na putu do naših dragih hobija (ribolov) previše je životnih prepreka, provalija i svega lošeg što mi je donijelo naše poznanstvo i zato je dobro da sam morao požuriti, otrčati do auta mog prijatelja i na odlasku mu dobaciti kako: "SVE znam, jer radi toga sam išao do Međugorja"! Inače, iz luke Merag krenuli smo do mjesta Osor, kojeg smo dobro razgledali, posjetili muzej i nakupali se podno zidina, 6 tisuća godina starog grada!
Nakon kupanja pošli smo do uvale Čikat u Malom lošinju! Krasna je to uvala! Pretražujući dno uvale naišao sam na meni nepoznatog puža golaća! Privukle su me njegove lijepe boje pa sam ga snimio i nakon toga vratio "njegovu" moru!
Pogledajte tu ljepotu i na slijedećoj slici još bolji primjer prekrasnih boja koje može stvoriti samo život u moru!  Ove alge i lišajevi na starom konopu neće vas ostaviti ravnodušnima! Priroda, nakon što je stvorena, nastavlja činiti čuda! Na povratku kući, nakon kave u Beleveueu i vožnje trajektom Ilovik opet sam naišao na dobrog čovjeka s početka ovog zapisa, ali mu se ovaj put nisam javio! Ostavio sam ga s njegovim MBT-om (pričao je s nekim!) pored 'kolone' za koju je bio vezan trajekt na kom radi! Lubenice (ime trajekta!) je njegov svijet, ima i R, ali - nema mene! Žao mi je B., jer lijepo mi je bilo s tobom, no ... Istina mi neda saviti se i pokloniti se nepravdi! Ti nisi kriv i zato - uživaj mir, Ljubav i sreću! To ti od sveg srca želim, jedino ti ne dam unuka! Nadam se, drugoj, unučici! No, to je samo moja želja! Bog određuje i zato, moli ga B.! Eto, toliko o danas! U nastavku zapisa prenosim vam današnje razmišljanje vlč. S. Škvorca (uz misna čitanja!):

Lk 4,38-44 ''Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti.                                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 3. rujna 2009. - Je li mudro oteti, progoniti, ne pomoći, ...?

Želim: moju drugu unuku! Trebam dvije curice, jer moji su me dečki odavno izdali! Nešto takovo napisao sam jučer kada je moj "osjećaj" potvrdio B. i kada sam čuo da ću po drugi put postati dida! Super!
Malo ću se našaliti i "predložiti" par datuma koji bi mogli biti datum rođenja moje druge unuke, moje druge male R.

Post 24,64-67 "Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke." - Shvatili ste?

Evo "mojih" datuma:
21., 23., 24., 26., ili 31.12. 2009.! Volim ovakve "igre na sreću"!
Sačekajmo 12. mjesec, a do tada, B. i L. (po)trudite se molitvom doći do vaših nadanja! Drugačije neće ići, jer dečki su "nezahvalna roba"!
Inače, kad sam već kod Starog zavjeta reći ću kako sam danas čuo nešto iz Knjige Mudraca što me je podsjetilo na - mene!
Naime, ja nikada nisam bio i neću biti - "zemaljski" MUDAR! Zašto?
Jer UVIJEK kažem što mislim! Jer "igram" otvoreno!
Ipak, kada je mudrost u pitanju nije baš sve tako "crno"!
Pogledajte što kažu Mudraci:

Mudr 3,1-3 "'A duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast. Ali, oni su u miru."

U tom tekstu nalazim ponešto od - sebe!
Možda će vam moje poistovjećivanje mene s pravednicima izgledati nerealno, bezobrazno, neistinito ili čak prepotentno, no, povući ću moje "poistovjećivanje" s pravednicima, samo ako mi bilo tko bude mogao potvrditi kako sam mu učinio nešto LOŠE i da tada nisam bio u pravu!
Vjerujem da mi se nitko neće javiti i da svi koji me poznaju razumiju da sam, ipak - mudar!
Tako je! Mudar sam na (moj) drugi način i uvijek kada jasno (u)kazujem (na) Istinu ma o kome da se radilo!
A, Istina boli, uporno navire i buja s protokom vremena!
Nezaustavljivo se obrušava na svijest i SAVJEST neistinita (lašca!) čovjeka i na kraju od njega "iznuđuje" - priznanje!
Samo, pitanje je: može li takav čovjek, kojeg će kroz neko druže vrijeme "progoniti" mudrost Istine, dopustiti svojoj vlastitoj duši da se vine iznad privida ovog svijeta i pustiti je da (po)traži Boga i da se sjedini s Njime.
Neće, jer živeći u laži i s lošim u sebi, duša mu je teško dostupna!
Zaključiti je, mudro, kako onaj tko izbjegava priznati Istinu neće moći dopustiti svojoj duši da posegne za Božjim stvarima, za vječnim vrijednostima, radi čega će mu (s vremenom!) biti nemoguće steći novu perspektivu života – novi smisao! Mudro? Tko zna, ali je jako Istinito!
Slično piscu knjige Mudrosti i ja postavljam pitanja o pravednosti, patnji, mudrosti, smislu života..., koja su univerzalna pitanja i na koja nailazimo u svim razdobljima povijesti, kod svih ljudi, vjera, kultura, rasa i religija!
Ta "vječna pitanja" protežu se u vječnost. Iz vječnosti proizlaze i u njoj nalaze svoj odgovor.
Reći ću zato kako me radi ovakvog zaključka "njihovi" (nepravedni!) odgovori ne interesiraju!                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Život nepravednih i lažaca, koji igraju "mudro", ispod stola sliči životu gluhog mucavca (Mk 7,31-37)!
Nismo li zapravo svi ponekad ili čak često gluhi na Božju riječ, koja nam nešto želi reći?
Ne stavljamo li svoje vlastite interese, egoizme i taštinu u prvi plan, radi čega nismo sposobni odgovoriti na riječ Božju, posvjedočiti je i tako navještavati Radosnu vijest?
Konačno, moći čuti i moći govoriti idu zajedno!
Ako smo Isusovom porukom stvarno dirnuti (slično gluhom mucavcu iz evanđelja koje se čita slijedeće nedjelje!), naš život mora se promijeniti i tada će konačno "progovoriti" i riječju i djelom.
Riječi su tu, djela se trudim činiti, ali mi nije jasno kako neki vjernici mogu SVJESNO obmanjivati (propali pokušaji!) Boga, dolazeći mu pred oltar, a da nisu "progovorili" riječju i djelom!
Takvi i (na)dalje krađu, progon, ugrožavanje tuđeg života i otimanje Ljubavi doživljavaju kao - skrb, milostivost, brigu o (tuđoj!) imovini, ...?!
Kako je takvo što moguće pita se pisac Knjige o mudracima, pritom tražeći odgovore na "vječna pitanja" o pravednosti, patnji, mudrosti i smislu života?!
Očito je kako mnogi ljudi nisu mudri i kako "pametujući" srljaju u ništavilo besmislenosti svega što (u)čine, a što će im vrijeme pokazati kao drugačiju - Istinu!
Kada takvo što živi i traje u čovjeku, sukob njegove "pameti", koja je uništila mudrost, sa savješću može biti "poticaj" samouništenju takve osobe!
Alkohol, droga, "lijekovi" za um, ... čak i suicid - često su "djeca" Nepravde i izostanka Istine i mudrosti!
Stanite, ljudi! Niti jedan ljudski život ne smije biti tuđa "prćija" ...!
Napisao sam nedavno na ovim stranicama slijedeće:
... anatom duha i duše sadistički promatra dijelak vjerujući da je razotkrio sve tajne. Anatom tijela pokriva, anatom duha i duše razotkriva. Anatom tijela se raduje što manje zna, a anatom duha i duše likuje što je nešto upoznao vjerujući da je sve saznao.!
Ne secirajte ljudski um, tijelo i dušu!
Rabeći (pre)oštre skalpele neetičnosti, samo zato kako bi pokušali opravdati osobne gadosti - vrijeđate Boga, koji vas u ničem neće sprječavati, ali kojeg ćete jednom morati - pogledati u oči!
I? Što će te mu tada reći?
"Oprosti", "slučajno", "pogriješio sam", "nisam htio", "mislio sam", ...?
Laž neće proći, to vam je znano pa vam je svima koji to niste, jer ste dovoljno pametni, pokušati postati mudrima!
Pokušajte!
MUK može biti mudrost, ali je reći Istinu - veća mudrost!
Za čine progona, pljačke, ugroze života, ne pružanja pomoći, krađu Ljubavi i svako drugo zlo ne postoji nikakav POVOD ILI RAZLOG "utemeljen" na nekakvom osobnom "pravu", a MUK o tim zlodjelima ječi vječnim prostranstvima Neba!
Trebate mudrost? Ne znate gdje je? Kako do nje?
Lako! O tome nam kazuje Isus!                                      SADRŽAJ WEB-a
Na pitanje: "Učitelju, što mi je činiti da baštinim život vječni?", Isus je dao naizgled jednostavan, ali zapravo veoma ZAHTJEVAN odgovor:
"čuvaj zapovijedi i prodaj sve što imaš, podaj siromasima i imat ćeš blago na nebesima." Možete li tako? Sumnjam, no pokušajte!
Srce traži iskrenu ljubav i prijateljstvo, a gdje ima toga, tamo je i Bog!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 4. rujna 2009. – Ne, nisam se šalio! Želim Rebeku!

Dojmovi, tako često postaju čimbenici naših budućih ponašanja, razmišljanja i "„moderatori" samih života!
No, sastavni su dio života i nemoguće ih je izbjeći i tako isključiti iz određivanja kvalitete života.
Pun sam svakojakih dojmova!
Mogao bi ih razvrstati u dvije osnovne skupine: u dobre i loše dojmove!
Sve unutar tih dviju skupina samo su različiti "nivoi" koji određuju "poziciju" (razinu dostupnosti) dojmova unutar naših sjećanja!
Volim doživjeti nešto što će me dojmiti (na lijep način), jer tako lakše živim!
Vjerujem kako i vi, dragi posjetitelji, dijelite sa mnom ovakvo razmišljanje!
No, kao i sve u životu što može biti i lijepo i ružno, teško nam je osjećati i pamtiti samo lijepe stvari, događaje i ugodne trenutke našeg života.
Zato, sretan je svaki čovjek koji može svojim svjesnim bićem i uvijek (ili makar: često) potisnuti duboko, u "najtamniju rupu" svog uma, ružne dojmove!
Ja to ne mogu!
Mogu reći kako je moja sreća (i zadovoljstvo) samo trenutni oblik proživljavanja određene (lijepe!) situacije!
Eto, sam prekjučerašnji susret s dobrim čovjekom, koji me je istinski potaknuo na – lijepo, samo nešto nakon svog završnog čina, pozdrava i mahanja rukom, postao je LOŠ dojam!
Poljubac, čvrsto stisnuta ruka i iskren izraz lica, lijepe riječi (i malo utjehe) brzo je poništila priča o mojoj maloj Kraljici i njenoj budućoj seki (ili braci?)!
Svijest  o meni zauvijek otetoj Ljubavi pretvorila je brzo taj lijepi dojam u loše – sjećanje!
Strašno je živjeti ovako, no o tome ne odlučujem samo ja!
Sve lijepo, svaku moja nadu i, sada je to svima jasno, moje naivno vjerovanje u dobrotu, privrženost  i Istinu, ljudi iz "mog plemena" pretvorili su u – loš dojam.
Takva moja razmišljanja o, mom "prošlom", biću koje se je u novijoj sadašnjosti susrelo s opakim čovjekom teško je ne reći, ne proživljavati i onda radi toga i  – teško živjeti!
Kako li pak žive "autori" mojih loših dojmova?
Jesu li sretni, zadovoljni, sigurni u sutra ili ih svijest o Istini tjera u zabrinutost, zdravstvene probleme i, možda već sutra, u neimaštinu, rasprodaju, strah, …?
(Bože, molim te neka ih mimoiđe gorki "kalež", ali neka bude volja Tvoja!)
Moćan je upliv dojmova na svaku našu odluku.
Tako je i sa mnom!
Dojam prekjučerašnjeg susreta s dobrim čovjekom tjera me da (po)želim i nadam se mojoj drugoj, maloj – Kraljici!
Koliko je ova moja nada velika i koliko se iskreno nadam curici najbolje potvrđuje jučer navedeni citat iz Knjige mudraca!
U njemu se navodi ime moje druge unuke čime sam rekao: SVE!
Ma kako je njeni roditelji nazvali ona će biti moja Rebeka, koju kao i moju  Veliku Ljubav nikada neću vidjeti i čija ću imena zazivati u mojim mislima, pjesmama i ponekoj napisanoj – "crtici"!
Želim moju drugu – unuku!
Toliko o unučicama (tako svoje unuke zove jedan drugi – dobar čovjek, moj udomitelj I.)                                           Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Inače, dan je osvanuo tmuran i kišovit, ali još uvijek topao i sparan.
Ovo što sada čitate napisao sam u Brezama. I opet ću reći: volim Breze!
Kada malo bolje promislim Breze su dar kojeg mi podari sam Bog!
Bez Breza i ljudi iz pilane koji su se nesebično uključili u "akciju"“ spašavanja mog života više ne bi postojao!
Ovo ističem, mada sam i sam sebi pomalo dosadan s ponavljanjem ove činjenice, no i opet želim naglasiti koliko je nužno i u određenom trenutku bitno uza se imati prave ljude spremne, kroz svoju osobnu žrtvu i svaki trošak, pružiti pomoć i zaštitu drugom čovjeku!
Breze su moje podsjećanje na istinsku čovjekovu vrijednost i na samoga Boga!
Za razliku od "upornih" (dali iskrenih i ispravnih?) vjernika u tim ljudima („brezanima“) nema (pre)naglašene vjere, "bogomolja", čestih posjeta crkvi i drugih oblika štovanja Boga, ali ima nešto puno vrjednije, ono Božje u čovjeku, ono što oni čine i žive:
VOLE ČOVJEKA!
Iznad svega spremni su priskočiti u pomoć i svakom čovjeku pružiti riječ podrške i nade!
Volim Breze, moje "hodočasničko" mjesto u kom, u teško zarađenom "sirotinjskom kruhu" skromnih ljudi, nalazim Boga!
Naravno, ovu moju Ljubav nije moguće uspoređivati s otetom mi Ljubavi, jer mnoge, različite,  Ljubavi nikako ne mogu biti iste, nama jednako važne i  uvijek – ispravne!
Nekada čovjek voli unatoč činjenici da mu je Ljubav ogroman teret svakodnevnom životu!
Ljubiti je lako u dobrom, ali je teško Ljubiti kada nam je teško i kada nas ljubljene osobe ne žele prihvatiti!
Svejedno, ako smo cjeloviti i pošteni u Ljubavi i onda kada smo odbačeni, omrznuti i gotovo uništeni, i tada ćemo Ljubiti!
Ljubim vas (sve!), no ne mogu zaboraviti ništa od lošeg što su mi neke (moje najveće!) Ljubavi učinile!
Sjećanje na loše otežava mi sadašnji (meni jako težak!) način života, radi čega prečesto razmišljam o detaljima moje "ljubavne" prošlosti!
Tada mi nikako nije moguće razumjeti – "njenog" i "njihovog" Boga!
Tada su moje misli zaokupljene razmišljanjem o potrebi da sve prestane!
Da moj pošteni rod, moje pleme Pensa iz daleke 1521. godine, prepusti mjesto nekom drugom imenu!
Tada (i sada i zauvijek) moje su nade podređene želji da imam "brdo" unučica! Ne trebam nasljednike s uništenim "pedigreom"!
Takvi su me odbacili, pokrali, uništili i ostavili da me vrelina sunca – dokrajči! Ali, nije! Ostao sam čitav i zato pitam:
nismo li stigli do samog kraja časnog imena koje uprljaše sebičnost, nehumanost, izostanak Ljubavi i još puno, puno svega što se nije smjelo desiti?
Bog zna! Sačekajmo! U međuvremenu moja je želja jasna:
želim i drugu - unučicu!
Veselim se tome i doživim li taj sretan trenutak mog života pjesmom ću izreći zahvalnost milostivome Bogu!
Mislim, dakle jesam, a onda i mogu! Mogu li biti ovoliko sebičan u ovoj želji? Točnije bi bilo upitati se:                                         SADRŽAJ WEB-a
smijem li biti tako isključiv i sebičnošću određenim mislima željeti kraj jednog imena? Bog zna, a ja: želim! Želim: unučice, ali jednako ću voljeti, izmole li B. i L. unuka -   mog malog "Izaka"! Ta krv, nije voda!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 5. rujna 2009. – Rođendan mog prijatelja kao nadahnuće!

Danas je dan rođendana mog dragog prijatelja i dobrog čovjeka!
Njegovo poimanje života na Zemlji (mislim na čovjeka!) gotovo da je "nebesko"! Razumije on mnoge, ali se ponekad (u)pitam, shvaća li itko njega i njegove misli? Možda, no sve se brzo zaboravi! Ja neću tako!
Danas mu je rođendan pa mu i ovim putem čestitam i ujedno zahvaljujem na divnom druženju, "šopingu" i ručku u krugu zajedničkih prijatelja!
Dobar je on čovjek! Naše "ponovno" (jer znali smo se i prije tog dana) poznanstvo dogodilo se u bolnici kada smo se sreli u hodniku odjela kardiologije na kom sam ja, radi problema sa srcem, odležao 15 dana!
Rekao sam mu tada kako me "moji" ne posjećuju i to mu je, sada mi je to jasno - bilo dovoljno da me podrži i spremno mi pomogne izdržati ogromne pritiske kojima je jedini cilj bio - POTČINITI ME!
Kada o tome pričam onda često znam reći kako je silom iznuđivana "ljubav" postala moja muka, nekome - nevolja - i meni preobraćenje!
"Etanto", nakon tog susreta, još samo malo iza toga, završio sam na ulici, prognan i opljačkan! Nezahvalni progonitelji očekivali su moj konačni pad i život podređen psihijatrijskom nasilju, no nešto su previdjeli! BOGA!
Moj dragi prijatelj, meni poslan od samoga Boga, podržao me je, OBUKAO i pomogao mi na svaki drugi način!
Preživio sam zahvaljujući takvim, dobrim, ljudima i milošću Boga dočekao veseliti se današnjem rođendanu dragog prijatelja i mojoj sutrašnjoj "godišnjici" (tri godine!), danu u kom sam protjeran s mog "ognjišta"!
Ma, briga me za ognjište! Boli me duša, jer sam radi njegove beznačajne vrijednosti i jagme za njim izgubio moje bližnje i jedva ostao živ!
Dobri ljudi nisu me napustili i kada mi je bilo najteže, a to je svakako sam početak življenja u progonstvu, svim su se svojim moćima borili s nadolazećom nepravdom i velikim zlom kako bi sačuvali moju "kožu"!
Uspjeli smo dragi prijatelju! Danas smo to rekli svatko svojoj duši, svjesni kako malo tko na ovoj Zemlji može razumjeti - prijateljsku Ljubav!
Hvala ti "prika" i neka je u svakom času naš Bog s tobom!
Zaslužio si ovo malo mojih riječi zahvalnosti, jer tvoja je dobrota stigla do mnogih ljudi i njihovih srdaca! Sretan ti rođendan J.!
Morao sam ovako, jer i ja sam - samo čovjek!
Shvatio sam kako je lijepo darivati i teško primati, ali i to je život!
Možda bi ovaj mali "čestitarski" zapis bilo najbolje zaključiti s misli kardinala Martinija: 'Ljepota koja može spasiti svijet je ljubav koja je sposobna dijeliti patnju bližnjega.'
Takvu Ljubav u sebi nosi i mnogima daruje moj dobri prijatelj!
A ja? Što li je u meni? Ima li u meni ikakve Ljubavi?
Bojim se pomisliti da sam je, negdje na mom križnom putu, možda izgubio ili zaboravio podignuti iz blata u koje su me gurnuli progonitelji!
Bojim se, no možda ipak griješim?
Možda je Ljubav ipak ostala u meni i živi tiho, trpeći i nadalje nepravdu dok ja promatram svijet: taman i hladan, ponekad ogrezao u javnom grijehu, kojeg smo skloni tako lako osuđivati i prezirati.
Pitam se nisam li trebao baš ovako proći kako bi i na taj način nekome "ponudio" da u mojoj duši ugleda neki tračak, neko svjetlo koje je Bog utisnuo?
Nije li "čistoća" naših nauka i misli ponekad dalja od Boga nego što su to duše ljudi s margine života? Možemo li mimo tih ljudi, mimo onih koje se najviše osuđuje i u koje se upire prstom dočekati bolji svijet?
Teško!                                                           Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Nadam se da je poruka koja se može iščitati iz svega što sam do sada napisao jasna?
Zato:
ne gurajte, radi osobnih "čistoća", bilo koga na marginu života, jer tako činite čin uperen protiv Boga! Pomognite svima koji su naizgled gubitnici, prostitutke, klošari, beskućnici, ..., jer takvih je likova puno evanđelje.
Takve je Isus došao (po)zvati, nakon čega su mnogi "marginalci", po svom obraćenju, pretekli licemjere "čistunaca" i približili se kraljevstvu Božjem!
Istina je da postoji svijet, taman i hladan, nekada pun grijeha, ali ne zaobilazite ga, jer možda je u njemu Bog utisnuo tračak svjetla kojeg je namijenio vama!
Ne budite slijepi!
Pročitajte evanđelja i mnogo od onog što mislite o sebi ("pravednog" i "istinitog") - rasplinut će se u tren oka!
Inače, sve napisano jutros mi je bilo daleko od misli!
Jutros sam imao sasvim drugu ideju! Namjeravao sam pisati o nedavnom tragičnom suicidu jedne žene i o svemu što se iz tog očajnog čina, izgubljene i napuštene osobe, može razumjeti!
Ali, neću o tome! Sve mi je jasno i znam kako je suicid posljedica nemogućnosti ljudskog uma da se odlučno suprotstavi i nosi s nedaćama, negativnim sjećanjima i svakim problemom za što od NEKOG očekuje samo malo - (NEDOBIVENE!) pomoći i milostivosti!
Pomognite svakom čovjeku, jer on vam neće reći što smjera!
Danas sam, također, čitajući neke tekstove naišao na tekst A.Jeličić u kom ona pita: ima li u sadržaju tekstova jednog glazbenika - kršćanstva?
Njen zaključak, kojim je rekla kako "misli da možda ipak ima, i to zato što (glazbenik) iskreno priča o čovjeku i njegovoj patnji" - nije me iznenadio.
Njeno me je razmišljanje potaknulo da učinim jedan neobičan pokušaj!
Probati ću (mailom) zamoliti gđu A.J. da presluša/pročita moje pjesme s mog CD-a kog sam učinio za moje prijatelje i da mi onda kaže nešto o dojmovima koje su na nju ostavili moji stihovi!
Učiniti ću tako, jer je sve napisano i otpjevano izričaj moje teško ranjene i u tom trenutku OPASNO progonjene duše!
Možda mi kaže kako u njima ima - kršćanstva i kako moja glazba "zvuči jako ljudski i toplo" (cit. A.J.)? Probati ću!
Ovdje ću današnji zapis završiti kako bi u ovoj noći dovršio moju "prigodnu" skladbu (bez teksta!) kojom želim obilježiti, sutrašnju, STRAŠNU godišnjicu i čime želim pokazati kako od Boga dobivene darove nitko ne može uništiti!
Pogledajte sutra, iza 9 sati, INDEX-nu stranicu (POČETNA!) i na njoj pronađite link do moje nove skladbe, jednostavnog naslova:
06.09.2006.
Ljubim sve vas i mada znam kako je i ovo danas, za mnoge koji će se prepoznati u napisanome - bolna Istina, takvima predlažem da sve postane slavlje novog "rođendana" naših posrnulih duša!
Za to nam je potrebno htjeti prihvatiti ispruženu ruku POMIRNICU!
Više, o sutrašnjem kaputu u kanti za smeće, dobroti i milostivosti I. i svemu što mi je trebalo uništiti um i dušu (naravno i tijelo) - pročitajte sutra!
R., pokaži ovaj stih, glazbenika iz mog teksta, tati:
'Isus će biti ovdje, i to brzo, bio sam tako vjeran, bio sam tako dobar, osim pića, ali On je ionako to znao…'! V.t.t.d.                  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 6. rujna 2009. – Godišnjica!

"... niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude?" (Jak 2,4)!
Pročitajte ovo još jednom! Pažljivo, jer siguran sam da ste nekog, makar i kroz "obično" ogovaranje - osudili!
Navedeni citat dio je iz Jakovljeve poslanice, koja je bila dio današnjih liturgijskih čitanja! (ovdje je cijeli tekst!).
Neobično mi je stalo istaknuti taj "komadić" iz Svetih knjiga kršćana, jer se je jako dobro uklopio u sve što mi znači današnji dan!
Već sam jučer napisao kako je danas dan kada SLAVIM godišnjicu progona iz moje kuće koju su mi nezahvalni ljudi, "puni boga" - oteli!
No, neka im! Neka im sve loše što su mi učinili Bog pretvori u blagoslov!
Trebat će im, jer oteli su mi Ljubav i zato Boga molim da me usliši!
A, bilo je to (onda) ovako:

Želeći na bilo koji način ostati u krugu, točnije u blizini, moje obitelji jednog sam petka prije tri godine (1.09.06.) popustio pod silnim pritiskom moje obitelji i tada uništena uma i duše otišao na odjel psihijatrije u Rijeci! (već sada ću reći: BILA JE TO MOJA STRAŠNA POGRJEŠKA!). Do tog trenutka prema meni iskazana silna odbojnost i omalovažavajuće ponašanje članova moje obitelji, što je kulminiralo kroz tri progona uz "malu pomoć" policije i užasnih "liječnika" hitne pomoći, dolaskom na odjel "luđaka" odjednom su postali "milosrđe" koje su mi svojim posjetima počeli "iskazivati" moji bližnji! Danas, "fućkam" na takvo iskazivanje "milosrđa", no i onda sam, mada sam bio u očajnom stanju, već drugog/trećeg dana boravka u ludari, odbio prihvatiti "pomoć" mog Jude! (Nisam pogriješio, jeri vrijeme je pokazalo kako me je njen "mač pravde i istine" umalo sasjekao!) U okruženju velikog jada i strahota koje su "udomaćene" na odjelima psihijatrije, ugrožen i napušten od svih, ali ne i od Boga, shvatio sam koliko je opasna zamka u koju me je trebala odvući moja Ljubav prema mojoj djeci i nevjesti! Shvatio sam kako MORAM postati ovisnik o tuđoj volji, želji i svakom obliku "pomoći" što me je nagnalo da već u ponedjeljak, nekom "dr. psihiću" izreknem kako, jer sam na odjel došao DRAGOVOLJNO, želim na isti način napustiti taj PAKAO pun ljudske patnje! Sjećam se kako mu moj zahtjev nije bio simpatičan i kako mi je rekao kako "mi nismo servis za rješavanje obiteljskih problema", ali mu je moje pozivanje na moja prava i prijetnja odvjetnikom bilo dovoljno da me, istina sa "zadrškom" od dva dana - PUSTI NA SLOBODU! I tako sam u jednu srijedu, prije tri godine, na današnji datum (6.9.), po preuzimanju otpusnog pisma punog (hrvatskim jezikom rečeno) najobičnijeg SRANJA, krenuo ka mojoj kući! Naravno, iz Rijeke sam se u Crikvenicu vratio busom, jer nitko od "mojih" nije me više želio! Stigavši u Crikvenicu, pješke sam krenuo do Dramlja i putem pokušao stupiti u kontakt (MBT-om) s "mojima"! ("moji" pišem s navodnicima, jer oni su već dugo, a od tog dana čini mi se i zauvijek - SVOJI!). Nije teško pogoditi kako su svi moji pokušaji bili uzaludni! Kada sam stigao pred vrata moje kuće po svemu mi je bilo jasno kako će uslijediti zadnji čin nevjerojatne ljudske drame koji se je odigravao na prostoru MOJEG! Zaključana vrata, kojima su mi "ukućani" (po)nudili da nasilno otvarajući ih, zauvijek zapečatim sudbinu SLOBODNOG života i imanja OSOBNOSTI, nisam provalio!             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Razumio sam ogromnu podvalu koja me je trebala, kao kakvog nasilnika i poludjelog čovjeka, kojeg NITKO od nadležnih institucija u RH nije niti pokušao zaštiti ili samo priupitati o tome nisam li možda pokraden i izbačen s MOGA, odvesti (u lancima - doslovce!) u ludnicu! Nisam tada učinio ništa više osim što sam nezahvalnicima i sucima mojim pokušao, kroz razgovor, objasniti kako mi čineći ove gadarije - otimaju od oca naslijeđenu kuću, Ljubav i kako me pretvaraju u beskućnika! Bio je to još jedan u nizu (niz i nadalje - traje!) mojih propalih pokušaja da išta "sredim", jer je svaka moja riječ, ma bilo što ja rekao, unaprijed bila moja osuda i poraz čovjeka! Plan progonitelja bio je jasan: progoniti, oteti i onda sačekati moj pad te pričom o mom "ludilu" pokušati "opravdati" - učinjen mi zločin! Srećom, ne, Božjom zaslugom, sve je uz veoma mnogo muke, patnje i opasnosti pošlo drugim putem! Pokupio sam s ogradnog zida MOJE parcele, "na ulicu" izbačene, krpice", nešto sitnica i ostavljajući moju kuću i u njoj svu moju Ljubav, mnogo moje glazbe, osobnih stvari i dosta odjeće koja mi tada nije trebala (sjećam se kako sam, jako ljut, dio toga bacio na pod!) - otišao sam! (Kasnije sam čuo (ili negdje pročitao?) kako je moj lijepi zimski kaput završio u kanti za smeće! Volio bi znati jesu li u kanti za smeće završile i sve moje pjesme, instrumenti, albumi sa slikama mojih pok. roditelja i možda - sve što može biti bilo kakvo podsjećanje na - mene?!) Tako je izgledao taj vrući, ljetni dan, 6.9.2006. godine!

Vidite, ovaj moj opis STRAŠNOG događaja ne samo da bi svakog od nas trebao naučiti (cit.: vlč. S.Š) "suosjećati s čovjekom: bolesnim, slijepim, gluhim i svima koji su na ovaj ili onaj način uskraćeni za zdravlje ili normalne uvjete života, već bi trebao biti i uvid u unutarnje stanje naše duše, jer kada je duša pod utjecajem grijeha i zloće i ne priznaje i ne želi čuti za Krista, tada je upravo to, slijepa i gluha i nijema (o tome danas govori evanđelje!). Istina, ona postoji i živi, ali ne može sagledati i čuti život kakav on zaista jest. Život je od Boga i mi samo u Bogu pronalazimo pravi smisao života. Samo u Bogu možemo iskreno sagledati život i životne probleme i iste savladati. Zato onaj koji je bez Boga u svome životu, postaje slijep i gluh u duši."
Nije li ipak stiglo vrijeme da s "mojima" potražim - MOJ KAPUT?
Zar je sramota prekapati po kanti za smeće?
Nekima je to jedini mogući način preživljavanja u ovom očajno okrutnom svijetu svakojakih "svetosti" i "bogova"!
Nije li vrijeme da poput gluhog mucavca iz markova evanđelja (Mk 7,31-37) konačno progovorimo riječima Ljubavi i pomirenja i da zauvijek s naših usana i mog SITE-a uklonimo riječi - sjećanja i svakih - OSUDA!
Jesmo li uopće svjesni koliko smo puta bili slijepi i koliko smo puta nekome presudili, nekoga ogovarali, a da nismo sagledali sve činjenice?
Stanite, jer teško mi je i nemoguće stići vas!
Prebrzo jurite u propast! Meni se tamo ne ide! Vidio sam i osjetio taj "polusvijet" zlog! Tamo je strašno!
Hoćete li jureći tamo moći shvatiti poruku Boga i doživjeti milost koju je meni dao, poslavši mi u susret puno DOBRIH ljudi? S T A N I T E !
R., ti ne brini! Čuva te moja velika Ljubav koja će uskoro narasti za još jednu malu R.! E, da ti kažem: "lud čovik", tvoj d., jer se nije sjetio prije, danas je na zaslon (ekran) svog novog MBT-a postavio jednu prelijepu sliku! Na njoj si ti! U tvojim kolicima! Divna si! V.t.t.d.     SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 7. rujna 2009. – The Day after / Dan poslije!

Jučer sam nešto, meni tako bitno, propustio navesti!
Propustio sam navesti kako sam, moje privremeno sklonjene "krpice" koje mi je zao čovjek izbacio na ulicu, pokupio i odnio s autom mog dobrog prijatelja! Nikada neću moći zaboraviti kako me je, nakon što sam se pješke vratio u Crikvenicu, već na vratima njegove radnje I. upitao: "jesi li na cesti?!".
Ništa mu nisam bio rekao, a on (?), sve je znao! Nisam ga nikada pitao (i neću) po čemu je znao da su me "moji" izbacili na ulicu!
Očito, dobar čovjek može puno pa tako lako zapaža, svaku, tuđu nevolju!
Mislim kako je baš ta "sposobnost" čovjeka, jasan znak njegove dobrote!
Prepoznao je I. moju muku i bezrezervno mi pomogao: dao mi je ključeve od svog auta i od stana u kojem sam proveo skoro dva mjeseca!
Mogao sam i danas biti u njegovu stanu, ali nisam želio iskorištavati njegovu dobrotu!
Pregrmjevši nekako, snažan "atomski udar", počeo sam slagati neke nove kockice mog života i vođen milostivom rukom Boga postigao da danas budem, o svemu, istinski - neovisan!
Riješio sam se mnogih zala, a posebno mi je drago reći, a to ću ponavljati dok sam živ kako sam POBIJEDIO najveće, LEGALNO (?), zlo današnjice koje se pokušava predstaviti kao nekakva "pomoć"!
Otarasio sam se psihijatara i njihovog STRAŠNOG "posla" i "pomoći"!
I još više: smogao sam snage (hrabrosti imam i previše), tim ogavnim uništavačima ljudske osobnosti "u brk" reći ISTINU O NJIMA samima!
Govorim ovo grubim rječnikom, jer sam uočio kako se zli, dobro postavljen unutar psihijatrije, svjestan da je "provaljen" širom svijeta, pokušava UVUĆI u samu crkvu, nastojeći POVEZATI pseudo-liječnike (psihijatre!) s duhovnošću i samim Transcedentalnim!
Što se mene tiče, zli je moja zadnja briga!
Sve rješavam s krunicom, jutarnjim Očenašem i čineći dobra djela!
Recept za mir u duši, uz sve boli koje mi čini oteta Ljubav, jednostavan je mada će mnogima izgledati - ludo ili čak - bolesno!
Takvima ne mogu pomoći, jer njihova je duša pod utjecajem velikih grijeha i zloće i zato nije u stanju čuti i priznati Krista!
Previše je slijepih, gluhih i nijemih - ljudi, koji su si umislili da su nekakve VELIČINE, ... nešto bitno na ovom svijetu!
Takvi lašci jesu ponekad vlast, moć i sila, ... čak zakon (?), ali nisu i nikada neće biti - Bog, a to mi je onda dovoljan "razlog" da im se nikada ne prignem i da im otvoreno kažem što o njima mislim, ... da im strašnu Istinu gurnem u uši i pred oči!
Toliko o jučer u danu poslije!
Zaboravio sam na početku ovog zapisa reći kako ovo pišem neposredno prije polaska na o'Rab kamo idem na mali izlet i na dogovor o nekom posliću!
Zato, pomalo, žurim, jer želim popuniti moje, dnevne, "internetske kartice" i tako nešto reći posjetiteljima mog SITE-a kojih je svakim danom sve više! (Hvala vam na posjetu!)
Nego, pitati ću sebe i vas: koliko čovjeku treba za sreću?
Nisam o tome do sada razmišljao, jer mir kojeg je dugo vremena "kupovao" novac i nakon toga doživljeno nasilje, beskućništvo i progoni nisu mi dali vremena da nešto takvo pomislim!
Živio sam prebrzo da bi išta od onog što sam - razumio!
No, sve dođe na svoje!                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Sada živim neki drugi život i danas mi je stalo pokušati znati postoji li "parametar" kojim bi mogao dokučiti koliko je čovjeku potrebno da bi bio sretan?! Odmah ću reći: ne postoji! Nitko ne može reći kako izgleda i što je etalon (pramjera!) kojim bi se mogla određivati neka vrijednost koja bi mogla reći kada je, da li je i zašto je netko - sretan!
Nekom je sreća novac, drugom dobro zdravlje, a nekom ni "sve na svijetu" nije dovoljno kako bi (upo)znao (za) sreću!
Zato, sreća je: znati da postoji netko koga jako volim i Ljubim!
Sve ostalo samo je "prilog" sreći što sreću uvećava ako smo ljubeći bližnje: zdravi, dobro situirani, siti, uredni, ...! Naravno, izostanak kvalitetnih "priloga" umanjiti će svaki doživljaj sreće, ali čak i onda kada smo na samrti, sreća mora biti u nama, jer valjda nekog i TADA - ljubimo?!
Meni je, sada je to sasvim jasno, jako malo potrebno kako bi bio sretan!
Prelijepa sličica na zaslonu mog mobitela, koju sam jučer postavio kako bi me stalno podsjećala na moju Veliku Ljubav, od rana jutra čini me jako sretnim! Sretan sam, jer uslišana molitva mora nam biti - sreća!
Sretan sam, jer sada mogu, dok pijuckam kapučino, pogledom na MBT pokrenuti lavinu divnih emocija! Čini mi se kako bi uz jednu kavu i sam za stolom kafića, satima mogao sjediti i gledati moju Veliku sreću!
Sretan sam i zato ovako pišem!
Svo zlo na koje me znadu podsjetiti moje misli, pogledam li predivnu sličicu u čas postane beznačajna glupost! Usnulo lice moje Ljepotice i njene velike trepavice moćan su "magnet" za moj um! Privlači me ta nedostupna Ljubav koja me "tjera" da i danas napišem riječi koje sam uočio u naslovu jednog teksta (iz područja psihologije!)!
Nisam pročitao članak, ali znam da je u naslovu pisalo nešto ovakvo:
UMIJEĆE PRETVARANJA SUKOBA U RASPLET KORISTAN ZA SVE!
Ova lijepa Istina nekada se uopće ne dogodi i tada sukob, radi "svačijih prava", prerasta o arogantnu odbojnost koja plasiranjem priča punih laži, što bi trebalo biti nekakvo "opravdanje" za sudjelovanje u sukobu - uništava svako i svačije - SUTRA! Stanite! Prihvatite sukob kao činjenicu koja nam svima omogućava, da baš kroz sukob, upoznamo - SEBE!
Nije li svakom sukobu prethodilo nekakvo "natezanje" oko/radi razlika u opažanjima, potrebama, željama, ciljevima, mišljenjima ili pak radi različitih poimanja o vrijednosti, moći i mnogo čemu drugom?
Radi neizbježnih razlika, koje bi trebale unaprijediti i proširiti svake vidike i odnose među ljudima, prečesto se (nažalost!) kao JEDINO "rješenje" dogodi - sukob! Stanite!
Zar je moguće da itko može prihvatiti sukob kao JEDINO (moguće) i bilo kakvo - "rješenje"?! Stanite!
S druge pak strane, mada je najčešće "prethodnik" sukobu, postoji konflikt (radi navedenih razlika koje su stvarnost i jasna posljedica postojanja bezbroj "inačica" čovjekovih osobnosti) koji bi trebao biti ili makar POSTATI (nakon sukoba!) konstruktivna istina! Konflikt nas nužno mora odgovoriti od "rata", no u tom djelu razmišljanja o čovjeku kao onom što jest, Božjem biću, mnogi su "filozofi", najčešće radi svojih egoizama i neuvažavanja RAZLIČITOSTI, u stanju odbiti tu mogućnost, pravdajući pritom svaku svoju "akciju" (nasrtaj na "neprijatelja") - paralelnim "bogom" (svaki vjerski fanatizam, AlQuida, "sveti rat",...!)!
Ovo jako opasno i iznad svega bezbožno postupanje, koje uvijek nameće imanje nekakve "moći" (zakon, pravo, uvjerenje, ...) uništava sve i svakoga! Zato: STANITE! Čovječe, zar ti drugi čovjek nije brat?
Prelijepa, idem na Rab! Ideš sa mnom! V.t.t.d.               SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 8. rujna 2009. – Breze i matematika na Malu Gospu! 'Borba'!

Našalio sam se s matematikom iz naslova i naveo taj ISTINITI "proizvod" čovjeka kako bi kroz ovaj mali uvod najavio ispravak moje "matematičke" pogreške!
"Tip feler" učinio sam 2. rujna kada sam opisujući mjesto Osor, navodeći godine postojanja tog mjesta pogrješno zbrojio dvije tisuće godina (posl.Kr.) i ČETIRI stoljeća (400 g. pr.Kr.) u broj - ŠEST (6) tisuća!
Naravno, Osor je ipak nešto "mlađi"! Ima "samo" dvije tisuće i četiri stotine godina (2.400 g.)!
Pogriješio sam i sada sam to ispravio!
No, neke pogreške učinjene tijekom mog dosadašnjeg života nemoguće je ispraviti! Sve nakon njih postalo je prošlost, o kojoj mi sjećanja nude da "učinke" počinjenih pogrešaka sortiram na dobre i loše!
Čineći tako zaključiti ću kako sam radi brojnih (nekad "kardinalnih") pogrešaka imao poprilično - štete!
No, to je tako i tako će ostati! Grješan sam!
Inače, danas je dan kada se štuje rođenje Isusove Majke, Djevice Marije!
Na sv. misu otići ću popodne (polazim sada, u 15,30 sati!) i to na brdo Trsat, jer sam jutros morao poći do Breza!
Neću ponavljati već više puta rečeno, jer Breze su već skoro dvije godine moj siguran - dom! Lijepo mi je u Brezama!
Sada, dok ovo pišem, jer uskoro idem u Rijeku, kući sam i priveo sam kraju prikupljanje podataka koji su mi potrebni kako bi lakše odabrao novo računalo!
Nisam baš previše "zagrizao" za kupnju računala, ali kada pomislim kako će mi bolje karakteristike mog novog PC-a olakšati posao i omogućiti mi raznovrsniju uporabu glazbenih programa i datoteka (semplovi!) odluka je samo jedna: KUPUJEM NOVO RAČUNALO!
U svemu će mi pomoći moj poslodavac i zato ću prije odlaska na misu (Trsat) pogledati što se nudi u Rijeci!
Ovaj mali dio današnjeg zapisa, nadopuniti ću večernjim dodatkom, kada se vratim iz Rijeke!
Pošto ću do brda Trsat poći Trsatskim stubama, "ograditi" ću se od najave mog sigurnog - povratka - u Sv. Vid, jer mi je moj zadnji veći uspon (do kule Nehaj) učinio veliku nevolju!
Imao sam tada strašnu tahikardiju, no neću radi toga, od bilo čega što ima veze s mojom vjerom, odustati! Idem uzbrdo, do Božjih visina! Nadam se da ću ovo ipak dovršiti! Do tada, svima srdačan pozdrav!
R., ti ideš sa mnom! V.t.t.d.!
22,00 sati! Vratio sam se! R., uspjeli smo!
Bili smo na brdu Trsat na kom smo odslušali misu! A, nije bilo lako!
Zli me je, već kada sam naumio krenuti, podsjećajući me na sve učestalije tahikardije, želio odvratiti od mog nauma!
Nisam popustio tim ružnim podsjećanjima i mislima i zato sam sada sretan!
Sretan sam, mila, jer uspio sam te povesti do Trsata! Do crkve u kojoj sam jednom davno rekao "da"! Do crkve u kojoj je kršten tvoj barba!
No, jedva sam uspio! Ti to dobro znaš, jer bodrila si me kada me je zla napast, samo stotinjak skalina prije
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

kraja uspona "prodrmala" i "uvela" moje srce u veliku tahikardiju!
No, nisam se predao! Počeo sam  osluškivati neke moje misli i činiti kako su mi one "kazivale"!
Odmah sam zastao, samo malo ispod vrha koji nas je dijelio od parka Trsatskog svetišta, sjeo na zid i s krunicom u ruci dograbio moj MBT!
Pogađaš R.?
Moleći našu Majku da mi dade snage doći do vrha skalina, na MBT-u sam gledao u sliku moje male Kraljice! Tvoju, R., ... na zaslonu mog MBT-a!
Već nakon par minuta sve je bilo drugačije! Krenuo sam i s nešto umjerenijim lupanjem srca, polako se dokopao cilja: kraja skalina!
Nisam odmah krenuo do svetišta! Otišao sam do ruba ceste i prema nekoj "ideji", koja mi je kazivala da moram sjesti na jako nizak zid, učinio sam tako!
Naravno, molitvu nisam prekidao! U ruci sam stiskao krunicu (upravo se sjetih stiha jedne moje pjesme: "čvrsto ću rukon stisnut' moj znamen ...") i gledao u prelijepu sličicu mog Anđela!
Ova čudna "borba" sa zlim potrajala je!
Ipak, uspio sam odustati od svake ideje o pozivanju hitne, nekog mog prijatelja ili bilo kog broja telefona tvojih ukućana, jer bi to bio moj poraz!
Čekao sam! Nije me bilo strah, jer bio sam preblizu nebeskoj visini, Bogu i u mislima - s mojom Kraljicom!
Uspio sam R.!
Tahikardija je postala neugodna aritmija i onda je sve nestalo!
Srce se je smirilo! Puls je postao normalan (60 otk/min)!
Mislima, jer drugačije ne mogu, prihvatio sam tvoju ručicu i onda krenuo do perivoja Trsatskog svetišta!
Otišao sam malo iznad prostranog travnatog platoa i tu pronašao tiho mjesto i jedan ravan kamen na koji sam sjeo!
Do početka mise bilo je preostalo nešto više od pola sata pa sam imao dovoljno vremena u kom sam pokušao "srediti" moje današnje misli!
Pokušao sam shvatiti moj popodnevni "predosjećaj" koji mi je najavio današnji "sudar" sa zlim! Ništa nisam uspio shvatiti, ali sam ipak ostao miran! Bio sam siguran da ću moći do kraja odslušati misu i onda se šetnjom vratiti do mog auta koji je bio skoro tri kilometra dalje od Trsata! Uspjeli smo R.!
Samoća mog života i nelagoda nisu me uplašili!
Očito je kako spremno čekam moj kraj, kojeg, jer me "progoni" osjećaj da bi ovo moglo biti moje zadnje hodočašće do Trsata - slutim!
Ja bi još malo - života, ali Neka bude kako Bog hoće!
Meni je, nakon dugog oporavka od silnih nasilja i progona (same traume!) opet dobro i lijepo na ovoj našoj Zemljici, ali neću kukati i naricati radi misli o (mom) kraju koji je, ionako, neminovnost svakog života!
"... neka bude volja Tvoja", riječi su Isusa kojima je najavio svoju smrt na križu! I ja to kažem: neka bude volje Tvoja!
Uspjeli smo R. i to je bit onog što sam!                           SADRŽAJ WEB-a
Večeras sam i "pijanica"! Popio sam cijela tri (3) dcl čistog hvarskog plavca, jer umor koji osjećam želim "nagraditi" skorim snom!
Uostalom, nisam li rekao - previše! Bilo je danas svega, ali sam i opet uživao u blizini Boga! Kako? S mojom malom R. u mislima! Bilo mi je lijepo!
Hvala Ti, Dobri, jer si me održao na putu do Tvojih visina! Hvala Ti, jer sam bio s mojom R.!                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 9. rujna 2009. – 'Maka san'!

Prazan sam ljudi! Pojma nemam o čemu bi vam pisao! Možda o - ničem, jer mi danas baš tako izgleda sve što sam živio: kao jedno veliko "ništa" u kom sam izgubio "njih" (sve)!
Ništavilo, praznina i odbačenost ostali u mi kao sjećanje na "zlatnu" ponudu, koja mi je (za moje "dobro"?) "nudila" umno "ropstvo"!
Priznati ću: bolje je "ništa"!
Mada zvuči nerealno i čini se kao neki teško razumljiv pojam, sve dok smo u svijetu materijalnog "ništa" je - realnost!
Imao sam sve i, gledajući "opipljivo", sada imam puno manje!
Tek nešto malo više od "ništa", a i to mi je previše!
"Ničem", "ništa", "nitko", ... same ("ne") negacije izgledaju odbojno, ali da li je baš tako?
"Bolje išta nego ništa!"! Vrijedi li ovo?
Ne! Jer "išta" može biti i sam zlatni kavez, no svejedno će nam, mada zlatne, rešetke kaveza uskratiti slobodu!
Čini mi se kako je nekad jako uputno posegnuti za "ničim"!
Dobro je nekad ne imati - nikog!
Biti sam, teško je živjeti, ali i tada čovjek može nešto reći, postići, postati i BITI!
... Odustajem, jer mi je teško pisati o nečem što će "filozofi" materijalnog rado upotrijebiti kao dokaz da sam "malo maka"!
Maka san (dalm.), jer me nepravda ne može smisliti!
Maka san, jer sam čak i ozakonjenom (?) zlu ostao nedostupan!
Maka san ljudi, jer nemam nikoga na savjesti, a to je danas loš "sudrug" svakom osobnom "boljitku" pa se stvarno može reći kako san za ovaj jadni svijet pun svakojakih egoizama - MAKA!
"Maka san" pjevaju T.B.F.-ovci!
Zapjevajte i vi s njima!
Nije neka pjesma, ali je dobra za našaliti se i kroz nju reći svima koji su  umišljeni "čistunci", kako IMATI (materijalno) nije - biti, jer imati može biti i zločin!
Volim "čistunce" koji misle da imaju nešto!   Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Posebno mi je drago znati kako sam žrtva "čistunaca" koji su svoj prvi milijun "zaradili" čineći sve prema mudrosnoj izreci Benjamina Franklina, američkog državnika:
"onaj koji misli da novcem može sve, taj je radi novca spreman učiniti svašta!"
Nevolja (prokletstvo?) "opranog" novca, taj jako opasan "prvi milijun" još uvijek, kao kakav bumerang, leti zagađenim zrakom!
Koga li će pogoditi?
Mene više ne može, jer sam se zauvijek otarasio psiho-ubojica i jer je u mom pješčanom satu preostalo malo pijeska!
Ali, briga me za to!
Ta, MAKA SAN!
Snagom volje i uma, uz veliku pomoć dobrih ljudi i milošću Boga ODMAKA sam se od domašaja zlog!
Maka san, jer sam SVOJ!
Maka san, jer nisam nikog POKRAO ili mu ugrozio život!
Izbjegao sam biti žrtva opakih postupaka i opasnih ljudi, a to mogu samo: "MAKNUTI"!
Maka san i zato sada u miru mogu (sa)čekati moj susret s Bogom!
Toliko za danas!
Nemam bilo kakvu ideju "vodilju" koja bi me povela k nekom cilju mog današnjeg pisanja!
"Nabacao" sam malo mojih misli, opet se obrušio na "čistunce" i GLASNO im rekao kako ukradeno nije - IMATI; kako ljubiti život nije - VJEČNOST; kako biti čovjek znači - POŠTIVATI SVAKOG ČOVJEKA; ... inače je svatko tko je učinio i čini drugačije jako ODMAKNUT od Boga!
Čemu živjeti i biti u stalnom strahu od ničeg i nikog!
Valjda je sada svakom živom jasno kako je ipak bolje imati nešto i nekog!
Neka vaš "netko" bude Bog, a "nešto" - sirotinjski kruh!
Malena, ti uživaj!
Od kada te mogu pogledati na mom MBT-u rado se "laćam" svakog telefonskog razgovora!
Laka ti noć moj mali Anđele! V.t.t.d.!                               SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 10. rujna 2009. – Budite milosrdni!

"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!" (Lk 6, 36)
Vjernik ste? Agnostik ili ateist?
Ma, svejedno je što ste! Zar itko može reći kako je biti milosrdan nešto - loše, nazadno ili nečovječno?
Budite milosrdni!
Govorim vam ovo, jer sam na vlastitoj "koži" osjetio nevolju i pogubnu "moć" - nemilosrdnosti, što me i dalje uporno "prati"!
Vapim Bogu da mom "plemenu" NAREDI biti - milosrdnima!
Trebam to, jer ne bi želio s ovog svijeta otići bez pozdrava i sa spoznajom da je nemilosrdan čovjek odbio prihvatiti moju ruku pomirnicu!
Zar ću morati poželjeti da mi takvi ne prilaze grobu, bolesničkoj postelji, ... da me poštede misa za moju dušu i svake molitve za mene?
Ne želim to! Ta, ne trebam puno!
Ne trebam ništa više osim uskraćene Ljubavi!
Trebam malo milosrđa, ali kome to reći?
Prijatelji su mi već odavno pokazali kako žive milosrdnog Boga, mnoge druge ljude štujem i na naki način ih volim, ali još uvijek nisam uspio prodrijeti do nemilosrdnih srdaca mojih progonitelja!
Možda me se boje, o meni svašta pričaju, misle ili "znaju"?
Nadam se da griješim dok ovako "zborim"!
Ta čemu strah od mene? Ja nikome nisam učinio zlo, a to niti neću!
A priče, misli i "znanje"? Nisu li možda rezultat krivo podešenog uma ili strašna osobna zabluda? Rezultat osobnih "želja" i nekakvih "potreba"?
Budite milosrdni, molim vas!
Trebam moju otetu Ljubav, njen osmjeh, malu ručicu koja će me povući za kosu, nos, ...! Ona mi treba!
Nemojte dozvoliti da oteto postane prokleto! Učinite nešto!
Budite milosrdni! Spasite čovjeka!
Trudim se oprostiti svima koji su me užasno povrijedili i odveli me do mnogih trauma, no to mi ide teško i, očito je: nije mi dovoljno!
Sjećanja me razdiru, znanje me gnjavi, ukradena Ljubav progoni!
Trebam: malo milosrđa!
Ta još sam čovjek, mada se prema meni, moji najdraži, već predugo ne odnose - ljudski!
Zar im je (pre)teško slijediti nauk Istine, Isusa Nazarećanina, koji je samo Dobro?
Kako li će svako nemilosrdno srce moći DOBRIM odgovoriti pozivu Isusa koji nas uvijek pita:
"Ljubiš li me u svakom čovjeku? Ljubiš li me više nego ostali? Dotičeš li me vlastitom rukom u strahovima prestrašenih, u ranama ranjenih, u bolima bolesnih, u patnjama patnika, u nemirima nemirnih? I razumiješ li danas što ti je činiti? Budi milosrdan, dobar, blag, praštaj i ljubi, jer i ja ljubim i neizmjerno praštam." (cit. s. A.Barišić)
A vrijeme: leti! Vode naših rijeka jure ka moru vječnosti koje će ono lako upiti! Na ušću sam i valjda zato vapim! Uzalud?
Izgleda, jer zlom "napunjene" uši ne čuju nikog i ništa!
Tek kada grom velike nevolje lupi po njima, shvatiti će što su - život, čovjek, vjera i Bog!
Ja ću tada biti Tamo! "Tamo će biti sigurno dovoljno vremena i prostora za svaku misao. S pogledom na V.Drvenik!" (prema citatu iz In memoriam: B.Maduniću)                                                  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Idem Tamo čista srca, ali siguran u putove i staze mojih roditelja i pradjedova!
Želim napustiti ovu dolinu suza pomiren sa svijetom kojem sam darovao sve što sam imao! No, hoću li?
Svjestan sam kako je u ovoj dolini suza BITI zamijenjeno s IMATI!
Bojim se reći ovu jasnu Istinu i dovesti je u vezu s neljudskim odnosom spram mog bića, jer tada pomišljam kako tako kazujući nekoga (možda) vrijeđam ili povrjeđujem, ali ne mogu (ne smijem!) šutjeti!
Ta nije li svako milosrđe pokleknulo pod naletom hedonističke "umotvorine" lišene svake etičnosti u kojoj BITI postoji samo ako se IMA!
Imajte, svi kojima je to važno, ali i dajte nešto od svoga i drugima!
Milosrđe ne "košta" puno! Ono je Ljubav u Istini!
Materijalno me ne zanima!
I ja, kao i velika većina ljudi, kojima je novac oteo mir, trebam, otetu mi, Ljubav!
Ne dozvolite da vam se dogodi hedonistička nemeza, (Nemesis = grčka božica osvete!) jer tada bi mogli ostati bez - ičeg!
To ne velim ja, već o tome govori ISKUSTVO života!
O tome pričaju stoljeća!
Možda je zadnji čas da nemilosrdnost mojih Ljubavi ustukne i da njihov um shvati kako sam (možda zajedno s njima!) žrtva "farmaceutskog lobija i 'liječnika' (dr.Pticoubojica) koji ujedinjeni u zajedničkom cilju kako bi stvorili tržište farmaceutskih proizvoda - IZMIŠLJAJU BOLESTI!". (prema navodu dr. Ž.Staničića / G.K. 2005.)
(Napomena: o ovome mogu svjedočiti iz osobnog iskustva kojim svjedočim kako mi je kod otpuštanja iz "bolnice", gotovo naređeno (!) da popunim "anketni listić" o mom "doživljavanju učinka" jedne od najopasnijih druga današnjice, navodnom "lijeku" kojom se "liječi" ... što? Ništa! Rispolept je ubojica, jednako kao što su to i njegov proizvođač, diler i promotor - dr. Pticoubojica!)
Bog to dobro zna, zli zlorabi, a čovjek, ..., OBIČAN ČOVJEK radi toga - pati, trpi i zajedno s hedonistima srlja u neminovnu propast!
Stanite ljudi!
Ta odavno na Zemlji ima dovoljno svega što čovjeku treba!
Mrvice, koje tek slučajno padnu na pod, sa bogato urešenih "stolova moći" i nisu nego - otrov!
Čovjeku treba malo od toga!
Treba mu blagi dodir milosrđa, praštanje, pomirenje i naravno - Ljubav, sve sama lako dohvatljiva "roba" koje ima i previše na prekrasnim livadama Nebeskih dvera!
Pođite molitvom tamo i na povratku će te sigurno sobom donijeti "punu vreću" ovih predivnih darova!
Sve što vam je tada učiniti je: odnijeti darove Boga do vrata strahovima uništenih, ranama ranjenih, bolešću bolesnih, nemirom nemirnih i nepravdom odbačenih i uništenih - ljudi!
Budite milosrdni!
Jesam li pretjerao? Možda sam nekog uvrijedio ili uplašio? Neka! Strah od Boga uništiti će svako zlo u čovjeku! Zato, bojte se Boga i ljubite čovjeka!
Ova jednostavna "matematika" ne trpi zakulisne "igre" i bilo kakva sumnjiva "rješenja"!
Nadam se da će moje jutarnje molitve i ovaj vapaj Bogu, do praga mojih vrata dovesti moju otetu Ljubav? R.,! Ti si ta! V.t.t.d.     SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 11. rujna 2009. – Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!

Jučer sam moj dnevni zapis započeo citatom iz evanđelja koji mi je poslužio kako bi razmatrajući njegov sadržaj, predstavio moja razmišljanja o nekim stvarima i radnjama koje su mi najizravnije "dotakle" život!
Danas ću dio mog zapisa posvetiti jednom obliku nastavka na jučer napisano!
Naime, kroz komentar poruke iz evanđelja, "ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga" (Mk 12,31) koji je, to je nadam se svima jasno, u uskoj vezi s jučer napisanim želio bi pojasniti moje razmišljanje o pojmu "sudbina", jer sam i sam, pišući o nemilosrdnosti koju sam doživio, znao pomisliti o nekakvoj (mojoj) "sudbini"!
Potrebno je razumjeti jednostavnu poruku evanđelja, živjeti je i tada će svaka, i u najtežoj boli i tuzi doživljena 'sudbina' biti uspješan prolaz kroz "tunel" iz kog ćemo, nakon što smo u njega ušli rođenjem - izaći "smrću"!
Živeći tako, stići ćemo Tamo i tek tada ćemo moći sagledati kakva nam je bila "sudbina", jer novog rođenja (reinkarnacija) neće biti!
Ne postoji "sudbina"!
Ne postoji niti od koga "stvoren" (bilo kakav) "ZAPIS" u kom bi bilo određeno bilo što od onog što će čovjek proživjeti!
Kada bi takvo što postojalo trenutno bi se urušio svaki oblik vjere u Boga!
Postojanje "sudbine" nužno bi bio neki oblik predodređenosti koja bi trebala biti naš život, a to je - negiranje svake čovjekove SLOBODE!
Kada bi bilo tko, uopće, mogao prihvatiti (s razumijevanjem!) postojanje "sudbine" tada bi, trenutno, trebao shvatiti svu BESMISAO života i samog svog postojanja!
"Sudbina" je u jasnoj suprotnosti s pojmom SLOBODNE VOLJE koju nam, dajući nam život, um i svijest - i opominjući nas "nudeći" nam savjest - dade Bog!
U perspektivi življenja opterećenog "sudbinom" ("istočnjaci" nam to prodaju kao - KARMU!), veoma je lako okrenuti leđa svakom čovjeku, radi bilo kojeg razloga!
"Sudbina" isključuje svaku ljubav, koja u svijetu "predodređenog" ne postoji ni na relaciji čovjek – Stvoritelj, niti u odnosu između ljudi!
Živeći "sudbinu" lako nam je i zato bezgrješno(?) pogaziti svako ljudsko dostojanstvo, zaboraviti nečiju potrebu i živjeti bez Ljubavi!
Drastičan primjer življenja prema pojmu (prilično nejasno definiranom!) "sudbine" mogao bi biti čin ne pružanja pomoći unesrećenoj osobi, što bi se moglo "opravdavati" kazivanjem prema kojem je životna ugroženost unesrećene osobe - "njegova sudbina"!
Strašno razmišljanje o unaprijed određenom (svakom!) obliku života uz što se često vezuje pojam reinkarnacije (ne u duhovnom, već materijalnom smislu!) "novo vrijeme" prihvatilo je kao jako moguće!
Na taj se način nastoji pokazati kako je svaka priča o Bogu, nepotrebna, zastarjela, loša, ... čak lažna!                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Na sreću, sam Isus, svojom je pojavom zauvijek uzdrmao trule "temelje" "sudbonosnih" pojava, kada je svojom žrtvom na križu NAJAVIO uzlet vjere u jedinoga Boga i nastajanje i snaženje Crkve!
Ne postoji nikakva "sudbina" i nema nikakvih naših ili vaših "karmi"!
Sve što živimo plod je ili posljedica našeg slobodnog odlučivanja, ... odabir svega što jesmo i što će nam biti!
Čovjek je slobodno biće!
Na svakodnevnim raskrižjima mnogih "ponuda" života čovjek svojom slobodnom voljom odlučuje hoće li činiti dobro ili loše.
"Životna škola" koja završava ovozemaljskom smrću ne nudi nam nikakav popravni "ispit" u vidu nekog novog rađanja! Ne, toga neće biti!
Spoznaju o nekakvom obliku "sudbine", što je zapravo sve što smo živjeli, imati će naša duša koja će, kada pogleda unatrag, moći kazati kakva je bila naša "sudbina" - koju smo sami STVARALI i pritom možda bili gluhi i slijepi – radi čega nismo slušali i prihvaćali poticaje milosti Božje.
"Sudbina" - ali dobra, moguća je samo kada smo u stanju milosrdno "ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga"!
Moram li reći kako su evanđelja iz mog jučerašnjeg (Lk 6, 36) i današnjeg (Mk 12,31) zapisa - svijetlo za naš prolaz kroz tamni tunel života iz kog se smrću ulazi u život vječni! 
Ne postoji "sudbina" - niti ikakva "karma"!
One su "proizvod" samoobmane i izostanka prave vjere u jedinoga Boga!
Toliko o "sudbini"!
Nadam se da ste kroz ovo moje današnje razmatranje uspjeli shvatiti kako su i moja i vaša "sudbina" SAMO u našim rukama koje trebaju znati prihvatiti - Boga!
Inače. osim uobičajenog odlaska u Breze, dobrog brudeta (od "moje" ribe!) i podešavanja programa na nove, zakonom određene parametre obrade poslovnih podataka, reći ću kako sam danas za moj rad na glazbi (ali i za drugo!) kupio novi PC i da sam od dobrog prijatelja na poklon dobio polovni, meni "pomoćni", hladnjak kojeg sam s prikolicom jednog drugog dobrog čovjeka dopremio u Sv. Vid!
Trebam li reći kako mi moja milosrdna ćud - vraća "uloženo" u čovjeka?
Neka vam i ovaj podatak bude poticaj da budete milosrdni i da ljudima činite - dobro!
Tako postupajući obogaćujete "dionice" svog i tuđeg života!
Ovdje ću završiti s pisanjem i pozdraviti moju Ljepoticu:
uživaj Malena! V.t.t.d.
Odoh se pozabaviti postavljanjem programa i podešavanjem novog računala, kako bi staro računalo (ovo), na kom sam napravio puno posla, glazbe i na kom sam napisao stotine tisuća riječi sutra mogao podesiti za rad i obradu podataka "moje" pilane!
Sve vas pozdravljam i želim vam mir i dobro!
Hvala Ti, Dobri!
               
                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 12. rujna 2009. – Tunel! Jao vama i poziv na DOBRO!

Jučer sam propustio nešto pojasniti pa to moram učiniti danas!
Opisujući i pojašnjavajući pojam "sudbine" u tekstu sam se, kako bi jasnije dočarao mnoge križeve koji kroz život prate čovjeka, što je naš težak "hod" kroz "dolinu suza", poslužio pojmom tunel!
Jučer mi se je ta riječ učinila prikladnom za pokušaj dočaravanja silnih nevolja koje nam stoje na našem putu od rođenja do smrti u Nebu!
Ali, ... danas, moram navesti kako tunel, jer nas podsjeća na mračan i ODREĐEN pravac kretanja, nije dobra riječ za ono što sam njome želio naglasiti! Čitajući napisano jasno mi je kako sam s tunelom OMEĐIO naš, inače slobodan, život!
To nisam želio pa mi je reći kako tunel ne predstavlja ništa više od pokušaja da s njime dočaram težinu kršćanskog načina življenja na ovoj Zemlji! Sve drugo: zadani pravac (smjer) kretanja i svaka druga dimenzija tunela nemaju nikakva značenja u mom opisivanju!
Ne znam jesam li uspio otkloniti jučer učinjen propust, no shvatite:
pojam tunel simbolizira poteškoće, ali ne i bilo kakvo ograničenje našem kretanju kroz život kojeg odabiremo prema našoj slobodnoj volji!
Ostati ću još malo kod misli o vjeri i Bogu i prije nego istaknem koliko je u mnogih vjernika vjera postala (po potrebi!) "rastezljiv" pojam, pogledajte što u današnjem misnom čitanju kaže evanđelist Luka:
"jao vama, farizeji, volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepravednosti, a sami ih se ne dotičete niti jednim prstom.!
Da! JAO VAMA nepravedni! Stanite i poslušajte ovo opominjuću poruku Boga! Osobno, jako mi se sviđa ovaj navod! Puno kazuje i još više NUDI!
Nudi nam biti dobrima, no želimo li to razumjeti ili se ponašamo kao ovovjeki farizeji, samodovoljni i isključivi "poznavatelji" nauka vjere?!
JAO VAMA, neugodno zvuči i još više kazuje!
Nije li odavno trebalo prihvatiti ove snažne riječi evanđelja? Je!
Možda će nekome ovo izgledati čudno, ali ove riječi Isusa nude puno nade teretima nepravednosti odbačenim i, možda, uništenim ljudima!
Volim ovaj dio Lukin evanđelja, jer u njemu nalazim tračak nade za mog L.! (je li čuo ovo?).
Na ovo razmišljanje o nadi i nepravdi odlično se nadovezuje biblijska poruka proroka Izaije (Iz 50,5-9a) koja kazuje kako nije dosta priznati Krista svojim Bogom i Spasiteljem nego kako treba zajedno s njim biti razapet!
Čovjeku je to teško shvatiti i prihvatiti, no križevi i mnoga raspela odavno su činjenica koja se ponavlja u svakom vremenu i uređenju života ljudi!
Kada bolje raščlanim poruku proroka Izaije, tek tada shvaćam kako zbog i radi vjere, u negativnom i u pozitivnom kontekstu, postoje svakojaka razapinjanja ljudi!
Tek sada mogu reći kako sam i ja, siljen i ucjenjivan "ponudom" prema kojoj sam trebao pristati na "sporazum" sa "silama" ovoga svijeta bio oblijetan sotonskom napasti, koja na svaki (i na taj!) način prijeti čovjeku, vjeri i Crkvi.
Trebao sam popustiti i odreći se sebe, što i nije nego "ponuda" zlog! Srećom, odbio sam "skočiti u bezdan" (usporedite s Lk 4,13) čime bi "dokazao" ono što nisam - sotonu!; srećom, jer sam na taj način onemogućio neke ljude da počine veliki zločin! Spasio sam ih mada oni to nikada neće moći razumjeti!                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Spasio sam jedan (veći) dio njihovih nedjela!
"Ostatak" lošeg ti bi ljudi trebali popraviti sami, radi čega očekujem i nadam se kako će:
- ljudi od "struke" prestati uništavati um čovjeka,
- sudac i tužiteljica JAKO DOBRO (pri)paziti kome, što i kako navaljuju na leđa i presuđuju, dok ću i sada i opet, mom plemenu ponuditi ruku pomirnicu kako bi našim DOBRIM djelom poništili učinak zlog!
Istina, nitko se doista pred Bogom ne opravdava djelima, ali, jer je vjera bez djela mrtva (jednostavno je nema) te ju je uzalud riječima svjedočiti, NUDIM VAM MIR i čašicu "razgovora uz kavu" (nije doričina ni stipina!)! Nudim vam - DOBRO DJELO!
Pročitate li ovo prije sutrašnjeg odlaska na misu, iskoristite upotrijebljene navode koji su djelovi sutrašnjih misnih čitanja, proučite njihov sadržaj, u svemu pronađite poruke i što od nas traži Bog i onda ... kad odslušate propovijed, pozovite jedan MBT, napišite mail ili samo dođite u Sv. Vid na dobre suhe smokve, dalmatinsko vino i u mir idiličnog zaseoka!
U jednoj trošnoj kućici koju mi na dar dadoše Božji ljudi čekati ću vas, jer je nada koju mi nude riječi evanđelja, velika kao i moja Ljubav, što mnogi teško mogu shvatiti, a čini mi se i prihvatiti - zadnje što nas napušta u trenutku izlaska iz "životnog tunela"!
Volim život pa mi je teško pisati o mom kraju, no kako već odavno "gazim" po mojoj zelenoj livadi (Nebo!) volio bi da svatko tko ovo pročita shvati kako je za stisak ruke pomirnice ostalo još malo vremena!
Već sada ću reći, jer tako osjećam, kako će moj izlazak iz tunela, kada će moja duša moći sagledati ukupnost moje "sudbine" biti sreća koju će resiti moja ZADNJA PONUDA: POZIV NA DOBRO!
S time će mi biti lako umrijeti, mada bi više volio otići u Nebo sa slikama mudrih i veselih lica mojih R. i R.!
Možda? Bog zna, ja ću sanjati, a ONI će odlučiti!
O, kada bi makar mogli kroz spontanost svog uma i duše donijeti nam slobodu, koju nam dade Bog!
Kada bi ...? Hoće li ...? Zapravo, mogu li odbaciti predrasude i osude?
Mogu li činiti i onda reći kao i apostol Pavao (l Kor 4, 3):
"... ja ni sam sebe ne sudim"!? Možda!
I još samo nešto:
moram reći, jer možda moj način pisanja netko doživljava kao osudu da ja ne sudim i da ne želim biti ikome sudac!
Pišem o onom što su mi drugi ljudi učinili, ali samo zato kako bi kroz to dao "naputke" i opisao moj novi život, rekao nešto o sebi i vjeri i kako bi možda pomogao nekome riješiti se zla, nevolje i tjeskoba koje sve više ugrožavaju čovjekov um, tijelo i dušu!
Posebno bi želio naglasiti i volio bi da to svatko tko ovo čita primi takvim:
još od Starog zavjeta, a osobito od Isusa, jasno je da niti ja niti bilo tko drugi ne može biti kažnjen ni za koji grijeh naših predaka, jer nam Bog svima dade slobodu biranja i odlučivanja, SLOBODNU od svega što su (u)činili naši preci!
Zato, nemajte straha za vaše kćeri, sinove i unuke! Naše zlo, naš je grijeh i zato je na nama, pokušati, mudrošću Salomona - razriješiti svaku posljedicu opačine i nastojanja zlog da nas iskoristi u (beskorisnoj) "borbi" protiv naše vjere i Boga! Toliko!
Ljubavi, "raste" li "kućica" tvoje seke (brace)? Čuješ li njeno malo srce? Čuvaj je! V.t.t.d.!                                                             SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 13. rujna 2009. – Dar Milosti i Maleni! Želim ostati 'oriđinal'!

Nedjelja je! Naravno bio sam na misi, na kavi u Novom i nakon malo šetnje evo me za računalom!
Zapostaviti ću malo pripremu nedjeljnog ručka, jer nešto moram odmah napisati! Sada (12,00)!
Možda se nekome sve što će pročitati učini glupim, bezrazložnim i pogrješno shvaćenim - ali ovo je moj DOŽIVLJAJ:

Kao i svake nedjelje i danas sam, nakon mise, prošetao do Novog! Ugodna šetnja starim djelom grada Novog, po oblačnom i vjetrovitom danu, odvela me je na kavu do kafića Passage, koji se nalazi na ulazu u novljansku tržnicu. Na terasi kafića bilo je dovoljno mjesta tako da sam mogao odabrati stol koji je bio manje izložen vjetru! Ponekad u ovom kafiću, dok pijuckam kapučino, znadem prolistati dnevni tisak, ali danas sam uz kavu odlučio slušati radio program i, lagano odmarajući um, promatrati ljude! Mogao bi o tome puno (na)pisati, ali danas je jedno neobično "događanje" na terasi kafića puno bolja tema! Nedugo nakon što mi je konobarica S. poslužila kavu, točno nasuprot mog stola za stol su sjele jedna baka i njena mala unučica! Baka je naručila kavu i iz torbe izvadila bočicu s pićem za svoju unuku! No, i baka i njena kava su nevažne! Moju pažnju odmah je privukla njena malena unučica, vršnjakinja moje Velike Ljubavi, moje male R.! Osjetio sam odmah neku promjenu u mom razmišljanju i raspoloženju! Samoću i "meditaciju" prekinuo je predivan osmjeh malene curice! Taj osmijeh potaknuo je moje emocije, a dug i lijep pogled plavih očiju odmah me je odveo do moje R.! Osjetio sam nevjerojatnu milost života! Emocije su me snažno obuzele tako da sam se istinski morao potruditi kako bi "sakrio" veliku promjenu stanja mog bića! Mojoj sreći nije bilo kraja! Uporan pogled djevojčice, "ogrnut" smiješkom primijetila je i njena baka radi čega se je okrenula i pogledala u mene, vjerojatno se pitajući, što li je to u meni "otkrila" njena unučica?! Upitan pogled bake učinio mi je malo nelagode, ali je sve brzo nestalo! Njena je unuka bila jako "uporna" i nije mi bilo druge nego joj migom i osmjehom reći: hvala! Hvala malena, jer me je tvoj prelijepi pogled odveo do moje R.! Nikada neću zaboraviti dugi pogled tvojih očiju, neobično zagonetan osmijeh, tvoju šarenu ("veselu") bočicu čaja (soka?) i široku traku, pink boje, u tvojoj kosi! Kada si otišla, veselo i s puno povjerenja držeći ruku tvoje bake, na trenutak sam osjetio strahotu samoće, a onda: sreću i radost, jer postojite vi - Maleni! Razmišljao sam o tome nije li te do mene doveo sam Bog?! Nažalost, o tome malo znam, jer neuk sam čovjek, slabe vjere i grješan! Ma što da je bilo, bilo je prelijepo! Neka te čuva dragi Bog Malena curice iz "mog" kafića! Pokušati ću ti sve vratiti - molitvom, jer dala si mi puno: danas sam u susretu s tvojim pogledom bio kod moje R.! Volim vas obije!

Lud, jadan, blesav, nikakav, uništen, ..., ma što god da tko poželi o meni zaključiti iz sadržaja ovog teksta, neka zna da mi to uopće nije važno! Briga me što tko misli! Jedva sam sačuvao osobnost, ostao SVOJ i nemam potrebe "kalkulirati" s emocijama! A, vi?       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

OK! Sada se mogu pozabaviti ručkom! Dobar vam tek! Današnju crticu dopuniti ću večeras!
(Nastavak: večernji dodatak!)
Čudan je ovaj 9. mjesec!
Od samog početka mjeseca pa sve do danas vrijeme više sliči jesenjem nego ljetnom. Danas sam loše procijenio razvoj vremena u čemu mi je "pomogla" prognoza koja je najavljivala kišu pa sam lako odustao od popodnevnog ribolova i zato, još lakše, prihvatio poziv mog dobrog prijatelja J. da mu pomognem riješiti problem s primanjem/slanjem maila i oko korištenja interneta!
Nakon dobrog ručka (probajte pripremiti u pećnici pečene paradajze!) i malo rada na podešavanju mog novog računala pošao sam u Crikvenicu!
Problem na j.-om računalu brzo sam riješio tako da smo imali dovoljno vremena za malo ćakule o glazbi! Iskoristio sam njegov "žičani" (dsl) internet kako bi potražio topografske karte (jednom sam ih imao!) naše obale i moguće glazbenu matricu pjesme "Trešnja" (Toše!) na koju bi volio nasnimiti moje pjevanje, no našao sam samo karte!
U međuvremenu bila je stigla j.-ina "bivša-bivša" (tako J. zove svoju bivšu, drugu suprugu), koju je on pozvao na ručak!
Oboje su bili nekako umorni pa sam ih ostavio u miru i pošao u malu šetnju do meni dragog kafića "Aqua"!
Na povratku do mog "ferrarija" susreo sam prijatelja M., njegovu suprugu i njihovu kćerkicu!
Nakon malo priče pozdravio sam ih!
Sada sam u mojoj kućici, u Sv. VIdu! Pišem (po navici!) samo kako bi popunio ovu stranicu! I, žurim! Želio bi se što prije uhvatiti posla oko nekih mojih novih skladbi, jer mi jedna od njih treba za moj novi CD!
Skladba mi se čini tipično "mojom" pa bi od nje želio napraviti pjesmu o mojoj novoj unuci (bude li dečko jasno je da će mi uloženi trud biti uzaludan!)! Ideju i misao imam, no neću vam otkriti "fabulu" teksta, ali znam da ću napisanim mnoge iznenaditi!
To i želim! Kada me je već "struka" strpala među svoje "oriđinale", onda želim takav i ostati, jer oduvijek sam bio jedinstven, ORIGINLAN!
Sumnjate? Neka! Oni koji me poznaju znaju puno o tome i baš radi njih ne želim mijenjati moja usmjerenja, načine postupanja i izvršavanja svakog rada, bilo da se radi o redovitom poslu, nekom hobiju ili mojoj glazbi! Želim biti i ostati ono što sam oduvijek bio, pravi "hrvatski brand":
borac za čovjeka, Istinu i za sve što je primjereno očuvanju ljudskog dostojanstva! Grozim se i od same pomisli da sam, kojom grješkom, postao "dr.psihić" ili nekakav sudac, policajac, vojnik, ...!
Danas sam imao prilike, uz kavu i kroz poduži razgovor čuti, ali i vidjeti, tragične posljedice "rada" najogavnije vrste ljudi na svijetu!
"U bilo koje vrijeme mogu pozvati dr. R!", rečenica je koju sam trebao razumjeti kao izraz nekakve (lažne!) nade sve uništenijeg uma mladog čovjeka, koji ima "dobar rejting kod psihoterapeuta!", ... ali?
Nisam to tako prihvatio, jer odavno sam shvatio ogromnu podvalu strašnih ljudi koji i nisu nego robovi - ZLA!
Možda ovime navodne "doktore" vrijeđam, ali to mi zaista nije namjera!
Ne! Grubim rječnikom, punim SAME ISTINE, želim potaknuti zlom opčinjene umove pseudo-liječnika na promjenu njihovih osobnosti koje čine - zločine! Ops! Stigao sam do kraja stranice! Prekidam! Pozdrav!
Ljubavi, ti ne brini! Čuvaju te moji križevi! V.t.t.d.            SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 14. rujna 2009. – Ja, gubavac!?

Danas ću, uz blagdan uzvišenja Sv. Križa, napisati nešto o gubavcima!
Naime, kada razmislim o mojim silnim križevima i nije mi nego pomisliti kako me upravo radi njih, jer me nisu slomili, izbjegavaju navodni vjernici, radi čega se ponekad osjećam kao pravi - gubavac!
Ta nije li moj život u progonstvu sličan karanteni odbačenih i napuštenih gubavaca!
Nije li "stigma" "struke" - moja GUBA?
Strašne su ovo misli i zaključci, ali tako je!
Bezrazložan strah i odbacivanje života navodnog gubavca i nije nego pokušaj krivotvorenja svake Istine, ... koja boli, para dušu i uništava um i tijelo - kukavičkih "pravednika"!
A "pravednici" bi trebalil pokušati biti - liječnici ili makar, samo DOBRI ljudi!
Nisu, i zato neće, kao brat Franjo (Sv.Franjo) koji je smogao snage doći među prave gubavce, lako izaći pred Boga!
A Franjo je - uspio!
Tamo gdje ljudi zastanu iz potrebe da se "zaštite" i "sačuvaju" svoje interese, i tada tako sami sebe okradu, brat Franjo je pošao dalje: u zemlju blaženstava, navodnim vjernicima - nedostupan dio vječnosti!
Danas, nema gube (osim raznih "stigmi"!), ali ima puno težih bolesti, "novih guba" našeg vremena, koje haraju Zemljom!
Pritom ljudi olako zaboravljaju kako je sve na svijetu NAŠE, jednako i vaše i moje.
Naša su sva stradanja i sva uzdignuća.
No, možda to ne razumjeste?
Zar ja zbog toga moram ne živjeti zbilju te Istine?
Vrijedi ovo i u drugom pravcu: ako ja ne razumijem kako je sve NAŠE, zar da zbog toga vi ne živite ovu zbilju?
Ipak, jedno je jasno: sva naša razumijevanja i nerazumijevanja, suzdržanosti i predanja, jednako su i vaša i moja.
Shvatili ste? MOJA GUBA, imam li je i vaša je, a to onda nije dobro, jer smo svi - gubavci!
Misleći ovako, jako mi je stalo biti sličan Sv. Franji i moći kao i on dati poljubac svakom gubavcu!
Trebam taj ključ kojim je Franjo Asiški otvorio vrata posred svog svijeta u kom je otkrio da ne postoje moj i tvoj svijet, moj i tvoj osmijeh, moja i tvoja suza, moja i tvoja patnja, moja i tvoja nada, moja i tvoja snaga.
Nije li sve što postoji – naše, jer sve je Božje?!
Bojim se kako ovo neće svima biti jasno, no ovako ja pišem, ja razmišljam i ja živim!
Onog časa kada su drugi ("moji") poželjeli da pišem, razmišljam i živim prema njihovoj želji, jedna je obitelj prestala postojati!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ljubeći ih kao što je brat Franjo ljubio gubavce "zaradio" sam stigmu gubavca!
Srećom, nije me pogubila i učinila me bezumnim truplom, što su mnogi nastojali postići i zato u tome i u mojim križevima nalazim Njega!
Moji križevi postali su znakovi mog spasenja!
I dalje sam "Tomica", ali nisam - isti!
Ljubim svakog gubavca, jer jedino tako mogu mu pomoći; jedino tako mogu živjeti i samo tako mogu preživjeti ogroman teret nepravde!
A, vi? Kako doživljavate MOJE odbacivanje i karantenu, mene - gubavca?
Živite li u "karanteni"?
Nego, ostavimo to!
(Svatko je ionako sam SEBI sudac, jer osuditi će ga njegova - SVJESNO počinjena nedjela!)
Sviđa li vam se ova sličica? Danas sam bio tu! U Staroj Baški na o' Krku. Lijepo mjesto, smješteno podno kamenitog brda, danas je izgledalo idilično! Silan svijet (turisti) "nestao" je u samo par dana pa mi je, gotovo drevni, mir ovog malog mjesta bio lijep doživljaj!
Nisam se kupao, mada je u jednom trenutku sunca bilo dovoljno, jer pravilno sam procijenio kako će sunčane zrake brzo nestati iza gustih sivih oblaka koji su se nalazili iznad otoka Cresa i Plavnika.
I bi tako! Nakon malo ribolova, otišao sam s mojim "domaćinima" kod jedne domaće obitelji nakon čega smo "skoknuli" do prelijepe uvale Torkul!
U uvali smo zatekli samo jednog starijeg dida i njegovu simpatičnu unučicu! Popričali smo malo s njima i onda smo, nakon što smo konačno odustali od svake pomisli o današnjem kupanju, krenuli natrag prema Rijeci i Sv. Vidu!
Lijep izlet s mnogo krasnih slika i susreta napunio mi je "akumulatore" pa sutra veselo mogu poći do mojih Breza!
Eto, tako izgleda BITI (dakle postojati!) u okruženju "najmanjih":
lijepo i sretno!
Hvala vam dragi ljudi i neka vaše otvoreno srce bude uzor svakom čovjeku!
R., samo ću te pozdraviti! Moram se pozabaviti nekim poslom i uređivati neke moje pjesme! Činim to za tebe Ljubavi! Čuvaj seku (ili bracu?) i budi baš što jesi - moja Tiha Ljubav! Zavolio sam ovu novu (našu) tišinu!
V.t.t.d.
Hvala Ti, Dobri!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 15. rujna 2009. – Sedam žalosti, 'budan san' i MALI VIDEO!

Idem po redu!
Najprije ću reći nešto o Gospi žalosnoj, blagdanu kršćana koji danas slave sedam žalosti Isusove Majke!
Neću navoditi tih sedam žalosti, jer mi to danas nije cilj!
Reći ću nešto drugo! Naime, sve do danas nisam imao pojma o tih sedam žalosti i na što se one odnose, ali sam svejedno, vođen "intuicijom"(?), kao petnaestu pjesmu mog prošlogodišnjeg CD-a uvrstio pjesmu s naslovom SEDAN (7, Oprosti!) u kojoj sam, kroz glazbu, predstavio ovaj interesantan biblijski broj i mojih - sedam tužnih života!
Slučajnost ili "sudbina" i opet su se "poigrale" s mojim mislima (umom!).
Ma što da je, meni je drago da sam baš danas mogao saznati nešto o broju sedam i Gospinih sedam žalosti!
Volim ovakve, (ne)jasne poruke i čudnu koincidenciju! Volim broj sedam!
Osim ovog malog događaja koji ostavlja otvorenom svaku mogućnost u prihvaćanju ili odbijanju "slučajnosti" kao nečeg što jednostavno - je (ili nije?) i noć mi je "ponudila" nešto slično!
Naravno, radi se o snu, ... o meni dragom BUDNOM snu, koji i nakon buđenja ostavlja u mom sjećanju jasne "slike" svog sadržaja!
No, baš sam zato, radi sadržaja sna malo uznemiren!
Možda vam sve bude jasnije kada pročitate "fabulu" mog noćašnjeg sna?

Ne znam o kom se djelu noći radilo kada sam odsanjao moj "budan" san, ali znam da sam jasno vidio slike koje nikada neću moći zaboraviti! Bila je večer u gradu u kom sam s prozora na trećem katu jedne zgrade, naslonjen na rub prozora promatrao veselu skupinu mladih ljudi! Mladi, kao što to oni i jesu, bili su razdragani pa mi se svako njihovo poskakivanje učinilo kao nekakav ples! Domahivali su mi rukom, na što sam im ja odgovarao visoko podignutom rukom! ... I tada sam među tom veselom mlađarijom uočio lik mog mlađeg sina L.! Njegovo ponašanje, slično drugim mladićima, bilo je isto! Bio je veseo, neobično živahan i nasmijan! Više puta mahnuo mi je rukom, na što sam ja odgovarao mahanjem! Sve mi je bilo čudno, jer sam dobro znao kako ovakvo ponašanje mog sina nije njegov "stil"! Iznenađen, počeo sam ga pažljivije promatrati kod čega sam proživljavao dane njegova djetinjstva! Osjećao sam neku radost, ali sam u "pozadini" svega nazirao - tugu!

Jutrošnje buđenje odmah mi je u misli prizvalo slike tog sna.
Sjeo sam na rub kreveta i pomolio se Bogu!
Za njega, mog mlađeg sina, jer drugo me nije moglo smiriti!
Radi noćašnjeg sna još uvijek živim neki nejasan nemir, koji me tjera da se i sada pitam: što li sam iz slika tog sna trebao razumjeti?
Jesmo li se noćas zadnji put "pozdravili" ili smo prijateljskim mahanjem ruke, potvrdili - sebe, ... nas?!
Tko zna? No, nije li san svojevrstan "remake" mojih misli koje su jučer intenzivno razmišljale o obliku i sadržaju jedne, po svemu mi se čini, posebne pjesme? Možda, jer puno sam vremena utrošio na jedan neobičan oblik stihova koje ću večeras pokušati prilagoditi jednoj novoj skladbi! Ma što san značio, Boga molim da sve bude dobro!
Bojim se, jer znam da moj jednostrani oprost, svima za sve - malo vrijedi!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Po svemu sudeći, ovaj dan u sebi nosi neku poruku!
Danas je sve bilo drugačije nego inače! Čak sam i u Brezama doživio PREVIŠE radosti i dobrote, a kako na to nisam baš navikao - bojim se!
Ne, nisam praznovjeran i ne trpim radi ovih događanja nikakve povratne "efekte", ali, ..., jer mi je previše događaja pokazalo kako su bili u najužoj vezi s nekom porukom ili mojim propustom, bojim se! Ta krv nije voda!
Nakon povratka iz Breza i kratkog susreta s mojim susjedom D., odlučio sam poći do mora!
I bio sam! Bio sam na obali ispod kuće "čiče" J. (90.g.!). Pokušavao sam uloviti mojih sedam riba, no već dugo u tome ne uspijevam! Ulovio sam samo dva veća arbuna pa sam ribolov zamijenio šetnjom po Senju! U par navrata padala je lagana kišica no sve drugo bilo je jako ugodno. Kući sam se vratio nešto iza sedam sati, na brzinu večerao i sada pišem moju današnju crticu! Reći ću i ovo, ma što tko mislio:
negdje od šest sati (popodnevnih) počeo sam osjećati bol u lijevom oku, a kako su neke "projekcije" TUĐIH boli na mom tijelu bile kraj boli mojih prijatelja pomišljam kako bi ovo moglo imati veze s mojim mlađim sinom?!
"Etanto" danas je bio moj - čudan dan!
Nemam što skrivati i zato mogu puno toga reći i puno pitati! Recimo ovo:
nije li duboko razumijevanje Božjeg govora siguran put ka sve boljem razumijevanju ljudskog govora ... i šutnje?!
Jasan i samo jedan odgovor na postavljeno pitanje neka vam, dragi posjetitelji mog SITE-a, postane cilj života!
Znam da će neki od vas na sve ovo odmahnuti rukom, no navikao sam na ljudsko neshvaćanje i podsmijeh, porugu pa i prezir!
No, to me neće uznemiriti! Vjernost BOGU odgovor je na MNOGA (točnije: sva!) pitanja KOJA SE TIČU čovjekova života.
Upravo je ta vjernost siguran lijek svakom podsmijehu, poruzi i preziru.
Moje pisanje u kom rabim najdirektniji izričaj, kako bi rekao sve što živim i osjećam, dokaz je mog nastojanja da mnoge, na mom progonu i maltretiranju, duhovno posrnule osobe uvedem u život sličan životu onih koji su - LJUBEĆI ČOVJEKA - cijelog sebe predali Bogu i Evanđelju!
Uspijem li u Božje "stado" vratiti, makar, samo jednu odlutalu ovčicu, cilj i poslanje mog života na ovoj Zemlji biti će u svemu - ISPUNJENI!
Malenost, koju sam upoznao kroz nevolje i bahato uništavanje moje osobnosti u ovom svijetu, preopterećenom nadmetanjima i isključivostima, pomogla mi je otkriti duhovnost!
Znam da još uvijek nisam izmakao zamkama ispraznosti, što me potjera da ponekad "ispljunem" svašta na papir, ali i to sam ja!
U danu sjećanja i slavljenja Gospe žalosne (PIETA s 13. postaje Križnog puta!) sretan sam, jer mogu reći kako me "uštirkani" zakoni ponašanja, koje nam nameću nekakve društvene "norme" - ne fasciniraju niti zanimaju!
Sve je moje puno drugačije od svega što nam pokušava nametnuti vrijeme u kom živimo!
Zato je moje "odijelo": Isusova halja; zakon: dekalog i milosrđe; Ljubav: mir svakom čovjeku; vlast: Bog; sreća i radost: vi i moja Tiha Ljubav!
Stigoh do kraja "kartice"!                                                 SADRŽAJ WEB-a
Malena, tebi je tvoj d. učinio mali video u kom ćeš vidjeti jednu lijepu ribu!
Snivaj! V.t.t.d.!.                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 16. rujna 2009. – Nove gume za mog 'ferrarija' i bezbožnici!

Jučer/noćas sam zaglibio pišući i stvarajući jednu novu pjesmu radi čega sam jutros prilično kasno ustao. Ipak, nije mi žao!
Vjerujem kako će mnogi koji me "prate", kada moj uradak predstavim na mom SITE-u razumjeti kako sam učinio jednu posebnu pjesmu!
No, o tom-potom!
Danas sam, oko podneva, nakon jednog poslića i kave u Crikvenici krenuo preko Hreljina, Zlobina i Fužina do mjesta Vrata.
Bio sam tamo kako bi u jednoj vulkanizerskoj radnji zamijenio sve četiri gume na mom "ferrariju".
Na povratku iz Vrata odabrao sam drugi pravac pa sam preko Liča došao u Lukovo i tu se na kratko zadržao na "ćakuli" u vikendici mog dobrog prijatelja I. i njegove supruge M., mojih "stanodavaca"!
I. i ja popričali smo o nekim nebitnim sitnicama i usput se prisjetili davnih, radio-amaterskih dana.
Zaključili smo kako, danas, taj hobi nema nekog posebnog smisla!
Konstruktorstvo više nije privlačno, a same radio-veze, ma što da poduzeli, nadmašuje jedan sićušan aparatić - MBT!
Po povratku u Sv. Vid na brzinu sam napravio ručak, kako bi imao vremena učiniti neke "papire" za sutra.
Ali ... nisam uspio! Moj stari PC ne radi kako treba pa mi je sav uloženi trud i pokušaj da ga "oživim" propao!
Odustao sam od te nakane i odlučio sve riješiti ponovnim podešavanjem i instalacijom programa, što je upravo u tijeku (23 sata!).
Skoro zaboravih nešto, meni jako važno!
Naime, danas sam u jednim razgovoru s mojim prijateljem dobio pouzdanu informaciju kako su na mom nedavnom sudskom progonu, koji me je trebao strpati u ludnicu, INZISTIRALE javna tužiteljica i PSIHIJATRICA-vještak!
Nakon ovog saznanja, jer sam u rang užasnih umova ("emancipiranih"!) žena postavio i um suca koji je vodio postupak, moram se, radi mog pogrješnog mišljenja ispričati sucu, a očajno narušenim osobnostima - "struke" i "progoniteljice"poželjeti svaki mir u duši!
Bog neka im 'prosti duši, jer nisu svjesne svojih jadnih postupaka!
Eto, neka ovo bude bit mog današnjeg razmišljanja o čovjeku i Bogu što ću započeti citatom iz članka BALONI LAŽNIH PROROKA, novinarke Đ.I.L., objavljenom u zadnjem broju G.K.:

"... Zato više ne dozvoljavam da me tlače jer me je Bog za slobodu oslobodio. Radi se o bezuvjetnoj slobodi koju Bog daruje ljudima. Već kod krštenja sam znala (sestra Tereza krštena je u kasnijoj dobi) da nije jednostavno biti kršćaninom i da svakoga dana moram prihvatiti križ. A također sam znala da je onaj tko je to rekao do samog kraja nosio taj križ. Ali Isus je dokazao da je ljubav jača od smrti. U životu ima mnogo znakova smrti. Svako odbijanje je znak smrti. Svako tugovanje, svako osuđivanje ili isključivanje. Međutim, Isus je postavio samo znakove života da bi oslobodio ljude. On je i meni ponovno unio znak života. Proživjela sam klevetu i kletvu. Istinski prijatelji tada su dokazali svoje prijateljstvo. Ti su nas prijatelji hrabro i otvoreno podržali i zauzeli se za nas. Beskrajno smo im zahvalni. Te gorke trenutke uspjela sam podnositi jer sam imala zajednicu koja me je pratila na tegobnom putu, a što je još divnije i dalje gajim ono isto strastveno oduševljenje za vjeru i Boga."

                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Vjerujem da je svakom tko je okusio silinu nepravde, nasrtaje na njegov život i osobnost, ali i progon i pljačku svoga, ovaj navod dovoljan da shvati vječnu slavu Isusa i jad i bijedu bezbožnika!
Da, jad i bijedu BEZBOŽNIKA, jer bezbožnik je svatko tko s pozicije, bilo moći, zakona ili neke njegove "pravde" uništava drugog čovjeka!
Ne čini li to svaka "struka" koja nešto "misli", "predviđa", "naslućuje", "sudi" i onda se opravdava ovozemaljskim "zakonima" i NEDOKAZANIM "istinama"!
Citirana izjava (divan tekst) jedne neobične časne sestre govori o bezbožnicima današnjeg vremena, no malo tko to uspijeva razumjeti i PRIMIJENITI!
Znam da dobro uhljebljenim bezbožnicima nije lako ostati bez privilegiranih "poslova" i dobrih plaća, no pitaju li se (oni koji su svjesni svojih loših postupaka!) takovi:
koje je boje, na tuđoj muci, nevolji ili čak SMRTI (i uma!) "zarađeni novac" kojem se bezbožnici tako često i rado klanjaju?
Ne, jer svako bi "DA" dovelo do nužnih i istinskih promjena i preobraćenja 'vjernika' u PRAVE VJERNIKE, hrabre ljude koji se ne boje kleveta i osuda!
Težak je moj današnji tekst, jer u njemu su riječi nastale iz slika koje sam "skupljao" promatrajući lica, cijeneći um i namjere, znajući ISTINU i mnoge osobne propuste i jade - progonitelja!
Dobro je u spomenutom članku, puno od svega što danas živimo (ja ne!) dovedeno u svezu s jeftinim tiskom koji nam svaki dan servira nekakav novi skandal, jer mu je to nužno kako bi - preživio!
Slično "mehanizmu" jeftinih novinarskih "senzacija", djeluje i sustav pseudo-svijeta koji nam je kao nešto što je, a nije, NAMETNUO sumnjiva pravila ponašanja i očajne "zakone"!
Taj pseudo-svijet, lišen PRAVOGA Boga opstoji na tuđoj žrtvi i patnji, radi čega mi nije teško reći kako ovom svijetu i svakom vjerniku, čiju istinu i um NIJE moguće promijeniti i KUPITI novcem, prijeti VELIKA opasnost!
U članku Đ.I.L. piše i ovo:
"Potrebno je dobro pogledati koliko nas lažnih proroka želi uvući preko predsjedničkih mandata u svoje bezvrijedno kolo da bi od nas napravili sluge koje će pogodovati njihovoj taštini."
Mada je u ovom citatu - ciljano - navedena vrsta bezbožnika (predsjednik), sve drugo napisano moglo bi se povezati s "radom" mnogih "mandatara" vlasti, vještaka, referenata i inih, državi potrebnih izvršitelja mnogih nepravdi, koji nas mnoge žele uvući u "svoje bezvrijedno kolo" puno jadnih taština!
Čini mi se ovo jako dobrim pojašnjenjem - bezbožništva!
Vjernik nikoga ne navlači, ne uvlači i ne iskorištava kako bi "nahranio" svoju "veličinu" i taštinu!
Vjernik je najčešće (možda i uvijek?) žrtva!
Nekad: tiha, zaboravljena i strpljiva, a nekad: glasna, opominjuća i zato mnogima veoma - neugodna!
Takav sam! GALAMIM, jer nikada neću moći prihvatiti tuđu muku kao nečiju korist! To nije od Boga, ali mi takvo što učiniše, potvrdi mi to danas pouzdan izvor: pseudo-liječnica ("struka"), progoniteljica (javni tužitelj) i nepoznati mučitelji iz svetošimunske ludnice!                  SADRŽAJ WEB-a
Nemam nikakve moći bilo što u glavama takvih osoba mijenjati, ali mogu poželjeti i slično Isusu reći:
"Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine!".
R., ti mirno sanjaj! V.t.t.d!                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 17. rujna 2009. – SINIŠA!

Jutros sam u mail porukama naišao na mail mog prijatelja, inače APSOLUTNO SLOBODNOG ČOVJEKA, kojem svakojake "društvene norme", nisu uspjele OKOVATI I OTUPJETI UM!
U mailu je, uz prateći komentar bila i ova divna priča! ( Hvala ti J.!)
Već nakon što sam pročitao par rečenica shvatio sam poruku koju nam je autor ovog teksta želio prenijeti pa sam, ganut do suza, odlučio dio mog "Cyberspace"-a uljepšati ovom krasnom pričom i komadićem komentara iz maila, u kom piše:
'Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor: prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?
Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako tretira svoje najnesretnije pojedince.
Pročitavši sve ovo, Vi sada možete izabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti: 1. Izbrisati; 2. Zadržati; 3. Proslijediti? (mail!)
Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh!'
Volio bi da ovaj dio mojih crtica, jednako kao i mail s ovim tekstom "putuje" Internetom, ... da dođe do mnogih izgubljenih duša i jadnih umova, jer lijepo i dobro danas teško nalazi put do ljudskog srca!
Želim to, jer sam osobno osjetio koliko je STRAŠNO osjetiti i živjeti INVALIDNOST!
Istina, moja 'invalidnost', najobičnija IZMIŠLJOTINA očajnih duša i opakih umova koji su kroz nju odbacili od sebe čovjeka kako bi i na taj način postigli neki svoj jadni cilj, nije me uništila, ... još nisam umro pa mogu, umjesto Siniše, potrčati za loptom i možda zabiti gol, jer tako to žele i čine - DOBRI LJUDI!
Pozivam sve vas da svoje srce otvorite čovjeku i da na taj način izbjegnete MNOGE (sve!) zamke zlog!                            SADRŽAJ WEB-a
R., moje su oči danas, dok sam čitao ovu lijepu priču, plakale! Zašto?
V.t.t.d.!                                                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 18. rujna 2009. – Tata, pomogni mi da budem prostodušan!

'... nije svima dano da budemo umni, "glavni" i slavni, ali nam je svima pružena mogućnost da se u svojoj prostodušnosti cijelim bićem otvorimo Božjem djelovanju, koje od nas može učiniti "veće od najvećih". '
Ovo sam našao u razmatranju i opisu lika i osobe jednog sveca!
Možda se pitate zašto sam naveo ovaj citat?
Reći ću vam, jer to mi je i namjera:
radeći posao, pomažući ljudima i opet čineći nešto, stvarajući glazbu, pišući i rješavajući mnoge stvari i probleme za što su mi "moji" znali reći kao je to ne mogu (jer sam star!) - ne želim biti što jesam!
Nije vam jasno? Dobro!
Da probam ovako: ne želim biti ništa više od prostodušnog bića!
A ono, pak, što znam, mogu i hoću to ću vam svima rado i uvijek staviti na raspolaganje!
Baš radi takvog shvaćanja mog novog života, danas sam nakon neuspješnog ribolova (puhala je bura) otišao u Klenovicu kod kćerke mog podupiratelja i prijatelja I. kako bi od 'upada' zaštitio njen bežični internet i podesio rad na dva računala.
Kao i mnogo puta od kada sam prognan, i danas sam naišao na novi informatički zadatak, no ... rješio sam ga!
Moj novi pristup odnosu s ljudima i njihovim potrebama više je nego dobar!
Odličan je!
Svakom zadatku, problemu, poslu i dr. prilazim s "pogledom u Nebo" (zaziv Bogu!) i onda se hrabro suočavam s onim što se od mene očekuje da riješim!
Priznajem da me ovakav 'imperativno' postavljen zadatak prisiljava da se jako potrudim, ali to mi više ne predstavlja nikakav problem!
Uzdam se u pronicljivost i moju LOGIKU (radi nje sam i nastradao!) koje me nepogrešivo vode do cilja.
Nekad mi za to treba malo više vremena, ali kako sam se uvjerio da mi oni koji od mene nešto očekuju ne zadaju nikakve rokove ni to mi nije problem.
Po prvi put u životu (ovom - NOVOM!) imam vremena za sve i svakoga!
Svaki poziv rado primam i onda se, kada sve učinim kako se od mene očekuje, osjećam ispunjenim.
Ovo sam ovako napisao, jer sam i večeras osjetio ugodu sreće koja je moja jedina 'plaća' za pomoć koju sam pružio djeci mojih prijatelja!
Radeći i ponašajući se ovako nastojim u svemu biti uz čovjeka i ukazati mu na ljepote običnosti, na mudrost i djelotvornost neznatnosti, ... na 'učinkovitost' i vrijednost milosrdnog sebedarja!
Ima u tome nešto jako uzvišeno, nedostupno zemaljskom prosuđivanju, ali ISTINITO I STVARNO!
Da! Ima! Ima neka 'tajna veza', koju je najlakše osjetiti i na trenutak doživjeti u susretu s drugim ljudima kojima smo došli, u dobroj namjeri. pružiti nešto, ... dati nešto svoje i nešto od sebe!
Gotovo da bi ovakvo postupanje prema drugim ljudima mogao usporediti s djelima Sv. Franje, koji je svojim skršenim tijelom i bezmjernom nježnošću grlio svakog čovjeka pa tako onda i Boga. Kroz sve je svoje dane do potresenosti dirljivo izmjenjivao malenost i zakriljenost.
A, nije lako biti malen! Svjedoči nam to 'novo vrijeme', na mnogo načina i kroz ogromne nepravde koje malenima čine - umišljene 'veličine'!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Kažem to, jer sam svjestan kako bi mnoga velika djela mistika danas završila u ludnici!
Svjestan sam opasnosti, po MALENE, slavnih i 'svetih' 'veličina' i zato - želim postati (ukoliko već nisam), biti i ostati prostodušni, Kristov sljedbenik, zaljubljen u malene, ali opor i neugodan 'velikima'!
Želeći tako i misleći na Nebo uspio sam, uz veliku pomoć pravih 'boraca' za čovjeka i Boga, nadvladati zemaljsko zlo kojem s ovog mjesta, dok sam na kavi s prijateljima i dok pomažem potrebitima, dok se smiješim Malenima (malena djeca!) ili pak pjevam o tome - želim da: NESTANE!
Hoće li pritom nestati i netko od 'podanika' zlog nije na meni da prosuđujem, cijenim ili najavljujem!
_____
Sam dan, petak, bio mi je prožet mnogim dobrim stvarima i ugodnim susretima.
Naravno, bio sam u Brezama i u društvu meni dragih ljudi.
Bio sam u jednoj od mojih zelenih 'oaza' koje su mi pomogle savladati težak put kroz pustinju ljudskih gluposti!
Nakon posla, otišao sam kući, na kratko se družio s mojim susjedom, invalidom, D. i onda - otišao u ribolov.
Unatoč buri i lošem ulovu, zadovoljan sam se vratio kući.
Sretan sam, jer uz sve nedaće o kojima ne želim pisati i bilo što govoriti, živim puninu samačkog života!
Tek sada shvaćam želju i potrebu mog pok. oca (bio je 'samac'!) da se, makar samo na par minuta, nađe sa mnom na kavi, uz ručak, šetnju, ... u ribolovu!
E, moj tata, *ISTI SMO (mi)!
Samo koju godinu nakon tvoje smrti napisao sam te stihove i otpjevao skladbu tog naslova!
Jesam li tada štogod 'slutio'?
Jesam, tata, ali tada nisam mogao razumjeti poruku (Neba?) koju sam prenio na papir i u pjesmu!
Fabula 'scenarija' u kom sam malo iza toga postao 'glavni lik', moja strašna psihološka drama, nije mi mogla pasti napamet!
Moj um ne razmišlja - opako! Mi (Pense!), ne činimo zlo!
Mi dajemo sebe, pomažemo čovjeku, Ljubimo Boga i - trpimo!
Isti smo, tata i neka tako - ostane!
Ali, kada te već spomenuh, onda ću te nešto i zamoliti:
tata, pomogni mi da ustrajem biti - prostodušan! Da sve što znam, mogu i činim ne postane moja oholost, već da zauvijek bude moja obveza prema malenima!
(*'Isti smo' i 'Na kraju', moji su stihovi i skladbe koje sam učinio u spomen na moje pok. roditelje! Na moju žalost te radove, kao i još puno toga, u bezuspješnom pokušaju da me i na taj način, krađom mog 'kulturnog blaga' ponište i 'slome', progonitelji su mi oteli ... čak, možda i uništili! Obećavam im (lopovima) da ću za moj slijedeći CD, u spomen na moje roditelje učiniti dvije nove skladbe u kojima će moći naći - SEBE! Ja to mogu, jer sa mnom su - Istina i Vrijeme! No, prije toga moram dovršiti pjesmu o mojim malim R. i R.! Divan biblijski motiv gotovo je uzorak mog života! Nadam se da ću ga vjerno prenijeti u glazbu i dovoljno dobro otpjevati?)
R., što radiš u ove ljetno-jesenje dane? Ideš li do 'potonulog' broda (rekvizit za djecu na crikveničkoj plaži - POGLEDAJTE), skalica, ljuljački?
Idi! Igraj se, rasti i ostani moja Tiha Ljubav! V.t.t.d!       SADRŽAJ WEB-a
Pogledaj ovu ribicu! Hvala Ti, Dobri!         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 19. rujna 2009. – ... a Ljubavi nemam!

Radeći na novom dnevnom zapisu, gotovo uvijek prije toga pročitam zapis prethodnog dana kako bi izbjegao moguće ponavljanje sadržaja ili pak kako bi novi sadržaj povezao s onim napisanim jučer!
Danas ću otići podalje od jučerašnjeg sadržaja, zadovoljan, jer sam i jučer, onako kršćanski, 'isporučio' moju poruku zlom!
Mrzim ga i valjda me baš zato uporno pokušava privući k sebi!
Ali, ... mada meni drage Ljubavi u ovom trenutku imaju kameno lice, neće uspjeti!
I onda, kada tim Ljubavima sve 'ispljunem' u lice i kažem im, bez uvijanja i jasno, kako sam proživljeno nasilje doživio i da neću moći zaboraviti užasne godine progona pa se nekom može učiniti kako sam daleko od 'mojih' - ja ih i tada volim! Zapravo, Ljubim ih!
O takvoj Ljubavi puno toga kazuje Sv. Pavao u svojoj 1. poslanici Korinćanima i to već na samom početku 13. poglavlja poslanice:
'ako jezike ljudske i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja ječi, ili cimbal, koji zveči.'!
Ne želim biti mjed ili cimbal!
Ljubav nije lako uništiva roba, ali može postati gorko iskustvo!
Ovo sam dobro upoznao i zato ću se dok živim nadati osmjehu moje male R. koji jedini može u meni poništiti sva ružna sjećanja na ljudsku glupost!
Vjerujem kako je dobar dio (većina) onih koji čitaju moje zapise kršćanske vjere radi čega imam potrebu istaknuti još jedan navod iz Pavlove poslanice! Evo ga:
'... jer sada u ogledalu slabo vidimo, a tada ćemo licem u lice.'
Da, pred Boga nitko neće doći ni s kakvom 'pratnjom'!
Ovo treba imati na umu svatko tko se na ovoj Zemlji pokušava(o) 'igrati' (?!) Boga!
U ovom navodu nalazi se sve što ćemo biti, jer je ono što o sebi MISLIMO da jesmo tek manji dio nas, što će nam pojasniti naš susret s Bogom, jer:
'tada ću poznati, kao što sam poznat'.
Tada ćemo upoznati sebe i shvatiti kako smo o sebi imali jako pogrješan sud, mišljenje, ...!
Sva naša 'svetost' biti će sićušan komadić dobrog, nedovoljan da nas olako pusti proći kroz vrata raja!
Ovaj neugodan trenutak na putu do vječnosti, naše suočenje sa samim sobom, rasvijetliti će svaku naše mračnu narav, loš čin, neprijateljsvo, izostanak Ljubavi, milosrđa i silne egoizme!
Osobno mi je jako stalo da makar od sada (ili ipak od jučer?) slike onog što sam budu manje ružne i naravno, istinitije!
I kada vas (vi koji to jeste i kojima to kazujem!) oslovim lopovima, progoniteljima, "pticoubojicom", uništenom osobnošću, ..., tada vam ne želim reći ništa više od ružne Istine, što činim samo kako bi vas 'primorao' da napustite 'sigurne skute' nametnutih nam predrasuda o Bogu i vjeri i sekularizam, čime možda pokušavate opravdati svoje PRIVILEGIJE!
Želim vas 'uvrijediti' i tako potaknuti na življenje evanđelja koje nas poziva na BEZUVJETNU Ljubav!
No, takva Ljubav (Agape) nije moguća ukoliko se vrata svakog ljudskog srca ne otvore - IZNUTRA!
Svaka vrata mojih Ljubavi i svih koje pišući otvoreno i bez ikakve mržnje povremeno podsjetim da su 'umoubojice', progonitelji, lopovi, čak fašisti i mučitelji, ja ne mogu otvoriti! Taj čin velike Ljubavi moramo učiniti svatko za sebe! Moje vam je srce na raspolaganju, no pitanje je: želite li ga?
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Meni, slično 13.-om retku 1. Pavlove poslanice Korinćanima, ostaju 'vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav' (1 Kor 13,13).
Ostaje mi nada u Ljubav i naravno u moje male R. i R.!
(Kako je lijepo znati da mi je kroz moje Tihe Ljubavi (njih) Bog pokazao svoju beskrajnu Ljubav!)
I kada sam nitko i ništa ili možda uništen i jadan i tada sam - Božji!
Svi smo Božji pa mi je jako teško razumjeti 'vjeru' - kamenih srdaca!
Imate li neko objašnjenje za vjeru bez Ljubavi, bez milosrđa, bez poštivanja osobe i svega njenog, bez ... Boga?
Javite mi, jer možda ste otkrili kako je moguće PREVARITI Boga! Racionalan odgovor na pitanje o svemu što bi mogla biti vjera bez Boga NE POSTOJI!
Istina, mnogi se trude nešto o tome sročiti, pokušati naivnom puku 'prodati' i reći kako je to moguće, ali i to je propao pokušaj - zlog!
Uostalom, sutra je (u Nedjelju) dan Gospodnji pa bi svatko tko se uzvisuje trebao čuti što o tome kažu Svete knjige!
Ja ću svakom tko me pozna i onima koji me nikad nisu vidjeli, ali ovo čitaju reći kako sam opstao među živima i k tome uspio sačuvati moju osobnost i slobodu uma, tijela i duše samo zato jer sam (u)činio onako kako to od nas, kršćana, traži Isus: 'Tko prima dijete, mene prima!
Ovime Isus poziva svoje učenike (a ti smo i mi!) da stanu na stranu slabih i siromašnih, onih koji su potrebni pomoći, upućeni na druge, čije su životne šanse ugrožene. Isusov učenik će služiti malima i nemoćnima, a ne velikima i moćnima. Samo tim putem, po uzoru na Učitelja, stiže se u puninu života.
Čineći milosrdna djela - ostao sam Božji!
Otiđite sutra na misu, poslušajte Riječ Božju i dobro razmislite što ste do sada činili, što činite i nije li vam nužno - promijeniti se!
(Vidimo se na misi!)
_______________
Još samo nešto o današnjem danu!
Volim zadnje dane ljeta i mir kog je lako doživjeti na pustoj obali, u ribolovu i još uvijek ugodnom kupanju!
Konačno danas sam se, nakon desetak dana 'posta' i okupao.
Zapravo, kupao sam se.
Bio sam pored treće senjske drage, sam na kamenjaru i slobodan od svake misli.
Ljepota bonace, bistrog mora i lagani lov morskog crva, jer trebao sam tu odličnu ješku, poslije svega malo razgovora s budućim devedesetogodišnjakom (slijedeće subote kada sam pozvan na taj iznimno vrijedan rođendan!), potom lagana vožnja do kuće, mir Sv. Vida i nedavni poziv za sutrašnji izlet barkom, ... bili su i JESU - Božji dar!
Volim Boga ma što tko rekao, mislio ili mi 'prišio'!
Volim i sve vas, drage ljude, u naravi dobre i možda bogobojazne, ali pogrješno usmjerene osobe, jer bez vas ne bi upoznao pravoga Boga!
Bez vas ne bi bilo mog puta do Neba, mojih R., mnogih dragih i požrtvovanih prijatelja, pilane, glazbe i 'ciljanih' tekstova, hvarskog plavca i komada kruha koji me svake večeri podsjete na mog pok. oca, želje da vam učinim nešto lijepo i dobro, moje širom otvorene ruke pomirnice koja čeka ne neke od vas, ... ma, ne bi bilo NIČEG, jer ionako sve, ako nema Boga, nema nikakvog smisla!                  SADRŽAJ WEB-a
Ljubavi! Što ti radiš? Igraš se? Cmizdriš (nemoj!)? Ljutiš se, jer te 'ne slušaju'? Kako se zove tvoja najdraža lutka? Ja sam imao Bambija! Moje malo lane! Tko zna gdje je? Reci babi da ti ga da ako još postoji! V.t.t.d!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 20. rujna 2009. – ... vama i njima (zlom)!

Pozvao sam vas na misu, kod mene, u Bribir, ali niste došli!
Ipak, crkva je danas i bez vas bila znatno ispunjenija! (Još nas ima!)
Nakon ljetnih praznika stigle su školske obveze pa su danas prvopričesnici i krizmanici zajedno s njihovim vjeroučiteljicama prisustvovali misi koja je, dobrim djelom, bila namijenjena njima.
Neću puno pričati o lilturgijskim čitanjima i svemu što je bila poruka propovijedi, već ću navesti DIO teksta iz Knjige mudraca (Mudr 2,12.17-20) kojim bi mogao opisati ZAMKU koju su mi nedavno namjestili zli ljudi!
Ne činim ovo radi ikakve USPORDBE S ISUSOM (ovo sam napisao samo radi bolesnih 'dijagnoza' psihijatara kako bi izbjegao etiketu luđaka koju je jako lako zaraditi ukoliko se nešto od napisanog ili rečenog krivo shvati, pogrešno ocijeni ili samo krivo naglasi!) i radi neke moje zloće, već samo zato kako bi vam pokazao kako u Svetim knjigama kršćana ima puno napisanog što se u svakom vremenu pa tako i danas - kroz povijest čovjeka - ponavlja i može upotrijebiti za borbu protiv zla!
Pročitajte ovo, progonitelji i 'pravednici' i shvatite kako me moj Bog nije dao, jer sam i ja njegovo dijete!
Možda vam je tako nešto želio poručiti? Možda? Pročitajte:
'... Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj. Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.'
I? Niste shvatili? Nije vam došlo do pameti?
Šteta, jer se ova biblijska najava svega što će za nas pretrpjeti Isus, Njegove smrti na križu i Njegova uskrsnuća (izbavljenje) i danas ponavlja kao kob mnogih ljudi - mnogih PRAVEDNIKA!
Podcrtao sam neke dijelove navoda kako bi vam kroz njih nešto pojasnio!
Poslužiti ću se usporedbama, toliko svojstvenom načinu kazivanja Isusa, jer mi ovakav način pojašnjavanja i opisivanja svega što je, što čini i što MOŽE - Bog, izgleda dobro! Dakle:
1. podcrtani navod: 'smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj' bio je moj način suprotstavljanja nezakonitostima gradskih LAŽACA (upišite u internet pretraživač: Ustavni sud RH Tomislav Pensa i saznati ćete SVE!), a tako sam činio i sa svim drugim stvarima koje su 'smrdjele' na bezakonje, silu i nasilje!
2. podcrtani navod: '... će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih' i nije nego dobar opis mog izbavljenja iz ruku psihoubojica i nasilja službi RH! Ne, nisam Isus, ali sam kao i vi, mada silno grješan, Božji i zato sam ostao 'čitav'! I kada sam se bio predao mučiteljima i više nisam mogao izmoliti niti jedan Oče naš, nisam bio sam! Moj život spašavali su mnogi ljudi pa ću reći kako je moj, zadnjim tračkom svjesnog, izrečeni zagovor bl. A.Stepincu postao vaš - poraz! Znam da nevjernici i zlobnici sada misle kako svašta 'trabunjam', ali i to je - Bog! Pušta vam da svašta govorite i činite, a onda se odjednom pojavi i ... uništi vam namjeru, plan, želju, ... pokaže vam bijedu koju predstavljaju vaše nasilje, mržnja, zavist, pohlepa, 'zakon', 'istina', 'pravo' ...!

3. podcrtani navod: 'porugom i mukom' sve je što zlo može pokušati učiniti pravednom i istinitom čovjeku, ali je i nedovoljno učinkovit način OBRAČUNA s dostojanstvom čovjeka! Kako? Jednostavno: mirenjem s Bogom i u Bogu! Shvativši vaš ZLOČIN, bez imalo straha, željan mira i mojih zelenih livada, pomirio sam se s krajem ovozemaljskog života!
U smrdljivom sobičku svetošimunske ludnice, svako moje izrečeno: 'dobro sam', 'viziti' koju su činile zle osobe, bio je moj pozdrav smrti!
No, niste uspjeli! I dalje sam tu, radim, uživam u društvu ljudi, živim s pticama, morem, šumom i livadama, sanjam i maštam o DANU kada će umrijeti svaka VAŠA 'vjera' bez Ljubavi, bez milosrđa i bez poštivanja tuđe osobe!
Ovaj prelijepi san neću 'odsanjati', ali ću baš zato biti vaša stalna 'kost u grlu' - 'PRAVDO'! Ostavite zlo i otkrijte Emanuela!
______________________________________
Nakon mise, otišao sam do Novog na kavu uz koju sam odslušao radio-misu i čuo jednu divnu propovijed, koja me je nadahnula reći danas napisano: VAMA I O VAMA!
Nakon kave odjurio sam kući, uzeo stvari za more i pošao do prijatelja u Rijeku! Kod njega i njegove M. ručao sam, nakon čega smo pošli na izlet do uvale Kalavojna (grč.: dobro vino!).
Uvala na 'ustima' ušća rijeke Raše, bogata je ribom, ali je sav drugi život na dnu mora puno drugačiji od svega što sam do sada vidio u moru.
U samoj uvali nalaze se dva napuštena kamenoloma u kojima smo namjeravali potražiti fosile, ali to nismo stigli učiniti.
Moram reći kako sam razočaran uočenom DEVASTACIJOM uvale u kojoj ima puno 'divljih' kamp kućica, ružnih mulića i par nedovršenih (bespravno učinjenih?) kućica, kontejnera i sl. rugobina!
Šteta! No, tako to čini čovjek 21. stoljeća: 'napredan', a zapravo - opasan uništavač mnogo čega pa tako i same prirode i okoliša!
S ovog lijepog izleta i ugodnog druženja nisam ponio niti jednu sliku uvale, jer su uvjeti za slikanje bili dosta slabi!
U Rijeku smo se vratili istim putem kojim smo i došli do uvale: via tunel Učka!
Putem smo 'odradili' par svakodnevnih tema iz naših života i složili se u tome da čovjek mora imati neka zaduženja, hobije i ciljeve, što mu je neophodno kako bi mu svaki dan bio ispunjen zadovoljstvom.
Znam da je to tako i da je neki cilj bolji od svake lijenosti i bezidejnosti!
Ne volim nikada reći kako 'nemam vremena', ali moram istaknuti kako mi je dan postao kratak!
Mnoge ideje i namisli o kojima sam pisao u mojim crticama, a koje sam želio 'materijalizirati' još uvijek čekaju na moje - vrijeme, kojeg je sve manje!
Posao (na više mjesta), računala, programi, održavanje SITE-a, internetske stranice za poduzeća mojih prijatelja (u izradi!), glazba, kupanje i život s prirodom, kava i malo 'ćakule', molitva, poneka meditacija i moj bijeg u mir, ... da ne nabrajam više, jer i ovo je PREVIŠE, 'skratili' su mi dan, radi čega sam vrijeme počeo 'krasti' noći, što ne želim!
Želim biti naspavan, jer umoran čovjek ništa ne može učiniti na vrijeme! Dobro je! Stigao sam do dna ove stranice! Još malo pa ću poći 'u krpe'! Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Mila, kako je naša seka (braco?)? Znaš, i ona će biti moja R. Uskoro ću ti pokazati pjesmu o moje dvije R.! Zahtjevno pjevanje još nisam snimio! Sanjaj! V.t.t.d!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 21. rujna 2009. – 21, bezličnost, Sv. Matej! Izaberite!

Volim broj 21.! Broj je to mog rođendana, jednom sam (pogrješno) na dan tog broja u 12. mjesecu slavio imendan, ... jednostavno, sviđa mi se ovaj broj! Dio je datuma koji su vezani uz promjenu razdoblja godišnjih doba, ... i na kraju, možda se na taj dan rodi i moja druga unuka (ili unuk)? Volim broj 21.
Danas je 21. dan devetog mjeseca i svatko tko je pročitao moj jučerašnji zapis mogao je primijetiti kako sam jučer pogrješno, u zaglavlju stranice (naslovu) krivo upisao broj 19.
Stvarno je jako točna narodna misao: tko radi taj i griješi!
Ljudski je griješiti, ali je još 'ljudskije' pogrješke, kada ih uočimo - popraviti!
No, neke pogrješke, s trajnim posljedicama, naravno negativnim, nerijetko ne mogu puno lošeg popraviti i baš je kod takvih pogrješaka nužno ustrajati na svakom obliku pokušaja da se umanje posljedice takvih grješaka!
Danas se tom ozbiljnom propustu, kada se jednostavno nastoji svaku grješku relativizirati, pristupa površno i s mnogo egoizma kojim se nastoji poništiti Istina, po nekog i nešto jako neugodna, a drugoj strani možda - pogubna!
Danas sam, čitajući neki osvrt na nedavnu propovijed kardinala Bozanića koju je izrekao u svetištu Gospe Marije Bistričke našao ovo:
'... To (bezličnost) promiče ideologiju relativizma u kojoj je naizgled sve spojivo, u kojoj su svi jednako dobri i jednako loši, u kojoj se zlo ne smije nazvati zlom da ne bi povrijedilo one koji zlo čine, u kojoj se više ne pita o uzroku i posljedicama. To je bezličnost koja se hrani namjernim zaboravom da bi proizvela beznađe. Nada uvijek traži lice. Onda kada toga lica nema, život ostaje bez nade!'
Ove rečenice nevjerojatno točno kazuju mnogo o svemu što sam osobno iskusio!
Relativiziranje zla, koje je poprimilo čak oblik propisane obveze, zlo koje ne trpi kad mu se to otvoreno kaže, taj uzrok moje nevolje, lako je relativiziralo sve štetne posljedice koje sam radi takvog postupanja doživio! Danas je sve, baš kao što je to naveo Kardinal Bozanić, postalo zaborav, koji ipak (srećom i Bogu hvala) nije postao moje beznađe!
Slično ovome, ovaj put 'pokrenuto' s drugom namjerom i radi običnog egoizma, doživio sam progon od mojih najmilijih! I opet je sve trebalo postati relativno, već 'sutra' - zaborav u kom je sve trebalo završiti mojim beznađem i ružnim krajem!
Ipak, i ovo relativiziranje tuđeg (mog) života nije prošlo onako kako je zli to zamislio! Sam Bog pomrsio mu je račune pa su naizgled mnoge slučajne, ali zapravo jako precizno iskazane radnje i događaji promijenile slijed i odnos između uzroka i posljedica!
Danas se puno nadam, jer moje je srce svima otvoreno i jer mogu reći kako ne odvraćam pogled i moje lice od drugog čovjeka, ... kako imam Ljubav koja drugog može, želi i hoće pogledati u oči i to djelima kojih je korijen usađen u vjeru!
Pogledam li povijest mog malog naroda koji je unatoč mnogo nedaća uspio opstati na svom tlu i izboriti se za samo-opstojnost, moje mi preživljavanje i nada koju imam dok druge, bez srama u očima, gledam u lice - sliči povijesti Hrvata!                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

No, ovu činjenicu (o narodu i meni/pojedincu) mnogi relativisti današnjice u koje mogu ubrojiti čak i neke članove mog 'plemena' ne žele, neće ili možda ipak ne mogu - sagledati i shvatiti!
A, poruka života je tako jednostavna i rječita!
Da sam kojim slučajem dozvolio da mi drugi preurede moje lice i da sam tako postao čovjek bez svog lica, moj bi život postao život bez nade!
Ili, kraće: ČUVAJUĆI (pod svaku cijenu) SVOJ IDENTITET SVAKI ĆE NAROD I POJEDINAC, kao minimum svega što je život, ŽIVJETI ŽIVOT - NADE!
Radi svega što sam do sada napisao mogu reći da mrzim bezličnost i da ne volim ljude BEZ LICA!
Od svega i svake bezličnosti, strašniji su relativisti današnjice koji se, nerijetko, pokušavaju sakriti pod 'skute' samoga Boga!
Ovo opasno nastojanje obično završi teškim posljedicama po um, tijelo i dušu mnogih 'izgubljenih ovaca'! ...
Inače, i danas sam uživao u svakom poslu kojeg sam se latio!
A, bilo je toga!
Gledajući unazad i dok razmišljam o preporuci jednog prijatelja da sve što činim nastojim materijalizirati, jer mi 'ni 300.000 kuna ne može jamčiti sigurno sutra', mada dobro shvaćam dobru namjeru dragog prijatelja, moram reći kako mi se ovo što danas živim - više sviđa!
NE ROBUJEM! Meni, 'novac kao suoznačnica za probit, dobit, bogaćenje bez rada, i/ili bez nasljedstva, bez darovnice', nije, (krivi) bog. 'Stjecanje novca kao mjerilo svega djelovanja lažni je bog.' (cit., dr. I.Golik)
Sve što sam danas, odabrao sam sâm, jer su svi grijesi mog 'plemena' grijesi mojeg lošeg 'rada' s ljudima koji su zato postali žrtve - zla!
Mada mi je odabir ovog što danas živim silom nametnut, onog časa kada sam prihvatio bezličnost egoizama ljudi kao ono što je slobodan čovjekov odabir, mogu reći kako sam - IZABRAO ... ostati uz Isusa, ne biti Juda Iškariotski i danas (i sada) putem ovog (Internet) medija - promicati Svete knjige i sukus Evanđelja, širiti evangelizaciju i pokušati reevangelizirati ljude koji su - pogriješili!
Zato, ne pljujte po Internetu, jer oduvijek je sve poraba i zloporaba, upotreba i zloupotreba, ili, kako bi stari rekli, usus et abusus. Potrebno je razlikovati zrno od pljeve. Uostalom, u životu je sve izbor.
Birajući, često uletimo u pogrješku, ali i tada, jer će nam Istina prije ili kasnije pokazati svoje 'lice', opet možemo birati!
Zato: IZABERITE!
Pri kraju sam stranice pa ću samo kratko navesti kako me svetac dana, Sv. Matej, podsjeća na jednog malog Mateja kog sam zajedno s njegovim bratom, mamom i tatom, tijekom strašnog rata, udomio u mojoj kući! Danas je taj mali dečkić odrastrao mladić, punoljetan i vjerujem zadovoljan - 'dramaljac' (prema mjestu u kom živi - Dramalj)!
Vjerujem da me se ponekad sjeti, makar i samo po 'mojim' ('tominim') napolitankama koje je jako volio! Sretan ti imendan, Matej!
Da znaš da sam i tada, a bio si tako mali, sve učinio po mojoj slobodnoj volji, radi čega vjerujem, jer sam oduvijek u malenima vidio samo DOBRO (danas to mogu reći) i Isusove Malene - da su me 'tomine napolitanke', koje ponekad znadem kupiti, dovele u Sv.Vid, sačuvale mi lice i tako mi DALE ŽIVOT PUN NADE! Pitam se samo, hoće li ikada takva moja nada uspjeti otvoriti vrata kamenih srdaca?! Tko zna?            SADRŽAJ WEB-a
R., danas sam bio na o'Rabu! Pogledaj ljepotu najvišeg zvonika Raba!
V.t.t.d! Hvala Ti, Dobri!                              Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 22. rujna 2009. – R., najprije ti, a onda - drugo!

Malena, odmah na početku pisanja moram ti reći kako sam danas, idući kroz Sv. Vid prema Brezama, ugledao jednog didu koji je za ručicu držao svoju unuku!
Sve ostalo, poslije toga, bila si i ostala - ti!
Dugo sam vozio 'zamagljenih' očiju! Gotovo do skretanja za Ledenice.
Vjerujem kako ti ne trebam govoriti kako sam se osjećao i što sam proživljavao!
No, tako je to! Zločesti ljudi razdvojili su nas, oteli nam komad života kojeg je nemoguće nadomjestiti i tako nam svima učinili veliku štetu!
Saznati će to oni, ... po svemu, no za mene će tada sve biti kasno!
A, za njih? Ne znam! Bog to zna i sigurno će im na neki način sve reći!
Moram ti ovdje napisati da unatoč ogromnoj potrebi da te zagrlim i velikom pritisku Ljubavi koju ti, ovim putem, teško mogu izreći i pružiti, ipak neću popustiti silnim pritiscima!
Savjest mi je čista i zato nemam namjeru bilo koga moliti za nešto što JA NISAM UČINIO!
Žalosno je to reći, Tiha, ali i sam čin razvoda braka učinio sam pod pritiskom činjenice da mi je, dok smo bili u braku, tvoja b. mogla namještati progone svake vrste, što je i činila!
Morao sam joj reći zbogom i znam da to nikada neće moći shvatiti, ali i da će mi radi toga zauvijek nastojati uskratiti susret s tobom, tvojim pogledom, onom riječi (d.) koju nikada neću čuti, ali isto tako znam da će slike ovog očaja biti zadnje što će mnoge oko tebe ispratiti u Nebo!
Ja ću tamo otići sa slikom tebe (u tvojem 'sicu' - na mom 'desktopu'!) i, ako poživim sa slikom tvoje seke (brace?)!
Miran sam Mila, jer i onda (kao jutros) kada me obuzmu teški osjećaji koje samo odbačenost i progonstvo mogu učiniti i uvijek kada pogledam u Nebo i pitam Ga: zašto, a odgovora nema, ... i tada sam radostan!
Teško to mogu shvatiti bezlična lica i otimači tuđeg (uma i duše!), ali ti, još od kada sam te išao iskati - sve znaš!
Nego, pitam se jesu li ti pokazali ikada nešto što sam ja učinio za tebe?
Vjerujem da nisu, jer i tako pokušavaju pobjeći od Istine!
Ma što da čine, ja se neću predati ovom svijetu očaja u kom sve lijepo, dobro i humano mnogi izbjegavaju živjeti!
Taj svijet meni ne treba! Imam TEBE, a 'sutra' ću imati i moju Rebeku!
Imam i (oduvijek i zauvijek) Njega!
Zato sam za tebe, moja mala R., nakon što sam prošao kroz jutrošnju neobičnu radost susreta s tobom, učinio dva mala video 'klipa'!
Njima ti želim pokazati ljepote koje više nitko ne primjećuje, koje mnogima ništa ne znače, ali koje su naš Svijet!
Ovi konji slobodno 'lutaju' brdima i dolinama kojima prolazim dok idem do Breza!
Svaki put kada ih ugledam zagledam se u te divne životinje i onda razmišljam o mom 'stadu' od kojeg me je zli uspio odvojiti!
Tu je i jedna ribica!
Ulovio sam je danas dok sam bio na kupanju u uvali Torkul na o' Krku!
Otišao sam tamo kako bi se u 'šotoventu' (ispod vjetra = zavjetrina) okupao daleko od bure koja i sada puše!     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Lijepu ribicu, malenu Oradu, nakon što sam je snimio pustio sam u more!
Onako u šali, kada je hitro otplivala iz moje otvorene šake, zamolio sam je da mi ispuni samo jednu želju: da mi da zagrliti te!
Može li ova srebrna ribica 'otvoriti' vrata kamenih srdaca? Ne može, ali ja to mogu - sanjati! Sanjam i to mi nitko neće moći uskratiti! V.t.t.d!
___________________________________________________
Kako sam već naveo, jutros sam bio u Brezama!
Prema uobičajenom 'rasporedu' poslova, danas sam učinio obračun plaća, uskladio neke podatke i - uživao u društvu 'Brezana'!
Vrijeme je bilo prelijepo i samo je malo bure ukazivalo da danas u 23 h i 18 min stiže jesen!
Nakon obavljenog posla i dobrog ručka, požurio sam u Sv.Vid, na brzinu pokupio stvari za more i otišao se na zadnji dan ovog ljeta okupati u moru lijepe uvale Torkul na o' Krku.
Gotovo apsolutna bonaca i bistro, malo hladnije, more napunili su moju dušu srećom i radošću!
Kupao sam se i malo ronio! Nekada sam znao puno roniti, no to je vrijeme zauvijek prošlost!
I dubine su prošlost! Velikog morskog crva, tu najbolju 'ašku na svitu' pokušavam naći već na dubini od jednog metra, kako bi izbjegao veće umaranje.
I danas sam, na oko dva-tri metra dubine lovio crve!
Prestao sam ih loviti kada sam u kanti imao tri komada!
Trebao sam svježe ulovljenu ješku, kako bi je sobom ponio na o' Rab kamo se nadam ići za vikend!
Uf! Upravo sam se sjetio kako ću, odem li na Rab, propustiti jedan veliki rođendan!
Moram reći kako sam ovime zatečen!
Ta g. J. pozvao me je da ga na dan njegova devedesetog rođendana posjetim, a to je u - subotu!
Hm ...?!
Ako u petak naumim ići na Rab, pokušati ću g. J.-a posjetiti u četvrtak kako bi ga zamolio da prihvati moju ispriku, jer mi je nemoguće odbiti poziv dragih prijatelja s kojima bi trebao ići na Rab!
Eto novog zadatka! No, nešto se uvijek dogodi!
Nadam se da u četvrtak neće puhati bura i da ću onda, pod izlikom da sam u Senj došao na ribolov, poći do J.
Imam za njega originalnog hvarskog plavca i nešto riba.
Vjerujem da će me razumjeti i prihvatiti moju ispriku? Valjda!
Uskoro ću ovo postaviti na Internet i onda se malo pozabaviti glazbom.
E, da!
Za sutrašnji ručak učinio sam buzaru od školjki koje sam nakupio u uvali Torkul.
Miriše dobro!
Cijela mi kuća miriše po buzari koju sam 'začinio' i s malo vina.
Sutra ću si napraviti 'feštu od mora'! Bar se tako nadam, jer mi ovu namjeru može poremetiti moj 'duhovnik' s kojim bi sutra popodne trebao poći do Metro-a (on nema karticu!), jer želi kupiti GPS uređaj!
Često putuje pa si želi olakšati snalaženje u prometu.   SADRŽAJ WEB-a
Pomoći ću mu! Školjke se neće pokvariti! Budem li morao 'feštu' ću premjesti na večeru pa ću tada čašicom plavca nazdraviti mojim dragim roditeljima i životu kojeg mi darova Bog!   Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 23. rujna 2009. – Tuđe, kao 'pomoć' i moje male R.!

Jesen, sada i 'službeno', kalendarski, stigla je do nas.
Moja treća jesen u progonstvu, kada me već pomalo sustiže zima mog života, što li će dati?
Ništa! Ništa što već nije bilo, jer sve se ponavlja: i dobro i zlo!
Tako je na Zemlji i zato je dobro imati vjere u Nebo, u Boga našega!
Dobro je imati uza se - svijetlo života, jer svakojaki mrakovi žele nas otuđiti pd našeg postojanja, predaka i Boga!
No, tako mislim ja! A, vi?
Sam dan, prvi dan jeseni više je sličio nekom ljetnom danu.
Nakon malo jutarnjeg burina, more je okovala bonaca pa mi je bilo žao što nisam mogao poći na kupanje i u ribolov.
Kako sam jučer napisao, svaki moj plan i želja danas su bili podređeni potrebi mog 'duhovnika' kog sam odveo do veletrgovine kako bi kupio neke sitnice i GPS uređaj!
Jutro sam proveo u Crikvenici u rješavanju nekog manjeg problema kod J., u korištenju programa za rad s glazbom i onda se, nakon kave i malo razgovora s M. vratio u Bribir!
Odlučio sam u pauzi između današnjih obveza ručati jučer učinjenu buzaru od školjki.
I baš kada sam bio usred (odličnog!) ručka, nazvao me je P.N.J. i rekao mi da dođem do Kraljevice kako bi zajedno otišli do METRO-a!
Požurio sam s ručkom, na brzinu oprao posuđe i onda krenuo do Kraljevice. Brzo smo stigli do supermarketa.
Nakon kupnje GPS uređaja i par sitnica za ured P.N.J.-a, vratili smo se do mog 'ferrarija' te se opet našli kod T-centra u Crikvenici kako bi J. kupio adapter (uređaj) za bežični Internet.
Obećao sam mu da ću mu sve podesiti i pokazati (o GPS-u i Internet 'stiku') u subotu, jer se nadam slijedeći vikend provesti na Rabu.
Pozdravili smo se i krenuli svojim kućama.
Na povratku kući svratio sam do K. i nakon 'ramazanskih baklava' (on i njegova mama su muslimani) koje mi je ponudila njegova mama, starija gospođa, uzeo sam njegov PC i krenuo prema Sv. Vidu!
Sada sam tu! U mojoj maloj, trošnoj, ali iznimno ugodnoj i toploj kućici.
Sjedim za računalom, slušam radio i pišem moj dnevni zapis.
Nisam nadahnut, jer je očito kako me je dosta raznolikih poslova i obveza umorilo.
Da! Umoran sam!
Bezidejnost, kao posljedica umora, tjera me sve ovo završiti, ali moj uporni ego ne želi uobičajene internetske kartice ostaviti praznima!
'Pomoći' ću se - TUĐIM!
Recimo citatom razmatranja nedjeljnih biblijskih poruka, 26. nedjelje (slijedeće) kroz godinu, iz pera g. J. Kopreka.
Evo, meni, interesantnog razmišljanja:
'..., nije li i naša vjera često ranjiva, ugrožena, pod znakom pitanja? Ne kažemo li često: što sam Bogu skrivio, zašto me kažnjava, kako to dozvoljava itd.? U tim i takvim trenucima jedni od drugih trebamo pomoć, podršku, snagu. Posjet starome, osamljenome, bolesnome može osnažiti vjeru, nekome pokloniti vrijeme, slušanje, imati srca za njegove potrebe također može osnažiti vjeru...
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Naprotiv, ako to nije slučaj, ako 'ne napojimo žednoga čašom vode', vjera takvog čovjeka može biti ugrožena. Zato vjera nije 'privatna stvar', svi smo odgovorni jedni za druge, za vjeru svakoga - bilo u pozitivnom bilo u negativnom smislu.'
Shvatio sam odavno poruku vjere, što ona od nas traži, očekuje i što nam, tek kada smo spremni SVAKOM 'žednom' dati čašu vode, može dati i pružiti!
Ovakvo razmišljanje ponekad me znade dovesti u nedoumicu, jer mi je teško objasniti i razumjeti vjeru u kojoj čovjek izbjegava vidjeti, čuti i pomoći - bližnjemu!
Znam da se u takvim slučajevima nikako ne može govoriti o PRAVOJ vjeri, ali mi tada nije jasno što ljudi, koji nisu spremni izgrađivati vjeru kroz susret s drugim ljudima, čine ispred oltara i podno svetoga Križa!?
Ili sam krivo 'nasađen'? Pogrješno shvaćam vjeru, Boga, obraćenje, milosrđe, Malene, otvoreno srce, ...?
Ma, ne! Dobro sam shvatio tu TVRDU Riječ Božju; ove Isusove Riječi:
'Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća. Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.' (Mk 9,38-43.45.47-48)
Stvarno je 'tvrda' ova poruka evanđelja!
Dok razmatram njen sadržaj pokušavam se prisjetiti koliko sam ljudi možda 'ostavio na cjedilu', zaobišao ih ili, ned'o Bog, ugrozio?
Nadam se da takvih nema i da će me 'mlinski kamen o vratu' - mimoići!
Znam da je vjera u Boga osobno uvjerenje, ali mi je jednako tako jasno kako vjernici (prema osobnom uvjerenju) ne mogu biti crkva ukoliko nisu u stanju svoju vjeru podijeliti i dijeliti s drugim ljudima.
Ta 'podjela' i ' dijeljenje' vjere s ljudima oko nas nikako nas neće učiniti manjim vjernicima, jer je biti za čovjeka i s čovjekom (od)uvijek i bit će zauvijek - Bog!
No, i opet ću reći: ovako razmišljam ja i zato volim pročitati i čuti neka druga (ili slična) razmišljanja i ideje o vjeri i 'tvrdoći' Isusovih poruka rečenih kroz usporedbe!
Uostalom, siguran sam da bi svaki čovjek, kada bi iskreno i bez samozavaravanja, makar samo prelistao Bibliju, i onda razmislio o pročitanom u toj 'knjizi života' - u Bibliji - u njoj mogao naći neki ulomak koji bi, zamijeni li imena i postavi li sve u svoje vrijeme, bio njegov život!
Siguran sam u to, jer sam čitajući razne tekstove, osvrte, uputstva i još puno toga što nam treba pomoći bolje razumjeti Riječ Božju, naišao na takve dijelove ili opise Biblije koji su bili, jesu, a sigurno će i BITI - moj život!
U ovome se zapravo ogleda VJEČNA snaga i Istinitost ove predivne knjige! (Ta, zar Bog stvara išta loše?)
U njoj smo svi MI! Svi, dragi čitatelju, jer nam naša Sveta knjiga kazuje odakle smo i kuda ćemo stići!
I moje male R. (jednu imam i nadam se drugoj!) dio su mog života, ali i biblijske 'priče' o Jakovu! Priča je to u kojoj sam pronašao sve što sam!
Pitam se imaju li snage, volje i HRABROSTI, mnogi 'zalutali', u ovom svijetu punom bahatih 'vjernika' - pokušati u Bibliji pronaći sebe?
R., raste li tvoja seka (ili braco)? Razumiješ li što će nam ona dati? Uživaj! V.t.t.d!                                                                              SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 24. rujna 2009. – Poruka 'malenog', srna i DOBRO!

Sa čime započeti opis današnjih događanja? S dobrim ili lošim?
Možda bi prije odgovora na ovo pitanje trebao pokušati razumjeti 'loše'? Možda, jer dali je današnje 'loše' zaista baš to - loše?
E, pa sada, kada sam već napravio priličan uvod, kako bi najavio nešto što ću teško razumjeti, početi ću s - lošim!
Loše nije nešto strašno, ali je šteta koju nisam mogao izbjeći i što mi je, samo pola sata prije nego se je mali prometni incident dogodio, najavio jedan slučajni - autostoper!
Njega sam ukrcao kod benzinske postaje u Senju! Vidio sam odmah kako se radi o čovjeku kog mnogi zaobilaze, koji je toliko jednostavan da mu je sve, ali baš sve na ovom Svijetu - lijepo. Dok smo se vozili do cilja njegova puta (restoran Zagreb na ulazu u grad Senj), ispričao mi je kako je mami otišao kupiti dvadesetak deka kave, tada mi pokazao mali omot i ... više mi ništa nije trebao reći! Bio je to jedan od MALENIH, Isusov miljenik, za 'mudrace' ovog Svijeta, bedak, sirotinja, ... možda - nitko!
Srećom, ja živim i mislim drugačije! Poželio sam otići s njime do nekog dućana, ali na našem putu toga nije bilo! Želio sam mu dati neku kunu (hrv. novčana jedinica!), no nisam to učinio! Nisam mogao predvidjeti njegovu reakciju i zato sam od svega odustao! Zadovoljio sam moje želje i osjećaje prema tom čovjeku s malo, usputnog' taksiranja!
Na proširenju, podno restorana Zagreb, zaustavio sav mog 'ferrarija' kako bi taj prostodušni čovjek izašao! Prije nego me je, s puno zahvalnosti, pozdravio rekao mi je ovo:
'ČUVAJTE SE! Čuvajte se!... i onda me pozdravio!
Idući prema Sv. Vidu razmišljao sam o ovom UPOZORENJU, koje sam upravo takvim shvatio, ali što nikako nisam mogao razumjeti! Podsjetile se me te njegove riječi upozorenja na malu Azimu, čiju mi je sliku jučer pokazala njena nekadašnja stanodavka, muslimanka, koja mi je 8.8.2007. godine sličnim riječima upozorenja najavila opasan poremećaj rada srca, kada sam polumrtav završio u bolnici!
Ovo podsjećanje na taj dan i malog anđela (danas živi u svojoj rodnoj Bosni!) i današnje upozorenje neznanca, nisu mi dali mira!
Razmišljao sam o tome što će biti, ... što će se, LOŠE, dogoditi!
I dogodilo se! Nakon što sam svratio do trgovine (trebao sam malo kruha) krenuo sam uobičajenim putem do moje kućice!
Na ravnom djelu ceste, iz mraka šume prema mom autu krenula je srna! Uočio sam je na vrijeme, ali prekasno da bi se mogao zaustaviti pa sam je pokušao zaobići! Uspio sam to učiniti i tako izbjeći direktan nalet na nju, ali srna se nije znala zaustaviti i zato je udarila u vrata mog auta.
Zaustavio sam auto i izašao kako bi vidio što mi je razbila, ali i da pogledam što je sa srnom koja je ležala na kolniku! U tom se je trenu srna podigla na noge i odšepala do šumarka iz kog je i došla na cestu!
U polumraku nisam uočio oštećenje na mom autu pa sam zadovoljan, jer je i srna ostala čitava, veselo otišao kući!    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Jasno mi je bilo kako je upozorenje senjana-autostopiste postalo istinita stvarnost! Ovu istinu potvrdio je moj ponovni pregled lijeve strane auta, ovaj put u svijetlu ulične svjetiljke, kada sam uočio kako su lijeva vrata mog 'ferrarija' dosta oštećena! Ma neka su! Ako je srna preživjela ovaj udarac, sve drugo i nije važno! Jedino mi je žao što je najavu LOŠEG, koju sam shvatio, ali je nisam uspio izbjeći, 'materijalizirala' - srna!

Zašto baš ona! Zar meni za dešpet, jer zli dobro zna koliko volim - svaki život i naravno, nejake životinje! Ali i ovaj put nije uspio!
Ostao sam na cesti, uspio izbjeći najizravniji udarac i (nadam se) tako ne ubiti - srnu!
Eto, ovo bi - ono, LOŠE!
A, DOBRO? Toga je danas bilo puno, ali ću od svega opisati samo moj odlazak do skorašnjeg devedesetogodišnjaka, gospodina J., s kojim sam malo poćakulao, u njegovu društvu ribario i lovio morskog crva te nakon svega s njim i njegovom suprugom, na terasi njihove kuće, uz ledenu kavu i kolač, nazdravio preksutrašnjoj suboti (26.09.)!
Simpatičan 'čiča', veoma bistrog uma i odlične kondicije, učinio mi je dan još ljepšim! Prihvatio je moju ispriku radi moje nemogućnosti da ga posjetim na dan njegovog 90.-og rođendana ('... a imati ćemo cijelo pečeno janje!') i zahvalio mi na boci vina (naravno, hvarskog plavca iz podruma M.Vrankovića) i 'tominim' (čokoladnim) napolitankama! Nismo se predugo zadržali u priči, jer je on morao otići po svoju kćerku koja je bila na putu (iz Zagreba) za Senj, a i ja sam trebao skoknuti do željezarije kako bi kupio par metara lanca kog sutra trebam odnijeti prijatelju na o' Rab!
Možda su upravo ove lijepe stvari, koje su me jako razveselile i razvedrile mi dušu, bile previše za zlog, koji mi je pokušao namjestiti - LOŠE?!
Srećom (ili Bogu hvala?), opomena koju mi je uputio 'maleni' bila je dovoljno jasna pa je moja vožnja, mada sada imam nove (dobre) gume, bila dosta usporena!
Sada mogu reći: sa 100 km/h, s kojom brzinom obično prolazim putem na kom sam danas imao 'sudar' sa srnom, završio bi u grabi! Ali - NISAM!
Ja znam zašto, a svi vi koji ovo pročitaste, pogađajte, vjerujte ili sumnjajte, ako baš želite, u snagu poruke ... činite prema vašoj volji!
Ovu sličicu, snimljenu s terase simpatičnog devedesetogodišnjaka učinio sam samo kako bi vam dočarao ljepotu strmih stijena i mora do kojih je nemoguće doći, osim preko skalina i putova koje se nalaze na privatnim parcelma!
Pogledajte ovaj predivan pogled na morsku pučinu!
Otok na horizontu je Prvić, ali se s ovih pozicija jako dobro vide i otoci Goli, Sv. Grgur, Rab, Sjeverna strana o' Krka (Mala i Vela luka, dio prema Baškoj), Zec (Zečevo), ...! Predivno!
Odmor duši, umu i tijelu ne treba tražiti u nekim ekstremnim događanjima, situacijama ili hobijima!
Dovoljno je znati osjetiti raznolikost života na kopnu, u moru i na nebu i onda u tome uživati!
Uživao sam, zlu unatoč! Zato, evo vam još jedne lijepe sličice!
Uživajte, jer ma što da mi neki od vas (u)činili, možda žalostan, jer ne mogu doći do vašeg srca, volim vas!                              SADRŽAJ WEB-a Naravno, od svega više, na ovoj Zemlji (!), volim moju Tihu Ljubav s kojom nestrpljivo iščekujem našu seku (ili bracu?), moju 'novu', drugu, R.!
V.v.v.d!                                                      Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 25. rujna 2009. – Opet 'svetošimunska' i 'PTSP', srećom i Beat..

Nemoguće je otarasiti se podsjećanja na zlo! Mislite li da 'trabunjam'? Možda, ali ova naša 'dolina suza' neobično je 'uporna' u svom nastojanju da nas podsjeti na zlo!
Eto, čitajući danas dnevni tisak, a to činim samo kada sam u Brezama, naišao sam u 'crnoj kronici' na jedan jako interesantan izvještaj o počinjenom nedjelu u svetošimunskoj ludnici!
Mislim da sam svakog tko prati moj SITE i dnevne zapise zaintrigirao ovim malim uvodom? Nisam li? Pitate se što li sam to pročitao?
E, pa pročitao sam ono što odavno znam, ali što nikada neću moći razumjeti, shvatiti i prihvatiti!
Naime, 'liječeni psihički bolesnik', dakle osoba pod nadzorom 'struke', unutar prostora svetošimunske ludnice (vjerujte mi ova ustanova je upravo to – luda izmišljotina za uništavanje osobnosti čovjeka) napala je i s više uboda s komadom stakla ranila – starog i jedva pomičnog, kako izvještaj kaže 'cimera'!
Oba 'pacijenta' ludare upoznao sam osobno i zato ovako i pišem!
Napadnuta i ranjena osoba mogao sam biti i ja, jer sam s obje osobe proživio 40 dana apsolutnog nasilja koje je jako svojstveno svemu što se može doživjeti u svetošimunskoj ludnici!
Danas sam još više nego ikad zahvalan Bogu što mi je u susret, s puno Ljubavi, poslao moje SPASITELJE i podupiratelje!
Ne, nisam mu zahvalan, jer sam izbjegao neki napad i ozljede što je opisano u današnjem tisku!
Ne, zahvalan sam mu, jer mogu svjedočiti o strahotama koje se čine pod 'okriljem zakona' i jer tako mogu pokušati ukazati na strahote pseudo-bolnice i posebno psihijatrijskog odjela te ustanove!
Uostalom, o svemu neka svjedoči ovo:
napadnuti i izbodeni muškarac (mislim da je to onaj isti O. kojeg sam tamo susreo prije otprilike 8-9 mjeseci) je gotovo nepomična osoba, starac jako narušena zdravlja, nemoćan da brine o sebi, dakle potpuno NEOPASANA osoba, koja u 'sveošimunskoj' psihijatriji živeći u strašnim okolnostima čeka – smrt! Pojma nemam radi čega je taj nemoćni starac završio u tom strašnom okruženju, no to i nije bitno!
Bitno je da proživljava strahote nasilja!
A, 'liječeni' i pod 'nadzorom', odavno evidentiran kao kriminalna osoba, G. (mislio sam da mu je to nadimak), očito je:
nikada neće biti izliječen, jer lijeka za sve što mu je, još od najmanjih dana svijet državnog tutorstva učinio – NEMA!
Poštenije bi ga bilo zatvoriti (jer opasan je!), na taj način odmaknuti od nemoćnih (O.) i nedužnih (bio - JA!) i ostaviti u miru, bez droga kojima se pokušava obuzdati njegova ćud, a što se svakom novinaru i javnosti prodaje kao – 'liječenje'!
Strašni su psihijatri i plaćeni 'skrbnici'! Samo zlo, no (nažalost) etablirano kao nešto što ima svrhu, može pomoći, … čak 'izliječiti'!
Ne!
Bog je odavno postavio postulate o svemu što smo bili, jesmo i što ćemo biti, ali to ovaj svijet, svijet zla, ne želi prihvatiti, pokušati razumjeti i prema tome – živjeti!
(Previše bi 'pametnjakovića'  ostalo bez svog 'lako' zarađenog kruha, kruha koji je učinjen na 'kvascu' tuđe patnje!)
Strašna je svetošimunska!                           Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Strašan je taj polusvijet u kom sam se 'ni kriv nit dužan' našao samo zato, jer su me se DOHVATILI 'psihići', taj opasan 'proizvod' ljudske 'svemoći'! Neosuđen, svjestan (makar u početku tamnovanja!) svega kao i činjenice da se nad mojim bićem (um, tijelo) čineći mi svakojaka nezakonita i nepotrebna nasilja, obavljao 'mengeleovski' pokus pokušaja dokidanja moje svijesti, ali i istine da sam se našao u okruženju opasnih i OSUĐENIH osoba i danas sam prošao kroz 'PTSP' (dijagnozu koju inače ne priznajem kao nešto što je, jer je obična priča iz nomenklature psihijatrijskih oboljenja!)! Šalim se! PTSP ne postoji ili bolje rečeno, ako baš želimo opisati posljedice svakojakih trauma po um i život čovjeka, postoji: u svakom od nas, ali ne vrijedi ništa ukoliko smo u stanju sebi odlučno reći, NE! Zasigurno je trauma svetošimunske ludnice najtužniji i najružniji 'doživljaj' mog uma, dok će, poživim li još malo, posljedice kemijskog ('lijekovi') i fizikalnog nasilja (zračenja!) jednom reći svoje!
Tako to rade ustanove u RH: ispremiješaju sudbine, ižive se nad čovjekom, ugroze mu život i onda sve pokušaju opravdati nekom 'preventivom', 'dijagnozom' ili pak 'zakonom' i … tada se desi NOVI zločin u kom strada osoba, ja ću reći, jer tako sam doživio g. O. – čovjek na umoru! Strašna istina, dali dovoljna da u umu odgovornih osoba učini promjene, tu je! Svjedok sam zla i o ovome ću pričati dok sam živ!
I na kraju ovog ružnog teksta reći ću i ponovo poručiti mojim mučiteljima:
zbog svega što ste mi učinili ostala su ružna i tragična sjećanja, sutra možda neke posljedice po moje tijelo, ali baš radi toga, jer me je snaga vjere i Boga sačuvala, znajte da vas ne mrzim, da vam ne želim zlo i da mi vas je žao! Znam da je vaš osnovni problem izostanak življenje Ljubavi (svakog oblika!) i zato mi je samo moliti Boga da vam, makar jednom, ukaže na Ljubav (Agape i Philia). Do tada, vaša jedina 'ljubav' biti će (možda) seks! Volim vas, mada sam vam i danas, motiviran člankom u kom su imena osoba koje sam osobno upoznao, sasuo u lice – istinu o vašem 'radu'! Strašan je to 'posao'!
Možda je vrijeme da odstupite od svega i postanete – MALENI (Isusovi!)?
To vam od sveg srca želim! Ljubim vas, jer su mi baš strahote (ne)ljudskog postupanja širom otvorile vrata iza kojih sam našao svijetlo!
Eto, ovo sam napisao još jutros, u Brezama! Trebam li reći kako mi je u Brazama super? Valjda ne? U Brezama sam s jednim radnikom dogovorio popravak auta, točnije zamjenu vrata koja mi je jučer oštetila srna.
Ali, to ću obaviti drugi tjedan! Danas idem na o' Rab. Opet ću osjetiti mir jednog lijepog samostana i ugođaj borovih šuma!           SADRŽAJ WEB-a
No, još sam danas našao nešto u tisku kog prelistavam samo u Brazama.
Našao sam članak o slavnoj 'četvorki', Beatlesima i novom reizdanju svih njihovih albuma. Nisam mogao ne pročitati taj članak, jer ipak su oni dio moje mladosti i možda 'krivci' što jako volim glazbu i stvaranje skladbi. Lijepo je prisjetiti se krasnih pjesama i za ono vrijeme odličnih snimaka.
Baš me zanima koliko su tehničari Abby Road studija uspjeli u ovom velikom poslu? Kako sada zvuče The Beatles? (Znajući sve njihove pjesme, ponekad se poslužim nekom njihovom idejom, tekstom, naslovom, načinom sviranja, no tada ne želim biti plagijator. Sve što od toga učinim opet sam – ja! Uostalom, može li itko, osim po naslovu, povezati pjesme The Fool on the Hill i moju Budalu na brigu? Poslušajte ih!) OK!? Žurim! Odoh srediti stvari koje ću ponijeti sobom!
Nadam se, ali ne obećavam vam, da ću s Raba dopunjavati ove stranice! Makar samo kojom slikom i pozdravom mom malom Anđelu, mojoj R.!
V.t.t.d!                                                       Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 26. rujna 2009. – Rab, Kampor, Mundanije i sveti mir (I.)!

Na Rabu sam. Točnije u mjestu Kampor.
Ovdje smo stigli jučer navečer, oko 20.30 sati.
U trajektnoj luci Jablanac dočekala nas je svježa bura. Bilo je i dosta automobila tako da su trajekti vozili često pa nismo dugo čekali na ukrcaj.
Ovo pišem odmah po ustajanju, jer nakon doručka idemo u malu ekspediciju do mjesta Mundanije, a popodne na kupanje u luku Kampor.
Dan je vedar s nešto malo burina. Uvala Sv. Eufemija na koju imamo lijep pogled s naših prozora djeluje idilično, nekako tiho i jako mirno.
Čekam da se ustanu moji prijatelji da odemo do trgovine po svježi kruh i na kavu.
Do tada, pogledati ću malo neke SITE-ove i možda još štogod napisati.
Pogledao sam neke stranice, ali nisam našao ništa meni interesantno.
Možda baš zato, jer sam očekivao naći neki produhovljeni tekst koji bi bio primjeren mom doživljavanju ovog prostora duhovnosti u kom sam se našao po drugi put u životu?
Stare zgrade samostana idealno su mjesto za meditaciju, jer svojom 'patinom' nude jako različit ugođaj svakom uobičajenom životu.
Ovdje je sve drugačije! I noć i dan imaju neku 'tihu' dimenziju koja me čini sabranim i mirnim. Jučer, dok samo se družili s našim domaćinom P.N.J., na platou iznad mora, dok smo sjedili na kamenim klupama, oko kamenog stola, pod vedrim nebom punim zvijezda, misli su mi znale odlutati do moje Dalmacije. Ovakav mir uvale Sv. Eufemije moguće je doživjeti samo na otocima i to SAMO na malim otocima, kakav je i otok mojih pradjedova, Drvenik Veli. Nostalgija?
Valjda, jer me je pogled na male muliće i lijepo poredane barke podsjetio na - važan dio mog života!
Danas je sve puno drugačije. Od puno ljudi iz moje obitelji, koji su bili pored mene, više nemam nikog! Šteta! No, tako je!
Sv. Eufemija i pogled s prozora sobe na, borovima bogat, Kalifront, more i sve što sada mislim i osjećam vodi me u prekapanje po sjećanjima.
Zato, prekidam s pisanjem, jer želim duboko proživjeti sadašnjost slijedeća dva dana koje ću s dragim ljudima provesti na otoku Rabu, u Kamporu, Mundanijama, podno Kamenjaka (najviše brdo Raba), na Suhoj punti, ...
Nastavljam s pisanjem, ali samo kratko, jer je već nedjelja!
Nakon marende i šetnje mjestom Mundanije, otišli smo na brdo Kamenjak s kojeg se pruža divan pogled na sva mjesta otoka Raba, na otoke Pag, Lošinj i Cres i, pogledate li prema kopnu, na Velebit.
Malo nakon izleta otišli smo u jednu uvalu u zaljevu mjesta Kampor.
Mada sam učinio mnoštvo lijepih slika, sada ih nemam vremena postavljati pa ću vam sve ljepote otoka predstaviti u ponedjeljak.
Unatoč laganom burinu uvjeti za kupanje bili s odlični.
Temperatura mora bila je oko 19-20° celzijusovih pa sam se i opet dobro iskupao! Pogledao sam dno i zaključio kako ću biti prvi 'crvolovac' koji je na jako plitkom i za crve lošem dnu ulovio crva!
I uspio sam, ali sam se zadovoljio samo s jednim ulovljenim crvom. Predvečer smo se vratili u Kampor odakle smo nakon večere krenuli u mjesto Rab!
Prošetali smo starom 'jezgrom' grada, pojeli dobar sladoled i vratili se, puni doživljaja na spavanje u ovo tiho mjesto, Kampor! Laka vam noć!
R., možda ti jednom sve ispričam, puno pokažem i naučim te dobrom?
Možda? Laka ti noć, Anđele moj! V.t.t.d!       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 27. rujna 2009. – Rab, Kampor, Suha punta i sveti mir (II.)!

Evo me opet u Sv. Vidu! Vratio sam se kasno pa ću i ovaj zapis skratiti.
Jutros sam zajedno s prijateljima prisustvovao misi P.N.J.-a.
U crkvi, u sklopu samostana u Kamporu, bilo je dosta ljudi.
Nadahnuta propovijed u kojoj se je P.N.J. osvrnuo na odnose u obitelji i u društvu, kod čega je sve 'začinio' pričom o nepravdi koju trpe mnogi ljudi, dotakla je moj um, jer je pitanje pravednosti i što ona može, lošeg, učiniti oduvijek kamen spoticanja mnogih odnosa između ljudi i nacija!
To odavno znam, jer svjestan sam koliko je teško dati točnu procjenu svake situacije pa tako i onda kada nekog treba - osuditi!
Srećom, ja nikog nisam osudio i zato i nadalje imam - miran san!
I baš sam o tom, 'mirnom snu' raspravljao s mojim prijateljima za vrijeme doručka i putem do Suhe punte kamo smo bili na kupanju!
Zaključak o 'sudovanju' i posljedicama činjenja (ne)pravde bio je unison!
Složili smo se kako je jako dobro ne osuditi nikog i ne presuditi nekom!
Ova jednostavna Istina opasno ugrožava mnoge 'pravednike' i čini njihov odnos s Bogom, pod pretpostavkom da su vjernici, LAŽNIM!
'... što učiniste jednom ...', snažna je poruka evanđelja svakom vjerniku!
No, prihvaćaju li je! Mnogi ne i onda takvi misle (samozavaravaju se!) kako provodeći nekakve presude i osude, to čine u ime dobra, za dobrobit osuđenog (?), ... ma za samog Boga!
Složili smo se kako ova zemaljska zamka uništava upravo vjeru u Boga i da nije ništa što ne bi bilo u funkciji - zlog!
Inače, sam dan bio je jako lijep!
Oko podneva more je postalo mirno 'ka ulje' pa smo, u prelijepoj uvali podno hotela Karolina, uživali u daru 'babljeg ljeta'!
I opet sam, tek radi znatiželje i želje da do kraja razotkrijem ponašanje i život velikog morskog crva (Eunice gigantea), potvrdio neka moja praktična iskustva i u, danas, lošim uvjetima morskog dna, iskustveno, pronašao veliki broj staništa crva.
Ulovio sam samo dva komada (u ovom trenu imam ih previše) i to samo zato kako bi mogao procijeniti njhovu 'kvalitetu'! Odlični su!
Sada znam gdje mogu lako uloviti veći broj komada te odlične 'aške'!
Što se pak riba tiče, južna strana otoka Raba nije me oduševila!
Svemu je 'kriva' posidonija, koja se prostire na velikim površinama dna, a što otežava ribolov s kraja.
Ali, to mi i nije važno.
Oduševljava me istinsko prijateljstvo dragih ljudi i njihov interes za mnoge stvari koje su 'običnom' čovjeku daleke i zato - nepristupačne!
Na ovom malom, dvodnevnom, izletu prošao sam svojevrsnu 'metamorfozu' moje osobe i bio 'arheolog', 'geolog', 'kulturnjak', 'biolog', 'zeleni' i 'duhovna' osoba!
Ova raznolikost amaterskih 'zvanja' svakako je poseban doživljaj pa zato mogu reći kako sam uživao u svemu što sam činio!
Znam da su i moji prijatelji uživali u svemu što je naša mala 'ekspedicija' učinila u prošla dva dana, što su mi i potvrdili!
Na povratku kući dogovorili smo neke buduće izlete i radnje.
Uživam neki novi život, mada mi sjećanja na pretrpljene nevolje prečesto žele pokvariti ove lijepe doživljaje, susrete i uspomene na drage ljude!
Nadam se da ću sutra na ovaj SITE stići postaviti nekoliko prelijepih sličica s ovog izleta! Odoh u 'krpe'! Laka vam noć - svima!        SADRŽAJ WEB-a
Tebi ću, moj mali Anđele, sutra postaviti jedan ,mali' video klip!
Vidjeti ćeš: samostan je prelijep! V.t.t.d!   Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 28. rujna 2009. – Slike, mali video i stvarnost svakodnevice!









 
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Obećao sam vam slike! Evo ih! Predivni pejsaži otoka Raba, toliko ugodni oku i duši neka vas odmore!
Ovdje je i moj mali video-klip za moju Veliku Ljubav!
(R., ovdje sam boravio i uživao u miru starih i posvećenih zgrada. Bilo mi je jako lijepo! Kako sam ti već rekao, samostan je prelijep!
No, to je već stari doživljaj.)
Danas me je u stvarnost svakodnevice života vratila jutrošnja misao o sadržaju jučerašnjih tekstova koji su čitani na svetim misama!
Recimo nešto slično sadržaju komentara tih čitanja! Ovo:
'Milost nije zasluga, nego dar i darovatelj, Bog, ima pravo birati one koje želi milostima obdariti. Okrenimo se malo oko sebe i bolje pogledajmo to obilje dobra koje propuštamo zbog svoje zavisti i straha od zajedništva...
Isus ide dalje u svojem upozorenju. Umjesto da podlegnemo obilju zavisti, smatrajući se isključivim privilegiranima, upozorava nas da se moramo spustiti u realnost života. Tada ćemo otkriti ne samo da nam bližnji nisu krivi zbog svojih mogućnosti i sposobnosti, nego da i mi sami znamo drugima biti na sablazan i štetu!' (HKR)
Baš ovo spominjanje bližnjih, svakog me jutra iznova podsjeti na to kako su moji bližnji svi ljudi, osim onih do čijeg srca ne mogu doći, jer ih uništava upravo bijeg od realnosti života, ... obična egoistična trka u kojoj je cilj sve dalji unatoč sve bržem trku - za ...? Čime? Kime?
Velike pogreške traženja Boga u materijalnom i izvan SEBE, koje mnogi pokušavaju opravdati nekom potrebom ili čak 'vjerom' i 'skrbi' za nečiji život, ponavljaju se iz generacije u generaciju.
Koliko li je samo preminulih roditelja tužno pokopano, a da bi djeca samo malo iza toga iskopala ratničke sjekire oko pitanja ostavštine.
Puno! Previše!
Jedan oblik otimanja za imovinu, radi kojeg se danas lako zaboravlja na stare, bolesne i nemoćne osobe, koje se u kraju njihova života doživljava isključivo kroz njihovu ostavštinu, je i svaki sukob unutar zajednice ljudi kojemu je cilj osobni EGO!
Ovakvo ponašanje ljudi dovodi mnoge do strašnih podjela, na naše-vaše, moje-tvoje, 'pravo' i 'istinu ..., koje tako nastale postaju propast zajedništva! A, tada su svi gubitnici!
Gubitnik sam i ja kao i mnogo uništenih ljudi i umova čije 'halje razdijeliše', ali u njima ne nađoše Boga!
Mislim kako bi jedan boravak, sličan mome, u hramu svetosti i mira, iz kog pogled u vedro Nebo otkriva besmisao ne iskazivanja milosrđa, dobro došao mnogim posrnulim dušama i 'odlutalim ovcama'!
Kažem tako, jer sam i jučer, nakon što sam odslušao priču o ljudskom ponosu i o tome kako bi se trebao prestati 'nuditi onima koji su te ponizili, opljačkali i napustili', ostao isti!
I dalje mislim (i nadam se!) kako će jednom do praga moje kuće Bog dovesti moje sinove i moju malu R.!
Da, mislim tako!                                                               SADRŽAJ WEB-a Svaka bi moja druga misao o 'vrijednosti' nekakvog 'ponosa' i ned'o Bog, o 'bezgrješnosti' zavisti ili mržnje bili izdaja samoga Boga i vjere u čovjeka!                                                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
To ne želim! Vjerujem u ljude! Spasili su me, pokazali mi pravo, Božje, lice čovjeka i tako, skupa sa mnom, dokazali moć i neuništivost - zajedništva!
Naravno, svaki oblik 'zajedništva' uperen protiv nekog, bez obzira na 'pobudu', 'razlog' ili 'pravo zajednice' - nije Istinit! Ljubite: ISTINU!

A.D. / 29. rujna 2009. – Imendan, Anđeli i poziv na življenje mira!

Umjesto današnje čestitke imendana jednoj mladoj mami, navesti ću jedan dio iz današnjih misnih čitanja, uz kojeg je svaki moj osvrt na poruku Boga suvišan!
Želim da ovdje napisano dopre do njena srca i zato ću ipak kratko reći (baš onako kako to piše u Knjizi Otkrivenja), živ sam:
' ... Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.'!
Evo cijelog navoda, kojeg sam dio upotrijebio kako bi odaslao poruku - mira (Otk 12,7-12a):
"I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
I začujem glas na nebu silan: 'Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici!'''
Prepoznajete li u ovim navodima nešto iz našeg sadašnjeg življenja, iz mog i vašeg svijeta u kom zli stalno prijeti i veoma često uspijeva razoriti našu vjeru, živote i svako, lijepo i dobro, sutra?!
Nisam li već previše puta napisao i rekao kako nije dopušteno isključivanje i žrtvovanje drugoga, ni iz osobnoga (egoizam, 'moja pravda i pravo') niti iz kolektivnoga nagona ili razloga ('zakoni', osude, interesi)?
Jesam!
Pišući ovako želim i nastojim reći nešto o pogubnosti opasnih zabluda i kroz to upozoriti sve one, koji čovjeku nanose bol, patnju i svako drugo stradanje (Mojsije je upozorio Jošuu, a Isus učenike!) na nužnost odustajanja od takvih 'radnji' i svoje loše osobe!
Vjernik, nužno, ne treba poći s učenicima da bi (u)činio dobra djela!
On mora biti tolerantan i otvoren prema svim ljudima, kako bi svi zajedno mogli živjeti radost radi svake dane čaše vode (Isus) – ma tko god da nas njome napojio, ... koga god da napojili!
Nadam se da ovo razumijete i da ste s lakoćom povezali moj križ sa svime što učini pobjeda nad zlim, 'zavodnikom svega svijeta'!
Slikovito rečeno, 'moj svetac' Mihael (danas se još slave i Gabrijel i Rafael), u trenutku velike kušnje i strašnog naleta zlog na moj um i dušu, bio je svaki dobar čovjek, toliko uporan u nastojanju da mi pomogne i spasi me, da je svakom tko ovu 'bitku' nije izbliza vidio i doživio teško shvatiti kako je to bio čin milosti samoga Boga!
Želim da ovo moje razumijevanje, svega što je bilo i iz čega sam se 'izvukao' - ovako kako ga predstavljam, prihvati svatko tko ovo pročita!
Smrt mi je bila dotakla i tijelo i um, ali me je moja 'tinjajuća' duhovnost, određena Bogu i tada još samo jednoj jedinoj molitvi, koju sam jedva izricao svecu Alojziju - spasila!
Sveti Mihael pomogao mi je da ne zaboravim i da ne odustanem od Boga i njegove Ljubavi, i da ustrajem u duhovnoj borbi koju svatko od nas treba voditi protiv zla u sebi i oko sebe. Kako?
Najlakše, kada počnemo živjeti svijet u kom nije najvažnije:
imati novaca, utjecajne prijatelje, dobar posao, zarađivati, putovati, zabavljati se, biti zdrav, ... kada - nastradamo, preživimo muku i shvatimo da smo samo milošću Boga, izbjegli - zlog!
Inače, sam dan, utorak, osvanuo je vedar i lijep.
Bio sam u Brezama, u društvu 'običnih' ljudi koji nikad ne kalkuliraju s tuđom nevoljom, koji su u stanju mnogima pomoći i koji su i meni pomogli!
Sve su to sami (i moji!) - 'Mihaeli'!
Na žalost, danas sam morao izjaviti i jedno žalovanje!
Dobrom čovjeku, umro je brat!
Vidjelo se danas na licu gospodina I., koliko ga je to pogodilo.                                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Mada je bio svjestan teške bolesti brata i znao kako mu brat neće moći još dugo izdržati bolest srca, vijest o smrti drage osobe, 'potopila' ga je!
Pitam se kako li će jednom, nekad, 'moji' reagirati na dojavu o mojoj smrti?
Pljuvanjem po svemu što sam bio, lažnim pijetetom, ili ipak s iskrenom žalosti i osobnim kajanjem, radi propuštene prilike da još za života 'izgladimo' strašan nesporazum i silne gluposti naših 'istina', 'prava', poimanja 'milosrđa' i 'Ljubavi'?! Da! Pitam se, ali odgovora ne znam!
Nemoguće je znati išta o tuđem umu i duši!
Taj skriveni svijet naših osobnosti često smo u stanju lažno predstavljati!
Nekad samo zato kako bi se učinili važnim, hrabrim ili dobrim!
Česte promijene osobnosti, koje 'struka' (psihići) podvlači pod nekakvu 'bolest' ili 'poremećaj' (osobnosti), učestali su oblik ponašanja, uvjetovan opakim vremenom u kom samo egoizam, koji od nas traži 'prilagodljivost' naše - osobnosti - može 'proći'!
No, prolazi li to? Možda ponekad, ali završava uvijek s lošim krajem!
Uf, baš mi se ne piše!! Trenutno baš i nemam nekih ideja i motiva za pisanje. Pišem po navici! Čak me niti dan imendana jedne mlade žene ne motivira na pisanje. A, ona nije bilo tko! (ups, pokrenuo sam misli!)
Bila je nekad JAKO - moja, najdraža, koju sam Ljubio kao vlastitu kćer.
Danas je sve drugačije. Ljubav za nju i sve moje nade izjalovili su njeni neobično ružni postupci koje mi je 'servirala'.
Sada je 'gazda' u mojoj kući, no čini mi se da je sve što misli i čini daleko od njene svijesti i dobrog, što ona u naravi Božjeg bića - je! Dobra je!
Žao mi je što možda nikada neće moći shvatiti Ljubav, jer Ljubav je odricanje, priznavanje, poštivanje, milosrđe, ... a ne: egoizam, strah, imati i biti bez čovjeka i Boga!
Ljubav nije suza podno križa raspetoga Boga, već suza podno križa bližnjega, ... i mene, ... suza koja jednom mora postati Ljubav i Milosrđe!
Ima li u njoj toga?
Možda, zapravo, volio bi vjerovati da ima i da je u ovom času sve ružno što živim samo veliki nesporazum, možda 'generacijski jaz' između jednog starca i mlade žene ili samo - gruba pogrješka!
Volio bi da je tako, ali, osjećam da nije!
Šteta G.! I danas te volim, no ne mogu ti reći da te Ljubim!
Ne mogu reći da te Ljubim kao kćer, jer kćer mi ne bi učinila ništa nažao!
A, sinovi? Oni? Da! Oni su mi puno lošeg učinili, no njih i dalje Ljubim!
Želio bi tako i tebe G. (opet) moći Ljubiti, ali ti to nećeš!
Više voliš komfor moje kuće, vožnju u bijeloj 'limuzini', bezbrižnost i izbjegavanje pružanja, samo malo, osmjeha i dobrote - staru čovjeku!
Ta nisam ti otac i zato sam možda, nitko!
Vjeruj mi, mada ti to ne želim, upoznati ćeš svijet u koji sam i tvojim postupcima gurnut!
U njemu nema puno lijepog, ali ima jako puno - Boga!
Tada ćeš spoznati koliko sam te Ljubio i zašto te sada samo - volim!
Sjećanja su nekad čovjekov pravi i jedini 'neprijatelj'!
Ne mogu ih prebrisati! Nikad neću moći zaboraviti tvoju i njenu (baba N.) 'egzorcističku seansu' kada si pored mog kreveta molila (LAŽNO!) krunicu, smatrajući me samim đavlom! Vidiš, mada imaš ime svetog Anđela, nisi me uspjela nadvladati! Zašto? Jednom će ti o tome pričati Bog! Oprostio sam ti, no sjećati ću se svega dok sam živ i zato zauvijek biti žalostan! Možeš li razumjeti moju tugu? Ne, jer više voliš imati novaca, utjecajne prijatelje, dobar posao, zarađivati, putovati, zabavljati se...!
Kada to nestane, tada ćeš sve shvatiti!                           SADRŽAJ WEB-a
No, tada će biti kasno pa ti svijeća koju ćeš možda ponekad zapaliti za moju dušu neće moći vratiti mir! Mojom smrću, zemaljsko u odnosu moje Ljubavi za tebe i tvog egoizma postati će - tvoja briga! Tada ti neću moći pomoći, kao što sam to rado i uvijek činio za tebe! No, volim te, ali je sada moja Ljubav negdje drugdje! Kod tvoje R, i sutra, opet tvoje (moje druge!) R. Volim te, mada si me 'kamenovala' i tako mi učinila duboke rane! Neka te Bog poživi i očuva od svega što bi ti moglo postati - križ! Čuvaj moju (i sutra, moje ...) Tihu Ljubav, čuvaj mog L. i imaj strpljenja dok živiš, BITI i ostati mu - žena!               Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 30. rujna 2009. – Voljeti i Ljubiti!

Žurim, jer sutra nakon ručka idem na Rab kako bi prijateljima pomogao urediti programe za rad njihovog poduzeća.
Usput se namjeravam pozabaviti' i s GPS-om mog duhovnika P.N.J.-a i podučiti ga kako da ga koristi.
Zato ću danas samo malo 'filozofirati' i to na temu jučerašnjeg zapisa, u kom sam napisao kako: '... je volim, ali ne Ljubim!'.
Čini mi se da ovo malo tko razumije pa ću i ovdje reći kako voljeti i Ljubiti nije isto, mada je jako slično!
Voli se: jesti, šetati, kupati, ... i seks se voli, ... i čovjeka, ali se nekoga Ljubi samo ako je ta Ljubav usredotočena na čovjeka kao Božje biće!
Zato, mogu vas sve voljeti, ali vas mogu Ljubiti samo ako vam tu Ljubav mogu pokazati, dati, priuštiti, ... a za to je nužno s nekim biti u vezi, ... za stolom uz kavu, u igri, šetnji, na kupanju, ... zajedništvu, ...!
Nadam se da sam sada bio dovoljno jasan!
No, malo me 'muči' i zbunjuje opis Ljubavi kojeg nam je u 1. poslanici Korinćanima dao sv. Pavao, kada je za Ljubav rekao kako ona: '... sve podnosi, sve prašta, svemu se nada, sve vjeruje'.
Prihvatim li ovakvo tumačenje Ljubavi, onda stvarno mogu reći kako, mladu mamu iz mog jučerašnjeg zapisa - SAMO - volim, jer mi za Ljubav koju sam imao za nju danas 'nedostaju': nada i vjerovanje u njenu osobu!
Od pavlove 'definicije' Ljubavi, ostali su mi oprost i činjenica da sam sve što mi je učinila podnio i da je unatoč tome i dalje mogu podnijeti!
Toliko o voljeti i Ljubiti!
Inače, zadnji dan rujna bio je lijep pa je sve više podsjećalo na ljeto nego na jesen!
Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE                                      SADRŽAJ WEB-a 

Nakon nešto posla i jutarnje kave s prijateljem, iz Crikvenice sam se brzo vratio u Sv. Vid, kako bi iskoristio ovaj lijep dan i otišao do mora.
I bio sam! Lovio sam ribu, kupao se i usput ulovio dva morska crva.
Bonaca i prilično toplo more podarili su mi mir i užitak u gotovo praznoj 3. (senjskoj) dragi! Moram priznati kako mi je kupanje izuzetno prijalo, radi čega sam danas zanemario ribolov. Ipak, ulovio sam par ribica i jednog velikog arbuna (cca 0.7 kg). Kada ulovim neki veći primjerak ribe često se našalim i tada znadem reći kako sam je ulovio samo zato, jer je naumila izvršiti 'samoubojstvo'! Ovu ću 'ribicu' pokloniti dragom prijatelju, jer mi je zamrzivač prepun ribe!

Maloprije me je posjetio moj susjed, invalid D.! Odmah, s vrata rekao mi je: 'došao sam samo da vidim jeste li živi?!'. Živ sam D. i sam Bog zna do kada će tako biti! Popili smo po čašu kole i malo popričali o njegovoj samoći koja ga je počela nervirati! Nije se dugo zadržao. Nakon što je otišao uhvatio sam se posla i ovog pisanja! Ovdje ću završiti, naravno, s pozdravom mom Anđelu! Uživaj R.!V.t.t.d! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE