AD 2008. |
OPUSCULA VERBORUM: |
Na ovim stranicama naći će te MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će te pjesme starijeg datuma s mog božićnog CD-a!
|
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!
|
Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!) |
|
|
|
PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK |
PJESMA NA OVOJ STRANICI! |
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno! PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period - ne napišem ništa! Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!? KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)  PDF/rar format 2008./2009. -------------- 2010.WORD/docx |
SADRŽAJ WEB-a
|
A.D. / 1. lipnja 2009. - Razgovor s Bogom! (morao sam tako!) Milost! To Te molim Bože, jer osjećam kako predugo (od 02.02.09.) lutam između svjetova mog tijela, uma i duše! Ne želim lutati, jer se u tome ne snalazim dobro! Zapravo, osjećam se - jadno! Želim biti s Tobom i blizu Tebi, a onda osjetim kako me nešto pokušava odvojiti od te namisli. I tada, osjetim nevolju! Moj novi križ! Koji je to po redu i dali je možda to moj zadnji - križ? Probudio sam se jutros užasno umoran, "gladan" zraka! Dišem "na škrge" što me tjera na zijevanje koje me prati cijelog dana. Bilo mi je jednom slično, prije tri-četiri godine, no tada sam makar imao kome reći što mi je, što me muči, a i sve je kratko trajalo! Danas, sve moram podnijeti "šutke", stoički, a čovjek sam i nekad mi je to teško! (Tada, u mojoj "pustinji" dobro znam kakav je okus vode!) Mogu li se i opet osloniti na tvoje rame, zamoliti Te da mi se smiluješ! Zar je moguće da nakon svega što sam doživio moram proći kroz nove muke, patnju, polagano umiranje? Smiluj mi se! Daj mi san u kom će moja duša zauvijek napustiti ovo, već jako umorno tijelo! Sutra bi trebao poći do Breza, a uopće se ne osjećam spremnim za to. Pošalji mi Duha Svetoga ili mi samo nešto - reci, ... poruči! Trebam Te! Trebam blagost Tvoje Milosti, taj dodir ili samo kakav znak Duha Svetoga! Odavno sam ostao bez ičeg i ikog i zato, jer imam još samo Tebe i moju Veliku Ljubav, molim Te da me ne ostaviš - samog! Ti znaš da sam se danas na razne načine pokušavao "riješiti" nelagode nedostatka zraka i ovakvih misli! Išao sam zato danas u Crikvenicu, bio s ljudima, rješavao problem prijateljevog lap-topa, čak učinio dobar ručak, bio na kavi sa S., odradio posao za Breze, teško - ali ipak - šetao, sređivao robu i veš, ... i sada Ti ovo pišem mada bi najrađe pošao leći! Reci mi: što trebam učiniti kako bi se zauvijek riješio - sebe? Koliko dugo ću morati živjeti moju nevjerojatnu sudbinu, koju su mi odredile misli i htijenja progonitelja, ..sudbinu koja mi daje same nevolje? "Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote?" - stih je kog upravo sada čuh i onda se, jer na ovo teško pitanje nemam odgovor - nakratko utješim, znajući kako je taj lijepi stih nastao radi nepravdi koje već dugo pišu i pjevaju - najljepše pjesme! Ne vole ni oni, ni mnogi njima slični, slavuja koji lijepo pjeva, jer u lijepoj pjesmi nalaze istinu o sebi! Trebaju oni podanike, lica bez misli, stavova, Ljubavi, ... obične, hladne "voštane figure", ljude bez Boga, jer vjeruju kako jedino tako mogu dohvatiti izgubljeni smisao svog - jadnog života! Moram ovako pisati, jer Te ne mogu lagati! Poznaš me! Znam da pišem "oštro" i bez "dlake na jeziku", ali ne mogu izdati Slobodu, Istinu i Ljubav! Cijena koju sam "platio" velika je, ali nije konačna! S tako velikim "ulogom" nemam pravo neodgovorno postupati, jer ću, kao i svi drugi, nakraju od Tebe dobiti "konačni račun"! Na mom će računu biti odbačeni, zaboravljeni, napušteni i potrebiti ljudi, puno dječice i patnja, ali neće biti otetog-prokletog, lažnog i podvaljenog!  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Ostaje mi nadati se da ćeš za "njih", za sve koji su na bilo koji način tuđi život prinijeli na Tvoj oltar, imati želje "strornirati" - "crvenim stornom" - njihov preveliki račun - zla! Vidiš, možda je ovo što pišem i dobro? Naime, kada god nešto učinim, kao pravi "sumnjivi Toma" upitam se o smislu svega i ispravnosti učinjenog! Dok "bljujem (ovu) vatru" mojih emocija, osjećanja, podataka i razmišljanja pitam se kojim sam putem krenuo? Znam da postoje samo dva puta: pravi i krivi! Da, nema trećeg, koji ipak postoji, ali samo kao kakav imaginarni, osobni pravac kretanja, kao treći, "bućkuriš", put kojim lutaju mnogi nedorečeni, uplašeni, neiskreni i sebični - umovi! Znaju li oni da idući tim, svojim, putem - opasno griješe! Ta, poštenije je biti na krivom putu i onda jednom shvatiti kako on nikuda ne vodi - nego ustrajati u želji da se ima široki ("magistralni") put po kojem je lako "vrludati"! Što li će se desiti kada, one koji su tuđe žrtvovali svome Bogu, takav put dovede ispred malih, tijesnih vrata - Raja, ... ? Hoće li ti loši "šoferi", širokih i prostranih putova, tada uspjeti "pogoditi" - mala vrata vječnosti? Sumnjam! Pomogni im zato, već sada, Dobri! Milost! Milost im daj Bože, kako bi ih ove moje riječi, nadahnute osobnom patnjom i "gladi" za zrakom vratile na pravi put, na čijem se kraju nalaze vrata, velika tek kao "ušica igle"! (Ušica igle malena je, ali se u nju može uvući jako dugačak - konac!) Milost im daj i ne dozvoli im da pred tvoja vrata stignu kao ogromne "napuhane veličine"! Dobro je znati i htjeti nešto reći i još bolje - napisati! Evo, sada dok ovo pišem, jer sam siguran kako će napisano biti temelj pogrešnog zaključivanja, čime će poneki posjetitelj mojih internetskih stranica (i sva "struka"!) pokušati OPRAVDATI svoje "vrludanje" - mojom blesavošću - meni je puno bolje! Imam više "zraka", lakše dišem i nisam toliko umoran kao prije! Zašto je tako? Volio bi kada bi mi na ovo pitanje, samozvani "poštenjačine" i svi koji moje kazivanje vrednuju - ludilom - odgovorili gledajući me u oči! Zašto? Zato, jer bi tada vidio lice laži! Oni nemaju i ne znaju - odgovor i spoznaju o tome što čovjeku znači: reći, napisati, skladati, ... biti - SVOJ! Kada bi takvo što znali ne bi bili, ono što jesu: "poštenjačine" i (jako opasna) "struka"! Ne bi "ulazili u tuđe živote!" Pri kraju sam internetskog arka pa ću već sada zaključiti kako sam, iskreno nižući moje misli, vapaj, opis moje muke i poruke "poganima" - "dohvatio", toliko potrebnu božju Milost! Ne, nisam se riješio gladi za "arijom"! Moguće se nedostatka zraka više nikada neću riješiti, ali sam ipak - bolje! Lakše mi je, jer u svemu vidim sebe u Njemu! Vjerojatno vam ovo i nije najjasnije pa ću za pokušaj opisivanja ove, naoko, male promijene reći kako - NISAM SAM! (Dio sam Cjeline!) Tako je! Nisam sam, jer i kad tonem i onda - idem k Njemu! Pokušajte ovo kazivanje razumjeti onakvim kakvim sam ga ja iznio: ISKRENO! Laka vam noć! SADRŽAJ WEB-a(Tebi, moja Velika Ljubavi, ovo ne trebam objašnjavati, jer mi živimo isti - Isusov svijet, dječje naivan, jako POŠTEN, iskren i lijep! Volim te - puno!) Hvala TI, Dobri!  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 2. lipnja 2009. - GODIŠNJICA u sjeni patnje! Prije točno godinu dana doselio sam se u Sv. Vid, u zaseok mjesta Bribir! 2.6.2008. g. trošna i stara kućica, koju mi je obitelj I.S. dala na korištenje postala je, nakon dva podstanarstva u Dramlju i Novom, moj novi dom! Danas, kada se prisjetim s koliko sam truda, volje i snage uređivao moj novi dom, čini mi se kako sam učinio nemoguće! Taj veliki posao više ne bi mogao ponoviti! Danas, sam to i osjetio! Osjetio sam koliko sam nemoćan i daleko od prošlogodišnje - kondicije! Velika promjena mojih tjelesnih sposobnosti, na lošije, danas je pokazala kako sam u malo vremena - ostario i prilično onemoćao! Što se to desilo samnom u samo godinu dana? Zar je moguće da sam danas, nakon samo malo čišćenja prostorija i popravljanja stropa, jedva dočekao završiti s tuširanjem, kako bi se onda - kao "mrtav" posjeo u stolicu? Je! Moguće je i stvarno je tako! Svemu je doprinijela i dosta loša noć u kojoj sam "stisnut" u klupko, "bez zraka", strpljivo čekao san, koji me je tek pred jutro savladao. Problem s disanjem još je uvijek prisutan i posebno je bio naglašen kada sam završio s uređivanjem mog stana. Strašan osjećaj nedostatka zraka nikako me ne napušta. Srećom, upravo kada sam "pospano" klonuo u stolicu ispred PC-a (nemam fotelju u kojoj bi se pokušao odmoriti, a u krevet nemam običaj popodne leći!) posjetio me je moj susjed, invalid D.! Morao sam se trgnuti iz tupe bezvoljnosti i nelagode i u trenu postati druga osoba! Uspio sam u tome pa sam čak, za vrijeme ugodnog razgovora s D., osjetio i malo poboljšanje raspoloženja. No, malo nakon njegova odlaska sve je došlo na "staro"! Živim muku, glumim dobro i molim - za Milost! A, ... On šuti! Već odavno nisam doživio neki oblik "susreta" s Bogom i zato sam - nikakav. S druge strane, nasilje koje nikada neću moći razumjeti, SMS koji mi je jasno rekao kako sam zauvijek odbačen, prijetnja sudova i postupci "struke" - čini se da su u meni uništili - život, ovozemaljski! Gotovo da ga mrzim, jer sam nakon - PUNO i "njih" - ostao bez ičeg i IKOG od "NJIH"! Strašni su - "oni"! Znam da ovo čitaju i da onda, izvlačeći po koju riječ iz konteksta napisanog i konstruirajući tako "moje nove misli" u kojima onda nalaze moje "ludilo", uvredu, mržnju i bogohuljenje - bježe od Istine! Ali, ja ne trebam Istinu! Ne trebam niti išta od meni otetog! Ne trebam novac, stvari, moje pjesme, slike mojih roditelja, ...! Ne trebam ništa od onog što je materijalno ili djelo moje duše (pjesme!)! Trebam SAMO blizinu bistrog pogleda i dodir male ručice moje Velike Ljubavi! Obezvrijedili su moju očinsku Ljubav, oteli mi najveću (zemaljsku) Ljubav i još samo (vjerojatno?) očekuju moj konačni kraj u režiji prljavih šaka lobotomičara, kako bi - jer smo preduboko zagazili u opačine ljudskih prava, zakona i materijalnog - "opravdali" svoje pravo na - mene i moje! Patim, radi uskraćene Ljubavi koja bi mi danas olakšala svaku muku i bol, no nemam namjeru dati im - sebe! To sam već odavno učinio, no kada su mi krenuli na um - morao sam odabrati - samoću! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Um, drugi, od tri oblika postojanja osobe čovjeka (osim tijela i duhovne duše), isključivo je božja kategorija i Njegov DAR, radi čega se moram čuvati svakog uništavanja ove vrhunske veze s Bogom i zato trpjeti, progon, samoću i uskratu Ljubavi! Tko zna mogu li ovo shvatiti ljudi koji su sa svojim postupcima uništili tijelo i život svog oca? Sumnjam, jer je utjecaj i moć "Black Magic Woman" na one kojima sam da(va)o sebe, a što bi trebale "posvjedočiti" pred križem Isusa svakodnevno prolivene suze (izdaje!) - OGROMNA! Ja, ne postojim! Skoro da sam ovako pišući dodirnuo futurističku najavu prema kojoj žena, da bi postala majka - neće trebati muškarca! "Preteča" sam budućnosti! Žena koja me je u kraju našeg života trebala samo kao "jadnog i bolesnog", nesamostalnog "supruga" i koja se je, istina sa zadrškom, ponijela kao bogomoljka koja nakon oplodnje proždire mužjaka, ne treba - SVOG - čovjeka! Navodna samilost i priča o tome kako "ja tebi ne želim ništa nažao" i nije nego paravan iza kojeg se pokušava sakriti jad osobne svjesnosti o vlastitim nedjelima i činjenica da su u svemu obezvrijeđena MOJA PRAVA i da je tako trajno uništen svaki (bilo koji i bilo kakav!) odnos mene i moje djece! Vražje djelo umotano u "halju" moje žrtve, učinjene "u ime i za Boga", trebalo je postati - opravdanje - zločinu! Ali, nije! I ... neće, jer je moja ogromna patnja koju mi čini uskrata Ljubavi moje djece i male R. - nenadmašna moć - Boga, radi čega mogu reći: ma kako završio, Vrijeme će SIGURNO - pokazati Istinu! Jednu lijepu Istinu čuo sam danas od prijatelja F. i onda je odmah prenio starijoj gospođi koju sam jednom, u svojstvu vodiča (i možda podrške?) vodio na jedan pregled! Moja prva riječ izečena u mikrofon telefona bila je: DOBRO JE! Ostalo je manje važno i lako rješivo. Gospođa - nema rak! Sretan sam zato i zadovoljan! Lakše dišem! Stalo mi je, jako, do života ljudi koji su mi bili (i jesu!) jedina PRAVA podrška u trenutcima kada sam se bio osobno predao - ništavilu! Odjek Dobrog posvuda je, ali ga mi ne želimo čuti! Kada u Brezama za vrijeme marende-ručka utihnu strojevi, lahor koji miluje šumu postane čujan i tada mi se čini kako me je On doveo u taj kraj i kod tih ljudi! Mada se jutros nisam osjećao dobro imao sam snage popričati s gospođom F. i dati joj riječ nade, učiniti malo posla i ukrcati drva za zimu! "Život je jedan ona bacila", ali našle su ga dobre duše i ...? Danas su mi, nakon svega dobrog što mi učiniše - te dobre duše dale malo sarmi! Dobre su gospođo, F.! Sutra će biti još bolje, i vama, jer su vam vaši, dobrim djelom spašavanja mog života - doveli Milost - na vaša vrata! Ja još uvijek čekam taj vrhunski dar Neba pun nade da će moj vapaj, prije nego s ovog svijeta odem, stići do srca mojih sinova! Ne bude li tako, svaki kraj, ma kakav bio, biti će za sve nas - žalostan! Umrijeti ćemo tada bez Boga i drugačiji od onog što smo mislili da jesmo - kristijani (kršćani!). SADRŽAJ WEB-aJa to ne želim! Čekam njihov SMS, mail, poziv, poruku, ... bilo što! A, tebi, moja Velika Ljubavi, jer mi živimo isti - Isusov svijet, dječje naivan, jako POŠTEN, iskren i lijep, nemam što reći, osim: Volim te - puno!) Hvala TI, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 3. lipnja 2009. - O Pavlovu "bratskom" parničenju! Pročitao sam danas jedno interesantno razmišljanje o "bratskom" parničenju, u kom je prikazano i prokomentirano kazivanje apostola Pavla, na temu - sudovanja! Navedeni tekst nisam našao na internetu pa ću prema mom odabiru, jer ga ne želim cijelog prepisivati, navesti samo jedan kraći citat koji će jasno pokazati kakvi smo - kršćani! "Čineći takvo što (parničenje!), pokazuju (oni) da nisu svjesni svoga dostojanstva i uloge koju im je Gospodin povjerio pozvavši ih u svoju Crkvu. ... Parničenje među braćom pokazuje i druge loše strane. ... Znak je da nisu jedni druge prihvatili kao braću, da nisu sposobni trpjeti i određenu nepravdu ako treba, da ne znaju tražiti najprije DOBRO svoga bližnjega pa onda svoje dobro. ... Naravno, kad se dublje uđe u dušu onih koji to čine, uoči se da se upuštaju u razmirice i parničenja, jer im je stalo do PRLJAVOG ovozemaljskog dobitka, te jedni druge plijene. A tko takvo što čini, nepravedan je pred Bogom te treba ZNATI da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega...! ..." Drago mi je da sam ovo pročitao! Sada znam koliko je dobro što ne trebam ništa od onog što su mi oteli, naravno, osim njihove Ljubavi! Istina, u samom tekstu ništa ne piše o tome može li se za "bratsko" parničenje, u što spada i progon s policijom i psihijatrima koji su dio pravosudnog sustava i sprovoditelji jednog strašnog, fašističkog, zakona u RH - dobiti oprost kroz ispovijed? Ne znam, ali znam da me, osobno, navedeni komentar Pavlovih misli ne tereti, jer nikog nisam progonio i život mu ugrozio služeći se "uslugama" opasnih zakona i državnih službenika! Ipak, nisam sasvim miran, jer navedeno tumačenje Pavlove poslanice dovodi u pitanje - njihov odnos s Bogom! Ali, to je izvan dosega moje "moći"! Ja mogu učiniti još samo malo, gotovo ništa, kako bi pokušao poništiti ovaj "bumerang" efekt pravosudno-psihijatrijskih progona, jer se je i moj zadnji pokušaj da se približim mom "plemenu", pretvorio u strašan poraz ljudskog uma, koji u komunikaciji samnom vidi uzrok (?!) svog osobnog nemira! BIJEG OD SEBE NIJE MOGUĆ i to je dobro znano svakom tko je pokušao svoje nedaće riješiti IZVAN SEBE ili (ned'o Bog) uz "pomoć" opasnih "liječnika duše" - psihijatara! Kriza duha i uma traži i treba - promjenu, METANOJU našeg bića, kojom se je jedino moguće - približiti Bogu i kada onda ... sve postaje lakše i jako - MOGUĆE! Želim svima dobro i baš zato zauvijek, a možda još samo na kratko, ostajem biti spreman s njima, u svako doba, kao otac, popiti kavu i popričati! Ja problem razgovora i susreta s mojom "krvi" - nemam! Ja to trebam pa mi je jako teško pokušati shvatiti um i dušu koja nije u stanju pogledati svoj "početak" - u oči! Makar još samo jednom i svemu - unatoč! Možda bi trebao reći kako su oboreni pogledi, osobna ekskomunikacija i bijeg od telefona, maila, ... svakog susreta s nekim ljudima, početak pojave velikih duhovnih "rupa" - koje nastaju u vremenu bježanja od vlastitog - bića/bitka (Boga!)! Nisam baš najsretniji nakon ovakvih misli i spoznaje, a k tome još uvijek imam problema s manjkom "arije"! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Tjera me sve to da i danas Boga zamolim za: Milost! Milost mi treba! Milost nam treba - svima! Ali kako do Nje? Kako tražiti Milost? Više je načina ponašanja i postupanja čovjeka koji bi mogli biti odgovor na ova pitanja i put do Milosti. Puno ovisi o čovjeku i, naravno, situaciji u kojoj je potrebno nešto nekome učiniti i od sebe i svoga - dati! Da, treba - dati, da bi se dobilo! Činio sam tako, činim to i sada i činiti ću to dok budem živ! Sjećam se kako mi je, jednom, jedan svećenik rekao da se "ne nudim", jer da bi tako mogao našteti sebi, "potrošiti" se! Klimnuo sam tada glavom, ali sam nastavio biti - isti! Danas mogu reći kako mi je upravo ta činjenica moje osobnosti, na put mojih muka (križni put) dovela moje Šimune, Magdalene i žene jeruzalemske! U ništavilu ljudske idiotarije, mada sam izgubio jako puno i materijalnog i duhovnog (Ljubav!), moje "sebedarje" dovelo je ka mojoj ispaćenoj duši - najdivnija bića na svijetu, iskrene prijatelje i nešto kasnije nepokolebljive borce za moj um i život! Jesu li mi ti divni ljudi, sama svetost, "nikakvi prijatelji" kako mi nedavno reče moj navodni "dušobrižnik" koja sve što bi ja trebao biti vidi u - ludnici?! I danas sam imao prilike supruzi jednog, takvog, divnog čovjeka reći da: "živim samo radi vas (prijatelja!) i vaših potreba!". Ovo ne treba razumjeti doslovno, jer metafora ove rečenice treba reći kako - ipak imam cilj - mog života! Onaj drugi cilj, kog ne mogu doseći, osim pjesmom, mislima i riječima, cilj Ljubavi i to ponajviše moje Ljubavi za moju Veliku Ljubav, ostaje mi nedostupan i možda zauvijek - nedostižan! Žalost ovakve misli nije moj grijeh! Ne! Zato i jer postoje Maleni (i opet metafora - dobrih, skromnih, poštenih, milosrdnih, potrebitih, ..., sirotinje, prosjaka, ...) i djeca, postoji i moj svijet! Postojim i ja i radi mog svijeta trajem i preživljavam i onda: kada teško dišem; kada gubim svijest; kada sam iznad ponora suicida; kada mi se čini kako sam izdao Boga; kada razmišljam o gubitku dragih osoba ...! Postojim kao kakva "zadnja šansa", gutljaj vode žednome u pustinji ili pak "slamka spasa" - NEKOME! Kome? To nije teško pogoditi! Sve, baš sve rekao je On, kada je moj, čovjeku upućen, poziv za pomoć, na koji nije bilo odgovora (!) - pretvorio u NOVI ŽIVOT! Ovo neću pojašnjavati! Meni je dovoljno znati, i tada u svoj mojoj tuzi ipak biti sretan, da postoji - ona, moja Velika Ljubav u kojoj živi dobar Duh - Istine! O, kako sam sretan Bože moj! Koliko je samo moći u ovih par lijepih riječi i osmijehu male R.! Ma koja nada ili pak "oni"? Ona, ... moj Isuse! Ona! Nju mi dovedi u san, ... i možda u neki dan, ...! SADRŽAJ WEB-aNa kraju sam "kartice", a nisam ništa rekao o današnjem danu! Oprostite, ali nisam siguran da bi danas točno opisao bilo što od današnjih događanja! Jedan dan, manje/više, ništa mi ne znači! Ma koga je briga? Imam nju, poznam njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala TI, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 4. lipnja 2009. - Tobija: ... zapovijedi da budem oslobođen ...! Osjećam se kao Job! Pitam se, sada već svakog jutra, jer budim se žedan zraka, umoran, sa šumom u glavi, ... koliko još ...? Koliko još nevolja moram proživjeti i čemu sve to? Nisam želio takav život! Gdje sam pogriješio? Kada? Zašto sam, daleke 1974. godine popustio i na nagovor kolege iz "benda", gitariste V., prihvatio poći u Trst? Te Nove godine nismo zasvirali! Završili smo u bolnici, a Ona ...? Poginula je! Pomeo nas je s ceste moj poznanik! Slučajno? Valjda! Namjerno? Možda! Sve sam uništio, jer bilo me je lako pridobiti! Željan bratske Ljubavi (jedinac sam!) svima sam davao - sebe - i onda prečesto srljao iz grješke u grješku! Proklet da si zli radi svih tvojih podvala kojima si uništio dva života! Njen i moj! Sve nakon toga moralo je završiti loše po mene, jer iznenadna "pojava prevelikog Boga", i nije nego podvala - zlog! Jer, Bog je MALEN! No, prekasno sam to spoznao! A znao sam da On voli čovjeka, ma kakav da je, da Ljubi Istinu i da ne odbacuje nikog - radi sebe! Kasno sam spoznao ovu jednostavnu Mudrost! Bog je MALEN! Kako god shvatili malenost, ona će nas uvijek podsjetiti na - Boga! Sušta suprotnost Bogu koji je malen i iznad svega prisutan u svemu što je maleno, čovjekova je OHOLOST (i veličina!) sazdana na laži i obmani! Velik je - maleni čovjek! Trebam li ovo pojasniti? Ma, ne! Maleni su i mnogi veliki ljudi, koji su nam dali i ostavili svoja velika djela, a da sami za života nisu uživali zasluženu slavu i sreću! Mnogi od velikih, prošli su kao Job! Zašto? Mislim da znam! Jer su na taj način potvrdili - Boga! Trpljenje u muci i nevolji nije ih sputalo i onda odvratilo od poslanja koje su u svom vremenu morali obaviti! Stvarali su za sve ljude, a dobili su malo, nekad čak i - ništa! Božji čovjek: napisao je Zločin i kaznu, uveo u naš dom rasvjetu, shvatio silu atoma, naslikao na grandiozno platno riječi evanđelja (Povratak izgubljenog sina), ...! Zato, Božjeg čovjeka najprije treba potražiti tamo gdje su - muka, jad, bolest, nevolja i Duhom Svetim nadahnuto - djelo! Hm ...? Pišem li ovo, kako bi utješio sebe? Možda, ali ne pišem radi sebe! Pišem - VAMA, jer ovime u vama želim probuditi "božji nagon" koji će vas nepogrješivo voditi do Malenih! A, ja? Više nisam važan! Istina - živim, ali samo zato, jer ne želim izdati Boga i jer ne želim razočarati puno dobrih ljudi! Osim toga, imam i nju, moju Veliku Ljubav! Možda bi se trebao, radi svega kroz što sam prošao i što živim, obrati Bogu riječima Tobije (Tobija 3,6): Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
" Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluči se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorčinu u duši kupiti. Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore pa da odem u prostore vječne: ne odvrati lica svoga od mene." I hoću! Posuditi ću riječi iz Biblije i Bogu reći: zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore pa da odem u prostore vječne: ne odvrati lica svoga od mene, Bože! Volio bi znati kako sve ovo shvaćaju "struka", progonitelji, sudovi i moji prijatelji! (Javite mi!) Inače, danas ću popraviti jučerašnji propust! Napisati ću nešto o današnjem danu, četvrtku, 4. lipnju 2009. godine! Jutro je donijelo kišu i tmurno vrijeme, ali je s burom koja je zapuhala u predvečerje, noćno nebo postalo - vedro! Kao i svakog četvrtka i danas sam otišao u Crikvenicu kako bi u ribarnici "Drago" kupio ribe za sutrašnju marendu-ručak u Brezama! Nisu imali plave ribe pa sam kupio manjih oslića i nešto kasnije, u drugoj ribarnici, inćune! Ribu sam ostavio u hladnjaku u gostioni "kod Vuka" i onda s prijateljem otišao, za "društvo", u Rijeku! Iz Rijeke smo se vratili oko 13 sati! Kod Tomislava smo susreli vjeroučiteljicu i s njom bili na kavi. Dao sam joj neke naputke za priključak na mobilni internet i obećao joj podesiti njen mail i još neke sitnice na njenom prijenosniku! Po dolasku u Sv. Vid najprije sam se uhvatio čišćenja ribe, od koje sam dio pripremio za ručak! Nisam imao puno vremena za neko "ozbiljnije" kuhanje pa sam se zadovoljio "juhom iz vrećice" i prženim inćunima i oslićima! Moram reći kako, već duže vremena, svaku hranu pripremam isključivo s maslinovim uljem! Moje mišljenje, a praksa mi to potvrđuje, je, da se kod korištenja maslinovog ulja za prženje (ribe, jaja i dr.) obvezno treba pripaziti na temperaturu ulja! Ne smije biti prevelika! Nakon ručka, otišao sam u Povile kako bi malo lovio ribu! Na kamenjaru u kampu našao sam dobro mjesto za ribolov. Ulovio sam par većih arbuna i nakon dugo vremena jednog većeg fratra. Oko 18,30 sati završio sam s ribolovom, jer je iz uvale Povila zapuhao burin! Očistio sam ribu (dat ću je F.) i onda otišao prošetati šetnicom uz obalu Povila. Na povratku sam svratio do prijatelja S., kako bi mu sredio neke podatke na PC-u, no to nisam obavio! U hodniku njegova stana dočekala me je Aska (njegov pas), dok je on hrkao na trosjedu u dnevnom boravku! Nisam ga htio buditi pa sam potiho izašao iz stana i krenuo prema kući! U susjednom dućanu kupio sam dva šlaga i već oko 19,30 bio u "mojoj" kućici! Uslijedilo je kupanje, kuhanje čaja, priprema jagoda, večera, ... i pisanje ovog zapisa, nakon čega ću nastaviti rad na mojoj skladbi u kojoj pjevam: SADRŽAJ WEB-a... dok ti se igraš, dok grliš lutku, dok smiješiš se i tati daješ pusu, daleko, netko te voli i želi! O Ljubavi za te pjeva i tebi se veseli! Prema trenutnom aranžmanu i stilu glazbe pjevanje mi baš ne ide kako bi želio, no - poznam sebe, srediti ću i to! Događanjima bogat dan i nije nešto! Zraka trebam! Drugo imam! Imam nju, poznam njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala TI, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 5. lipnja 2009. - ... tko se ne ispovijeda u Crkvi ...!? Divno je imati - prijatelje! Bez njih život svakog čovjeka obična je - pustinja! Imate li prijatelje? Nadam se, jer u suprotnom, siromašni ste ma što da vam je od materijalnog ili novčanog pri ruci (i u džepu!). Čuvajte prijateljstvo i tražite prijatelje! Ima još dobrih ljudi koji će vam iskreno prići i dati vam - Kristov mir! Prijateljstvo vas nikad neće izdati, ugroziti, učiniti tužnim, ... neće vas odbaciti! Pravi prijatelji nisu vaša "krv" i zato, jer u naravi nemaju nikakvog interesa, na njih uvijek možete računati! Imajte i čuvajte - prijateljstvo! Maloprije sam nazvao jednog takvog, dobrog, mog prijatelja, tek tako da ga čujem i upitam o njegovu jučerašnjem izletu u mjesto Krk! Probudio sam ga iz popodnevnog sna (ovo pišem u 16,30 sati), ali u njegovu glasu nije bilo ničeg što bi odavalo mrzovoljnost! Nakon priče o izletu i na temu "životne filozofije", upitao sam ga da mi izdiktira neki pojam (dio) iz Biblije (koju jako dobro pozna!) kako bi u moj današnji zapis ubacio nešto od mog "duhovnog razmatranja"! Iznenadio sam ga upitom pa mi je rekao kako će mi, tijekom dana, već nešto javiti, no kasnije smo odustali od toga! Rekao mi je, istina u šali, ali jako jezgrovito i TOČNO, slijedeće: "tko se ne ispovijeda u Crkvi, sve o sebi (životnu ispovijed?) morati će ispričati psihijatru!". Odlično, istinito i u konačnici - porazno - za onog tko je propustio, kroz ispovijed, pronaći u sebi i onda tako aktivirati - Duhovnu snagu! Sva tragedija takve osobe očituje se u činjenici da je propuštanjem ispovijedi i pričesti, koja slijedi iza nje, Božja hrana (Hostija) u budućem vremenu zamijenjena - "lijekovima"! Na žalost, strašan epilog beskonačno OPASNE zamijene Boga s đavlom, danas je u "modi"! Prokletstvo kapitala i njegova želja i potreba za dominacijom, kroz destrukciju uma i Istine, POSTALO je model promoviranja zlog! Na tu temu odavno je rečeno puno i predočeno puno dokaza (čak i o fašističkom postupanju "struke"!), ali se svejedno ništa ne mijenja! Zašto? Reći ću čitatelju, vama, ali prije svega onima koji s oltara odašilju poruke bezuvjetne Ljubavi, a onda odlaze na promocije i domjenke psihijatara i tako podržavaju i na neki način promoviraju psihijatriju kao nešto što "liječi um i dušu" (?): zato, jer bi mijenjanje pristupa "duševnim" bolestima BITNO osakatilo jedan od NAJPRLJAVIJIH poslova današnjice! Prihvaćanjem činjenice kako se niti jedan um, a kamoli duša, ne može izliječiti nasilnim ubacivanjem opasne kemije u ljudski organizam, kao onog što je - ISTINA, nestao bi biznis vrijedan: stotinu milijardi USD/god.! No, to nije sve! Ispravan pristup i razumijevanje "duševnih" poremećaja, VRATILI BI U NAŠ SVAKODNEVNI ŽIVOT - nasilno otjeranog - BOGA! Kraće: čovjek bi čovjeku i opet - postao - čovjek! Xanax, Rispolept, Zooloft, Zyprexa, ... ili samo "običan" Apaurin, što li su? Proizvod đavla! Kemija, kojom se, dok uzeta doza rastura misaone procese - pokušava KONTROLIRATI i onda PREKINUTI veza naše osobnosti s - Bogom! Đavo je na djelu! Odveo je mnoge u smrt, uništio im sve što su bili i imali, odvojio ih od bližnjih, ..., izbacio iz društva, okoline, sa posla, ...! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Hvala prijatelju! Hvala ti na tvojoj poticajnoj misli koja me je nadahnula da i opet napišem nešto o zlu koje se svijetu današnjice podvaljuje kao nešto, bez čega se ne može! Zamjenom teza i pomaganjem želji okoline "duševno poremećenog", da se OSLOBODI svake brige i obveze o DUHOVNOM ŽIVOTU svog člana (najčešće obitelji), trenutno, ali nikako zauvijek, zlo je postiglo svoj cilj! Na muci, žrtvi i užasnoj umnoj i duševnoj patnji bespotrebno osakaćenih i žigosanih ljudi - đavo hrani sebe i veliča beskurpuloznu moć - KAPITALA! Srećom, MALI puk ovo "moderno" zlo sve manje uvažava i uopće mu ne vjeruje! Čini mi se zapravo kako je "struka" jako omrznuta što mi svjedoče SVIH, skoro, stotinjak potpisnika peticije za moj UM! Reći ću, mada tu riječ izbjegavam, no radi se o samom đavlu, MRZE IH! Nikog nije dobro mrziti, ali je jako dobro mrziti - zlo! Mrzim ga! Nadam se da ste, čitajući ovo shvatili: kada ste u teškoj umnoj krizi (duša je nešto drugo pa sada neću o tome!) sve što vam treba i što vas tada jedino može izvući iz zamke OPASNOG problema, DOBAR je prijatelj i iskrena i poštena ispovijed izrečena osobi (svećeniku) koja će vas moći uvjeriti u moć - Duha Svetoga! Baš zato, nakon skoro desetak dana, danas, mogu reći kako malo bolje dišem! Imam više zraka! Zašto? Ne, nije mi se bitno proširena desna klijetka iznenada smanjila! Jednostavno, predajući sve moje loše prijateljima na znanje i zazivajući jednog Blaženika, osjećam Milosti i dar - Duha Svetoga! (Samo)obmana? Neka vam bude, ali onda ste zasigurno, "bogomršci", radi čega možete očekivati da će te, ne umrete li naglo, makar u starijoj dobi živjeti život odbačene osobe na odjelu psihijatrije za star(ij)e osobe! Nadam se da vam je ovo došlo do - UMA! A sada, nešto o Brezama! Ta petak je, a tada - idem u Breze! Unatoč, jučer vedroj večeri, jutro je osvanulo tmurno i oblačno - kišovito! Oko 9 sati stigao sam u Breze i u društvu S. popio kapučino. Gospođa F. bila je zauzeta sređivanjem kuhinje i pripremanjem jela. Popričao sam s njom o dobrom nalazu i svemu što bi trebala učiniti u svezi svoje bolesti i onda otišao napraviti nešto redovitog posla. U 11 sati spustio sam se na marendu-ručak. Osim juhe i ribe, koju sam očišćenu donio sa sobom, gđa F. pripremila je hemendeks (piše li se to tako na hrvatskom jeziku?), lešo krumpir i domaću salatu od rotkvica, zelene salate, kapule i paradajza. Opuštenost koja me redovito "pogodi" u Brezama i ovaj mi je put pomogla uživati u dobrom jelu i "ćakuli" s M., Snj., S., F., A., ...! Prije polaska kući u moj mali "ferrari" ukrcao sam nešto drva, pozvao F. da mu prenesem neka saznanja o geologiji ovog kraja i dogovorio se (možda!) večeras u Crikvenici naći s E. i S. na kavi! (Kišno je vrijeme i pojma nemam hoću li poći do Crikvenice, no taj dio današnjeg dana vjerojatno neću zapisivati, jer sam pri kraju "kartice"!) Skoro zaboravih: S. mi je dala lijepih "ledeničkih" trešanja i složila se s mojim prijedlogom da ih sve dam mom susjedu, invalidu D.! (Hvala S.!) Kada sam stigao u Sv. Vid najprije sam iskrcao i na verandu složio drva, potom popravio jedan štap za ribolov, počistio kuhinju i onda sjeo za PC i ovo napisao! SADRŽAJ WEB-a Nisam želio sačekati večer kako bi ovo učinio, jer me je na pisanje (a mislio sam malo skladati!) potaknula prije navedena misao mog prijatelja!Nemam li sve, iako sam izgubio "sve"? (Završio sam! Sada je 17,15 sati) Imam nju, poznam njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala TI, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 6. lipnja 2009. - Loto: 35.000.000,00 kn! Mir? Dani "ludila"! Baš tako! Mnoge ljude zahvatila je ludorija Loto igre! Ovih je dana dobitak na Lotu - ogroman! Preko 30 miliona kuna! Danas sam skoro i ja uletio u "mrežu" ponuđenog, možda lako zarađenog, ali nedohvatljivog novca. Srećom, na povratku iz Crikvenice odlučno sam krenuo prema autu i tako otpuhnuo sulude namisli. Ma kakav Loto! Nema u tom novcu sreće. Probao sam kako izgleda izdati svoju očevinu i onda postao - siromašan! I neka sam. Sada makar znam - tko sam. Ne treba mi Loto! Imam sve, a novaca i previše! Zar ljepota života nije u činjenici da vidim, čujem, osjećam, mogu, ... da uživam u prirodi, moru, susretima s prijateljima, ... u igri jedne male djevojčice i zadovoljstvu što sam joj mogao dati jednu čokoladu! Imam, sve! Imam još čokolada i ponešto drugih sitnica, jer se nadam da će jednu drugu djevojčicu, njen tata - ipak jednom dovesti do mene! Možda i neće, no ja ću svejedno imati uvijek nešto spremno, i samo za nju, za moju malu R. Kada sam stigao u Sv. Vid dočekao me je moj prijatelj-susjed D.! Pravio mi je društvo dok sam ja pripremao ručak! Njegov skroman život ne traži puno: samo poneku prijateljsku gestu. Poznam takav život i zato mi nije teško biti u njegovu društvu. Nakon ručka poželio sam malo svirati i možda kasnije krenuti u ribolov, ali ništa od toga nisam učinio. Umjesto sviranja slušao sam radio na kom je dobar dio popodneva svirana glazba iz vremena moje mladosti! Beatlesi, CCR-i, Kinksi, ...! Super glazba i pjesme koje jako dobro znam odmorile su moje misli! U stanci između dvije pjesme čuo sam i poneku izrijeku ili pak navod iz Svetog pisma. Evo jednog citata: "dođite k meni svi vi umorni i opterećeni !" (Isus). Ova rečenica iz Evanđelja citirana je u sklopu razmišljanja o, danas jako potrebnom i traženom - miru! Sveta stvar, mir, tako nam je blizu, a mi ga svejedno ne uspijevamo dohvatiti! Zašto? Odgovor je u nama, u rascjepu između našeg uma i duše, ... u "ponoru" sinapsi kojim odzvanja eho, uvijek prisutnih poruka - Duha Svetoga! Ipak, mada je sve u nama, taj eho Dobrog mi prečesto ne čujemo, ne raspoznajemo i zato onda - srljamo u nemire! Tada nam može pomoći samo dragi čovjek, naš dobar prijatelj ili netko iz naše okoline tko prihvaća, stvarnom, moć duhovne Duše! Nažalost, potrebno strpljenje - što je nužno kako bi tada mogli pristupiti "rješavanju" problema, pokušaju ponovnog uspostavljanja komunikacije našeg uma s Transcedentalnim - često nam je nepremostiva prepreka! Jednostavnije nam je (meni nije i to ne činim!) posegnuti za "uobičajenim" sedativima, a tada - činimo sve - baš prema želji zlog! Mir nije moguće postići bilo kakvim bijegom od osobne SVIJESTI (uma!) pa makar se i drogirali! Mir se MORA POSTIĆI aktivnim radom našeg CNS-a, našeg uma koji se je očito "pobunio" radi nečeg lošeg što smo učinili ili nečeg što smo propustili učiniti! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Početak velikih grešaka po čovjeka, općenito, nastao je radi "praktičnih" razloga i "potrebe" medicine da se odvoji od Boga! Tada je, u 17. st., upotrijebljen isključivo umno-tjelesni model čovjekova bivstvovanja (postojanja)! Po prvi put je, u praksi, iz čovjekovog trojedinstva NESTALA, njegova najvažnija - DUHOVNA KOMPONENTA (duhovna Duša!), ono što mi zapravo i jesmo! Nastao je Dualizam (filozofija Descartesa; "mislim, dakle jesam!") tijela i uma, koji se je održao (u medicini) do današnjih dana, a što bitno umanjuje učinkovitost svake terapije pa tako i terapije namijenjene liječenju - NEMIRA! Jučer sam napisao kako je pokušaj da se uz "pomoć" velikog "kemijskog biznisa" riješi, radi nečeg narušen, sklad i preciznost CNS-a - velika podvala samog sotone! Olako smo zaboravili i odbacili jedini sigurni mir - mir u Bogu, o čemu nam lijepo i puno govori misao sv. Augustina: "Nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi, Bože ...!" Ovome još samo treba dodati kako je "smiraj u Bogu" moguće pronaći u puno jednostavnih, sveprisutnih i svakodnevnih stvari, tuđih života, radnji (sitnice, pažnja za bližnjega, ljepota prirode, ...), jer posvuda je Bog! Ne razbijajte zato nikada i ni pod koju cijenu cjelinu DUŠE, UMA I TIJELA, jer tada otvorena "pandorina kutija" - neće dati ništa dobrog! Uostalom, sutra je katolički blagdan Svetog Trojstva i prihvatimo li Istinu da smo stvoreni na sliku i priliku Boga, koji je trojedinstven (Bog, sin i Duh Sveti), jasno je da smo i mi: trojedinstveni, na sličan, ali ipak drugačiji način, jer stvoreni od Boga ne možemo nadići Njegove atribute (bezvremenost, ..!), nama zauvijek nedostupne i nejasne! Čovjek je: i DUŠA i UM i TIJELO, radi čega je jasno da je svatko od nas sam "kriv" za sve svoje "unutarnje" bolesti i poremećaje, koji su isključivo posljedica narušene - trojedinstvenosti! Lijep primjer dobrog funkcioniranja trojedinstvenosti čovjeka su životi teških invalida, koji nam kazuju kako je njihov veliki tjelesni nedostatak postao odlična poveznica uma i duše! Takav je i život mog susjeda D.! Skroman, pomiren sa sobom i Bogom, ne traži i ne treba puno: samo, dobra čovjeka! Nakon ovo malo "filozofiranja", iza kojeg stoji moje osobno i teško iskustvo, zastati ću i samo reći, kako je moje sada/danas - lijepo! Imam sve! Imam nju, poznam njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Bjelina koja slijedi do dna ove "kartice" neka vam ponudi mir i čistoću uma i Duše - u Bogu, jer znajte: NIKADA NISTE SAMI! Potrebno je samo: POČETI I HTJETI! Hvala TI, Dobri! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 7. lipnja 2009. - Nedjelja - dan Gospodnji! Prošlo je već dosta vremena (još malo pa punih 29 godina!) od dana kada sam, ni sam ne znajući zašto, mom mlađem sinu nadjenuo ime - Luka! Pitate se radi čega o tome pišem baš danas, kad slavimo Sveto Trojstvo? Pojma nemam! Možda, ne, sigurno, zato, jer smo danas jako daleko jedan od drugog i jer smo izgubili ono što smo bili i trebali ostati - otac i sin! Jer je nestao naš - Duh! Danas, kada me na njega podsjeća svako "L", poneko pročitano evanđelje po Luki ili pak svakodnevna žal za izgubljenim sinom, čini mi se kako u svemu što nas je "snašlo", ipak, ima - dobrog! Ne čudite se ovakvom zaključku! Dobro je da smo daleki, jer više ne dijelimo iste interese i materijalno te tako ne smetamo jedan drugom prema danas "uobičajenom", lošem "učinku" - generacijskih različitosti i poimanja prava na ... moje/tvoje?! Naravno, lošeg je ostalo i ima ga puno, čak previše u nama, no o tome neću pisati! Ponekad je takvo što tema mojih razmatranja o vjeri, umu i općenito čovjeku, i tada smo - oboje tu, kao ono što smo - otac i sin! Zaključiti ću o nama: lijepo ime, jednog velikog evanđeliste, ime mog sina, zauvijek će ostati strašna "mrlja" u mom životu! Zato, evo nešto ljepše, poučnije, ljudskije o Luki, ... svetom, evanđelisti! Za razliku od ostale trojce autora evanđelja, sv. Luka svoje je pisanje podredio i prilagodio vremenu i narodima među kojima je djelovao, i to tako da je kroz svoje govore i misli isticao svoju naklonost prema siromašnima (Lk 16,19-31; Lazar i bogataš!) dok je s druge strane upozoravao na opasnost od - bogatstva! Unutar zajednice u kojoj je živio i djelovao (Rimsko carstvo i helenizam) Luka je svog bližnjeg, kojemu je čovjek DUŽAN činiti samo dobro, prikazao u usporedbi o milosrdnom Samarijancu koja završava jezgrovitom porukom: "Idi pa i ti čini tako!" (Lk 10,29-37). Sv. Luka, koji je kasnije postao zaštitnik liječnika, prvi je poznati LIJEČNIK kršćanske Crkve, kog štujemo 18. listopada (na dan rođendana moje pok. mame!?)! Iz njegovih djela razvidno je kako je on spasenje za SVE ljude opisao kroz vjeru u Božju ljubav i ponudu oproštenja koje od grešnika stvaraju novoga čovjeka! (Tko zna slaže li se s ovime i razumije li to, moj Luka ...?) Dosta o Luki! Danas je Presveto Trojstvo i o tome želim također nešto reći! Zapravo, pokušati ću prenijeti nešto od predivne propovijedi koju sam danas čuo na radiju, dok sam čekao prijatelja. Na moju žalost, divan, tekst pun snažnih misli i poruka nisam mogao snimiti ili zapisati, jer sam u tom vremenu bio na jutarnjoj kavi u Novom, radi čega ću nešto od čujenog navesti prema sjećanju! Od bitnog iz današnje propovijedi pamtim kako je svećenik rekao kako i djed (nisam li dida?) TREBA oca (i majku), kroz što je pokušao objasniti riječ ABA (OČE!), koju je Isus izrekao dok je umirao na križu i tvrdnju: kako svaki oblik ljudskog zajedništva ima svoj početak i svoj temelj u ovom trojstvenom Božjem zajedništvu. Naše - biti zajedno - trebalo bi biti slika zajedništva Oca i Sina i Duha Svetoga, jer biti Otac, biti Sin i biti Duh nisu samo tri temeljna ponašanja božanskog života, već stvarnost koju živimo i onda jesmo otac, sin i kroz Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
ulogu koju prihvaćamo, ondje gdje smo postavljeni da radimo i živimo, jesmo i - Duh! Isplati se u tišini razmišljati o nama samima i o tome kakvo je naše praktično, ovozemaljsko življenje - s Boga na nas prenijetog - trojstva! Jesmo li dobri očevi i djeca! Činimo li (po Duhu Svetome) kako je Bogu milo? Žalostan sam vjernici (i svi vi koji će te to postati), jer puno toga lijepog iz Svetih knjiga, svaka izrečena i napisana misao o Ljubavi, prekrasna slika religijskog sadržaja ili pak pjesma upućena Bogu i Ljubavi - ne žive u našim životima, radi čega nam se čine tako - nestvarnima i radi čega je naš život - siromašan! Zato: ŽELIM BITI I OSTATI BOGAT ... milosrđem, Ljubavlju, sebedarjem, svakom spoznajom o Bogu, toplom riječi za potrebitog, ..., Duhom Svetim! Ma što pričam! Ta, bogat sam! Od kada znam za sebe živim i osjećam svijet siromašnih, potlačenih, prognanih i zakinutih o kojima govore Lukina evanđelja: Ljubav prema neprijateljima (Lk 6,27-36), Milosrđe i dobrohotnost (Lk 6,37-42), Evanđelje objavljeno jednostavnima (Lk 10,21-24), Milosrdni Samarijanac (Lk 10,29-37), Protiv licemjerja (Lk 12,1-3), Koga se treba bojati (Lk 12,4-7), Priznati se Kristovim pred ljudima (Lk 12,8-12) Zgrtanje varava bogatstva (Lk 12,13-21) Pouzdanje u providnost (Lk 12,22-34), Pouka o poniznosti (Lk 14,7-11), Tri prispodobe o milosrđu (Lk 15,1-2), Izgubljena i nađena ovca (Lk 15,3-7), Izgubljeni i nađeni sin (Lk 15,11-32), Nepošteni upravitelj (Lk 16,1-8), Ne može se služiti dvojici gospodara (Lk 16,9-13), Protiv pohlepnih farizeja (Lk 16,14-15), Bogataš i Lazar (Lk 16,19-31), Opasnost bogatstva (Lk 18,18-30), ... TROJSTVO - neka je uvijek s vama! Sama nedjelja, kao dan, meteorološki - bila je oblačna i kišovita! Moj naum da danas popodne odem, u zavjetrinu otočića Lisac kod Sv. Jurja, loviti ribu i možda kasnije prošetati mjestom propao je radi kiše! Ipak, oko 17,30 sati nazvao me je J. i pozvao da dođem u kavanu Štrosmajer na piće, picu ili što god drugo! Prihvatio sam poziv i otišao u Crikvenicu. Nisam iskoristio njegov ponuđeni "bonus", jer sam bio sit od ručka dobrog (po mom receptu!) brudeta, juhe i jagoda, tako da sam uz ugodnu "ćakulu" od skoro dva sata popio samo "bezkofeinski" kapučino. Pri kraju našeg druženja pridružio nam se je njegov zemljak i susjed S. Sjetivši se našeg zajedničkog izleta u Liku, kada smo bili brati jabuke za jabučni ocat kojeg sam pomogao učiniti J., pitao nas je "kada ćemo opet poći do Like?". Nismo se oko toga mogli dogovoriti, jer svatko od nas ima neki svoj plan i posao, ali smo se složili kako bi bilo dobro učiniti jedan takav izlet. Nešto iza 19,30 sati pozdravili smo se. Ja sam se zaputio prema Selcu, naravno šetnjom, kako bi odradio moj uobičajeni "trening". Vratio sam se oko 21 sat, istuširao se i sada pišem moj današnji zapis! Dok ovo činim, "krajem uha", slušam radio i razmišljam čime popuniti stranicu? SADRŽAJ WEB-aPjesmom?! Ne baš doslovno, jer pjesmu koju upravo slušam neću postaviti na moj SITE. Reći ću nešto o njoj! Stara je to pjesma sastava Led Zeppelin, no nije u njihovoj izvedbi. Slušam orkestriranu inačicu njihove pjesme Stairway to Heaven! Predivan aranžman za veći orkestar u kom dominiraju stringovi i brass sekcija te "podloga" odsvirana na harfi prožima moj um i odvodi me u dane mladosti! "Bila su davna vremena, kad sam tajno ... ?" (K.Kovač) Sada je sve puno drugačije, no i to sam ja! Danas imam nju, poznam njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 8. lipnja 2009. - DATUR OMNIBUS! Što bi prije? O lošem ili dobrom? Neka bude, o lošem! A današnje "loše" dio je sadržaja danas pristiglih poštanskih pošiljki! Pogodili ste? Jedna pošiljka, zapravo je žuti list papira s obavijesti o prispijeću preporučene pošiljke! Mrzim preporuke, čak i kada bi mi nudile novac, neki paket, ...! Tko zna što se krije iza te obavijesti? Nadam se samo da nije, i opet, neki poziv za sud. Dosta mi je tih poziva i "pravde" čovjeka! Koja pravda i kome? Zar su zakoni zemaljski pravedni? Zar je "ozakonjeni" progon fašističkih zakona bio - pravedan? Jesu li pravedni sadašnji zakoni? Možda, ali samo neki. Nije li velika nepravda (zločin!) dati malo dijete na "skrb" dvojci pedera? Što je s ubijanjem nerođene djece, a što se opravdava raznim "pravima" žena, biomedicinskim pokusima, ...? Strašni su zakoni, zemaljski! I kada ne ubiju pa se stravična posljedica i ne vidi, i onda su - opasni! Rasturaju, uništavaju, progone, muče, ...! Mrzim zemaljske zakone i iznad svega jedan nacistički zakon u RH! No, možda današnja "žuta" obavijest i nije loša vijest? Možda mi država vraća dio preplaćenog poreza? Možda! Bude li tako odmah ću dio sredstava donirati, jer sam s pristiglom poštom dobio i jednu zamolbu za pomoć! Reći ću vam radi vas i unatoč priči o "desnici i ljevici" (kužite ovo?), kako na svaku zamolbu i ispruženu ruku, a nekad i samovoljno, odgovaram MISLOSRĐEM! Volim priču o milosrdnom Samarijancu o čemu sam pisao jučer! Danas sam pak, dok sam bio u Kraljevici i onda nakratko svratio u mjesnu Crkvu uočio iznad oltara, njenu poruku: "IDI PA I TI ČINI TAKO!". Kakav je to moj život? Jučer napisano, s ciljem da nešto opišem i kažem, danas mi se ponudi kao podsjetnik na milosrđe za koje mi pristigne pisana zamolba?! Mada mi ("sudbina"?) zli - pod noge stalno baca klipove, kako bi me natjerao da mu služim, svemu lošem i jako opasnom - usprkos, ostajem uspravan, istina nekad "klimav", ali nikad savijene kičme i u blatu! Volim to i ... sve VAS! Zato sam danas s puno zadovoljstva otišao do Crikvenice kako bi dragom prijatelju pritekao u pomoć, nakon čega sam s jednakim zadovoljstvom krenuo u Kraljevicu i tamo se zadržao skoro dva sata u ugodnom i obostrano podupirućem - razgovoru s prijateljem F.! Svratio sam i do jednog dragog, Božjeg čovjeka, ne da ga nešto molim i tražim već samo kako bi ga POZDRAVIO! Kasnije sam saznao, ali ne od njega, kako i on i još neki ljudi mole za moje zdravlje čime mi žele olakšati moje tegobe s disanjem! Kako se sada čini: uspjeli su! Tegobe s "nedostatkom zraka" gotovo da su nestale! Moćan je čovjek! Svaki je čovjek moćan i može svoju moć korisno upotrijebiti. Treba samo htjeti i biti: dobar! Budite dobri - svima, jer ćete čak i nakon strašnog rata, kojeg možda niste željeli i prouzročili, i tada - MORATI PRIHVATITI MIR kao jedino rješenje za učinjene gluposti! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Požurite dohvatiti - Kristov mir! Nakon povratka iz Kraljevice i ručka, učinio sam neki poslić i onda otišao u Povile na ribolov. Namjeravao sam se okupati, što sam i učinio, ali nisam uspio uloviti morskog crva! More je danas bilo dosta ledeno i mutno pa sam se morao zadovoljiti s kratkotrajnim osvježenjem u moru! Nakon ribolova koji baš i nije bio uspješan, prošetao sam Povilama i onda otišao u trgovinu kako bi kupio neke sitnice za kuću. Sada sam za kompjuterom i dok ovo pišem slušam emisiju BUM (Budimo mladi) na HKR-u! Volim tu emisiju i ovim putem još jednom zahvaljujem voditeljima emisije na jako simpatičnom "jinglu" kojeg su mi jednom ustupili! Danas sam nazvao i prijatelja I. kako bi provjerio nalazi li se u Lukovu! Tamo je sa svojom suprugom pa smo dogovorili da sutra, na povratku iz Breza, navratim do njih! Danas je i mala godišnjica mog prvog hodočašća (36 km u 5 sati hoda!), kada sam prije (već!) šest godina krenuo iz moje kuće u Dramlju do Delte u Rijeci na kojoj je na današnji dan (bili su Duhovi) 2003. godine Papa Ivan Pavao II. održao misu! Od tog dana moj je život krenuo nekim drugim putem! Otkrio sam svetost patnje i moć Duha! Saznao sam što je PRIJATELJ i kako izgleda biti - izdan i odbačen! U svoj toj nevolji, svaki, BAŠ SVAKI - tjelesni nedostatak, bolest ili problem rješavao sam ISKLJUČIVO molitvom! Sjećam se zamolbe (10.2006.g) upućene, upravo I.P.II., kojom sam tražio neko rješenje za problem sa zubima! I što mislite? Što se desilo? Moja muka s kutnjacima nestala je već slijedećeg jutra i od tada ne osjećam problem zuba! Čud(n)o? Tko zna, a bilo je toga još (noga, pluća, srce, ...) i uvijek se je sve dobro završilo! Hvala ti I.P.II.! No, kada sam već na "terenu vjere" vrijeme je da pojasnim naslov današnjeg zapisa: DATUR OMNIBUS - svima se daje! Prije samog pojašnjenja zahvalio bi prijatelju P.N.J što me je "navukao" na latinske izreke, koje ponekad citiram o mojim zapisima! Navedena izreka zapravo je slogan/tekst koji se "nalazi na ulaznim vratima mnogih samostana i ima dvojako značenje. Prvo, Isus prima u zagrljaj sve, bez razlike, bogate i siromašne. Drugo, svima se daje oproštenje i milost." (cit. P.N.J. - Korijen, br 73/na Uskrs 2009.) Lijepa misao sažeta je u svega dvije riječi: dati (datur) i svima (omnibus)! To je latinski! Mrtav jezik, škrtih riječi koje puno govore, ipak je - živ! Uostalom, jeste li znali da je računalo ili kompjuter, mada je proizvod 20. stoljeća, dobio ime prema latinskoj riječi - komputator? Toliko o latinskom jeziku. I na kraju, reći ću kako su me danas nazvali iz Breza, jer "da me nisu čuli", i jer žele znati "jesam li dobro?". No comment! A di ste vi, svi koji se svijetu oko vas dušobrižnicima pokušaste podvaliti? Nema vas, no, brzo biste se bili pojavili blizu mene, tada naoko, jako zabrinuti (kakvima se želite prikazati), da sam kojim slučajem, otrovan "lijekovima" za um - postao uznik neke ludnice! SADRŽAJ WEB-aJade! Stvarno, "teško sam bolestan", jer uništi me vaša - "dobrota"! No, ... trajem! Imam i za koga! Za mnoge (sve!) i posebno za - nju, koju danas - imam, čiji svijet - poznam! Poznam Isusov svijet malenih, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 9. lipnja 2009. - Sve na brzinu! Danas sam, prije pisanja zapisa mog dnevnika, opet pročitao jučerašnji zapis i onda shvatio kako je istina, nekada, jako teška stvar! Jučer sam svima koji bi me rado vidjeli ludog i opijenog psihijatrijskim drogama, kratko rekao: jade! Danas - žao mi je što sam to rekao! Ma neka su što su i što žele biti! Sreća nije u patnji druge osobe! Ona je isključivo unutarnji glas Dobrog i plod je čiste savjesti! Tako sam trebao reći, no, savladaju me nekad ružne emocije koje su posljedica teške psihološke drame kroz koju sam prošao! Oprostite mi vi - "SVI", kojima sam rekao - jade! Jeste što ste, a za nadati se je da će te biti i nešto drugo! Spomenuo sam jučer i obavijest o prispijeću preporučenog pisma! Danas sam ga podigao i shvatio kako griješim! No, svjestan sam toga i tako će biti sve do 18.06. o.g.! Zaprimio sam požurnicu državnog odvjetništva kojom me upozoravaju da žurno dostavim imena i adrese svetošimunskih (zatvorska ludnica) nasilnika! Odmah ću reći: od te prijave odustati ću, ali tek 18.06., kada bi prema najavi trebao prestati moj progon! Prijavu i još puno materijala o mom maltretiranju, ostavio sam prijateljima u "amanet" kako bi (ne d'o Bog), uhapse li me opet i podvrgnu novom mučenju, mogli pokrenuti, sada već dobro pripremljenu akciju na razini medija i šire javnosti! Inače, ovu požurnicu smatram dokazom NEPOSTOJANJA pravne države! Zašto? Jednostavno zato, jer se na moju prijavu protiv NEPOZNATIH osoba, ali o poznatom postupku i vremenu učinjenog kaznenog djela, meni određuje da dostavim podatke KOJI SU MI SVJESNO uskraćeni, još dok sam trpio evidentno, nehumano i protupravno - nasilje! Jasno mi je radi čega je tome tako! Sprega pravosudnih i policijsko-"strukovnih" organa na ovim je prostorima oduvijek prisutna kako bi bila u funkciji čuvanja svake politike, osobnih (nezasluženih) plaća državnih službenika i kako bi štitila NEZAKONITE postupke - modernih inkvizitora! Tako je to u RH! Ja do traženih podataka ne mogu doći, jer meni se nitko nije predstavio i rekao mi zašto me - muče! Uostalom, sve potvrđuje očita podvala s požurnicom mada sam prijavio kazneno djelo koje se mora istražiti i procesuirati po SLUŽBENOJ DUŽNOSTI! Žalosno je ovo, ali je jako - ISTINITO! Živjela (kakva?) Hrvatska! Što se pak ostalih današnjih događanja tiče sve je bilo po planu i OK! Bio sam u mojim Brezama, uživao u društvu jednostavnih ljudi, na povratku svratio do prijatelja I. i njegove supruge M., koji uživaju mir Lukova i popodne otišao na kupanje! Bio sam u Klenovici! Ulovio sam morskog crva i nakon kupanja i malo ribolova vratio se u Sv. Vid! Putem sam svratio po neke dijelove za jedan stari PC kako bi prijatelju osposobio kasu za rad u prodavaonici! Imam nekih problema s "hardverom", no vjerujem da ću to riješiti. Baš radi toga žurim s pisanjem pa ću uskoro sve završiti! Skoro sam zaboravio reći da sam se čuo s mojom dragom tetom A. i da smo popričali o svemu i svačemu! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Dobra je to žena! Zapravo, mogao bi je opisati kao primjer savršene, samoprijegorne i strpljive žene! Prošla je kroz teška iskušenja, ali je i danas vedra osoba! Zrači sebi svojstvenim optimizmom iako joj je život nanio puno muke i boli! Popričali smo o duhovnosti našeg roda (Pense) i složili se s time kako je unutar rodbinskih veza sve štimalo upravo radi razine svijesti o pravima drugog! Nijedan Pensa nije nikome učinio - zlo, ali nama - jesu - i to nam čine! Sjetili smo se danas i pok. Arnira kojeg su, u njegovim starim devedesetim godinama, pronašli mrtva u položaju koji je govorio kako je u tom času molio Boga! Volio bi umrijeti kao i on, ... i ako treba, dosta mlađi od njega! Moram ovo pisanje skratiti, jer čeka me posao! Nažalost, nemam vremena za malo vjerskih razmatranja! Valjda ću sutra, za to, imati više vremena? Valjda, jer svemu još trebam dodati da moram i želim, što prije, dovršiti jednu - neobičnu pjesmu. A, tu je i posao, puno prijatelja i moje - more! Zato, laka vam noć! Sliku kojom sam popunio dio ove stranice uslikao sam s brda kojim prolazi put od Lukova prema Bribiru! Nažalost vrijeme je bilo poluoblačno što je umanjilo moć, inače jako lijepog, pogleda na more, otok Krk, ...! Uživajte! Volim vas, no ipak manje od nje, moje male R. Ne ljutite se radi toga, jer kada od beskonačnog pokušate nešto oduzeti i opet ste u beskonačnom (tu ćemo se jednom i naći!)! Hvala vam dobri ljudi!  SADRŽAJ WEB-aČinite me sretnim! I sretan sam, jer i danas imam nju, poznam njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 10. lipnja 2009. - 1521. g. - početak, a već sutra ...? Kraj?! "Uostalom, nitko ne zna hoće li biti toliko snažan i sposoban da može spasiti nevjerničku stranu te je bolje ne ići logikom sile i preuzetog SAMOUVJERENJA u svoje snage!" (cit. G.K. 23/2009.) Interesantan navod, istina, izrečen kao razmišljanje apostola Pavla na temu braka u davnim vremenima, kazuje nešto! Kazuje puno! Zašto sam danas ovo naveo? Pa, svakako ne kako bi opravdao moj čin rastave braka, jer to sam (a Bog mi je svjedok!) morao učiniti kako bi sačuvao - goli život i kako bi izbjegao trpljenje prisile, već kako bi svakom posjetitelju (čitatelju) ovih stranica skrenuo pažnju, na opasnost od prihvaćanja samouvjerenosti i sile u rješavanju bračnih, ali i svih drugih odnosa među ljudima! Nadam se da je citat dovoljno jasan i da upućuje na potrebu poštivanja svake osobe! No, što se mene tiče, ovo je "passé"! "Samouvjerenost i logiku sile" koja je uništila moj odnos s djecom, susresti ću, nadam se, još samo jednom, i to samo zato, jer MORAM doći na sud! Čuvajte se samouvjerenosti i iz nje proizašlog nasilja! Ja je više ne želim niti slučajno susresti! Ostati će mi, dok živim, žal u srcu radi činjenice da sam, vjerujući u bližnjeg uletio u tako očajno postavljenu zamku ovozemaljskog, ljudskog - ponašanja! Svejedno, to nije uspjelo promijeniti moje otvoreno srce, koje i dalje ostaje svima otvoreno i koje nudim svakom - čovjeku! Zaključili smo jučer i ja i moja draga teta A., kako je ovakva "sudbina" ipak "naš način življenja, jer takvi su Pense"! Je tete! Takvi smo! Dajemo i kad nas se ne pita! Uzimaju nam kad god to požele! No, na jedno smo jako osjetljivi radi čega smo spremni dati i goli život: mrzimo služiti pohlepi, lopovima i preobraćenicima koji bi kroz nas trebali potvrditi - sebe! Uvijek smo gubili i onda ipak - bili! Zadnji sam gubitnik plemena Pensa i baš zato i radi činjenice da je po prvi put u povijesti mog plemena neki Pensa "podigao ruku" (udario) na drugog Pensu, kroz još samo jednu generaciju Pensa - nestati će s lica zemlje - do jučer ČASNO - moje pleme! Žao mi je, ali tu više nije moguće ništa promijeniti! Udarci istina nisu bili teški i opasni, ali su udarali u najranjivije mjesto svakog čovjeka - u dušu, bit onog što jesmo, ... u korijen porodičnog stabla Pensa koji postoji još od daleke - 1521 g.! Bez korijena svako je stablo obično usahlo deblo i sama mrtva grana! Uništi nas - pohlepa i "samouvjerena logika sile i prava" - na tuđe! Srećom, ostatak mog života ostati će u znaku časnog i znakovitog imena Pensa (misli!), jer sve dok moj mali anđelić ne postane nekome žena, ona je i biti će - Pensa! Nestajemo moja mala R., ali samo zato, jer neki od nas nikad nisu uspjeli upoznati snagu, Ljubav i Istinu rodne grude, obiteljske slijednosti i obvezu poštivanja starijeg, svog pretka! Gotovo! Da, s "filozofijom" o poruci Pavlove misli! No, ima još toga! Ta svaki mi je dan sve ispunjeniji i raznovrsniji! Osim poslova koji i nisu tako složeni i zato mi ne troše puno vremena, Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
"odradio" sam uobičajenu kavu "začinjenu" s ugodnim razgovorom s M. Nakon kave pošli smo u njegov ured i tu dogovorili daljnji posao koji mu je nametnula nužna potreba preustroja poslovanja. Dogovorili smo dio posla učiniti u subotu, jer sutra je blagdan, a petkom sam u Brezama! Stići ćemo učiniti sve i za to ne brinem. Na rastanku smo se dogovorili naći oko 17 sati u Sv. Vidu kako bi vodoinstalater koji inače i njemu održava instalacije, pogledao "situaciju" u mom kupatilu i kako bi dogovorili početak rekonstrukcije jednog dijela cijevi i zamjenu bojlera! Ovaj sam posao trebao i prije učiniti, ali me je u tome omela očajna "sudbina" radi koje sam previše vremena potrošio na OPORAVAK - duše! Sada je sve OK pa konačno mogu nastaviti tamo gdje sam stao na Božić 2008. godine! Prije dolaska u Sv. Vid nazvao me je F. i obavjestio o papirima za gđu F. koje će mi predati kada se budemo vidjeli! A, možda se vidimo već - sutra, jer "imam neki plan za jedan izlet" rekao mi je! Prihvatio sam njegovu ideju, radi čega sam popodne otišao naći "termos" posudu kako bi u njoj, do odredišta naših izleta, mogao transportirati žive crve za ribolov! Popodne sam malo "prosurfao" internetom kako bi pretražio ponude za izlet na Palagružu, jer postoji ideja da i tamo odemo! Usput sam uživao u gomili prekrasnih slika (pejsažnih!) naših otoka i svjetionika! I da znadete: nisam mogao odoljeti toj ljepoti pa zato i vama nudim ugodu za vaše - oči i dušu! Pogledajte:  Ovakve
boje može stvoriti samo priroda! Uočavate li, na slici, usidreni brod? Tko zna, možda s jednim takvim doputujem do Palagruže i onda na licu mjesta osjetim moć i snagu prekrasne prirode, savršenog mora i "zvuk" divne, kamene rapsodije?! Uživajte! SADRŽAJ WEB-aSretan sam, jer poznam tu predivnu ljepotu i jer imam nju i njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 11. lipnja 2009. - Blagdan Tijelova i slike sa izleta Danas je blagdan Tijelova. Neradni je dan, jer je državni praznik! Ujutro sam bio na misi. Procesija, koja se na ovaj dan čini u svim župama učinjena je u samoj crkvi. Nakon mise na brzinu sam pokupio stvari za more i krenuo u Rijeku odakle sam s obitelji D. otišao u Istru na izlet-kupanje. Danas smo naumili poći u blizinu svjetionika Porer i poznatog otočića na jugozapadnoj strani rta Kamenjak, Fenolige, na kom su pronađeni ostatci otisaka stopala dinosaura (sauropodni - četveronožni dinosauri) stari oko 80-90 miliona godina. I bili smo tamo! Bilo mi je jako lijepo. Uživao sam u kupanju u bistrom i toplom moru! Vratili smo se kasno radi čega ću današnjem zapisu još samo dodati dvije slike pa odoh leć! Uživajte u ljepoti hrvatskog priobalja. Laka vam noć!  Detalj kamene obale rta Kamenjak (tu smo se kupali) Svjetionik Porer i otočić Fenoliga  Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
A.D. / 12. lipnja 2009. - Život bez nade i snova! "Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol." (Ivan Cankar) Pročitali ste ovo? I? Sviđa vam se? Nalazite li u tome nešto o sebi? Meni se sviđa ova izreka. Rječita je i jasna. U njoj su, na veoma lijep način, opisani tuga i bol, te tako česte emocije koje, tijekom našeg života, proživljavamo u više navrata. No, meni se je u kraju "starog" života - desilo nešto drugo. Živim bez nade i snova proizašlih iz - boli! Danas (sada!) ne živim nikakvu nadu, jer ne očekujem ništa osim ono o čemu odlučujem sam i što mogu - sam. Ni ne sanjam, jer ne trebam niti snove koji su "plod" pretrpljene boli! Ne! Dokraja sam se pomirio s trajnim gubitkom velikog dijela mog života i onog što sam - bio! Volim ih i to će zauvijek biti tako, ali sada tu ljubav, koju im više ne mogu dati, jer mi ne daju više živjeti za njih, za koje sam mislio da živim, danas dajem drugim, dragim i potrebitim, nadasve - poštenim - ljudima! I zato ne sanjam! Moja je bol postala - dragi čovjek, a tuga - stvarnost u istini da sam za njih obična - "štraca"! Pa i neka sam! Nije važno što netko misli nego tko nešto misli! I zato je to: druga, strašna i neugodna priča, ... o njihovoj "Istini" o meni, kao odbačenoj "štraci"! Volim biti njihova "štraca", jer znam da to nisam, ali i zato, jer sam sada - više čovjek! Poniženje koje sam trebao prihvatiti kroz "tešku" bolest, iza čega je, jer sam to odbio (biti), uslijedio POGROM - gore je od najgore "štrace" i zato se više ne nadam i zato ne sanjam! Nada i snovi sada su: samo "zamišljeni" dio mojih napisanih pjesama! Pošto je danas petak podsjetiti ću vas da sam bio u Brezama i da je sve, kao i obično - bilo super!  Popodne sam otišao na more (ovdje: pogledajte sliku!) i sada žurim dovršiti ovaj zapis, jer želim urediti moju novu pjesmu - o nadi bez nade! Možda sve dovršim još noćas pa bi sutra ujutro mogli zateći moj novi rad na mom WEB-u! Laka vam noć! Volim vas. SADRŽAJ WEB-a
Imam nju i njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 13. lipnja 2009. - Sv. Ante i Ljubav daleka! |
Već neko vrijeme prati me divan osjećaj sreće radi mojih uslišanih molitvi! Kažem to svakog dana pa ću i sada: Hvala Ti za to, Dobri! Eto, toliko o sreći koju mi uvećava moj (umjetnički) način iskazivanja i življenja (otete mi!) Ljubavi! Ovo je tvoje, anđeliću moj: (NEKA ČUVA TE) MOJA TIHA LJUBAV Od jutra do noći, Dok ti se igraš, Želio bi poći s tobom do parka za djecu Okice bi tvoje, ... jer ti si i moja ... i imam te ... i volim tvoj svijet, ... Isusov svijet malenih, dječje naivan, iskren i beskrajno - lijep! NEKA ČUVA TE MOJA TIHA LJUBAV! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 14. lipnja 2009. - U dva dijela! |
Malo, jer izvan prostora Crkve mnogi od nas imaju - SVOGA Boga, kojim opravdavaju - sebičnu - "Ljubav"! Odoh sada do mora, jer danas i tamo živim drugačije, s Bogom! Kako? Objasniti ću sve kada se vratim! Vratio sam se! Sada je 20,30 sati. Časkom sam večerao i sada, dok kuham čaj, nastavljam s pisanjem današnjeg "dvodijelnog" dnevnika. Moram reći kako sam se danas kupao i lovio ribu u jednoj uvali na samom ulazu u grad Senj! (Volim taj dio primorja!) Uvala je predivna, no to je tako samo dok ne navale turisti. Zato sada i idem tamo. Odmah ću reći: ulovio sam samo jednog arbuna i dok sam tražio rupu od crva dvije manje hobotnice! I baš taj mizeran ulov, to je neki novi Tomica! Uživao sam u svemu, mada je ulov bio siromašan! Čak nisam ulovio niti crva, a ipak sam se kući vratio zadovoljan. S mora sam otišao već nešto iza 19 sati što je također jedan oblik dokaza kako sam - "novi"! Prijašnjih godina s kupanja bi odlazio u suton, a danas, bez obzira na sve oko mene mogu se odreći svega, sve prekinuti puno prije i - čak - se odreći moje tvrdoglave upornosti! To je moj novi život u kom vidim samo lijepo! Uživam, možda po prvi put u životu, u činjenici da mi je draže vidjeti sretnog kupača, veselo dijete, sretnu majku i šarenilo morskog dna nego nahvatati puno ribe i crva za ribolov. Prestao sam biti ovisnik glagola "morati", radi čega u najmanjoj sitnici mogu doživjeti sreću. Sve nabrojeno potvrda je da i pored mora, u moru i u vožnji do odredišta i na povratku kući živim drugačiji, Božjim milostima, pun - život! Na ovaj način za sve i svakog imam vremena, potrebno strpljenje i osmjeh na licu, a u duši i srcu - Ljubav (Philia)! Mada znam da je nemoguće - zaboraviti, ipak me ponekad, kada razmišljam o nasilju koje sam morao pretrpjeti, nadvladaju loše emocije i onda pišem tekstove pune poruka! Ima tu tada svega, svakakvih rečenica, ali - mojih i BEZOPASNIH! U mojoj glavi nikada se ne može roditi ideja da nekom učinim život opasnim, teškim i neizvjesnim - da ugrozim tuđu osobnost! Tako opasnim stvarima, koje bi mogle uništiti neku osobu, ja se ne služim! Ja svima - pomažem! Moj je govor oduvijek jasan, ISTINIT i zato veoma - neugodan svima koji su me, radi svoje obijesne naravi i sebi danog prava na moj život - ugrozili, obespravili, progonili, maltretirali, osiromašili i izbacili na ulicu! To se ne zaboravlja, teško se oprašta (oprošteno vam je, no Bog ipak ima zadnju riječ!) i kada se preživi i nadživi - sigurno mijenja - čovjeka! Promijenjen sam do kosti i to mi je drago! Zato i kada sam pored mora, i tada - živim drugačije, s Bogom! Znam da mnogi ovo teško shvaćaju i da jedan dio (cijela "struka" i pravosuđe!) nezahvalnika čeka moj kraj u kom će pokušati pronaći sebe, ali to me ne brine! Sve dobro i dobronamjerno uspjeti će, a zlo i pokušaj opravdanja sebe i svega lošeg - u tuđoj muci, propasti će i uništiti "autore", takvih, teško bolesnih nastojanja i nadanja! Ja svima želim dobro, ali to ne znači da sam spreman, pod bilo koju cijenu, IKOME od "pravednika" i za bilo što - žrtvovati moj sadašnji život! Želim ostati blizak čovjeku-dobronamjerniku kako bi i nadalje uživao svaki djelić mog života kao onaj tko sam - Tomica! Citirat ću bl. Stepinca: "savjest mi je čista i pred Bogom i pred narodom!", jer to je stvarno tako pošto mi nitko na ovom svijetu ne može predbaciti da sam učinio neki ozbiljan čin protiv slobode i života čovjeka! Jesu li me baš radi toga željeli uništiti? SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 15. lipnja 2009. - Sv. Vid , bojler, kupanje, ribolov i šetnja! Danas je dan sv. Vida! (Bog je preko njega činio čudesa pa se za njega zainteresirao i car Dioklecijan koji ga je pozvao u Rim da mu izliječi sina od padavice. Predaja kaže da ga je i izliječio, ali je umjesto nagrade, mučen i pogubljen.) Danas živim u zaseoku mjesta Bribir, u Sv. Vidu! Nekad je u mom mjestu postojala kapelica posvećena sv. Vidu, no danas ona više ne postoji! Nema je! I stvarno, slično nestanku kapelice nestali su i lijepi običaji pa se uopće ne može primijetiti ili pak osjetiti bilo kakav znak/trag koji bi mogao povezati ovo mjesto s današnjim svecem! Tužno?! Da! Ipak ovaj je dan važan jednom drugom gradu, gradu Rijeci koja danas svetkuje dan svog zaštitnika. Nekad sam živio u tom gradu za kog me veže mnoštvo svakojakih uspomena. No, danas je i to prošlost! Sada sam u sv. Vidu i tu ću i ostati i vjerojatno ostaviti "moje kosti"! (Ovo neka bude zamolba i zapovijed svima koji bi moje mrtvo tijelo željeli odvesti negdje drugdje: ostavite me u Bribiru!) Osim imena Vid danas se u katoličkom kalendaru spominju i imena Amos, Vito, Čedomil i - TOMA! Evo i malo simbolike: na dan sv. Vida Tomo je stanovnik - Svetog Vida! Toliko o sv. Vidu i meni! Ma, skoro zaboravih: danas je imendan unuku mog dobrog prijatelja P. (Sretan ti imendan Vidko!) Inače dan sam započeo odlaskom do Crikvenice kako bi tamo kupio neke uređaje i materijal potreban za rekonstrukciju vodovodne instalacije u kupaoni. Naravno, bio sam na kavi s dragim prijateljima, popričao s M.T. - antipsihijatrom, prošetao tržnicom i nakon što sam obavio kupovinu, vratio se u Sv. Vid! Na ulazu u mjesto susreo sam susjeda D. koji se je po velikoj vrućini, asfaltom, uputio - pješke (!) - do plaže u Novom! Pogađate? Nije bilo teško pogoditi, jer učinio sam jedino kako ja to MOGU - okrenuo sam auto, ukrcao ga i poveo do plaže ispred hotela Lišanj. Zadovoljan sam zato, ali me ipak malo muči "ideja" D. koji mi je, kroz pitanje o tome "kako ću vam se za sve ča mi činite odužit", dao do znanja da prema meni osjeća nekakvu obvezu! (Ne, moj D., ništa mi niste dužni i ne trebam nikakav povrat od vas! Dovoljno mi je biti sretan pomažući vam da i vi osjetite - čovjeka! Ja sve činim, jer tako - HOĆU i jer to VOLIM! Vi ste smisao mog života!) Kada sam stigao u Sv. Vid najprije sam iskrcao bojler, cijevi, špinu i neke sitnice i onda si pripremio ručak. Danas baš nisam bio "maštovit"! Ponovio sam jučerašnji meni. Na taj sam način sačuvao dosta vremena i stigao učiniti sve što sam danas trebao učiniti. Oko 16 sati krenuo sam na kupanje. Pogađate? Da, otišao sam do Senja, odmah iza uvale sv. Jelena. Za divno čudo (ili zato, jer je turizam podbacio?) odlično mjesto sa prostranim betonskim platoom bilo je slobodno. Točnije, ni lijevo ni desno od mene nije bili nikog! Uživao sam u bonaci koju je nešto kasnije poremetila "bava" s juga i danas odličnom ribolovu kojeg sam prekinuo nakon uhvaćene 7. ribe. Mada je teren (morsko dno) bio dosta loš, uspio sam naći i crve, ali sam se zadovoljio samo s ulovom jednog! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Bio sam ovdje,  ... ulovio sam ovo (i nešto kasnije još dva veća arbuna) i ... ..., jer sam "pronašao" novi način uživanja u danima vrućeg ljeta (nakon što sam očistio ribu) - otišao prošetati! Putem sam prošao pored oznake-spomenika za 45. sjevernu paralelu koja prolazi kroz grad Senj. Pogledajte:  Lijep i ugodan dan i predivne misli koje sam danas dosegao dok sam šećući Senjom slušao moje pjesme napisane mom malom anđeliću neka potvrdi misao velikog Shakespeare-a o "zvonkoj radosti": "Glazba je hrana Ljubavi!"! Sit sam Tvoje Ljubavi, Dobri, do kraja mog života, jer me Tvoj dar za ovu prelijepu umjetnost nadahnjuje i ispunjava još od mladenačkih dana! Tko zna jesu li još "žive" i postoje li uopće moje vrpce za "trakaše" na kojima su bili snimljeni neki od tih, sada, prastarih radova? Kako bi to danas zvučalo? Tko zna? Dao si mi i još nešto: nju i njen, Isusov, svijet, dječje naivan, iskren i lijep! SADRŽAJ WEB-a
Zato, vječno Ti hvala, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 16. lipnja 2009. - Breze, djeca, izlet u Jablanac ... Utorak je, a na taj dan idem u Breze! Bio sam tamo i, mada na kratko, uživao sam u svemu. Posla nije bilo previše, ali sam zato pričom s dragim ljudima napunio moj "akumulator"! Super je biti u Brezama, s ljudima koji su sve postigli poštenjem i samoodricanjem! Danas smo za marendu-ručak imali repu sa suhim mesom. Gospođa F. odlično je to pripremila! Na polasku kući dala mi je bocu soka (ekstrakta) od bazge. U Sv. Vid pošao sam preko Ledenica, jer sam u Ledenicama ukrcao dvije kćerke od S., koje sam odveo na kupanje u Novi. Fine djevojčice i jako dobre učenice zaslužuju to malo pomoći. Sretan sam kada mladima mogu učiniti nešto po volji. (Hoću li ikada moći nešto učiniti za moju malu R.?) Već sam taj čin, jednostavan i "jeftin" ispunio me je zadovoljstvom. Prije dolaska u Sv. Vid svratio sam u trgovinu kako bi kupio neke sitnice, jer uskoro idem u Jablanac. (sada je 14 sati) Idem na jug kao "prethodnica" prijatelju koji će nešto kasnije poći na otok Rab na koji vozi svoj motor! Kako se mora odmah vratit kući, zamolio me je da ga pratim i onda vratim u Crikvenicu! Naravno, lako smo se dogovorili! Za tog bi čovjeka učinio sve, jer je svoje čovještvo iskazao kroz odlučnu borbu koju je vodio kako bi me oslobodio nasilja države! I? Uspio je! Slobodan sam i sada mu mogu pokazati da i ja volim - čovjeka! Uostalom, nismo li - braća u Bogu? Jesmo i zato, moramo biti dobri svima, a posebno jedni-drugima. Uskoro polazim na put do Jablanca pa ću ovaj dio zapisa sada završiti kako bi na vrijeme pripremio stvari potrebne za kupanje i ribolov u Jablancu! Pokušati ću sve dovršiti večeras! Do tada "zabavite" se detaljima jutros učinjene slike pilane u Brezama!  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Kasno sam se vratio iz Jablanca! (Skoro će - srijeda!) Ipak napisati ću nešto mada puno više može reći slika koja pokazuje put do Zavratnice podno kojeg sam se danas kupao, lovio ribu i crve! Bilo mi je super. More je bilo toplo i mirno. Lovio sam ribu koje NIJE bilo (!), crve za ribolov (imam dva!) i iskupao se u predivnom moru, gotovo potpuno mirnom. Kako sam trebao sačekati trajekt koji s Raba polazi u 21,30 sati imao sam dovoljno vremena za malu šetnju i čitanje jedne knjige. U suton sam se vratio u centar Jablanca i na klupi pored mora "meditirao" uz zvuke radija. Doživio sam pravi odmor za dušu i tijelo. Oko 22 sata stigao je trajekt pa smo M. i ja krenuli kući! Kod Senja je palo par kapi kiše i zapuhala je jaka bura pa sam i opet, po tko zna koji put bio svjedok nagloj promijeni vremena. Lijep, sunčan dan, bez vjetra smijenila je vjetrovita, poluoblačna i na kratko, kišovita - noć! Sada sam u Sv. Vidu i dok ovo pišem, mrak vjetrovite noći podsjetio me je na rečenice iz knjige koju sam danas čitao. Evo ih: "Pravo je zajedništvo nestalo. Svi su odnosi prožeti tamom!". Jesu! Mene i njih! Valjda, zauvijek?! Šteta, ali "božanstva" nisu moj - fah! Ne marim, mada je moja žalost velika, jer ... srce mi je čisto. Znam da je prevelika inteligencija velika prepreka svakoj TUĐOJ misli, riječi, želji, ... i zato je bilo nužno mrak, koji mi je nuđen kao "božje svjetlo", zamijeniti - ČEKANJEM! Uz to, sada imam i dovoljno svijetla pa opet mogu komotno - čitati, gledati i vidjeti i tako "usavršavati" moje spoznaje o kazni koju, prije ili kasnije, isporuči - unutarnja i vanjska svojeglavost! Znam da su kažnjeni i zato mi preostaje samo blagoslivljati ih (lat.: benedicere) ili, ako doslovno prevedemo latinsku riječ benedicere - dobro o njima govoriti! Volim ih i čekam dan kada ću na njihova ramena položiti moje (još uvijek jako mirne) pomalo umorne ruke, ali ne u očaju, već s nadom u vječnost! Već sam jednom rekao: želim biti dobar, a sada dodajem: i blagoslivljati! Za sada to dobro činim svima oko sebe u čemu - uživam! Prošla je ponoć pa ću završiti s pisanjem! Evo još samo slike koja vam može dočarati ljepotu Velebitskog primorja!  SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 17. lipnja 2009. - Dan uoči ...?! Težak dan, moja mala R.! Reći ću odmah: sve danas napisano napisao sam između 16 i 18 sati! Zašto? Pa, radi puno razloga koje sam pokušao izbjeći u mojim razmišljanjima, ali u čemu (očito je!) nisam uspio! Nije u moći čovjeka zaboraviti ili ne sjetiti se i onda na taj način potisnuti ružne događaje i proživljene traume! Ne! To je nemoguće (osim ako na neki način ne stradaju neuroni, sinapse, siva i bijela tvar, ...), jer moćan je - mozak! Pamti, zaključuje, arhivira i kreira, ... podsjeća i - ponekad - silno pati! Danas, patim! Već od rana jutra, nakon ugodno prospavane noći sve je poprimilo oblik patnje! Probudio sam se vruć i "gladan" zraka! Umoran! Znao sam kako je svemu krivac sutrašnji dan u kom me čekaju ista raspravna dvorana, isti sudac, ista tužiteljica i zapisničarka i svjedok optužnog prijedloga, majka moje djece! Cilj optužbe je: NASILNO me "liječiti" od nedokazive i nepostojeće - "bolesti"! "Frapantna" sličnost sa svime što sam doživio 23. prosinca 2008. godine i podudarnost navedenih detalja sutrašnje rasprave o mojoj glavi podsjetila me je na doživljeno fašističko nasilje i sadizam "službenih" osoba, plačljive vapaje dobro uhlebljene KRŠITELJICE zakona RH, strašnu i OPAKU MOĆ psihijatrije i pravosuđa - i zato - nisam dobro! Kako zaboraviti lisice, nasilno trovanje nepoznatim sadržajem injekcija, prisilu RTG snimanja (ZRAČENJA!) glave i pluća, očaj zadimljene i od cigaretnog dima smrdljive sobe, posteljine, čak vlastite kose, ...! KAKO? Nikako progonitelji moji i zato, jer ste mi pokušali oteti, Njegov dar, moju osobnost i razum - neka vam Bog oprosti! Ja vam ne mogu pomoći, jer jedva se nosim i sa sobom! Lutam u prostoru od jada do bijede, ali i tada nailazim na Njegovu milost! Zato sam još živ i ustrajan u naviještanju Vječnog kao jedinog što stvarno jest, jer smo i - vi i ja - i kao tijelo kojem užasno robujete i kao um, kojeg ste se čineći mnoga zla odavno odrekli - KONAČNI! Ne vjerujete u to? Priupitajte se onda kada ste zadnji put posjetili grob svoje bake i dida? Da, konačni smo i to dokazuje brz zaborav i često nestanak običnog sjećanja na one koji su nam podarili život, ... sebe i svu svoju Ljubav! Jadni smo i vi i ja što je odavno znano po svemu što smo - grešni ljudi! No, ovo nas ne opravdava! Ne! Drugačije izgleda borba sa zlim! Zlu se nije moguće suprotstaviti na neposredan način, jer to često može biti i jako opasno, ali: kada odaberemo posredni put, mada se on čini "virtualnim", jer zaziva Svetost Duha - tada, i po Njemu, postajemo - vječni i neuništivi! Zato - ŽIVIM! Briga me za vaše "pravice", "mišljenja", "zakone", jer vi, znajući što mi (u)čini(s)te ostajete što ste i tako, nažalost, uništavate svoju - vječnost! Rekoh već, pojma nemam kako vam prići i onda pojasniti ogromnu zabludu vašeg "prava i istine" i strašnu štetu koju si činite! Istina, i ja zajedno s vama stradavam, ali samo kao trošno i već prilično umorno tijelo, čiji izgled još uvijek "uspješno vara" mnoge moje poznanike, prijatelje i neprijatelje! Možda sam danas trebao samo reći, kako bi objasnio koliko sam Božji, kako imam - neprijatelje, ali samo unutar skupine ljudi koji su na strani zlog! Zato, ma koliko mi ovaj današnji dan čini poteškoća i nevolju, ne brinem! Ne brinem, jer dobri ljudi, a takvih je srećom većina i sam Dobri - pomažu mi održati se! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Eto, i danas sam, upoznavajući takve osobe sa sutrašnjom raspravom, kod čega je moguće ponavljanje "scenarija" od prije šest mjeseci, dobio puno podrške i riječi ohrabrenja i nade! Lijepo je znati da nisam sam i napušten, za što se uvijek kada smo u nevolji pobrine - Dobri! Popričao sam i s novinarkom jedne "NEUGODNE" emisije i čuo kako i nadalje postoji interes da se moj "slučaj" javno prezentira! Njenu ponudu nisam odbio! Ne, neću na TV, ali krene li sutra sve po zlu, ovu će priliku, da javnosti prikažu UBITAČNU moć psihijatrije i sudova (zakona) - iskoristiti moji prijatelji i opunomoćenici! Nisam zalupio "medijska vrata", jer ne mogu vjerovati ljudima koji su u stanju izdati vlastiti - rod! Tu sam "školu" dobro naučio i zato ću dok živim pamtiti "njene" riječi: "ta zna se čija je kuća!"! Ne zna se, mada se u povijesnom izvatku može (za)uvijek naći ISTINA! Ne pišem ovo radi kuće! Ona je prošlost, uklet brod koji besciljno pluta pučinom nemirnih duša! Rekao sam ovo kako bi još jednom pokazao koliko je nezahvalno i opasno vjerovati - čovjeku pa makar to bio i netko naš bližnji! Nakon traženja "utjehe" uz kavu i "čašicu" razgovora s dragim ljudima vratio sam se u Sv. Vid i pokušao si pripremiti ručak! Djelomično sam uspio u tome, jer teka (apetita) danas nemam! Na silu sam pojeo tanjur (false) juhe i jedva se uhvatio prženja ribe koju nisam dokraja pojeo! Ne mogu! Emocije, sjećanja, tuga radi trajnog gubitka mojih sinova i svijest o tome da "Golgotu" sudova prolazim samo radi umišljenih "prava i istine" "dobročinitelja" nadjačale su sve u meni što želim - BITI! Srećom, moj (tihi i strpljivi) Bog i danas je uz mene! Čuva me i pazi, opominje i upućuje ... Zato je, kada sam na silu ručajući, tonuo sve dublje u bezdan podmetnute mi zamke zla, stigao jedan tel. poziv! Mada vijest koju sam zaprimio nije sto posto sigurna, donijela mi je malo radosti! Javljeno mi je kako bi sutra sve moglo završiti - na dobro! Nevjerojatno, ali - moguće, no, ... dali i istinito?! Nadam se, želim to i molim bl. Stepinca da još jednom "uništi" pravosudno zlo! Ne tražim "krv"! Nikako! Meni je dovoljno sačuvati - sebe, moju osobnost i onda kroz nju održati moje pjesme, tekstove, razmišljanja, Ljubav za čovjeka, anđeliće, ribe i ptice, ... more, ... Boga! Lijepo je bilo čuti poruku punu nade i dobrih želja. Pitam se: kakvi su to ljudi koji toliko brinu o meni ? Ta ja im nisam ništa! Čovjek sam s ceste, slučajni poznanik, nekima od njih prijatelj, a ... oni - brinu o meni i za mene! I da nema Boga? Tko to može reći? Možda je jedini problem u tome što ga mi u sebi ne stignemo na vrijeme pronaći. Ups! Stigao je majstor, vodoinstalater! Morao sam mu malo pomoći pa sam nakratko prekinuo s pisanjem! Nastavljam. Neću više o sutrašnjem danu i sudu! Ne javim li se sutra s opisom događanja, značiti će to da sam upao u veliku nevolju i da sam na samom kraju života! Ovaj put spremno dočekujem - zlog! Sve što će biti, što je bilo i što želim nalazi se u kuverti na mom stolu i u autu! Vremena je malo za učiniti nešto dobro, ali nikad nije kasno - pokušati biti - dobar! SADRŽAJ WEB-aMoje tijelo u njihovim je rukama, no um i duša, odavno su - Njegovi! R., ti ne brini, jer moja tiha Ljubav zauvijek je s tobom! (sviđaju li ti se - "Ribice"?) Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 18. lipnja 2009. - R., slobodan sam! Kakav dan! Isprepletena događanja i emocije svih vrsta: dobro i loše, muka i mir, ... Svega je danas bilo! Proživio sam neobično "žestok" dan! Već od jutra osjetio sam silan pritisak emocija i užasnu "glad" za zrakom! Probudio sam se umoran, mada sam dobro i u "komadu" spavao i zato nisam želio ustati! Slušao sam radio i razmišljao kako što lakše dočekati sat kada se moram pojaviti na sudu. Nisam mogao naći nikakvo pametno i korisno rješenje. Mučio sam se i onda je zazvonio po prvi, drugi, ... put moj mobitel Nazivali su me prijatelji, pozivali da dođem u Crikvenicu, da s njima popijem kavu, prokomentiram buduće, ...! Ponukalo me je to da ustanem, popijem moj mix-čaj i da onda pokupim papire i krenem u Crikvenicu! Ipak, nisam žurio. U "grad" sam stigao oko 11 sati i odmah se našao na kavi s "ljutim borcem" za moje - sutra! Pogađate? Bio sam na kavi s M. Ispričao sam mu o najavi za danas, koju sam jučer dobio, ali mir nisam mogao nikako doseći! Srećom, šetnja, koju sam učinio nakon susreta s njim, dala mi je malo mira, a i konačno sam uspio udahnuti malo više zraka! Pritisak na moj um očito je bio golem, radi čega je patilo i tijelo! Uzdao sam se u ono što mi je još jedino bilo preostalo! Molitvu i svemoć Duha! I? Bilo mi je nešto bolje pa sam na sud stigao prilično drugačiji od svega što sam bio jučer i jutros! O stanju moje umne i tjelesne, strahovite, napetosti može potvrditi činjenica da sam danas (jutros i popodne!) uspio izgubiti, najprije novčanik sa svim dokumentima, a kasnije i mobitel! Dokumente i novčanik uspio sam naći uz pomoć policije koja je dobila dojavu o nalazu mog novčanika (veliko hvala curama iz kozmetičkog salona Oaza u Crikvenici!), dok sam MBT otišao preuzeti u slastičarnu u Novom gdje sam ga ostavio kada sam plaćao račun! Takav, nikakav, ali ipak potpuno svjestan svega što sam danas živio, stigao sam na sud! Neću komentirati užasnu optužnicu i nastupe bilo koga na današnjoj raspravi! Sve je, po mene, završilo - dobro pa ću za to najprije zahvaliti bl. Stepincu koji je uslišio, po drugi put moju molitvu, i onda i svima drugima! Nisu važna imena, srodstvo ili pak "funkcija" bilo koje osobe! Jedina osoba do koje danas nije došla poruka Neba bila je tužiteljica koja je ustrajala na optužnici - i zato je - TRAGIČNI GUBITNIK! Žao mi je te žene, ali njoj je preteško prići, čak i molitvom! Šteta, no, siguran sam - "progledati" će i onda napustiti svoj dobro plaćeni posao! Kada? Možda USKORO! Ostala je sama u svojoj upornoj želji i zato je stvarno - žalim! Neka joj Bog bude pri ruci i oprosti joj što me je željela smjestiti u ludnicu. Istina i Vrijeme, te dvije Božje miljenice, danas su bile moj saveznik! Tužan susret jedne (bivše) obitelji na sudu, u stolicama za svjedoke i za optuženog, ostati će dio mog sjećanja, koje će mi zauvijek postavljati isto pitanje: zašto? Nemam odgovora, jer bilo što da kažem, zauvijek je misao i stav "luđaka" koji "mora piti lijekove"! Ovo je i danas rečeno, radi čega je jasno kako je od danas sve postalo - konačno! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
U toj konačnosti, kojoj je presudilo "zemaljsko", nema Boga, ali ima nada da će netko tko ovo pročita, razumjeti i shvatiti što mogu PSIHIJATRI! Uništiti čovjeka, obitelj i, ne odupre li se "obilježeni" svom svojom UMNOM snagom njihovoj ludoj i opasnoj "dijagnozi" - blizu je i sama - SMRT! Preživio sam i od danas sam ZAUVIJEK - slobodan! Vjera u Vječnog dala mi je snage sačuvati, Njegov, dar Neba: UM I DUŠU! Tijelo je propatilo i zato je u jako lošem stanju, no to uopće nije važno! Sada znam da ću, kada umrem, umrijeti - slobodan! Onakav kakvim me je stvorio Bog! Slobodan sam moja mala R.! Tvoj dida je slobodan i zato će i nadalje moći otvoreno svjedočiti opasnost koju u sebi kriju "zemaljski" zakoni, "pravda" i "skrb" o ...?! Znaš, mila, nakon silnih poziva i razgovora koje sam obavio s mojim dobročiniteljima, osjetio sam jedan drugi umor! Taj umor tražio je mir, samoću, pjev ptica, blizinu mora, ..., samog Boga! Ručao sam preko volje, jer mi danas hrana nije trebala i onda otišao potražiti taj "komad" - mog mira! Našao sam ga! Bio sam nadomak Senju, sam, odjednom moćan, pun života i zraka koji mi je danas tako jako nedostajao! A ptice? ... i ribe?, ... ma, baš sve, mila, što sam trebao bilo je uz mene! Na odlasku s tog (za mene svetog!) mjesta pratio me je pjev jedne usamljene ptičice koja je dok sam čistio ribu i skupljao stvari za polazak, cvrkutala, baš onako kako sam jednom doživio - PORUKU Neba, kada sam poslušao pjev Duha i vjerojatno si tada sačuvao život! Danas u pjevu nije bilo poruke! Bila je to svojevrsna ODA RADOSTI (Beethoven) koja me je podsjetila na tebe R.! Osjetio sam tada trnce po cijelom tijelu! Sjeo sam za upravljač i onda su mi oči zasuzile! I sada su mi se, dok pohranjujem ovo divno sjećanje, "ovlažile"! Volim te - više od svake slobode za kojom sam tako žudio i od svakog IMATI I BITI, jer imam te i zato - jesam! Saznaš li nekad za ovo siguran sam da ćeš to razumjeti na pravi način, onako kako sam ja to - proživio! Vozio sam magistralom, prelijepim krajolikom kog oduvijek žele i trebaju moje misli i duh, gotovo opijen silinom sreće koju mi je podarila današnja pomisao na tebe! Ne, nije to bila tuga: jer ne poznamo se; jer smo predaleko; jer su između nas vrata zaključali i zidove nam postavili - drugi! Ne, mila! Ja nikada neću biti tužan radi tebe! Želim srećom biti tvoja sreća i to ću - BITI! Grešan sam i za neke oduran čovjek, gotovo teška budala, jer ne želim biti rob, manje vrijedan i "umobolan", ali sam, svemu unatoč, samo tvoj! Oni jesu moji, ali, jer ja nisam njihov, kako da budem i njima - netko! Nešto! To im ne želim biti! A, tebi? Tebi ću biti i - nešto, poželiš li i zatrebaš li me takvog! Mogu biti tvoja lutka, psić ili ribica iz "našeg jingla", jer za tebe mogu sve! O, kako sam sretan što ti se mogu obratiti mojim mislima koje sada prenosim u moj dnevnik! Znam da će ih eho Vječnosti, jer vrijeme kazuje Istinu, jednom dovesti do tebe i da ćemo tada biti zajedno u društvu mnogih dragih duša, naših predaka, nesretnih sudbina i mnogih, na zemlji, omalovaženih patnika! Jesam li i ja jedan od nabrojenih? Nadam se! Želim to biti, jer tada mi ova naša "dolina suza" postaje prelijep svijet, u kom tek tada mogu razumjeti i biti blizak s odbačenim, nesretnim, bolesnim i potrebitim - ljudima! Volim ljude! Da, mila! Volim sve ljude! Danas više nisam nacionalist, mrzitelj ljudi druge vjere, ...! Svi smo mi Njegovi i svatko mora dobiti priliku i onda postati - DOBAR! Osuda, progon, prijetnja, pljačka, ubojstvo, čemu to? SADRŽAJ WEB-aZlu na "spomen", čovjeku na sramotu i stradanje!? Volim te, mali moj anđeliću! Voli te tvoj, slobodni - dida! Laka ti noć i neka te anđeli čuvaju! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 19. lipnja 2009. - Dan poslije ...! R., idemo dalje! Jučer sam moj zapis započeo s tvrdnjom (konstatacijom!): Kakav dan! Odgovoriti ću na ovo kao da se je radilo o pitanju: LUD, JADAN I SRETAN! Na prvi pogled odgovor je besmislen, ali se u ove tri riječi ipak nalazi veći dio od onog što u meni živi, ... što živim! Živim, prema današnjem poimanju života ludo, radi uništenih trideset godina života jadno i radi tebe, moj mali anđeliću - sretno! Naravno, učinak na sreću podarilo mi je i jučerašnje razrješenje od pravosudno-psihijatrijskog progona, no to više nije bitno! Bitni su ljudi, a unutar tih "naj-bića" na zemlji smo i mi! Kako dalje? Što činiti i kako dalje živjeti, sada, kada je sve što se je do jučer zbivalo postalo sjećanje? Zapravo, čemu smjerati? Kome se darivati? Neugodna i teška pitanja teško je shvatiti i onda nešto suvislo na njih odgovoriti! Možda je ipak najbolje u svemu tražiti i pokušati naći - Boga! Inače bi smisao svega što sam jučer vidio, čuo i doživio bila - ispraznost, prečesto, duboko usađena u naše glave! Stvarno, ni sam nisam siguran da je sve što činim, a trudim se čovjeku biti dobar, pravi put! Možda sam ipak na krivom putu? Ne znam! Razmišljam i baš tada još manje - znam! Postajem zbunjen! Ograničenost ljudske prirode (uma i osobnosti) očiti je pokazatelj ljudske nemoći u pokušaju da savlada i shvati prostor i vrijeme, koje samo zato, jer pojma nemamo o tim nedokučivostima, definiramo kao - beskonačne veličine! Ne! Konačni smo u NAŠEM vremenu i prostoru! Točnije, konačni su i naš um i osobnost, ali u trenutku prijelaza u vječnost (za me je to san u kom će moja duša zauvijek odlebdjeti - napustiti moje tijelo) sve postaje drugačije! No, kako to izgleda? Što li je to, uopće? Na to nitko nema odgovor i zato, baš zato - vjerujem! Naravno u Boga, Transcedentalno, vrhovno - SVE! Kada ovako razmišljam pada mi na pamet pitanje u kom se nazire sav jad naše - konačnosti! Konačni smo i to svatko od nas zna, ali zašto onda živimo tako - sebično? Osobno, želim jedno "novo proljeće"! Ljudsku nadu, pomirbu i mir, iskazane onakvima kakvima nam ih ponudi - Bog! Im li ih? Nema i radi toga o tome pišem! Mogao bi zato istaknuti kako radi nepružanja nade, pomirbe i mira - među nama NEMA BOGA! No, tada bi kazivao - neistinu! ... , jer ima Ga! To mi je jasno pa onda mogu reći kako je čudno "zatvorenom krugu" ovakvih misli i Bogu, jedina prepreka - moja, tvoja, naša i vaša - sloboda! Koristeći se "pravom" na slobodu, pogrješno shvaćenim, čovjek je stvorio niz loših pravaca "razvoja" društva! Žrtvujući (ustupanjem na skrb!) nedužne male anđeliće čovjek je potvrdio (?) slobodu izbora: biti peder ili lezbijka?!?! Žrtvom slobodnog, neradnog dana (sedmi dan u tjednu kada Bog vidje da je sve dobro učinio) koji bi za "isti stol" trebao dovesti članove obitelji - nestala je sloboda obitelji, čak sama obitelj! Žrtvujući nerođene uništio je slobodu - prava na život! Sve u "ime SLOBODE"! Strašno je biti čovjek u okruženju ovih nastranosti i isključivosti koje su "produkt" - egoizama! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
OK? (možda?) Inače, sam dan bio je super. Bio sam u mojim Brezama, odradio posao i onda se vratio kući. Nisam imao volje nešto raditi pa sam popravljao jedan štap za ribolov. Oko 16 sati otišao sam na kupanje pored Senja. Tražio sam samoću i našao je na prostranom betoniranom mulu, u tihom vremenu i predivnoj bonaci! Lovio sam i ulovio i ribe i crva, no to mi nije bilo bitno! Radio sam to, onako, usput, jer sam mislima bio na jednom drugom mjestu, a srcem kod tebe R.! Blizina Senja "natjerala" me je u šetnju, radi čega sam ranije završio s kupanjem i ribolovom pa sam nakon što sam očistio ribu otišao u Senj. Auto sam parkirao na parkiralištu supermarketa. Danas sam prošetao uličicama Senja, otišao do kule Nehaj i na povratku svratio kupiti nešto hrane i par sitnica za kuću! Cijelo vrijeme šetnje bio sam mislima s tobom R.! Bilo mi je jako lijepo! Sve sam "začinio" slušanjem mojih, tebi učinjenih, pjesama koje su se "vrtjele u krug" i odvodile me do tebe! Sreća je da sam "umitnik", da pjesmom mogu doseći sve što mi nedostaje i što mi treba! Bez glazbe i pisanja moj bi život bio - ništa! Tugovao bi radi neprimljenih i neiskazanih osjećaja, Ljubavi, milosrđa, ... Bogu hvala, sve to mogu popraviti mojim pjesmama i onda tako doći do tebe moja Velika (Tiha) Ljubavi! Moram ti reći još nešto! Jako mi je žao što ti ne mogu donijeti koju svježu ribu, a imam ih previše! Znam da ti ničeg ne fali, da imaš i svježih riba (od pr(a)vog dide), ali nijedna riba koju ti ponude nikada neće biti tako dobra kao - moja! U mojima je - Ljubav za tebe i zato ih rado dijelim i poklanjam. Sebi ostavljam samo pokoju manju ribu i tek toliko komada koliko mogu pojesti u dva obroka! Na povratku iz Senja ugledao sam predivnu sliku oblaka koji najavljuje oluju pa sam, kako nisam mogao odoljeti ljepoti i "mašti" prirode, mobitelom zabilježio taj prizor! Pogledaj mila: SADRŽAJ WEB-a I u ovoj ljepoti našao sam tebe! Laka ti noć! Volim te, puno! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 20. lipnja 2009. - PRAVOSUĐE U RH? Daleko od pravde! Bura! Probudila me je oko 4 sata ujutro, jer ima određenog utjecaja na moje raspoloženje, moju "fiziku". K tomu svemu trebam dodati jedan neobičan i težak san u kom sam, valjda, radi svega što sam prekjučer čuo na sudu te radi, na temelju strašnih navoda iz optužnog prijedloga, zauzetog stava prema svjedoku optužbe - proživio noćnu moru! Mada umoran od lošeg sna ipak sam odlučio poći do Crikvenice kako bi kupio potrebne materijale za uređenje kupaone i kako bi s nekim prokomentirao moj zaključak o svemu što sam proživio u ovih zadnjih par godina u "sudaru" s pravosudno-psihijatrijsko-policijsko-gradskim progoniteljima! "Vrana, vrani ne kopa oči"! Propustio sam tako razmišljati, ali su mi u prihvaćanju ovakvog mišljenja pomogli prijatelji s kojima sam se našao na kavi! Slušajući njihove stavove i razmišljanja o mom progonu, tijekom kojeg je ista tužiteljica pokušala dva RAZLIČITA (navodna!) kaznena djela pretočiti u kazamat ludnice, shvatio sam grubu, jadnu i žalosnu - Istinu! Kažem, propustio sam na vrijeme shvatiti bit svega što me je trebalo uništiti, iako sam već puno prije napisao kako je "optužnica napisana u kavani!", jer trebao sam znati kako prijateljstvo državnih službenika i SAMODOKAZIVANJE (praviti se važnim, a biti jako sitna duša!) policijskih djelatnika i opasne "struke" (psihijatri) - ne preza ni pred čime! "Sila" i "moć" ne trpe Istinu pa su svako nastojanje da me se uništi gradili na - neistinama! Jadan i opaki sustav pravosuđa i, sada je to sasvim razvidno, dobro spregnut sustav gradske, pravosudne, policijske i psihijatrijske "vlasti" - nije me uništio, ali je pokazao koliko je opasan i neugodan kada mu se stane na put, ... kada mu se predoči ISTINA o njegovom protuzakonitom radu! Ovo ne treba dokazivati već samo prihvatiti ISTINITIM, a to i je tako, kako su oba pokušaja mog "usitnjavanja" i pritom, prema meni, iskazan fašizam - propali! Pretrpio sam gotovo nemoguće, ali i proživio i IPAK preživio evidentno nasilje i ... ? Pobijedio? Ne! Nisam pobijedio! Poražen sam spoznajom koliko čovjek može biti destruktivan, zlonamjeran i sebi-važan, ... jako opasan kada naiđe na odlučnog čovjeka, spremnog i umrijeti, ali se ne predati bolesnim umovima! Pobjednici obično osjećaju sreću, zadovoljstvo i slične radosti, ali ja to nisam osjetio! Komadić zadovoljstva, jer spasio sam moj um i dušu, djelom poništava izmučeno tijelo, radi čega je sve to začinjeno određenom dozom gadosti prema svima koji su mi učinili nevolje i sproveli u djelo - nasilje! Da, mada sam vjernik ipak ću reći kako mi se određeni ljudi državnog aparata i (posebno) jedan strašan zakon RH - gade! Zato, ne osjećam se pobjednikom! To nije moguće, jer i nadalje postoji nacistički napisan "zakon", mogućnost vladanja "struke" nad umom druge osobe, protuzakonito pritvaranje i nasilno mučenje medicinskim preparatima i uređajima! Napisao sam već više puta: "jadna moja Hrvatsko" i to je tako! Fašizam za koji nitko ne odgovara, namještene optužnice, dopunjavan nalaz "struke" s kojim je trebalo postići željeni cilj, FALSIFIKAT policije predan kao autentični dokument, mučenje, pritvaranje, tjelesno i umno maltretiranje, ugrožavanje zdravlja protuzakonitim postupanjima NEPOZNATIH "autora", ... što još bilo kome treba kako bi shvatio da bi svi umiješani u ovu strahotu trebali, odmah, sada ... NE, već jučer - biti na birou za nezaposlene osobe! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Neće se desiti ništa od toga, ali će, dok sam živ posljedice državnih bezobraznika biti: moje trajno uništeno zdravlje i razorena obitelj, dio koje je, "slijepo" vjerujući najopasnijem zlu današnjice ("struci") zauvijek zalupio vrata - Bogu! Strašni ste prozvani u (ovom) mom zadnjem obraćanju vama! Vašu ponudu, kojom će te mi NA TERET DRŽAVNOG PRORAČUNA (!, a to su svi građani RH!) platiti prouzročene troškove - ne prihvaćam! Obrišite "onu stvar" s tim novcem! Sarkazam je očit i više sliči - sadizmu! U samo pola godine, dva propala progona od strane ISTIH ljudi bili bi dovoljan razlog da se, u PRAVNOJ državi, sve provjeri i onda - "zahvali" na radu očitom kriminalu državnih službenika i njihovih "suradnika"! Naravno, uslijedila bi i rasprava o strašno neljudskom Zakonu kojim je omogućeno obavljanje biomedicinskih pokusa nad NEMOĆNIM ljudima ...? Strašni ste - prozvani i, jer ste jako opaki, sve osim izjednačavanja vaših radnji s činom zlog bila bi - pohvala! Žalim vas, opraštam vam, ali nikada neću zaboraviti: HLADNA, NADMENA LICA I JAD NAMJEŠTALJKE, radi čega ću vam kao i bl.pok. Kardinal Stepinac reći: APAGE SATANAS! Osim nastojanja mojih divnih prijatelja i sveukupne podrške s ovime upoznate javnosti, upravo vam je bl. Stepinac - presudio! Izvukao me je iz vaših prljavih šaka, održao u životu i isporučio - Njemu, Jedinome koji ima pravo na moj um i dušu! Osobno, kada bi bio (ned'o Bog!) na vašem mjestu bio bi jako uznemiren i uplašen, jer silno ste uvrijedili - Boga! Kada preinake učinjene i dogovorene u kafiću nisu uspjele pokušali ste me uništiti - falsifikatom - i ...? Niste uspjeli! Pravo je pitanje, zato: a što je ili što li će, nakon svega, biti s vama? Milost vam treba, a ja vam je želim, no ne mogu vam je dati! Vrijeme je da Mu se obratite! Hoćete li? Sumnjam, jer sve dok osobno ne osjetite istinsku muku, biti ćete što ste: "bogom-dani"! Pogrješno, ali na ovoj zemlji prečesto u uporabi - falsifikatori naši! Moje ću tužbe protiv vas stornirati, jer su učinjene samo radi potrebe "TV scenarija"! Sada mi više ne trebaju, jer mi je, kao i SVIMA KOJI SU BILI UZ MENE pa čak i svjedocima optužbe, JASNO - tko ste i što činite! Svemu unatoč, jer vjerujem da će te jednom doživjeti nužnu promjenu svoje osobnosti i upoznati pravoga Boga, ali i zato jer ste Božji - volim vas! Eto, što učini jutrošnji razgovor uz kavu! Morao sam tako, jer me je noćašnji, jako "slikovit" san opomenuo kako sam strašno pogriješio, jer sam prema PODVALJENOM sadržaju optužnice umalo zamrzio osobu s kojom sam podijelio više od trideset godina života! Srećom, vjera je bila jača, a Bog i ovaj put uz mene pa sam ovu opako strašnu podvalu zla - izbjegao! Sada mi je još jasnije kako sam, vjerujući u čovjeka ("dr. Pticoubojica") jako pogriješio! S njime je započeo ovaj prljavi "ples smrti" koji, istina, nije ubio nikog, ali koji je uništio mnoge živote! Koliko je samo istine u misli: "vjerujemo u Boga iako ga ne poznamo, a ne vjerujemo čovjeku kog znamo!" Da sam se pridržavao ove jadne izrijeke (suprotna je mom stavu prema čovjeku!), Peitl me ne bi nikada vidio, obitelj bi mi ostala na okupu, a državni manipulatori ostali bi bez moćnog sredstva za progon! Pogriješio sam tada, jednako kao i sada, jer sam istupio - javno! Tješi me samo to što je javno djelovanje poštenije od skrivenog i podlog - podmetanja! SADRŽAJ WEB-aR.! Ne ljuti se što sam te malo zanemario! Ta ti ionako sve znaš, jer "misliš" srcem, prečistim! Volim te, puno! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
|
A.D. / 21. lipnja 2009. - 1. dan ljeta - ljetni solsticij! I opet bura, no noćas sam dobro spavao! Istina, tijekom jutrošnje mise osjetio sam neki umor koji me gotovo tjerao u san! Jedva sam odslušao misu i onda pošao do Novog! Sjeo sam na jednu terasu, naručio kavu i razmišljao o svemu što je sada, iza mene! Nisam ništa razumio na način na koji bi u svemu našao ikakvu "logiku"! Umor me nije napustio! Dapače! Zato sam "posegnuo" za slušalicama i počeo slušati moje pjesme - o, tebi R.! Osjetio sam tada kako me progoni samoća u kojoj sam ostao sam i daleko (i bez) od tebe, moj mali Anđeliću! Poželio sam tada biti dio "ekipe", mladih i odraslih, umno hendikepiranih ljudi koji su u društvu voditeljice prošli trgom! Pomislio sam, dok sam gledao njihove "nepraktične" pokrete i dok su (većina) se s puno "gušta" zabavljali sladoledom, o sadržaju "njihova svijeta"! Što li osjećaju? Kako doživljavaju nas, "pametne" i vjeruju li u buduće, vječnost, ... u Boga? Kako "vide" čovjeka? Poželio sam biti s njima, jer pomislio sam na njihov jednostavan život! Neće oni nikada imati unuke, ni ženu, ... i jednom će, kada im umru roditelji ostati sami, ali će ipak biti i ostati - ljudi, Božji miljenici! Jesam li Božji kada ovako razmišljam? Zapravo, čemu ovakve misli? Učinilo mi se jutros kako nakon "čišćenja" od svakog blata koje me je željelo prekriti, više ništa nema smisla! Ipak, glazba, "ribice" i ti, moj Anđele - vratili ste me u život, u sadašnjicu u kojoj moram biti, misliti, činiti i htjeti! Poneka misao o besmislenosti samačkog života mora me povremeno "izbaciti iz takta", jer ja si to nisam želio učiniti, ali me ne smije udaljiti od tebe R. i od Boga! Moram dalje! Sam, sutra (ma već danas!) bolestan i možda jednom - nemoćan, ali ... moram! Shvatio sam danas moć vjere, jer na njoj - opstojim! S njom sam blizu tebe R.! U njoj je jedini smisao svega što me je snašlo! Danas je sa mnom u mislima bila i moja baka, tvoja pra-pra baka, jer sam umor nastojao otjerati sortiranjem osušene bazge u male škartoce, a to me je - podsjetilo na moju baku! Krasna žena, danas bi me znala utješiti i staviti mi svoju toplu ruku na rame! Na žalost, nema je više i zato je moje rame usamljeno! Znaš R., trebam nekog tko bi mogao razumjeti ovu moju potrebu! Ali, nemam nikog! Pirova pobjeda o kojoj sam jučer pisao otvorila mi je prozor sa kog se može nazrijeti samo isprazan prostor, ... i negdje, jako daleko, priča o mom životu! Kada pogledam unazad, sve je bilo nekako tužno! I danas bi sve bilo tužno kada tebe ne bi bilo, moja malena (velika) srećo! Jučer sam te malo zapostavio, ali danas to ne mogu! Znaš, želim što prije pogledati našeg Boga u oči! Želim (p)ostati čista duša, napustiti tijelo i zaboraviti ovaj um, jer tada ću moći, u svakom trenutku i zauvijek, biti pored tebe! Odgurali su me na margine života i na kraju mi oteli i tebe i zato mi je još samo nadati se, Vječnom! A, teško je to! Ljudski um teško prihvaća, valjda jer mu je neshvatljivo, nadu u vječnost! Želim, već ovdje, na zemlji, naći smisao budućeg, vidjeti se u nekom (tebi!), naći bezuvjetnu Ljubav! Teško mi to "ide"! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
U tebi vidim sebe u budućem, ali bezuvjetnu Ljubav ne osjećam na način koji bi me učinio zadovoljnim! Znam da postoji, vjerujem u Njega i molim Ga, ... , ali Ga susrećem samo kada sam jako ugrožen i gotovo na kraju! Nekad je bilo drugačije! Shvatila si moja Ljubavi? Ovozemaljska "pobjeda" ispraznila je moj um, umorila mi tijelo i odmakla me od Boga, a to nisam želio! Možda "sutra" budem bolje? Možda mi Ljubav podari nešto novo, bolje i ljepše? Možda me netko potapše po ramenu? Možda? Nego, jučer, jer nisam želio "nakrcati" zapis, nisam napomenuo da sam popodne bio otišao u Rijeku! Bio sam kod dragog prijatelja koji ima nekih problema sa zdravljem! Odnio sam mu dobru ribu i hobotnice, njegovoj M. jedan lijepi cvijet (iz moje verande) i malo se, s njime i M. zadržao u razgovoru! Kod njih sam bio kratko i onda otišao, jer bio sam blizu Trsata, u crkvu pomoliti se za njegovo zdravlje! Naišao sam na svadbu što me je podsjetilo na moje vjenčanje u istoj crkvi, koje je bilo daleke 1975. godine! U ta daleka vremena obred vjenčanja nije se obavljao u "glavnoj" crkvi, no vlč. Z.L. učinio je iznimku! Uzalud? Da, jer neraskidivost bračne zajednice, o čemu pričaju i popovi i vjernici, u mom slučaju postoji još samo u "papirnatom" obliku! Sve ostalo što bi iz tog sv. sakramenta trebalo proisteći - moje je razočaranje u čovjeka-vjernika! Baš zato, nisam se zadržao duže vremena! Divan zvuk orgulja prožimao me je "teškim" osjećajima pa sam nakon izrečenih molitvi i pomisli kako bi bilo najbolje da muke mog prijatelja pređu na mene, otišao u centar grada! Prošetao sam, poprilično praznim ulicama Rijeke, "pregledao" izloge, svratio u RK "Ri" i bio sve do Brajde! Svratio sam pogledati izlog knjižare Kršćanska sadašnjost u kojem sam potražio jedan naslov, ali ga nisam uočio! Na povratku prema mom "ferrariju" svratio sam u kapucinsku crkvu (zahvaliti se Majci Božjoj kojoj sam se obraćao svaki put prije nego sam išao u Riječku bolnicu na neki pregled) i u crkvu "Kosi toranj" u kojoj sam obavio Prvu pričest! I u toj je crkvi jučer bilo vjenčanje pa sam, shvativši poruku jučerašnjeg dana, odmah nakon "zlamenovanja" otišao van i pored Mrtvog kanala pošao do Konta! U Kontu sam kupio par kolača! "Padobranaca" nije bilo pa sam se zadovoljio "čavapčićem"! Nije bio kao nekada, no prijao mi je! Dojmovi duge šetnje i žal radi problema koji se je "navalio" na mog dragog prijatelja i jako dobrog čovjeka, bili su mi u mislima sve do dolaska u Novi! Tu sam se našao s M. pa smo zajedno krenuli u Ledenice po neke daske koje su mu učinili u pilani, a koje mu je donijela S. Malo smo se zadržali na ćakuli i onda krenuli kući. Moram reći kako mi je S. dala jedan drveni prag (za kupaonu) kojeg su mi učinili u pilani samo dan nakon što sam je bio zamolio! Takvi su prijatelji! Ništa ne odgađaju, sve nam učine i pritom ništa ne traže od nas! Dobro je imati PRAVE prijatelje! Eto, moja Tiha Ljubavi! SADRŽAJ WEB-aTvoj (tko?), ispričao ti je sadržaj dva, bitno drugačija, dana svog života! Jučerašnji dan bio je pun izmiješanih događanja u kojima sam bio sudionik mojom osobom, ali danas, ...? Danas je sve u meni bilo ODRAZ (posljedica) "djelovanja" drugih osoba i mojih sjećanja na dane - kada sam (smo) bio ..., jedan drugi Tomislav! Laka ti noć, Ljubavi! Volim te, puno! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
21. lipnja 2009. - Dodatak! Morao sam napisati ovaj mali dodatak današnjem zapisu, jer sam čitajući prethodne dvije kartice teksta (lektura!) uočio kako napisano previše odiše pesimizmom što baš i nije potpuna stvarnost svih današnjih događanja! Bilo je i uvijek ima - lijepog! Navesti ću samo to kako sam se nakon popodnevne šetnje Crikvenicom (i opet sam pošao potražiti - tebe R.!) našao s J. Otišli smo u DAF i uz kavu i kasnije picu (večera) pročavrljali. Pričali smo o kraju moje sudsko-psihijatrijsko-zatvorske putešestvije i tada mi je on rekao kako je osjećao da je navod optužnice - napuhan i neistitnit! "Ta nisam li ti govorio da pretjeruješ kada prema njemu sudiš tvoju bivšu i sinove?", istaknuo je i rekao mi "kako je i netko drugi mogao reći neistinu" ... Je J., ali, ... ma to više nije važno! Gotovo je! Svršeno je sve! Ostaje mi sačekati susret s Bogom, a u međuvremenu pokušati svima biti dobar i pokazivati, svjedočiti i darivati Ljubav! Pred sam rastanak, a bila su već skoro 22 sata, pretresli smo smisao besmislenosti nevjere! "Čemu uopće i mi i ove čaše, pijati i hrana, ako nema Boga?", gotovo da smo u glas zaključili! Da, čemu sve - pa onda i bol, progon, oteta Ljubav, ...? E, moj J., ali ovako ne razmišlja puno ljudi! Današnja je vjera - materijalizam, a "Bog" ovog doba - čovjek! Zato i postoje bol, progon, otimačina, ...! Ostanimo drugačiji pa i noćas legnimo u krevet razmišljajući o nedokučivosti - kraja, što je IZRAVNA POTVRDA POSTOJANJA BOGA! Laka vam noć! |
|
A.D. / 22. lipnja 2009. - MILOSRĐE, otac i odbacivanje! Danas sam doživio reprizu jednog događaja koji se je zbio dana 8. kolovoza 2007. godine! I onda i danas suočio sam se s strahotom ljudske bijede! Žao mi je što moram pisati ovako oštrim riječima, ali kako se lijepim može nazvati - odbacivanje i odricanje od oca! I to ne bilo kakvog oca! Evo primjera: "Luka-puka" bila je pjesma s kojom sam kao ono što jest, moje najveće blago - dočekao rođenje drugog sina, koji me je radi osobnih interesa, kao odrastao i oženjen čovjek - odbacio kao kakvu prljavu krpu! A, nisam mu ništa učinio! Dapače, no - on - sigurno ima drugu priču! Vjerojatno je strašna i teško me optužuje, prikazuje luđakom i tko zna što još, ali ...? Možda s time nekoga i prevari, ali sebe i Boga to ne može! Milosrđe! To sam tražio oba puta kada sam "u prazno" odaslao tel. poziv i SMS poruke za pomoć! Danas sam trebao puno manje i nisam bio u životnoj opasnosti, ali je vjerska isključivost koja jedina može "opravdati" strahote koje sam proživio i spoznaje o neljudskom ponašanju članova mog "plemena" i ovaj put bila - JEDINA ISTINA! Pitam se samo kad li će u mojoj kući netko od "vjernika" vidjeti i čuti - PRAVOGA BOGA! Vrijeme je odavno za to! Mili moj anđeliću živiš u strašnim uvjetima, teško pomućenog razmišljanja o Bogu i čovjeku, ali ti ne brini! Čuva te moja Tiha Ljubav, sazdana na jadu, bijedi i patnji, ... zato veća, moćnija i sasvim bliska Isusu! Reci tati da prekine ovu opasnu farsu od života! Možda te posluša? O, kako mi je teško ovako pisati i znati da te ljude ja nisam takvima učinio, odgojio, ... želio! A, moji su! Strašno je ovo! Prestrašno, radi čega sam (sada) na trenutak zastao i pomislio sve poništiti i prestati pisati! No, smijem li to učiniti? Mogu li, kao s kakvim prekidačem, ugasiti um, misli, sjećanja, emocije i Ljubav prema njima? Moram dalje, ma što ispalo iz ovoga! A trebao sam taklo malo! Gotovo ništa! Želio sam mu reći, ili njegovoj majci da mi je proslijedio broj tel. što sam ga tražio, kako sam u četvrtak, došavši na sud bio sav nikakav i kako mi je žao što sam propustio pozdraviti ih, možda im i prići, ... pružiti ruku! Da! Trebao sam - ništa! Želio sam se ispričati za propust i zamoliti ga da mi jednom pokaže moju malu R.! Želio sam ga zamoliti da jednom sa mnom odu na kavu i sladoled, ... ma, da shvati da sam i ja čovjek, grješan, ali čovjek i njegov otac, a mojoj R. - (valjda?) dida! Trebao sam danas naći u njima Boga, ali me je na tom putu presreo zli! No, nije uspio u potpunosti! Ima ovo (napisano), ali nema moju mržnju ili pak manju Ljubav prema - njemu i njegovoj mami! Strašno mi je žao što sam ga danas nazvao, ali cijelo popodne nisam se mogao odvojiti od te namisli! Radio sam k'o pas u kupaoni, tjerao sebe u nevolju, ali nisam se mogao otarasiti želje da se ispričam za moj propust na sudu! Umoran i nikakav otišao sam šetati, no potreba da nekog od njih čujem i tada je nadjačala moj um! Nazvao sam ga i sve - uništio! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
A, želio sam zapravo nazvati njegovu mamu, jer ćutio sam - zlo! Na žalost nisam znao broj i zato je sve pošlo - naopako! Prestravljen onim što sam zapravo mogao predvidjeti, ali što je ostalo nevidljivo sljepilu Ljubavi, šetao sam k'o sumanut! Trebao sam neki "ventil", pokušavao u svakom malom djetetu naći trag Ljubavi, lovio osmjeh njihovih nevinih srdaca, ... tražio Boga! I onda je, u centru Novog, jedan mali dječačić pao, mama njegova potrčala je prema njemu, a ja sam im prišao i ponudio pomoć! Krv iz razbijene usnice rekla mi je puno! Shvatio sam da je najlon vrećica u kojoj sam ponio bocu soka od bazge, zapravo "vrećica za led" pa sam je u obližnjem kafiću napunio ledom! Pružio sam smotuljak leda, prilično sabranoj, majci malog dečkića, pomilovao ga po glavi (imao je kapu!), očinski ga utješio, pritom mu poželjevši sve najbolje! Ponudio sam još neku pomoć, ali mi je majka dječaka rekla kako: "smo tu blizu"! Pozdravio sam ih i onda, nakon par desetaka metara, shvatio kako MORAM IĆI DALJE, trajati u ovoj mojoj muci i trpjeti očajne postupke prema meni! Čitate li ovo dr. "pticoubojico"? Vaša jadna, jako opasna "struka", još jadnija dijagnoza (nadam se da je niste od mojih i naplatili?), i prijevara, kojom ste me navukli da vam postanem "pacijent" - odavno poznato ZLO i nadalje uništava sve pred sobom! Mene ste uvalili u nevolje iz kojih sam ipak, Božjom (desnicom) rukom izbavljen, no zlo ne miruje! Sada uništavate njih pa je jasno kako ste ukupno, kao "struka" - pogrom - ovozemaljski! No, nećete uspjeti! MILOSRDNI BOG moj je saveznik koji blagoslivlja sve što sam od njih doživio i koji svako zlo pretvara u Dobro - potvrdu Sebe! Trebate dokaz? Evo vam ga dr. "pticoubojico", ekspozituro zlog: Nakon izbavljenja (po nagovoru bl. Stepinca!) iz kazamata svetošimunske ludnice, dobro uništen, teško sam prihvatio saznanje o prodaji etaže moje kuće koju je objavio moj sin! Bilo mi je jako teško i malo je nedostajalo da na sve izreknem prokletstvo, ali ...!? Nisam to učinio, a danas, sada i zauvijek, dr. "pticoubojico, blagoslivljam taj naum i Boga molim da namjera mog sina bude ostvarena! Razumijte li išta od napisanog "poznavaoče tuđih duša (uma)"? Sumnjam, jer iskrenost i jasno kazivanje vama su dokaz - ludosti! I je! Lud sam, jer suprotno svakom živom na ovoj zemlji, unatoč jako nehumanim postupcima i otkazivanju pružanja pomoći i možda čak mržnje prema meni - ZAUVIJEK VOLIM SVE U MOJOJ KUĆI KOJA JE - OD SADA, DANAS - NJIHOVA! Neka im je blagoslovljena i neka sve njene stanare Duh Sveti podari svakom srećom i milošću! Vama, "struko" ne želim ništa loše, već samo da vas Svetost Boga "natjera" da prihvatite svakog čovjeka kao Božje biće, koje NE SMIJETE trovati, NE SMIJETE mučiti i svojim postupcima voditi ka suicidu ili pak teškom tjelesnom (moždanom) oštećenju! Pišući, zastao sam na ovom mjestu i onda pročitao do sada napisano! Ne! Neću ništa brisati, mijenjati, uljepšavati, ...! Neću! Bolno i ružno suočenje s Istinom i nije nego dobra pretpostavka za uspješno rješenje nagomilanih - NEMILOSRDNOSTI i za poraz zla! Sjetio sam se jedne moje starije (sačuvao sam je!) pjesme (Bože daj!) u kojoj sam "vizionarski", puno prije ovih nevolja, svima koje sam danas "dotaknuo" mojim pisanjem - postavio pitanje: "... čemu i zašto, nekome je lako baciti sve?"! SADRŽAJ WEB-aNavedite mi, makar SAMO JEDAN, razlog koji bi bio motiv ODBACIVANJU čovjeka/oca! Laka ti noć, Ljubavi! Volim te, puno! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 23. lipnja 2009. - Breze, S.S., sv. Pavao i nejaki, suza u oku! Ne volim reprize! Uvijek sam volio originalne i prve događaje, a sada živim - reprize! Izuzetak ovom razmišljanju je odlazak na posao u Breze, ribolov (priroda!) i glazba! Pitam se, radi čega sam jučer, mada svjestan ishoda, reprizirao poziv sinu? O, da bar nisam! Mislio bi drugačije, živio u nadi i lakše podnosio samoću i užasan problem koji me sve više pritišće! Pogriješio sam po tko zna koji put i upao u "bad"! S takvim raspoloženjem stigao sam jutros u Breze, trudio se prikriti jad u duši i problem s disanjem, ali nisam uspio! S. vidi sve, "čita" misli! Nakon kapučina i malo razgovora "pobjegao" sam u kancelariju mada nisam imao nekog posla, kako bi odsamovao nevolju jučerašnjeg poraza! Mada je na stolu stalno, tek danas sam se zagledao u mali stolni kalendar ilustriran slikom naslova Jagode, koju je, NOGAMA (!) naslikao Sabar Subadri!  Nevjerojatan čovjek, nadahnut Nebom, mada rođen bez obje ruke, čini čuda!Jagode izgledaju savršeno i gotovo da se sa slike može osjetiti njihov osebujan okus! (nisam mogao pronaći tu sliku, ali i ova njegova je savršena!) Razmišljao sam o tom teškom invalidu na jedan poseban način i došao do zaključka kako je sve (i dobro i zlo!) što sam u mom životu doživio - ništa, jer, gotovo da do danas nisam shvaćao svoju - cjelovitost! Danas, sada, mislim drugačije i ipak žalim što sam izabrao biti kao većina: suprug, otac i onda postao dida! Trebao sam se posvetiti ljudskoj patnji, nevolji ili "samo" Bogu! Greška, jer život nije "balalajka", već veoma često - patnja, konačna je! Danas se, unatoč svim udovima i mislima koje mogu stvoriti neko djelo osjećam beskorisno! Potratio sam vrijeme vjerujući i posvećujući se "normalnima" i onda od njih - doživio odbacivanje i ucjenu, koja bi trebala biti "deterđent" za pranje jako prljavog veša! O, da sam mogao znati i onda, biti što sam sada? Razmišljanje o krasnoj slici i teškoj sudbini njenog autora, mada sam se silno trudio, nije me odvelo dalje od početka današnjeg dana! Zijevanje i "glad" za kisikom umaralo me je! Pokušao sam pokrenuti (valjda srce?) moje "motore" pa sam nakon dobre marende-ručka odlučio ukrcati nešto drva u moj auto! Učinio sam to i malo iza toga pozdravio sve drage ljude u pilani i krenuo kući! Putem mi je u glavi odzvanjala rečenica iskusnog I. kojom mi je dao do znanja što u njegovu kraju kažu za sinove! "Sinovi su kao drača!", bio je njegov komentar na moju "samokritiku" kada sam njemu i S. pokušao objasniti kako sam kao bedasti Dalmatinac, očekujući drugo dijete - želio sina! Danas, sve bi dao za kćer, jer sam siguran da me NIKAD ne bi napustila, odbacila ili izdala, ma što da bi bilo! Tješim se mojom malom R., ali nju još (možda nekad?) nisam upoznao! Surov je život i strašan je čovjek! Strašan sam, jer ovako razmišljam, jer pričam osobno iskustvo, istinu! Oprosti mi Dobri i učini da sve prestane! Okreni Tvoj dlan da moja kapljica (tijelo) padne na isušenu zemlju i da tako nestane u žednim brazdama, usahlog - blata! Uzmi mi dušu! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Po povratku u Sv. Vid najprije sam iskrcao drva i onda se uhvatio posla u kupaoni. Jedva sam učinio što sam naumio! Morao sam naglo prekinuti kako bi se okupao, jer mi se je učinilo kako ću uletjeti u veliki problem s disanjem! Oprao sam se, popio moj mix-čaj i "panično" sjeo za PC kako bi ovo napisao! Trenutno mi je nešto bolje pa ću, svemu unatoč, otići prošetati, jer tada se osjećam bolje, a i "pričam", dok slušam "moje Ljubavi", s mojim malim Anđelom! Osjećam se nejak, neodlučan i zato rastrgan, jer se već predugo (od izbavljenja iz kazamata RH!) borim sa mišlju, tako suprotnom mom Bogu, kako bi bilo najbolje da me - NEMA! Nejak sam ma koliko se trudio biti Njegov! Evo što o nejakima, o meni, kaže sv. Pavao: "... potrebno je spoznati da ima onih nejakih za koje je također Krist umro, te nitko, ma koliko bio jak i izgrađen u vjeri, nema pravo poigravati s s njihovom nejakom savješću, jer grijeh protiv nejakih, grijeh je protiv Krista koji je i nejake pozvao na baštinu nebesku..." Lakše mi je živjeti s ovom misli i sviješću o mojoj krhkoj vjeri, koju iz dana u dan zli pokušava poništiti nudeći mi svakojake misli (destruktivne!) i "rješenja"! Dobro znam koje bi ja rješenje rado prigrlio, no isto tako znam da me u tome ometa upravo zli, koji se preko ovozemaljskih "prava" i "zakona", čak ucjene, stalno poigrava mojom savjesti! Ipak, uzaludan mu je trud! Neću NIKAD izdati Boga ma koliko patio! Pisati ću o tome i javno, ovdje i u mojim otisnutim radovima - svjedočiti ovu tešku borbu i kroz nju želju moju da ostanem Božji! Nadam se da ću izdržati biti "pri sebi" i da ću uvijek moći odbiti "ponudu" - zla! Sve drugo bilo bi prestrašno, jer samo je put križa siguran put u Nebo! Smeta me jedino to što moja Golgota traje predugo, ali i jer mnogi, dok posrćem pod težinom križa, očekuju moju predaju! Iscrpljujuća ucjena, muk i zatvorena srca trebali bi me slomiti, no - još trajem! Rekoh, nadam se da ću ISTRAJATI i da ću proživjeti dio (ili čak sve) teksta iz Psalma 71 (Molitva STARCA!): " Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje..." (Ps 71/20) "Što smo mi to Bogu zgriješili", upravo je otpjevao Aki (Rahimovski!) pa mi i nije više ništa dodati, već zamoliti Boga da ne zaboravi moje sijede kose - mene, umorna starca! 18,40 je pa se odoh srediti za šetnju! Možda štogod kasnije dodam? (Vratio sam se!) Dodati ću! Šetao sam dugo i uporno tražio, baš u svemu - Boga! Našao sam Ga u Povilama u jednoj izgubljenoj, osamljenoj ženi koja je sjedila na skalama koje su vodile do lijepog žala! Nije mi bilo teško prepoznati njenu tugu, samoću i teške misli koje su tražile još koji dim cigarete! Koliko je takvih ljudi oko nas? Vidi li ih, itko? Sumnjam, no sve se promijeni u čas "kada tuga jednom na vrata dođe, a samoća zaboli, ..." ( ... hoćeš li moći ...? / Opća opasnost / Jednom kada noć). Ne čekajte na tugu, bol i samoću! Podijelite svoju Ljubav, jer ona je kao bogatstvo: SADRŽAJ WEB-aubija onoga tko ga drugome uskraćuje, život daje onome tko ga daruje! Volim vas sve, a najviše moju Tihu Ljubav, malu R.! Laka ti noć, Ljubavi! Volim te, puno! (Hej, zasuzilo mi u očima! Volim to!) Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 24. lipnja 2009. - Tebi, moj mali Anđele! Bog Anđeliću! Danas sam nikakav i zato ću popričati s tobom, mila, i s Bogom, jer mi još samo vi činite - danas i sutra! Bez vas moj bi svijet, urušen i gotovo potpuno uništen, prestao postojati! Nagomilani problemi iznenada su buknuli i postali moja svakodnevica! Moralo se to desiti, jer dok je bilo potrebe da se pokušam oduprijeti nasilju i zlu koje me je strašno progonilo, nisam imao vremena primijetiti kako polako propadam, nestajem i svakim danom postajem nemoćniji! Moralo se to desiti, jer sam samo čovjek, moja Tiha Ljubavi! Tvoj je nepoznati dida od krvi i mesa, prožet silnim osjećajima za čovjeka, Istinu i Boga i zato je danas - uništen! Srećom, um mi još uvijek razumije i može stvarati, no i to mi polako postaje problem! Bog zna, a tebi ću reći: silno sam tužan radi odbacivanja koje sam doživio od mojih sinova! No, volim ih zauvijek ma što se desilo, ma kako završio! Žao mi je ovo znati, no prokletstvo "struke" opčinilo je njihove briljantne umove i zavladalo dijelom njihova bića! Užasava me ta tvrdnja, jer zbog nje i, jer je ISTINITA, postoji stvarna mogućnost da se jednom, njihova uma dohvati - "struka"! Bijeg od sebe je NEMOGUĆ i to je strašna istina. (Bože, molim Te slomi to zlo i promijeni nam živote! Molim Te!) Znaš zašto ovo tvrdim? Pa, jer je mnogo velikih i poznatih ljudi stradalo od nasilja i "djelovanja" "struke"! Ova opasnost razmjerna je većem IQ! Bojim se, mila, jer sam svjestan i jer ZNAM da sam, makar za sada, jedan od malog broja nasilno psihijatriziranih osoba koje su se uspjele izvući iz grotla nadnaravno zle i opasne - "struke"! Jednom imati s njima posla, znači: zauvijek im biti "pacijent" i jednom kasnije, njihova žrtva! Reci to tvom barbi i tati, moj mali Anđele! Reci im da ne bježe! Problem je rješiv samo onda ako se s njime pozabavimo, ... ako ga shvatimo, nađemo njegove "parametre" i onda se, koristeći njegove "slabe točke" - s njime "obračunamo" pritom imajući na umu jasan - humano/Božji - cilj! Bijeg od sebe, bijeg je od života, Ljubavi, čovjeka, ... i zato siguran put do psihijatrije (ludnice!). Ne razumiju to tvoji ukućani, mila, ali to je tako! Moderni "oltar" (žrtvenik!) današnjeg (vlastodržačko-hedonističkog) "Boga" (zli!) nalazi se u ludnicama! Tamo, svom odmetnutom anđelu zla, zli kao žrtvu daruje - osobnost i um čovjeka! Prokletstvo je to ogromno koje na taj način otima Božje! Reci im mila kako je sve rješivo unutar onog što smo (um i osoba) i s pomoći - Boga i dobronamjernih ljudi! Ne dozvoli da nas rastave etablirani (!?) predstavnici zla, jer slično Peteru Greenu osnivaču, tekstopiscu hitova i gitaristi grupe "Fleetwood Mac", koji je radi posljedica konzumiranja LSD droge (nekad je bila "lijek" u psihijatriji!?) tijekom četiri godine, primao ilegalno primijenjen psihijatrijski tretman i bio podvrgnut teškim psihijatrijskim "lijekovima" (drogama) i elektrošokovima - a, koji je uz moć umjetničkog duha (Sv.Duh?) ipak preživio navedeno nasilje i onda rekao: "Nisam želio ECT (elektrokonvulzivna terapija). Plašio sam se toga. Oduzmu ti tvoj razum ... Tamo su bili neki poprilično strašni ljudi ... dali su mi sredstva za smirenje... Bila je to borba samo da ostanem budan. Ne znaš što radiš. Ne osjećaš se živim.", - i JA SVJEDOČIM - strahotu ponašanja, postupanja i sebi-važnost, bolesnog uma - psihijatara! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Znam, najdraža, da ovo čita i "struka" i baš radi toga ističem i riječi Ernesta Hemingwaya: "Pa, koji je smisao uništavanja moje glave i brisanja mog pamćenja, što mi je najvažnije, ...? Liječenje je uspjelo ali smo izgubili pacijenta..."! Neposredno nakon ovog SVJEDOČENJA, veliki je pisac, u julu 1961., u danima nakon što je otpušten iz psihijatrijske klinike "Mayo" - počinio samoubojstvo. Vidiš, mila, danas sam cijeli dan razmišljao o tome kako bi bilo najbolje - nestati! Jasno, pod ovim pojmom "krije" se - suicid, ali to ipak neću učiniti! Zašto? Zato, jer me još uvijek u pozitivnom usmjerenju ka životu, održava Sveti Duh pa tako: i onda kada moje disanje postane jako otežano, jer me užasno "stisnu" tako jadne misli i kada me ta jako "spregnuta" muka "progoni" - PATIM, ali - ŽIVIM! Svjestan sam da sam jednim djelom sam kriv za stanje tijela (srce, pluća, hormoni i tko zna što još?), ali, ... ostatak su DOKRAJČILI, djelujući nasilno na moj um, meni (većim) djelom NEPOZNATI ljudi - psihoubojice! Sreća je, Anđele moj, da postoji Bog! I ne samo On, već i mnogi prijatelji i sveti ljudi! Zadnjim tračkom uma i volje uzdao sam se u pomoć i moć bl. Stepinca i zato sam sada - slobodan! Platio sam veliku cijenu i još uvijek, svakog dana, moram moći stornirati račun zla, ... i ...? Ide mi! Ide mi, makar za sada! Duh Sveti, toliko prisutan u mojoj glazbi kao umjetnički duh - spašava me! Od pakla i nasilja "struke" spasio je, osim P.Greena još jednog poznatog glazbenika: Briana Wilsona, člana grupe Beach Boys (jako volim njihove "vibracije")! Da, mila, Duh nam treba! Samo s njime u umu i srcu moguće je opstati u ovom strašnom svijetu, punom nasilja, prožetom željom za osobnim probitcima, koji često znače - tuđu žrtvu! (Bože! Što Ti veliš na ovo? Kada će prestati ovaj jad?) Ljepotice moja, osim ovih poruka iz kojih bi bilo dobro da tvoj barba i otac iščitaju - svoje i moje - sutra, moram ti još nešto reći: teško mi je Ljubavi, jer su mi sve, kada si ti u pitanju oteli i zabranili!  Eto, i danas sam, kako bi se malo opustio i udahnuo zraka, bio u ribolovu!Ulovio sam par lijepih arbuna (prestao sam loviti kod br. 4) i beskonačno bi bio sretan da sam ih mogao tebi donijeti, ali ...? Srce, um, osobnost, "pravda", ... njihova, ... što li? Brane mi! Srećo moja, pomogni mi da zajedno s našim dragim Bogom prodrem u njihovu Ljubav i otrgnem ih beznađu koje se nadvilo nad nas! Ta bijeg od sebe je nemoguć! Znam to, jer se svakog dana, ispočetka, "borim" sa "željom" da pobjegnem od teškog stanja mog tijela i uma! Kamo? Kuda pobjeći? Postoji samo jedan, konačan, jadan i Bogu protivan put: put u smrt! Ne! U smrt nam valja poći redom kojim smo nastali i kada za to dođe vrijeme! Nasilje rađa nasilje, ali vjerujem da sam to dobro shvatio i da ću se znati othrvati "pustoj želji"! U toj "borbi" puno bi mi pomogla obična riječ, pogled ili, dao Bog, nešto više - od njih, tvog barbe i tate, a možda i od tvoje bake (ili babe?)! Čekam to k'o ozeb'o sunce! Hoću li dočekati? Bog zna! Zar ne, Dobri? SADRŽAJ WEB-aVolim vas sve, ali najviše tebe moja Tiha Ljubavi, moja mala R.! Laka ti noć! Volim te, puno! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 25. lipnja 2009. - 051/ 788-018!
Čovjek?! Teško je biti - čovjek! Pišem ovo nakon povratka iz Crikvenice! Bio sam u "gradu", jer sam se nadao da ću, makar slučajno, sresti meni drage ljude, nekog mog! Nisam imao sreće! Nema ih! Pokušao sam i s telefonom! Nema ih! Nitko na broju 051/788-018 ne želi me! Umoran sam i jako razočaran! Jedva slažem misli dok "važem" vrijednost i smisao mog života! Čemu? Kome? Ne osjećam se živim, a ipak sam živ! Mučim se, jer milosrđe, koje sam uvijek spreman pokazati ne mogu dobiti! Njihova su srca ...? (Nastavak teksta ovog zapisa pobrisao sam! Zašto? Jer ih VOLIM i, jer mi je i opet, dok sam u muci punoj tuge, u lijevoj šaci stiskao krunicu pomogao - Bog! Zato! Bio je ovo STRAŠAN DAN!) SADRŽAJ WEB-a |
|
A.D. / 26. lipnja 2009. - Ipak, Bogu hvala - još jedan SPAS! Uf! Kako započeti dnevni zapis dana koji je dobrim dijelom bio nastavak jučerašnjeg - lošeg, strašno teškog dana! Trebao sam danas poći u Breze, ali sam to odgodio i S. rekao kako se ne osjećam dobro, ali sam joj izbjegao reći kako "hodam po žici" iznad velikog ponora! No, čini mi se da je ona sve "skužila"! Rekla mi je kako će me tijekom dana još nazvati, a onda sam shvatio da će "alarmirati" moje prijatelje! Sada vidim kako je bila u pravu! ODGOVRNOST koju osjećam prema ljudima koji tako iskreno brinu o meni držala me jučer podalje od ponude zla, od bijega u ništavilo! Istina, nisam se lako i brzo oporavio od teškog stanja u kom sam, silno tugujući, bio, ali sam želeći preduhitriti njenu "akciju" i kasnije ideju M. i poziv D., koje je ona obavijestila o mom stanju, shvatio što mi je činiti! Nudili su mi pozivi prijatelja hitnu pomoć i podršku, ali to nisam mogao prihvatiti! Ta za svakog živog jučerašnja tuga i bol bili bi - depresivno stanje uma, a to nije bilo tako! Teško da itko može shvatiti kako velika tuga i bol nisu rješivi nikakvim lijekovima i liječnicima! Jako jednostavno rješenje očaja, radi boli i tuge, bilo je (i još je uvijek!) u rukama mojih najdražih! Na moju žalost oni to ne razumiju, ne žele to prihvatiti ili pak igraju (ned'o Bog, jer to je jako opasan bumerang!) na kartu popuštanja izdržljivost mog uma i tijela! Srećom, mada tijelo, očito, ipak posustaje, um od samih početaka mog putešestvija dobro podnosi teške situacije: nasilje policije, psihijatara, poluliječnika, zatvorskih nasilnika, mučitelja i sam progon pa je i ovaj zadnji, do sada najjači, pritisak boli nastao radi gubitka svake komunikacije s stanarima kuće u Vukovarskoj ulici, na br. 107, prošao - relativno bezbolno! Ostao sam čitav i shvatio kako sam dovoljno izdržljiv mada su (I SADA!) i tuga i bol ogromne! Uspio sam veliki nalet negativnih emocija, uz neke manje tjelesne poremećaje, potisnuti i na kraju ih - savladati! Mada izbjegavam popiti i malo jači čaj od kamilice, jer želim SVJESNO živjeti, shvatio sam kako je grč tijela, prouzročen teškim emotivnim poremećajem potrebno riješiti! Maserku nemam pri ruci, "rame za plakanje" pomalo me mrzi i BJEŽI OD MENE (jer da sam VRAG!?), sestru ili brata također nemam pa sam, jer su mi mama i tata već odavno pokojni, morao posegnuti za - kemijom! Moj pokušaj sa uspavljujuće/smirujućim sredstvom (apaurin) promijenio je moje stanje! Odkunjao sam sat vremena i onda se, potaknut pozivom dragog prijatelja koji me je nazvao iz bolnice (!), trgnuo iz užasne letargije i bezvoljnosti! Osjetio sam kako lakše dišem dok su mi misli "naredile" da se (p)okrenem ka normalnom putu i k cilju života, čovjeku i - mom Bogu! Ustao sam, otvorio sve prozore i tako pustio svijetlo u prostorije, umio se, podgrijao ručak, ručao, oprao pijate i žlice, učinio si voćnu salatu, konačno se napio (jučer i jutros gotovo ništa nisam pio!) i sada, malo prije nego ću poći u Rijeku, zapisujem ovaj dio današnjeg zapisa! Dobro sam! Mada sve znam i mada sam svjestan neljudskog ponašanja prema meni, ova strašna muka pomogla mi je još snažnije reći, gotovo u sav glas viknuti: VOLIM VAS I MA KOLIKO ME ODBIJALI, OMALOVŽAVALI i ODBACIVALI ja sam VAŠ i zato je, od sada, sve na vama! I sreća i nesreća moja i ...(?). Valjda vam ne moram reći kako u svakom pristiglom pozivu ili SMS poruci očekujem - VAS! Zato, MOLIM VAS DA MI SE JAVITE! Hoćete li? Nadam se! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Propao je tako još jedan pokušaj zlog da me uvuče u nevolju, sramotu, i njegov pakao! Nisam učinio kao Ernest Hemingway! Bog je bio opet - jači! Tako oporavljen, malo "zaljuljan" otišao sam u Rijeku kako bi posjetio dragog prijatelja koji je iznenada završio u bolnici! Nisam išao k njemu tek "reda radi"! Ne! Njegova nevolja puno mi više znači od uobičajenih zdravstvenih nevolja koje svakog od nas prije ili kasnije - dohvate! U njegovoj nevolji danas vidim obvezu svakog ČOVJEKA pa tako i moju, da iskaže nužno poštovanje i kroz svoju prisutnost, podršku i želju za brzi oporavak bolesnika! Tako to čine pravi ljudi, dok neki (oni drugi), bježe od ljudskosti i onda izmišljajući razloge i nalazeći u svemu i svakome - opravdanje za svoj jadan čin - čine opasan PROPUST (... mišlju, djelom i propustom!). Kada sam stigao uočio sam kako mu je drago "ča san došal"! Uskoro je stigla i M. pa smo "poćakulali" upravo na temu ljudskosti! Ispričali su mi jedan slučaj sličan mome i naglasili mi kako bi "ih trebal za vavek zaboravit'!". Ne mogu dragi prijatelji, no to vam danas nisam rekao! Drugačiji sam od velikog broja ljudi! Nisam "običan" i baš zato, još više cijenim vaše naputke, jer mi pomažu "stabilizirati" i kontrolirati moje osjećaje, koji su - ja! Sat vremena posjeta brzo je prošao! Pozdravili smo se! Ponudio sam M. da je povezem kući, jer sam ionako imao namjeru (želju!) poći do Trsata u crkvu! U trsatsku crkvu išao sam puno puta i jako često kada sam bio u nekom problemu ili kada sam proživio teške trenutke života! Bilo je i ugodnih posjeta crkvi za blagdane, a u njoj sam se i vjenčao (što ti kažeš N.?)! U crkvu sam stigao u vrijeme kada nije bilo mise pa je crkva bila prazna! Uočio sam par "izgubljenih" duša, sirotinju i nešto (vjerojatno) turista. Pomolio sam se mojoj "ženi u bijelom" (Majka Božja!) kako bi joj zahvalio na svemu što mi je do sada pružila i kako bi je zamolio da mi, još dok mogu, "namjesti" - sreću! Tu moju želju, moju "malu tajnu", koju zapravo i nije teško dokučiti, otišao sam "potvrditi" u kapelicu svijetla Božjega!  U suvenirnici sam kupio šest svijeća i otišao ih zapaliti!Po prvi put nakon skoro tri godine, istina simbolično, kroz svijeće, našao sam se u "društvu" s ostatkom moje obitelji iz Vukovarske ulice! Zapaljene svijeće, koje simboliziraju naših šest "glava" postavio sam jednu pored druge, izmolio za moju želju i onda učinio dvije fotografije. Trebam li reći kako sam se osjećao ugodno i unatoč sparini (bilo mi je vruće, jer sam bio u trenerci!) svježe! (Hvala Ti Majko za nadu koju si danas oživjela u meni!) Na povratku prema Sv. Vidu svratio sam u Crikvenicu kako bi se ošišao, jer sam i na taj način sebi želio pokazati kako uz sav jučerašnji napor i muku, još mogu! Dobro, nisam više onaj pravi od prije pola godine i teško je vjerovati da ću se tjelesno oporaviti, no ipak - guram! Eto, upravo me je sada napalo zijevanje (nemam "arije"!) što mi čini veliku nelagodu, ali što mogu učiniti? Sretan sam kada napad uzdaha završi osjećajem da sam "napunio pluća"! Tada mi je lakše i onda se nelagoda prorijedi! Nakon šišanja posjetio sam prijatelja I., malo s njime popričao, zamolio ga da me podrži molitvom i onda se otišao prošetati! SADRŽAJ WEB-a Pogađate? Pošao sam crikveničkom šetnicom do Crnog mola, ne bi li ih ..., ali ih nisam - sreo! Bol u duši traje i dalje, ali je zli sada daleko od mene!Sve vas volim, a najviše tebe moja Tiha Ljubavi! Laka ti noć! Volim te, puno! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 27. lipnja 2009. - Zbogom svemu od jučer i danas! Stiglo je vrijeme za reći jedno - zbogom! Ali, ne bojte se! Ostajem i nadalje s vama, kroz glazbu, nešto tekstova, stihova i u komunikaciji putem mail-ova! NAPUŠTAM ove zapise, točnije ovakav i svakodnevni oblik dnevnih zapisa, radi puno, čak previše razloga! Do danas napisano ostavljam na mojim internetskim stranicama (preko 137.000 riječi!) bez obzira na činjenicu da sam, analizirajući napisano, a pisao sam iskreno i prema trenutnom raspoloženju - uočio niz velikih propusta, moguće uvrjeda i poruka koje su čitatelji i moja obitelj mogli pogrješno razumjeti! Ovaj oblik dnevnika činio sam, prije svega kako bi, pišući i opisujući, moje teško stanje odbačenosti i proživljenih muka "dobacio" do meni najdražih ljudi, do mog "plemena", ali ... očito je kako u tome nisam uspio! Zapravo, bojim se da su napisano pogrješno shvatili i tako mi zauvijek zapečatili sudbinu - omraženog i NEPOŽELJNOG, nekad oca i supruga??! Jesu li? Kažem, bojim se da jesu i zato im se ovom prilikom ispričavam! Vjerojatno to oni nikada neće shvatiti, jer oni su ipak na okupu, zajedno i jedno drugome podrška u takvom razmatranju moje osobe, radi čega je jedan bezveznjak, makar to bio i vlastiti otac, k tome označen kao "duševno bolestan" postao "persona non grata" - nepoželjan i ned'o Bog - omrznut! Preko 137.000 napisanih riječi (oko 350 str. A4) sigurno u sebi krije neku moju "oštru" riječ, misao ili stav, no to ja nisam želio! Nisam želio pisati bilo što osim stihova za moje skladbe, a onda sam napadnut, ugrožen i istjeran posegnuo za "ventilom" kroz kojeg sam ispuhavao prenapuhane emocije i tragičnost mog života! Jasno je da sam tada, jer nisam kalkulirao ni s čim, izrekao SVAŠTA! Ali, ISTIČEM: veliki dio od toga - nisam želio! Spašavao sam goli život! Gurnut sam u ralje zlog iz kojih je svaki pokušaj bijega bio vrijedan truda! Morao sam se pokušati izvući i spasiti se od opasnih prijetnji i nastojanja pravosudno-policijskog aparata, "struke" (psihijatri!) i teškog umno-tjelesno-duševnog stanja u kom sam se našao protivno mojoj volji i želji! Moje PRAVO na odabir vlastite sudbine protumačeno je kao ludilo i onda je započeo "ples smrti"! Preživio sam, a nadam se da će tako biti i sa svima koji su na bilo koji način imali veze sa mnom te da će te svi dobro živjeti i uspjeti preživjeti jednom (nadolazeće!) moguće nevolje! Bilo mi je strašno teško, mada mi niti danas nije puno lakše, ali naučio sam PUNO! Naučio sam što je PRIJATELJSTVO, kolika je (bez)vrijednost materijalnih stvari lišenih Ljubavi, kako djeluje i što sve može za nas učiniti Bog i kako, NAŽALOST, tek prava osobna nevolja mijenja čovjeka - naravno, na bolje! Šteta je što moju pamet nisam prije iskoristio na pravi način pa bi, osim simbolički, kroz jučer zapaljenih šest svijeća, danas bio član obitelji kojoj - pripadam! Naučio sam i još nešto, točnije tek kroz proživljenu muku, shvatio sam, kako: SVE NA OVOJ ZEMLJI IMA KRAJ I KAKO RADI SIGURNO NADOLAZEĆEG KRAJA NITKO NIKOME NE SMIJE BITI - NEČOVJEK! Upamtite ovo dobro dragi posjetitelji mojih stranica, prijatelji, državni "moćnici", "struko" i obitelji moja, jer tek tada biti će te putnici na dugom i zavojitom putu do uskih vratašca koja vode k Bogu! Sve ostalo, kao i puno od mojih spomenutih 137.000 riječi može biti, ili je, samoobmana koja nam TREBA kako bi, bez grižnje savjesti, mogli činiti - zlo, nepravdu i svaku drugu, Božjim zapovijedima suprotnu radnju! Sjetite se samo kako vam je možda baš sada sve loše i naopako, jer ste možda zaboravili na: "... da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!" Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Vama "struko", jer ste SVJESNI kako svakim komadićem kemije, ECT-a, ali i nasilnim postupanjem prema "pacijentima" UBIJATE razum, osobnost i volju vaših žrtava, nudim i danas (po zadnji put!) da se prisjetite dobro uklesane i JASNE zapovijedi: "NE UBIJ!" (ubijati se može na puno načina)! Pisao sam o tome i o svemu drugome puno, nadao se da će nešto (onako kako sam iznio!) od napisanog doći do duša nekih, no sada vidim, nakon svega što je većim djelom završeno, i nakon što sam se prekjučer suočio sa strašnom navalom zla, kojoj sam se JEDVA odupro da - nisam uspio! Nitko od "dobro pozicioniranih" figura u ovoj višegodišnjoj partiji šaha nije želio žrtvovati ništa od SVOGA (osobnog!)! Ziheraški potezi, učinjeni s pozicije moći i osobne (da li točne i pravedne?) Istine, tražili su SAMO moju žrtvu, no Bog me je spasio i u tome je poruka mog života! Kada pogledam unazad, niti moje rođenje, niti djetinjstvo, niti moji dragi roditelji, bake, dide, svako dobro ili zlo, smrti, nesreće ili sreće (brak, djeca!) nisu bit onoga što sam (bio!)! Bit mog života je u činjenici kako sam, mada teško bolestan (reče još prije dvadesetak godina jedan kardiolog "kako bi svakog časa mogao umrijeti" - naravno radi problema sa srcem!) nakon puno svega i svačega - JOŠ UVIJEK ŽIV! Meni to kazuje puno, ali me kao čovjeka ipak čini nedorečenim! Moja nesavršenost i nadalje tuguje radi boli koju mi učini gubitak mojih "pet svijeća"! To nikada neću moći preboljeti, ali ću se do zadnjeg tračka moje svijesti nadati - promjeni te strašne zbilje! Baš radi navedenoga i pišem ovako i najavljujem promjenu sadržaja mojih "crtica"! Od danas ću na ovom mjestu pisati o mom doživljavanju vjere i o mojim NOVIM doživljajima! U ovom trenutku, moj "noviji doživljaj" je otežano disanje i kronični nedostatak zraka, radi kojeg poželim poći do hitne i zamoliti ih da mi kažu radi čega jedva dišem, ali neću, jer ... i ovu nevolju prihvaćam kao volju Božju! K tome, ne mogu niti zamisliti biti opet u bolničkoj postelji, sam, napušten i zaboravljen od moje obitelji! To neću učiniti! Sada, kada su iza mene tri teška i jadna sudska procesa, jedno strašno maltretiranje i silovanje mog uma i tijela neljudskim postupcima, nemam se zašto boriti! Sustav zlog sam kao pojedinac, uz pomoć Boga SAVLADAO, ali ga nisam uspio PROMIJENITI i, jer sam svjestan činjenice kako to niti na koji način ne mogu postići, moj ostatak života posvetiti ću čovjeku nade, osobnosti, duhovnosti i očuvanju DOSTOJANSTVA svakog čovjeka i mene osobno! Upravo je nasrtaj na moje dostojanstvo bio prava nevolja i ogroman grijeh protiv Boga, radi čega sam bio prisiljen izreći MOJU Istinu, koju bi danas, jer mi je neobično stalo do dobra moje djece i moje male R., drugačije predstavio! No, što je tu je! Bilo pa prošlo! Već sutra će, dođe li nedjeljna propovijed o životu i smrti do ušiju svih vas, možda nešto - postati i biti drugačije?! U suprotnom, igra s "podešavajućim" Bogom, koja nam dozvoljava preko tuđe žrtve doseći osobni interes - biti će nastavak zla, koje uporno šeće umovima ove zemlje još od Adama i Eve! Jedno sam siguran: moja mala R. neće osjetiti ništa loše radi svega što su njeni (i ja!) (u)činili! Nju sam želio, u posebnom nadahnuću za nju pješke pošao na dugo hodočašće, obavio to i tada saznao ovo što je - danas! SADRŽAJ WEB-aMoja istinita "viđenja" skoro su me odvela u ludnicu! Čudno je, kako sada, kada je sve gotovo nemam nikakvih sličnih "epizoda"! Je li nestalo - ludilo? Ne! Bog je svoje rekao pa mi je još samo strpljivo sačekati - VAS i ovozemaljsku smrt! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 28. lipnja 2009. - Kristova vertikala i Njegov red! Današnji, uglavnom teološki, osvrt na nedjelju i ono što sam doživio i o čemu sam promišljao započeti ću s jučer napisanom rečenicom: Moja istinita "viđenja" skoro su me odvela u ludnicu! Učinio sam ovo kako bi posvjedočio ozbiljnost vjere, ali i veliku opasnost koju, kada iznesemo iskreno i jasno (i javno!) svoje stavove i razmišljanja o vjeri i Bogu, u sebi nosi - predanost vjeri i Bogu! Ovo nije ništa novo, jer još od pamtivijeka, još od početaka lutanja, izbavljenja, ponovnog odlaska u ropstvo i dr. - naroda židovskog, postoje razdoblja, gotovo kontinuirana, u kojima je vjera u Boga bila i je (!) - opasna "djelatnost" i mogući razlog za progon i smrt na Križu! No, ne treba se zato bojati, ustuknuti pred ovom činjenicom i onda tako dati prostor silama mraka! Ne! Nekada je cijena iskrenog kazivanja ili mogućeg lutanja, radi osobnog načina življenja vjere, ogromna, ali nikada nije - PREVELIKA! Uostalom, Bog nema, zemaljskim (ljudskim) mjerilima, određenu vrijednost, jer je On APSOLUTNA vrijednost pa se isplati prihvatiti rizik iskrenog kazivanja vjere i opasnost koju u sebi nosi osobno razmišljanje (stav) o vjeri, kada čak i radi običnog razmimoilaženja u tumačenju, prihvaćanju i prakticiranju vjere - vjerniku može biti nametnut sukob i svaka druga nevolja! Na ovu pojavu nije imuna niti zajednica kršćana! O tome svjedoči niz tekstova iz Pavlovih poslanica! Prihvaćanjem vertikale u vjeri, Kristova puta Ljubavi i milosrđa, ovi se rizici "negativnih sudbina" vjernika bitno umanjuju i učinjene greške puno lakše - ispravljaju! Upravo ovaj zaključak navodi me na misao, jer u ovom času, osobno, mogu prihvatiti svaku različitost življenja vjere u Krista, kako nisam UZALUD prošao Golgotu, koju velikim djelom još uvijek živim! Zašto je tome tako? Odgovora na ovo, naoko jednostavno pitanje je jako - puno! Pokušaj da se neki sukob unutar istovrsne zajednice (kršćana!) pokuša objasniti nečim, za obije strane prihvatljivim nije lak, radi čega najprije treba poći od onog što zapravo - jesmo! Ljudska nesavršenost i rođenjem naslijeđena grješnost prvi je čimbenik koji, kao neka "dobra zemlja" rađa i omogućuje razvoj klice - zla! No, tada smo i opet - MI - na potezu! Naša slobodna volja, od Boga dobiven razum i osobnost tada postaju čimbenici koji (ho)će ili neće popraviti - loše u nama! Na žalost, život nije napisani tekst, već niz jako složenih događanja u kojima je, ono što smo, stalno napadnuto "ponudama" zlog! Danas se ta "ponuda", prije svega, ogleda u nastojanju svakog pojedinca da za sebe i svoje priskrbi dovoljno materijalnog! Zamka zla je stalno otvorena, jer prečesto se materijalne vrijednosti pokušava steći izvan rada ili na neki drugi, nedozvoljen način! Kad-tad ovakav će se način, protivan Božjem naumu, duboko usjeći u zatamnjeni dio (*podsvijest?) svijesti, što će jako, do (samo)ubilačkih razina - opteretiti dušu VJERNIKA! Osoba s ovako nanizanim traumama (vjernik!) potražiti će izlaz iz zamke zlog u ispovijedi za oslobođenje od grijeha, ali ...? Hoće li tada ispovijed iznijeti ISKRENO, pokajnički i onda nešto, od Bogu obećanog, PROMIJENITI i primijeniti? Neće! Iskustvo vjere govori o velikim promjenama osobnosti (sveci!), ali samo kod manjeg broja iskrenih i PRAVIH vjernika i to uglavnom u trenutcima njihovog velikog zastranjenja u vjeri i životu, uopće! Teško je biti PRAVI vjernik! Kratkoća života, vječna borba za stjecanjem materijalnih dobara, strah od smrti, bolesti i druge potrebe i nevolje - prečesto su prevelika prepreka - VJERI! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
I tada, jer je jasno kako je preteško živjeti u zarobljenosti nečiste duše i bez Boga, čovjek nastoji, prije konačnog kraha - poništiti postulate vjere, idući u tome toliko daleko da je spreman žrtvovati - tuđu vjeru, kazivanje, iskrenost i do jučer svog, susjeda, prijatelja ili člana obitelji pokušati odvesti do ludnice! Smije li se to? Naravno, ne, ali farizejstvo u nekim vjernicima živi i danas i predstavlja se kao - "prava" vjera! Jako je teško izbjeći i napustiti "ponude" zlog, zastranjenja i usađenu isključivost, a kad je vjera u pitanju onda se može reći kako je vertikala Isusa Krista i Njegov red (put, istina i život!) JEDINI "recept", koji sigurno vodi do punine SVAKOG oblika života i do srca otvorenog prema Ljubavi i milosrđu (Isusova vertikala!)! Uostalom, već samo otvoreno srce dovoljno je da i ateist bude prihvaćen od Boga! Nije li tako? Želio bi kada bi svatko tko ovo pročita, iz napisanog, shvatio kako je DUHOVNOST veoma važna i da je osnovni preduvjet za svaki unutarnji red i mir, ali i da svatko treba preispitati KVALITETU svoje duhovnosti, koja veoma često može biti pogrješno shvaćena i življena! Loša kvaliteta duhovnosti put je ka depresiji, strahu i svakom nemiru! Bojati se za sudbinu sebe ili svog bližnjeg ne mora biti strah, ako, u tom razmišljanju, strah zamijenimo potrebnim oblikom pažnje (predostro-žnost), mudrim postupanjem i MOLITVOM! Tada se radi o BRIZI za nekog, a to nije i ne može biti strah! Međutim, ako je "parametar" naše vjere pogrješno postavljen, isključiv i JEDINI ispravan, mi nismo u mogućnosti razlikovati strah od brige i još puno međusobno sličnih i srodnih razmišljanja i pojmova, jer smo i sami ugroženi strahom od smrti, što kazuje da smo daleko od Boga! Duhovnost je nužna i ne ovisi o materijalnim stvarima, dostignućima nauke, genetici, mogućem nalazu LHC-a (najnoviji akcelerator CERN-a), ... Duhovnost - je - i to vjernik mora znati, radi čega je onda lako shvatiti kako izostanak, loša "kvaliteta" ili pak "kriva" duhovnost narušava odnos tri bitna segmenta čovjekovog ukupnog bića: tijela, uma (duša) i duha! Tada, svaka je bolest moguća i onda je (danas) dvije trećine čovječanstva, u moderno organiziranim društvenim uređenjima - depresivno, prepuno psiho-somatskih bolesti i svakih drugih poremećaja! Ovaj nesklad, kao pojam "nesklada sokova" poznavao je već i "praotac" medicine, Hipokrat (5.-4. st. prije Krista)! Punina ... Ljubavi i milosrđe, u današnjem liturgijskom čitanju istaknuto kao PRAVEDNOST, neophodni su nam! Naravno, jedino kada to živimo i kao ono što smo spremni uvijek i svakome - pružiti i pokazati! Pravednost (milosrđe) kojom bi, darivajući je nekome, pokušali potisnuti nečistu savjest, jer svjesni smo da ne dajemo sebe i svoje, već tuđe i oteto, gora je od - nevjere! Grješka je moguća, jer nesavršeni smo, ali je isto tako jasno kako je nužno svaku opačinu protiv Boga koja je posljedica grješke - onda kada je uočimo i kada shvatimo da nam je zato loše - nastojati što prije (odmah) ispraviti! Možemo li to? Žao mi je reći, ali najčešće nam je takvo što - preteško, jer ne želimo ili ne znamo biti ponizni! Tada "lijek" za umirenje opominjuće savjesti (sam Bog u nama!) tražimo u ispovijedi i onda činimo još teži - grijeh! Zato: molim vas sve, dragi ljudi, da mi oprostite za sve što sam vam, moguće, loše učinio, rekao ili propustio pružiti, dati ili uraditi! Javite mi se mail-om, recite o čemu je riječ! Obećavam vam da ću se svakome javiti i da ću svaku moju opačinu pokušati popraviti! To vas molim radi našeg Boga, velike Ljubavi i možda neiskazanog milosrđa! Zaglibio sam s ovim razmišljanjem pa više nemam prostora za malo priče s mojom Tihom Ljubavi! Ne ljuti se zlato moje! Tvoj te Tomo puno voli! Laka ti noć i neka te anđeli čuvaju! SADRŽAJ WEB-aHvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 29. lipnja 2009. - Bribir i Supetarska draga (o' Rab)! Današnji zapis pišem neposredno prije polaska na otok Rab kamo idem s dragim prijateljem! Pokušati ću stići (Jole, hoćeš li me povesti!) do Supetarske (Sveto Petrove) drage kako bi prisustvovao svečanoj misi koju će voditi moj prijatelj P.N.J. Zato, neću pisati puno! Nemam puno vremena! Zadržati ću se na bitnome, a to je svakako podatak kako mjesto Bribir, kojem pripada moj zaseok Sv.Vid, danas slavi Petrovu, blagdan Sv.Petra, zaštitnika mjesta! Vjerujem da priču o apostolima Petru i Pavlu (nekad Savao) dobro poznate i da su vam jako bliska tri ZANIJEKANJA apostola Petra! Mada je bio član dvanaestorice apostola i prisutan kod mnogih čuda koja je učinio Isus, u odlučnim trenutcima, kada se radilo o sudbini Isusa i kada mu je osobno zaprijetila opasnost, jer je bio s Njime, ustuknuo je i - okrenuo Bogu leđa! Srećom, Isus je sam Bog pa je, jer je znao kako je Petar čovjek "od krvi i mesa" i, jer je najavio njegova zanijekanja, svemu unatoč, odabrao baš sv. Petra da bude PRVI PAPA! Upravo je njemu Isus dao "ključeve kraljevstva nebeskoga" i tako ga odredio da bude "Petar stijena" na kojoj će On sagraditi svoju crkvu, koju ni "vrata paklena neće nadvladati" (Mt 16,15-19)! Ova Istina i poslanje navještanja Pavla i Petra o Radosnoj vijesti danas su svima jasni: Crkva je tu, postoji i unatoč silnim pritiscima, lažima, podmetanjima i nastojanju zla da je poništi - raste! Kada malo razmislim o velikom broju nemilosrdnih napasnika koji napadaju na Crkvu, veoma mi je teško razumijeti i objasniti te čine, osim ako svemu ne dodam misao (tumačenje) kako je to, od Isusa najavljeni pokušaj - zlog! No, neće uspjeti, jer vjernik se, mada ponekad slab i grešan (takav je bio i sv. Petar), ali iskren i predan u potpunom pokajanju, kada uvidi svoju grešnost - vraća Isusovim "siromašnima duhom čije je kraljevstvo nebesko"! Boli to zlog, previše, no mač ne može poništiti veliku Ljubav! Sam Petar, običan ribar, težak, odlučan, vješt i žilav, ali svakako ne baš načitan, ipak je postao apostolski prvak! Čudno? Ne, jer Bog ne odabire prema kriteriju čovjeka! Njegov naum i poruka upućena čovjeku, teško razumljiva našem umu, upravo je u činjenici da je za širenje Crkve i vjere odabrao "do jučer" teško grješnog Savla i "kukavicu" Petra, koji se je na Maslinskoj gori latio mača kojim je odsjekao uho sluzi velikoga židovskog svećenika! Tada je Isus morao Petra opomenuti da vrati mač u korice, "jer svi koji se mača hvataju od mača ginu"... Prema svemu što znamo, čini se kao da ni Savao (Pavao) niti Petar nisu bili baš silno smjerni i pobožni, ali ...? ... baš su oni izabrani za širenje vjere u Isusa Krista, a Petar i za apostolskog prvaka! Zašto? Odgovor je u toj njihovoj slabosti, spremnosti da na nepravdu odvrate i silom, i svemu što su u svom životu bili! Sjetimo se samo kako je Savao (Pavao) progonio kršćane i kako je, nakon što je, nakon pada s konja kada je oslijepio, progledao i tada kroz trogodišnji nauk vjere koju su ispovijedali kršćani postao - Pavao! Potpuna promjena osobnosti velikana katoličke crkve i činjenica da je upravo Petar jednostavnim i otvorenim ljudskim srcem u Cezareji rekao Isusu: "Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga Živoga!" i jesu, ono što treba doći do svakog vjernika - poruka Istine o Bogu! Moglo bi se puno od onoga što su apostoli Petar i Pavao živjeli i doživjeli prenijeti i PRIMIJENITI i u današnjem načinu života i življenja vjere, u kom samo mali broj osoba u osobnom razmišljanju ili prihvaćanju unutarnjeg glasa (savjest) uspijevaju uvidjeti da griješe i onda se jer su spoznale da Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
samo Bog dovodi do punine života (zajedništva tijela, uma i duha!) - vraćaju PRAVOME I JEDINOME BOGU! Nisu li i naši životi veoma često, a nekad i do samog našeg ovozemaljskog kraja slični životnim putovima Petra i Pavla? I njima je trebalo puno vremena kako bi otklonili nered u sebi (umu/duši)! Uspjeli su u tome čineći dobra djela potvrđujući tako preobrazbu svojih "loših" osobnosti! I mi možemo tako! Nadahnuti svetcima katoličke crkve, poznajući pritom njihove životne putove i prolazeći kroz osobnu patnju, ispovijed, žrtvu, progonstvo ili pak čineći dobra djela, opraštanja, milosrđa i Ljubavi put do svetosti bit će nam "na dohvat ruke"! Hoćemo li u tome uspjeti, ovisi o nama samima, našoj ustrajnosti i prije svega strpljivosti i prihvaćanju svakog čovjeka (onakvim kakav je!) kao istinskog brata - u Bogu! I Petar i Pavao uspjeli su i znali izbjeći osovinu kaosa (nadzire je zli!) koju stvaraju svakojaki grijesi, a koji su, danas, veoma često posljedica ostvarenja želje za lagodnim životom, ali bez sreće i mira u duši! Siguran sam kako su mnogi od onih koji će ovo pročitati osjetili strahotu doživljene ili učinjene nepravde i svaku posljedicu takova postupanja pa bi mi bilo jako drago kada bi mogli "upiti" nešto od onog što su bili i živjeli Petar i Pavao! Obojica su završili tragično: Petar naglavce razapet na križu, a Pavao ubijen mačem! Upravo je Pavlova smrt od mača simbolika njegova načina djelovanja i kazivanja Radosne vijesti: bio je, poput mača, britak i neumoljiv u raskrinkavanju zla! ... ... i danas je zlo jako prisutno, lukavo i veoma često, kao "vjera" - usađeno u dušama (umu) mnogih vjernika! Otvorite zato svoja srca - čovjeku i pokažite kako više nikada nećete zanijekati Boga pa čak i onda kada se na vas sruče nevolje koje vam opasno prijete! Osobno svjedočim kako je to teško postići i teško živjeti, jer slabosti čovjeka, koji je od "krvi i mesa", velika su prepreka dobroj, iskrenoj i pravoj (Božjoj) Duhovnosti! Budimo Petrovi! I da ne zaboravim: danas je imendan mom pok. didu Petru i dragom prijatelju Pavelu! Sretan vam imendan - dobri ljudi! Ovdje ću završiti i kada se vratim dodati neku sličicu s mog izleta na Rab, ali ću prije svega još nešto reći mom malom anđeliću: R., što god da ti kažem premalo je, i uvijek mi se čini kao - ništa, jer moju Ljubav, koju imam i osjećam za tebe, mogu dočarati samo beskrajno nedokučivim Bogom! Volim te, puno, ... kao Njega! Laka ti noć, srećo! (Oprosti mi Bože na ovoj usporedbi, ali ti znaš koliko neiskazana Ljubav može - boljeti! Oprosti mi, molim Te!) Hvala Ti, Dobri! DODATAK (24,00 sati):  Crkva Sv. Petra nalazi se u mjestu Supetar-ska draga na o' Rabu!Danas je u toj crkvi svečanom misom pro- slavljen dan zaštitnika ovog mjesta, smje- štenog na prostoru široke uvale i najvećeg polja otoka Raba. Biljka, krasne krošnje i lijepih cvjetova, naj- veći je Oleander kojeg sam ikada vidio! Stvarno je - ogroman! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
A.D. / 30. lipnja 2009. - BREZE, "istina" i ISTINA! ŠOKANTNO! Utorkom idem u Breze! Volim ići u Breze, ali o tome neću pisati! Već sam puno toga rekao o ljudima, poslu i svemu što mi znače - Breze! Za današnje razmišljanje o onom što je čovjek, temu mi je "podarilo" nekoliko napisa u dnevnim novinama od nedjelje-utorka, koje sam prolistao ispijajući kapučino u društvu gospođa F. i S. Prestravile su me slike na naslovnicama novina! Ogromnom iznenađenju doprinijela je činjenica kako sam loše informiran o svemu što objavljuje tisak i TV! Pogodili ste? Radi se o fotografijama teške nesreće šibenskih vatrogasaca na Kornatima! Strašne slike, tada još ŽIVIH ljudi prostrujale su mojim umom poput bljeska munje! Sve moje misli i emocije u čas su bile na dalmatinskim otocima, njihovu kamenjaru i vrelinom ljeta isušenoj vegetaciji! Moje (re)konstrukcije nemilog događaja nizale su se jedna za drugom! VELIKA NEPRAVDA I JADNO ZATAŠKANA ISTINA - dolaze na vidjelo! Mogu li reći kako me je zahvatila mučnina, jer shvatio sam ogromnu i veoma OPASNU moć državnog sustava, čak i kroz ovo što kazuju slike teške nesreće - uglavnom, mladih ljudi! Neću pričati o mojim razmišljanjima, o svemu što sam do sada čuo i o onome što mislim sada, kada sam vidio autentične slike - užasa! Čemu? Ta očito je kako je sve do sada rečeno, od strane "službenih" ljudi i institucija ove JADNE (u stalnom zločinu grcajuće!) države - NEISTINA! Odmah ću reći i zavapiti pitajući: ZAR VAM JE TAKO TEŠKO SUOČITI SE S ISTINOM, manipulatori tuđih sudbina? Pospite se pepelom, priznajte pogrešku i skinite sramotu i ANATEMU ništavila s ove krasne, Božje zemlje - svi vi, koji manipulirajući ljudskim sudbinama jurite u zagrljaj - zlog! Prekinite hraniti ustaštva, fašizme, totalitarizam, jame i logore! Priznajte sve loše i okrenite se k Bogu! Sve loše i onda puno neistina posljedica je stalnih "prepucavanja" "nas" i "njih"! Ma koji "oni" i "mi"? Čemu? Zar bol i muka čovjeka koji je rukom prekrio ofureno lice, ili pak na zemlji, u boli zgrčen čovjek - ljudi KOJI SU KASNIJE POUMIRALI (!?) I GOTOVO POSTALI - "ugljen" (!?) - NE ZASLUŽUJU - ISTINU?! Što vam je pomahnitala "pravdo" i "istino"? Kuda srljate i u tome malog, jednostavnog, običnog i nadasve Božjeg čovjeka gurate u ralje - zla? Gledajući danas u slike užasa, nisam imao snage pročitati ništa od pratećeg teksta! Nije mi trebalo bilo što pročitati! Sve je jasno! I ovaj put, kao i uvijek do sada, vrijeme nam je podarilo, istina tešku i ružnu, ali ipak - ISTINU! Opečeni, ali nikako životno ugroženi vatrogasci, koji su prema položajima tijela i BOJI kože što se može vidjeti na slikama - bili živi (sitna makija i nešto suhe trave nisu ih mogli pretvoriti u pougljenene leševe(!)- tko su?! Kako su umrli i postali strašno opečena tijela? Istina je očigledno u nečem što se dogodilo koji trenutak kasnije, ali ona se pokušava sakriti! Uzalud! Više to nije moguće! Slike kazuju sve, radi čega svaki građanin ove zemlje, jer zna da je i DAN DANAS uz uporabu modernih tehnologija MOGUĆE UTVRDITI uzrok strašne nesreće, mora saznati - DETALJE UŽASA! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Vjerujem da nitko ne traži OSVETU, čak niti bilo kakvu kaznu, jer jasno je kako je sve posljedica nesretnih okolnosti i nenamjernih radnji, ali Istina - ona je potrebna ovoj jadnoj i napaćenoj zemlji, koja već stoljećima - DAHĆE pod jarmom ISKRIVLJENIH "ISTINA"! Vrijeme je za suočenje s onim što je bilo i što, nažalost, i danas - jest! Previše neistina i nepravdi postali su, gotovo, beskonačni "izvor" energije ubitačnog samo-pokretnog stroja, koji postoji samo radi politike, mućki, obračuna s neistomišljenicima, ... ma, sa svakim tko ima svoj - STAV i živi, koliko toliko - Boga! Stanite, svi koji ste u ovoj očajnoj farsi zlog bilo što zataškali, učinili krivo ...! Vjerujem da vas neću uvrijediti ako vam kažem kako sam SIGURAN da niste niti bolji niti pametniji od velikog francuskog pisca Alberta Camusa, koji je puno prije nego nam je, Božja dimenzija - vrijeme, podarilo ove strašne slike pune Istine, rekao: PROTIV NEUGODNIH ISTINA IMA SAMO JEDAN LIJEK! TREBA SE S NJIMA POMIRITI! Razaznajete li uništavatelji ETIČNOSTI išta od rečenog? Nadam se, jer vam želim dobro koje samo Istina može - dati! Nije toliko tragično pogriješiti, učiniti nenamjerni (pa čak i namjerni) propust, koliko je JADNO I DO KRAJNOSTI BOLNO znati kako svjesnost o lošem i ZATAŠKANA ISTINA, ostaju biti - "generator" zla! Kazne, zatvore, otkaze radi "odgovornosti" i druge slične "učinke" po osobe koje su u svemu sudjelovale postupcima ili propustom, ne traži i ne treba nitko od onih koji su se saživili sa stradanjem ovih jadnih ljudi sa slika kornatske strahote! Treba nam - ISTINA! Proučite slike strave i užasa i odgovorite jasnim jezikom: - kako nisko raslinje i rijetka trava mogu uhvatiti u zamku vatre, mlade, brze i pametne - ljude; - zašto je bilo zabrana pristupa, nedovoljno jasnih nalaza, sakrivenih i nestalih zapisa razgovora pilota letjelica, skretanja pažnje javnosti s bitnog (žrtve) na odgovornost komandira vatrogasne postrojbe, kasnije lišenog odgovornosti, ...? Nešto jako ne valja i to potvrđuju slike, skoro dvije godine sakrivene od javnosti! Tko i zašto ih je skrivao, zaobilazio, "zaboravio" spomenuti, ...? Puno je pitanja bez pravog odgovora! Predložiti ću vam nešto: učinite obdukciju jednog od stradalih u kojoj će vam cilj biti pronaći - nešto što nije: suha trava, grm makije i goli kamenjar! Ima toga i previše! Iznenaditi će vas - nalaz - koji će reći - Istinu!  Zar se kroz ovaj "plamićak" ne može - PROTRČATI? Ne može, jer "vatrici" je dodan ... ?  Strašno je znati da su ljudi sa slike, u trenutku nastajanja slike, bili ŽIVI, a onda ... nešto kasnije sve je postao - UŽAS! Kako? Mnoge nečiste savjesti to dobro znaju! Hoće li progovoriti? Nadam se! PROTIV NEUGODNIH ISTINA IMA SAMO JEDAN LIJEK! TREBA SE S NJIMA POMIRITI! Vidiš, moj mali Anđele: ovako to rade odrasli! I onda? Jednostavno operu svoje prljave šake! Ali? Istina je neuništiva i zato te i imam! Laka ti noć! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik |
 HR |
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. |
HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE! |