AD 2008. |
OPUSCULA VERBORUM: |
Na ovim stranicama naći će te MOJU GLAZBU napravljenu u REASON programu! Tu su originalne reason (kvazi midi) datoteke i iz njih dobiveni MP3 zvučni zapisi! Sve moje skladbe nalaze se unutar nekoliko grupa! U jednoj grupi naći će te pjesme starijeg datuma s mog božićnog CD-a!
|
U ovom odjeljku, želite li, možete sudjelovati s Vašim prilozima ..... u KOJIMA MOŽETE OPISATI VAŠ SPORTSKI RIBOLOV, MJESTA NA KOJIMA LOVITE, NEŠTO O OPREMI koju koristite ILI PAK DOSTAVITI MI SLIKE NAŠE DIVNE OBALE! OSIM ZAHVALE, UZ OBJAVU PRILOGA, NAVESTI ĆU VAŠE IME, MAIL..... REKLAMU - U IZRADI!
|
Trpeći nepravdu i progonstvo u jednom trenutku moje muke završio sam na psihijatriji! Tada sam, kao JEDINI koji je mogao izaći "van žice" - SHVATIO! Bijeda i žalost tog odjela tjerala me je pokušati naći mir mojoj duši pomažući potrebitima oko mene, ali i meditacijom uz uporabu vjerskih sadržaja! Shvatio sam koliko je opasan i pogrješan - uvriježeni pristup u razumijevanju čovječjeg uma! Kako i žašto? POGLEDAJTE! / u IZRADI (tek sam započeo s pisanjem!) |
|
|
|
PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK |
PJESMA NA OVOJ STRANICI! |
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno! PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period - ne napišem ništa! Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!? KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)  PDF/rar format 2008./2009. -------------- 2010.WORD/docx |
SADRŽAJ WEB-a
|
A.D. / 1.svibnja 2009. - PRAZNIK RADA, nova podvala zla i mc2! 1.svibanj! Praznik rada! Treba li danas išta raditi? Ne, ako to nije vezano uz redovite poslove u dežurnim službama i uslužnim objektima! Ipak, ja sam danas nešto radio! Morao sam, jer nisam siguran u rokove za podizanje tužbi, a kako sutra ističe treći mjesec od dana donošenja rješenja o mom oslobađanju od pritvora kojeg sam "odradio" u svetošimunskoj ludnici, morao sam pripremiti - tužbu protiv RH! Razmišljao sam puno o tome dali nešto poduzeti ili pak sve ostaviti na miru, i onda - odlučio! Napisao sam tužbu, jer drugačije ne mogu postupiti pošto nikada neću moći razumjeti umove psihijatara koji me tako žestoko progone! Rekoh sebi: kada sam im postao kapitalac za odstrjel, onda ću nešto i (u)činiti! Napisane tužbe danas nisam objavio! Sačekati ću malo, jer još nisam siguran u moj nastup na TV-u! Danas sam, proučavajući zakone i članke zakona naišao na veoma upečatljive pokazatelje STVARNE MOĆI vještaka-psihijatara, radi čega su oni tako sigurni u sebe i zato očajno BAHATI! Strašne su njihove mogućnosti o čemu sam već podosta napisao! Na moju veliku žalost, danas sam, slušajući na HKR-u emisiju Kulturne minute, shvatio koliko je to zlo "blizu oltaru" i time - još opasnije! U samoj emisiji bilo je riječi o tribini na kojoj je predstavljena jedna knjiga koja pokušava objasniti i razraditi načine utjecaja Biblije na duhovni (ovaj pojam odavno prisvojiše psihijatri?) i onda kroz to na umni život čovjeka! Odlična zamisao autora, istina ne toliko originalna, jer (npr.) i ja se služim vjerskim sadržajima i tumačenjima kako bi sačuvao moj um, posrnula je pred "naletom" sveprisutnih "poznavatelja ljudske duše" (psihići!). Naime, autor je, valjda "inspiriran" nekakvim znanjem o duševnom stanju čovjeka, na tribinu pozvao ravnatelja psihijatrijske bolnice u Vrapču, dao mu riječ i onda mogao čuti (obično PODMETANJE opasne "struke"): "kako bi se i Biblija mogla iskoristiti u psihoterapiji, jer ionako se već odavno mnogi pacijenti psihijatara obraćaju raznim "alternativcima" i sektama, u cilju poboljšanja svog mentalnog zdravlja!". Pitam se, jeli inače visoko-učeni autor knjige shvatio prljavu - PODVALU! Možda mu sve pojasni činjenica kako je V.J. na prije iznijet zaključak dodao i to "kako je uporaba biblijske psihoterapije moguća od slučaja do slučaja, ali i (indirektnim kazivanjem!) - kako nije primjenjiva kod svih oblika "duševnih" poremećaja!". Neistine izrečene od strane V.J., koji je već jednom uspješno "nasadio" autora emisije - Gospodine, nauči nas moliti! - uvaljujući nam originalni pristup T.I. duhovnom (naravno, onda i umnom) životu čovjeka kao oblik PSIHOTERAPEUTSKOG postupka, danas čuh - NASTAVLJAJU SE! Tako to, u želji da bude JEDINI priznati i mjerodavni SUDAC naših umova, već desetljećima radi - psihijatrija, NAJOPASNIJA "grana medicine" u kojoj NEMA NIČEG, osim ispraznih priča o "poremećajima" i "bolestima", koje DEFINIRAJU NERAZUMLJIVI I NEDOKAZIVI - "pokazatelji"! Žao mi je moje vjere i Boga, kojeg ovako bezočno zlorabi ovo zlo! Ipak, vi koji ovo pročitaste imajte uvijek na umu Isusovu, najsnažniju TERAPIJSKU (opću!) PORUKU i ISTNU: "VJERA TE TVOJA SPASILA!". Toliko o još jednoj podvali zla! Tko zna hoće li itko uspjeti modificirati opako opasan "fašistički nasljedni gen" psihijatrije i njenih umišljenih poznavatelja ljudske duše i uma, dokazanih ubojica ljudske osobnosti? Neće, jer o tome odlučuje svojim umom - od Boga - slobodan čovjek!  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Ostaje mi zato pitati se (i Vas autori vjerskih sadržaja!): zašto na te podvale tako olako nasjedaju Petrovi učenici!? Ne znam? Možda radi ljudske slabosti prema - pohvali, uspjehu, popularnosti, značaju svog djela, važnosti nekih osoba ...?! Inače, osim poslića s tužbom koji me je ponovno podsjetio na moćno uporište zla, provozao sam se do Crikvenice! Otišao sam do Crikvenice i želio prošetati balustradom, plažama i pored dječjih igrališta, jer nadam se jednom vidjeti - pa makar i iz daljega, moju malu R., ali mi loše vrijeme pokvari naum! Kada sam stigao počela je padati jaka kiša i na moment tuča! Morao sam promijeniti "plan" radi čega sam nazvao J. koji je spremno prihvatio moj poziv da se nađemo na ćakuli uz kavu! Otišli smo do DAF-a, sjeli i uz piće i kasnije naručeno jelo, "naćakulali" se! Teme raznovrsne, unutar kojih je i opet dominirala moja jadna priča! Srećom, J. je borac za pravicu pa mi na rečeno o tužbi koju sam danas napisao nije rekao da odustanem od namjere i da se tako povučem pred nasiljem koje sam pretrpio! Reče mi: "Nastavi i nagazi ih! Ja sam s tobom i ako treba ići ćemo na sud u Strasbourg!". Sviđa mu se ideja i moja spremnost da se pojavim na TV-u, a posebno bi mu bilo drago UŽIVO vidjeti nasmiješenog psihijatra i nakinđurenu "strukovnjakinju"! J. vjeruje kako bi prikupljeni prilozi novinara s TV-a, unutar mog okruženja porazili "struku" i kako bi je ismijali, jer "ti jesi poseban, ali nisi niti opasan niti lud!". Sviđa mi se njegovo razmišljanje o meni! Naročito volim pridjev POSEBAN, jer znam da on pod time misli na moju svestranost, čovjekoljublje i originalnost u pristupu rješavanja svakog zadatka. Hvala ti J. - i onda, hvala ti još jednom - za "napade" koje si ponekad sam, a onda i s ostalim mojim podupirateljima izveo na svetošimunske tlačitelje i sud! To se ne zaboravlja! Takvu brigu za prijatelja može iskazati samo onaj koji živi - Agape! Mi to jesmo J.! Zar ne? Valjda me upravo zato državni pripuzi ne vole, proganjaju, mrze, nastoje učiniti i prikazati ludim, a moje pleme - izbjegava! Teško im je sresti se oči u oči s nevinim čovjekom i, nedo Bog, čuti riječi koje izviru iz iskrenog i čistog srca, a o sebi znati da su - loši! Progonitelji, ovo vama napisah! Od vlastite sjene ne možete pobjeći, osim ako se ne opredijelite za - TAMU! Ja, mada je tako puno teže živjeti, više volim uza se imati svijetlo mog Boga pa i onda kada moram trpjeti lopovsko nasilje i nacističke metode obračuna s mojim umom! Sve je ionako - relativno, što je veselo lice, raščupanog genija Einsteina odavno predočilo ovom prolaznom i tako - stvarno - relativnom svijetu! No, pitanje je što opčinjeni zlom o tome uopće znaju, jer nemajući pojma o puno stvari oni ne znaju niti da je sam Einstein rekao, meni osobno jako prihvatljivo razmišljanje o vjeri: „Znanje o postojanju nečega u što ne možemo prodrijeti, o manifestacijama najdublje svrhe i najblistavije ljepote – upravo to znanje, i ta emocija sačinjavaju istinski religiozan stav; u tom, i jedino tom smislu, ja sam duboko religiozan čovjek.“! SADRŽAJ WEB-aNe oholite se "strukovnjaci", jer moje ISKUSTVENO znanje o postojanju vašeg uma kojeg postupke ne mogu razumjeti - NIJE VJERA NI BOG! To je potvrda izostanka vjere i Boga u vama, a to je onda - opasno zlo! Hvala TI, Dobri!  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 2.svibnja 2009. - VELIKA LJUBAV, M.T., Senj i šetnja s R.! Današnji zapis podijeliti ću u dva dijela, jer je mnogo toga za napisati! Tema je puno. Započeti ću s noćnim "doživljajem" - snom! Noćas mi se desilo, po drugi put u životu (i onda sam bio životno ugrožen), sresti - u nekom obliku polubudnog sna - moju Veliku ljubav! Teško mi je naći riječi kojima bi opisao, a da zlobnici sve što napišem ne protumače pogledom iz svog jadnog "zakrivljenog prostora", nevjerojatan doživljaj - Velike ljubavi! Ne, nije to majčinska ljubav, a niti nema veze s nekom tjelesnom (seksualnom) ljubavi! Trajalo je to veći dio noći, sve do jutra u kom sam se polako budio i osjećao beskonačnu milost koju mi je iskazivao lik žene (u bijelom!). Jednostavno rečeno, osjećaj izvanrednog, ali prije svega umnog zadovoljstva nemoguće je opisati! Bilo mi je predivno! Imao sam osjećaj kako sam cijeli "urastao" u tu Ljubav! Stvarno je nemoguće nešto više o tome reći! Bio je to doživljaj potpune slobode uma i tijela, u kojem mi je s ljubavlju, većom od ikoje majčinske ljubavi, pristupila "moja" žena u bijelom! Jesam li bio s "one strane"? Možda, no jedno je ipak sigurno: tu ljepotu i obim primljene Ljubavi mogu usporediti jedino s mojim najdražim snom o lebdjenju, kojeg sam opisao negdje na ovim stranicama, razmišljajući tada o - snovima, na MOJ način! Ujutro sam, nadahnut "doživljajem" noći i dobro raspoložen otišao do Crikvenice kako bi preporukom poslao dopis državnom odvjetniku! Putem sam susreo osebujnog i u svemu originalnog (anti)psihijatra M.T. Prema uobičajenom rasporedu, bio je u jutarnjoj šetnji! Pozdravili smo se i onda mi je on pokazao časopis CCHR-a, udruge koja žestoko napada psihijatriju i njene metode "rada"! Rekao sam mu kako o tome dosta znam, jer sam puno toga pregledao na internetu i onda zauvijek shvatio kako je psihijatrija sklopila uspješan "brak" s državom, što će u konačnici imati nesagledive posljedice po - CIVILIZACIJU! Tim divljim "brakom", mnoge države (i RH!) putem primjene PREVENTIVNE psihijatrije sprječavaju iskazivanje svakog, njima neodgovarajućeg: mišljenja, javnog nastupanja i drugih stanja i emocija - običnog čovjeka! Nismo pričali dugo, jer žurio sam do pošte, radi čega sam ga zaboravio obavijestiti da bi ga možda mogao, kao svjedoka, pozvati na moj slijedeći - sud! U samom gradu bilo je živo, jer je dan bio lijep i sunčan! Nešto turista i domaćih gostiju, puno mladih ljudi i njihove djece bili su mom oku - ugodna slika! Ipak, od svega i svih koje sam danas vidio najbolje sam zapamtio sliku čovjeka u invalidskim kolicima koja je gurala (moguće) njegova supruga! Bio je to čovjek mojih godina i po svemu što sam mogao opaziti, "svježi" invalid! Pomislio sam tada kako on ipak ima, makar malo sreće, jer ima nekog pored svojih invalidskih kolica! (Osobno, nadam se umrijeti na nogama, jer biti sam i u starim danima postati invalid mora da je - strašna patnja!) Nakon kratke šetnje obalom otišao sam do I. Popričali smo uz kavu i onda krenuli svaki svojim putem! Malo prije povratka u Bribir nazvao me je M. i pozvao da pođem s njegovom obitelji na Rab - na jedrenje s Joletom! Ovu interesantnu ponudu morao sam odbiti, jer me je kod kuće čekao mail s podatcima za natječaj koje sam još danas morao ubaciti u ponudu! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Dok sam išao prema autu ugledao sam pored crkve uz Vinodolčicu (Dubračina!) foto-session jednog mladog bračnog para! Podsjetilo me je to na album i slike jednog sličnog "session"-a mog mlađeg sina i njegove supruge i onda me opet, po tko zna koji put, vratilo u stvarnost življenja mog samačkog života! Što li će ga i kada, podsjetiti na očajni "gaf" kojim me je umalo - uništio?! No, sada ima što je želio! Sve, bez IČEG! Sada ću malo zastati, jer idem do Senja, na izlet! Neću (i opet) do Crikvenice, jer odustao sam od ideje da makar iz daljeg vidim moju malu R.! Ne! To nema smisla! Za nju imam nešto veoma lijepo i nadasve - Božje: puno Velike Ljubavi o kojoj puno znadu i zato još postoje - moji progonitelji! (Ne tuguj R., jer ti nisi kriva! Počastiti ću te danas - u mojim mislima - sladoledom i šetnjom po Senju, jer uvijek si samnom!  R.! Eto prošetali smo ovuda, otišli do kule Nehaj i sa sladoledom u ruci vratili se do mog "ferrarija" kojeg sam parkirao kod restorana Martina!) Bio sam u Senju i doživio - ljepotu i radost. Na povratku s brda Nehaj, kod ulaza u stari dio grada Senja susreo sam jednu radnicu koja radi u pilani! Oboje smo bili iznenađeni ovim susretom, ali smo sve brzo razjasnili. Ona je Senjkinja pa rado navrati u svoj kraj, a ja sam, nostalgičar koji "pati" za kamenjarima Dalmacije, što pokušavam nadoknaditi ugođajem Velebita, a Senj je - početak parka prirode Velebit! S gospođom P. (ovo bi bilo njeno senjsko prezime!) bila je i njena mama i mala kćerkica! Veselo dijete rado je primilo naranču koju sam joj ponudio! Nažalost sobom nisam imao ništa drugo! Ipak, bio sam jako sretan kada sam osjetio i vidio kako je curica veselo uzela moj mali dar! Pozdravili smo se i pošao sam dalje! S Velebita su stigli oblaci puni kiše pa sam morao zastati u kafiću Uskok! Tu sam sreo dva poznanika iz crkve (neko vrijeme dolazio sam u senjsku katedralu na nedjeljne mise!) koje sam počastio pićem! Popio sam kapučino i onda krenuo, idući obalom prema autu! Lagano vozeći razmišljao sam o današnjem danu i svemu što mi je ponudio! Lijep dan i predivna šetnja! Zar ne, moja mala R.? Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 3.svibnja 2009. - DAN UOČI 33. ROĐENDANA mog SINA! Nedjelja Dobrog Pastira! Osvanuo je sunčan i lijep dan. Za danas nisam imao neki poseban plan, no sve je promijenila SMS poruka kojom me J. pozvao da dođem kod njega i M. na ručak. Prihvatio sam njegov poziv! Prije polaska u Jadranovo svratio sam u Crikvenicu gdje sam se našao s M. na kavi. Popričali smo o sudovanju, jer za dva dana i opet imam sud! Ovaj je malo manje opasan, jer trebao bi me odvesti (samo?) u zatvor. Ma neka, rekoh M. Dosadili su mi ovi silni progoni, sudovi i ogromna nepravda koju mi učine ljudi mog plemena, psihijatri i pravosuđe. Stvarno tako mislim! Svejedno mi je što će se desiti, jer više nemam nikakve volje braniti se! Nevin sam, što je previše opakoj sili, radi čega me Juda i Pilat svakako žele razapeti. Neka bude tako! Pitam se, neće li se taj ogavni svijet pseudopravde i kvazi-"liječnika" možda potući oko "mojih halja"? Koliko mi je stalo do svega najbolje govori podatak da sam si morao dati u zadatak provjeriti termin suda u Delnicama! Učinio sam to maloprije (22,30) i shvatio kako na sud idem samo dan nakon rođendana mog starijeg sina! Tragična istina, da ću umjesto doživljaja slavlja rođendana sina, kojem sam oduvijek želio i činio sve najbolje, samo dan kasnije biti objekt iživljavanja njegove majke, tužitelja i pravosuđa - ipak me uznemirila! Ta čovjek sam! Možda baš radi toga žalim što već nisam stigao kod Boga! Da! ŽALIM, jer sam listajući sudske spise naišao na još goru optužnicu, saznanje o kojoj znam povremeno smjestiti u "privremenu memoriju" i onda tako imati mir, ali ...! Danas pročitan zahtjev tužitelja iz optužnice, koji traži moje smještanje u ludnicu (II. nastavak) - za što mu treba samo jedna prava riječ PROGONITELJICE, razumio sam kao - moj konačni kraj! Nemam volje bilo što reći tom ogavnom svijetu koji toliko žudi za mojim umom! Pitam se samo: što to živi u glavama tužiteljice, progoniteljice i "strukovnjakinje" ? Racionalnog i nadasve čovjeku prihvatljivog odgovora na ovo pitanje - nemam! Reći ću zato kako sve doživljavam kao iskazivanje moći, dokazivanje nekakvog prava psihijatara na "brigu" o meni i običan SADIZAM! Uživajte - sadisti, jer vam je fašizam u RH omogućio uništavati ljudski um, osobnost i uopće - život! Nadam se da će vam moj kraj namiriti vaše "posebne" želje, no u tome neću sudjelovati svojevoljno. Morati će te me na silu održavati na životu i onda me tako "čuvati" i "brinuti" se o meni! Uostalom, već ste me  vezivali, boli, silili pregledima, omalovažavali!Eto! Umjesto da pišem o svetoj nedjelji, odličnom ručku i divnom društvu, skori datumi sudovanja u kom će AKTIVNO sudjelovati (protiv mene!) članovi nekad mog plemena - uništiše mi moje današnje - malo zadovoljstvo! No, neću se dati! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Pokazati ću svima koji sudjeluju u ovoj OPAČINI zla, kako izgleda umrijeti radi NEPRAVDE!
Više o svemu objaviti ću - prekosutra! Kako rekoh, ručak i sve što sam danas doživio u društvu dragih prijatelja bilo je super! Nakon pozdrava i dobrih želja otišao sam do Novog i onda prošetao prostranom i dugom šetnicom uz, meni zauvijek drago, more! Na povratku kući smišljao sam o čemu ću danas pisati, ali je "scenarij" kojeg sam smislio - I OPET - promijenila strašna istina o postojanju, za mene još uvijek opasnog i neljudskog progona! Svejedno, kako sve ne bi bilo crno i mada još nisam dovršio i snimio moju novu skladbu, promijene radi, tekst za nju - objaviti ću baš ovdje i sada! Evo: KAKAV TO SVIT NE POZNA CVIT? Kakav to svit ne pozna cvit? Čemu taj plač kog učini mač? Zar jučer, već nije reklo ti - sve: da sjenu može sakriti samo mrak! Zašto od svitla uporno bižiš? Zašto se skrivaš? Čega se bojiš? Zar srcu je tvom teško reći tu rič? Zar Bogu ćeš lagat i onda meni prić? Di udara jugo tu nemoj tražit' luku i spas! Do bonace idi! Tamo potraži nas! (Jer) kad voliš, grih ti zauvik more oteti sve! Priznat' je nekad teško i onda reć': volin te! U mraku je lakše, jer tad' nima te sjene, jer tad' ne vidiš mene! (ovo nije konačan oblik pjesme, jer još nije složena prema glazbi!) I još, da danas sve što napisah ne bude samo napad na moderne fašiste i moja "posljednja ofenziva" (sjećate li se ovog komunističkog "pojma"?) završiti ću moj današnji zapis s komadićem Matejeva evanđelja (Mt 5,20) u kom se nazire pobjeda Istine i koji i nije nego DOBRA poruka svima koje sam danas spomenuo! IŠČITAJTE U OVOM TEKSTU ETIČKU DIMENZIJU NAVJEŠTAJA: "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko."! Kako svatko od vas, koji se prepoznaste u napisanom, ima svoju slobodu i pravo da vjeruje i radi što hoće (i može!), dodajem ovome moj komentar i preporuku koju upućujem VAMA: pročitajte Evanđelje i zamislite se onda tko je vaš Bog i u što zapravo vjerujete? Imajte pritom na umu da je tamo gdje je NOVAC (plaće državnih službenika, karijera i materijalni interesi) sveprisutna pokvarenost, na koju se, pravdajući je nekakvom istinom i zakonima - nalijepi LAŽ! SADRŽAJ WEB-aNiste li zapravo obični farizeji današnjice, odlični pismoznanci i tumači službenih zakona koji ste zapravo stvorili svoju - negativnu religiju? Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJEP.S. Sine, sretan 33. rođendan želi ti tata! |
||||||||||||||||||
A.D. / 4.svibnja 2009. - 33. ROĐENDAN i LAKMUS PAPIR mog života! Iako sam još jučer uputio sinu čestitku za njegov 33. rođendan danas ću ponoviti rečeno: Sine, sretan 33. rođendan želi ti tata! - i svemu dodati prigodnu glazbu: čestitku:  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
i par riječi: Nadam se da ti je za tvoj današnji rođendan netko napravio dobru voćnu tortu i da si sam pripremio ručak s nekim od specijaliteta sa sirom i možda pršutom? Jeli te poljubila mala R.? Sigurno je, jer ona voli svog velikog barbu! Uživaj! A, ja? Što sam ja danas radio? Kako sam proživio još jedan dan u samoći? Pa ... uobičajeno. Bio sam u Crikvenici, otišao do por.uprave i onda se s D. i M. našao na kavi. Prije polaska kući susreo sam jednog odvjetnika kojem sam ukratko rekao radi čega moram sutra na sud! Dao mi je savjet da šutim, sačekam što će reći svjedoci tužitelja i vidim kako će postupiti "OŠTEĆENA"! Shvatio sam njegov savjet, jer sutra je dan u kom ću, slično testu s LAKMUS-papirom, saznati hoće li sve biti nastavak - zla i što će me slijedom toga zadesiti (uskoro) na sudu u Crikvenici! Inače, kada sam već spomenuo lakmus-papir reći ću kako je svejedno koju će boju on sutra poprimiti, jer će i crvena (reakcija s kiselinama) i plava (reakcija s lužinama) boja potvrditi postojanje opasnog otrova i biti za mene indikator velike opasnosti! Svaka priča pred sudom, bilo kog od svjedoka tužiteljstva, bilo što rečeno, osim riječi - ODUSTAJEM - za mene će biti nova nevolja! No, o tome ne odlučujem - ja! U rukama sam, i to doslovce, pravosudnih ralja kod čega moj život ovisi o namjerama i onda izrečenim željama ljudi iz nekad mog plemena! Ova žalosna činjenica neka bude poruka svakom živom na ovom svijetu kako je jako opasno - vjerovati čovjeku! Čak i "svome", jer kada interesi, materijalne "čari" i osobni tvrdokorni stavovi preuzmu um čovjeka sve postaje - moguće! Prokletstvo nevolje vodi me njima pod noge! Mogu me zgaziti, no dali će takvo nešto išta popraviti, biti opravdanje za progon i pljačku, ..., hoće li ikome - VIŠE DATI? Odgovor ću napisati sutra, mada bi i sada mogao reći kako mi stalni pritisci na um, u što nesumnjivo spadaju i tužbe odvjetništva zasnovane na prijedlozima "bivše" - uporno uništavaju život! "novi ciklus" nevolja već mi je "servirao" ozbiljan srčani napad, nakon kojeg više ne živim lako! "Guram" nekako moj, sada neki drugačiji život, koji je nakon mnogih maltretiranja opet opterećen aritmijama i ponekom tahikardijom! Što reći na to, nego: HVALA VAM, progonitelji! Hvala vam za noćašnja dva sata nemira i gnjavaže s "razdešenim" radom srca! Srećom, san me je savladao pa sam i opet izbjegao neugodan "doživljaj" sve učestalijih nelagoda! Koliko li će ovo još trajati? Preživljavam živeći u nadi da će i mene jednom (možda uskoro?) prigrliti Onaj koji spašava one, koji su kao i On, odbačeni, poniženi, mučeni, osramoćeni, ... koji nisu bili ratnici s "oružjem" u rukama, ... i one koji su voljeli čovjeka! Malo vedrine u današnji dan donio mi je kratki posjet susjeda, invalida D.! Popričali smo na temu o čovjeku-oholici! Vjerujte mi, kada čujem kako je njegov invaliditet bio problem dobrom dijelu njegove obitelji, onda mi se misli - "zalede"! SADRŽAJ WEB-aZar se može reći da je netko čovjek ako ne poštuje invalida? Možda sam ipak sretan čovjek? Za takvo što, hvala Ti Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 5.svibnja 2009. - HVALA I NEMIR! Nevjerojatan dan "izmješanih" emocija i događanja! Čim sam se vratio iz Delnica i na silu nešto pojeo sjeo sa za PC kako bi, još uvijek pod snažnim dojmom svega što proživljavam napisao moj današnji zapis! I upravo sada, dok sjedim i pišem "sudba" mi ponudi "moje" Beatlese i njihovu predivnu pjesmu, Yesterday! No, u ovom trenu nije mi do takve (tužne!) i opominjuće pjesme! Više bi mi odgovaralo kada bi, kao kakav "medo" mogao prespavati ostatak života i onda se probuditi na Njegovim tihim livadama! Pitate se zašto (i opet) spominjem u ovom svijetu nedokučivo? Dobro pitanje traži dobar odgovor i zato ću se potruditi sve objasniti i pokušati vam kroz to, dragi posjetitelji mog SITE-a, odaslati - poruke! Najprije o TV-u! Kada sam se već pomalo razočarao, jer od silnih najava za dogovor oko nastupa na TV nije bilo ničeg, dobio sam poruku i tel. broj na koji bi se trebao javiti i pokušati sve dogovoriti! Čudna "koincidencija" i opet se poigrala samnom. Na dan rješavanja mog pitanja "slobode" na sudu u Delnicama stiže mi - poziv za TV! Što učiniti? Ta čini mi se kako sve što činim i živim postaje relativno i beskorisno! Čemu dodatno "ustalasati" moje uzburkano more? Ili? Ipak se odazvati i pojaviti se na velikom ekranu? Želja i do maloprije snažna potreba da moj "slučaj" učinim javnim tjeraju me da se odazovem, ali ...? Tada bi u "igru" uvukao one koji su me istina otpisali, ali koji me, makar prema današnjem tijeku rasprave, ne žele (i valjda neće!) isporučiti pravosudnom i psihijatrijskom zlu! Zato odustajem, iako sam postupcima zadnjeg pravosudno--psihijatrijskog nasilja duboko i zauvijek ponižen i osakaćen! Odustajem i od tužbi koje sam već poslao sudu i odvjetništvu! (Sutra im šaljem obrazloženje o odustajanju!). Da! ODUSTAJEM! ODUSTAJEM je danas, na sudu u Delnicama, bila često korištena riječ, radi koje sam i ja ODUSTAO! No, prije opisa događanja u Delnicama, reći ću kako sam jutros jedva ustao i onda još bezvoljnije otišao do Crikvenice kako bi podigao neke potvrde za pilanu! Nakon obavljenog posla krenuo sam put Delnica! Vozio sam polako i u mislima "prevrtao" moguće scenarije tijeka rasprave! Pitao sam se koga ću, od nekad mog plemena, sresti na hodniku suda? Želio sam vidjeti sina i nevjestu i reći im nešto (ovo!), no oni nisu došli! Nešto dalje od ulaza u sud vidio sam parkiran Yaris mog sina kojem je jučer bio rođendan! Nisam se usudio poći do njega, jer žigosan velikim zlom, moram se držati podalje od svakog kome nisam dobro došao! Ušao sam u sud i na hodniku opazio moju bivšu suprugu! Bila mi je okrenuta leđima radi čega sam do početka rasprave ostao na podestu hodnika, odakle sam samo koju minutu prije nego su me pozvali u sudnicu došao pred vrata sudnice! Pozvali su nas! Nemir, koji me već neko vrijeme progoni - nestao je! Već u samom početku rasprave shvatio sam kako je tužitelj dobio napismeno, od moje bivše supruge izjavu o njenom odustajanju od kaznenog prijedloga! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Bilo mi je jasno kako je danas sve (što se tiče suda u Delnicama) po mene gotovo i kako rasprava postaje "formalnost"! Nakon par izjava sutkinja nas je zamolila da na kratko izađemo u hodnik! Izišli smo! N. je sjela pored stola u hodniku! Prišao sam joj i pitao je mogu li sjesti do nje? Potvrdila je da mogu! Sjeo sam i tek tada joj se obratio! Postupio sam kako mi je savjetovao odvjetnik! Sačekao sam njene izjave! Sjećam se da sam joj zahvalio i zamolio je da jednako postupi pred sudom u Crikvenici na kojem je zahtjev tužiteljstva puno - opasniji! Nisam dobio izravan odgovor! "ja ti ne želim učiniti ništa nažao", odgovorila je! Shvatio sam to kao potvrdan odgovor! Na moju žalost, sreću koju osjetih radi njenog jasnog odustajanja od svakog traženja pomutio je "nepraktičan" razgovor u kom sam nazreo strašnu istinu, koja moj, silnim olujama života oštećen "brod", gura na dno! Nedvosmislene riječi pune "sebe" i bez "mene", jasno su mi poručile kako me nekad moje pleme doživljava kao "teškog bolesnika" i valjda radi toga - ne želi o meni ništa niti čuti! Uskoro smo se vratili u sudnicu, rekli sutkinji par riječi i krenuli svojim kućama! Sa skala hodnika bivša supruga mahnula mi je i rekla nešto (valjda) kao "zbogom"! Uzvratio sam pozdravom i pomalo krenuo do auta! Izmiješane emocije sreće i tuge polomile su me! Krenuo sam prema auto-putu, ali sam kod skretanja prema naplatnim kućicama skrenuo na staru cestu za Rijeku! Morao sam to tako učiniti kako bi iz dosega mog pogleda isključio plavi Yaris u kom su bili moj sin i Ona! Nisam ih imao snage slijediti. Molekule emocija (naslov jedne dobre knjige!) rasturale su me! Jurio sam mojim ferrarijem po, šumom Gorskog kotara ukrašenoj, staroj cesti koja vodi prema Rijeci! Jurio sam, mada nisam uopće znao kuda jurim! Tek kod skretanja za Crikvenicu shvatio sam da sam - još uvijek čovjek! Podlegao sam pod naletom snažnih događanja i ubojitih emocija! Smanjio sam brzinu i obuzet teškim mislima nastavio voziti polako prema Rijeci! Na Čavlima sam skrenuo prema jugu i Crikvenici! Osjećao sam se jadno! U tom vremenu, teških misli, nazvali su me iz Breza i malo ohrabrili! Malo iza toga čuo sam se i s M. i D. koji su me svojim razmišljanjima i podsjećanjem na ovo što živim - vratili u stvarnost! Duboko svjestan kako sam od onih za koje sam živio zauvijek odbačen i prezren brzo sam izgubio osjećaj sreće kojeg mi nakratko učini činjenica kako sam danas, u Delnicama - pomilovan! (Svejedno N., - HVALA TI!) Ali, čemu pomilovanje koje mi je povećalo bol? I opet sam uletio u najgori oblik bitke u kojoj moram pokušati pobijediti - sebe! Hoću li to moći? Koja li je to po redu takva "bitka"? O, Bože, zar je baš sve moralo biti ovako? SADRŽAJ WEB-aZar za mene ne postoji plamićak nade i zar je stvarno istina da nikad više neću popričati s djecom, pomilovati unuku, ...? Molim Te, Dobri, smiluj se Tvome Tomici! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
Eto, napisao sam moj do sada NAJTEŽI zapis, jer morao sam nešto reći o stanju tjela, uma i duše - čovjeka kojeg je "stigma" psihijatara, možda zauvijek, odvojila od obitelji! Unatoč svemu, ne želim se zavući u rupu, jer u meni živi biblijsko razmišljanje koje kazuje, kako svatko živ na ovoj Zemlji ima priliku doživjeti, a ukoliko mu okolina pruži "šansu" i onda provesti u djelo - PROMIJENU VLASTITOG BIĆA! Suhoparno - OPROSTI - ne vrijedi ništa ako se ne dogodi, makar i "površno" - POMIRENJE, koje i nije ništa drugo nego naša: "šansa"! TEBI N., jer mi je tvoje današnje - ODUSTAJEM - pokazalo da mi ne želiš zlo, još jednom kažem, HVALA i odmah nadodajem: molim te da svojim nastojanjem kod naše djece i moje nevjeste u njima probudiš Ljubav prema meni, koju oni nisu izgubili, ali koja, jer je teško ranjena - nije u stanju razumjeti relativnost (mog!) života u kom je za mene (i njih!), svaka s njima razmijenjena riječ, pogled ili dodir ruku - BOŽJI DAR, sam Bog! Omogući mi da na bilo kom mjestu ove zemlje osjetim samo komadić, te, za mene, svete MILOSTI! To te molim, jer znam da MAJKA može učiniti puno, a kada se potrudi - može - SVE! I, ... dok ljubiš našu malu R. šapni joj u uho: voli te (jedan daleki) dida! T. |
|||||||||||||||||||
A.D. / 6.svibnja 2009. - UMOR, "stepinčev teorem", RAB i obitelj A.D.! Sreća da postoji VRIJEME! Još kada svemu dodam narodnu: "vrijeme liječi rane", onda još bolje razumijem ogromnu važnost - VREMENA! Uostalom, odavno su o njemu pisali umni ljudi i često sricali razne mudrosti i razmišljanja na tu temu. Neki dan sam u ovim crticama naveo slijedeću latinsku mudrost (izreku): VERITATEM DIES APERIT! (Tijek vremena iznosi istinu na vidjelo!) Danas, sada, znam kako je to nesumnjivo snažna poruka svakom ljudskom ponašanju i razmišljanju o položaju istine uvjetovane vremenom! Nakon jučerašnjeg teškog i iscrpljujućeg dana, u kom su me emocije, doslovce, proždirale, danas sam, mada nekako umoran, potpuno OK, umno učinkovit i zato svjestan značenja protoka vremena! Tijek vremena, "običan" (?) prolaz vremena od jučer do danas, posvijetljen je istinom o tome kako i kao veliki gubitnik - mogu pobijediti! Naoko neshvatljiv zaključak i nije nego potvrda "stepinčevog teorema" i činjenice kako su moje potopljene nade, koje sam u stanju teškog beznađa, kroz očajem "zaslađene" molitve prenio bl. Stepincu - prolaskom vremena - postale istina! Hvala ti Blaženiče, jer učinio si mi po mojoj želji! Vjerujem da su dobronamjerni čitatelji napisanog razumjeli o čemu govorim!? Zato, nastavljam s obraćanjem Blaženiku, koji je osobno proživio pravno-sudsku nepravdu i čije su mi milosti darovale NOVU slobodu! Istina, svega ne bi bilo da u tome nisu sudjelovali određeni ljudi, no pitanje je: dali je baš sve što su poduzimali i rekli bilo prema njihovoj SLOBODNOJ volji? Može li se pretpostaviti da im je, makar samo manji dio misli o njihovim nakanama rečen - odozgo? Vjerujem u to i zato, hvala Ti, Blaženiče! Ovo moje razmišljanje o "intervenciji s neba", imati će još samo jedan "test" koji će potvrditi ili poništiti moje dosadašnje zaključke! Do tada nastavljam s jednostavnom molitvom koju svakodnevno upućujem hrvatskom Blaženiku u nadi kako ću doživljenom milošću svjedočiti njegovo skoro "promaknuće" u - sveca! Možda o svemu netko ima drugačiji stav: sve objašnjava voljom čovjeka, "slučajnošću" ili pak razumnim postupanjem osoba involviranih u moj "slučaj", no takvi stavovi mi ne znače ništa! Mnogi od pravnih "stručnjaka", kao i ja sam - razmišljali su o mom zatvaranju u ludnicu, možda i zauvijek, a to se nije desilo? Slobodan sam i ta činjenica svjedoči mi samoga - Boga! Vama pak, koji ste skeptici, nevjernici ili "sumnjivi Tome" poručujem da se s napisanim ne "sprdate", jer NEMJERLJIVO ne mora biti i - NEMOGUĆE! Ovaj navod uskoro ću objasniti u priči o CNS-u koju sam, potaknut ovakvim razmišljanjima i osjećajem blizine duha, nastavio pisati, a što će uskoro "osvanuti" u svom odjeljku mog SITE-a! Štoviše, namjera mi je, baš radi svega što danas INTENZIVNO osjećam, bitno izmijeniti veliki dio napisanog, kako bi s ovih prostora, bez obzira na stalno prisutnu NEIZBRISIVU TUGU radi gubitka moje djece - "zračio" OPTIMIZAM utemeljen na POSTULATIMA KRISTOVIH ZAKONA na koje se mnogi pogrješno i veoma često - lažno - pozivaju! Krist je - dobar čovjek - radi čega do kraja mog života želim biti samo i jedino: DOBAR! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Kako to ostvariti? Ma, veoma lako: DOBROTOM! (Dobrota je djelo ili mentalno stanje blagonaklonog ili milosrdnog ponašanja prema drugim ljudima.) Na nesreću, u današnjem "materijalnom" svijetu malo je dobrog! Užas crnih kronika, nasilja, pljački, ubojstava, ... preplavio je po um jako "utjecajne" medije i sredstva informiranja, što je u ovom času jedna od najvećih prepreka - Dobroti! Jesam li ikada rekao kako zato nemam i neću nikada imati TV? Što će mi priče o lažima, "velikoj braći", nevoljama, ...! Uostalom, zar puno toga o dobroti nije rečeno u rečenici Alberta Camusa: "Opće se dobro sastoji od sreće pojedinaca." (Kuga). Pomognite mi da u kontekstu Camus-ove mudrosti ostvarimo - sreću (svakog) pojedinaca! Budite, dobri! Inače, nakon ovog malog razmatranja samo ću kratko navesti kako sam danas bio u meni dragim Brezama, nakon čega sam svratio u Sv.Vid, malo popričao sa susjedom D. i onda otišao s M. na Rab! Na Rab smo stigli oko 19 sati! M. je otišao svojim poslom, a ja sam s P.N.J. otišao kod jedne stare obitelji na Palitu. Dobri ljudi, već pomalo bolesni i potrebiti tuđe njege ugostili su nas i počastili pićem, šunkom i sirom! U ugodnom razgovoru razmijenili smo razmišljanja o prolaznosti života i svemu što mislimo da smo, a što će s nama - nestati! Nakon sat vremena ugodnog druženja, pozdravili smo domaćine i onda otišli u luku Rab! U jednom od mnogih kafića na obali, popili smo kavu i popričali o temi koju će P.N.J. sutra odraditi u sklopu predavanja za medicinske sestre zaposlene na otoku Rabu! (LUKA RAB)  Naslov teme u najužoj je svezi s mojih prošlih 33 godine života, no ovaj put, vjerojatnije - više nikad, neću o tome pisati! Želim biti dobar, radi čega mi je neophodno započeti ZABORAVLJATI sve što sam proživio. Oko 23 sata vratio sam se u Sv.Vid i žureći, već oko 23,30 - završio s pisanjem mog dnevnika! Hvala Ti, Dobri! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 7.svibnja 2009. - SPLIT, Sv. DUJE, moja sveta slika i F.! Sreća (?), jer počeo sam - uživati! Dobro, ne prema značenju današnjeg poimanja užitka, ali svejedno - opet UŽIVAM! Uživam, jer mi se na svaki moj upit, molbu ili neizmjernu tugu "prikači" - milost! Ludim? Ma, neka! Ta, nije li već odavno puno toga - poludjelo? Potvrdni odgovor na svakom je koraku! Zar je "normalno" biti, dobar? Ma, dajte molim vas? Takvi su - NITKO! A, oni drugi ...? Oni samo misle da su - netko! Prošećite ulicom i zagledajte se u lica ljudi na koje ćete naići! Što vam mogu reći, ispričati, ponuditi, ...? Puno, čak previše - ali, lošeg! Primjećujete li to? Ponekad? Rijetko? NIKAD? Kakvi ste? Nadam se, ipak - dobri! Budite takvi i činite dobro! Meni je, nakon jučerašnje priče o Dobroti, već danas dana prilika da se iskažem! I, iskazao sam se! Sve sam poduzeo, učinio i dogovorio pa ću tako sutra popodne biti "desna ruka" jednoj starijoj ženi! Sama je iskazala želju i vjerojatnu potrebu da je podržim i pomognem joj, što sam spremno prihvatio! Iskrenu zamolbu uplašene gospođe nikako nisam mogao odbiti! K tome, danas je Sv. Duje, solinski zaštitnik "najlipšeg grada na svitu" - SPLITA (u kom sam proveo dobar dio lijepih dana moje mladosti), a njegova sveta muka - obvezuje i mene! Jučer, dok smo plovili Velebitskim kanalom, osjetio sam u mirisu mora dah juga i onda jako požalio što sam "vonj" lučice Matejuška napustio i zamijenio - Kirijom (područje grada Crikvenice!). Nikada neću prežaliti dan kada sam radi moje pogrješne procijene i veoma lošeg "poteza", sve dalmatinsko prenio u Kiriju! Možda me je baš radi toga zadesila "sudbina" mnogih dramaljskih obitelji koje opstoje samo kao INTERESNA skupina! Sjećam se kako smo se po dolasku u Dramalj čudili mnogim raspadnutim obiteljima, neprijateljstvu brata i sestre, alkoholizmu, silnom broju udovica i rastavljenih ljudi! Shvatio sam kako ljudi tog kraja žive prema modelu: sve "štima" - dok se ima! I? Onda se na sličan način raspao - moj život! Prokletstvo? Sudbina? ...! Pojma nemam što je? Možda je u pitanju tek "logika" današnjeg načina razmišljanja o obitelji, odnosu djece i roditelja, ... majki i očeva, pravu, obvezama, ...? Ne znam i više me se ne tiče! Točnije, pomalo odustajem radi čega više uopće nemam želju saznati kakvo me je to zlo zadesilo, jer bi tada mogao početi razmišljati o nečijoj (zasluženoj?) kazni, muci, patnji - a to ne želim doživjeti! Zato, skoro svakog dana, nakon što na radnoj površini (desktop) mog PC-a pogledam velike i bistre oči moje male R., zamolim moju Majku da nas sve pomiluje i da za sve nas, kod svog sina, izmoli - oprost! Čineći tako pogledam u jednu predivnu stariju sliku koju sam našao u zapuštenoj sobi nekadašnjih vlasnika kućice koju mi, točno prije godinu dana, ponudi i onda dade na korištenje moj veliki DOBROČINITELJ i prijatelj I.! Ta Sveta slika, Presveto Srce Marijino, koja je nekada čuvala "odaje" njegovih roditelja, danas je moja relikvija i nada u - sutra! Pogledajte je: Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
 Što se pak današnjeg dana tiče smatram bitnim istaknuti kako sam danas zajedno sa Z. (radi prirode njegova posla moram izbjeći navođenje bilo kakvih detalja o njemu!) dovršio posao oko sačinjavanja ponude, koju sam prije povratka u Sv. Vid poslao nadležnom ministarstvu! Kada sam došao kući, još jednom sam prelistao ukupan materijal naše ponude i shvatio koliko se puno toga može učiniti kada je čovjek spreman pomoći drugom čovjeku! Ovakvo međusobno, jako učinkovito, pomaganje ljudi očito je u uskoj svezi s mojim "izniknućem iz pepela"! Dobrota je pokazala svoju silinu i moć i kroz to potvrdila kako djelo ili mentalno stanje blagonaklonog ili milosrdnog ponašanja prema drugim ljudima mora polučiti - dobro i uspjeh! Negdje, u vremenu kada smo bili pri kraju sastavljanja i uvezivanja materijala iz ponude nazvao me je prijatelj F. i rekao mi kako me zove samo "kako bi me čul"! Usput mi je predložio da se pripremim za manji nedjeljni izlet za što ćemo se još čuti u subotu! Mada mi je bilo malo neugodno, iskoristio sam njegov današnji poziv i onda ga zamolio da mi pomogne oko pružanja "moje usluge" dobrote starijoj ženi, s početka mog današnjeg zapisa! Kao i obično i baš onako kako on i živi, i ovaj mi je put spremno ponudio - SEBE! Hvala ti prijatelju, jer (p)(d)okazao si kako dobrota nije trgovačka roba! Takvo što mnogi ljudi koji čitaju moje zapise, teško mogu razumjeti, još teže prihvatiti i teško ili čak nikad - (u)činiti! Hvala Ti, Dobri! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 8.svibnja 2009. - Blaženi Alojzije Stepinac! Danas je meni važan dan. Rođendan je Alojzija Stepinca, Blaženika o kom sam već pisao u mom dnevniku i to nakon što sam uspio izbjeći strašan usud - zatvorske ludnice i onda opet počeo pisati u mojim crticama! Pisao sam tada o tome kako sam se - u trenutcima potpunog očaja, zatvoren i silovan „lijekovima“, lišen svake komunikacije s meni dragim ljudima i napušten, tada na samom rubu ponora pakla i kada više nisam mogao izmoliti niti Oče naš, gotovo zadnjim tracima svijesti - odlučio obratiti Blaženiku i od njega iskati – nadu i pomoć! Kao što vidite, makar za sada, a nastavi li N. činiti onako kako je to učinila u Delnicama - onda i zauvijek - jesam, bit ću i ostajem - slobodan! Jučer sam napisao nešto o tome, jer sam potpuno zaboravio na današnji dan i zato ću ponoviti: MA ŠTO TKO MISLIO, ŽELIO ILI MI NASTOJAO „PRIŠITI“ radi (mog) ovakvog kazivanja - znam da mi je slobodu koju danas uživam dao - progonjeni uznik, danas Blaženik! Naravno, nije mi se „ukazao“ i nisam „čuo“ njegov glas ili „osjetio“ kakvu poruku, jer sveci ovom zemljom “marširaju“ na neki drugi način! Moja omiljena tema razmišljanja o CNS-u (kraće, svjesnom mozgu) u kojoj sve postavljam na mom zaključku kako je CNS moćan „komunikacijski sustav“ s transcedentalnim, objašnjava taj - drugi način! Kako? Pa, da bi se uopće dogodio taj „drugi način“, prije svega je nužno silnom željom, nadom i iznad svega vjerom, otvoriti „komunikacijski“ kanal prema svetim ljudima ili samom Bogu, kako bi kroz njega mogli odaslati našu „zamolbu“! Za to je potrebno imati koliko-toliko čistu savjest i jasan UM kako bi sve „poduzeto“ u cilju ostvarenja komunikacije sa svetošću bilo „rezultat“ naše autentične OSOBNOSTI i SLOBODNE VOLJE! Učiniti ću sada malu digresiju i istaknuti kako sam ja, doslovce u zadnji čas, jer već su me do tada bili dovoljno dugo drogirali, odabrao - pravi i jedini mogući način oslobođenja od velikih nevolja! Mojim osobnim iskustvom mogu svjedočiti kako je sve što će se desiti, nakon što postupimo na opisani način - božja volja i Njegovo djelo! Ovo tvrdim, čak i kada bi „obraćanje nebu“ za pomoć završilo ovozemaljskom smrću, jer i tada smo, baš tragičnim završetkom života, u milosti Boga i nakon toga - na putu do Njegovih, meni dragih, beskonačnih zelenih livada! Zvuči li ovo ikome teško, nerazumljivo i LUDO, reći ću kako je jasno da takva osoba još nije shvatila, a onda niti upoznala - Boga! Slijedeći „potez“ koji će na naš vapaj, odaslan kroz „otvoreni kanal“ - „odigrati“ svetost - kojoj smo se obratili za pomoć najčešće će biti vidljiv kroz nastojanje nekog, nama bliskog, čovjeka da nam se približi i tako nam „isporuči poruku“ - nade! Moj bliski čovjek, koji mi po niti jednoj osnovi, kao sudskom pritvoreniku, nije MOGAO I SMIO PRIĆI bio je moj prijatelj M., dok je V. (niti on nije imao nikakva prava da me posjeti!) bio „predstavnik“ mog prezimena i moguće „veleposlanik“ svog rođaka - moga dragog pok. OCA?! „serem“, rečeno po hrvatski? Možda dragi prijatelju (ili ned'o Bog, neprijatelju!), ali ni ti, niti ja - to ničim ne možemo dokazati! No, vratimo se u ova moja razmišljanja na koja me je nadahnuo današnji dan! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Nakon tih posjeta uslijedio je moj susret s odvjetnikom (on je imao legalno pravo posjetiti me!) nakon čega sam trebao, ali NISAM, zaključiti kako će sve biti OK! I, bi tako! I … evo me! Nakon ovako iznijetog zaključivanja i stava prema mojoj vjeri u pomoć Blaženika osjećam se dovoljno „bezobrazan“ reći, kako su u tim trenutcima podvale zla propadale jedna za drugom, kako je zli gubeći ovu, za njega unaprijed dobivenu bitku sve teško podnio i zato mi stalno „servirao“ sudske pozive, pokušao mi poslati lažnog dušobrižnika i onda mi (čak!) zatvorio pristup mom sinu (strašna SMS poruka!), ali i kako je upravo tada hrvatski Blaženik „otvorio“ njen, transcedentalni kanal u kog je ubacio - mene! Istina, ne baš onako kako sam se ja nadao, ali ipak! Od APSOLUTNE potvrde ovako iznijetih misli i mojih stavova dijeli me samo – jedan sud i samo jedna njena riječ! Pisao sam pred malo o tome! ODUSTAJEM, je sve što treba meni, njoj i mom spasitelju, Blaženiku Stepincu! Nastaviti ću ovaj današnji zapis na isti način, „bezobrazno“ i samouvjereno i onda zaključiti: kako čak i moj, još uvijek mogući, tragični kraj i ne bi bio ništa drugo nego ono što On želi, dakle, Njegova volja! Zato, čini mi se, više i nije bitno što će se dogoditi na sudu u Crikvenici, jer prema svemu sudeći, koristeći razumsku logiku, ona već sada piše ili je možda već napisala i sudu (tužitelju) poslala svoje - ODUSTAJEM! Ovakvo postupanje čovjeka, čiju je slobodnu misao i volju „korigirao“ Dobri (savjest i razumska vjera!) tjera me da u samo dva dana ponovo istaknem moju jedinu želju i najvažniju NAKANU preostalog dijela života: ŽELIM BITI DOBAR! Jučerašnju ponudu u obliku zamolbe za pružanjem podrške i pomoći shvatio sam kao pruženu mi priliku da se na tom „planu“ iskažem, što sam danas pretočio u djelo i tako bio DOBAR - čovjeku u potrebi! Upotrijebio sam sve moje „moći“ i cijelog sebe predao jednom starijem - životu! Koliko sam joj, i jesam li joj uopće, pomogao u savladavanju straha i bolesti, čak i nije bitno! Nekada je dovoljno, a danas JAKO POŽELJNO (u „primijeni“, jako rijetko) pokazati gestu seberdarja na koju nas u svakom času našeg života potiče, Dobri! Zaključiti ću kako je i „moja“ starija žena - dio Božjeg plana i kako sam danas, u ostvarenju Njegovog plana i ja sudjelovao! I konačno, mogu reći kako je makar za sada sve, što je danas starija gospođa mogla čuti - DOBRA VIJEST! Vjerujem zato kako ću uskoro doživjeti moj drugi, treći, četvrti ... n-ti, ... izričaj - dobrote! Ovo sam jednostavno morao reći, kako bi skepticima i zlonamjernicima koji u svemu nemjerljivom traže i vide ludilo, objasnio i tako približio k njihovu otvrdnulom srcu (kameno srce!) neobično važnu Istinu o tome koliko je čovjeku važna i moćna međuovisnost ljudi sazdana na SNAZI razumske vjere i iskustvima svih spoznajnih i materijalnih (pozitivnih) čimbenika našeg života! Nadam se da sam današnjim zapisom potaknuo, makar samo jednu dušu na činjenje - dobrog! Hvala Ti, Dobri! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 9.svibnja 2009. - KRK, crkva Sv. Franje i 800. godina! Teško je svaki dan napisati nešto originalno, novo, ... interesantno! Ipak, kad malo bolje promislim dani mi stalno nude teme, jer ma koliko se sve činilo ponavljajućim, oni su neponovljivi i raznovrsni! Danas sam doživio puno toga što bi trebao napisati, no nemam puno vremena! Kasno sam stigao kući i zato ću skratiti nizanje tema, jer želim da i ovaj zapis bude postavljen, još danas, prije ponoći.  Pogrješka? Ne, nisam pogriješio! Slika je točno tamo kamo treba biti! Snimio sam je u klaustru crkve Sv. Franje u mjestu Krk. Dio ove "mrtve prirode" - kasnije je bio moj - ručak! I opet sam se "prošvercao". Nisam morao ništa pripremati i kuhati! Super! Svemu je "kriv" fra N. koji me je danas pozvao da mu se pridružim i pođem s njime na proslavu 800. godišnjice franjevačkog reda (1209.-2009-g.) koja se je danas održala u crkvi Sv. Franje u Krku. Prihvatio sam poziv i otišao do Crikvenice gdje smo se našli, bili na kavi kod jedne svete obitelji i nakon toga krenuli na otok Krk! Krasan dan i lagana vožnja motivirali su nas na "ćakulu" tako da smo putem uspjeli "obraditi" nekoliko tema iz područja vjere, života, filozofije, ... i naravno, latinskog kada sam ja - samo "slušač"! Bilo je tu svega. Ispričao sam pateru moju, još neobjavljenu, ideju o CNS-u (Centralni Nervni Sustav) i Bogu! Moram priznati da sam ostao iznenađen njegovim mišljenjem o toj temi. Slaže se s mojom idejom, što mi je potvrdio navodom o "čovjeku kao konačnom obliku božjeg djela", čovjeku koji je NATURA NATURATA koju učini NATURA NATURANS! Hvala vlč.! Radi vašeg razmišljanja potruditi ću se oko CNS-a i uskoro ga postaviti na internet! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Istina, u zadnje sam vrijeme nekako "knap" s vremenom, jer opet dišem punim plućima i bavim se svačime, ali obećajem vam Vlč.: požuriti ću! Raspravljajući o svemu i svačemu, dotakli smo i temu lijepo uređene glavne krčke ceste, koja je nedavno preuređena. Složili smo se kako je uz nju postavljena najljepša biciklistička staza u Hrvatskoj! Užitak za rekreativce mami svojim izgledom. Skoro da mi je žao što nisam - biciklist! Po dolasku u mjesto Krk otišli smo do crkve Sv. Franje koja se nalazi na istočnoj strani grada Krka. Lijepa, kamena crkva sa visokim svodom i krovom kojeg nose velike i jake drvene grede, k tome jako uredna i dobro očuvana, oduševila me je. Po ulasku u crkvu shvatio sam kako je u tijeku bio kraći prigodni program kojeg su osmislili krčki franjevci. Iako sam bio lagano odjeven nije mi bilo hladno! Sat vremena programa odslušao sam zatvorenih očiju, nakon čega sam se osjećao veoma ugodno. Misu, koja je započela u 12,15 sati predvodio je krčki Biskup. Sve je bilo na visini i baš onako kako priliči - jubileju! Sama propovijed bila je podijeljena u "povijesni" i "današnji" dio. Priču o Sv. Franji neću navoditi! Dojmilo me je Biskupovo kazivanje o položaju i značenju vjere u sadašnjem vremenu kao i činjenica da je - "prepričavao" moj život! Da bi sve bilo u "stilu", na koncu mise, kada je sve prisutne gvardijan samostana pozvao u klaustar na mali domjenak, čuo sam i ovo: "Pozvani ste svi! I oni iz daleka i domaći. Dođite da se družimo uz - Agape!". Da, rekao je: Agape! Spomenuo je riječ koja najbolje i JEDINA ispravno definira, ono što mnogi ne razumiju, nemaju, nisu doživjeli i ne znaju pružiti: PRIJATELJSKU LJUBAV! Ljubav LIŠENU svakog interesa! Osobno sam je osjetio, primio i zato je rado želim dati i pružiti - svakome! Sam domjenak bio je jednostavan, ali "učinkovit"! Dobri sendviči, domaći kolači, raznovrsno piće i lijepo složeno voće prijali su i oku i - trbuhu! Na povratku u Crikvenicu svratili smo na kavu u odmorište Sirena. Tu smo se zadržali malo duže, jer sam Vlč.-u trebao nešto podesiti na njegovom prijenosnom računalu! "Uhvatili" smo i nečiji wireless internet signal pa smo malo "prosurfali" nekim stranicama. Pozdravili smo se pored kuće prije spomenute obitelji i pošli svaki svojim putem. Idući prema autu nazvao sam F. kako bi mi potvrdio sutrašnji izlet! Idemo, rekao mi je - u Istru! Shvatio sam kako sam sada u vremenskom tjesnacu, jer trebao sam otići u Klenovicu po najbolju ješku na svijetu (morskog crva) i pripremiti ribolovni pribor kojeg nisam imao u rukama skoro godinu dana. K tome, znao sam da me kod kuće čeka moj dragi susjed D.! Dok sam s njime pričao uređivao sam pribor i onda otišao do Klenovice. Prije nego sam išao uzeti crva prošetao sam do Smokvice i usput nabrao nešto šparoga. Kako sam već napisao, bilo je danas svega! Imam i puno lijepih slika, no ... ovo je internet i ne želim "umarati" moj SITE (ipak, pogledajte još - LASTAVICE!) SADRŽAJ WEB-a Završio sam! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 10.svibnja 2009. - Izlet u Istru, BERAM, PLES MRTVACA, ... Kasno sam stigao kući (22,30 sati) radi čega neću naširoko opisivati moj današnji izlet u Istru, posjet mjestu Beram, interesantnu crkvicu Sv. Marije na škriljinah i njene neobične slikarije Vincenta iz Kastva, ribolov, kupanje na Crvenoj punti i uzimanje uzoraka fosila u Zambratiji! Više o današnjem danu pokušati ću (stignem li!) napisati sutra! Do tada "zabavite" se slikama učinjenim u selu Beram, koje će me podsjećati na lijep dan i ugodno druženje s F. i M.! Evo ih:  Crkva Sv.Martina - Ulazak Isusa u Jeruzalem (Crk. Sv.Marije na škriljinah)  SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
|||||||||||||||||||
A.D. / 10.svibnja 2009. - NASTAVAK! (napisano 11.05.2009.) Evo, stiglo je "sutra" pa sam se prema jučer rečenom, u predahu između dva poslića i jednog izleta da Jablanca potrudio napisati malo više o danu 10.05.2009. godine i izletu u Istru. Kako sam već naveo, a što potvrđuju slike crkvica i freski u crkvi Sv. Marije na škriljinah, interesantan izlet, sadržajno malo dalji od mojih hobija, ipak je bio - originalan. Zainteresiranost F. za geologiju (može li mi netko poslati informaciju o tome kako mogu doći do digitalnih, geoloških karata Hrvatskog primorja?), podmorje i glagoljicu odvela nas je do mjesta Beram! Užitak upoznavanja nepoznate prirode i kulturnih (povijesnih) sadržaja, začinjen ribolovom i kupanjem u Savudrijskoj vali, kao i ugodna vožnja po Istri, izvanredna je "vježba" za svaki pa tako i moj - um. Prije samog polaska do mjesta "okupljanja" za polazak na izlet otišao sam na misu u crkvu u Bribiru! Propovijed o mladici i trsu, izuzetno poučna riječ Isusova, lijepo oblikovana - u čemu je veza s evanđeljem bila - sadašnjost, mogla je podučiti svakog prisutnog o tome tko je i što od nas traži Bog! Moram reći kako sam shvatio današnja liturgijska čitanja kao nužnost prisutnosti postojanja moguće PREOBRAZBE svakog čovjeka, kroz prisutnost Ljubavi i vjernosti i poslušnosti Bogu te JEDINSTVA s Bogom i čovjekom, nužnog za dobar i ispravan način života! Nakon mise požurio sam u Sv.Vid kako bi pokupio stvari koje sam namjeravao ponijeti na izlet, jednu sadnicu cvijeća i par starijih brojeva časopisa Korijen koje sam ponio M. i F. Po dolasku u Rijeku (Krimeja) spustio sam se do kućice F. i M. Kako smo imali još dovoljno vremena marendali smo, popili kavu i onda krenuli, preko tunela Učka do Pazina i onda u mjesto Beram. U Bermu smo se obratili nekom domaćem čovjeku koji nas je uputio na stan obitelji koja zainteresiranim posjetiteljima, radi razgledanja unutrašnjosti - otključava mjesnu crkvu i crkvu s freskama Vincenta od Kastva, koja se nalazi pored mjesnog groblja. Pogledali ste slike? Puno veći užitak i doživljaj pružiti će vam osobna posjeta tom malom mjestu u Istri! Tak tada moći ćete doživjeti mir i "simfoniju" starih fresaka (15 st.) koje predstavljaju događaje iz Isusova života! Posebnost zidnih slikarija je u tome što su Novozavjetni događaji oslikani na način da su za izradu pozadinskih detalja upotrijebljeni istarski motivi! Nakon razgledavanja i slikanja freski i kave u jednom lijepom mjesnom restoranu krenuli smo put Savudrije, točnije do Crvene punte! Prilično loš pristupni pješački put skrenuo nas je u jednu uvalu na punti u kojoj smo se zadržali par sati. F. je zaplivao, M. se sunčala, a ja sam s jedne puntice "obavio" moj prvi ovogodišnji ribolov. Nisam se kupao, jer još uvijek osjećam ozbiljne aritmije pa mi se baš ne "eksperimentira" s hladnim morem. Nakon Savudrije svratili smo u Zambratiju kako bi s jednog većeg kamena otkinuli komade s fosilima. Oko 19,30 sati krenuli smo put Buja, tu popili po sok/pivu i onda preko Istarskih toplica i Buzeta (via Učka) pošli u Rijeku! Stigli smo kasno, pomalo umorni, ali zadovoljni, jer upoznali smo komadić starije hrvatske baštine i usput ugodno družeći se - popričali o svemu! Hvala vam dragi prijatelji na divnom danu i lijepim uspomenama! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
A.D. / 11.svibnja 2009. - Jablanac, GOVOR i tko će u blaženike, ...! 14,00 sati! Zapis današnjeg dana podijeliti ću u dva manja dijela, jer uskoro idem na izlet do Jablanca. Jutros sam, bez ikakvog razloga ili posla otišao u Crikvenicu! Našao sam se s M. s kojim sam popio kavu. Dogovorili smo se oko popodnevnog odlaska na Rab (ja ću ostati u Jablancu) i onda se pozdravili, nakon čega sam otišao do postolara kako bi podigao popravljenu tenisicu. Požurio sam natrag u Sv.Vid, jer morao sam dopuniti jučerašnji zapis, učiniti si ručak i napisati prvi dio današnjeg dnevnika. Tijekom ručka do mene je navratio moj susjed D.! Popričali smo malo o vremenu i kako on mora ići na jedan pogreb. Po njegovu odlasku uredio sam potrebnu opremu za ribolov i sada pišem moj dnevnik. Imam još malo vremena pa ću prokomentirati, neki dan opisan govor Isusa na gori, kada sam naveo kako u svemu doživljavam moj život i sebe! No, propustio sam nešto! Zaboravio sam - eksplicite (bez kalkuliranja, tj. DOSLOVNO) - navesti kako sam, u trenutku kada su me "suci i pravednici" ovog vremena radi nekih svojih nerazumnih razmišljanja, stavova i želja - OPASNO ugrozili i doveli na sam rub preživljavanja - postupio prema Isusovom "naputku": "... tko bi te htio tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač..."! Ostavio sam baš SVE - i bez "ogrtača", gol i ogoljen - našao se na cesti! Na bezbožne radnje odgovorio sam navođenjem ISTINE na ovim stranicama i činjenicom da sam uspio izbjeći zamku zla (ius talionis?!) za koju Isus kazuje : "Čuli ste da je rečeno: oko za oko, zub za zub. A ja vam kažem ..."! Nisam se osvećivao (ukoliko se iznošenje Istine ne smatra - osvetom?)! Spominjući Isusov govor na gori i što on znači za vjernika, zaboravio sam navesti da sam mojim odustajanjem od traženja mojih NEUPITNIH prava i s jedinim ciljem da sačuvam moju OSOBNOST, potvrdio kako riječi Govora čine jedinstvo s osobom i kako neće biti zvani blaženima oni koji su uspješni u BOGATOM i sitom životu, NEGO: SIROMAŠNI, GLADNI, ŽALOSNI, PROGONJENI, ...! - DA, OVO SAM ZABORAVIO NAVESTI! (Sada odoh do Jablanca!) Upravo sam stigao iz Jablanca (23 sata). Umjesto priče podastrijeti ću vam sliku obale preko koje ide put do hrvatskog fjorda - Zavratnice! Otiđite i pogledajte tu kamenu ljepotu! Laku noć! SADRŽAJ WEB-a  Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 12.svibnja 2009. - Breze i moji Dobri ljudi! Utorak! Dan kada, uobičajeno, idem u Breze! Volim Breze i sve ljude koje tamo susrećem. Ta, kako ih ne bi volio?! U danima mog prisilnog izbivanja i utamničenja bili su samnom, interesirali se za mene, ... možda i molili za mene?! Volim Breze, jer tamo ima puno običnih, za gradsko, svjetovno i danas uobičajeno hedonističko poimanje čovjeka - možda izgubljenih (?) - duša! Volim te duše, njihovu nepatvorenu jednostavnost koja se ponekad može učiniti bedastom, ali koja je - istinita! VOLIM BREZE, i zato dođite u Breze! Nema tamo više gostionice Bili konj, no ne bojte se! Nećete ostati žedni, a i nahraniti će vas! Iznad svega moći ćete doživjeti jedan oblik - duhovne okrijepe. Vrijedi poći do Breza do kojih je najbolje krenuti iz Novog. Na samo petnaestak kilometara puta popeti ćete se na više od 700 m nadmorske visine, ali vas neće zaboljeti glava, i ni na koji način nećete osjetiti relativno veliku promjenu nadmorske visine. Zašto? Pitajte Brezane (jako ih je malo!), Baterane, Zagonjane, Ledeničane, ... Neće vam o tome ništa moći reći, no tako je! Breze i sela iz kojih radnici dolaze na posao u pilanu imaju to - "nešto"! To Nešto dodirnulo je i moj život, učinilo me neodvisnim o željama tlačitelja i spasilo me psihijatrijsko-pravosudnog progona i nasilja! Volim Breze i moje suradnike (sve zaposlene) iz pilane. Danas sam u Brezama marendao-ručao najbolju maneštru u životu. Ne, nisam bio gladan! Hrane i novca imam i previše. Ne! Jednostavno, S. je, na meni neuobičajen način kuhanja, skuhala odlično jelo. S mojom ocjenom složili su se svi "sudionici" jednog oblika - obiteljske marende. Nakon malo ćakule i nešto posla otišao sam do pošte u Bribir kako bi podigao rješenje suda iz Delnica. O tome sam pisao 5. i 6. svibnja pa neću više ništa navoditi! Ide li sve, za mene - ka boljem? Možda, no to i nije toliko važno! Važni su mi dobri ljudi, prijatelji i ostatci ostataka moje rodbine (originalni i POŠTENI Pense iz Splita i Umaga!). Dobro je da postoje! Ravnoteža su strašnom, sebičnom i sebi-"pravednom" svijetu! Potiču me na dobro i vraćaju mi vjeru i nadu u čovjeka! (Bože, molim Te nagradi te ljude milošću svoje Ljubavi kada god ti se radi osobne nevolje obrate i zaištu Tvoju pomoć!) Da, dragi štioče! Bez puno umovanja, ali s puno srca ti "mali" (a zapravo: VELIKI!) ljudi stvarnost su i potvrda postojanja Boga u čovjeku, kog ovo vrijeme posrnulih egoizma na svaki način želi iz nas- istjerati! Ali, ... uzalud! I kada nam se (u)čini kako je sve po nas loše krenulo i kako smo ostali bez nekog cilja, i tada - Bog za nas ima rješenje! To nisu nikakve "vile", "lutrije", "prljavi novac", "zakon i pravo", ...! Rješenje svakog našeg problema je - DOBAR ČOVJEK! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Pamtite li kako u ovim crticama "mog" Dobrog čovjeka uvijek poistovjećujem s - ISKRENIM PRIJATELJIMA! Baš tako mislim i kroz to nastojim svjedočiti - Boga! Ipak, ... jednom sam za takve ljude, prave prijatelje, čuo kako mi oni "nisu nikakvi prijatelji!". Prešutio sam odgovoriti na ovu pogrješno adresiranu, tešku i nadasve žalosnu uvredu časnih ljudi (i mene!) koji su - čista AGAPE! Ta, čemu opravdavati - DOBRO! Dobro je već svojim postojanjem, iskazivanjem dobronamjernosti, milosrđa i Ljubavi - APSOLUTNO i ne treba mu nikakav - "odvjetnik"! Zar se za bilo kog čovjeka koji je čovjeku do sebe, čovjeku kog pozna i zna za njegovu muku, užasnu bol i pretrpljenu nepravdu, jednostavno potrebu - pružio ruku spasa - može reći da nije Dobar čovjek i iskren - PRIJATELJ? Odgovor je samo jedan! Odgovor je i u Brezma, Ledenicama, Bateru, Novom, Lukovu, Klenovici, Umagu, Rijeci, Jadranovu, Splitu, Domžalama, Crikvenici, Ljubljani, ... ma, POSVUDA, jer, na sreću - posvuda ima Dobrih ljudi! (Volim vas prijatelji! Puno - i to sam vam (iz)rekao i pjesmom)! Dobri ljudi ne rabe "kompenzacije", rečeno jezikom ekonomije! Oni ne opravdavaju loše učinjeno, gestom dobrog! Ne! Prijatelji to čine drugačije: osobnom isprikom za loše učinjeno nastoje ishoditi pomirenje, a što se tiče dobrog, ONI to - čine! Sjećam se kako sam jednom ponudio moje prijateljstvo i tada bio grubo odbijen, gotovo omalovažen i ismijan! Posljedice tog odbijanja, kojeg je "temelj" za takvo postupanje bilo egoistično poimanje nekakvog (isključivog) prava na tuđu osobnost bile su i bit će, makar kako se može naslutiti prema životnom iskustvu - po te ljude - zauvijek strašne! Nije dobro (opasno je!) radi samodostatnosti odbiti dobru nakanu, baš kao što niti nije dobro pokušati loše učinjeno "zataškati" - milosrđem! Tako je to, jer i dobro i loše traže i trebaju - istinu! Kad svemu dodamo vrijeme, taj (srećom) "neukrotivi" dio ljudske zbilje, sve navedeno postaje puno jasnije, ali i očitije, jer jasno je da se: - ne isplati biti loš, jer - kompenzacija lošeg s dobrim nije moguća i, jer je - vjekovno iskustvo života potvrda kako je opasno živjeti bez Agape! (Prijatelji, svi Vi sakriveni iza početnih slova vaših imena u (ovim) mojim crticama - svjedočite i nadalje Bogo-čovjeka!) Ovo sam morao napisati radi njih i, jer sam danas pogledao pisani dokument u kom su mi ti ODANI ljudi iskazali podršku! Divan tekst, pun oštro iznijetih argumenata i jasno napisane rečenice u njemu nisam mogao zaobići! Sve što na tom "papiru" piše prokomentirao sam ovim malim osvrtom-"filozofijom" o, za čovjeka neobično važnom pojmu - PRIJATELJ! "Papir"-podršku neću objavljivati, jer ne želim više išta (d)(p)okazivati! Taj "papir" priložio sam uz otisnuti tekst današnjeg zapisa, koji je tako postao dio mojih tiskanih Crtica! I? Rekao sam ovo "glasno", jer mi još u glavi "tutnje" teške i ružne riječi omalovažavanja samoprijegornih i iskrenih ljudi, njihovih postupaka i pružene mi pomoći! ... Ljudi koji, usto, imaju puno prijatelja! Njima (IPAK) nikada neće moći PRESUDITI netko, tko nije bio u stanju prihvatiti tuđu osobnost, želju i PRAVO na život! SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 13.svibnja 2009. - "DOPUNA" i otoci Cres i Rab! Jutros, odmah nakon što sam se probudio prisjetio sam se jučer napisane rečenice u kojoj sam napisao kako odbijanje pružene ruke i prijateljske geste može biti početak velikih nevolja ljudi, o čemu tako uporno svjedoči - iskustvo života! Užasnula me ta misao, ... ali tek danas! Jučer sam olako prešao preko te tvrdnje, jer sam misli usredotočio na opisivanje pojma PRIJATELJ, no danas, jer mi je "sivom korom" mozga prostrujao taj strašni zaključak - moram još nešto reći o opasnosti koju u sebi krije iskazivanje oholosti i kroz to nepoštivanja tuđeg prava na život i sve drugo što tom životu pripada! Prije malo filozofiranja, reći ću kako zaključak o nevoljama koje slijede nakon neprihvaćanja prijateljske geste izvlačim na temelju svega što sam do sada čuo i vidio, a što se odnosi na tako pokrenuto "prokletstvo"! Nema u jučer napisanom nikakve moje želje ili ned'o Bog prorokovanja! Ne! Ta već odavno postoje jako upozoravajuće i jasno izražene mudrosti i uzrečice sročene na tu temu (osobno, najviše me plaši izreka: OTETO, PROKLETO!, koja je u najužoj vezi s mnogim - neprijateljstvima!, dok sam osobno preživio "židovsku": DA BOG IM'O PA NEM'O!). Znam, da kada se u meni pojavi nedoumica u nešto što sam naveo, ispričao, učinio ili rekao, da takvo što postaje realan pokazatelj na nadolazak mogućih nevolja! Zato ističem: nevolje koje se mogu povezati s lošim činom nisu posljedice bilo kakvog pisanja ili neke "moći" izrečene riječi ili misli! Sve započinje lošom radnjom na koju se nadovezuju, iskustvom potvrđene i moguće - nevolje! Baš zato, kako moji progonitelji ne bi pogrješno shvatili što mislim i želim reći, ovom malom dodatku za jučer napisano - dodajem: - za sve loše (u čemu ja nisam i neću niti na koji način sudjelovati), a što se može desiti osobama koje su bili "autori" mojih muka i oni koji su arogantno odbili mogućnost mog SAMOSTALNOG opstojanja - biti će mi jako žao, ali ću unatoč tome - i nadalje imati MIRAN SAN! Da! Svaka bol i tuga kojoj ja nisam (i ne želim BITI!) AUTOR, a koja je posljedica nevolja osoba koje su prema meni iskazale neprijateljstvo "umotano" u pseudo brigu, silno će me pogoditi, ali me neće - uništiti, jer - da sam, kako neki to žele, i najveći i istinski KRETEN, stvarna je činjenica (... i pred Bogom i pred narodom ...) da mi nitko od tih "pravednika" nije imao pravo pogoršavati stanje, ugrožavati mi život i u IME "ZAŠTITE" MOJE IMOVINE od mene (?) - opljačkati me! Takvi su mogli otići od mene i uzeti dio od moga što sam im nudio ili pak napustiti "kretena", ostaviti me samog u, s njihovim kreditom opterećenoj kući i onda mi možda uz sve to - pokušati biti i ostati - prijateljima! Toliko o jučer napisanom ružnom zaključku o mogućem "bumerang" efektu, kojeg NISAM, NE ŽELIM I NEĆU biti - čimbenik i uzrok! Sve loše što bi ikog (od prepoznatih) moglo snaći nije moje "prokletstvo"! Ne! U jabuku razdora, sada već jako trulu i nagriženu, ja nisam zagrizao, a to nikada niti neću učiniti! Baš zato meni ne treba smokvin list, jer se nemam radi čega i od koga skrivati. Meni se nije desila ovozemaljska "rajska spoznaja" istine da sam gol! To odavno za sve nas učiniše i spoznaše prvi ljudi radi čega mi, jer sam svjestan grešnosti, nikad nije palo napamet omalovažiti DEKALOG i onda ugroziti bližnje, biti lopov, dovesti u opasnost tuđi život, ...! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
"Gol" sam i, istina, bez "halja i ogrtača", ali mi je i ovako (opet) dobro! Više nisam opterećen silnom brigom za neke sudbine i živote, i potrebom za pustim (najčešće lažnim i praznim?) molitvama! Danas molim samo za moju malu R. i prijatelje! Ponekad se pomolim za moje pok. roditelje i za sebe, jer mi je neobično važno kod njih i Boga izmoliti milost za moju hrabrost u smrti na nogama! Nadam se da ovo nitko neće razumjeti pogrješno! Ipak, kako bi izbjegao opaka razmišljanja opasnih "poznavatelja tuđih umova", neka se zna: priča o mojoj hrabroj i stoičkoj smrti proizlazi iz moje želje i nade (zato molim!) da izbjegnem nemoć invaliditeta i potrebe za tuđom skrbi! Zašto? Pa, jer nemam nikog svog s kime bi mogao podijeliti taj užas - nemoći! Ode veći dio mog današnjeg dnevnika na dopunu jučerašnjeg zapisa. Ostatak ću posvetiti otocima: Cresu i Rabu! Najprije o Cresu, jer sam danas pročitao članak o glagoljašu, pl. Bokinu koji je 1479. godine, u mjestu Martinšćica na otoku Cresu osnovao samostan s crkvom posvećenom sv. Jeronimu. Podsjetio me je taj članak na dane kada sam u susjednom naselju Martinšćice, naselju Miholašćici, bio u posjetu obitelji S.V. i njihovoj konobi Mareta. Dobri ljudi, šira obitelj moje nevjeste, u par me je navrata lijepo primila i ugostila! Nakon "raspada" mog obiteljskog života i zato gubitka kontakta s njima pitam se: što danas o meni misle V., K., M., ...?! (Pozdrav S.-i, pročitate li ovo!). Njihov lijep, uredan i dobar pansion/konobu uvijek ću pamtiti po dobrom! Što se pak otoka Raba tiče, reći ću samo kako sam i danas bio na Rabu i da sam u društvu P.N.J. obišao preostali dio starog grada kojeg do sada nisam upoznao! Još jedan lijep izlet i ugodno društvo, šetnja i kava u tišini starog, mnogim crkvama i samostanima bogatog grada - prijali su mi. Kući sam stigao iza 23 sata i na brzinu složio ovaj zapis kojem dodajem sliku učinjenu s rapskih zidina! Laku noć! SADRŽAJ WEB-a  Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 14.svibnja 2009. - "ISTOM MJEROM"! Četvrtak, dan kada odlazim u nabavu plave ribe za sutrašnju marendu u Brezama. Danas sam kupio inćune i srdele koje sam, kako bi sačuvao svježinu ribe "uskladištio" kod Vuka u Crikvenici, jer morao sam otići uplatiti neke račune i dogovoriti s M. izradu jednog "slide-show"-a. U Crikvenici se nisam puno zadržao, jer ribu je potrebno što prije očistiti. Po dolasku u Sv. Vid najprije sam očistio ribu i pripremio je (imam nov i originalan način čuvanja ribe na dan-dva) za sutra. Nakon toga učinio sam si ručak (i opet riba!) i onda se uhvatio knjigovodstva. Lijep i ugodan dan "pokretao" me je cijelog dana pa sam svaki posao kog sam se ulovio lako i brzo učinio. Oko 16 sati stigao je M. s materijalima za izradu "prezentacije"! Neću reći o čemu se radi, jer danas sam dio posla oko izrade prezentacije učinio za one koji su me, ne tako davno, sprovodili i vezivali lisicama! Sretan sam, jer vratio sam im - "istom mjerom"! Sada imaju što im treba pa mogu krenuti u akciju spašavanja mladih života! Po završetku posla, zamolio sam M. da malo pogleda moje kupatilo i da mi preporuči nekog vodoinstalatera, jer trebam učiniti neke preinake i konačno - urediti sanitarije! Rekao mi je kako ima dobrog majstora za mene! Hvala M.! Oko 19 sati pozdravili smo se! Pošao sam do Novog. Prošetao sam obalom, svratio do trgovine i usput razmišljao o životu koji mi se opet čini - cjelovitim i korisnim. Teško vrijeme krize u kojoj sam se borio sam sa sobom - iza mene je! Osjećam se zdravo i čini mi se kako više nemam aritmija. Do kada? Ma, koga briga! Do kada On to želi! Nakon šetnje, tijekom koje sam više puta bio "počašćen" milim, dječjim osmijehom, na što sam "odgovarao" namigivanjem i (neizrečenim) blagoslovom tih malih anđela, vratio sam se kući, pripremio si moj mix-čaj, jagode sa šlagom i onda sjeo ovo napisati! Prije početka pisanja pročitao sam jučerašnji i prekjučerašnji zapis i tada shvatio kako me je zli uspio opet malo - "navući"! Ta odgovorio sam mu, čak u dva moja dnevna zapisa, na bezobrazluk i uvrijede upućene na račun mojih prijatelja! Nisam to trebao činiti, jer svi oni kojima sam prenio što o njima misli um "pravednika", odbacili su to kao glupost i opetovano mi iskazali - podršku! Očito je kako zato nisam imao nikakvih razloga niti potrebe ljutiti se, jer prijateljstvo ne treba braniti ni od koga i niti od čega! I napadnuto, i omalovaženo i izvrijeđano - prijateljstvo - i opet, ostaje ono što u svojoj naravi i je, prijateljstvo! Sretan sam radi mog današnjeg zaključka o svemu što sam uspio dokučiti pa ću radi toga moj današnji zapis skratiti i posvetiti se pisanju knjižice o CNS-u i ako stignem izradi moje nove skladbe. Ideja je puno, ali mi za sve polako nestaje vremena! K tome, stiže i ljeto! Uskoro ću sve češće odlaziti do mora, u ribolov i na kupanje. Bez mojih dragih prijatelja, koje ne uvrijedi - laž, za mene ničeg ne bi bilo! Zato, molim te Bože, čuvaj te divne duše! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
A.D. / 15.svibnja 2009. - Preporučene (sudske) pošiljke? Do kada?!
I nadalje tvrdim kako je moj život, u najmanju ruku - neobičan, iako bi s puno mira u duši mogao tvrditi da je - JAKO čudan! Nakon sile, meni ne tako davno neprihvatljivih i prema mom razmišljanju nemogućih, događanja koja su me zadesila i iz korijena mi promijenila život, još uvijek sam "na meti" - zlog! Ovo zaključujem prema učestalosti pristizanja "plavih" preporučenih kuverti državnih organa koji me i nadalje - progone! A, ja bi - samo malo - mira i možda, poneku (prijateljsku!) Ljubav! Nikom ne činim ništa loše, no to očito nije vrijedno "njihovog" razmišljanja o njihovu pravu na moj ŽIVOT! Trebaju me sile zla, još uvijek zaogrnute lažnim milosrđem, "preventivom" i "skrbi"! Upravo je, navodna, skrb ono što me posebno pogađa! "Vole" me i rado bi me "posjetili" moji Jude, ali, nažalost - samo u ludnici! Kada se radi poremećaja rada srca nađem na odjelu kardiologije ili budem životno ugrožen, tada sam za "njih" - NITKO! Tada im čovjek, nekad njihov, kao i njegov život - NE ZNAČI NIŠTA! Znadu oni, i zato ih plaši činjenica, da "običnom" smrću progonjenog, iza njega zauvijek ostaje živjeti Istina o porazu njihova nastojanja da u tuđem "ludilu" pokušaju - amnestirati svoje počinjene zločine! Valjda baš zato i dobivam preporučene "plave" kuverte! Danas sam na vratima zatekao obavijest o tri takve pošiljke! Nazvao sam poštu, ali mi službenica radi "tajnosti" (?) podataka nije željela izdiktirati adrese pošiljaoca i o čemu se radi! Mislim da sam dvije "poštanske enigme" razumio: pošiljka iz Senja je poziv na svjedočenje, jedna iz Crikvenice je iz por.upr., a treća je ...? Da! Što li je treća "plava" kuverta upućena mi iz Crikvenice? Znam! Treća "plava" kuverta je - poruka zlog i poziv za raspravu u istoj sudnici, kod istog suca, iste tužiteljice i iste "vještakinje", sada po prijavi N. (koja mi je istina rekla kako mi ne želi učiniti ništa nažao, ali ... KOJOJ NIKADA VIŠE, ma što se trudila reći ili učiniti, kada sam ja u pitanju - NE MOGU VJEROVATI!) - iz koje sam odveden, vezan lisicama, u NAJJADNIJU ustanovu u RH - ludnicu svetošimunske zatvorske "bolnice"! Kad već spomenuh "bivšu" reći ću i ovo (dali i opet?): jednom davno rekao sam joj: "da, i u dobru i u zlu", u povjerenju i radi vjere u Ljubav poklonio joj kuću - jednostavnije - vjerovao joj, i ...?, od nje doživio bezočnu prijevaru, ugrozu života, gomilu progona i izdaju! Treća "plava" kuverta - njeno je "djelo", i posljedica čina suvremenog Jude čime me je (makar za sada) isporučila - Pilatima RH! Odlučio sam zato - ne otići podignuti pošiljku i tako onda sačekati uhićenje, primjenu sile i "zakonito" postupanje nasilnika! Umoran sam od bezočnog postupanja samnom, ali i spreman - žrtvom - ostaviti svima, koji su tako očajno nasrtali na moju OSOBNOST - "amanet" prokletstva kojeg su oni sami - AUTORI, jer "račun" osobne odgovornosti nije moguće "kompenzirati" - mukom bilo koga pa da su razlozi i u samoj "svetosti" lažnih dušobrižnika i "božanskoj moći poznavanja tuđeg uma"! Prošli put, kada sam dobio sličan poziv nisam izdržao pritisak nevolje i doživio sam ozbiljan srčani napad! Slijedi li me i sada nešto slično? Dogodi li mi se nešto tako (loše) i ovaj put, i možda "iznenada" umrem, prikazati ću to Bogu - njima za spas! Od vas (N., D., L., i svi koji s vama imaju veze!) očekujem da se tada ne približavate mom bolesničkom krevetu, odru i grobu! Ne prilazite tada mom "bidnom tilu" bez svijesti, uma ili života! |
||||||||||||||||||
Moje "meso" tada vas neće razumjeti i usrećiti! Ne trebate mu! Trebali su vas moja ("živa") duša i um! Žalosno je ovo što napisah! I, tužno! No, nije li tako - ljudski? Možda će netko ustvrditi kako je sve što sam danas naveo daleko od Boga i zato opako, ali, pitam vas: zar ja nemam pravo na moje - mišljenje, stav i odluku o svemu što sam proživio i o svemu što su mi učinili i što mi čine? Nemam, čitaoče, jer mi je već odavno "paralelni svijet njihova Boga", namijenio svojevrsni "križni put" (danas je dan sjećanja na to!), kojeg bi tragičan kraj mog nasilno drogiranog bića u zatvoru ludnice, trebao zauvijek sakriti, u ovom tekstu opisanu - strašnu Istinu! Zato, neću ići po pošiljke! Sačekati ću da mi ih uruči Nasilni i učini mi još jednu nepravdu koju će pokušati "opravdati" - zemaljskim "zakonima"! Ponoviti ću: želim samo malo mira - i poneku (prijateljsku) Ljubav! Tražim li previše? Valjda, jer je očito kako odmak vremena neumoljivo udaljava moju i "njihovu", nekad jedinstvenu - "galaksiju"! (S ovime sam završio. Znade li pak itko što je u trećoj "plavoj" kuverti ili da sam sve pogrješno zaključio može mi o tome dojaviti mailom!) Prije nastavljanja čitanja mog današnjeg zapisa pogledajte ovu sliku:  Uočili ste bitno? Oznaku mjesta - BREZE! Divno mjesto i očaravajući krajolik postali su moja duhovna hrana. Danas sam bio u Brezama! Već sam više puta naveo kako volim ići u Breze. Tu imam mir kojeg mi daje druženje s jednostavnim ljudima. Ne znam može li čovjek "novca", "uspjeha" i svega što je danas "inn" uopće razumjeti pojam - jednostavnog čovjeka? Možda, no ja bi ipak kratko rekao, kako je taj pojam vezan uz posjedovanje etičnosti ljudi koji onda jesu - jednostavan čovjek! Ma koliko teško i nama "čudno" živjeli stanovnici i radnici u Brezama, oni su - ipak i srećom, etični, radi čega mogu dodati kako, i kada nisu na nedjeljnim misama, oni žive - Boga! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Njihov je CNS - nepatvoreno, Božji! Podsjetilo me ovo o CNS-u na danas odslušanu emisiju u kojoj je rečeno puno toga o mozgu, ali u kojoj, uglavnom, nisam čuo ništa novog! Moju pozornost privukao je navod o tome kako i nakon 3-5 minuta zastoja rada srca, dakle izostanka opskrbe moždanih stanica krvlju pa samim time i s neophodnim "gorivom" (glukoza+kisik), stanice mozga NEĆE stradati! Zašto sam ovo istaknuo? Zato, jer me je radi mojih aritmija (kod čega zastoja rada srca NIJE bilo!), koje eventualno mogu dovesti do poremećaja protoka krvi što je mjerljivo kojom sekundom, PSIHIJATRIJSKA struka proglasila psihičkim bolesnikom! Ističem ovo, jer mi je odavno jasno kako je podmetanje nepravilnog rada srca kao kakvog "krunskog dokaza", opasnoj "struci" poslužilo kao ishodište za tvrdnju o postojanju bolesti, koja bi trebala biti posljedica, nepravilnim radom srca prouzročenog oštećenja funkcije i rada mozga, a što NIKADA i NIČIM nije potvrđeno! Kada se sjetim da sam uzalud morao učiniti CT i da su mi na silu rendgenom "slikali" glavu - jasna mi je bijeda i siromaštvo "života" gomile jadnika ("strukovnjaka"). No, ostavimo to! Elaborirao sam odavno ovaj oblik zla. Ljepše od napisanog zvuči priča o zajedničkoj marendi-ručku, kada se za stolom u društvu veće obitelj "nađu" njihovi "gosti"! Naravno, jedan od njih (gostiju) sam i ja! Danas smo osim juhe i ribe, kao prilog uz ribu imali "divlji" špinat! Pojma nisam imao što se pod tim imenom krije? No, nisam mudrovao. Pitao sam domaćine o čemu je riječ i onda shvatio da ću po prvi put u životu jesti koprivu (da, koprivu!) pripremljenu na način na koji se priprema špinat! (Evo je!)  Moram reći kako je jelo od koprive - odlično! Kada je okus u pitanju rekao bi da je sličnost okusa koprive s okusom špinata - izvanredna! Volim koprivu kada je pripremi gospođa F. Sve u svemu, bez obzira na uporno nastojanje zlog da mi uvali nevolju i da me tako pokuša uništiti, dan i nije bio loš! Svemu mi je pomogla duga šetnja i nakon nje rad na mojoj novoj skladbi! SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 16.svibnja 2009. - Karlobag! Krasan dan! Već od ranog jutra, kada sam krenuo prema Crikvenici kako bi ispravio i dopunio neke dijelove jučer učinjene prezentacije za M., znao sam da će mi subota nešto ponuditi! Dok sam s M. i M. pio kavu nazvao me je prijatelj F. i pozvao me kako bi me "čul"! Popričali smo malo i pozdravili se, ali me je on nakon tog razgovora uskoro opet nazvao i rekao kako su on i M. odlučili poći do Karlobaga! Naravno, pozvao me je da im se pridružim! Prihvatio sam poziv pa sam požurio s poslovima na doradi prezentacije kako bi u dogovoreno vrijeme mogao doći u Novi, kod "kapetana", na kavu, odakle smo krenuli na jug! Bilo je već 14 sati kada smo se našli! Krenuli smo oko 14,30 i laganom vožnjom u 16 sati stigli u Karlobag! Produžili smo dalje i pritom obišli jednu malu špilju uz magistralu iz koje smo uzeli par stalagtita (ali malih!) za uspomenu! U jednoj od mnogobrojnih uvala iza Karlobaga našli smo mirno i lako pristupačno mjesto za sunčanje, kupanje i ribolov. Ja se danas nisam okupao, jer je more na površini bilo prilično ledeno, no F. je hrabro zaplivao i u dva navrata bio u moru. M. je već pomalo "ugaslo" sunce iskoristila za sunčanje, a ja sam uz sunčanje pokušao malo ribariti. Otprije sam poznavao ovu uvalu pa sam znao kako u njoj nema nekih boljih riba! Ipak, poigrao sam se malo i ulovio jednog arbuna i veliku bukvu što će mi biti dovoljno za jedan dobar ručak! No, pogledajte gdje smo bili:  Volio bi kada bi vam nekim opisom mogao dočarati mir ove uvale! Ali, to nije moguće! Cijelo vrijeme bili smo sami. Oko 19,30 sati krenuli smo kući i usput svratili u Karlobag. Prošetali smo obalom Karlobaga i onda otišli u jedan lokal na picu i piće! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Kao i obično ja sam naručio picu sa sirom, no više od svega prijala mi je "pijača", jer sam (i sada sam, dok ovo pišem!) bio jako žedan. Dok smo jeli pričali smo o mnogim životnim temama. U svakoj od njih bilo je nečeg iz naših života i svega što sada živimo. Kada je sunce već zašlo za obronke otoka Paga krenuli smo prema Novom. Oko 22 sata bio sam u mom autu i na putu u Sv. Vid. Po dolasku kući, najprije sam se otuširao i onda upalio PC kako bi na brzinu napisao ovih par rečenica o današnjem danu! Trebam li reći kako sam i opet, počašćen pažnjom dragih i dobrih ljudi, proživio neobično lijep i interesantan dan! Već je i sam poziv prijatelja koji o meni brinu i žele mi svojom prisutnošću ublažiti nelagodu samačkog života, dovoljan razlog radi kojeg mogu reći kako je od svakog liječnika bolji - dobar prijatelj! Osobno to mogu svjedočiti, jer sam uz "malu pomoć prijatelja" ostao ono što sam - Tomica! Svemu bi mogao dodati kako me je, jutros dok smo pili kavu M. pozvala da sutra dođem kod nje u Jadranovo na ručak. Nisam joj obećao doći, jer više, osim ako se ne radi o nekom poslu, ne planiram ništa unaprijed! Odlučiti ću o tome sutra, nakon jutarnje mise! Ipak, mislim da ću sutra otići do nje i J. Za tu priliku učiniti ću štrudlu od jabuka kako bi i ja mojim desertom doprinio dobrom ručku. Sada ću završiti, jer baš i nemam ideja, a i pomalo sam umoran! ... I kasno je, radi čega prekidam ovaj zapis! Želim svima koji ovo čitaju puno zadovoljstva i još više iskrenih prijatelja! Naravno, želim vam i da uživate u bogatstvu slika i svjetlu krasnih dana koje nam svima nudi proljetna simfonija čudnovate prirode!  Jeste li uspjeli na ovoj slici naći nešto od tih - čuda prirode! Zanemarite odbačenu plastičnu kantu u desnom uglu slike, jer ona je loš "posao" kog učini - čovjek! Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 17.svibnja 2009. - LJUBAV! Evađelje po Ivanu 15, 9-17:
Možda ste sve samo pogledali i onda odmahnuli glavom? Neka! No, najprije ću o danu: osvanuo je još jedan krasan dan! Kao stvoren za kupanje, no za danas sam imao drugi plan! Nakon mise i odslušane propovjedi koju je vlč. nastavio na današnja čitanja (dio je gore navedeni tekst!), odglasovao sam (izbori za lokalne "čelnike"!) i onda požurio kući kako bi za drage PRIJATELJE učinio štrudle. Učinio sam štrudle od jabuka i višanja i onda pozvao M. da joj potvrdim dolazak na ručak! Oduševio me njen odgovor u kom je rekla i ovo: "... uvijek i rado ... možeš doći ...!". Tako to čine prijatelji o čemu također govori današnje evanđelje Iv 15,15. Sreća je po čovjeka da postoje iskreni prijatelji, jer ovozemaljska Ljubav prečesto se pretvori u progone pa čak i u mržnju! Čitaoci mojih zapisa odavno su upoznati s izdajom koju mi učini takva ljubav, no tako to biva kada sam umjesto Sokratove mudre misli o ljubavi: "Treba više strahovati od ljubavi žene nego od mržnje muškarca!", razmišljao prema Rilkeovom citatu: "Ljubav se sastoji u tome da se dvije samoće štite, da budu jedna uz drugu, da pozdravljaju jedna drugu."! Ma, što je zapravo Ljubav? Ljudski gledano, čak i naj-naj Ljubav nije u stanju prijeći određene granice ljudskog uma, radi čega Ljubav postaje apstraktan, pomalo izlizan pojam, kojim se o Ljubavi pokušava izreći nešto - što ona NIJE! Možda bi ipak najtočnije bilo reći kako istinsku Ljubav najbolje definira Ljubav (Agape) veća i od prijateljske Ljubavi (Philia) - Ljubav lišena SVAKOG INTERESA! Nije li baš radi toga Ivan u svom evanđelju naglasio riječ - PRIJATELJ! Nažalost, osobno sam se uvjerio kako nam samo prijatelj može dati pravu Ljubav! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Ostale "ljubavi", strogo ograničene ljudskom nesavršenošću, najčešće postanu velika i ponekad kobna - razočaranja! Zato, vratim li se mislima današnjem dobrom ručku u društvu prijatelja mogu reći kako sam bio u društvu - Ljubavi! Nije li ovo suprotno svemu što bi trebala biti obiteljska, rodbinska ili neka, tome slična Ljubav? Prava Ljubav? Je! Ali, što je s Ljubavi ako se obitelj, odnos s rođacima pa čak i s vlastitom djecom raspadne? Zar tada treba jednostavno zaključiti kako je to tako "moralo biti"? Kako je Ljubav - nestala? Ponuđeni zaključak zapravo je običan pokušaj bijega od Istine, Boga, Isusa i Ljubavi! Srećom, uspio sam to shvatiti, radi čega, mada ponekad na račun nekih ljudi izreknem oštru osudu - što je posljedica njihova neshvatljivog ponašanja prema meni - volim sve ljude! Volim ljude i zato sam - povukao tužbe! Ostavljam te jako siromašne ljude njihovoj, još uvijek tragičnoj "ljubavi", jer se nadam da će, makar i u zadnjoj sekundi svog života - upoznati Ljubav! "Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!" - volio bi ovo moći reći kada mi duša bude na putu k Njemu! Hoću li? Tko zna, jer možda sam ipak, prema "definiciji pravednika" - "teško bolestan, radi čega nisam u stanju ništa shvatiti, jer živim u nekom izobličenom i nestvarnom svijetu", tako drugačijem od - njihovog! Ima u navodu "dušobrižnika" nešto što mi se sviđa! Da, sviđa mi se i volim biti u MOM svijetu, jer u njemu sam spoznao i upoznao pravu prijateljsku Ljubav, ali i neuzvraćenu Ljubav, radi koje - patim, jer mi "oni" ne daju do Nje! Uskratili su mi Isusovi "sljedbenici" vidjeti moju veliku Ljubav i sve pokušali prikazati upravo kao svoju (možda božansku?) Ljubav! Ali, ne ide to! Samozavaravanje o učinjenom i iskazanom nije Agape! Nemoguće je uskratu Ljubavi od strane onih koji su nas otpisali, a rođeni su iz naših Ljubavi pa su na taj način pozvani ljubiti druge, jer su rođenjem od Boga na dar dobili Ljubav, "prodati" Bogu kao - Ljubav! Uz ovakva moja razmišljanja o razlozima nastajanja, gubitka i o "vrstama" Ljubavi jako dobro "paše" navod iz poslanice apostola Pavla Hebrejima (Heb 3, 7-11): ... Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, ...! Iz ove snažne rečenice može se zaključiti kako bez stvarne otvorenosti Duhu, koliko-toliko čiste Duše (ili savjesti!) i vjere prožete razumom, nije moguće spoznati, ali niti doživjeti istinu: Bog je Ljubav, jer zatvoreni u svom kamenom srcu ne ostavljamo prolaz - Duhu! Tvrda srca i još puno toga pogrješno shvaćenog, taj strašan oblik vjerske samoobmane - srećom - nikada neće moći poništiti Agape! Zašto? Radi ovoga: "Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!". Zato, ljubim sve vas koji ste hineći brigu o meni pokušali obmanuti čak i Boga! Usto, svjestan sam velike "moći" osobnih stavova i činjenice - da je nekad teško i gotovo nemoguće priznati svoju grješku! Zar je moguće da ste u svemu meni loše učinjenom i tako "naopakom" iskazivanju Ljubavi - bili apsolutno bezgrješni? SADRŽAJ WEB-a Tada, vratite se na početak ovog zapisa i naučite NAPAMET ovih devet redaka Ivanova 15. evanđelja, kako bi nam SVIMA osigurali spasenje - duha! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 18.svibnja 2009. - Vrijeme je za moju Veliku Ljubav, malu R.! Nakon dužeg vremena jutros sam se probudio lošijeg raspoloženja. Svemu je "kriv" moj jučerašnji zapis u kom sam pisao o Ljubavi, pravoj, božjoj Ljubavi, o Agape! Jutros sam shvatio ogromnu podvalu koju nam neki ljudi, k tome "zakleti" bogomoljci, iskazuju spominjući olako ovu prekrasnu svetinju, koju ne razumiju i koju ne žive! S tako opterećujućim mislima krenuo sam do Crikvenice kako bi učinio neki poslić i pomogao M. oko preustroja njegovog ureda. I baš u Crikvenici, moja jučerašnja razmišljanja o Ljubavi i moja poruka u tom tekstu pokazali su mi kako oni kojima ponekad u mojim pisanjima želim nešto reći i poručiti, nisu nego - NITKO I NIŠTA! Jesam li ovime koga uvrijedio? Zar je uvredljivo za vlastitog sina reći da je nečovjek, ako on nije u stanju, makar samo REDA RADI, pozdraviti svog oca? Nije dragi čitatelji i zato ovu ružnu istinu o "mojoj krvi" - ne želim kriti! Volim ih (no, "oba su pala" na ispitu savjesti!), jer drugačije ne mogu postojati i ići ovom zemljom, ali se zbog te ljubavi više ne smijem - samozavaravati! Zaslužuju li takvi kakvima se iskazuju, moju "bolesnu" Ljubav? Strašno je ovako pisati i znati da su to ljudi iz - mog "plemena"!? Jadni Pense! Otrov pohlepe i očajne tvrdoglavosti uništio nas je! Neutješna je danas svaka moja misao o nama, moja želja za dobrim i moja Ljubav! Pitam se nije li vrijeme da od njih zauvijek odustanem i da svu svoju Ljubav, brigu, strepnju, misli i dobre želje, od sada pa do kraja mog života - prenesem samo na nju, MOJU VELIKU LJUBAV, mog malog, meni "nevidljivog" anđelića, moju R.?! Je! Vrijeme je za to! Žao mi je ovo reći, no neljudi koje ja ničim nisam takvima učinio i želio, k tome zauvijek zatvoreni u svom svijetu strašnih egoizama i zarobljeni (vjerojatno) blesavom pričom o ocu "đavlu" i "teškom bolesniku" (?) imali su dosta prilike i vremena za reći i učiniti mi (i nama!) nešto lijepo, ljudsko, iznad svega božje! Jad i bijeda ljudskog ponašanja, kojem ni moj odustanak od svega materijalnog i MOG nije bio dovoljan razlog da uoči ISTINU - vjerojatno me želi još samo mrtvog ili zatvorenog u ludnicu! Neka! Umrijeti ću, što je izvjesno za sve nas i možda, ako se "bivša" potrudi završiti u ludnici, ali i tada ću voljeti samo moju Veliku Ljubav, malu R.! Može li mi to itko zabraniti? Nikako i to će biti, jer će vrijeme (neupitno) POTVRDITI istinu - moja pobjeda! Odricanje od voljenih osoba, ma koliko to bilo bolno, možda i neizdrživo, dok živim i postojim nadoknađivati ću beskonačno velikom Ljubavi za Onu, koju mi je svijet fanatičnih "vidioca" - pokušao oteti! Sve danas napisano piše moja neutješna Bol za koju ću, kao i sv. Pavao za njegove poteškoće - zahvaliti Bogu! U donošenju ove drastične odluke pomogli su mi pozivi prijatelja koji su mi, nakon što su pročitali moj jučerašnji zapis, rekli - da "sve ružno zaboravim, a njih izostavim iz mojih misli i pisanja"! Poslušao sam vas dobri ljudi! Ipak, jer ih volim - trula vrata do mog srca ostaviti ću otvorena! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Želim im ostati pri ruci, požele me ikada ili me možda samo - zatrebaju! "Sređivanju" misli i vraćanju dobrog raspoloženja pomogla mi je i činjenica da sam danas poslušao "unutarnji" glas i zato na povratku kući otišao u poštu po tri preporučena pisma! Odmah ću reći: neki dan pogrješno sam zaključio o sadržaju tih pisama! Dvije preporuke (senjska i crikvenička) odnose se na moju kaznenu prijavu i privatnu tužbu protiv "strukovnjakinje"! Jučer sam napisao kako odustajem i od zahtjeva za pokretanje kaznenog postupka i od moje privatne tužbe, ali ću ipak, radi NONSENSA, navesti kako sam dopisom tužiteljstva iz Crikvenice upozoren da dostavim "točna imena i adrese" osoba koje navodim u optužnom prijedlogu! Čudni su ti naši pravosudni organi! Kako ću im reći imena "liječnika" i medicinske braće i sestara koji su me nasilno boli injekcijama, ..., tko je odredio (i zašto) da mi rendgenom slikaju glavu i pluća, tko me je vezao, ...! Rekoh jučer - odustajem, jer sada - I OPET - vidim sav jad i bijedu ove države! Čemu uopće postoji mogućnost podizanja optužnice protiv NEPOZNATIH počinitelja, kada se od predlagača traži da podastre imena i adrese! Ja to ne mogu navesti, jer su pravosudno-"liječnički" nasilnici sve što su mi činili - činili na svoju ruku! Ja s NIČIM NISAM BIO UPOZNAT, radi čega je jasno kako nisam mogao niti saznati imena "nasilnika" i bilo koje druge, za ovu stvar, važne činjenice! Odustajem, i zato sam sretan, jer sam "vizionarski", jučer, najavio moju namjeru! (Jesam li bio "upozoren" da to učinim, jer pravosudno-policijsko-"zatvorsko-bolnički"sustav neće ići - PROTIV SEBE?) Jadan je sustav prava u RH, za kog jedan moj poznanik reče kako bi JUSTITIU (ona s povezom na očima, vagom u jednoj i mačem u drugoj ruci!) na pročeljima pravosudnih ustanova trebalo zamijeniti "gojaznim muškarcem obučenim u crnu kožu koji u ruci drži - sjekiru"! Dobro je to primijetio, jer jasno je da se, kada je PRAVDA u pitanju, radi o REPRESIVNOM i zato, jako opasnom sustavu moći! Uostalom, osobno sam iskusio bolestan način iživljavanja nad - čovjekom! Zato, odabrao sam Ljubav! Ne tako savršenu kao što je božja, ali ipak - Ljubav! Nadam se da me svatko od vas koji ovo čitate može prihvatiti kao onog koji će vam rado iskazati - Philiu! Naravno, moja prijateljska Ljubav ne ovisi samo o meni, jer svi smo pozvani - ljubiti i na taj način svjedočiti Boga! "Zbrka" današnjih teških emocija, misli i spoznaja o vlastitoj djeci, kojoj sam vjerojatno još samo DEKLARATIVNI - otac (koji svemu unatoč blagoslivlja i vas i moju "rezidenciju" koju rasprodajete!) - u konačnici je urodila mojim novim "umjetničkim" djelom! Danas sam napisao riječi za jedan, meni inače jako drag glazbeni oblik! "Sentiš" (60bpm) i nije nego za "težak" tekst! U njemu je sva moja neutješna tuga i bol, radi čega se usudim reći kako sam nakon skladbe napisane mojoj umirućoj majci - napisao moj najtužniji tekst! SADRŽAJ WEB-a Jedino svijetlo koje uništava mrak "okrutnog vremena koje polako briše sve nas i život nam krade (vers)" - o kojem u pjesmi pjevam, je moja Žena u bijelom koju molim da mi da vidjeti moju - Veliku Ljubav! Zaista, sreća je moja da u meni postoji duh stvaranja i želja za nečim, jer "pressing" nevolja koje ni u ludilu nisam mogao zamisliti da će mi se desiti, odavno bi me uništio! Ovako, ... još uvijek trajem, Njemu na hvalu! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 19.svibnja 2009. - VRATITE MI DJECU! I opet je osvanuo lijep i sunčan dan! Kada sam jutros pošao put Breza divno jutro ispunilo me je mirom u kom sam osluškivao pjev ptica i ćutio miris livadnih i šumskih biljaka! Nadao sam se da ću putem nabrati cvjetove od bazge, za što sam ponio par najlonskih vrećica, no to danas nisam učinio. Očito je kako bujanje vegetacije, na par stotina metara nadmorske visine, kasni u odnosu na istu u primorju, radi čega ću cvjetove bazge, koje koristim u mom mix-čaju moći nabrati tek u petak! Inače, u Brezama je sve po starom. Fini ljudi i njihova bezazlena jednostavnost i danas su me "odvojili" od svakodnevnih teških misli o izgubljenim sinovima! Zapravo, kada sudbine ljudi detaljnije proučim, primjećujem kako je na ovom svijetu previše sudbina sličnih mojoj. Veliki broj ljudi u našem okruženju živi s različitim oblicima, nepotrebno teških i ponižavajućih, križeva. Stvarno je lako ustvrditi kako je život na ovoj našoj zemlji, težak! U ugodnom razgovoru s mojim "brezarskim domaćinima" dotakli smo ovu temu i složili se kako čovjek-radnik-roditelj, sve dok skrbi i privređuje, a to je danas do šezdesetih godina života (ili mirovine) - gotovo da i nema vremena za sebe i svoje izvan-radne aktivnosti! I, onda, kada konačno dosegne trenutke slobodnog, umirovljeničkog vremena sve mu brzo odnosi tijek ubrzanog prolaska, sada staračkih i često bolešću opterećenih, dana! No, tako je to! Složio se s time, svojim kazivanjem "kako bi dobro bilo da sam ovo imao makar prije dvadesetak godina" (kuća i lijep "ljetni vrt" s kaminom i roštiljem!) i moj veliki prijatelj i nesebični donator, I. Pogodili ste? Da, na povratku iz Breza krenuo sam preko Pletena do Lukova, kako bi posjetio I. i njegovu suprugu M. Mir i ugodna klima Lukova idealni su za odmor i sigurniji život svakog starijeg čovjeka, što obilato koriste I. i M. Nakon malo ugodne "ćakule", pošao sam kući, putem razmišljajući o tome kako sam i ja jednom imao takvo mjesto, u kom sam mogao mirno odživjeti jesen mog života! Prokletstvo navike na gradski život, moji hobiji, besparica i potreba da odškolujem djecu, uz jednu bezveznu "čarku" oko moje vikendice, natjerali su me da prodam taj komad moje "domaje" i da onda tako izdam želje i snove mog pretka, radi čega sam - prošao ovako kako danas živim! Zaslužio sam kaznu zbog tog glupog čina, no jesam li zaslužio progone i izdaju? Mislim da nisam, jer nije li ljudski - pogriješiti? U svemu lošem tješi me činjenica da On sve zna, a da ja mogu samo pretpostavljati kako sam uz sve doživljeno i učinjeno, postao i "žrtva" zla kojeg su želje i nastojanja svojim trabunjanjima o mom umu, a što su objeručke prihvatili moji sinovi - (na)hranili "dr. pticoubojica", "dr. lavić", "dr. nasmijani" i gomila državnih činovnika! Ljudsku glupost ne mogu popraviti, jer nabrojeni su "nedodirljivi"... Ne mogu čak niti pokušati išta osporiti ili što drugo dokazati, jer su njihove predrasude o meni strašne, ali ... MOGU SVE ZAMOLITI (i tebe N.!): VRATITE MI MOJU DJECU! Da! Molim vas, jer i ja imam dušu, možda i bolju od vaših?! Vratite mi DJECU, jer oni su moji! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Evo malog dodatka na tu temu:
 "Henri Nouwen je napisao prekrasnu knjigu o Povratku izgubljenog sina na temelju Rembrandtove slike o toj biblijskoj prispodobi. Knjiga vrvi dubokim analizama mentaliteta suvremenog čovjeka kao i pisanim portretiranjem psiholoških likova Oca, dvojice sinova kao i ostalih osoba na toj umjetničkoj slici. Dugotrajnim i teškim kontempliranjem te slike Nouwen uspijeva duhovno dozrjeti, ponovno se duboko preispitati te donijeti tešku odluku, da nakon popularnosti i slave opće priznatog svećenika, propovjednika i duhovnika, sjaši takoreći s konja na magarca. To motrenje mu pomaže da se odluči živjeti među osobama s tjelesnim nedostacima, koji će ga paradoksalno naučiti više o životu kao takvom od čitavog njegovog dotadašnjeg iskustva življenja vjere. Upravo se to traži od svakog kršćanina u današnjim tekstovima Svetog pisma. Traži se raspoloživost na promjenu, traži se odluka na pokret iz učmalosti i sterilnosti, traži se izlazak iz dosadnog i mehaničkog ponavljanja onoga što nam nalažu naše stečene navike mišljenja, djelovanja i osjećanja. Traži se da u nama umre stari čovjek, da umre sebičnost i zlo, a da na površinu konačno iziđe čovjek prema naumu Božjem. Traži se da prestanemo boraviti u pustinji promašenih ciljeva, besmislenog života i praznih traženja. Traži se da konačno počnemo blagovati od uroda ove zemlje koliko god ona bila prekrivena asfaltom i ružnim neboderima. To je poziv da se pomirimo s Bogom jer valja vjerovati da i u očaju postoji nada, da i životnim tminama postoji svjetlo. Da to nisu izlizane fraze pokazuje slavna prispodoba o izgubljenom sinu, koju smo toliko puta čuli i s njome se u razmišljanju poistovjetili. Na vidikovcu se pojavljuje nešto novo, staro umire a novo se rađa. Mlađi sin je primjer nerazborita i nepromišljena čovjeka slična u ponašanju brojnim našim suvremenicima koji se povode načelom, dokle imamo dotle ćemo trajati. Novac i blagostanje su isključivo u našem području upravljanja, sreća isključivo ovisi o nama. Možemo ga bez krzmanja tratiti jer je ionako ovaj život prekratak da u njemu ne bismo “uživali”. Pri tom se, dakako, zaboravlja da nije “u šoldima sve”, jer smo mi posve zaokupljeni jedinom brigom kako učiniti da to stanje što duže potraje. U toj situaciji smo posve neosjetljivi na gomilanje našega duhovnog jada, to jest, ne primjećujemo da polako postajemo spremni spustiti se do najnižih razina bivstvovanja jer uviđamo kolika je ljudska ravnodušnost prema nama kao osobama, jer uviđamo da smo zapravo ostavljeni na cjedilu, jer uviđamo da smo zapravo prokleti upravo radi svoje nepromišljenosti i gluposti.
Toliko smo bliski likovima iz ove prispodobe da upravo zbog toga ona pogađa bit stvari u odnosima između čovjeka i Boga. Raduje nas i to da je Bog toliko milosrdan da si mi možemo “dopustiti svašta”. Riječ je ponovno o ulogu života koji ne ovisi jedino i isključivo o izvanjskim okolnostima, nego prije svega o unutarnjem stavu slobode ili zarobljenosti, navezanosti na ovo ili ono." “Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!" Potražite i onda kupite, a zatim SVAKAKO pročitajte knjigu Henrija Nouwena Povratak izgubljenog sina, možda vam svima, koji ovdje napisano možete razumjeti, samo i isključivo, kao izraz "bolesnog" uma, pomogne - i onda vas pripremi biti: raspoloživima na PROMIJENU! Hvala Ti, Dobri! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 20.svibnja 2009. - HVALA!, no dali su uspjeli išta: SHVATITI? Noćašnja bura najavila je još jedan lijep i sunčan dan! Ljeto je tu! Jutros sam se probudio umoran od noći, mada sam imao dug san. Pojma nemam što je razlog mog jutrošnjeg umora? Možda upravo bura, koju inače ne volim? K tome, ova je - sušac! "Suha" bura! Osobno više volim bonace, tiho vrijeme ili čak jugo. No, što je - tu je! I onda, kada sam pomislio kako manjak dobrog raspoloženja i umor neću lako riješiti, za sve se pobrine - Bog! MBT poziv iz Crikvenice, koji mi je prenio poruku o tome kako će sud, za koji ću ovih dana dobiti poziv (18.06.) biti formalne naravi, jer su "i sinovi i tvoja bivša supruga povukli izjave i zahtjev za sudsko procesuiranje!" - upravo je bio što i jedino je: božje djelo! U prvi čas nisam se snašao, jer sam po broju s kojeg je poziv bio upućen očekivao - LOŠU vijest! A, ova je - bila dobra! Konačno, pomislih! Hoće li time moje pravosudno-policijske muke konačno i zauvijek završiti? Hoće li sve postati POTVRDA (mog) uslišanog "vapaja", kojeg sam uputio bl. Stepincu? Priznajem, zbunjen sam! Sanjam li ili pričam gluposti? Shvaćam li išta? Pitam se, mada znam da suvislog i DOKAZIVOG odgovora nemam: čime sam zaslužio toliku Milost, koja mi neda umrijeti, predati se, puzati ...! Kada se prisjetim, ne tako davnog, utamničenja i proživljenog nasilja kojem sam se već bio predao i kada sam gotovo zamrzio život, teško mi je razumjeti ovakav - PREOKRET! Meni nejasan smiješak "psihijatrijskog" liliputanca i sve što on "zna" o mom "duševnom" životu - radi kojeg sam dugo vremena bio nad rubom provalije - uništi - baš njemu nedostupan pojam - duha! Svetost, samo kroz vjeru shvatljiva, pokazala je svoju moć! Sve što sam u vremenu očaja trebao činiti sadržano je u - čekanju! Uostalom, više sam puta rekao kako će vrijeme pokazati istinu. Neuništivost Istine, ma koliko se svakojaka zla koja ovom zemljicom haraju trudila poništiti je, očita je! Blaženik, vapaj, križ, odbačenost, samoća i teška "stigma" - umobolnika, sve to je uvijek i samo bilo na istom putu - putu mog spasenja! Dok ovako razmišljam i kada znam da su moje sinapse ("ponori puni duhovnog", cit. iz: "O CNS-u") prečesto bile ispunjene LOŠIM, što me je u nekim vremenima opasno udaljavalo od Boga i tako mi remetilo "kemiju mozga", stvarno mogu reći: BOG ME VOLI! Da! Puno me voli! Kao i vas čitatelji, moji! Ni manje, ni više! No, prečesto mi toga nismo niti svjesni! Odlutamo kao stota ovca Dobrom pastiru i onda se nađemo u nevolji koja nas opominje i želi nas usmjeriti samo na - Njega! I moj očajnički vapaj, izrečen u okruženju nastrane STVARNOSTI, kada je Blaženik "pokrenuo" misli meni odanih prijatelja i tako ih naputio što da (u)čine za mene - bilo je tiho "mekanje" izgubljene ovce, kojim sam Dobrom pastiru "dojavio" sve o mojoj muci! Znam da će i ovaj tekst u mnogim (nedobronamjernim!) ljudima pobuditi razmišljanja o meni kao o nekom čudaku, psihički bolesnoj osobi, ali - VJERUJTE MI, jer tako je - to mi uopće nije važno! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Uostalom, koliko vrijedi zlonamjerni, ovozemaljski ograničen zaključak bilo koga tko negira Boga ili čije PRAVO na opis i tumačenje proživljenih STRAHOTA - u odnosu na ISKRENO KAZIVANJE - vjere?! Ništa, ma koja "titula" krasila takav um! Briga me za "titule"! I "one" su grješne! No, sada kada je, makar se takvim čini, svaki moj pravosudni progon pri kraju svog postojanja, što još reći? Rekao sam: Hvala!, no da li su oni koje je dotakao sam Duh sveti, taj Otac ubogih, i tako ih naputio da me ostave na miru išta: SHVATILI? Nadam se, jer Otac ubogih mekša ćudi i srca kamena! Što ili tko je slijedeće na redu? O tome i dali će tako biti zna I.P.II.! Na meni je da - strpljivo čekam! U međuvremenu, jer sutra tek treba biti STVORENO, ma što mi donijelo volio bi da posjetitelji mojeg SITE-a koji su iz bilo kog razloga "upali" u zamku vlastita uma - shvate MUDROST KRIŽA! Ovo ću objasniti jednom drugom prilikom! Što se pak drugih današnjih događanja tiče mogao bi reći kako nije bilo ničeg neobičnog. Bio sam u Crikvenici, riješio poslić u FINI, bio na kavi s D. i M., kupio si malo bolje (kožnate!) natikače i bermude, ...! U 14 sati vratio sam se u Sv. Vid, ručao i onda malo popričao sa susjedom D., kojeg doživljavam kao člana obitelji! Znam da on ovo nikada neće pročitati pa mogu reći kako baš radi toga u kući uvijek imam nešto za njega. Sretan sam kad vidim s koliko zadovoljstva uzima od mene poneku sitnicu, kolač, voće ili samo čašu kole! Njegov jednostavan i skroman život tjera me da se trudim svakom živom biti - dobar! Nazvao sam i M. kako bi joj čestitao rođendan. Nismo dugo pričali, ali mi je i samo par njenih riječi bilo dovoljno da shvatim kako je bila dobrog raspoloženja. Čuo sam se i s V.! Tek tako da ga čujem, pozdravim i upitam, kako su on, L. i J. Rekao mi je kako ima problema sa zdravljem kćerke, ali da je sve drugo OK! Žao mi je tog dobrog čovjeka! Znam da mu je teško i zato Boga molim da mu pomogne i da bude uz njegovu J. Predvečer sam bio u šetnji od Novog do Povila. Iznenadile su me šparoge kojih još uvijek ima! Nabrao sam ih i sutra ću ih pripremiti za ručak. Sve u svemu, kada saberem današnje događaje i sve povežem sa svime što sam do sada pisao - IMA - "neka tajna veza"! Ima, čitatelju! I ... M ... A ...! Zato, i kada sve loše krene podigni glavu i hrabro idi! Vjeruješ li u Transcedentalnog bit će ti lakše, ali ćeš i onda kada nisi s Njim, izdržiš li nevolje vlastitog uma, dočekati Njegovu - Milost! Upravo sam se sjetio da mi je jedan svećenik kog sam zamolio da mi pomogne uspostaviti vezu s "bivšom" rekao: "brate, sve će biti dobro, ali od mene to ne traži!". Izgleda da je "pogodio" i da će tako i on biti svjedok djelomičnog PREOKRETA! Hoću li dočekati ukupni preokret? To zna I.P.II.! SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
|
||||||||||||||||||
A.D. / 21.svibnja 2009. - USKORO, u sjeni Goluba? Aeropag!
I opet lijep, topao i sunčan dan! Prije mog polaska u Crikvenicu nazvala me je trgovkinja iz ribarnice kako bi me obavijestila da ima svježih inćuna. Zna ona kako četvrtkom kod nje kupujem malu plavu ribu koju petkom imamo za marendu-ručak u Brezama. Zahvalio sam joj na pozivu i rekao da mi ostavi 3 kg inćuna po koje ću doći oko 11 sati. Prije Crikvenice svratio sam u Drivenik kako bi u pekari prijatelja D. uzeo tri vreće starog kruha, koje ću sutra odnijeti I.! I. sa tim starim kruhom hrani svog prasca kojeg drži u Brezama. U Crikvenici sam se zadržao kratko. Morao sam požuriti natrag u Sv. Vid kako bi što prije očistio ribu. Nakon čišćenja ribe i ručka razvrstao sam prikupljenu i napisanu "papirologiju" koju sutra nosim u Breze na ovjeru i onda na poštu. I baš dok sam to činio nazvala me je S. kako bi mi rekla da smo na natječaju Ministarstva "šuma" (radi se o poticajnim sredstvima) - prošli! Super, jer tako ćemo moći početi s rekonstrukcijom i dogradnjom jednog djela pilane. Raduje me ovaj naš mali uspjeh i činjenica kako je uloženi trud u izradu projekta i dokumentacije urodio plodom! Inače, danas mi se desilo da sam nakon ručka osjetio neobičan umor, gotovo "ce-ce" pospanost koje sam se pokušavao riješiti radom na PC-u! Čini mi se da je ovakav oblik umora "posljedica" naglog opuštanja uma, koji se je gotovo pola godine borio i opirao nevoljama proživljenih trauma i stalnih prijetnji sudova i psihijatara! Mislim, zapravo znam: cijelo ovo vrijeme borio sam se sa sjećanjima (post-trauma?) na traume i razmišljanjima o nevolji koja mi je prijetila! Vjerujem da je upravo izostanak silnog pritiska na um, što sam uspio izdržati bez ijedne izvanjske intervencije, ček i bez poziva hitnoj pomoći kada mi je srce "puklo" - taj "okidač umornosti"! Stvarno sam jako - umoran! Ne, nije mi ništa što bi se moglo svrstati pod bolest. Jednostavno, osjećam kako ponovno "sjedinjene" tijela, uma i duše treba i traži kratkotrajni - "time out". Razmišljao sam, "čameći" uz računalo, kako bi možda bilo dobro otići s nekom knjigom i bocom vode - do mora i onda u hladovini nekog stabla osluškivati - Nebo! Nisam to učinio, jer se dugo nisam mogao sjetiti nekog dobrog (i tihog) mjesta na kojem bi taj naum ostvario. Šteta! Propustio sam namiriti dušu, radi čega se od svega što sam danas uradio i naumio činiti, najviše radujem - odlasku na počinak! Nadam se da je ovakvo "raspoloženje" samo kratkotrajni oblik, svojevrsne, "adaptacije" na život u kom ću konačno živjeti bez prijetnji pravosuđa, psihijatrije i sličnih zala. Volio bi kada bi ovo što napisah pročitali "strukovnjaci i poznavatelji tuđe duše" - psihijatri, ali i kada bi iz navedenog shvatili koliko su u svojoj gluposti i nastojanju da po svaku cijenu nehumanom kemijom "liječe"moj um i dušu - OPASNI! Skoro šest mjeseci mog svakodnevnog vapaja za mirom, jučerašnja je poruka, o vjerojatnom prestanku svih progona, usmjerila tonus mog uma u fazu neodoljive obamrlosti volje, radi koje si nisam imao snage Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
priuštiti užitak prirode, šum i miris mora, cvrkut ptica, san u travi, pročitano poglavlje neke knjige, ...! Srećom, ovaj "napor", faza "obamrlosti" - nije opasan po život pa ću, možda već sutra ili najkasnije 18.6., ako "bivša" održi riječ, biti (na moj način) - živ, što bi značilo kako ću uskoro živjeti u sjeni Goluba! Jesam li koga doveo u nedoumicu spomenom - Goluba?! Ako jesam, onda ću to i objasniti! Naravno, s pozicije liturgijskog (vjerskog!) vremena (još 10 dana do ..)! Imam još toliko snage za to malo teksta, jer mi se čini važnim reći nešto o Golubu! Pretpostaviti ću kako su mnogi vjernici upoznati s opisom pojave Goluba nad rijekom Jordan i to baš u trenutku Isusova krštenja. Od tog vremena do kraja svijeta Golub je i biti će česta tema mnogih (najčešće slikarskih) umjetničkih djela, kroz čiji se lik želi prikazati prisutnost - Duha Svetoga! Nevjernike pak, koji imaju Boga, ali ga iz nekog svog "razloga" ne žele prepoznati podsjetiti ću kako je upravo Golub česta "figura" kojom se želi dočarati prisutnost istinskog - MIRA! Kad smo već kod ovakvih razmišljanja onda bi svemu bilo najbolje dodati biblijsku misao-činjenicu prema kojoj je snaga i mudrost vjere u Istini da je: svako Božje SLABO jače od čovjeka i Božje LUDO - MUDRIJE od ljudi! Nikakva "elitistička" zajednica, ma koliko bila "isprepletena" umnošću i titulama svakovrsnih "strukovnjaka" nikada neće moći nadjačati Božje slabo i Božje ludo! Imajte to na umu, svi vi koji se u ljudskoj prolaznosti hvastate imetkom i bogatstvom (odakle vam?), prevelikom mudrošću, snagom i moći (sudova i zakona!), jer je lude svijeta izabrao Bog kako bi posramio "mudre"; jer je slabe svijeta izabrao kako bi u konačnici (već i pod Križem!) posramio jake; jer je prezrene izabrao da se nijedan smrtnik ne bi hvalio svojom snagom i zaslugama! Siguran sam kako je mnogima ova IZNIMNOST predstavljena kroz Križ Isusa neshvatljiva i to zato, jer sebe i svoju "veličinu" nameću svima oko sebe, a što je "izbjegao" učiniti Sin božji! Naoko se čini neshvatljivom činjenica da nam je Bog, upravo preko Križa prišao slab, o čemu je u strahu i velikom drhtanju, prisjećajući se govora na Aeropagu (ime jednog brda pored Atene) svjedočio apostol Pavao! Eto, dragi vjernici i vi koji će te čitajući ovo otkriti Goluba, odlučan da i danas nešto kažem o Milosti koja u prilično dobrom stanju održava moj um, nakratko sam zaboravio na umor i izrekao nove rečenice, možda vlastite osude (?) kod ljudi koji svemu prilaze rabeći isključivo APSOLUTNI subjektivizam i osobnu "veličinu"! Budite mali, slabi, jer tada ste sigurno - Božji! Moram još malo pisati kako bi popunio moj "internetski" arak! Što još reći? Za razmatranja nemam snage, glazbu sam zapostavio, CNS sporo napreduje, ...! Jesam li se zalijenio? Čini se da je tako, no to je samo privid! Umoran sam i to je pravi razlog mojoj želji da što prije stignem do dna ovog "arka". Zato i rastežem retke! Pišem, jer želim stići do dna! Dalje od dna ne idem! Tu sam! Laka vam noć! Volim vas! SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 22.svibnja 2009. - Lijepi dani, Bazga, baka Hilda ...!
Pomalo sam dosadan sam sebi, jer već više dana moj zapis započinjem s opisom - i opet lijepog - dana! Upravo sam se vratio iz Breza i u pauzi između posla i jedne "knjigovodstvene intervencije" kod prijatelja (PU dolazi mu u kontrolu) sjeo sam napisati dio današnjeg dnevnika. Imam što za reći, jer opet dišem "punim plućima"! Nisam 100% OK, ali mi manji problemi, koji su posljedica užasnih, nadam se zauvijek prošlih, događanja - ne predstavljaju problem! Uživam u svemu što mi je još jučer izgledalo zauvijek - nemogućim! Eto, stigao mi je i poziv za 18.06. na kom bi se trebao odigrati "zadnji čin" pravosudno-psihijatrijske monočinke, a da on ničim nije prouzročio promjenu mog raspoloženja! Dobro sam i u svemu vidim i osjećam - ljudski iskrenu želju da svakom s kime sam u bilo kojoj vezi učinim sve što mogu, ... da mu budem - dobar! Krasan osjećaj obuzima me do razine božje ludosti, no to mi ne čini problem, jer znam da u svemu trebam vidjeti i pronalaziti božju mudrost! U MOJIM Brezama petak je prošao uobičajeno: djelom radno i u ugodnom druženju s dragim ljudima! Nakon obrade plaća i izlistavanja svih potrebnih pratećih dokumenata (formate i tabele za rad, obradu i izlistavanja učinih već prije: ja, "luđak"!) u društvu sa S. uredio sam ponudu za jedan javni natječaj i onda krenuo put Novog - do pošte! Putem sam nabrao puno cvjetova Bazge i sada mi već cijela soba miriše ugodnim mirisom - prirode! Uživancija! Kad već spomenuh bazgu, od koje se može učiniti sok, čaj ili (čak!) marmelada (od plodova sitnih tamno-ljubičastih bobica) moram reći kako me je svaki, danas, ubrani cvijet podsjećao na dane kada sam kao dijete mojoj pok. baki Hildi (puno ime: Hildegarde!) s guštom i osobitim zadovoljstvom brao te lijepe cvjetove! Pogledajte ih (i plodove!):   Nakon branja cvjetova pošao sam u Novi, u pošti predao ponudu i našao se s mojim dobrim prijateljem S. na kavi! Nisam se s njime vidio skoro desetak dana pa smo imali o čemu popričati! Prije polaska u Sv. Vid otišao sam u jedan mali dućan kako bi kupio gotov (Ledo) šlag za jagode koje sam još jučer pripremio! Nažalost, izgleda da dućani više ne prodaju taj proizvod, na što mi ukazuje novi (tvornički) cjenik na kom nije istaknuta cijena tog, meni dragog (još od mojih dječačkih dana i ljeta u Splitu!) proizvoda! Pogledati ću popodne što se nudi u Crikvenici i onda kada se vratim kući, bilo to sa ili bez šlaga, uživati u okusu meni najdražeg voća! Moram prekinuti! Idem do Crikvenice! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
22 sata su! Upravo sam se vratio iz Crikvenice i Klenovice u koju sam išao uzeti crva za (nadam se!) sutrašnji ribolov! |
||||||||||||||||||
A.D. / 23.svibnja 2009. - Izlet na Krapanj! |
A.D. / 24.svibnja 2009. - Dva ribolovna štapa i Lukino evanđelje!
Dva, u more zabačena ribolovna štapa i mir u hladu stabla pored mora, to mi je danas bio bitan dio mog dnevnog rasporeda! No, idemo redom! Nakon jutrošnje mise otišao sam u Novi pogledati izložbu autohtone pasmine konja ovog kraja! Bilo je dosta posjetitelja, ali su, po običaju, najzahvalnija "publika" bila djeca. One najmanje, očevi i dide posjeli bi u sedlo i slikali ih za uspomenu. Bilo je i malih ždrebčića, ali i stvarno velikih (i teških) konja! Ova vrsta konja služila je (nekad) prvenstveno za vuču i rad u šumi. Danas su zaštićena vrsta i pod nadzorom su Ministarstva RH. Po povratku u Sv. Vid učinio sam si ručak od šparoga i inćuna! Nakon ručka, prije odlaska do mora i hlada kampa u Povilama napisao sam jučerašnji dnevnik, uredio SITE i malo se odmorio! U kamp Povile - Sv. Magdalena stigao sam oko 16 sati. Učinio sam prema "scenariju" kojeg već par dana namje  ravah sprovesti.Zabacio sam dva štapa, okupao se, malo se osunčao i onda otišao leći u hlad, na staru deku. Sobom sam bio ponio knjigu Povratak izgubljenog sina, koju sam odlučio još jednom pročitati i onda ponešto od njenog sadržaja prokomentirati u mojim crticama. Naravno, u svijetlu svega što sam dosada proživio! Čitajući opet danas ovo divno štivo, naišao sam na navod K.E. Baileya kojim on tumači poznatu usporedbu Lukina evanđelja o Izgubljenom sinu, koji me je opet "pogodio" u žicu! Evo ga: "Nakon što je prepustio imanje svojem sinu otac još ima pravo uživanja dok god je živ (uobičajeno prepuštanje imanja, s oca na sina u vrijeme Krista!). Ovdje (u usporedbi) mlađi sin dobiva na raspolaganje, a pretpostavlja se da je tražio ono na što, sasvim očito, nema pravo prije očeve smrti. Iz njegovog traženja nazire se: Oče, ne mogu dočekati da ti umreš! ... Luka govori o drastičnom raskidu sina sa životom, mišljenjem i djelovanjem, ... što je više od manjka poštovanja - to je IZDAJA dragocjenih vrijednosti obitelji i zajednice!". Osobno sam doživio i osjetio opisanu izdaju i strašnu istinu Bailey-ovog razmatranja Lukinog evanđelja, jer mi je, ne baš tako davno rečeno: "ionako ti nećeš još dugo!", iza čega se krila poruka (dali i želja?) kako me uskoro neće biti! Ipak, o(p)stao sam i još trajem, istina, čak i bez prava korištenja moje imovine, ali to uopće nije važno! SADRŽAJ WEB-a Važna je: STRAŠNA ISTINA o suvremenosti ISUSOVOG KAZIVANJA! Odlična knjiga vapi za čitateljima i zato - kupite je i dobro proučite njen sadržaj, jer u njoj smo i ja i vi i "oni", ..., svakakvi "očevi" i "sinovi"! Ostavljam vam ovaj težak zaključak današnjeg zapisa na razmatranje! Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 25.svibnja 2009. - "Gen urednosti" moje pok. mame! Idu dani k'o "sumanuti". Kada pomislim da sam još "jučer" bio u očajnoj situaciji i obuzet razmišljanjem o odbacivanju vlastitog života, tek tada, o životu i svemu što on jest, uspijevam promišljati na potpuno drugačiji način od - "uobičajenog"! Današnji zapis započeo sam pisati malo prije polaska u Jablanac kamo idem kao "pratnja" dragom prijatelju! Ovaj put neću ići na Rab. Ostati ću u Jablancu i na plaži ispod hotela Ablana malo loviti ribe i kupati se. Inače, i danas je lijepo vrijeme i vruće je! Idealan je dan za - ljenčarenje. Unatoč vrućini uhvatio sam se čišćenja stolova, noćnih ormarića i dr. I? Naišao sam ne neke papiriće na kojima sam, tko zna kada, zapisao neka razmišljanja. Ne sjećam se dobro dali su to moje misli ili sam zapisao tuđa razmišljanja, no tu su (evo dva!): Našao sam i neka razmišljanja o CNS-u, no to ću staviti u moje "remek djelo". Nego, još nikad nisam rekao da: volim red! Za tu moju osobinu, koja mi jako puno pomaže u nastojanju da održim smisao i urednost mog novog života (samačkog) neobično je zaslužan "gen urednosti" moje pok. mame! (Hvala ti Verice!) Imam red i to mi puno znači. Volim red! Jutros sam bio u Crikvenici kako bi učinio jedan poslić i na tržnici kupio par sitnica (naravno i jagode!), travu Ivu i list od kupine (za čaj) i Aspirin Protect kojeg pijem od dana kada sam imao ozbiljni poremećaj rada srca! Na to sam se odlučio poučen iskustvom rođaka V., koji već preko 20 godina s Aspirinom prevenira svoje srčane probleme (od starijih treba znati učiti!). Sada je već prošlo 16 sati pa moram zaključiti prvi dio današnjeg dnevnika kako bi se spremio za izlet u Jablanac. Nastavljam (24,00) s kratkim opisom popodneva provedenog u Jablancu. Evo najprije slike mjesta:  U Jablanac smo stigli oko 18 sati. Plaža ispod hotela bila je prazna tako da sam mogao u miru i komotno loviti ribe i kupati se. Pokušao sam naći morskog crva no nisam bio na dobrom mjestu. Crni morski ježevi su i ovdje, od inače algama bogatog dna učinili - "goli kamenjar"! Pojma nemam što predstavlja ovolika najezda ježeva, ali mogu reći kako to sigurno nije dobro za drugi živi svijet u moru!Tamo gdje se pojave ježevi, do dubine od oko 5-6m nema ničeg živog! Zadovoljio sam se zato kupanjem u bistrom i relativno toplom moru i lovom riba. Sve u svemu, bio je to još jedan lijep izlet! U Sv. Vid vratio sam se nešto prije ponoći! Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
A.D. / 26.svibnja 2009. - Breze, bazga, glog i moja Velika Ljubav!
U Brezama sam. Odlučio sam dio mog današnjeg zapisa napisati u - Brezama! Zašto? Pa, recimo radi sjećanja na divan ljetni dan i ljude s kojima se utorkom i petkom susrećem u Brezama. Upravo sam učinio nešto poslova i sada imam malo vremena baviti se, do marende-ručka, sporednim stvarima. Lijepo je ovdje! Kada iz ureda pogledam van, kroz prozor, vidim ogromnu lipu koja raste do ceste! Oko pilane ima nekoliko takvih starih lipa, koje samo što nisu procvjetale. Već sam puno puta rekao: VOLIM Breze! Ma kakav stigao u Breze uvijek me, nanovo, razgovor s ljudima iz pilane - promijeni na bolje! I danas je tako. Nisam došao loše raspoložen, no neki problem sa zijevanjem, što me gnjavi već tri dana (srce?) ipak me gnjavi! Ali ovdje, u Brezama i to se mijenja! Zijevam i dalje, ali se osjećam - dobro. To mogu samo - Breze! Pogledajte stare lipe uz cestu pored pilane:  Nakon odlične marende-ručka (srnetina i palenta) i malo razgovora o načinu evidentiranja deviznih doznaka, odlučio sam u moj "ferrari" ukrcati malo drva (zalihe za zimu) i onda krenuti kući. Putem prema Sv. Vidu nabrao sam još nešto cvjetova od bazge i pritom uočio kako posvuda ima dosta gloga. Slijedeći put (u petak) nabrati ću cvijet i list gloga koji je dobar kao čaj za poboljšanje rada srca. Oko 14,30 stigao sam kući. Odmah sam iskrcao i na verandu složio drva, uredio štapove za ribolov i oko 16 sati otišao u Klenovicu na kupanje i ribolov. Otišao sam na svjetionik ispod kojeg se nalazi dobar, betonirani plato s kojeg je lako ući u more i udobno loviti ribu. Kada sam stigao na mjesto mog današnjeg popodnevnog mira najprije  |
||||||||||||||||||
sam se otišao okupati kako bi se malo rashladio! Usput sam postavio dvije trapule, zamke za lov morskog crva, kako bi si ulovio dobru i živu ješku. Samoća pored mora i misli, još uvijek usmjerene na Breze, donijeli su mi divan mir. U jednom trenu učinilo mi se kako mi je i malo jato ušata, koje su mi dok sam plivao i ronio prišle na svega dvadesetak centimetara udaljenosti, poželjelo mir - naravno, u moru! Nakon gomile ružnih događanja i nevjerojatnih stresova svaki (ovogodišnji) odlazak do mora učinio bi mi nelagodu čak i kada sam bio u društvu dragih prijatelja, no, danas tog osjećaja nije bilo! Sam ribolov nije bio interesantan, jer izuzmem li dva veća arbuna sve drugo što je bilo na udici bilo je sitno i zanemarivo. Unatoč tome, zadovoljan sam jer sam istinski uživao u kupanju i lovu na moje prve crve ovog ljeta! Možda bi najbolje bilo reći kako sam na trenutke osjećao blaženi mir koji me je više puta "natjerao" pogledati u nebo! Možda je svemu doprinijelo i moje čitanje (u hladu svjetionika) knjige o izgubljenom sinu, jer u njoj ima lijepih i poučnih, životom i vjerom "obojenih" misli, poruka i biblijskih citata, što lako nalazi put do mog srca. Uostalom, evo jedne lijepe misli autora knjige: "Moje mi ljudsko iskustvo govori da se oproštenje svodi na VOLJU drugoga da se ODREKNE osvete i pokaže mi malo milosrđa!". Krasna misao i JAKO ISTINITA! Ta potpuno je jasno da sam čin opraštanja nije potpun ukoliko ga ne prihvati druga strana, koja će promjenom svog ponašanja i ispravljanjem NEPRAVDE to i potvrditi! No, neću o oprostu! Puno sam o tome napisao, ali i nadalje ostajem užasnut činjenicom kako je veoma često u "uporabi" formalni oprost, koji je zapravo u funkciji pokušaja opravdavanja vlastitog lošeg čina! (recimo opravdanja izvršene pljačke i prava na progon druge osobe!) Ima toga ... i previše! Zato, sve što želim i jedino kome vjerujem (osim Bogu) je malo dijete! Naravno, osim nevine dječice ("... pustite ih k meni, njihovo je kraljevstvo Božje!) "malo djete" može biti (i postati) i odrasla - "ponovo rođena" osoba, koja je kroz: okrjepu, milosrđe, dobrotu i bezuvjetnu Ljubav (slika Boga) uspjela otkriti radost drugog djetinjstva. Malo je odraslih otkrilo svoje ponovno rođenje! Ipak i srećom, ja imam jednu moju malu djevojčicu, kojoj mogu beskonačno vjerovati i upravo toliko - voljeti je! Kada o njoj razmišljam često se upitam što li će moja mala R., kada odraste i kada bude mogla razumjeti život (i kada možda hrabro upita svoje roditelje, "di je nestao njen dida") ČUTI o meni - njenom didu? Istinu? Vjerojatno, ali "njihovu" koja će biti "ukrašena" pričom o navodnoj iskazanoj mi "brizi i milosrđu", koje ja nisam "mogao" razumjeti, jer moj je svijet - LUDOST! Bojim se Mila! Ne za tebe, jer moja će te Ljubav dok ideš Zemljom dobro čuvati! Bojim se bogohuljenja i priče koju ćeš morati odslušati! Ali, znam! Znam da ti nitko, nikada, neće moći podvaliti kako ja nisam želio doći k tebi! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJENe, Mila! Ja nisam SMIO doći do tebe i tako te posjetiti u MOJOJ kući! Izvrnuta razmišljanja i njihov STRAŠAN "Bog" razdvojili su nas zauvijek! |
Da, Mila! Razdvojile su nas opake želje, "prava", "zakoni" i još puno ljudskih izmišljotina, no sve zemaljsko nije i nikada neće u meni moći uništiti Ljubav za tebe, jednaku onoj kojom nas sve ljubi - naš zajednički - Otac! Možda ovo nekada stigne do tebe, radi čega ti želim reći kako je unatoč teškoj muci koju živim - lijepo biti: odbačen, omrznut, progonjen, opljačkan, ..., i u svemu onda ostati i POSTATI Netko od nabrojenih iz Matejeva evanđelja - Mt 5, 1-12! Nabrojena Blaženstva iz spomenutog evanđelja osobno sam proživio, ali mi ona nisu "uskratila" misao, riječ, glazbu i bilo što od onog što - sam! Jednostavno, u to sam uvjeren, postao sam malo dijete (bio sam takav i prije, ali to nisam znao prepoznati) radi čega mi je svijet djece, nemoći, patnje, invalida, bolesnih, žednih i gladnih, kao i svaki drugi svijet POTREBITIH - put u Nebo! Malo si dijete moja Velika Ljubavi i zato čista i krotka srca! Nije li malo dijete i gladan i žedan čovjek, žrtva progona, ...? Je, Mila i zato nam naš svijet, malenih, nitko ne može uništiti! Gledam te svakog dana kako mi se s "desktopa" mog PC-a veselo smiješiš dok u ruci držiš daljinski upravljač TV-a! Prava si moderna curica! Voliš "nove elektronske" igračke! Igraj se! Igraj se puno, jer vrijeme brzo prolazi! Ako jednom ovo pročitaš ne traži u napisanome tugu, patnju, bol ili ludilo! Ti križevi ne postoje u nama! Oni su obično izvanjsko i lažno viđenje onih koji su nas tako okrutno pokušali razdvojiti! Sve napisano samo je neobičan oblik mog iskazivanja sreće, jer ti postojiš, jer te imam i jer te onda mogu - Ljubiti! Znam da je čovjeku nemoguće doseći i razumjeti Agape, ali upravo sada (i dok sam bio u Klenovici i onda pogledavao u Nebo!), dok ovo pišem osjećam tu nadnaravnu moć apsolutne Ljubavi koju molim da te zauvijek vodi kroz tvoj život, sve do Njegovih "odaja"! Nedavno sam ti napisao divnu pjesmu i uskoro će je posjetitelji mog SITE-a moći čuti, no tebi, jer sam na naš način uvijek s tobom, kazujem ovaj stih:
Eto! Napisao sam što mi srce govori, um misli, a duša - osjeća! Jesam li i zato "teško bolestan"? Valjda, jer moja "teška bolest" treba opravdati - nepravdu! No, jasno je svakome da to NIJE i NEĆE biti nikada moguće! Svaki čin lošeg, uperen protiv druge osobe, ima svog "autora", radi čega je nemoguć prijenos - "autorskog honorara" (što li će to biti?)! Laku noć! Hvala Ti, Dobri - za Agape koju nam daješ! SADRŽAJ WEB-a Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 27.svibnja 2009. - Rijeka, bolnica, izrijeke, ev. Luka ...! Mislio sam danas ne napisati ništa kako bi makar samo dva dana u ponudi "NOVO", na index-noj stranici ovog WEB-a bio istaknut jučerašnji zapis u kom sam nadvisio SEBE, opisujući i iskazujući moje osjećaje prema mojoj Velikoj Ljubavi! No, kako to u životu često biva, neke nove situacije i događanja ponudile su mi novi "materijal" i onda, ...?, morao sam odustati od te nakane! Moram nešto zapisati! Pa, eto pišem! Pišem o posjetu Rijeci, kamo sam otišao do bolnice i bio na ručku kod obitelji D. Imao sam namjeru svratiti do tržnice i kupiti nešto voća i povrća, ali mi je lutanje po hodnicima i čekaonicama bolnice potrošilo vrijeme! O bolnici neću puno, jer to može na internet tek i samo nakon 18.06. o.g., kada ću konačno saznati sve o meni NAMJENJENOJ sudbini! Spomenuti ću samo kako sam prošao odjelom na kojeg sam prije više od 10 i 20 godina dovodio moje pok. roditelje. Možda sam baš radi toga, danas, pažljivo promotrio ljude u čekaonicama tih ambulanti i posebno izraz njihova lica. Nisam otkrio ništa nova! Bezizražajnost, zabrinutost, strah od smrti, lošeg nalaza, ..., ništa novo! Ljudski osjećaji, ali opet tako jadni, naveli su me zaključiti kako baš radi te ljudske patnje, koju su tako snažno odražavala lica pacijenata, nikako ne mogu razumjeti ljudsku: oholost, beskurpuloznost, sebičnost, "pravo" na tuđe, okrutnost, ... i još puno toga, LOŠEG, što će, IPAK, zauvijek nestati u našoj vječnosti! Lud zaključak? Možda, ali jako - ISTINIT! Učinilo mi se je danas kako sam, u ozračju te jadne ljudske bijede bio jedini čovjek bez straha i brige u duši i jedini - vedra lica i bistra uma! Žalost spoznaje o tome kako tek bolest ili pak velika nevolja pred čovjeka dovode istinu o našoj prolaznosti, ali onda i rješenje koje svatko od nas mora naći u sebi, bilo je sve što bi trebalo iz sudbina tih "patnika" - zaključiti i navesti! No, tako je to! Dok je "šoldi" i zdravlja svaka muka čini nam se dalekom, tuđom i - jednostavno nas se ne tiče! Dok sam čekao u redu ispred šaltera poželio sam današnje prisjećanje na moje pok. roditelje "začiniti" posjetom groblju i onda tamo "popričati" s njima, ali je sve promijenila sporost rada šaltera pa sam iz bolnice krenuo do prijatelja i njegove supruge! Kao i obično imali smo o čemu popričati, pogledati neke materijale o spužvama i slike otoka Krapnja, nakon čega je uslijedio dobar ručak. (Hvala D.-e!) U Sv. Vid vratio sam se oko 15 sati. Zaboravio sam navesti kako sam danas morao platiti uslugu pregleda, jer radi nedostatka vremena nisam stigao otići po uputnicu. Šteta! I sada razmišljam kako bi bilo puno bolje da sam tih 200 kn dao bilo kome ili pak poklonio nekom siromahu. Drugi put pripaziti ću da mi se ne desi sličan "kiks". Upravo mi pade napamet kako prije opisano stanje duše i uma osoba s kojima sam se našao u čekaonicama bolničkih ambulanti, odlično i k tome kratko i jasno, opisuje izrijeka W.Shakespeare-a: "Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa!" Super, jasno i efektno iznijet i definiran (na)um današnjeg čovjeka. Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
|
Kad već spomenuh izrijeke W.S.-a evo ih još par: Očito je stoga kako je u svim vremenima bilo nepravdi, podvala i svakog drugog zla! Davno je o tome prorokovao i dobro rekao mali biblijski prorok Amos: "... vremena su tako zla!". Šteta što ljudi, prije svega oni koji "vladaju" i nastoje "upravljati" našim dušama ne razumiju poruke - vremena, jer vrijeme je dimenzija Boga, nama zato nejasno i neshvatljivo u svom početku i onda isto tako nerazumljivo u svom - trajanju! Volim vrijeme! Čak i "meteorološko"! Danas je ovo drugo (meteorološko) vrijeme ukazivalo na dolazak i trajanje suhe bure, ali je večer sve promijenila! Pala je kiša! Prošlo je tek tako malo vremena, a promijenilo se tako puno - svega! Nažalost, utjecaj vremena na čovjeka nekako je obrnuto proporcionalan tehnološkom i svakom drugom napretku čovječanstva! U obilju svega još je više gladi i bolesti! Kako to shvatiti? Zašto je tako? Umjesto traženja odgovora na ova pitanja treba se sjetiti istine da malo tko od "moćnika" današnjice uopće išta zna o Blaženstvima! (Pisao sam o tome jučer. Sve je u Matejevu evanđelju - Mt 5, 1-12) Evanđelist Luka na, danas zaboravljena, Blaženstva dodaje i rečenice opomene, kod čega svaku započinje s "JAO VAMA KOJI STE ..." (ovakvi ili onakvi! - Lk 6, 24-28). Svojevrsna Lukina "socijalna osjetljivost" očituje se u navedenom evanđelju, ali se sve bitno o tome, što su mnogi "bogataši" smetnuli s uma nalazi u 12. poglavlju (Lk 12, 15) Lukina evanđelja! Evo što piše u 15. retku 12. poglavlja: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." S mog "trona", osobe koja je imala i više nema nikog i ništa, ovo zvuči jako upozoravajuće! Naravno, ne za mene, jer moj život zaista "nije u onom što posjedujem"! Suprotno! Moj je život u onom što sam izgubio i što danas nemam! Ali, "oni", oni koji ne mogu bez pohlepe? Što li će biti s njima? Pojma nemam, ali mogu, umjesto odgovora, prenijeti 59. redak iz spomenutog Lukinog 12. poglavlja: "Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića." Kriza uma i gubitak (transcedentalne) veze uma s dušom, isključivo je posljedica obraćanja (JEDINE?) pozornosti čovjeka na zadovoljenje, izgled i "trajanje" tijela u čemu se zapravo kriju uzročnici svih nepravdi! Strašno je živjeti u svijetu u kom "caruje" geslo: "gazi, da ne budeš zgažen!". Srećom, ja ne mogu pogaziti niti mrava, no kako ovo čitaju i moji progonitelji moram reći, jer će u mojim pisanjima oni pronaći - SEBE - i onda tvrditi da ih "gazim" i čak maltretiram običnom riječju - neka vam bude! Ipak, imajte na umu kako se paralelni pravci nikada neće susresti (tko je od nas na "pravcu" istinskog Boga?)! SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 28.svibnja 2009. - Zahvala daru Neba i divnom danu! Pokušati ću na brzinu nešto napisati, jer je već blizu ponoć. Nije to moj običaj, ali ne želim propustiti napisati današnji dnevnik i onda tako ne reći kako sam temu za današnji zapis našao u glazbi! Osim pjesme o mojoj Velikoj Ljubavi koju upravo dovršavam (možda je stignem "upload"-ati još večeras!), temu nad temama dala mi je pjesma koju danas, za vrijeme šetnje, čuh na radiju. Sve se je zbilo "slučajno" i baš zato više UOPĆE ne vjerujem u slučaj, makar kada sam ja u pitanju! A, nisam slušao radio! Šetao sam i onda, tek tako, na mom MBT-u aktivirao opciju za slušanje radija. Zapravo, želio sam pokrenuti mp3 "play"-er, kako bi poslušao radnu snimku moje nove pjesme, ali sam odabrao pogrešnu tipku i onda začuo u slušalicama pjesmu o kojoj moram već sutra više saznati, koju moram snimiti i koju ću onda postaviti na moj SITE! Nije to bila nikakva posebna, vrstom ili stilom drugačija, pjesma! Klasična pop pjesma s ...?! Da, baš taj dio s ..., bio je - poseban! Tekst pjesme pjevao je o R.! Tako je! U tekstu je spominjano, veoma rijetko u uporabi, ime moje Velike Ljubavi! S puno pažnje odslušao sam kraj skladbe i onda shvatio, kako je vrijeme da više ne mislim niti o čemu što je - čovjeku razumljivo! To me više ne interesira! Želim znati: čemu doživljavam "neobičnosti"! Sam ću sebi odgovoriti: zato jer sve kazujem ISKRENO i javno, nakon čega uslijedi "nebeski" feedback (povratna veza), koji mi donese nadu, Ljubav, snagu za ići naprijed, ili "samo" ideju da nešto napišem, protumačim na moj način i učinim poneku skladbu! Super je ovako pisati i znati kako me na to "tjeraju" - "slučajnosti"! Nema slučajnosti, jer "znao sam te prije ...", reče nam Bog! "Putuj R.", bio je dio stiha u toj pjesmi, a kako sam sve čuo u samom kraju, pojma nemam što je tema teksta! Saznati ću i odmah to staviti na moj site! Sve, ali baš sve - nakon jučer i danas za mene je - Velika Ljubav. Kao što sam putem do Međugorja susreo crno zlo i onda propustio sve shvatiti, sada mi se to više ne može desiti! Za vas, koji me ne volite, možda mrzite i nesretni ste, jer vam nisam pao u šake vaših lobotomičarskih ruku, želim biti i OSTATI - LUD, jer tada sam sigurno Njemu bliži! Ostat ću zagonetka mrziteljima i falsifikatorima Boga, jer to - želim! "Putuj R.", moja Velika Ljubavi, prostranstvima naših dječačkih putova, slobodna i sretna, jer znam da si tu samo zato, jer je On želio da nam svima, a prije svega MENI - postaneš "slučajnost"! Slušam, volim, pjevam i skladam glazbu već više od četrdeset godina, ali uz sav trud da se prisjetim neke pjesme s tvojim lijepim imenom, moj mali Anđeliću - a znam ih na "tone" - ničeg ne nalazim! I baš danas, nakon što sam prekjučer o tebi i sebi napisao moje "ljubavno" pismo u kom sam ti po Anđelima poslao stih, doživio sam milost i da mi dva goluba donesu do mog uha - dar Duha Svetoga! Čuo sam pjesmu s tvojim imenom, R.! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Do sada sam znao samo pjesme koje su pjevale o Marijani, Joanni, Jude, Sadie, Delilah, Mari, ...! Sve zajedno ne vrijede mi koliko stih s tvojim imenom! Zato, jer ovom divnom danu i krasnom daru Neba želim zahvaliti baš kao tvoj "neobični" i daleki - dida, stižem sve i mogu - puno! Stigao sam tako dovršiti i NAŠU pjesmu, istina djelom u sutrašnjem danu, no to mi je bio cilj! (dok ovo pišem "šaljem" je na moj SITE!) U sutonu mog života (stih u pjesmi!) pjesmom sam ti pokušao reći sve o sebi! Evo tih stihova, a glazba se nalazi - ovdje: MOJA VELIKA LJUBAV (mom malom Anđeliću od dida) Kada? Kome i zašto? Čemu nekom oteti Ljubav? Zar baš sada u sutonu života kada u njoj (ti R.) vidim sve! I moje i vaše sutra! Okrutno vrijeme ne nudi nadu dok priče polako brišu sve nas i život nam kradu! Misli li itko da već sutra i ona, i ti i ja kod Boga tražit' ćemo spas? Dali će tada netko biti uz tebe i mene? Dal' ću doživjeti opet sreću i s Njom prolistati uspomene? Hoću li makar u samom kraju, mislima, poći do livada raja, do moje Žene u bijelom i onda otuda vidjeti nju (tebe R.), moju Ljubav Veliku? Eto, mila! Tako piva tvoj did! Moram ti priznati da su mi, dok sam ovo pisao, suze željele poteći niz lice, ali im moje "muško" srce nije dalo da padnu na pod i da onda tako nestanu! Zadržao sam taj dio moje duše u mom oku! Čuvam te kapi, to rijetko blago mog uma za tebe, jer možda te jednom sretnem i onda, ... tada - sigurno ne bi mogao zadržati - moje suze! Bili i tada bio - lud? Teško "bolestan"? Zar je plakati - sramota? Ne sramim se! Želim biti lud i teško "bolestan", jer tek tada možeš vidjeti svijet - onakvim, kakav je! Tek tada (sa)znaš tko je, kakav je i što je - čovjek! Dok plešeš po tuđim taktovima, možda imaš nešto, no tada nisi u stanju učiniti svoju pjesmu i živjeti - ritam vlastite osobnosti! Za "njih" je to ludost! Zemaljski, u pravu su! Ali ja više ne želim "zemaljsko"! SADRŽAJ WEB-a Philiu sam upoznao, a Agape je ovo što sam ti napisao, rekao i otpjevao, moja mala R! Laka ti noć i neka te Anđeli čuvaju! Volim te, ... puno! Biseri u mom oku tvoji su! (ta, "čemu nekom oteti Ljubav?") Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 29.svibnja 2009. - Našao sam pjesmu i tekst! Zaželio sam krenuti tvojim putem, Na obale daleke, Gdje kolibe mirišu na ruže. Burmanskim putem Stići ću pred zid plača, Uzet te za ruku I povesti da nitko ne zna. Snivat ćemo cijelim putem Na ležaju od palmi. U smiraj bijelog dana Slušat ćemo trube Jerihona. Puknut će nešto tada U glavi mojoj… Zastat će nečija ruka U kosi tvojoj… Putujmo Rahela, Putujmo do vječnosti, Putujmo Rahela Na obale Goe. Dobar vam dan (ili noć!). Danas neću sačekati večer kako bi započeo s pisanjem mog dnevnika. Materijala za današnji zapis imam i previše! Najprije o onom od jučer ... o pjesmi u kojoj se spominje ime moje Velike Ljubavi! Iznenadilo me je sve što sam danas o toj pjesmi saznao! Očito je, naime, kako u vrijeme moje mladosti nisam bio poklonik Atomskog skloništa, VIS-a iz Pule! Nisam volio njihov "stil" i teške tekstove o drogi, ratu, atomskom vremenu, ... nisam bio njihov "fun" mada sam se na jednoj svirci u Poreču (mislim '71.) osobno susreo s nekim članovima tog benda i onda saznao za veliki zdravstveni problem, sada pok. Sergia Blažića! Bojao sam se tada i samo čuti za - riječ - RAK! (nisam li, a jesam, ne znajući za ovo od danas - još jučer napisao nešto o odjelu za rak u riječkoj bolnici!?) A, pok. Sergio bolovao je upravo od raka (mislim, pluća)! Kada sam (tada) saznao da sam upoznao mladog, ali teško bolesnog čovjeka - dugo vremena iza toga nisam imao mira! Poistovjetio sam se tada (možda na razini "glazbene kolegijalnosti" i naših godina) s njegovom patnjom i u sebi - proživljavao STRAH i njegovu muku! Ipak, bio sam zadivljen njegovim hrabrim držanjem, prihvaćanjem teške bolesti i, sjećam se, šali koju je tada izrekao - na račun svoje bolesti! I baš on (neka mu je vječna slava!), otpjevao je gore navedeni tekst u pjesmi koja me je jučer jako dojmila i koja je "zabetonirala" moj pogled na svijet pun nepravdi, nevolja i muke! (hvala ti Sergio!) Danas mi je jasno kako MORAM nastaviti ići putem na koji sam gurnut, unatoč silnom nastojanju zla da me pokuša "pridružiti" "uobičajenom" načinu življenja! Neću to! Idem u središte mog uma, ma kolika bila cijena tog "eksperimenta"! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
Nisu mi uspjeli oduzeti osobnost ni "struka" niti pravosudni progonitelji, niti "oni" i zato još uvijek imam "priliku" upoznati - drugačije sutra! Eto, moja mala R., tako to izgleda kada su posvuda oko mene slike i događaji koji me vraćaju tvome svijetu, svijetu Malenih! Volim Malene i ta mi istina daje sve što mi danas treba! Drugačije ne bi preživio. Maleni su mi pomogli! Svejedno je tada bilo koliko su imali ili nemali - novaca i bogatstava. Dali su mi ono najvrjednije što su imali (imaju još!) - prijateljstvo lišeno svakog interesa! Njihov interes tada sam bio - ja! Zašto? Saznati ćemo i to jednom, makar i u samoj vječnosti. No, da ne zaboravim reći - i danas sam, jer je petak bio u Brezama. Još do "jučer" nisam mogao niti pomisliti da će mi put u brda biti zadovoljstvo! Ja, cijelog života oslonjen na tajanstveno more, zavolio sam breze, lipe, ... šumu i mnoge ljude u Brezama! Inače, danas za marendu-ručak nismo jeli plavu ribu! Prekjučerašnja bura osiromašila je ribarnicu tako da smo se morali "zadovoljiti" sa zapečenim lignjama, blitvom i, naravno, juhom koja je uvijek na jelovniku! Neću danas pisati o tim divnim ljudima! Reći ću samo kako su me odmah čim sam stigao pitali kako je prekjučer "bilo u Rijeci" i na taj mi način dali do znanja da još uvijek misle i - brinu o meni! Meni dosta! A, vama? Ne znam, ali znam da je i Njemu - dovoljno, jer je oko mene sama - dobrota! Prije povratka u Sv. Vid ukrcao sam malo drva! Danas nisam brao glog, jer je dan bio prohladan (11°C), a ja - u majici kratkih rukava! Moram priznati da sam jedva čekao doći do računala i internata kako bi riješio "enigmu" - jučerašnje pjesme! SADRŽAJ WEB-a Uspio sam učiniti sve, pritom sam pomalo iscrpio ideje i zato ću sada, izvan uobičajenog vremena, prije odlaska u šetnju (do Povila) - napisano, mp3 (R.) i ovu sliku (crkvica Sv. Marije Magdalene u Povilama) snimljenu jučer, prebaciti u moj WEB!  Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 30.svibnja 2009. - Duh Sveti, mladomisničko ređenje, ...! "Gdje god je ljubav, a to znači sposobnost da se čovjek odriče sebe i živi za drugoga, tu je Bog u Duhu Svetom na djelu!"(cit., G.K. 22/2009) Pročitali ste ovo? Kršćanin ste? I? Što ste pomislili? Jeste li shvatili kako možda ipak niste dovoljno otvoreni Duhu Svetom, jer ... ipak ne Ljubite dovoljno i na PRAVI način? Da, dragi čitatelju - ovaj je istiniti uvod u moj današnji zapis najava sutrašnjeg blagdana Duhova s kojim završava Uskrsno vrijeme! Blagdan rođenja Crkve puno nam govori o - nama samima! Idemo u crkvu, slušamo misu, pričešćujemo se i slavimo Boga, i onda - sve dobro što smo čuli i što smo Bogu obećali, olako zanemarujemo i tako poništavamo sebe, jer ... u "račun" osobnog Boga prečesto " ubacujemo" - tuđu žrtvu (imovinu, sudbinu, zdravlje, ... i čak život!). Ovo je istina mili Kršćani, jer bi i samo površna analiza svega što po izlasku iz crkve činimo to potvrdila! Na misi pruženu ruku mira - ne "iznosimo" iz crkve! "Vani" vidimo samo sebe i svoj interes, radi čega mnogi ljudi (p)ostaju još samo: broj za vlasti, adresa za pismonoše, natpis na vratima i sutra - neznani mrtvaci! Loši smo, mili moji Kršćani! Lažemo Boga i onda lako odbacujemo svaki život koji od nas traži i treba samo malo topline srca koje ima razumijevanja i koje suosjeća. Loši smo, ma koliko netko mislio da je u pravu! Upravo je greška "prava" jedan od najlukavijih oblika podvale - zla! "Pravo", pretočeno u "zakone" nije Dekalog i nikad to neće biti! Olako zanemarujemo i zaboravljamo objavu Božjeg zakona, Mojsija i goru Sinaj! A, Duh Sveti, čeka na nas! Čeka da shvatimo Boga kao vrhunsku Ljubav koja želi i od nas traži da budemo s Njom slični, čovjeku dobronamjerni i milosrdni, a sebi: vrijedni! Jesmo li? Nismo, jer grješnost je ljudsko "obilježje"! Takva se, ljudska, definicija grješnosti prečesto upotrebljava kao opravdanje za sve što, nevaljalo, nekome učinismo! Razmislite, moji mili Kršćani i zaključite sami hoćete li ikada i uopće osjetiti "ognjene jezike", "lagani lahor" ili pak ugledati SVOG "goluba" (način opisivanja silaska i prisutnosti Duha Svetoga!)? Za doživljaj te divne Milosti vjernik mora odbaciti svoju prokletu, grešnu i izgubljenu egzistenciju, i onda prihvatiti i ŽIVJETI Kristovu egzistenciju! Samo tada i takav vjernik biti će i zvat će se kršćanin - kristian - drugi Krist. Sve drugo, što se želi Bogu podvaliti (naravno, bezuspješno!) kao "naš oblik" vjere - hrana je zlu! Sutrašnji blagdan Duhova prigoda je da jedni drugima čestitamo rođendan Crkve i svima poželimo puno Njegove - Ljubavi! Uf! Dugačak uvod, a još nisam rekao sve što mi "pade na pamet"! Ali, neću više o tome! Ipak, ostati ću još malo kod opisa vjerskih tema! Danas sam, prema pozivu prijatelja P.N.J. i njegovu prijedlogu da mu se pridružim i s njim odem na misu ređenja u Rijeku, po prvi put u životu bio svjedokom čina prema kojem se, u zajednicu Kristovih učenika, primaju novi (mladi) svećenici! Interesantan liturgijski događaj, svojim je lijepim pjevanjem i odličnom pratnjom na orguljama, upotpunio zbor Riječke katedrale, crkve Sv. Vid! Mada sam za trajanja mise bio sam (P.N.J. je morao koncelebrirati), bilo mi je veoma ugodno! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
U crkvi je bilo neobično puno mladih ljudi i dosta njihove male djece! U takovu "okruženju" čovjek se i ne može osjećati drugačije nego nekako "pun" i važan. Susreo sam danas i dosta poznatih svećenika (Gabriel, Matija, Josip Č., "Čiba", A.Š., ...) i doživio da mi kod pružanja ruke mira, jedna mlada (i lijepa) djevojka poželi: "Kristov mir!". Pitam se, radi čega nikada do sada nisam čuo takav oblik pruženog mira? Moram li reći, kako mi je danas - MIR - te djevojke "fino legao" u srce?! Nakon obreda P.N.J. i ja zaputili smo se šetnjom do sjemeništa i tada prošli ulicom u kojoj sam "odradio" dobar dio mog djetinjstva. Domjenak upriličen u čast mladih prezbitera (grč.), svećenika: Tomislava, Slobodana, Ivana i Maria - bio je dobro pripremljen! Bilo je tu raznovrsnih jela, dobrih kolača i pića! Iskoristio sam ponuđeni "švedski stol" i ne srameći se - dobro ručao! Zadovoljni svime što smo doživjeli P.N.J. i ja krenuli smo, i opet, ulicom mog djetinjstva, kroz park mojih igara - do javne garaže u blizini crkve "kosi toranj" (crkva moje prve pričesti!). Putem prema Crikvenici raspravljali smo o više tema! Svidjelo mi se je kako P.N.J. razmišlja o "duševnim" poremećajima! Jasno mu je i to prihvaća kao stvarnu istinu, kako niti um, niti dušu nije moguće liječiti - "lijekovima"! Dio današnjeg razgovora vodili smo na "mom terenu" (psihijatrija) na kom sam ISKUSTVENO upoznao OPAKI sustav i VELIKU podvalu zla! Droga, moj dragi P.N.J.! Da, droga je sve što psihijatrija, kao oblik "liječenja" može "ponuditi" umnom poremećaju, ... a onda se tako, preko droge i zbog nje razorenog uma, zauvijek učini obračun s - dušom! Gubitak duhovnosti, ta posljedica zatvorenosti uma prema Duhu Svetom i nije nego: svaka depresija, poremećaj u ponašanju, pa čak i halucinacija! Ostalo su - degenerativne bolesti mozga, posljedice tumora, moždanih udara, suženja krvnih žila, nagnječenja mozga, ...! Izostanak i gubitak osnovnog cilja BIVSTVOVANJA u Bogu i prema Božjem zakonu (rad/posao je tu jako važan!) - nije i ne može biti - psihijatrija! Sofisticirana podvala pseudo-medicine uništava sve pred sobom, stvara socijalne probleme, zločine, nasilje i uništava svaki oblik zajednice! Dobro, ovako žestoko ne govori P.N.J., ali ipak svjedoči kako je iz svakog "duševnog" poremećaja moguće izaći jedino uz pomoć i preko - Boga! Osim ovih razmišljanja popričali smo i o učestalim (sve češćim!) nesrećama i smrtima - mladih ljudi! Povod našoj "ćakuli" na ovu temu bila je jutrošnja, teška, prometna nesreća kod Senja, radi koje je P.N.J. na putu do Crikvenice morao voziti okolnim, dužim i težim putem (preko Krmpota)! Ishod prometne nesreće bio je strašan: ugašena su dva mlada života. U ranim jutarnjim satima, u istom automobilu poginuli su - blizanci! Kada ovom podatku dodamo i jučerašnju smrt (nakon petnaestodnevne kome) jednog mladog (20. g) crikveničanina, također izazvanu sobraćajnom nesrećom - naša tužna priča poprima - alarmantan oblik! U čemu je "kvaka"? Je li se sve moglo - izbjeći? Kako su tragedije doživjeli roditelji nesretne djece? ... Zašto su im dali automobile? ... Mogao bi ovome dodati još gomilu "neodgovorivih" pitanja, ali čemu? Ta i ja sam, ali Bogu hvala bez strašnih posljedica, jednom, samo zato jer sam od sina čuo "neću ići u školu ako mi ne kupiš skuter", ali i jer sam bio očinski blesav, propustio biti PRAVI otac! SADRŽAJ WEB-a Navukao sam si četiri godine nemira, paničnih molitvi upućenih Bogu i ...? Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
A.D. / 31.svibnja 2009. - "Pravi okus vode osjeti se samo u pustinji!" Jučerašnji zapis završio sam s upitnikom na koji ću danas dodati: i ... završio na ulici! Ma, koga briga za to?! Danas je zadnji dan "najproljetnijeg" mjeseca i blagdan Duhova! Dosta sam o Duhovima napisao jučer pa bi danas još mogao dodati kako je, unatoč svakojakih nesnošljivosti (i vjerskih!), razlika, podjela, nepravdi, ... i izostanka oprosta i izmirenja - prisutnost Duha Svetoga - evidentna, ali i kako Njegovu snagu može osjetiti samo čisto i otvoreno srce! Slušajući danas mnoge poruke izrečene uz ovaj blagdan, uočio sam kako se jednim od darova Duha Svetoga može razumjeti život lišen svakodnevnih strahova! Dobro sam upamtio taj navod i sada ga povezujem s činjenicom koja kazuje kako, tijekom dva, gotovo smrtonosna "događaja", koje sam čudom preživio, u trenutcima povremene svijesti - nisam proživljavao i trpio - strah! Oba sam puta, s krunicom u ruci iščekivao odlazak s ovog svijeta, a da me pritom nije bilo straha od smrti! Čudno je to? Ne! Nije! Nakon preživljene Kalvarije, strah od smrti, kao temeljni uzrok mnogih čovjeku nejasnih bolesti, nestane! Nestanu tada i popratne pojave i mnogi oblici nemira - duše! Sama činjenica kako sam preživio ozbiljne i dugotrajne, po život opasne tahikardije i nije drugo nego potvrda blizine i djelovanja Duha Svetoga, koji mi je tako pokazao svoju prisutnost u meni i želju da svi oni koji su mi odbili priteći u pomoć shvate - Njegovu - MOĆ!! Snažne su te, tako proživljene, emocije, ali i sjećanja. Gotovo bi mogao reći kako sam ostao živ samo radi toga, jer sam tada objeručke prihvatio - moj mogući kraj i predao se molitvi! Imao sam i drugačijih oblika pojave Duha Svetoga! Jednom je to bio običan i uporan cvrkut ptice, zatim iznenadna pojava valova na inače mirnom moru, pa žena koja plivajući "nestaje" u takovu moru, onda riba koja mi nije "dala" otići u dublje more, ili pak pojava tri vrapčića u mojoj blizini čiji mi je pjev dao "jasan naputak" o budućem, ...! U mom životu bilo je mnogo pojava Duha Svetoga i još više Njegovih "poruka"! Predugačak bi bio današnji zapis kada bi u njemu opisao i druge slične događaje, nakon kojih je uslijedilo - ispravno rješenje i onda izlaz iz nejasne i (možda?!) opasne situacije ... ta, što mi je "reklo" obično veslo, "objasnila" neodgovorena SMS poruka, je li mi život "spasilo" kašnjenje kretanja na put radi par kapi kiše, čemu "priča" fratra iz Čapljine o brdu Trežibet, njegovih 10 "BiH maraka" koje mi je silom ugurao? ...! Lud sam i to stvarno tako zaključujete nakon što ste pročitali ovih par rečenica? Super, jer baš mi na taj način, radi vaših subjektivnih i negativističkih MISLI i stavova o iznijetome - potvrđujete moja razmišljanja o OGRANIČENOSTI čovjekova uma, radi čega mnogi ljudi stradavaju, razbolijevaju se, trpe, proživljavaju strahom izazvane traume, ...! Promijenite stav o mom kazivanju i pokušajte izvan MATERIJALNOG, čak bez ičeg svog, shvatiti i prihvatiti - blizinu Duha Svetoga, ... Boga! Pretpostaviti ću, samouvjereno i bezobrazno, kako mnogima od vas koji ovo pročitaste sve zvuči glupo, no i tada zaključujem kako bi vam veoma dobro došla i bila jako korisna "praktična primjena" židovske mudrosti: Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE |
"pravi okus vode osjeti se samo u pustinji!". Žeđ, taj nesnosni osjećaj kojeg moramo zadovoljiti može nam pomoći shvatiti - u nama prisutno, ali mnogima (čak i zauvijek) sakriveno NEMATERIJALNO ... Transcedentalno! Do spoznaje o Duhu Svetom nije moguće stići preko užitaka, s novcem ili zadovoljenjem želja! Upravo suprotno, jer tek kad se odmaknemo od propisanog i za vrijeme u kom živimo "uobičajenog" ponašanja, kada postanemo dječje nesputani - imamo priliku shvatiti puno o, danas mnogima nejasnom i možda vama - ludom - NEMATERIJALNOM?! Vrijeme je da se prestanete bojati, ... da sve svoje strahove zamijenite Božjim strahom proisteklim iz obveze poštivanja i prihvaćanja Mojsijevih zakona! Božji strah izgoniti će iz vas svaki drugi strah i onda će te me, možda čak (neki, opet!) i zavoliti ili makar - ostaviti u miru! Krasno je upoznati Duha Svetoga, imati neki Njegov dar, ... biti spreman, uz svu našu ograničenost, sebe i sve svoje - dati drugome! Krasno je znati nešto napisati, reći, otpjevati, ... znati se oduprijeti zlu, pobijediti sebe! Darovi Duha Svetoga su u nama! Potrebno je biti POŠTEN i onda ćemo ih lako - otkriti! Toliko o Duhovima! Nakon mise otišao sam odglasovati ("drugi krug" za Načelnika općine) i onda se uputio ravno kući kako bi učinio štrudle od jabuka i višanja i spremio si ručak. Dok sam pripremao ručak do mene je, na "čašicu razgovora", navratio moj susjed, invalid D. Volim tog čovjeka! Njegov skroman život puno mi govori. Danas se je zadržao veoma kratko. Nakon ručka otišao sam do Crikvenice, kako bi preuzeo prijenosno računalo koje mi je po bus-u poslao P.N.J. i kasnije se našao s J. Preuzeti lap-top ostavio sam u autu i onda pošao do kavane Štrosmajer u kojoj me je čekao J. Donio sam mu par komada štrudli, koje je s guštom jeo, ponudio majstoru S. koji radi na kući njegove "bivše-bivše" i onda me - usput - pohvalio kao dobrog slastičara! Rekao je kako sam "bolji od Šipaca"! Hvala J.! Prije polaska u Novi otišli smo do njegovog auta kako bi uzeo veći komad gipsane ploče, vijke i akumulatorsku bušilicu, što mi je bio donio iz Jadranova! Sutra ću (nadam se!) s tim komadom ploče pokušati zatvoriti oveću rupu na stropu moje sobe. Nadam se da ću to uspjeti učiniti, jer mi kroz tu rupu, s tavana u sobu ulazi prašina i druga nečistoća! Kako danas nisam stigao ići u ribolov, odlučio sam se otići prošetati i tako učiniti jedan "đir" po Novom. Iako je bilo već skoro 20 sati, na šetnici uz more bilo je nešto domaćih i inozemnih šetača. Sada su već 23 sata pa ću, mada nisam dokraja, tekstom, popunio moj današnji zapis - prestati s pisanjem! Odoh se malo pozabaviti novom skladbom koju namjeravam otpjevati - djeci i naravno mom malom Anđeliću, mojoj Velikoj Ljubavi! Laku noć! SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE |
||||||||||||||||||
PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik |
 HR |
mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. |
HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE! |