Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica (www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF format                  PISANE CRTICE      WORD/DOCx format

A.D. / 03.studenog 2008. - VRIJEME, mc2, ZLI i ZAHVALA g. RADINU!

Evo već i jedanaestog mjeseca.
Čini mi se kako vrijeme ide sve brže što sam stariji i onda se pitam nije li i sam Einstain - pogriješio?
mc2?!
Dobra zamisao, kasnije pretočena u opasno oružje, danas osnova potrage u pokušaju otkrivanja božje dimenzije ... nije li ...?
Nije li pogrješna?
Ili pak možda sve trebam predočiti drugačije i priupitati se:  što je s mjerenjem vremena?
Jesu li kazaljke i brojevi satova samo privid uravnoteženosti i točnosti?
Jesu li još uvijek točne sekunde?
Brojimo li Zadnje vrijeme i zato imamo dojam brzog prolaska vremena?
Kako god bilo, činjenica je da - vrijeme leti!
Jednako tako brzo smjenjuju se i razne informacije, vijesti i puno svega što se može čuti, saznati i vidjeti.
Meni pak, kojem vrijeme nije problem i koji ponekad poželim što prije postati sudionikom vječnosti sve nabrojeno čini se isprazno i nekako  - monotono!
Dnevnici puni nasilja, tragedija…!
Ničeg lijepog!
Same „nevolje u zraku“ i Zlo!
Posvuda su! Tu! Tik do nas! U nama!
A, mi?
Što činimo? Što mislimo?
Čini mi se kao da čovjek današnjice ne može bez Zla!
Gotovo da ga  - voli!
Strašno je to, no potvrda o navedenom ima na pretek!
Kada ovako razmišljam, tek tada primjećujem kako sam ja zapravo sretan čovjek, slobodan od opterećenosti i ovisnosti zurenja u TV, kocke, duhana, droge, alkohola, tableta za ubijanje uma,…!
Sretan sam!
Sretan sam, jer mogu dati baš sve što imam, biti prijatelj svakom, jer više nisam nacionalist, jer poštujem svaku osobnost (normalnu!) i jer se mogu i ŽELIM boriti sa Zlim!
Moj cilj je čovjek etike, istine i Boga, svaki siromah, potrebit u bilo čemu - ali dobar, pošten i istinit - Božji čovjek!
Ovaj nabrojeni “talog“ sa dna „šalice“ današnjih ljudskih „vrijednosti“ daje mi svakog dana iznova i opet snage suočiti se s Bogom i priupitati Ga, pritom sumnjajući u sebe i dok promatram njih:
činim li kako Ti to želiš, Bože?
Da!
Činim li dobro?
Možda? Samo ponekad? Uvijek? …, hm!
Grješan sam i valjda me baš zato ponekad obuzmu ovakva razmišljanja!
No, i to je život!
Ovozemaljski, još malo i onda konačan - čak i unutar same teorije relativiteta koja nikada neće postati Istina, jer dokaz o beskonačnosti ne postoji i jer je vječnost isključivo Njegova „kategorija“!
Nama (meni) ostaje na raspolaganju konačnost svega što možemo (mogu)  osjetiti „prirodnim“ čulima, dok nam (mi) vječnost može dočarati isključivo naša (moja) opredijeljenost – transcendenciji!

Već sam prije napisao kako sam moj um i dušu odavno premjestio baš u tu (nedefiniranu?) dimenziju POSTOJANJA mog  (i vašeg, naravno) bića (duhovnog!) i kako sam se baš radi toga čvrsto opredijelio činiti dobro i boriti sa Zlim, spreman za to dati ovaj moj „komad mesa i kosti“!
O, tu si! Znam da sam te ovime izazvao Zli!
Reci: strijepiš li od vječnosti?
Kada umrem više mi ni na koji način nećeš moći pristupiti i onda će to biti tvoj poraz!
Morat ćeš se prije svog kraja suočiti s milijardama ovakvih poraza, nakon čega ćeš, u Zadnjem vremenu - zauvijek - NESTATI!
No, dok sam ovdje, na zemlji, želim ti biti – NEPRIJATELJ!
Baš zato, Zli, od 6.11.2008. obratiti ću ti se JAVNO, na stranicama mog SITE-a, kojeg sam održavam i činim, mojim umom kojeg si mi želio OTETI, jer s pravom se bojiš - ISTINE!
Znam, ja te ne mogu pobijediti, jer će ti tvoj konačni poraz donijet Zadnje vrijeme, ali ti svakako želim zagorčavati tvoj „život“ kojeg živiš „prikačen“ uz umove posrnulih - duša!
No, i to ćeš izgubiti!
Mrtav um, čas kada ga napusti duša, tvoj je grob!
Ti imaš puno grobova, ali niti na jednom ne gori svijeća!
Ti si mrak i zato, ćeš morati „otrpjeti“ moje nasilje nad tobom, jer ti mi ne možeš ništa!
TRUDIŠ SE BITI Snežana, Aleksandra, Gabrijela, dr.Klementa, dr. Snježana, Mirjana, Stanka, Vesna, Nada, ….., ali nisi ONE, jer one su i DUŠA, a ti to nikad nećeš biti!
TRUDIŠ SE BITI dr. Mar, dr. Mal, dr. Ant, polic. Nag, Dom, Luk, …, ali nisi ONI, jer oni su i DUŠA, a ti to nikad nećeš biti!
Ti si nitko koji traje dok zauvijek ne istrune Zabranjeno voće raja!
Možeš li biti „đentlmen“?
Ne! Ti to ne možeš!
Da znaš samo kako bi bilo jako dobro kad bi zauvijek nestao i napustio umove ljudi!
Znam da i u meni živiš i da si ljut na mene, jer mi ne možeš ništa!
LJUT si, jer JA ŽELIM BITI DOBAR I BORITI SE PROTIV TEBE!
Mrziš me radi toga!
Uživaj! Mrzi me!
Šalji tvoje piunčiće na mene i čini mi nevolje, ali znaj da te se ne bojim!
Borim se protiv tebe Istinom koju ove stranice kazuju, Istinom koja će ti, dok je svijeta, biti - „kost u grlu“!
Skratiti ću ovo, Zli! Moram ovo postaviti na NET i svemu dodati moj mail SABORSKOM ODBORU za ljudska prava!
Nađi se u mom mail-u! Čitaj i pitaj se radi čega sam ti baš danas sve ovo napisao (rekao)?
Odgovor ćeš naći unutar prostora ponora sinapsi (kojima obmanjuješ svijet) JADNIH, POGAŽENIH, OBESPRAVLJENIH, UGNJETAVANIH I PROGONJENIH LJUDI željnih milosrđa!
Oni su - tvoj kraj! Zbogom, Zli! Uživaj, jer je tvoje vrijeme koje mjerimo satovima već predugo - obična obmana!
Ti znaš da su kazaljke mog sata koje se nikada neće susresti - odavno odbrojile tvoja Zadnja vremena!
Laku noć!
Baš smo sila? Zar ne da jesmo, DOBRI? Hvala Ti Dobri!

A.D. / 06.studenog 2008. - GODIŠNJICA, M. i „ZAVRŠNI RAČUN“!

Neću puno pisati!
Samo ću zavesti u ove moje crtice današnji datum u spomen na godišnjicu rastave braka!
Jutros sam se probudio sretan radi misli o tome kako sam uspio savladati sve nametnute mi prepreke, samoću, neimaštinu, bolest i još puno drugih stvari!
Ostao sam na nogama, visoko uzdignuta čela i radostan, jer su svi koje poznam - prijatelji, poznanici, svi PENSE, poslovni partneri i dr. - OSTALI UZ MENE!
Zlonamjerno plasirane priče o mom ludilu i mojem nasilju nisu mi naudile.
A, trebalo je sve to izdržati!
I jesam!
Izdržao sam i nakon progona, maltretiranja, udaraca i opljačkan - ostao živ!
Pogađate?
Bez prijatelja i Boga to ne bi uspio, radi čega ću svima koji su mi nesebično pomagali, dali mi svoju robu, poneku kunu, ponudili mi smještaj, posjetili me u bolnici, pozvali me na ručak i kavu ...., dali mi računalo, posao i puno prave, prijateljske Ljubavi (Agape!) - danas, i opet reći - HVALA VAM DOBRI LJUDI!
Neka Vas Bog čuva! Ja Ga to molim za vas svaki dan! Hvala Ti Dobri!
Kako bi mi ovaj dan bio ljepši odlučio sam moju radost podijeliti s nekim od poznanika i prijatelja.
U Crikvenici sam se našao s M.-om koji mi je nakon što me je počastio, rekao kako mu je danas - rođendan!
To nisam znao, ali sam brzo shvatio ponuđenu mi, još jednu u nizu - poruku!
Moj prijatelj M. ovu podudarnost datuma nazvao je slučajnošću, no to nije tako! Nema slučaja M.!
Jesam li s tobom „slučajno“ završio u Dubrovniku kada si pokušavao riješiti nesnosnu bol u ramenu i ruci?
Jesam li ti u noći, na povratku kući, nakon propalog zahvata liječnika „slučajno“ rekao: „sutra te rame i ruka više neće boljeti, samo nemoj popiti nikakvo sredstvo protiv bolova“?
Ne M., nema slučaja! Bog te je nagradio mada ti to ne želiš prihvatiti!
Tako je moralo biti!
M., nevjerni si Toma!
Kada li ćeš shvatiti kako sve što vidiš, čuješ, imaš ili nemaš - nije nešto, ako nemaš Njega!
S Njime imaš sve i onda možeš - PUNO!
Ne dozvoli da ti se desi propustiti upoznati Ga!
Takvima sam jednom napisao pjesmu: Vaš rat s Bogom, istina na engleskom jeziku, ali s jasnom porukom!
Tu sam pjesmu danas otpjevao prema staroj glazbenoj matrici, jer kao što sam više puta naveo, originale su mi ukrali!
I sada, dok ovo pišem slušam te otpjevane stihove.
„You lose everything you was! You loose everything!“ (izgubio si sve što si bio..!) stihove "prepustio" sam „zboru“ (mojih nekoliko glasova!) kako bi višeglasnim pjevanjem naglasio tragičnost čovjeka današnjice koji ne vidi suze, muku, siromaštvo, patnju ..., koji ima sve, ali ne živi Boga!
M., ne dozvoli da ti srce bude prazno!
Ne budi slijepa duša!

Razmisli i priznaj si da me nisi tek tako, „slučajno“, pozvao da s tobom pođem do Dubrovnika!
Sjećaš li se da sam ti jednom prilikom rekao kako je sve po mene završilo dobro, jer sam UVIJEK - za svakog živog - imao milosrdno srce?!
Istina, tako sam se silno „trošio“, ali sam i tako "izraubovan“ i progonjen pohlepom i nasiljem ipak - preživio!
Darovi su to samoga Boga i ti to dobro znaš - zato - pridruži mi se!
Sve što ti treba već odavno imaš!
Dobar si!
Nisi zao, niti pohlepan! Ne mrziš!
Inače, danas sam imao namjeru pozvati te na kolače i na „bokun pašticade“ (dalmatinske!), ali ... - i opet si me preduhitrio!
Pozvao si me da sa pridružim slavlju tvog rođendana i tvojoj maloj družini i počastio me za tvoj (54.) rođendan.
Bilo je super!
"Mali švedski stol" bio je odličan, dok je vesela priča s tvojim zaposlenicima ispunila moje srce!
Znaš, kada smo pričali o slijepom Čarliju i njegovom Hammondu mislima sam na trenutak bio na jednom tihom mjestu punom sućuti i iskrene, neizjavljene Ljubavi!
Ni to nije bilo slučajno!
Nikako!
A, Čarli?
Znaš radi čega ga tako zovemo?
Idi u Bitoraj i poslušaj ga! Već je dosta star, ali još uvijek pjeva kao pravi (pok.) Ray Charles.
Slijep od rođenja uspio je dobro savaladati blues način pjevanja i sviranja orgulja.
Moram skratiti ovaj pisani monolog! Kasno je.
Sutra moram malo ranije ustati, jer idem do Breza.
Da zaključim:
tmurno vrijeme i kiša nisu mi mogli pokvariti dan. Sve je bilo super.
„Klopa“ i kolači, prijatelji, od prve otpjevana pjesma, lako postavljene pločice ..., što uopće reći, osim:
hvala Ti Dobri!
A, da!
Umalo preskočih, meni bitno!
Pravo je vrijeme za još nešto! Za još jedu poruku:
Sada, kada sam raskidom braka progoniteljici ONEMOGUĆIO svaki pristup mom biću, a jer je prema Zakonima RH nemoguće (zapravo dugo i komplicirano je!) otarasiti se djece, PORUČUJEM IM, jer znam da će im za ovo netko reći:
NE PRILAZITE NIKAD I NITI RADI BILO KOJEG RAZLOGA, NI VI NITI ITKO OD „ONOG TAMO RODA“ MOJOJ BOLESNIČKOJ POSTELJI, ODRU ILI GROBU, a eventualne molitve i mise namijenite - SEBI!
Ovo nije molba!
To tražim, želim i zato hoću da poštujete, jer odavno ste - Per si (Vi)!
Ovaj posljednji potez u nametnutoj mi prljavoj „igri“ nisam želio kuvertirati!
Odigrao sam ga javno i ovu partiju "šaha" završio predajom kako bi izbjegao - PAT!
Povlačim se sa "njihovog turnira"! Neka se zna!
Hvala Ti Dobri!

A.D. / 07.studenog 2008. - ŽURNO!

Poželio sam malo mira i prestati na ovom mjestu pisati o nevolji koju su mi na vrat navukli progonitelji i lopovi moga, ali ...,?
Radi potrebe da ažuriram obećani materijal u svezi s dijelom ovog SITE-a, kojeg sam nazvao BASTION ZLA - otišao sam s Interneta preuzeti Zakon o ZAŠTITI osoba s duševnim smetnjama i - PRESTRAVIO SE!!
Mada sam znao kako u tom Zakonu NEMA valjane i HUMANE ZAŠTITE "osoba s duševnim smetnjama" i kako se više od polovice teksta Zakona bavi silom, prisilom i ugrozom prava čovjeka i njegova golog ŽIVOTA - morao sam ovo i prije isteka današnjeg dana - ODMAH - napisati, kako bi još večeras mogao učiniti stranicu s osvrtom na Zakon i kako bi svakom koji ima neki duševni problem, na taj način (komentarima!) pokušao SPASITI - život!
Dakle, na ovom mjestu napisati ću poruku koju MOLIM da svatko tko me pozna, ovo vidi i ima bilo kakav kontakt s mojim progoniteljima - prenese nekad mojoj obitelji i njihovoj rodbini!
Maloprije, po prvi put čitajući pažljivije navedeni Zakon, shvatio sam strašnu stvar i odmah gorko požalio, što sam ikada naišao na progoniteljicu i s njom zasnovao obitelj!
Istina, nje sam se riješio i ona se više NIKAD i nizašto ne može pojaviti pred bilo kime i čime - u moje ime, ali progoni me PRAVO na mene, koje još uvijek imaju bivši sinovi?
Oni to mogu i to me progoni!
Kako? Zašto?
Pa zato, jer je u navedenom Zakonu, na niz mjesta, predviđena mogućnost prema kojoj bi me oni, radi neke definicije  mog uma sadistički nastrojenog psihijatra (a takve sam susreo!), mogli ZASTUPATI i onda u moje ime, radi prava i navodne "skrbi" (STRAŠNO!) o meni dati odobrenje za trpljenje SVAKOJAKIH "terapija" unutar psihijatrijske "ustanove"!
Strašna mogućnost koju ne mogu lako osporiti, kako rekoh, progoni me!
Zapravo "nemoguća mogućnost", kako sam jednom pišući "novelu o ludilu" i predviđajući nevolje nazvao nasilje i pseudo brigu o mom umu - užasno mi prijeti, a da ja ni na koji način ne mogu zabraniti dvojici lopova i nasilnika - odlučivati o meni!
Strašno!
Zato još jednom i JAVNO iskazujem želju, zapravo branim Vam, Vama g. Domagoj i Vama g. Luka - da bilo kada i radi bilo kojeg razloga donosite bilo kakvu odluku koja bi mogla imati veze s mojim UMOM i mojim životom uopće!
Sve drugo, što bi Vi u moje ime mogli učiniti hineći lažnu brigu (ta nije li Vam sada, kada ste me pokrali i istjerali iz MOJE kuće svejedno - GDJE SAM i što se sa mnom dešava?) - suprotno ovoj mojoj NAREDBI (jasno i želji!) - neka Vama i svakom Vašem postane vječni križ i patnja!
Oprostio sam Vam strašne progone i pljačku mada ste mi više puta ugrozili život i um, odbili mi pružiti pomoć i umalo me doveli do suicida, ali Vam nikada neću oprostiti učinite li išta što bi me moglo odvesti do elektrokonvulzija, nasilnog drogiranja i što bi me učinilo POKUSNIM kunićem psihijatara, a što je U ZAKONU O ZAŠTITI (?!) OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA kroz navodnu brigu i poznavanje nečijeg uma - MOGUĆE I OZAKONJENO!
Kako rekoh, oprostio sam Vam i želim Vam sve što sami sebi želite, ali Vas - radi Vas samih, jer meni više ne možete nauditi i jer znam što mi je činiti i učiniti kada me dohvate HRVATSKI NACISTI 21. stoljeća - poštujte moju, jučer i danas iskazanu - ŽELJU!

Da nema Zla - kojeg ste žrtva i koje mi je navuklo "dugu, očajnu kišu" (cit. A.Dedić - Perpetum mobile!) - ovog ne bi bilo i možda bi se koliko-toliko i dan danas podnosili!
Ovako, POTVRDILI STE, mada je već odavno znano, kako:
"... jednom pozvan sustav psihijatrijskog nasilja, smrću uma psihijatrizirane osobe, zauvijek uništava svaki odnos s osobama koje su ga pozvale!" (cit. T.P.).
Gotovo je, radi čega makar na kraju ovog JADA budite - pošteni, jer jedino tako možete sačuvati Vaše sutra, koje, postupite li suprotno mojim željama - nema budućnosti čak niti kada - radi mojeg nastojanja da izbjegnem Mengele-ovsko* iživljavanje i eventualni eksperiment sa mojim umom - Vama i Njima - predam moj konačni, ovozemaljski život!
Kako bi svima pa tako i Vama - BIVŠI, dočarao težinu i ozbiljnost NEVOLJA u koje ste me ODVUKLI reći ću (i opet), kako svaki put nakon novih saznanja o strašnim ponašanjima čovjeka umotanim u nekakvu demokraciju i brigu o čovjeku - poželim (i noćas!) odsanjati moj zadnji, omiljeni san o lebdjenju, kada će Vam moja duhovna duša ostaviti - tijelo!
Stvarno!
Hvala Ti Dobri!

P.S.
Mogu li se nadati kako nitko tko ovo pročita u napisanome neće potražiti potvrdu nekakvog psihičkog poremećaja?
Potpuno sam pri svijesti i sve razumijem radi čega sam i napisao ovu STRAŠNU poruku!
No, možda poludjela moć (psihijatrija) i još luđi i jako jadan Zakon baš ovo traže, čekaju i trebaju!
Tada, imate me, ali znajte: samo na par dana!
Valjda mi nećete pokušati oduzeti pravo da poput sirote djece diljem svijeta o kojoj ne brinu nikakvi Zakoni - umrem od gladi i žeđi?
Griješim?
Zar će te se ipak, "dušobrižnici" hrvatski, pobrinuti da se to ne desi i uz pomoć droga pokušati mi podvaliti vaš um i "misao" - kako je žlica psihijatrijske juhe - SLOBODA!
Uvjeravam vas da je to, kada sam ja u pitanju - NEMOGUĆE!
Imate silu, moć i Zakon pa, ako želite - probajte to provjeriti!
Moja dimenzija čovjeka je vječnost, koju svi koji koristeći se Zakonom siluju tuđi um to nikada neće spoznati!


*Dr. Josef Mengele (Günzburg, 16. ožujka 1911. - Bertioga, 7. veljače 1979.), njemački nacistički liječnik koji je stekao nadimak Anđeo Smrti zbog svojeg rada u Auschwitzu i drugim koncentracijskom logorima. Vršio je okrutne pokuse na ljudima, a bio je zadužen i za organizaciju logora: u plinske komore otpravio je 400.000 ljudi, kao i Adolf Eichmann. Rođen je u gradu Günzburgu, u Bavarskoj. Bio je najstariji sin Karla i Walburge. Otac mu je bio industrijalac. Imao je dva brata; ženio se dvaput i imao sina Rolfa (nakon smrti brata Karla, oženio je njegovu udovicu počinivši levirat). Borio se kao član Wehrmachta i dobio Željezni križ, prvog i drugog reda. U Auschwitzu je činio razne neetičke pokuse sumnjive znanstvene vrijenosti. Bio je i u drugim logorima. Pobjegao je Saveznicima, jer nisu znali koga imaju pred sobom. Živio je u Argentini. Umro je u 67. godini: plivajući ispred jedne brazilske plaže, doživio je moždani udar i utopio se. Identitet mu je potvrđen tek 1992. Nikad se nije pokajao za svoje zločine.

A.D. / 16.studenog 2008. (nedjelja) - NA SLAVU BOGA!

Primijetili su svi oni koji redovito prate moje zapise kako nedjeljom ne pišem ništa i kako ne opisujem nedjelje!
Zato, jer ne želim objašnjavati radi čega to tako činim, neka ovaj moj - današnji/NEDJELJNI - zapis bude iznimka!
Ovo sam morao učiniti! Zašto? Pročitajte!
Kako skoro deset dana nisam ništa zapisivao moglo bi se zaključiti kako nije bilo nikakvih događanja ili "kvalitetnih" tema.
A, nije tako! Bilo je i uvijek ima nečeg.
Danas pišem po sjećanju i unatrag pa ću odabrati samo par tema, koje su već otprije prisutne na ovim stranicama.
Prije svega želio bih navesti podatak kako me je prije par dana nazvao Ž. i požalio mi se tada kako ga mama želi smjestiti u dom za invalide na Brašćinama, u Rijeci!
"Nema se kome požaliti", rekao mi je i onda zaključio kako su: "svi protiv njega! I sestra i brat i mama!".
Ružan, ali mi se čini - jako istinit zaključak Ž.-a "natjerao" me je da već slijedećeg dana skoknem do Crikvenice i da se s njime nađem na kavi.
Siroti mladić! Sjećate ga se? To je onaj dečko kojeg je, kada je pohađao peti razred osnovne škole (ocjene 4/5!) uništila prometna nesreća!
U tom strašnom vremenu njegova djetinjstva zasigurno su njegovi roditelji molili Boga da Ž. preživi duboku, tromjesečnu komu!
Tada su bili spremni prihvatiti svog Ž.-a bilo kakvog, makar i kao teškog invalida! Željeli su ga ŽIVOG! Ali, ...? Danas? Drugačije "dišu"!
Nakon vraćanja Ž.-a u svijet svijesti i pretrpljene POGRJEŠNE "obrade" u režiji psihijatara koji NISU ZNALI i nisu RAZUMIJELI što je, osim puno pažnje i ljubavi trebalo pružiti Ž.-u, sve je po njega krenulo - loše.
Neću ponavljati već prije napisano! Pitam i "struku" i najužu obitelji Ž.-a:
TA, ŠTO STE VI, koji se čovjekom - zovete?
Molili ste Boga da vam sin preživi i onda ga, kada vam je želja uslišana, odveli do sedam (7) nasilnih utrpavanja u "ludaru" ("luđačka košulja"!) i do gomile nepotrebnih "lijekova", "tretmana", ..., ponižavanja i omalovažavanja!
Strašan je današnji čovjek! Veoma lako, radi osobnih interesa - svaku brigu i ljubav - pretoči u odmazdu!
(Poslušaj me Ž., molim te! Ti znaš da ne možeš ništa promijeniti, jer "oni" su protiv tebe i zato, prihvati i ovaj tvoj, zadnji, najteži križ! Pretežak je, znam, ali iznesi ga do kraja! Ta, ti si ionako već odavno Njegov!)
Kako rekoh, otišao sam do Crikvenice!
Vidio sam se s Ž.-om i onda mu, ovo što sada pišem - osobno ispričao, dao mu broj mog MBT-a i zamolio ga da mi se javi ako ga otpreme u dom!
NE želim ga napustiti ma što tko mislio o njemu, ili o meni!
Ž. je žrtva moderne tehnologije (automobili!), jadnih roditelja i rodbine, nasilnih "liječnika" (psihijatri), , nerazumne okoline i UBITAČNOG zakona!
Tog dana, kada smo se našli na kavi, dogovorili smo se da mi jednom pokaže bilježnicu u koju, gotovo svakog dana - upisuje stihove.
Jedva čekam vidjeti što je unutra iako već sada mogu reći kako ću u napisanom naći - zapise usamljene i (od ljudi) napuštene duše!
Biti će tu ljubavi, mržnje, proklinjanja, jada, tuge, plača i nemoći.
No, i to je Ž., kojeg su, nakon što je poslije nesreće (IPAK) uspio završiti osnovnu školu - "IZOBLIČILI" - postupci njegovih najbližih i "liječnička struka"!
Prije nego smo se rastali obećao sam mu da ću odabrati jednu njegovu pjesmu i da ću je unijeti u neki od mojih slijedećih dnevnih zapisa!
Drži se Ž.!

Kako rekoh, svega je bilo u ovih desetak dana.
Osim redovitog posla, šetnji i glazbe, zadnjih par dana morao sam se pozabaviti sređivanjem "knjiga" i organiziranjem poslova jednog mog dragog prijatelja što mi je oduzimalo podosta vremena!
No, nisam ga mogao ostaviti "na cjedilu"!
Ta upravo me je on, kada su me gotovo svi napustili - obilazio i pomagao!
Želio sam mu pomoći i zato sam prihvatio opsežan i složen zadatak.
Dogovorili smo se da on sam učini dio poslova, a da ja sve provjerim i onda učinim završna knjiženja i bilancu.
Prekjučer, kada sam od njega preuzeo podatke (mem.stick!) započeo sam s poslom i shvatio kako su moj nedavno nabavljeni novi radni stol i kompjuter, namijenjeni odvajanju posla od "zabave" - predviđena "slučajnost"! (Nema slučajnosti!)
No, uvečer, kada sam završio s djelom posla i pokušao se podići sa stolice kako bi otišao na spavanje - suočio sa se s ogromnim problemom.
Jaka bol u leđima nije mi dozvolila podići se sa stolice pa sam, doslovce, puzeći došao do kreveta na kom sam se polako ispružio!
Bol se je polako smanjila! Nisam bio zabrinut radi spoznaje o nekakvoj bolesti ili problemu s kičmom.
Smetala me je činjenica kako radi ove iznenadne nevolje neću moći dovršiti posao koji je morao biti gotov do ponedjeljka!
Preostala su mi još samo dva dana vikenda, a bio sam u "autu" i daleko od kraja, radi čega sam bio jako razočaran!
Kako sve objasniti prijatelju? Što mu reći? Hoće li mi vjerovati?...?
Ostavio sam sve i otišao na spavanje, kada sam se prisjetio M.-a i problema koje je on imao s kičmom (vrat) i svega što sam mu rekao kada smo se vratili iz Dubrovnika!
Zamolio sam Boga da mi ukaže na neko rješenje i s tom misli - zaspao.
Ujutro, nakon dobrog sna, ustao sam polako i shvatio kako mi kičma i dalje "ne radi"! Istina, bol je bila nešto manja, ali tek sam se bio ustao.
I tada, javi mi se M. i kaže da dođem u Crikvenicu kako bi preuzeo njegov auto za kojeg smo dogovorili da mi ga proda na otplatu - u nekoliko rata!
Kada je čuo za moj problem s kičmom rekao mi je da će doći po mene. Stigao je oko devet sati. Krenuli smo i putem svratili na kavu u "Vrbu" gdje nas je čekao B. Popili smo po kapučino i onda krenuli u Crikvenicu.
Tvrdi sicevi M.-ovog novog auta bili su melem za moju ljutu ranu, ali je (ipak) - pravi učinak na stanje moje boli - polučio susret s M.-om!
Ovaj put moj "adut" bio je M. i, mada to nije znao, donio mi je blagodat "povrata" za jednu, njemu učinjenu uslugu u svezi s njegovom - kičmom!
"Priokret" koji mi se je jučer desio otvorio mi je novi vidik u kom sam "otkrio" kako ću nagomilane probleme lako savladati!
Kada sam se, s mojim NOVIM "ferrarijem" (i ovaj je crveni!) vratio u Sv. Vid odmah sam se uhvatio posla i veoma lako i gotovo - neshvatljivo brzo - riješio prijateljev problem, tako da sam imao dosta "cajta" za otići prošetati i na povratku otići u dućan kako bi kupio sastojke za štrudle.
Sve je ispalo dobro! - učinio sam tri odlične štrudle (jabuka, višnja, sir), završio posao, preuzeo auto, PROHODAO i još jednom bio na kavi s Ž.!
Jutros sam se, nakon duboka sna, probudio svjež, bez boli u kičmi i pun želje i potrebe da se za sve doživljeno - zahvalim Bogu!
Učinio sam to danas. U nedjelju!                                     SADRŽAJ WEB-a
Osim "uobičajene" zahvale i molitve odlučio sam - na slavu i u čast Boga - na današnji ručak i užitak okusa domaćih kobasica, pomfrita, salate, kole, čaše vina i - MOJIH štrudli - pozvati mog susjeda D.-a!
Sretan sam što je D., inače samac i invalid, prihvatio moj prijedlog i tako mi omogućio da na pravi način zahvalim Bogu koji mi je u samo dva dana pokazao kako izgleda - "preteći samoga SEBE"! Hvala Ti Dobri!

A.D. / 21.studenog 2008. - Ž., njegova pjesma, RAB i "minići"

Ide vrijeme!
Malo "gužve" s poslom i nepredvidivih situacija prebrzo su mi potrošili pet dana ovoga tjedna.
Istina, u ovom sam tjednu uspio urediti dnevni prostor (i pritom razbiti jedno staklo!), čak otići do Raba, ali i vidjeti Ž.-a kako bi od njega preuzeo njegove pjesme, ... no, nisam učinio niti jednu - novu pjesmu!
Tjedan bez ideja i motiva za bilo što - što bi mogla biti - umjetnost, završava, radi čega sam današnjim crticama odlučio "prebrisati" - višednevnu dosadu!
U današnji zapis odlučio sam postaviti jednu pjesmu mog prijatelja Ž.-a.
Pogledao sam sve njegove pjesme i zaključio kako u dosta stihova opisuje nedoživljenu ljubav, sreću i spoznaju o sebi kao "prokletom čovjeku"?!
Interesantan "stil", neopterećen "književnim" oblikom i neobičan medij na kom su pjesme zapisane, adding rola (traka za POS blagajne!) - pobudili su moju znatiželju!
Za čitanje tako napisanog materijala potrebno je razvlačiti smotuljak papirnate vrpce, radi čega se čitatelju čini kao da otvara karte u poker igri.
Niti jedna pjesma nema naslov!
Pročitajte - BEZIMENU pjesmu Ž.-A:

... NEKA ŽIVOTE,
JER NAVIKAO SAM ŽIVJET' K'O PROKLET!
VJERUJ! RECI ŠTO HOĆEŠ!
RADI TEBE SAM TAKAV,
JER UZALUD JE!
MA KAMO DA KRENEM!
STALNO MJENJAM SMJER!

NEMA OD TEBE OTROVE VEĆE SREĆE,
NITI BIĆA LJEPŠEG!
MORAM ŽIVJET' K'O PROKLET,
JER SVE ŠTO ŽELIM JE,
KAKO KAŽU, GRIJEH!

ZNAM DA SAM RAZLIČIT OD OSTALIH,
ALI NAJVIŠE ME BOLI,
ŠTO TI ODAVNO ME ZABORAVI!

Neobična i djelom nepovezana kazivanja u pjesmi - govore puno!
U stihovima Ž.-a, koji su odraz stanja njegova uma i tijela - NEMA NIČEG LIJEPOG!
Snažne doživljaje svjesnosti o sebi i "njima" Ž. je najjasnije izrekao u stihovima:
- "Nema od tebe (život) otrove veće sreće, niti bića ljepšeg!" i
- "..., jer sve što želim je, kako kažu, GRIJEH!"
U ovim stihovima moguće je uočiti "kvalitetu" duhovnog života Ž.-a, njegove Duhovne duše koja je kao i on sam - teško ranjena, ali koja je i nadalje - kreativna i zauvijek sigurna od nasilja koje Ž. već predugo - trpi!
Usudio bih se reći kako je baš njegova Duša jedini PREOSTALI perceptor svega oko Ž.-a, njegov svojevrsni i zasigurno jedini - "živi" dio osobnosti - koji, eto IPAK, još uvijek - piše pjesme!

Iskreno, malo sam razočaran, jer sam očekivao da će mi Ž. dati jednu svoju "pohabanu" bilježnicu koju sam jednom, samo "ovlaš", prelistao i u kojoj sam uočio puno drastičnije iskazano stanje njegova - uma i duše!
Očito je kako Ž. još uvijek jako dobro povezuje stvari i još bolje donosi zaključke o nečem, radi čega je, jer sam ga tada - pročitavši jedan tekst iz njegove bilježnice - "ukorio" i zamolio da ne vrijeđa i ne mrzi svoje - progonitelje, od mene sakrio - taj pisani materijal!
Šteta, jer oskudni i često ponavljani sadržaji "pjesama s role" nisu tako iskreni i snažni izričaji Ž.-a, kao njegov "pohabani dnevnik"!
Svejedno, ma što god ja zaključio i mislio, drago mi je što mi je Ž., s puno povjerenja u mene, dao svoje stihove i dozvolio mi da u ovim crticama - objavim jedan njegov rad!
Hvala Ž.!
Inače, jučer sam s M.-om bio na Rabu!
Dok je on obavljao neke svoje poslove ja sam iskoristio dva sata vremena kako bi se našao s dragim prijateljem P.N.J.-om!
Nakratko smo bili kod njega, u Kamporu, kako bi mu podesio mail i malo "pogledao" njegove kompjutere, nakon čega smo otišli na kavu i tada dogovorili da za njega preuzmem (za njega kupim) mini prijenosno računalo!
Odabrao je ACER-a!
Dogovorili smo da ćemo se naći u Selcu, na dan Sv. Katarine (25.11.) i da ću mu tada predati (podešen) mini-PC sa svim potrebnim programima!
Isti takav "minić" odlučio je kupiti i M. za kojeg ću također učiniti potrebne instalacije!
Dogovorili smo da popust koji ćemo dobiti pripadne - MENI, tako da ću si sutra moći kupiti novu muzičku karticu!
Dosadašnja (SB Audigy) pokvarila se je što je razlog radi kojeg još nisam snimio 13. pjesmu mog zadnjeg CD-a, (OPROSTI!) i radi čega još nisam započeo s uređivanjem pratećih materijala (omot, knjižica s tekstovima i zahvalom, ...) za taj CD, kojeg za Božić želim pokloniti meni dragim ljudima i svima koji su me bezrezervno i iskreno podržali u vremenu mojeg stradavanja - i tako mi omogućili očuvati - MOJE JA!
Znam da mnogi od posjetitelja mojih stranica VOLE moje radove, radi čega sam odlučio na ovom mjestu - postaviti tekst pjesme OPROSTI!
Evo ga:

OPROSTI!

Sedam suza!
Sedam tužnih priča ispričat' bi moga'
o tih sedan života - mojih sedan muka,
od kad' pantin ti život koji svakud je bija,
koji svakud je poša!

Triba san razumit', triba san znat':
kad tuga uvati pamet nije dobro ljubit!
Triba san pustit' da vrime učini svoje,
da iz duše kažen riči ove:
OPROSTI, jer san te naša dok sami smo bili!
OPROSTI, jer Ljubav tvoja bila je san kog skupa smo snili!
OPROSTI, jer s menon si moleć brže Bogu pošla!
OPROSTI, jer san ti na grob doša!
I to je to: o, jučer, danas i sutra! Hvala Ti Dobri!

A.D. / 25.studenog 2008. - JOŠ MALO? PA GOTOVO!

Nevjerojatna STVARNOST, kako sam znao reći: stvarna nemogućnost, polako, ali sigurno i uporno sustiže moj vijek!
Jesam li došao do mog kraja?
Hoću li napustiti moje nakane i tako dozvoliti da se nad mojim umom ižive sve sile Zla i da se onda tako relativiziraju meni učinjene NEPRAVDE I ZLOČINI?
Teško je to reći, jer za razliku od psihijatara - ja ne mogu predvidjeti - neko buduće - SUTRA!
JA nisam svet i svemoguć!
Običan sam smrtnik nad čijim se umom, u samom finišu mog života žele "ISKAZATI" psihijatri, država i bivša obitelj!
Znam da će Zlo koje me progoni, sve što sam na ovom mjestu napisao i ovo što sada pišem pokušati upotrijebiti kao "dokaz" njegova PRAVA NA MOJ UM!
Strašan kraj stigao je do samih vrata moje (meni dane na korištenje!) kućice!
Hoće li makar pokucati, ili će po običaju - divljački nasilno, s puno ozakonjene arogancije i "Božanskog" prava uletjeti u MOJ MIR i odvesti me u kazamat ludnice!
Čekam ih!
Zapravo, ne pojave li se, sutra ću SAM otići do njihovih - Zlom optočenih ureda i onda šutnjom, bez grižnje savjesti - usmjeriti putanju mog života prema vrhu BRIGA (brda!) sa kog ću zadnji put, nevine duše i čista srca, pogledati na "njiov vrli svit!".
Da!
Sila i moć Zla trebaju me!
Traže me i očekuju da si sam presudim i da im "izrecitiram" ime MOG (zemaljskog!) SKRBNIKA (?)!
Neću, no možda im ipak kažem kako kao i oni imam jednog - "skrbnika"!
Poznaju li Ga? Priznaju li Ga? Skrbnik je On i njihov!
On je naš - BOG!
Hoće li ga pozvati da me brani!
Ne!
Dodijeliti će mi neku bezveznu PRODANU dušu i onda mi namjestiti - ŽICU i nasilje, sve prema Zakonima (?!) RH!
Žalosna priča, kojoj sam odavno predvidio SVRŠETAK (pogledajte 2. dio moje "Novele o ludilu") na samom je kraju!
Iskreno, čudio sam se tako "dugoj" pauzi i miru kojeg su mi dali - i čak pomislio kako su PROGONITELJI možda došli pameti i od svega - odustali!
Naravno, pogriješio sam, jer se OZAKONJENO ZLO I NACISTIČKE METODE POSTUPANJA S UMOM LJUDI - nikad neće povući!
Trajati će to do samog kraja ovog svijeta, do zadnjeg uništenog uma!
No, to je neka druga priča!
Moja je gotovo - PROROČANSKA!
Ta, još jučer sam, želeći imati red, slažući u omot sve pravne predmete uperene PROTIV moje slobode i ponovno ih čitajući - bio u nedoumici!
Pitao sam se zašto to činim? Ima li ikakva smisla održavati red, željeti dobro, htjeti biti zdrav, otići u šetnje, svirati, skladati, ...?
Mnoga, sasvim obična, pitanja promatrana iz rakursa danas mi pristigle informacije - izgledaju BLESAVO!
Stvarno! Čemu sve, kada MIRA NEMAM! Ta traže me!
Traži me policija i želi da im izdiktiram imena skrbnika, bliskih rođaka, ..., nekog koga bi mi odredili da me "zastupa"!

Neću im ništa reći!
Sve je tu, na ovim nesretnim stranicama u opisu mog života i mojih saznanja o STRAŠNOJ I OZAKONJENOJ MOĆI - PSIHIJATRIJE!
"Nemoguća stvarnost", ta apokaliptična i umišljena "pomoć" - i dan danas uništava - ČOVJEKA!
Spreman sam Zli!
Sutra ću vam doći i zauvijek OTKAZATI SURADNJU (što žarko trebate) nakon čega me možda nikad više nećete pustiti - slobodna!
Zato, pročitajte ovo i dobro "zapamtite GENERALE" (cit. Kočiš-Zec!):
UM VAM NEĆU DATI!
S prvim nasiljem kojeg ćete ponovo učiniti MOJOJ OSOBI otkazati ću svako iće i piće!
Tada vam neće preostati ništa drugo osim da me, prema definiciji koju mi uporno lijepite ("luđaka") i koja će vam omogućiti da primijenite nasilje - prisilite na infuzije, ali i tada to neće biti ništa drugo - doli ono što već odavno jest - LEGALIZIRANO NACI-POSTUPANJE U RH!
Kao što vidite, ne bojim vas se!
Epitet nacizma prikačio sam SVIM službama i psihijatrijskim ustanovama u RH, koje se koristeći Zakon o ZAŠTITI (?) osoba s duševnim smetnjama - na taj način - lako i rado obračunavaju s ISTINOM!
No, to je samo privid svakog vremena i svake vlasti!
Istina je neuništiva pa će tako i moj tjelesni kraj biti samo obična, kolateralna - "žrtva"- podivljale "pravde" u 21. stoljeću!!
Spreman sam "emancipirani" svijete razvrgnutih brakova, izgubljenih majčinstva, "pohabanih" mladosti, nasilja i "pravde"!
Spreman sam na totalnu žrtvu, jer:
"ČIST SAM I PRED BOGOM I PRED NARODOM" (cit., bl. Stepinac), radi čega nemam potrebe UZMICATI i braniti se!
Dat' ću vam ti "bokun mesa" kako bi sačuvao OSOBNOST, taj od Boga dobiveni dar!
I neću vam zamjeriti!
Vaš jad i bijeda života podčinjenog Zlu, posljedica su vremena u kom živite i vašeg apsolutnog prava da BUDETE što ŽELITE BITI!
I takvima, Bog će vam oprostiti, što činim i ja!
Opraštam vam, mada znam da to vama ništa ne vrijedi, jer imate - "srca kamena"!
Točnije, vi nemate srca! I to je vaš pravi problem!
Vi živite u svijetu vlastite obmane i negiranja tuđih života (i prava!) kako bi opravdali sebe i Zlog koji u vama "čuči", o čemu vam u trenutcima komunikacije s duhovnom dušom - priča - vaša SAVJEST!
Tu spoznaju teško podnosite! Ne želite je prihvatiti, jer:
vi ste "struka" koja "pozna um" (što li će na to reći Bog?), "Zakon" koji vlada, interesna skupina i otimači tuđeg! Vi ste "moć"!
Za razliku od vaše, moja je savjest čista, jer ja nikog nisam obespravio, pokrao, ucijenio, ...!
Istina je da sam u galami i vrijeđanju PRETJERAO, ali to ne bi bio učinio da mi niste pokušali oteti i oteli - MOJE!
Potaknut saznanjem o toj ISTINI, odgovorio sam vam ljuto, jer moj Bog nije "potrčko", "ljigavac" i bogomoljka!
On je - ČOVJEK I ISTINA i zato vas se ne bojim!
Bojim se Njega, jer ne znam što će mi reći ako vam, prisiljen da sačuvam UM - budem morao predati - život!
Da!
Samo me to muči, jer odgovor na ovo teško pitanje nije s ovog svijeta!
A, ja hoću živjeti - i biti - slobodna UMA!

Želim živjeti!
Da!
ŽELIM ŽIVJETI I RADOVATI SE PTICAMA, MORU, VELEBITU, MIRU moje sobe, GLAZBI, ŠTRUDLAMA, ljudima s kojima radim, P.-u, D.-u, Ž.-u, M.-u, ..., mnogim dragim ljudima koji me nikad nisu napustili, DJEČJOJ iskrenosti, prijateljskoj Ljubavi, ozdravljenju bolesnih, ufanju poniženih, glasu s radija: "Tata! Vidi ribice! Puno ih ima!", ...!(cit.: "jingle" u jednoj od emisija HKR-a!)
Da! No, hoću li to moći?
NEĆU i zato na duže vrijeme (možda i zauvijek) prekidam svako objavljivanje zapisa o sebi i svemu oko sebe - na ovom SITE-u!
Okrećem se meditaciji, pisanju oporuke (možda je već tu?) i pokušaju da dovršim moje "naj-djelo" - djelo o onom što je - ČOVJEK!
Nasilje i tortura pseudo-pravde natjerali su me da zaključim SVE RUBRIKE ovog SITE-a, osim rubrike Opuscula Cerebrum, koju ću ipak pokušati dovršiti!
Svima, i onima koji me ne vole, čak me mrze i možda me - NEPOTREBNO (!) žale - želim puno radosti, ugodne Božićne blagdane, sretnu Novu godinu, obilje svega i MIR u Bogu! 
Hvala Ti, Dobri!
 
P.S. (28.11.08.)
Ove PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik, od sada nastavljam zapisivati u docx datoteci na mom PC-u, koju ću otisnuti i ostaviti u ARHIVU (mapa s mojim rukopisima!), kako bi svatko od onih koji su me poznavali mogao (ispravno?!) procijeniti razloge mom odlasku u štrajk i kako bi mogao pročitati - kako to izgleda - umrijeti radi NEPRAVDE!
U slučaju da HRVATSKI nacisti IPAK prekinu ovaj bezočan progon i počnu se baviti ISTINOM o strašnoj ZBILJI u RH, odustati ću od nakane i sav, nakon današnjeg datuma (28.11.08.) napisani materijal postavit kao nastavak ovog djela SITE-a!
Sve koji su upoznati s ovom mojom odlukom, a posebno prijatelje i dobre ljude koji su mi pomagali MOLIM DA ME, kada započnem štrajk - ZAŠTITE OD EVENTUALNOG NASILNOG ODRŽAVANJA U ŽIVOTU od strane BILO KOGA I BEZ OBZIRA NA RAZLOGE! Mučenjem će mi nepotrebno produžavati agoniju i time ugroziti - sebe!
Za sada, ne odustajem, jer sam u samo ČETIRI dana:                                                                                                                               SADRŽAJ WEB-a
- morao obaviti nezakonito pojavljivanje na MUP-u, dobio Rješenje Sudskog vijeća suda u Crikvenici o prihvaćanju optužnice i zaprimio (sada već razmišljam o - KRAJU!, no ne bojte se - o tome ću u trećem danu štrajka dojaviti - NOVINARIMA!) poziv za glavnu raspravu o MOM UMU!? Što je puno, može postati - PREVIŠE!
T.P                                                                                                                                                                                        Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE